Svjetlo riječi - broj 366

VJERA DRUĹ TVO KULTURA

Godina XXXI. Broj 366 Sarajevo, rujan 2013. Cijena 3,5 KM (15 HRK) omot.indd 1

www.svjetlorijeci.ba 29.8.2013 14:23:48

đ&#x;”˜ tema broja Fena

Potrebno je krenuti od samoga sebe i boriti se protiv duha lijenosti, “snalaĹženjaâ€? nauĹĄtrb drugih, jagme materijalnih dobara samo za sebe i drugih oblika sebiÄ?nosti, a usvojiti duh poĹĄtenja, Ä?estitosti, marljivosti, radiĹĄnosti i solidarnoga dijeljenja s drugima đ&#x;”˜ PiĹĄe: Fra Pavo FILIPOVIĆ

S

ocijalni problemi koji su se pojavili dolaskom industrijske revolucije – industrijska revolucija se najranije javlja u Engleskoj oko 60-ih godina 18. stoljeća – tj. prijelazom s agrarnog na urbano-industrijsko druťtvo, otvorili

su tzv. “socijalno pitanjeâ€?. Socijalno pitanje se bavi negativnim posljedicama i nuspojavama novonastaloga druĹĄtvenog poretka. Teme toga pitanja bijahu osobito fokusirane na Ä?injenicu osiromaĹĄenja ĹĄirokih druĹĄtvenih slojeva, nesigurnost za vlastiti financijski opstanak, loĹĄe radne uvjete, itd. To se unutar obuhvatnijega fenomena socijalnoga pitanja naziva “radniÄ?kim pitanjemâ€?. Kompendij socijalnoga nauka Crkve kaĹže: “Zbivanja vezana uz industrijsku revoluciju sruĹĄila su stoljetne druĹĄtvene poretke i iznjedrila teĹĄke probleme pravednosti kao i prvo veliko socijalno pitanje, radniÄ?ko pitanjeâ€? (Prvi dio, II. poglavlje, br. 88).

Nastanak socijalne drĹžave i pojava druĹĄtva blagostanja od pedesetih godina 20. stoljeća uvjetovali su da se radniÄ?ko pitanje unutar socijalnoga, barem u industrijskim zemljama Zapada, viĹĄe gotovo i ne postavlja. U ovome povijesnom trenutku, obremenjenom najvećom ekonomsko-financijskom krizom od 1929. godine, radniÄ?ko pitanje se poÄ?elo ponovno postavljati. U BiH ono, zbog specifiÄ?nosti te zemlje i u najnovije vrijeme i zbog ulaska susjedne Republike Hrvatske kao 28. Ä?lanice Europske unije, dobiva dodatno na teĹžini i aktualnosti.

Bjelodano je kako je poloŞaj radnika od zavrťetka rata naovamo u BiH sve teŞi: radnici nemaju zdravstvenoga osiguranja, primjerene plaće, sigurnost stalnoga radnog mjesta, pristojan tretman na radnome mjestu, reguliranost radnoga vremena, crno trŞiťte je u porastu, velika stopa nezaposlenosti itd.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, stopa registrirane nezaposlenosti za oĹžujak 2013. godine iznosila je 46,1%. U intervjuu za Dnevni avaz (prosinac 2012.) predsjednik Saveza samostalnih sindikata (SSS) BiH, Ismet Bajramović, kazao je kako je 2012. godine zbog zatvaranja poduzeća (zatvoreno je viĹĄe od sedam tisuća privrednih druĹĄtava i obrtniÄ?kih radnji) i drugih razloga bez posla ostalo 43.188 ljudi. Ako se tomu broju dodaju i osobe iz Republike Srpske, tada on iznosi 58.207 ljudi.

Uvjeti rada u Europi su se u većini zemalja (osim u Belgiji, Danskoj, Poljskoj i ÄŒeĹĄkoj) pogorĹĄali – zakljuÄ?ak je studije francuskoga Centra za istraĹživanje rada.

Iako se loĹĄe stanje na trĹžiĹĄtu rada odraĹžava u cjelokupnoj Europi, ipak se posebno teĹĄko osjeća u BiH. NaĹĄavĹĄi se na rubu Europske unije, takoreći pred njezinim vratima, Ä?ini se kao da je poput siromaĹĄnoga Lazara pred bogataĹĄevim

6 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr06-09.indd 6

29.8.2013 14:36:36

đ&#x;”˜ duhovne stranice

Molitve sv. Franje AsiĹĄkog

Klanjamo t i se Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste, u svim tvojim crkvama koje su na cijelome svijetu, i blagoslivljamo te, jer si svetim kriĹžem svojim svijet otkupio.

(Opor 5)

N

a Franju je snaŞno utjecao događaj iz Sv. Damiana. Raspeti Krist ga se toliko dojmio da je i ova druga njegova molitva nadahnuta kriŞem. Ovo je ustvari molitveni obrazac koji je Franji bio poznat iz ondaťnjeg brevijara za slavlje Uzviťenja sv. KriŞa, kao i napjeva Velikog petka: Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe, jer si svetim kriŞem svojim svijet otkupio.

Franjo preuzima postojeću molitvu i preoblikuje ju. Pridodaje joj pritom neĹĄto vlastito: u svim tvojim crkvama koje su na cijelome svijetu. Osjećamo da Franjo ne proĹĄiruje samo ovaj obrazac. Njegov duh prekoraÄ?uje granice umbrijske domovine. On proteĹže svoje klanjanje na sve crkve po cijelom svijetu. To je ono posebno: univerzalni karakter molitve. Ovdje je pred nama jedna posve osobna crta sveca, njegovo sveobuhvatno razmiĹĄljanje, ĹĄirina njegovog srca i njegove molitve.

Klanjamo ti se. Prva je Franjina Molitva pred Raspetim bila u ja-obliku. To pokazuje Franjin osobni odnos i predanje Raspetomu dok je Ĺživio i molio sam.

Kasnije u njegovim molitvama gotovo uvijek nalazimo oblik mi, naĹĄ: hvalimo te, zahvaljujemo ti, itd. To nije samo liturgijska fraza, nego molitveno iskustvo prvobitne franjevaÄ?ke zajednice, onih drugova s kojima je Franjo izgovarao molitvu

i koje je uÄ?io moliti. Budući da se osjeća povezan sa svim crkvama, u tome mi ukljuÄ?eno je cijelo krťćanstvo. U molitvi se osjeća sjedinjen s cijelom Crkvom.

Gospodine Isuse Kriste. Klanjanje je najsvetiji i najuzviĹĄeniji dio, vrhunac molitve. Samo se Bogu klanjamo. Izvan Boga postaje svako klanjanje idolopokloniÄ?ko. Klanjati se tijelom i duĹĄom: pokloniti se, baciti se niÄ?ice. Ovdje jedna gesta ili ĹĄutnja moĹže biti viĹĄe od rijeÄ?i.

Fra Toma ÄŒelanski svjedoÄ?i o poboĹžnosti prve Manje braće: “Zato na kojem je god mjestu bila podignuta crkva i ako nisu bili blizu nje, nego su je samo mogli vidjeti izdaleka, prema njoj bi se bacili niÄ?ice na zemlji i prignuvĹĄi tako oba Ä?ovjeka – unutraĹĄnjega i vanjskoga – klanjali bi se Svemogućemuâ€? (1 ÄŒel 45).

U svim tvojim crkvama koje su na cijelome svijetu. Ovo svim istinski karakterizira Franju da se ne moĹže zaustaviti kod jedne crkve, nego si mora predoÄ?iti sve crkve na cijelom svijetu. To sve i potpuno obiljeĹžava univerzalizam sv. Franje, koji trajno susrećemo u njegovim spisima. To je odgovor na univerzalnost spasenja koje se oÄ?ituje na cijelom svijetu gdje stoje crkve i raspela. Oni svjedoÄ?e da je cijeli svijet kroz spasenje ‘BoĹžji prostor – BoĹžji hram’.

I blagoslivljamo te. Klanjanje je veliÄ?anje. Kod Franje je veliÄ?anje i zahvaljivanje na prvom mjestu, viĹĄe od moljenja.

VeliÄ?ati Boga, “benedicereâ€?, tj. govoriti dobro o Bogu, znaÄ?i priÄ?ati o njegovim Ä?udesnim djelima kao ĹĄto to Ä?ine mnogi psalmi: zahvaljivati Bogu za stvaranje koje njegovom ljubavlju poziva u Ĺživot‌ i za otkupljenje koje nam pokazuje. Bog ne ostavlja svoja stvorenja na cjedilu i ne daje da Ä?ovjek propadne. Franjo se probio do glavne toÄ?ke povijesti: do sjeciĹĄta kod kojeg se tijek svijeta promijenio, do otkupljenja.

Jer si svetim kriĹžem svojim svijet otkupio. Ovo je najdublji razlog klanjanja, pravi razlog za zajedniĹĄtvo u rijeÄ?i mi i za proĹĄirenje klanjanja na sve crkve.

Bog je otkupio cijeli svijet: nakon Isusove smrti, uskrsnuća i slanja njegovog Duha, Krist je vrhunac smisla stvaranja. Na otkupljenje kozmosa Franjo odgovara onim mi i klanjanjem po cijelom svijetu. Ovdje uoÄ?avamo obrazac klanjanja kao osnovni element Franjine molitve. Ono ĹĄto je u mladosti usvojio i onda Ä?esto ponavljao, klanjanje rijeÄ?ju i gestom u ljubavi i predanosti, potpuno je ispunilo njegovo biće. Tako sav Franjin Ĺživot postaje klanjanje i hvalospjev viĹĄnjemu Bogu. đ&#x;”˛ Pierre

10 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr10-11.indd 10

29.8.2013 14:38:54

đ&#x;”˜ boĹžja djela u bibliji

Krťćanska vjera kao borba i odricanje prema Prvoj poslanici Korinćanima 9,24-27 Pavlovo kroćenje vlastitog tijela, odnosno njegova borba protiv samoga sebe, nije izraz Pavlova neprijateljskog stava prema tijelu, nego oznaÄ?ava uvjeĹžbavanje tijela da ono bude uspjeĹĄno oruÄ‘e u Pavlovu navijeĹĄtanju i Ĺživljenju po EvanÄ‘elju đ&#x;”˜ PiĹĄe: Anto POPOVIĆ

N

Krťćanin kao trkaÄ? koji osvaja nagradu (1 Kor 9,24). Pavao je najprije upotrijebio sliku atletskog natjecanja u

SVETI PAVAO, Albrecht DĂźrer, oko 1514.

alazimo se u godini vjere, koja je otpoÄ?ela 11. listopada 2012, a zavrĹĄava 24. studenoga 2013, na svetkovinu Krista Kralja. Na poÄ?etku apostolskog pisma Vrata vjere (Porta fidei) papa Benedikt XVI. je podsjetio da put vjere svakog krťćanina otpoÄ?inje krĹĄtenjem, da traje cijeli Ĺživot i da zavrĹĄava prijelazom iz smrti u vjeÄ?ni Ĺživot.

O tome kako treba izgledati krťćaninov put vjere izmeÄ‘u poÄ?etka (krĹĄtenja) i cilja (vjeÄ?noga Ĺživota) na jedinstven naÄ?in opisao je Pavao uz pomoć metafora-slika iz sportskih natjecanja u kratkom odlomku u devetom poglavlju Prve poslanice Korinćanima (1 Kor 9,24-27).

Atletske slike koje je Pavao prenio iz sfere sporta na stvarnost krťćanskog Ĺživota bile su razumljive i privlaÄ?ne za Ä?lanove korintske krťćanske zajednice jer su se u gradu Korintu svake druge godine odrĹžavale glasovite panhelenistiÄ?ke istmijske igre.

12 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr12-13.indd 12

29.8.2013 14:40:40

đ&#x;”˜ putovi do boga

Bogu se klanjamo u duhu i istini N

a svijetu smo zato da Boga spoznamo i ljubimo, da mu se klanjamo i sluĹžimo, da ga proslavimo‌ U Bibliji se spominju brojni naÄ?ini slavljenja Boga: molitva, pjesma, klicanje, plesanje, stajanje ili kleÄ?anje, podizanje ruku, sviranje, svjedoÄ?enje itd.

Najbolji naÄ?in slavljenja jest onaj kojim najprirodnije iskazujemo svoju ljubav prema Bogu. Budući da smo stvoreni razliÄ?iti, onda su i naĹĄi naÄ?ini klanjanja raznovrsni. Gary Thomas, u svojoj knjizi Sacred Pathways (Sveti putovi), navodi devet putova kojima se krťćani koriste kako bi se pribliĹžili svetome Bogu. On, dakle, navodi devet tipova klanjatelja.

Neki pojedinci, poput sv. Franje AsiĹĄkoga, ukljuÄ?uju u sebe viĹĄe tipova.

Ljubitelji prirode. NajviĹĄe se vole klanjati Stvoritelju u prirodi, u lijepom krajoliku, pod raskoĹĄnim zvjezdanim nebom, u samoći. Sv. Franjo je Ä?esto ĹĄtovao Boga u prirodi, po brdima i planinama.

Vrhunac njegovog mistiÄ?nog sjedinjenja s Bogom (primanje Isusovih rana) zbio se na brdu La Verni. On poziva svu prirodu, sva stvorenja da slave Boga (Pjesma brata Sunca).

Osjetilni tipovi. Vole “doĹživjetiâ€? Boga svim svojim osjetilima, a ne samo uĹĄima. SviÄ‘aju im se bogosluĹžja lijepa izgleda (nakićeni oltari, krasne slike, kipovi, liturgijska odjeća itd.), ugodna okusa (priÄ?est pod obje prilike), ugodna mirisa (tamjan, cvijeće) i dodira (davanje mira rukovanjem i zagrljajem). Sv. Franjo je

volio slaviti Boga svim svojim Ä?ulima.

Organizirao je Şive jaslice slaveći BoŞić u Grecciu, i ustanovio poboŞnost Put kriŞa slaveći muku Isusovu.

Tradicionalisti. PribliĹžavaju se Bogu najviĹĄe kroz tradicionalne obrede, liturgiju, simbole i nepromjenljive strukture.

Stavljaju naglasak na ono bitno, nepromjenljivo, trajno. Starokatolici, lefevrovci i grkokatolici veliki su tradicionalisti.

Asketski tipovi. Vole iskazivati ĹĄtovanje Bogu u osami i jednostavnosti. Takvi su pustinjaci i redovnici zatvorenog tipa. I sv.

Franjo je osnivao samotiĹĄta i u njima molio i postio. Svakom vjerniku je potrebno da se povremeno povuÄ?e u “pustinjuâ€? i da se, proÄ?iťćen, susretne s Bogom.

Aktivni tipovi. Iskazuju ťtovanje Bogu ponajviťe kad se aktivno suprotstavljaju zlu i nepravdi u svijetu. Takvi su bili redovnici templari i ivanovci. I sv. Franjo se aktivno borio za mir i pravdu u Svetoj Zemlji, susrećući se i sa samim sultanom.

Danas je aktualna teologija oslobođenja i mnoge krťćanske udruge za mir i pravdu (Iustitia et pax).

BriŞni tipovi. Ljube Boga brinući se za patnike i bolesnike. Sv. Franjo je dio svoga Şivota proveo pomaŞući gubavcima. Sestre milosrdnice imaju karizmu sluŞenja bolesnima i nemoćnima. Bl. Majka Tereza i njezine sestre jesu izvanredni primjeri briŞnih tipova. Takav je i Jean Vanier, utemeljitelj zajednica Arka i Vjera i svjetlo, koje se brinu za osobe s mentalnim hendikepom.

Entuzijasti. Iskazuju ĹĄtovanje Bogu na velikim slavljima, kao ĹĄto su karizmatska bogosluĹžja, gdje se kroz molitve, pjesme, govor u jezicima, ozdravljenja, svjedoÄ?enja doĹživljava snaĹžna prisutnost Duha Svetoga.

Sv. Franjo je s velikim entuzijazmom slavio Boga, posebno za BoŞić u Grecciu.

Kontemplativni tipovi. PribliĹžuju se Bogu kroz meditacije, kontemplacije, adoracije i mistiÄ?na iskustva. Oci pustinjaci, kao ĹĄto je bio sv. Ivan Kasijan, veliki su uÄ?itelji kontemplacije. Danas su poznati benediktinci John Maine i Lawrence Freeman. Sv. Franjo je Ä?esto meditirao o Isusovoj muci tako da se na koncu “poistovjetioâ€? s Raspetim.

Intelektualni tipovi. SluŞeći se svojim intelektom pribliŞavaju se Bogu i poniru u tajne BoŞje mudrosti. Takvi su veliki teolozi, kao ťto su Toma Akvinski, Duns Škot, Karl Rahner i dr.

NaĹĄe klanjanje Bogu moĹže imati razliÄ?ite oblike, ali, kako kaĹže Isus, mora uvijek biti u “duhuâ€? i “istiniâ€?: mora biti iskreno (autentiÄ?no, osobno, nutarnje, iz srca) i ispravno (biblijsko, crkveno, razumno). Bogu ugodno klanjanje je, dakle, i vrlo osjećajno i vrlo razumno; u njemu mora sudjelovati cijeli Ä?ovjek (i srcem i razumom).

Isusovac Karl Rahner napisa prije Ä?etrdesetak godina: “Krťćanin budućnosti bit će mistik ili neće uopće biti krťćanin, ako pod misticizmom podrazumijevamo ‌ autentiÄ?no iskustvo Boga koje izranja iz samog srca naĹĄeg postojanja.â€? đ&#x;”˛ Fra Josip IKIĆ

14 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr14.indd 14

29.8.2013 14:41:11

đ&#x;”˜ krťćanstvo staroga vijeka

Euzebije Cezarejski

Svjedok Milanskog edikta Euzebije Cezarejski, otac crkvene povijesti, zasluĹžan je za oÄ?uvanje dragocjenog blaga krťćanske starine đ&#x;”˜ PiĹĄe: Vjeko Eduard TOMIĆ

U

mjesecu rujnu, u NiĹĄu, dogodit će se srediĹĄnja katoliÄ?ka proslava jubileja Milanskog edikta (313-2013). Posebni izaslanik pape Franje nadbiskup Milana Angelo Scola će u ovom srbijanskom gradu predvoditi kriĹžni put u znak sjećanja na kriĹž koji je u Jeruzalemu pronaĹĄla Helena, majka cara Konstantina (272/273-337). Bit će to ujedno i sjećanje na Konstantinovo viÄ‘enje kriĹža prije odluÄ?ujuće bitke na Milvijskom mostu 312. godine u kojoj je njegova vojska porazila Maksencijevu Ä?ime je zavrĹĄen viĹĄegodiĹĄnji graÄ‘anski rat za rimski tron.

Slavnom uredbom iz 313. koju je Konstantin zajedniÄ?ki izdao s Licinijem, carem koji je vladao istoÄ?nim dijelom carstva, krťćanima je skupa s graÄ‘anima drugih vjera u Carstvu priznato pravo slobodnog ispovijedanja vjere te su im trebale biti vraćene sve bogoĹĄtovne zgrade. Dogodilo se to na kraju krvavog desetgodiĹĄnjeg razdoblja najĹžeťćih progona krťćana koje je zapoÄ?eo car Dioklecijan 303. godine kako bi povratio vjersko i politiÄ?ko jedinstvo Carstva. Uredba o slobodi vjere za krťćane bila je ona koja će promijeniti tijek povijesti. Ona će na svjetsku pozornicu dovesti krťćanstvo, novu snaĹžnu vjeru koja će postaviti temelje na kojima će se izgraditi suvremena civilizacija kakvu poznajemo.

Svjedok konstantinovskog preokreta. Milanski edikt ili reskript (otpis), kako ga se joĹĄ toÄ?nije moĹže nazvati jer nije kao edikt niti predan javnosti, tako je postao kamen meÄ‘aĹĄ izmeÄ‘u prva tri stoljeća potiskivanog i proganjanog krťćanstva te vremena u kojemu je Crkva postala slobodnom, u kojemu će već za koju godinu odrĹžati svoj prvi opći sabor,

325. u Niceji. Spona izmeÄ‘u ta dva povijesna razdoblja je upravo ovaj preokret za koji je najzasluĹžniji car Konstantin, a koji je do tada progonjenoj Crkvi darovao najveći mogući dar – mir i slobodu. Iz toga vremena posebno nam izranja i lik jednog veoma znaÄ?ajnog crkvenog oca – Euzebija Cezarejskog (263-340), oca crkvene povijesti, svjedoka ovog konstantinovskog preokreta, Ä?ovjeka koji je Konstantina blisko poznavao iz prve ruke i cijenio i koji ga je pri kraju njihovih Ĺživota 337. godine i krstio. Zahvaljujući Euzebijevoj revnosti kao i revnosti drugog crkvenog oca Laktancija (250-317), kojom su kao marljivi kroniÄ?ari svog vremena biljeĹžili dogaÄ‘aje,

tekst ovog vaĹžnog carskog dokumenta je i stigao do nas. Euzebije ga je zabiljeĹžio u djelu Povijest Crkve, monumentalnom djelu koje ga je proslavilo, a koje je napisao u godinama izmeÄ‘u 300-325. Laktancije pak, obraćenik s poganstva koji je poÄ?etkom progona 303. zbog carskog ukaza ostao bez uÄ?iteljskog posla, da bi kasnije postao uÄ?iteljem carevom sinu Krispu, donio ga je u djelu O smrti progonitelja, napisanom izmeÄ‘u 316. i 320. godine.

Euzebije je bio podrijetlom iz Palestine, grada Cezareje u kojem se, utemeljivĹĄi ĹĄkolu i obimnu knjiĹžnicu, skrasio uÄ?eni Origen (185-253/254) nakon ĹĄto ga je na sinodama u Aleksandriji 230.

16 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr16-17.indd 16

29.8.2013 14:42:40

đ&#x;”˜ otvoreni prozor

Hrvatski strahovi i nade u ÄŒinjenica je da do danas nismo vidjeli nikakvu viziju ili plan kako ćemo iskoristiti skoro Ä?lanstvo u Uniji i kako će nam ulazak u EU od toliko zagovaranog cilja postati sredstvo za postizanje boljeg Ĺživota u zemlji đ&#x;”˜ PiĹĄe: Dr. sc. BoĹžo SKOKO

H

rvatska je, nakon deset godina mukotrpnih pregovora, odricanja, reformi i prilagodbi, konaÄ?no postala Ä?lanica Europske unije.

MeÄ‘utim, nakon par dana euforije poÄ?etkom srpnja, kao da se niĹĄta nije dogodilo.

Nema oduĹĄevljenja, nema nekih vidljivih promjena u Ĺživotima obiÄ?nih ljudi, a Ä?ini se ni puno oÄ?ekivanja... Malo toga se promijenilo, a malo toga će se i promijeniti.

Tko ima, imat će i u Europskoj uniji, a tko nema ni Europska unija mu neće pomoći.

Hrvati su toga oÄ?ito postali svjesni joĹĄ prije nekoliko godina kad se Europa poÄ?ela susretati s vlastitim brigama i tegobama.

Zato se mnogi s pravom pitaju – jesu li nam se isplatili svi oni tegobni pregovori, odricanja pa i poniŞenja?

Da smo uĹĄli prije desetak godina, sigurno bismo mogli osjetiti benefite Ä?lanstva. Ovako, kad polovica europskih drĹžava grca u dugovima i u vrijeme kad se trezveni Island zahvaljuje na Ä?lanstvu i odustaje od daljnjih pregovora, uistinu ne treba puno oÄ?ekivati. Ali ipak kad smo sve to proĹĄli i kad smo skupu cijenu platili, ne bi bilo mudro vraćati se unatrag u balkansku koloteÄ?inu. Ako niĹĄta drugo imat ćemo priliku za stolom s većim i moćnijima odluÄ?ivati o svojoj sudbini, te se izravno boriti za svoje interese. Jasno ako tu privilegiju budemo znali mudro iskoristiti. S druge strane Ĺživjet ćemo u

ureÄ‘enoj zajednici, u kojoj se znaju neka pravila i kojoj po svojemu kulturnom i civilizacijskom odreÄ‘enju stoljećima pripadamo. ÄŒlanstvo će nas natjerati, ako već nije, da primjenjujemo uhodane zapadne standarde te Ĺživot i poslovanje uÄ?inimo normalnijim, sa ĹĄto manje kriminala, korupcije, birokracije...

Za one koji budu imali novca bit će otvorena europska sveuÄ?iliĹĄta i institucije, a za one bogate znanjem i sposobnoťću dobro plaćena radna mjesta diljem kontinenta. Onima koji imaju ĹĄto ponuditi i koji znaju poslovati na globalnom trĹžiĹĄtu otvorit će se nove mogućnosti otvaranjem europskih granica i izvozom bez carina. No, slabo hrvatsko gospodarstvo osjetit će joĹĄ jaÄ?u konkurenciju, jer će bilo koja ĹĄvedska, njemaÄ?ka ili poljska korporacija ovdje biti doma te nam plasirati svoje proizvode i usluge, bez ikakvih zaĹĄtitnih mjera ili carina. One tvrtke koje su masovno izvozile u nama susjedne drĹžave bivĹĄe Jugoslavije osjetit će najveći udarac, jer je Hrvatska ulaskom u EU napustila CEFTU, koja je omogućavala mnogobrojne pogodnosti hrvatskim izvoznicima u susjedstvo. Nakon 1. srpnja KraĹĄ, Podravka, TDR ili Gavrilović

tretiraju se u Bosni i Hercegovini i Srbiji poput bilo koje druge europske kompanije i jedino im moĹže pomoći nostalgija potroĹĄaÄ?a da zadrĹže svoj rejting u trgovinama, jer će dodatno biti opterećeni carinama i drugim davanjima. Umjesto benefita u regiji, dakle, moĹžemo izvoziti bez carina na veliko europsko trĹžiĹĄte od petsto milijuna ljudi, ali je pitanje s kojim proizvodima ćemo tamo biti konkurentni. I poljoprivrednici s pravom strahuju, jer će se sada onako neorganizirani i naviknuti na drĹžavne poticaje, morati nositi s onima bolje organiziranima, primjerice iz Francuske i NjemaÄ?ke, koji od ovog ljeta bez ikakvih ograniÄ?enja u Hrvatskoj mogu prodavati svoje proizvode.

S druge strane, bilo koji hrvatski drĹžavljanin sada se moĹže lijeÄ?iti, poslovati ili kupovati u bilo kojoj europskoj zemlji Ä?lanici... Ako nismo zadovoljni s hrvatskim sudovima i institucijama, bez problema se moĹžemo poĹžaliti Europi i svoju pravdu zadovoljiti na tamoĹĄnjim institucijama.

Na koncu, moĹžemo putovati slobodno bez granica, viza i carina gdje poĹželimo – od Portugala do Estonije i od Ĺ vedske do GrÄ?ke, a naĹĄa će se djeca ondje osjećati doma. I svoje probleme sada moĹžemo

18 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr18-19.indd 18

29.8.2013 14:43:38

đ&#x;”˜ aktualno

Stoljeće Kalvarije đ&#x;”˜ PiĹĄe: Hrvoje VRANJEĹ

P

rije ravno stotinu godina u viteĹĄkom selu Malom MoĹĄunju, s desne strane rijeke LaĹĄve, na vrhu breĹžuljka koji se tada zvao Crkvina napravljena je crkvica posvećena Gospi Ĺ˝alosnoj. Uz usku vijugavu stazu koja je vodila do vrha postavljene su postaje Puta kriĹža, a u podnoĹžju kip omiljenog puÄ?kog sveca Ante Padovanskog koji u rukama drĹži dijete Isusa. Tako je breĹžuljak postao brdo Kalvarija, sveto mjesto krťćanske poboĹžnosti prema muci Kristovoj, zatim prema svetom Anti i Majci BoĹžjoj.

No, mnogo prije nego ĹĄto je 1912. godine zapoÄ?ela izgradnja crkvice postojala je meÄ‘u mjeĹĄtanima predaja da se tu nekada davno nalazila crkva, a i ĹĄtoĹĄta drugo starije i dublje zakopano. Tako i Ivan Frano Jukić u svome Putovanju po Bosni 1842. piĹĄe o MoĹĄunju kraj LaĹĄve “gdje je imala biti nekakva glasovita naselbina (rimska?)â€? te da “teĹžaci oruć nahode razna posuÄ‘a, opeke, a najviĹĄe rimskih novacah (srebrnih, bakrenih i zlatnih)â€?.

Antun KneĹžević u Bosanskom prijatelju zapisuje o MoĹĄunju kako je na brijegu bila crkva, “pa se i sad Crkviťće prozivaâ€?. Kada se konaÄ?no poÄ?elo s kopanjem temelja za novu crkvu, ono ĹĄto su naĹĄli pod zemljom dalo je za pravo narodnom sjećanju. Najprije je otkrivena starokrťćanska bazilika iz IV. stoljeća, a zatim kasnije i arheoloĹĄki nalazi iz rimskog predkrťćanskog vremena, kao i iz neolitika. Ovaj lokalitet prvi je ozbiljnije istraĹžio Ćiro Truhelka, a poslije Ä?ure Baslera sve do naĹĄeg vremena nije bilo ozbiljnijeg zanimanja struÄ?njaka za starokrťćansku baziliku. Od desetak grobnica koliko ih je pronaÄ‘eno, danas se joĹĄ uvijek moĹže vidjeti samo nadsvoÄ‘eni ulaz

Bosanski breŞuljak, koji je postao sveta gora, kroz ovih stotinu godina zaogrnuo se u ťumu, a u noći Kristovog rođenja zbog mnogih svijeća ťto ih vjernici o ponoći pale podsjeća na boŞićno drvce

Nedjeljna misa u podnoĹžju Kalvarije kod "Sv. Ante"

20 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr20-21.indd 20

29.8.2013 14:47:10

đ&#x;”˜ danas je drukÄ?iji dan

Pomalo ili nikako ‘Pomalo’ je fina umjerena, na divan naÄ?in dosadna klasika – doći radostan kući s posla, otići zadovoljno prileći u hlad poslije napornog dana u polju, popiti pivo sa susjedom predveÄ?e‌ Ono ĹĄto me raduje, to zaista jeste moje Halka (iz: Ludvik Kuba ÄŒitanje Bosne i Hercegovine)

đ&#x;”˜ PiĹĄe: Renata DLOUHI-KASTELIC

Od pomalo do nikako. Jedna od poslastica svakodnevne verbalne komunikacije mi je ĹĄarmantno pitanje za zdravlje (i ostalo ĹĄta spada), kad jedan drugog pita: “Kako je?â€? (ÄŒesto se Ä?uje ovako formulirano pitanje.) I koliko god mi se Ä?inilo neodoljivim (zbog prividne nehajnosti prouzroÄ?ene ovim neodreÄ‘enim licem) samo pitanje, odgovor koji u većini sluÄ?ajeva Ä?ujem – “pomaloâ€? – tek obara s nogu zbog svoje lapidarnosti, dovoljnosti i stilogenosti. Stilogenosti, jer na takvo pitanje se ne odgovara informacijama ili izjavama, i jer je takav odgovor na takvo pitanje savrĹĄen primjer nadkomunikacije a i “divnostiâ€? govornog izriÄ?aja koji je bremenit znaÄ?enjem (i znaÄ?enjima) i patiniran adekvatnim situacijskim uporabama. Pitanje “Kako je?â€? podrazumijeva pitanje o zdravlju i poslovima, obitelji i planovima, problemima i

nadanjima, utjecaju vremena na kosti, san ili raspoloĹženje‌ a ujedno provjerava i da li su se sugovornici “prepoznali u govoruâ€?. I dokle god Ä?ujem odgovor pomalo, nekako mi je toplo u duĹĄi ĹĄto ova nadkomunikacija i dalje ĹĄtima, i ĹĄto ovo pomalo i dalje znaÄ?i da zdravlje moĹžda i nije najbolje ali se nekako gura, da poslovi ne idu najsjajnije ali da se moĹže zaraditi djeci za ĹĄkolske knjige, i da obitelj “sluĹĄaâ€? – koliko sluĹĄa, i da postoje neki planovi koji će moĹžda ostati samo planovi, ali tu su, i da se unatoÄ? problemima ipak moĹže usnuti, i da s ovim pomalo ima neke nade, i da je ovo pomalo ustvari i dostatno za svakodnevne male sreće, i da sugovornik ne moĹže drukÄ?ije ni odgovoriti da ne bi izazivao svoju dobru sreću ĹĄto kod njega stvari, Bogu hvala, ipak idu pomalo, a nipoĹĄto ne‌ “Nikakoâ€?. Taj sam odgovor na ovo ritualno pitanje “Kako je?â€? nedavno Ä?ula.

Odgovor koji dokida svaku daljnju komunikaciju. I kao ĹĄto je ono pomalo znaÄ?ilo

22 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr22-23.indd 22

29.8.2013 14:48:58

đ&#x;”˜ razgovor

predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH

Protesti su vaĹžni zbog toga ĹĄto ćemo pokazati da postojimo, ĹĄto ćemo artikulisati zahtjeve, ĹĄto ćemo se ujediniti, a to su prvi koraci prema socijalnom dijalogu. Protesti su naÄ?in da se napravi pritisak na vlast, bilo koju, i da se pokaĹže da Ĺželimo promjene i da ih znamo traĹžiti, ali mirnim, demokratskim putem

đ&#x;”˜ Razgovarala: Irena LJEVAK Snimio: Hrvoje VRANJEĹ

I

zrazito teĹĄka ekonomska situacija, uÄ?inci recesije, politiÄ?ka previranja i neadekvatno funkcioniranje pravne drĹžave, okvir su u kojem djeluje Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine (SSSBiH). Bio je to dovoljan povod za razgovor s predsjednikom ovog Saveza, magistrom ekonomije i, kako sam za sebe voli reći, dugogodiĹĄnjim sindikalcem, Ismetom Bajramovićem.

ďż˝

Gospodine Bajramoviću, s obzirom da Savez samostalnih sindikata BiH Ä?ini 25 granskih sindikata s oko 230.000 Ä?lanova i da je situacija u gotovo svakom bh. druĹĄtveno-ekonomskom sektoru alarmantna, moĹžete li na temelju dosadaĹĄnjeg iskustva ipak izdvojiti oblasti u kojima je stanje najteĹže?

I zbog objektivnih i zbog subjektivnih razloga, najteĹže je stanje u realnom sekto-

ru, odnosno industriji, jer je najviĹĄe ljudi prije rata bilo zaposleno upravo u tom sektoru. Objektivno, u razdoblju rata doĹĄlo je do destrukcije, potpunog devastiranja industrijskih postrojenja, kada su svi ekonomski tokovi bili zaustavljeni na Ä?etiri godine... Nakon zavrĹĄetka rata radnici su ostali bez svojih radnih mjesta, a mnogi od njih bili su i prognani. Sljedeći dio problema odnosi se na evidentiranje radnika i tzv. status “na Ä?ekanjuâ€? koji Ä?ak nije ni definiran Zakonom o radu. Ni u FBiH niti u RS joĹĄ nije rijeĹĄeno pitanje statusa radnika-povratnika koje je bilo regulisano zakonima o radu i to Ä?l. 143 u FBiH, a u RS Ä?l. 151, a podrazumijeva i evidentiranje prognanika u njihovim prijeratnim fabrikama. Takav pristup doveo je do stanja da na jednoj strani imamo radnike koji su tokom rata ostali u mjestima prebivanja u kojima su bili i prije njega, ali nisu se mogli vratiti u svoje fabrike jer su u ratu devastirane, a s druge strane imamo prognanike u statusu povratnika koji traĹže radna mjesta u prijeratnim prebivaliĹĄtima, ali ih ne

24 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr24-27.indd 24

29.8.2013 14:51:39

đ&#x;”˜ svjetski dan

21. rujna Međunarodni dan mira

Općom rezolucijom l ij 36/67, 36/67 donesenom d na Generalnoj G l j skupĹĄtini k ĹĄti UN-a 1981. godine, odluÄ?eno je da se trećeg utorka u mjesecu rujnu diljem svijeta obiljeĹžava MeÄ‘unarodni dan mira. Godine 2001. usvojena je rezolucija 55/282 kojom je 21. rujna fiksno utvrÄ‘en Danom mira, danom nenasilja i prekida neprijateljstava na globalnoj razini. MeÄ‘unarodni dan mira omogućuje svim pojedincima, organizacijama i narodima da svojim jednostavnim djelima zajedniÄ?ki ĹĄire poruku mira s ciljem da se kontinuirano podsjeća na potrebu jaÄ?anja mirovnih poruka i ideja meÄ‘u svim ljudima i narodima. Jednostavna definicija mira, joĹĄ od vremena Rimljana, kaĹže da je mir odsutnost ratova, ali definicija mira u najdubljem smislu oznaÄ?ava stanje potpune harmonije, bez ikakvih konflikata ne samo izmeÄ‘u ljudi, nego i izmeÄ‘u ljudi i prirode, i stvorenja u prirodi meÄ‘usobno. Prema nekim istraĹživanjima, od 1945. godine do danas svijet je bio samo 26 dana bez ratova!

28 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr28.indd 28

29.8.2013 14:52:36

đ&#x;”˜ reportaĹža

Rudnik mrkog ugljena Zenica

Opasan, Ä?astan i hrabar Rudari nemaju vremena i mjesta za mrĹžnju i zavist.

Mi moramo biti kao jedan i imati povjerenje jedan u drugoga ukoliko Ĺželimo Ĺživi i zdravi doći svojim kućama đ&#x;”˜ Tekst: Branko KUSTURA

Snimke: Adnan DŽONLIĆ

N

edavno su me zvali iz FranjevaÄ?kog medijskog centra Svjetlo rijeÄ?i i zamolili da za istoimeni mjeseÄ?nik ja kao rudar napiĹĄem neĹĄto o rudarskom poslu i Rudniku

mrkog ugljena u Zenici. To je prvi put u 133 godine, koliko zeniÄ?ki rudnik postoji, da je jedan rudar dobio mogućnost da napiĹĄe svoju i priÄ?u svojih kolega – “komorataâ€?!

Od svog postanka, ma kroz kakva burna i ratna vremena prolazio, Rudnik Zenica nikada nije prestajao s radom. Danas se radovi odvijaju u tri proizvodna pogona zeniÄ?kih rudnika: Stara Jama, Stranjani i RaspotoÄ?je.

Ukupan broj zaposlenih iznosi 1.515 radnika od Ä?ega je 1.000 jamskih radnika i oko 500 vanjskih. Od toga broja imamo i 94 Ĺžene, a njih desetak povremeno silazi u rudarska okna, kao rudarske i strojarske tehniÄ?arke te inĹženjerke strojarstva.

SadaĹĄnji proces proizvodnje od nekih 30.000 tona mjeseÄ?no ne moĹže biti dovoljan za mjeseÄ?na primanja svih uposlenika zeniÄ?kih rudnika. (Sama godiĹĄnja proizvodnja od 332.000 tona i 1.683 za-

poslenika iz 1940. godine dovoljno govori o trenutnoj situaciji rudara.)

ZeniÄ?ki rudnici su poznati po veoma kvalitetnom mrkom ugljenu, no na veliku Ĺžalost poznati su i po metanu, jako eksplozivnom plinu bez boje mirisa i okusa, zbog Ä?ega je u ne tako dalekoj proĹĄlosti (1982. godine), Ĺživote izgubilo 39 komorata. Upravo iz tog razloga je osnovan i fond solidarnosti kojim se pokuĹĄava ekonomski pomoći djeci nastradalih. No, nije metan jedini razlog smrti rudara. Danas su jako Ä?esti gorski udari i uruĹĄavanja koji su odgovorni za teĹĄke ozljede i smrtne sluÄ?ajeve. Mikroklimatski uvjeti u jamama, a osobito povećana vlaĹžnost i prisutnost opasnih plinova, odraĹžavaju se na zdravlje rudara pa rudari imaju beneficirani radni staĹž, a obavezan je i godiĹĄnji lijeÄ?niÄ?ki pregled.

ZeniÄ?ani, ali i ljudi iz okolnih krajeva oduvijek su imali poseban senzibilitet prema rudarima. Znaju da je ovo teĹžak

30 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr30-33.indd 30

29.8.2013 14:54:58

Enciklika na dvije noge Ne moramo oÄ?ekivati neke vaĹžne tekstove, papa Franjo je Enciklika na dvije noge đ&#x;”˜ PiĹĄe: Eberhard von GEMMINGEN SJ

V

eć 100 dana papa Franjo iznenađuje svijet svojim Şivotnim i radnim stilom, svojim govorima kao i personalnim odlukama. On je papinsku sluŞbu već promijenio – mnogi se u Vatikanu pribojavaju velikih promjena.

ÄŒini se da su neke njegove odluke usmjerene teoloĹĄke i duhovne poruke upućene Crkvi i svijetu: izbor njegova imena, odstupanje od statusnih simbola, njegovo stanovanje i suĹživot sa stanovnicima vatikanskog gostinjca, svakodnevna misna slavlja s vatikanskim sluĹžbenicima s kratkim, jednostavnim propovijedima, koje podsjećaju na seoske Ĺžupnike, njegovi iznenadni posjeti i telefonski razgovori. Ovaj papa se naglaĹĄeno naziva “biskupom Rimaâ€?, kardinale oslovljava “braćomâ€?, i oÄ?ito cijeni zajedniÄ?ko savjetovanje. Na Veliki Ä?etvrtak nije prao svećenicima noge, nego muĹĄkim i Ĺženskim kaĹžnjenicima. Namjesto politiÄ?kog proroka iz Poljske i teoloĹĄkog idejnog predvodnika iz NjemaÄ?ke nastu-

pio je oÄ?ito jedan, koji prije svega Ĺželi biti duĹĄobriĹžnik i blizak ljudima, prije svega siromaĹĄnima.

S personalnim odlukama za Vatikan zasad se drĹži suzdrĹžano. Mnogi napeto iĹĄÄ?ekuju imenovanje kardinala drĹžavnog tajnika. OÄ?ito se novi papa – u stilu isusovaÄ?kog poglavara – iscrpno savjetuje s odgovornima, da bi tek tada oko sebe stvorio prikladan tim. U Rimu ĹĄapuću neki o “uspostavi kabinetaâ€?. Privremeno je potvrdio dosadaĹĄnje predstojnike kongregacija i vijeća u njihovim sluĹžbama i tada se sastao s njima da se informira o funkcijama i sluĹžbama. PromatraÄ?i ne iskljuÄ?uju da bi u drĹžavnom tajniĹĄtvu moglo biti velikih promjena. Moguće je da će papa osobno u svoje ruke preuzeti

40 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr40-41.indd 40

29.8.2013 15:04:17

đ&#x;”˜ povratak Udruga Feniks

ZnaĹĄ li ĹĄto mi znaÄ?i Posavina?

Prvotni cilj osnivanja udruge Hrvata povratnika Feniks bio je koordinacija meÄ‘u hrvatskim povratnicima, zaĹĄtita njihovih prava i stvaranje povoljnih uvjeta za povratak Hrvata u Bosansku Posavinu đ&#x;”˜ Tekst i snimke: Brankica LUKAÄŒEVIĆ

Z

naĹĄ li ĹĄto mi znaÄ?i Posavina‌, rijeÄ?i su toliko puta ispjevane pjesme na koju niti jedan Posavljak ne ostaje ravnoduĹĄan, jer Ĺživo se mnogi joĹĄ i danas sjećaju kako su tek s najpotrebnijim, vrećicom u ruci, s tugom i bolom, 7. listopada 1992. godine, kada je pala Bosanska Posavina, napuĹĄtali svoja ognjiĹĄta i odlazili preko Save ne znajući kamo će ih sve Ĺživot odnijeti. Ima li iĹĄta bolnije za jednog Ä?ovjeka od trenutka kada mora napustiti svoj dom? Odlazili su tada vjerujući da će se vratiti uskoro, jer to je njihov dom, zemlja njihovih pradjedova, koja im pripada i na koju nitko osim njih nema pravo. DrĹžalo ih je tada samo jedno – nada da će se uskoro vratiti. No, stvarnost je bila potpuno drukÄ?ija.

Od blizu 50.000 Hrvata katolika koji su prije 1991. Ĺživjeli u Derventskom dekanatu i Ä?inili viĹĄe od polovice stanovniĹĄtva, izgnano je i do danas ih se naĹžalost vratilo tek 1.072. ÄŒim se moglo, 1996. godine, svećenici i oni najhrabriji dolazili su u razruĹĄeni posavski kraj, polako Ä?istili ognjiĹĄta, gradili crkve, kuće, a onda se poneki hrabriji i vraćali. Mnogi su se kroz proteklih 20 godina snaĹĄli po svijetu i teĹĄko se odluÄ?uju za povratak. Dolaze

oni u svoj rodni kraj o većim prigodama, mnogi su oÄ?istili svoje kuće i obnovili ih, ali za stalno se vratiti sve manje ih se odluÄ?uje. Puno je razloga tome: gdje se zaposliti, kako djecu ĹĄkolovati, kako ostaviti posao i dom koji su morali sagraditi, kako‌ jer predugo je sve trajalo. Sve su to pitanja koja si mnogi, koji razmiĹĄljaju o povratku, postavljaju.

No oni koji su se vratili pomalo se Ä?ude, zar je moguće da se viĹĄe ljudi ne vraća na svoje, zar je moguće da dopuĹĄtaju da trnje i korov prekrije sve ono ĹĄto su njihovi pradjedovi tako briĹžno gradili, Ä?uvali? Je li moguć suĹživot na podruÄ?ju Bosanske Posavine? Jesu li Hrvati ugroĹženi? Kako potaknuti ljude na povratak?

Na ta i mnoga druga pitanja, Ä?ini se, najkompetentnije mogu odgovoriti Ä?lanovi udruge Hrvata povratnika – Feniks, koja kao jedina hrvatska institucija već osmu godinu djeluje na podruÄ?ju Bosanske Posavine. Iako je Ĺželja bila da udruga po-

kriva cijelu Bosansku Posavinu, za sada su ukljuÄ?ene tri općine: Bosanski Brod, Derventa i Doboj.

Udruga broji tristotinjak Ä?lanova, a da bi netko postao njezinim Ä?lanom, mora u Posavini boraviti najmanje ĹĄest mjeseci.

Već i sam naslov je znakovit. Poput ptice feniks koja po starogrÄ?koj mitologiji oznaÄ?ava pticu koja se uvijek iznova raÄ‘a iz svoga pepela, Ĺželja je udruge da potakne svoj narod da ne Ä?eka pasivno da netko drugi neĹĄto uÄ?ini umjesto njega, nego da vjeruje da on sam za to ima snage. U znaku udruge ptica feniks nosi kriĹž, simbol patnje ali i uskrsnuća, dok ispod lika latinskim jezikom piĹĄe Altiora peto, ĹĄto znaÄ?i teĹžim za viĹĄim stvarima, ĹĄto je moto udruge i njezina djelovanja, a trebao bi biti i Ĺživotni princip svakog njezina Ä?lana. Ĺ to sve ova apolitiÄ?na udruga pruĹža ljudima doznali smo od dosadaĹĄnjih triju predsjednika: prvoga Ilije Zirduma, drugoga Ivana Brice i sadaĹĄnjeg Peje Guberca, te tajnika za odnose s javnoťću fra Mirka Filipovića.

Prisjećajući se samih poÄ?etaka, kada je 2005. u prisutnosti stotinjak Hrvata u

Slijeva Ilija Zirdum, Pejo Guberac, fra Mirko Filipović i Ivan Brico

44 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr44-45.indd 44

29.8.2013 15:05:42

đ&#x;”˜ pod povećalom

Otkriće Edwarda Snowdena kako ameriÄ?ka tajna sluĹžba ne prisluĹĄkuje i ne nadgleda samo sumnjive politiÄ?ke organizacije i teroriste nego i obiÄ?ne graÄ‘ane, uzbunila je gotovo Ä?itavu svjetsku javnost đ&#x;”˜ PiĹĄe: Luka MARKOVIĆ

N

edugo iza zavrĹĄetka Drugog svjetskog rata, utemeljio je 1952. godine predsjednik Harry Truman poznatu ameriÄ?ku tajnu sluĹžbu NSA

(National Security Agency), koja je imala zadatak prikupljati podatke o aktivnostima komunistiÄ?kih zemalja, prije svega Sovjetskog Saveza, Kine, Sjeverne Koreje i Sjevernog Vijetnama. Ta tajna sluĹžba, već dulje vremena dobro poznata politiÄ?kim krugovima ĹĄirom svijeta, naĹĄla se u zadnje vrijeme i u ĹžiĹži zanimanja obiÄ?nog Ä?ovjeka globaliziranog svijeta. Otkriće Edwarda Snowdena, nekadaĹĄnjeg suradnika NSA, kako ta tajna sluĹžba ne prisluĹĄkuje i ne nadgleda samo sumnjive politiÄ?ke organizacije i teroriste nego i obiÄ?ne graÄ‘ane, uzbunila je gotovo Ä?itavu svjetsku javnost.

Uznemirili su se i mnogi europski politiÄ?ari, i to ne toliko zbog istinitosti Snowdenove informacije, koliko zbog mogućnosti da i sami budu dovedeni u vezu s NSA, kao i zbog mogućnosti da bi im se njihovi glasaÄ?i mogli zbog toga osvetiti na budućim parlamentarnim izborima. Svi se zbog toga distanciraju od bilo kakvog saznanja o prljavom poslu te ameriÄ?ke tajne sluĹžbe.

Posebno su aĹžurne u distanciranju vlade Velike Britanije, Kanade, Novog Zelanda

i Australije, koje Snowden optuĹžuje za direktnu suradnju s NSA. Sve kad bismo i prihvatili njihovo ograÄ‘ivanje od suradnje, kao i sliÄ?ne izjave nekih drugih vlada u Europi, ostaje otvorenim pitanje kako se moglo dogoditi da takav prljavi posao izmakne njihovoj kontroli i ugrozi slobodu i intimnost obiÄ?nog graÄ‘anina.

Ono ĹĄto je posebno iznenadilo i iritiralo europsku javnost jesu slutnje, koje podupiru objavljeni tajni dokumenti, da je NSA prisluĹĄkivala i pojedine ugledne europske politiÄ?are prijateljskih zemalja, kao ĹĄto je njemaÄ?ka kancelarka Angela Merkel. AmeriÄ?ki predsjednik Obama se poĹžurio duhovito ograditi od te slutnje, tvrdeći kako bi sam nazvao gospoÄ‘u Merkel kad bi Ĺželio Ä?uti njezino miĹĄljenje o odreÄ‘enim problemima. Ali ukoliko se jednog dana doista dokaĹže da je NSA prisluĹĄkivala vlade prijateljskih zemalja, bit će to veliki ĹĄok, misle neki njemaÄ?ki politiÄ?ari, jer je prisluĹĄkivanje prijatelja nemoralno i ne spada u normalnu komunikaciju Ä?estitih ljudi. A obiÄ?ni graÄ‘ani

46 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr46-47.indd 46

29.8.2013 15:09:22

đ&#x;”˜ pogled u duĹĄu

Odgoj ili preodgoj?

Djecu treba uÄ?iti odricanju, jer dobivanjem svega olako i bez vlastitog truda vodi u sebiÄ?nost, a kasnije u moralno rasulo i zastranjivanje svake vrste đ&#x;”˜ PiĹĄe: SnjeĹžana Ĺ UĹ NJARA

D

anas smo svjedoci da u većini obitelji s malom djecom prevladava pedocentrizam, odgojno i obrazovno nepoŞeljni pristup, koji djetetu daje apsolutnu slobodu. Pritom dijete postaje centar obitelji, sve i svi se njemu

podređuju, svi hirovi i zahtjevi se posluťno ispunjavaju, te ono postaje glava obitelji koja naređuje i upravlja. MoŞe li se dijete s tim nositi?

Vukasović takav odgoj naziva anarhistiÄ?kim obiteljskim odgojem, koji je izgubio osjećaj za ljudske kriterije, za pedagoĹĄke stavove i druĹĄtvena nastojanja. Vidimo djecu koja postaju sebiÄ?na, okrenuta samo svojim potrebama, bezobzirna, umiĹĄljena, bahata, dominantna, i Ä?esto muÄ?itelji svojih roditelja i svih drugih oko njega. Ovoj djeci je dosadno i ne znaju Ä?ime ‘ubiti’ vrijeme, jer im se ne dopuĹĄta nikakav napor niti im se razvijaju radne navike.

Materijalizam koji svakim danom jaÄ?a u naĹĄem druĹĄtvu, potiskuje sve viĹĄe etiÄ?ke, moralne, kulturne, pedagoĹĄke i druge vrijednosti. Prevladavaju utilitarizam i hedonistiÄ?ko shvaćanje, koji naruĹĄavaju odnose u obitelji. Slabi odgovornost za odgoj djece, a roditelji novcem pokuĹĄavaju

nadoknaditi nedostatak ljubavi, svoje prisutnosti i brige za djecu kroz svakodnevne kontakte. Djeci treba toplina i Ĺživa rijeÄ?, a Ä?esto baĹĄ to nedostaje. Ne Ä?udi stoga ĹĄto sve viĹĄe djece delinkventnog ponaĹĄanja dolazi iz situiranih obitelji.

U proĹĄlosti su obitelji morale raditi zajedno da bi preĹživjele pa ih je rad zbliĹžavao i povezivao, a danas rad Ä?esto razdvaja obitelji, jer odrasli odlaze na posao, s kojeg se kasno vraćaju. Djeca provedu djetinjstvo Ä?ekajući roditelje, koji dolaze umorni, iscrpljeni i Ä?esto nervozni. Rad se doĹživljava kao neĹĄto nepoĹželjno i negativno. Djeca danas ne moraju raditi kao nekada, ali odrastaju u sredini koja ne cijeni rad, koja ga smatra neÄ?im ĹĄto ljude otuÄ‘uje, oduzima jedne od drugih.

Covey istiÄ?e da rad postaje prokletstvo a ne blagoslov. Stoga je potrebno kreirati drugaÄ?iju sliku rada te stvarati tradiciju zajedniÄ?kog rada unutar obitelji koja će na viĹĄe naÄ?ina koristiti svim njezinim

52 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr52-53.indd 52

29.8.2013 15:15:38

đ&#x;”˜ od snova sazdani

Kad sam se, poÄ?etkom devedesetih, kao ratni izbjeglica, naĹĄao na ploÄ?niku zapadne Europe, teĹĄko sam mogao pojmiti da se drĹžava u koju sam vjerovao i koju sam gradio tako brzo i uĹžasno raspala. Nakon desetljeća i pol ipak sam se vratio, ali ovaj put kao tuÄ‘in, u vlastiti zaviÄ?aj

đ&#x;”˜ PiĹĄe: Mile STOJIĆ

Stranac u noći

U

Francuskoj je polovicom kolovoza umro SĹ‚awomir MroĹźek.

BijaĹĄe emigrant i pripadao je plejadi suvremene poljske knjiĹževnosti, nezaboravnom literarnom i intelektualnom panteonu, koji su joĹĄ Ä?inili poznati egzilanti – Gombrowicz i MiĹ‚osz, te domovinci Herbert, Róşewicz, Szymborska... Svako od ovih imena ostavilo je snaĹžan trag u modernoj svjetskoj literaturi, a dva su ovjenÄ?ana i Nobelom. MroĹźekovu dramu Emigranti gledao sam posljednji put sredinom devedesetih u beÄ?kom Volkstheateru, kad i sam bijah emigrant i izopćenik, razapet, kako bi rekao A.B. Ĺ imić, izmeÄ‘u poniĹženja i stida.

Dramski zaplet, podsjetimo se, dogaÄ‘a se poÄ?etkom sedamdesetih u jednom pariĹĄkom podrumu. Dvojica poljskih nevoljnika – bezdomnika u stranom i beťćutnom svijetu vode dijalog o egzilu i domovini. Jedan je intelektualac, pisac, politiÄ?ki emigrant, a drugi gastarbajter, prostoduĹĄan Ä?ovjek, koji je u strani svijet doĹĄao trbuhom za kruhom. Radnja se, dakle, dogaÄ‘a u prljavom suterenu zapadnoeuropskog velegrada, gdje intelektualac gastarbajteru raspreda visokoumne i ciniÄ?ne teorije o politici i identitetu, o slobodi i ropstvu, o napuĹĄtenoj i zauvijek izgubljenoj domovini. Poljska, kao identitet, usud i eshaton.

Intelektualac, kako to uvijek biva, “pobjeÄ‘ujeâ€? u toj neravnopravnoj bici, on svoju beznadeĹžnost i pesimizam prenosi na prostoduĹĄnog radnika, uvjerivĹĄi ga kako je puki rob bez dostojanstva, i gastarbajter, u oÄ?aju, cijepa mukotrpno zaraÄ‘ene i krvavo uĹĄteÄ‘ene konvertibilne novÄ?anice, uvjeren da je taj Ä?in prvi korak njegova oslobaÄ‘anja. Drama opisuje mentalni rascjep ljudi u hladnoratovskom svijetu, raspetih izmeÄ‘u pustinje real-socijalizma i kapitalistiÄ?koga svijeta, kao mjesta slobode i ĹžuÄ‘enoga raja. I sve se svrĹĄava u urnebesu novogodiĹĄnje noći, kad brenÄ?i muzika, otvaraju se ĹĄampanjci i odjekuju petarde u slavu novog ljeta, dok dva izgubljena izopćenika reĹže i ridaju u opskurnom velegradskome podrumu, jedinom pribjeĹžiĹĄtu emigranata.

Strangers in the Night.

IziĹĄao sam iz tople barokne zgrade u hladnu dunavsku noć s nekom teĹžinom u Ĺželucu. Cijelu tu noć nisam mogao zaspati. Ta me se beÄ?ka MroĹźekova premijera dvostruko dojmila, jer i sam bijah lik, pisac pobjegao iz goruće domovine u nepoznate vrleti zapadnoga svijeta, a i povijest moje obitelji viĹĄestruko je obiljeĹžena izgnanstvom i muhadĹžirlukom.

U dramskim likovima sam prepoznavao Ä?as sadaĹĄnjost sebe, Ä?as proĹĄlost svoga oca, gastarbajtera, kojeg sam kao obijesni

56 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr56-57.indd 56

29.8.2013 15:19:14

đ&#x;”˜ razgovor

maronitski svećenik

60 Svjetlo rijeÄ?i r 60 ruj ru rujan ujja u an n 2201 2013.

20 00113

sr60-64.indd 60

29.8.2013 15:22:04

đ&#x;”˜ roditeljima i djeci

Ĺ kola (ni)je bauk!

Umjesto da inzistiramo na najboljim ocjenama bitnije je da dijete nauÄ?imo da uÄ?i s razumijevanjem, da u procesu uÄ?enja razmiĹĄlja i analizira informacije do kojih je doĹĄlo đ&#x;”˜ PiĹĄe: Ĺ˝eljka KUJUNDĹ˝IJA

O

smogodiĹĄnji Luka s nestrpljenjem je Ä?ekao poÄ?etak nove ĹĄkolske godine kako bi uÄ?iteljici i drugarima iz razreda priÄ?ao o zgodama i nezgodama koje je doĹživio i preĹživio tijekom raspusta, ali i kako bi nastavio

s otkrivanjem tajnih brojki i slova ĹĄto ih skrivaju ĹĄkolski udĹžbenici.

Nekoliko godina stariji uÄ?enik na druĹĄtvenim mreĹžama ostavio je poruku sljedećeg sadrĹžaja: “Mama govori da ĹĄkola nije zatvor. Ali smo mi svi uÄ?enici osuÄ‘eni na zatvorske kazne od 9 do 13 godina!â€?

Kada i zaĹĄto veliki broj djece poÄ?inje doĹživljavati odlazak u ĹĄkolske uÄ?ionice kao odlazak u zatvorske ćelije, te kako se odlazak u ĹĄkolu, jedan od najvaĹžnijih i najradosnijih trenutaka iz djetinjstva, pretvara u gotovo najgori i najteĹži zadatak koji djeca moraju izvrĹĄiti?

Svijet voli pobjednike. Francuski pisac i psihoanalitiÄ?ar Ignace Lepp u knjizi Higijena duĹĄe dramatiÄ?no opisuje izlazak djece iz sigurnog kućnog okruĹženja i odlazak u ĹĄkolu, gdje se Ä?esto, prema razliÄ?itim istraĹživanjima vladinih i nevladinih organizacija, susreću s neopremljenim uÄ?ionicama, obimnim i neprilagoÄ‘enim

nastavnim planovima i programima, frontalnom nastavom u Ä?ijem je centru nastavnik, a ne uÄ?enik, ali i s nerealnim oÄ?ekivanjima roditelja da postiĹžu nadprosjeÄ?ne rezultate u brojnim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima.

Većina djece, smatra Lepp, odlaskom u ĹĄkolu trpi prvenstveno zato ĹĄto su Ä?itav jedan dugi dan odijeljena od svoje majke (i oca) i od svoje kuće. “Gotovo uvijek se u poÄ?etku javljaju neke teĹĄkoće ĹĄto se tiÄ?e prilagoÄ‘avanja toj novoj Ĺživotnoj sredini. Ima tu Ä?itava hrpa nepoznatih bića koja susreću dijete s nezanimanjem ili pak neprijateljstvom.

Dijete viĹĄe nije ‘slatki moj’ ne nazivaju ga viĹĄe deminutivom, kao kod kuće, nego njegovim imenom ili pak prezimenom.

MeÄ‘u njegovim drugovima ima ih koji su loĹĄe odgojeni i koji su, nekako sluÄ?ajno, voÄ‘e drugih. Pametna djeca, jedinci i jedinice smuĹĄeni su viĹĄe od ostalih ĹĄkolskom sredinomâ€?, zakljuÄ?uje Lepp.

68 Svjetlo rijeÄ?i rujan 2013.

sr68-69.indd 68

29.8.2013 16:14:17

omot.indd Sec1:84

29.8.2013 14:23:10