Kultura Hrvata u BiH – Važnost institucija (398)

vjera

• društvo • kultura

KULTURA HRVATA U BiH

Važnost institucija sv i b a n j 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Godina XXXIV. ◆ broj 398 ◆ Sarajevo, svibanj 2016. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

1

www.svjetlorijeci.ba

Upis kandidata u Franjevačko sjemenište i Franjevačku postulaturu u Visokom Franjevačko sjemenište u Visokom je ustanova u kojoj se promiču zvanja za svećenike, vodi briga za poseban vjerski odgoj i obrazovanje zajedno s humanističkom i znanstvenom izobrazbom (usp. kan. 234 §1). Stoga je redovito usko vezano uz četverogodišnji program Franjevačke klasične gimnazije. Sjemenište ima svog glavnog prefekta (odgojitelja), dva pomoćnika i duhovnika – osim profesorskog kadra Gimnazije. Franjevačka postulatura je vrijeme od godinu dana, u kojem se kandidat – postulant priprema da prihvati franjevački život. Svi oni koji žele biti franjevci, a već su završili srednju školu ili fakultet, moraju proći razdoblje postulature, koja je prvi dio formacije kandidata za franjevački život. Dnevni program za postulante je u skladu sa sjemenišnim, a školski program je prilagođen. Kandidati su smješteni u samostanu u Visokom i imaju svog meštra (odgojitelja). Za upis u Sjemenište ili Postulaturu potrebni su sljedeći dokumenti: • Izvod iz matične knjige rođenih • Krsni list – s upisom datuma Sv. potvrde i podatkom o slobodnom stanju (za kandidate postulature) • Osobno napisana i potpisana molba s točnom adresom i brojem telefona • Izjava roditelja o suglasnosti (za maloljetne) • Preporuka župnika o prikladnosti za redovničko i svećeničko zvanje • Liječničko uvjerenje • Originalni dokumenti o završenom školovanju (za sjemeništarce svjedodžbe od 5. do 8./9. razreda osnovne škole, a za postulante – od svih razreda srednje škole, kao i diploma mature /za one koji žele biti svećenici/) • Potpisana izjava da kandidat postulature nije u kreditu ili jamac Adresa: Franjevačko sjemenište i postulatura • Ul. Bosne Srebrene 4 • BiH – 71300 Visoko Rok za upis u Postulaturu je subota, 18. 6. 2016. u 11 sati Rok za upis u Sjemenište je subota, 25. 6. 2016. u 11 sati Za dodatne informacije i prijave sjemeništaraca i postulanata možete se obratiti na: tel. br.: 032 738 277; fax br.: 032 735 826; ili na e-mail: frsjem@hotmail.com (za sjemenište), ili fra.danijel@gmail.com (za postulaturu). U slučaju prijave nakon predviđenog roka (osobito za postulante), obratiti se izravno na: Franjevački provincijalat, Zagrebačka 18, BiH – 71000 Sarajevo; tel: 033 722 450, fax: 033 722 451 ili e-mail: tajprov@bih.net.ba. Fra Josip Mrnjavac I. prefekt sjemeništaraca

Fra Danijel Rajić meštar postulanata

„Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju” (Lk 10,2).

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena

Poštovani čitatelji!

nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. ravnatelj

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba / uprava@svjetlorijeci.ba glavni urednik

Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba zamjenik glavnog urednika

Vjeko Eduard Tomić vjeko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Marko Ešegović, Vjeko E. Tomić, Rafaela Obučić i Borjana Jozeljić /marketing/ redakcija@svjetlorijeci.ba marketing@svjetlorijeci.ba pretplata

Emil Perković pretplata@svjetlorijeci.ba adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 www.svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman, Vjeko E. Tomić i Nikica Vujica godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 Kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22

Kada prosječan TV gledatelj u svom prebiranju kanala greškom naleti na kakve vijesti i sadržaje iz kulture, vjerojatno će daljinskim upravljačem brzo potražiti zabavnije kanale sa sadržajima poput zvijezda granda i pinkovih zvjezdica. Vijesti iz kulture, ako ih ima, zato su obično onda kada nikome ne smetaju − blizu ponoći. Iako se ona više tiče manjeg broja ljudi koji za nju imaju sluha (i uvjeta), kultura kao sveukupnost duhovne i tvarne proizvodnje pojedinca i naroda u vremenu i prostoru − presudna je za identitet jednog naroda, ali i za njegovu budućnost. Po onome što piše, slika, crta, pjeva, gradi, snima, emitira, proizvodi, prodaje, kuha, jede itd. narod postaje kulturna nacija i različita od drugih. Zahvaljujući djelima svojih književnika, umjetnika, znanstvenika, stručnjaka i zanesenjaka svih vrsta (u redu, i sportaša) predstavljamo se kao narod drugima pored nas i u svijetu. Krstionica kneza Višeslava, Baščanska ploča, Humačka ploča, Povelja Kulina bana, kraljica Katarina, pleter, šahovnica, Dubrovnik, Leopold Mandić, Stepinac, crkve i katedrale,

pulska arena, Dioklecijanova palača, Marko Marulić, fra Matija Divković, Nikola Tesla, Ivan Meštrović, Ivo Andrić, Vladimir Prelog, Lavoslav Ružička, Gabrijel Jurkić, Sinjska alka, Vukovar, 2Cellos, Oliver, Tereza, Thompson, Ilija i Marko, Luka Modrić, Ivan Rakitić, linđo, drmeš, trusa, tamburice, klape, šargija, kravata, penkala, vegeta, kulen, bajadera, medovača, paprenjak, livanjski sir, sarma, gibanica, šljivovica... možemo redati unedogled i stalno ćemo govoriti o Hrvatima u Hrvatskoj i BiH. Da bi se niz nastavio i u naše vrijeme, osim darova i gorljivosti koje je Bog dao brojnim našim suvremenicima, potrebne su i snažne kulturne institucije, proviđene sposobnim, domoljubnim kadrovima, ali i proračunskim sredstvima, kako bi se pomno brinule da ono stvaralačko u našim ljudima postane vidljivo i ostane za povijest. Ovo su nam bili povodi što smo u svibanjskom broju naše revije više prostora posvetili kulturnim institucijama Hrvata u BiH i kulturi uopće.

zamjenik gl. urednika

račun u hrvatskoj

Franjevački samostan Sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj

Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

iz sadržaja

Razgovor Fra Jozo Marinčić, novi provincijal Bosne Srebrene Mjesto nam je uz siromašne i obespravljene 11 Pod povećalom Može li kultura zamijeniti religiju?

16

Reportaža Sv. Leopold B. Mandić u Zagrebu Svetac napokon došao kući 18

Živjeti u Hrvatskoj Narodu zabava, novinama prodaja

32

Povratak Župa Vidovice Bit će opet dobro!

47

Javna diplomacija Zemlja sira, rakije ili ćevapa?

60

Snimka na naslovnoj stranici: grad-busovaca.com

Svjetlo riječi sv i b a n j 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

3

Tema broja

Kulturne institucije Hrvata u BiH Većina životari entuzijazmom pojedinaca

Ne može se oteti dojmu da i pored izvanrednih uspjeha, hrvatske kulturne institucije djeluju nepovezano, pa čak i konkurentski. Zato su za svoj položaj neke od njih i same krive. U relativno povoljnijem položaju čini se da su institucije u područjima s hrvatskom većinom, ali i one imaju mahom financijskih problema

U

Bosni i Hercegovini postoje brojne kulturne institucije s hrvatskim predznakom koje bi trebale prezentirati, čuvati ili izučavati kulturni identitet Hrvata. Najstarije i najveće među njima su svakako Matica hrvatska i HKD Napredak. Matica hrvatska je institucija nastala u Zagrebu tijekom hrvatskoga narodnog preporoda 1842. godine radi 4 www.svjetl ori jec i. ba

promicanja nacionalnog i kulturnog identiteta u područjima umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, gospodarstva i javnoga života te skrbi za društveni razvitak. Godina 1879. smatra se godinom osnutka Matice hrvatske u Sarajevu koja je u svojim redovima okupljala istaknute ličnosti u javnom životu Sarajeva i BiH. Matica hrvatska se u svome više nego stoljetnom djelovanju sretala s brojnim

Piše Leona Sabolek problemima i zabranama rada, ali je uvijek nicala iz pepela. Poslije Drugog svjetskog rata ogranci Matice hrvatske su mogli biti samo u Hrvatskoj. No, i u Hrvatskoj se njen rad zabranjuje 1972. Nakon obnove rada Matice hrvatske, 8. prosinca 1990., niču i njeni brojni ogranci.

AKTUALNO Snimio fra Josip M. Matijanić

Novi provincijal i nova Uprava Bosne Srebrene U franjevačkom samostanu sv. Pavla na Nedžarićima, u Sarajevu je od 4. do 8. travnja održan redoviti provincijski Kapitul Bosne Srebrene na kojem su sudjelovala 53 fratra. Uz razmatranje o životu i djelovanju Provincije u proteklom periodu, izabran je novi Provincijal i nova Uprava Bosne Srebrene Okupljeni su kroz pet dana zasjedanja analizirali trenutno stanje u zajednici, stanje u župama i samostanima u kojima djeluju te su donijeli zaključke i smjernice, koji će pomoći u daljnjem radu na dobro Crk­ve i Reda. Kako je ovogodišnji Kapitul bio i izborni, franjevci Bosne Srebrene birali su novog provincijalnog ministra i novu Upravu Provincije. Kandidati za provincijalnog ministra bili su: fra Jozo Marinčić, fra Ivan Šarčević i fra Zdravko Anđić. Na prvoj sjednici trećega dana zasjedanja provincijskog Kapitula, braća kapitularci su izabrali za novog provincijalnog ministra fra Jozu Marinčića, dosadašnjeg ekonoma provincije i gvardijana samostana Sv. Križa u Sarajevu. Nakon što je izabran novi provincijal uslijedio je izbor vikara Provincije i nove Uprave. Za vikara Provincije izabran je fra Petar Jeleč, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Za Definitore (članove 10 www.svjetl ori jec i. ba

Uprave) izabrani su: fra Vinko Sičaja, fra Zdravko Dadić, fra Janko Ćuro, fra Vili Radman, fra Nikica Vujica i fra Kristijan Montina. Već prvih dana nakon izbora, nova Uprava na čelu sa novim provincijalnim ministrom fra Jozom Marinčićem posjetila je kapelu Sv. Marije u Srebrenici, u kojoj su služili svetu misu. Nakon svete mise posjetili su i Memorijalni centar u Potočarima i odali počast žrtvama genocida u Srebrenici. Na putu za Srebrenicu nova Uprava Provincije Bosne Srebrene boravila je i u Olovu koje ima značajnu uloga u povijesti franjevaca na ovim prostorima. Svoju drugu sjednicu nova Uprava održala je 22. travnja, te je između ostalih točaka dnevnog reda ovog zasjedanja, održan i izbor novog tajnika Provincije. Za novog tajnika izabran je fra Damir Pavić, dosadašnji župnik župe Rođenja BDM na Brestovskom.

Razgovor

Mjesto nam je uz siromašne i obespravljene Fra Jozo Marinčić, novi provincijal Bosne Srebrene

Razgovarao fra Vjeko Eduard Tomić

Snimio fra Josip M. Matijanić

N

ovi provincijal Bosne Srebrene od srijede 6. travnja je 56-godišnji svećenik fra Jozo Marinčić. Tako su odlučili sudionici redovitog Kapitula (sabora franjevaca) koji je održan u Sarajevu od 4. do 8. travnja. Nakon što je fra Jozo prihvatio izbor, fra Iko Skoko, generalni vizitator koji je vodio Kapitul, jednostavnim obredom uveo ga je u službu. Time je novoizabrani provincijal u službi zamijenio fra Lovru Gavrana koji je na čelu Bosne Srebrene bio od 2009. Fra Jozo je izborom za provincijala postao 158. po redu provincijal Bosne Srebrene od godine 1517. kada je Bosanska vikarija postala provincijom. Gledano pak od 1340. kada je nastala Vikarija, on je 197. poglavar ove zajednice. Bolji poznavatelji franjevačkih kronika uočili su štoviše, da je on prvi provincijal podrijetlom s područja samostana u Gučoj Gori još od druge polovice 19. stoljeća. Novi provincijal potječe iz vjerničke obitelji iz Bučića kod Travnika i ima žive roditelje Niku i Katu. Završio je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom i Franjevačku teologiju u Sarajevu. Svečane zavjete je položio 1986. godine dok je za svećenika zaređen 1987. u Sarajevu. Pastoralne službe župnog vikara obavljao je u sv i b a n j 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

11

Snimio fra Josip M. Matijanić

Izjava za javnost franjevaca Bosne Srebrene s provincijskog Kapitula održanog u Sarajevu od 4. do 8. travnja 2016. Trenutak u kojem danas živimo u našoj domovini Bosni i Hercegovini jest dramatičan i težak, kao što je uostalom bilo i više puta kroz povijest. I danas je na kušnji sudbina narodâ, budućnost Bosne i Hercegovine, naše Provincije i njezinih franjevaca. Sjećajući se teških vremena, ne želimo bježati u prošlost, nego pronaći snagu za današnje kušnje i nadu za budućnost. U Izjavi za javnost s prošlog Provincijskog kapitula (16. – 20. travanja 2012.) izrazili smo bojazan da će se ulaskom Hrvatske u EU, pokrenuti novi val iseljavanja našega naroda, što bi bilo pogubno i za nas i za Bosnu i Hercegovinu. Nažalost, danas smo svjedoci da je naša bojazan bila opravdana. Dugogodišnja poslijeratna politička nestabilnost, nacionalna i svaka druga podijeljenost, bezakonje, korupcija, nejednakost i teško ekonomsko stanje u BiH, rezultiralo je činjenicom da mnogo našega naroda i sunarodnjaka, posebno mladih, napušta svoje domove i iseljava se u države Europske unije i svijeta. Posebno nas žalosti što odlaze obitelji s djecom. Da bismo izišli iz ovakvog dramatičnog stanja, potrebno je konačno uspostaviti pravedne i razumne norme zajedničkog života, te imati trajnu komunikaciju s drugima i drugačijima, kao pretpostavku za

bolje ekonomsko stanje i prosperitet svih stanovnika u BiH. Nažalost, s pravom se može konstatirati kako je i danas, na svim stranama i među svim narodima, a i u međunarodnoj zajednici, puno više onih kojima nije stalo do istine i zajedničkog života. Previše je onih koji zavode narod lijepim riječima i obećanjima, bez ikakve moralne obveze da ih provedu u djelo. Pri tome vrlo malo znaju o povijesti naše domovine i nisu voljni poduzeti gotovo ništa da se konačno prevladaju ove poteškoće u kojima se nalazimo. Kao bosanski franjevci, u ova „olovna” vremena, u duhu Radosne vijesti uskrslog Krista i sv. Franje, mi nastavljamo svoj požrtvovni rad služeći u Crk­vi te radeći na izgradnji i obnovi naše zemlje i naroda, bez razlike vjere i nacije, u granicama svojih mogućnosti, svoga zvanja i svoga višestoljetnog poziva. Pokušavamo vrijednosti o kojima je govorio papa Franjo u Sarajevu 6. lipnja 2015. konkretno živjeti i ostvariti. Zazivajući Božji blagoslov, nastavljamo također biti angažirani franjevci i na polju kulture, umjetnosti, povijesti, književnosti, te društvenih zbivanja u ljubavi prema zavičaju i bosansko-hercegovačkom čovjeku. U tom duhu svim stanovnicima naše države i domovine Bosne i Hercegovine želimo Mir i Dobro! sv i b a n j 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

15

Pod povećalom

Može li kultura zamijeniti religiju? Piše Luka Marković

markovic-l@bistum-muenster.de

Određeni politički krugovi, kako kaže filozof Markus Gabriel, pokušavaju motivirati znanost da radi na potpunoj uspostavi kontrole nad ljudskim mozgom kako bi se na taj način u ime stjecanja kapitala (uvećanjem konzumiranja) moglo preuzeti potpunu prevlast nad pojedincem

S

vojevremeno je Feuerbach ustvrdio kako dolazi vrijeme prijelaza teologije u antropologiju, što će za rezultat imati potiskivanje Svemogućega s prijestolja na koje će zasjesti emancipirani, samosvjesni čovjek. Nietzsche će nešto kasnije ustvrditi da je Svemogući već mrtav i da dolazi vrijeme individualne kulture. Za razliku od Nietzschea vide mnogi prosvjetitelji u religiji i onu drugu stranu koja može biti od koristi za kulturu života. A neki od njih, kao njemački predstavnici prosvjetiteljstva, ne samo da ne idu za dokidanjem religije i odstranjenjem Svemogućega iz života društva, nego se trude više oko njezinog transcendentalnog pojašnjenja. Svjestan važnosti religije u društvu upozorit će i poznati sociolog Max Weber na to da ne postoji samo kultura sekulariziranog pojedinca nego i zajednice, napominjući kako su samo rijetki pojedinci sposobni živjeti radikalni prekid s vjerom, prihvaćajući da ne postoji dublji smisao života.

Nudi se „kultura užitka”

Weber temelji svoje razmišljanje na činjenici da je ateizam moderne bio kratkog daha. Iz tog razloga su pojedini prosvjetitelji tragali za njezinim nasljednikom. To je dobro uočio filozof Terry Eagleton, primjećujući da se u društvu moderne pokušalo pronaći zamjenu za religiju, prenoseći njezinu 16 www.svjetl ori jec i. ba

društvenu ulogu na druga područja kulture života. Tako je „znanstveni racionalizam trebao preuzeti ulogu doktrinalne sigurnosti, radikalni politički pokreti nužnost promjene svijeta, a kultura i estetika osigurati dio duhovnog doživljaja”. Za razliku od moderne koja nije uspjela nikada u potpunosti prekinuti pozitivan odnos širih slojeva društva prema religiji i moralu, mijenja se stanje zapadnog duha sredinom dvadesetog stoljeća. Dok je moderna slabljenje utjecaja religije doživljavala

Reportaža

Svetac napokon došao kući Sveti Leopold Bogdan Mandić u Zagrebu

Piše Anto Pranjkić

Iako je za života toliko želio doći u domovinu, najveći dio svojega života sv. Leopold je proveo u Padovi, u kojoj je desetljećima u maloj sobici primao vjernike na sakrament ispovijedi. Želja mu se ispunila tek nedavno. Od 13. do 18. travnja njegovo neraspadnuto tijelo je boravilo u Zagrebu. U katedrali i u kapucinskoj crkvi u Dubravi gdje je bilo izloženo, tijelo mu je pohodilo više od 200 tisuća štovatelja, hodočasnika iz Zagreba i okolice, ali i cijele Hrvatske i BiH. Među njima je bio i naš suradnik

18 www.svjetl ori jec i. ba

K

ada ga je Sveti Otac Franjo proglasio jednim od zaštitnika Godine milosrđa ubrzo se rodila ideja o dolasku njegova neraspadnutoga svetoga tijela u Hrvatsku. I tako se od 13. do 18. travnja ove godine ispunila najveća želja svetoga Leopolda – doći kući, doći na Istok, doći u Hrvatsku. Rijeke vjernika slijevale su se tih dana, najprije u katedralu, gdje je neraspadnuto tijelo ovog svetca boravilo 13. i 14. travnja, a potom i u pitomu zagrebačku Dubravu, kapucinsku Župu svetog Leopolda Bogdana Mandića, gdje je sjedište Provincijalata ove redovničke zajednice. U četiri dana boravka sv. Leopolda Bogdana Mandića, njemu posvećenu crk­ vu posjetile su brojne skupine hodočasnika. Stizali su ljudi sa svih strana. Matija Katičić iz Nove Gradiške nije krio zadovoljstvo. – Ne mogu vam opisati kako se osjećam. Svetog Leopolda u obitelji častimo još od malih nogu. To je naš obiteljski svetac i doći ovdje dotaknuti njegovo tijelo neopisiv je osjećaj. – kaže Matija. Među oko 230 prijavljenih hodočasničkih autobusa nalazili su se i oni iz Dubrovnika, Splita, Zadra, Šibenika, Rijeke, Pule, Maglaja, Sarajeva. – Stigli smo iz Župe Svetog Leopolda Bogdana Mandića iz sarajevskog

Briješ­ća. Presretni smo što se ovdje nalazimo jer je zaštitnik naše župe, sv. Leopold, vidljivi znak nevidljive Božje milosti, kazuje Tanja Šutalo, neposredno nego što će zajedno s

Arheologija i kršćanstvo

Numizmatička zbirka FRANJEVAČKI SAMOSTAN DUHA SVETOG U FOJNICI

Tijekom rada na stalnom postavu novoga muzeja, kroz 2014. i 2015. godinu, posebno je mjesto zauzeo i stalni postav numizmatike. Osnovni cilj bio je predstaviti selekciju najvrjednijih primjeraka i ukazati na bogatstvo koje franjevci čuvaju

F

ranjevci su oduvijek bili poznati po svom kulturnom djelovanju, koje je uključivalo i kolekcionarstvo te brigu o prikupljenim predmetima. Jedan od primjera koji to zorno ilustrira predstavlja numizmatička zbirka Franjevačkog samostana Duha Svetog u Fojnici, čiji se jedan mali dio odnedavno može vidjeti i u stalnom postavu u muzeju. Numizmatička zbirka obuhvaća više tisuća primjeraka kovanog i papirnatog novca, koje su fratri prikupljali desetljećima. Najveći dio kolekcije je prikupljen kroz darivanje, tj. poklone koje su ljudi davali samostanu, dok je jedan manji dio sistematski prikupljen s ciljem obogaćivanja zbirke. O tome svjedoči i fra Mijo V. Batinić u knjizi Franjevački samostan u Fojnici od 14. do 20. stoljeća, u kojoj između ostalog opisuje i numizmatičku zbirku. Prvu zbirku je skupio biskup Miletić, no nakon njegove smrti ista je poklonjena 1834. godine ugarskom kralju i narodu u ime bosanske provincije za zahvalnost zbog učinjenih dobročinstava bosanskoj redovničkoj mladeži. Tradiciju prikupljanja numizmatike nastavio je fra Bono Perišić, a čak je i čuveni Ćiro Truhelka jednom prilikom izjavio kako se radi o „najdragocjenijoj zbirci”. 22 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Ana Marić Zemaljski muzej BiH

Kovani novci grčkog svijeta

Tijekom rada na stalnom postavu novoga muzeja, kroz 2014. i 2015. godinu, posebno je mjesto zauzeo i stalni postav numizmatike. Osnovni cilj bio je predstaviti selekciju najvrjednijih primjeraka i ukazati na bogatstvo

koje franjevci čuvaju. Svaku grupu izloženih primjeraka prate dvojezične legende, sa kratkim opisom, pojašnjenjem, dodatnim fotografijama ili kartama. Kovani novac je izložen u 9 vitrina, a papirnati na jednom podužem zidu. Izložba je organizirana kronološki, što znači da su prvo izloženi najstariji primjerci. Riječ je o vrlo zanimljivim novcima

Vitrine sa izloženim novcima

Bonum commune

Je li milosrđe obveza? Milosrđe nije samo krš­ćanska krjepost, već i unutar sekularnog i međureligijskog konteksta može se govoriti o milosrđu. Rekli bismo da je milosrđe svačija i svakodnevna obveza jer posvuda oko nas je ljudska slabost i ranjivost, koja nas čini odgovornima za druge

U

pravu, ekonomiji, politici, filozofiji sve su češ­će teoretske rasprave o tomu imamo li obvezu biti milosrdni? Sve je više onih koji smatraju da biti milosrdan zapravo i nije obveza. Suvremeno društvo često doživljava milosrđe kao nešto što je veće od onoga što dužnost od nas zahtijeva. Ono se doživljava kao izričaj osobne dobre volje. Ako pravnik, političar, poduzetnik čini djela milosrđa, to se vrednuje kao nešto hvalevrijedno, no ako ih ne ostvaruje – nikomu ništa! Primjerice, vlasnik nekakvog trgovačkog lanca može donirati hranu za beskućnike i time pokazati milosrđe, no rijetki su oni koji to osjećaju kao svoju obvezu ili koji to čine spontano, bez nekakve konkretne ekonomske računice i medijske pompe. Mnogi filozofi i sociolozi takav profil uskogrudnih ljudi nazivaju „racionalnim budalama” zato što sve osobne i društvene situacije propitkuju iz samo jednog kuta – svoje vlastite koristi. Tako mnogi, na krajnje perverzan način zloupotrebljavaju milosrđe koristeći ga kao vlastitu reklamu i promociju. U društvu u kojem je postalo normalno da poduzetnik vara i krade, a političar 24 www.svjetl ori je c i. ba

Piše doc. dr. sc. Šimo Šokčević simo.sokcevic@djkbf.hr

sve to isto, i još zloupotrebljava svoju službu, svi smo postali pomalo neosjetljivi na zlouporabu milosrđa i zanemarivanje općega dobra.

Utkano u ljudsku narav

Ne biti milosrdan u sebi sadrži nešto krajnje neljudsko, pogrješno i protunaravno. Nasuprot tomu, ali i na sreću, mnoštvo je primjera koji jasno pokazuju da se u ljudskoj naravi milosrđe očituje kao obveza. Uzmimo samo u obzir situacije u kojima osoba ima prigodu i mogućnost pomoći siromahu, oprostiti uvredu prijatelju koji se pokaje ili utješiti one koji pate. Čudno bi bilo misliti da osoba nema obvezu pomoći. Osoba koja u takvim situacijama ne smatra da je potrebno učiniti dobro djelo milosrđa zapravo nije „mila srca”, već teška srca. Takva srca ne izgrađuju, već razgrađuju

društvo. Milosrđe i ljubav su ključni za društveno i političko uređenje zato što je čovjek Božje stvorenje, stvoreno na sliku Boga, čije je ime milosrđe. U tome smislu, sv. Toma Akvinski donosi možda najljepše i najsadržajnije misli o milosrđu. On opisuje

VIJESTI IZ SVIJETA

Nastupilo 19 skupina KTA/A. P.

HEUSENSTAMM – Tradicionalni 25. hrvatski folklorni festival održan je 23. travnja u Kulturnom i sportskom centru Martinsee u Heusenstammu kod Offenbacha na Majni, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Na festivalu je

Papa doveo 12 izbjeglica bitno.net/SR

RIM – Vatikanski glasnogovornik, o. Federico Lombardi, izjavio je da je Papu na povratku s jednodnevnog posjeta grčkom otoku Lezbosu 16. travnja pratilo 12 izbjeglica, tri sirijske obitelji. U priopćenju o. Lombardija stoji da je „Papa želio učiniti izbjeglicama gestu dobrodošlice, povesti sa sobom u Rim u svom zrakoplovu tri obitelji iz Sirije, sveukupno 12 ljudi, od koji šestero djece. To su

Australski Hrvati za studente KTA/SR

MELBOURNE – U Hrvatskom katoličkom centru sv. Leopold Bogdan Mandić u melburnškoj četvrti Sunshine u Australiji, 3. travnja organiziran je humanitarni ručak za siromašne studente u Bosni i Hercegovini. Bio je to nastavak prošlogodišnje akcije koju su, zajedno s Hrvatskom zorom koju predvodi

28 www.svjetl ori je c i. ba

nastupilo devetnaest folklornih skupina iz Hrvatskih katoličkih misija, župa i zajednica iz Njemačke. Prije festivala slavljena je Služba riječi koju je predvodio stalni đakon u HKM Giessen Mato Valjan. Članovi folklornih skupina pjesmom i plesom poveli su okupljene hrvatskim krajevima u kojima se njeguje bogatstvo hrvatske tradicijske kulture.

ljudi koju su već bili u kampovima na Lezbosu prije nego što je postignut ugovor između Europske unije i Turske”. Svi članovi triju obitelji su muslimani. Njihovi domovi su bili uništeni bombardiranjem. Vatikan će preuzeti brigu oko obitelji te će prvo prihvatilište biti u zajednici svetog Egidija, stoji u priopćenju. Ova gesta okrunila je jednodnevni Papin posjet otoku Lezbosu kojemu je glavni cilj bio „donijeti utjehu mnoštvu izbjeglica”. gosp. Berislav Vidaković, organizirali gosp. Milenko Juričević i gosp. Pero Crnjac. Uspješnosti akcije pridonijeli su hrvatski svećenici Vrhbosanske nadbiskupije u Melbourneu i Geelongu: vlč. Josip Vranješ, vlč. Luka Pranjić i mons. Bosiljko Rajić. U organizaciju se uključio i Hrvatski radio Geelong na čelu s gosp. Pejom Marićem. Na ručku se okupilo tristotinjak Hrvata koji su dali svoje priloge za najsiromašnije studente za koje se brine Zaklada za mudrost i plemenitost na čijem čelu je pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar. Zaklada stipendira studente iz siromašnih obitelji koji studiraju u Bosni i Hercegovini, a čiji roditelji nemaju stalni posao ili su djeca poginulih hrvatskih branitelja. Predstojnik Nacionalnog katehet-

skog ureda Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine don Tomislav Mlakić govorio je o spomenutoj Zakladi te zahvalio na svemu što je prošle i ove godine učinjeno za studente siromašnih roditelja. U ovu akciju uključili su se brojni dobrotvori koji su uložili puno vremena i ljubavi obilazeći donatore, pripremajući hranu u kuhinji, spremajući dvoranu u ranim jutarnjim satima, pripremajući djecu za ples, upisujući sve donatore i goste na ručku. Sve njih vodila je želja da pomognu siromašnim studentima u BiH. U dvije akcije prikupljeno je 50 000 AUD. Don Tomislav je pročitao pismo biskupa Sudara kojim je zahvalio svima, svećenicima i vjernicima, koji su sudjelovali u ovoj akciji solidarnosti i pomoći siromašnim studentima u Bosni i Hercegovini.

Beatifikacija mučenika Nadbiskupija-metropolija Skadra i Pulta

ALBANIJA – Dana 26. travnja, na blagdan Majke dobrog savjeta, papa Franjo je primivši u audijenciju kardinala Angela Amata SDB, prefekta Kongregacije za kauze svetaca, potpisao Dekret o beatifikaciji 38 Slugu Božjih: mons. Vinçenca Prennushija i

Abdullah II. financirat će obnovu Isusovog groba RV/SR

JERUZALEM – Kraljevskim proglasom objavljenim 10. travnja, jordanski je kralj Abdullah II. obavijestio o odluci da financira obnovu Isusova groba u crk­vi Svetoga groba u Jeruzalemu – objavila je jordanska tiskovna agencija Petra. O toj je inicijativi obaviješten i jeruzalemski grčko-pravoslavni patrijarh Teofil III. Obnovu su prije toga najavile tri krš­ćanske vjeroispovijesti u čijoj je nadležnosti crk­va Svetoga groba, odnosno grko-pravoslavci, franjevci Kustodije Svete Zemlje i Armenci. Obnova je potrebna zbog štete na crk­ vi uzrokovane vlagom iz daha tisuća hodočasnika, te dimom svijeća.

Već postoje studija i nacrt radova koje je pripremilo Nacionalno tehničko sveučilište iz Atene i s kojim se svi slažu. Obnova Isusova groba trebala bi trajati osam mjeseci i završiti početkom 2017. godine. Do sada se, međutim, govorilo da bi radove trebale financirati tri vjeroispovijesti, grčka Vlada i privatni dobročinitelji. Vijest Hašemitske Kraljevine patrijarh Teofil III. je primio kao gestu izrazite velikodušnosti. Uloga koju Jordan ima u zaštiti nazočnosti krš­ćana u Svetoj Zemlji – istaknuo je patrijarh – jasna je i neporeciva. Kralj Abdullah II. upravlja naporima svih Jordanaca u sijanju sjemena ljubavi i bratstva među muslimanima i krš­ćanima, u ovo doba u kojemu u sektaškim ratovima izgaraju čitave nacije – napomenuo je patrijarh Teofil III.

drugova, mučenika. Potpisivanje Dekreta je posljednji čin dijecezanskog procesa, čiji su rezultati dugo studirani i odobreni od teološke i od kardinalske komisije. Albanska biskupska konferencija, suglasno s Kongregacijom za kauze svetaca i s Generalnom postulaturom Franjevačkog reda, odredit će mjesto i datum svečanog slavlja njihova proglašenja blaženim.

Godišnjica pokolja RV/SR

RIM – Dana 24. travnja obilježava se godišnjica Metz Yegherna, Velikoga zločina, odnosno maskra u kojem je ubijeno više od milijun i pol Armenaca 1915. I u Rimu je održan spomen na to zlodjelo, također kao iskazivanje podrške za Armensku Republiku Gorski Karabah, koja je u sukobima s Azerbajdžanom pretrpjela mnoge žrtve. Tom prigodom pri Papinskom armenskom kolegiju održano je molitveno bdijenje na kojem je sudjelovao i kardinal Leonardo Sandri, pročelnik Zbora za Istočne Crk­ve. Uvijek se treba sjećati strašnih događaja iz ljudske povijesti, koji su istovremeno razdoblje pročiš­ ćenja, kako bismo mogli razmatrati težinu i dubinu zloće ljudskoga srce. Ne treba međutim ostati navezan na prošlost, nego se valja otvoriti budućnosti koja pruža velike mogućnosti za pomirenje, suživot i bolju sutrašnjicu. Vjerujem da zbog toga imamo obvezu sjećati se prošlih velikih povrjeda ljudskoga dostojanstva, poput ratova, progona i nepravdi, ali kako bi se iz toga rodila nova mogućnost, nova nada – kazao je kardinal Sandri. Papa će se u lipnju uputiti u Armeniju, a potom u Gruziju i Azerbajdžan. Kardinal je rekao da u tom pohodu vidi prije svega dimenziju bliskosti i susreta. sv i b a n j 2 01 6 . Sv j et l o r i j e či

29

Naši krajevi

Mjesto gdje se ljudi i priroda spajaju u jedno

D

Kakanj – Rudnik greškom napravio ptičji rezervat

ugo su močvarna područja imala etikete bezvrijednih površina i bila na glasu kao izvorišta različitih bolesti. Mnoge su se države pokušavale riješiti močvara raznim postupcima (isušivanjem, regulacijom tokova rijeka, onečišćivanjem, prekomjernim iskorištavanjem njihovih bogatstava i dr.), pa je u posljednjih 50 godina izgubljeno 50 % močvarnih područja u svijetu. Kako bi se spriječilo daljnje uništavanje, 2. veljače 1971. u iranskom gradu Ramsaru potpisana je tzv. Ramsarska konvencija koja obvezuje svaku zemlju potpisnicu na opće očuvanje i razumno iskorištavanje močvara na vlastitom teritoriju, te predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom iskorištavanju močvarnih staništa. Članstvo u Konvenciji ima 169 država među kojima je od 2001. i Bosna i Hercegovina s tri ramsarska područja: Hutovo blato, Bardača i Livanjsko polje, od ukupno 2224 zaštićene močvarne lokacije na svim kontinentima. Močvarna staništa predstavljaju vrijedan vid raznolikosti krajolika te biološke raznovrsnosti. Primjerice, uz njih je ekološki vezano više od 40 % svih biljnih i životinjskih vrsta. Kako bi se uočila vrijednost i važnost vlažnih područja, koja danas čine 6 % površine Zemlje, dovoljno je samo navesti kako su ona staništa velikog broja ptičjih vrsta. Tako, primjerice, 30 www.svjetl ori je c i. ba

na europskim močvarama obitava i gnijezdi se gotovo 45 % svih vrsta ptica na tom području. No, jednako kao za ptice te ostale životinje i biljke, močvarna su staništa oduvijek imala značajnu ulogu i u razvoju ljudske civilizacije.

Važan dio ptičjeg svijeta

Jedno se zanimljivo močvarno područje nalazi u općini Kakanj, s desne strane rijeke Trstionice, između Haljinića, Marijine Vode, Crkvenjaka i Bistrika te podno starog sela Haljinića (iseljenog početkom 50-ih godina prošlog stoljeća od „Rudnika Haljinići”), na oko 465 metara nadmorske visine. Nastalo je umjetnim putem kao posljedica podzemnog rada rudnika ispod riječne terase koja obuhvaća livade, oranice i voćnjake. Slijeganjem tla, te punjenjem vodom većih udubljenja stvoreno je veliko jezero i nekoliko manjih koji zajedno čine glavni dio ovog područja. Oko nastalih vodenih površina razvila se karakteristična močvarna vegetacija pa su se stvorili uvjeti za nastanjenje brojnih životinjskih vrsta. Močvarno se područje Bistrik, čija je površina oko dva kvadratna kilometra, od 462 kvadratna kilometra općine Kakanj, u cijelosti nalazi na privatnom zemljištu mještana spomenutih naseljenih mjesta. Osobitu znamenitost ovog prirodnog dobra čine ptice. Ovdje su zabi-

Piše Igor Franjković dr. med. vet.

lježene 223 ptičje vrste koje tu nalaze mjesto za gniježđenje, zimovanje i odmorište za vrijeme selidbi, što je 66 % cjelokupnog registriranog broja ptičjih vrsta u Bosni i Hercegovini, odnosno 42 % europskih vrsta ptica. U BiH je, od 1878. do 2015., popisano 340 ptičjih vrsta, tj. 64 % vrsta ptica koje su evidentirane u Europi. Činjenica kako Bosna i Hercegovina zauzima tek 0,5 % ukupne površine Europe naglašava ove iznimne podatke. Ovo je mjesto važan dio ptičjeg svijeta o čemu govore i mnogi usporedni podaci.

Osjećam se k’o da sam u raju

Na području Livanjskog polja (površine 405 km²) i Buškog jezera (površine 55,8 km²; ukupne zapremnine 782 milijuna m³) zabilježeno je 206 vrsta ptica. U močvarnom području Bardači, smještenom između rijeka Save i Vrbasa na površini od 3500 ha, registrirano je 178 vrsta ptica. U Hutovom blatu koje pokriva 7411 ha prostora, od 253 vrste ptica koje su evidentirane prije izgradnje hidroenergetskog sustava u slivu rijeke Trebišnjice, utvrđeno je postojanje 163 ptičje vrste. Brojno stanje ptičjih vrsta u močvarnom području Bistrik ima putanju rasta. Tako je od popisanih 130 vrsta ptica uočenih u razdoblju od listo-

Živjeti u Hrvatskoj

Z

Narodu zabava, novinama prodaja

animljive su priče zabavljale Hrvatsku protekli mjesec. Počelo je s „letećim” skandalom. Hrvatsko vojno zrakoplovstvo kamen je koji ne zapinje u državnoj cipeli, nego sporadično lupi, direktno u glavu, s nebeskih visina. Istraga je pokrenuta nakon neprestanih kvarova na tek remontiranim zrakoplovima. Preciznije, Hrvatska je za „remont” sedam i kupnju pet rabljenih MIG-ova platila oko 130 milijuna kuna. U srpnju 2015. avione je i preuzela, a jedva osam mjeseci nakon toga ratno zrakoplovstvo raspolaže sa samo tri, a pet remontiranih je povučeno iz upotrebe! U istrazi su kriminalisti Vojne policije utvrdili da su „na avionima koje je Hrvatska kupila od Ukrajine ‘prekucani’ serijski brojevi i da oni ne odgovaraju dokumentaciji aviona ni brojevima koji se navode u Ugovoru o remontu, a ugrađeni dijelovi aviona ne odgovaraju pratećoj dokumentaciji”. Jednostavno rečeno stariji su nego što piše, navodno čak četiri do pet godina. Kao kupnja rabljenog automobila kod lokalnog švercera! Logično se zapitati jesu li tih sedam aviona koji su upućeni u Ukrajinu na remont uopće isti avioni koji su Hrvatskoj vraćeni i je li remont uopće obavljen?! Iza svega se naziru obrisi prljavog obračunavanja političkih manekena, „onih prije i ovih sada”. Ništa novo, opet se narod zabavio, a novine prodavale. Jedino što je ovaj put hrpica potrošenih novčića 32 www.svjetl ori jec i. ba

pozamašnija od prosječne, a sigurnost i životi ljudi bezobrazno i doslovno dovedeni u pitanje!

Nek’ je cesta naša!

A što se radilo na Uskršnji ponedjeljak, osim jela i druženja s obitelji? Popravljali su se oštećeni šahtovi u jednoj cijevi tunela Sv. Rok! Tako se u smjeru Zagreba vozilo jednom trakom da bi se i na povratku kući u koloni dugoj 7 − 8 kilometara družili i još više produžili produženi vikend. Osim toga, presretni je putnik, kad je nakon barem dvosatnog čekanja u koloni konačno stigao u okrilje tunela, ostao razočaran i zakinut za vizualni doživljaj – nigdje ni naznake radova, bilo završenih, bilo predstojećih (kasnije je HAC naveo da se stvrdnjivao beton?!). Kad se tome doda da je cestarina „dolje i natrag” umalo kao godišnja vinjeta nekih europskih država, a da cijena ostalih usluga duž autoceste, bilo goriva, hrane ili pića često doseže i skandinavske visine, zaključiti je jedino – koji smo mi žilav narod! Samo

Piše Marija Barbić neka je cesta naša! Nečija svakako je... A s obzirom na to da je gotovo identično narodno veselje, čitaj kaos, HAC organizirao svojim korisnicima i početkom svibnja prošle godine, čovjek može samo zavapiti „Zašto ne uživamo i češ­će i ne plaćamo još skuplje?!” Što se tiče naknadne smjene odgovornih pojedinaca u HAC-u, to kod nas već spada u nacionalni folklor i nema poseban značaj, a niti učinak.

Bandić nije Batman

Beton, a ni asfalt nije bio nemiran samo u tunelu. Na vrlo prometnom zagrebačkom križanju otvorila se rupa veličine dva puta četiri metra, a dubine oko sedam metara. Postala je omiljena lokacija svih Zagrepčana koji su dolazili viriti, slikati selfije i čekati sljedeće cestovno čudo. Uzrok je, kažu, urušavanje svoda kanala ispod avenije, pa je potrebno postaviti nove cijevi. Gradonačelnik Bandić je stigao u rekordnom roku, a na pitanje posto-

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Drago kamenje u Svetom pismu Sveto pismo spominje preko dvadeset vrsta raznog dragog kamenja. Navedeno je drago kamenje koje su biblijski ljudi koristili, prije svega za ukras ali i vrijednost koja im je služila kod trgovanja

D

rago kamenje se koristilo od najranijih vremena i bilo je cijenjeno i poštovano, te se uglavnom, nakon poliranja, koristilo kod ukrašavanja. Dragi kamen je rijetki mineral koji se često odlikuje tvrdoćom, prozirnoš­ ću, sjajem, lijepom bojom te je pogodan kao ukras. Kad Sveto pismo govori o dragom kamenju najčeš­će je to u kontekstu uređenja hrama u Jeruzalemu (usp. 2 Ljet 3,6; 9,10). Kad se govori o dragom kamenju u Svetom pismu treba odmah naglasiti da klasificiranje dragog kamenja nije posve jasno. Pisci Svetog pisma, bilo da nisu poznavali sve drago kamenje, bilo da su sličnom dragom kamenju davali ista imena. Na primjer, u Izl 28,15-22 se opisuje da je svećenički naprsnik imao četiri reda dragog kamenja. Svaki dragi kamen je nosio ime jednog od izraelskih plemena. Od kamenja se spominju i četiri najčvrš­ća kamena za obrađivanje, a to su dijamant, safir, smaragd i topaz. Nije sigurno da su Izraelci tako rano imali oruđa kojim bi brusili te najčvrš­će minerale, stoga je moguće da se radilo o malo mekšem dragom kamenju koje se moglo brusiti, to jest da se radilo o kalcedonu, lazurnom kamenu, granatu te krizolitu. 36 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Darko Tomašević darko.tomasevic@gmail.com

Ahat, alabaster, ametist

Sveto pismo spominje preko dvadeset vrsta raznog dragog kamenja. Prvi se spominje „kamen” (Jr 17,1). Radi se o hebrejskoj riječi šāmir koja doslovno

znači trn (Jš 15,48; 1 Ljet 24,24; Iz 5,6), ali se koristi i za označavanje dijamanta (Zah 7,12). Grčka riječ koja stoji iza hebrejske je glagol damazō koji znači podvrgnuti ili zdrobiti, te se koristi u negativnom smislu za nešto što se ne može zdrobiti, nešto što je čvrsto. Tako se riječ koristila za nešto što je čvrsto, a nije jasno za koji se točno dragi kamen koristila. Ahat je poludragi kamen koji se spominje u Izl 28,19; 39,12. Hebrejska riječ je šebô. Uz tu riječ koristi se i riječ kadekōd kojoj značenje nije sigurno i prevodi se i kao rubin, budući

VIJESTI

Nova knjiga Mile Jukića SR

Ovih dana završeno je tiskanje knjige Mile Jukića Katolički rodovi župa Kreševo, Lepenica (Banbrdo), Kiseljak i Deževice 1742. – 1992. godine, u kojoj su obrađeni podrijetlo i vrijeme doseljenja pojedinih rodova, njihova kretanja na navedenom području te doneseni

brojni drugi podaci. Osnovu knjige čine popisi katolika u BiH biskupa fra Pavla Dragićevića (1742.) i fra Marijana Bogdanovića (1768.), podaci iz matičnih knjiga krštenih, vjenčanih i umrlih Franjevačkog samostana Kreševo od 1765. do 1992. godine te matičnih knjiga župa Banbrdo, Kiseljak i Deževice od vremena njihovog osnutka do kraja obrađenog razdoblja.

Bogoslovi uljepšali slavlje zupauskoplje.org/SR

Nagrada fra Stjepanu Paviću min-kulture.hr/SR

ZAGREB – Ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović uručio je 25. travnja u Hrvatskome državnom arhivu nagrade „Iso Velikanović” za 2015. godinu. Nagradu za životno djelo dobila je gospođa Nedeljka Paravić, a godišnju nagradu za prijevod Zlatne legende Jacobusa de Voragine dobio je fra Stjepan Pavić. U obrazloženju predsjednika Odbora Mate Marasa za dodjelu nagrade za životno djelo stoji kako bibliografski opus Nedeljke Paravić zadivljuje opsežnošću i važnošću prevedenih naslova, među kojima nalazimo mnoga klasična beletristička djela na njemačkome i engleskome jeziku. Dr. sc. Petra Mrduljaš Doležal, 40 www.svjetl ori je c i. ba

predsjednica Društva hrvatskih književnih prevodilaca i autorica obrazloženja za dodjelu godišnje nagrade „Iso Velikanović”, navela je pak kako se fra Stjepan Pavić odvažio na velik pothvat, na prijevod opsežnoga djela s latinskoga. „Kada je posrijedi djelo našega suvremenika, neupitna je važnost poznavanja kulture i konteksta izvornika, a taj zadatak postaje gotovo herkulovski kada se prevodi autora od kojega nas dijeli gotovo osam stoljeća. Za prijevod ovakvoga djela nije se moguće pripremiti u nekoliko mjeseci ili godina, nego ono traži prevoditelja koji je takva znanja stjecao cijeloga života te ih primijenio u radu na ovakvome tekstu, koji je bez dvojbe krunski dragulj Pavićeva opusa”, istaknula je Mrduljaš Doležal.

USKOPLJE – Na nedjelju Dobrog Pastira 17. travnja, u župi Uskoplje bilo je posebno svečano. Bogoslovi franjevačkog zbora Fra Nenad Dujić, na poziv župnika fra Vinka Markovića, pjevanjem su animirali misna slavlja pod ranom i pučkom misom koju je predvodio fra Danijel Nikolić, domeštar bogoslova. Ovom je prilikom bogoslovski zbor pokazao veliko glazbeno umijeće te uljepšao liturgijska slavlja. Na pučkoj misi sudjelovali su i kadeti Hrvatske rukometne reprezentacije koji su nastupali na Međunarodnom turniru u Bugojnu. Tako je i ovo euharistijsko slavlje zračilo mladalačkom energijom i poletom. Nakon euharistijskog slavlja s pjesmom se nastavilo i ispred župe crk­ve. Bogoslovi su pokazali da nisu vješti samo u sakralnoj glazbi, nego da im dobro idu i starogradske pjesme i sevdalinke i harmonika i razni bosanski bećarci i napjevi.

Novi album banda Alfa SR

SARAJEVO – U nakladi FMC Svjetlo riječi glazbena skupina Alfa izdala je novi album duhovne glazbe pod nazivom Pjesma za mir. Ovaj album predstavlja znak pažnje i zahvalnosti papi Franji za dolazak u Bosnu i Hercegovinu. Na albumu se nalazi 12 pjesama

O. Zdenko Križić novi biskup KTA/IKA/SR

GOSPIĆ – Papa Franjo prihvatio je odreknuće od službe mons. Mile Bogovića, dosadašnjeg gospićko-senjskog biskupa, u skladu s kanonom 401 čl. 1 Zakonika kanonskog prava te je za novog gospićko-senjskog biskupa imenovao o. Zdenka Križića, OCD, dosadašnjeg rektora Karmelićanskoga međunarodnog zavoda Terezianum u Rimu, objavljeno je 4. travnja u podne u Rimu i Hrvatskoj, izvijestila je Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj. Otac Zdenko (od Bezgrešnog Srca Marijina) Križić, OCD, krsnim i civilnim imenom Ivan, rođen je 2. veljače 1953. u Johovcu, župa Foča, kod Doboja (BiH). Nakon završene srednje

koje su aranžirali Anto Kovačić, Slavko Nedić i Branimir Jovanovac. Sniman je u studiju FMC Svjetlo riječi, miks i mastering uradio je dvojac Goran Martinac i Branimir Jovanovac, a cijeli album producirao je fra Joso Oršolić, na čiju inicijativu je i nastao band, prije više od 25 godina u srcu Bosne, u župi sv. Ilije Proroka u Novom Šeheru, gdje je bio na službi kapelana. škole koju je pohađao kod franjevaca konventualaca u Zagrebu, nastavlja studij filozofije kod karmelićana u Firenci, a potom studij teologije na Papinskome teološkom fakultetu Teresianum u Rimu. Prve redovničke zavjete položio je 27. srpnja 1970. u Somboru, a doživotne zavjete 16. srpnja 1976. u Zagrebu. Ređen je za svećenika 26. lipnja 1977. u Zagrebu. Nakon završenoga teološkog studija nastavlja studij duhovnosti na Papinskome institutu duhovnosti Teresianum u Rimu gdje, 1978. postiže magisterij na temu „Biblijski likovi u djelima svete Terezije Avilske”. Objavio je nekoliko članaka iz duhovnosti u revijama Posvećeni život i Bogoslovska smotra. Osim hrvatskoga, dobro govori talijanski, a dostatno poznaje i španjolski jezik.

Obljetnica Teorije relativnosti Leona Sabolek/SR

SARAJEVO – U povodu stote obljetnice Opće teorije relativnosti, 9. travnja u Maloj galeriji sv. Ante na Bistriku, prof. dr. Stjepan Marić govorio je o Albert Einsteinu i 21. stoljeću na predavanju u okviru Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost. Einstein je Osnove opće teorije relativnosti objavio 20. ožujka 1916. u Annalen der Physik. Teorija je eksperimentalno potvrđena stotinu godina kasnije detekcijom gravitacijskih valova u opservatoriju LIGO (SAD) 13. veljače 2016. Stimuliranu emisiju zračenja Einstein je predvidio 1917., a danas ona ima svestranu primjenu u laserskoj tehnologiji. Angela Merkel, i sama doktorica fizike, 3. veljače 2016. pustila je u pogon fuzioni reaktor Wendelstein 7-X u Institutu Max Planck. Fuzione elektrane bi mogle proizvoditi struju bez zagađivanja okoliša, ali su ova istraživanja veoma skupa. Profesor Marić se zapitao zar ne bi bilo daleko bolje silne novce koji se troše na naoružavanje i ratove, izazivajući razaranja i patnju ljudi, usmjeriti na istraživanja od kojih bi sav ljudski rod imao koristi. Ipak, predviđa se da će fuzione elektrane početi s komercijalnim radom od 2050. Predavanje Albert Einstein i 21. stoljeće pokazalo je koliko su aktualni radovi velikog fizičara. sv i b a n j 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

41

Nijedan slikar ne raspola탑e s toliko nijansi boja, nijedan majstor likovnih umjetnosti ne stvara toliko elegancije, nijedan arhitekt toliko graciozne ljepote kao milijardostruko stvarateljska priroda. Tko se prigiba pred njezinim djelom, klanja se njezinu Stvoritelju. 42 www.svjetl ori je c i. ba

sv i b a n j 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

43

VIJESTI

Novi životopis sv. Leopolda Fra Juro Šimić/SR

SPLIT-ZAGREB – Prigodom dolaska tijela sv. Leopolda u Hrvatsku, izdavačka kuća Verbum u suradnji s Hrvatskom kapucinskom provincijom sv. Leopolda B. Mandića, izdala je novi životopis sv. Leopolda pod naslovom Apostol Božjeg milosrđa,

Jubilejsko hodočaš­će u katedralu sv. Bonaventure KTA/TABB

BANJA LUKA – Dana 23. travnja u banjolučku katedralu sv. Bonaventure hodočastila je nova skupina od 90-ak članova Župnih pastoralnih i Župnih ekonomskih vijeća iz većeg broja župa iz raznih dijelova biskupije. S njima su došli i njihovi dušobrižnici. Svi su hodočasnici obredno prošli kroz „Vrata milosrđa”, pristupili sakramentu sv. ispovijedi, a zatim sudjelovali i na svečanoj koncelebriranoj misi, koju je predvodio biskup banjolučki mons. Franjo Komarica. Hodočasnicima iz župa Banjolučke biskupije pridružila se i skupina od 17 đakona – ovogodišnjih mladomisnika iz Zagreba predvođeni prof. dr. sc. Josipom Šimunovićem, ravnateljem Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, koji su se nalazili na studijskom putovanju po BiH. Biskup Komarica je na početku mise svima izrazio srdačnu dobrodošlicu i pozvao ih da se otvore poticajima Duha Svetoga, te što plodnije obave svoje Jubilejsko hodočaš­će i proslave najsvetiji čin svoje vjere. U svome „duhovnom nagovoru” – biskup je protumačio smisao ove Jubilejske godine, zatim jubelijski oprost – a onda govorio o važnoj ulozi vjernika laika u životu i poslanju Kristove Crk­ve, s posebnim osvrtom na ulogu članova ŽPV i ŽEV unutar župne zajednice, ali i u društvenom životu. 44 www.svjetl ori je c i. ba

Osvrnuo se i na aktualnu dramatičnu situaciju u cijeloj biskupiji, materijalno i brojčano uništenoj u ratu i poraću, te pohvalio snagu duha i duhovnog života kod mnogih preostalih katolika. Obodrio je sve nazočne da – u duhu smjernica pape Franje – šire oko sebe duh milosrđa i djelotvorne krš­ćanske ljubavi svima – i katolicima i nekatolicima. Pjevanje pod misom animirala je katedralna orguljašica s. Damjana Kovačević. Nakon mise svi su se nazočni okrijepili u zgradi Ordinarijata. Biskup Komarica je i ovaj put poveo

autora talijanskog kapucina o. Giovannija Lazzara. Osim prikaza života ovoga našeg zemljaka, autor donosi i njegov duhovni profil. Knjiga želi biti i mali doprinos približavanju i otkrivanju otajstva Božjega milosrđa kojega je sv. Leopold na poseban način u susretu s ljudima u ispovjedaonici kroz dugi niz godina neumorno bio svjedok i djelitelj. pjevanje, a drugi su mu se rado pridružili. Svi nazočni su na dar od biskupa Komarice dobili priručnik i molitvenik Milosrdni kao Otac, koju su zajedno izdali Biskupski Ordinarijat u Banjoj Luci i Vrhbosanska nadbiskupija u Sarajevu.

Večer bajke Fra T. Svetinović/SR

VAREŠ – Na poziv župnika fra Mirka Majdandžića poznata bh. glumica Tatjana Šojić (Marija Šarafova iz humoristične serije Lud zbunjen normalan), gostovala je 9. travnja u staroj župnoj crkvi sv. Mihovila. Tom je prigodom glumica vareškoj publici ispričala jed-

nu prelijepu rusku bajku. U vremenu kad je bajka gotovo izumrla, kad se više ne priča ni najmlađima, Vareš je bio počašćen pedesetminutnom bajkom koja je privukla pozornost ne samo onih najmlađih nego i onih starijih generacija. Nazočni su uživali i na trenutke se vratili u rano djetinjstvo kad su slušali slične bajke od svojih djedova i baka.

Predbračni i bračni izazovi KTA/SR

GROMILJAK – U organizaciji sestara Služavki Maloga Isusa, 24. travnja u Kući Navještenja održan je seminar o predbračnim i bračnim izazovima. Predavači su bili profesori sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu: dr. sc. Sanda D. Smoljo (teolog, psiholog i psihoterapeut) i vlč. dr. sc. Dubravko Turalija (profesor Svetog pisma). Na seminaru se okupio velik broj studenata, radničke mladeži, mladih koji se pripremaju za brak i bračnih parova. Na samom početku, nazočne je pozdravila s. Ljilja Marinčić, predstavljajući predavače i izražavajući radost

Knjiga o fra Augustinu SR

ŽUPANJA – U nakladi ESSEGG-a iz Županje nedavno je objaviljena nova knjiga Ante Pranjkića Malenoš­ ću do nebeskih visina. Radi se o djelu u kojem je opisan lik i djelo istaknutog bh. franjevca, teologa i misionara fra Augustina Augustinovića, koji je prvi među Hrvatima doktorirao biblijske znanosti, a pored znanstvenog rada istakao se kao pastoralni djelatnik u dalekoj Venezueli, gdje je prije desetak godina pokrenut proces za proglašenje blaženim. Djelo obiluje podatcima iz autentičnih do-

što se u Kući Navještenja započinje sa seminarom o predbračnim i bračnim izazovima. Potom je uslijedila molitva i naizmjenični nagovori dr. Sande i vlč. dr. Dubravka. Započelo se s pitanjem zašto stupamo u brak, te koja je iskonska čovjekova potreba. Dotakli su se pitanja straha od braka, pripreme mladih za brak, pristupa muškarca

i žene, kako muškarac voli svoju ženu i žena muža, kako se postupa u kvalitetnom braku, koje su posljedicama loše komunikacije, te o zaprekama koje narušavaju učinkovitu komunikaciju. Progovoreno je o pravilnom slušanju i komuniciranju, pravilima komunikacije, poteškoćama, konfliktima i krizama, o odnosu roditelja i djece, nevjeri bračnih drugova i oprostu. O svakom navedenom području progovorila je ponajprije dr. Sanda s područja psihologije, a potom vlč. Dubravko iznoseći Biblijski pogled na to. Po svršetku predavanja, uslijedila je živahna diskusija, a potom kratka pauza i misno slavlje koje je u kapelici Kuće Navještenja predslavio vlč. Dubravko.

kumenata, koji do sada nikada nisu bili objavljeni. Riječ je o osobnim pismima, dnevniku fra Augustina Augustinovića te dokumentima iz Arhiva Vicepostulature za proglašenje blaženim fra Augustina Augustinovića. – Ovim svojim radom pokušao sam osvijetliti lik čovjeka koji je ostavio veliki trag u misionarskom, ali i znanstvenom pogledu. Kao misionar živio je oko 50-tak godina izvan Domovine, a u znanstvenom smislu objavio je vrlo značajna teološka djela, poput Povijesti Isusove, objavljene na 40-tak svjetskih jezika. – kazao je autor Anto Pranjkić. sv i b a n j 2 01 6 . Sv j et l o r ij e či

45

VIJESTI

Krunica iz Visokog SR

VISOKO – Iz tiska je izišlo drugo izdanje kratkog romana Le Chapelet de Visoko (Krunica iz Visokog) u nakladi Franjevačke klasične gimnazije. Predstavljanje ovog izdanja upriličeno je 27. travnja, u prigodi Dana škole, u holu Konvikta FKG. Autor je knji-

Blagoslov novoizgrađene crkve brotnjo.info/SR

SLUŽANJ – Budući da su dugi niz godina sv. mise u Služnju slavljene u ovećoj grobljanskoj kapeli, vrijedni mještani Služnja, naselja koje pripada župi Čitluk, 29. kolovozu 2013. započeli su i u rekordnom roku od dvije godine u potpunosti završili i uredili svoju novu crkvu u kojoj se od 29. kolovoza prošle godine redovito slave sv. mise. Na radost, čast i ponos svih mještana Služnja, na blagdan sv. Jure, 23. travnja 2016. nebeskog zaštitnika Služnja, novoizgrađenu područnu crkvu sv. Jure svečano je blagoslovio biskup

46 www.svjetl ori je c i. ba

mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić. Biskup Perić je uz koncelebriranje čitlučkog župnika fra Mire Šege i dekana Broćanskog dekanata fra Daria Dodiga te još nekoliko svećenika, i predvodio svetu euharistiju. Za taj veliki i svečani događaj mještani su se duhovno pripravli trodnevnicom u sklopu koje se svake večeri molila krunica i slavila sv. misa. Uz gotovo sve mještane, svečanom blagoslovu crkve nazočili su brojni gosti i prijatelji, općinski čelnici Čitluka, brojni visoki predstavnici hrvatskog naroda svih razina vlasti u BiH, čitlučki gospodarstvenici te mnoštvo

ževnik i liječnik dr. Dragan Pavelić, a urednik izdanja prof. fra Ivan Nujić. Roman je zbirka zapisa o visočkim đacima Tugomiru, Mihaelu, Lovri, Timoteju i Eberhardu te o njihovim profesorima fra Bonifacu Badrovu, fra Luji Zloušiću, fra Rastku Drljiću i dr. Fabula je vremenski smještena u najslavnije godine rasta i priznanja FKG u Visokom – prije II. sv. rata. vjerničkog puka iz cijeloga Brotnja. Obraćajući se vjernicima na početku svete mise, biskup Perić je kazao: – Bilo mi je vrlo drago čiti kad je župnik rekao da je ovo najljepše mjesto, možda i najljepša zgrada u ovome prostoru, koju darujemo Bogu i sv. Juri, zaštitniku ovoga mjesta. Darujemo je Bogu da čisti naše savjesti i da mi možemo čista srca i čiste duše ovdje Bogu prikazivati Njegovu, Isusovu žrtvu. Iskreno se skrušeno pokajmo pred Gospodinom neka nam se svojim milosrđem smiluje kako bismo bili dostojni ovoga blagoslova koje ćemo zazvati nad ovu crkvu i na ovaj oltar. Nakon što je obavio potrebni obred blagoslova vode, mostarski biskup dr. Ratko Perić je prošao kroz cijelu crkvu škropeći i svečano zazivajući božji blagoslov na sve njezine dijelove i nazočne vjernike, pri čemu su mnogim vjernicima od radosti navirale i suze od radosti. Tijekom svete mise, odnosno nakon molitve vjernika, biskup je na svečan način blagoslovio i oltar. Na kraju je svim mještanima i svima koji su na bilo koji način pomagali gradnju crkve zahvalnost izrazio župnik fra Miro, a posebno župnom odboru i članovima MZ Služanj na čelu s Franjom Turudićem za njihovu predanost u realizaciji projekta i pripremi svečanosti. Na blagoslovu crkve i sv. misi zahvalio je i biskupu Periću kojem je uručio umjetničku sliku crkve sv. Jure , rad slikarice Mirjane Barbarić.

Povratak

Bit će opet dobro! ŽUPA VIDOVICE

Nabujale vode rijeke Save 17. svibnja 2014. probile su nasip i potopile sela u okolici Orašja u Bosanskoj Posavini. Voda je na nekim mjestima dostizala i četiri metra visine. Mnogi su u tim danima utočište pronašli u prihvatnim centrima, ostavljajući za sobom poplavljene kuće, stoku i sve ono što su godinama stjecali, ne znajući na što će se vratiti i kako će ponovno krenuti dalje

K

ad je trećeg dana poslije poplava vlč. Josip Senjak zagazio u poplavljenu župnu crkvu sv. Vida mučenika u Vidovicama, i vidio kako sve doslovno pliva, ponovno je proživljavao svoj najteži dan u životu. Usporedio je to sa 17. lipnja 1992. kad je palo njegovo rodno mjesto Cer kraj Dervente i kad je s obitelji morao napustiti svoj dom. Veli da je prije o poplavama razmišljao na drugačiji način. – Pa što, voda dođe, bude par dana i ode, kao da je to nekakav problem!? – čudio se vlč. Senjak. Sada kaže da to može razumjeti samo netko tko je i doživio: – To je strašan osjećaj. Dolazim iz krajeva gdje je poplava nezamisliv pojam. Brdovito je i kad bi bila poplava, to bi bio smak svijeta. Zaista je bilo vrlo, vrlo teško i stresno u svakom pogledu. I za mene, a pogotovo za ljude koji ovdje žive od rođenja. – kaže vlč. Josip. Krešmir Matanović (55), predsjednik Mjesne zajednice Vidovice i jedan od domicilnih žitelja tvrdi da više nije ona osoba od ranije: – Mene je poplava zbilja dotukla! Još dok je bila voda u selu, rekao sam jednom prilikom da sam više volio umrijeti nego što sam

Piše Rafaela Obučić to doživio. Toliko mi je bilo teško ponovno otići iz svoje kuće, ponovno sve izgubiti i sve ispočetka raditi.

Podizanje „iz pepela”

Nezapamćene poplave iz 2014. bile su druga tragedija koja je u 20 godina za-

desila župu Vidovice pod koju danas spada i naselje Jenjić. Župa Vidovice se od 1853. vodi kao samostalna župa, a do 1979. pripadale su joj i Kopanice (sa Vučilovcom). Godine 1928. završena je gradnja župne crkve koja je krajem osamdesetih postala pretijesna te se počelo s izgradnjom nove crkve, završene neposredno pred rat. Nakon srpske okupacije Vidovica

Crkva sv. Vida mučenika u Vidovicama

sv i b a n j 2 01 6 . Sv j et l o r i j e či

47

Zemlja planina

Ljepota strmih vrhova i kanjona VISOČICA

Piše Dalibor Ballian

Iako se planina Visočica nalazi u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, smještena južno i u neposrednoj blizini Sarajeva, dugo godina je za brojne Sarajlije bila nepoznata. Tek nakon domovinskog rata, kada su ka selima u podnožju planine otvoreni putovi, porastao je i interes za njom, a do tada su o njoj znali samo istinski zaljubljenici prirode

52 www.svjetl ori jec i. ba

P

laninu okružuju Bjelašnica, Treskavica i Lelija, ali bolje je reći da je okružuju tri rijeke: Rakitnica, Ljuta i Neretva. Rijeke dijele Visočicu od drugih planina visokim i strmim kanjonima koji su na brojnim mjestima neprohodni. Sama Visočica pak više podsjeća na planinsku visoravan iz koje strše brojni vrhovi, koji predstavljaju pravi izazov za brojne planinare koji je pohode tijekom ljeta, ali i zimi kada to dozvole snjegovi. Kao i većina bosanskih planina, Visočica pripada dinarskom planinskom sustavu, a grade ju jedri vapnenci dok su u južnom dijelu koji se strmo spušta ka Neretvi, dolomiti. Vrhovi joj ne prelaze 2000 metara, a najveći je Džamija s 1967 m, Vito s 1960 m, Subar s 1820 m, Veliko brdo s 1884 m te Veliki Ljeljen s 1963 m i Mali Ljeljen s 1860 m na grebenu Ljeljen, koji planinu dijeli na sjevernu i južnu Visočicu. Sjeverni dio predstavljaju brojni pašnjaci na nadmorskoj visini između 1300 i 1400 m, koji ljeti oživi s brojnim stadima ovaca koje zaposjednu katune. Južni dio je pokriven šumom

koja se mjestimično spušta do rijeke Neretve. Također, sjeverni i južni dio se razlikuju u klimatskom pogledu. Sjeverni dio ima visoko planinsku oštru klimu, s dugim i snježnim zimama, kada sela koja se nalaze na 1150 - 1300 m nadmorske visine zbog obilnog snijega ostaju odsječena od svijeta. Za razliku od sjevernog dijela, južni dio ima blagu submediteransku klimu iako se sela nalaze od 950 do 1150 m nadmorske visine, te uz obilje vode uspijevaju sve voćarske i povrtlarske kulture. Zbog toga se područje oko Glavatičeva još naziva i Župa.

Carska šuma

Kako je planina kraška, tu su i brojni kraški fenomeni, brojne vrtače, špilje, pećine, strugovi, kojih je najviše na Ljeljenskom grebenu, ali i u kanjonima Rakitnice i Ljute. Sami kanjoni predstavljaju specifične geološke tvorevine, u koje su se usjekle te dvije planinske rijeke nesvakidašnje ljepote. Među brojnim kamenim liticama Visočice nalazimo Veliko jezero na 1660 m ili Klečica baru. To je jedna od prirodnih akumulacija vode. Ipak,

Pogled u dušu

Zlostavljači svojih roditelja i sebe Piše prof. dr. sc. Snježana Šušnjara

Danas se počinje govoriti o djeci tinejdžerima koja zlostavljaju svoje roditelje. Kako nastaju takva djeca, kojim odgojem i tko ih je poučio takvom ponašanju? Koliko roditelji imaju udjela u svemu a koliko drugi činitelji kojih je mnogo i koji često zasjenjuju utjecaj roditelja?

54 www.svjetl ori je c i. ba

O

vih dana često gledam roditelje napuštene od svoje djece. Iste one djece koju su roditelji napuštali kako bi zarađivali za život. Sada roditelji sjede u domovima, a djeca zarađuju za život. Stari odsutno gledaju jedni druge, sve su više izgubljeni i samotni. Djeca dođu i odu, a oni ostaju u svojoj umornoj i blijedoj prošlosti o kojoj nitko ne želi slušati jer je prošla, nestala i živi samo još u sjedim glavama kojima je sadašnjost nešto strano. I tako prođe život, prođe vrijeme, prođu događaji. Opet su postali djeca. Djeca svoje djece. Danas se počinje govoriti o djeci tinejdžerima koja zlostavljaju svoje roditelje. Kako nastaju takva djeca, kojim odgojem i tko ih je poučio takvom ponašanju. Koliko roditelji imaju udjela u svemu a koliko drugi činitelji kojih je mnogo i koji često zasjenjuju utjecaj roditelja? Roditelji posustaju, gube bitku s novim tehnologijama, s aparatima koji im odvlače djecu i gutaju sve njihovo vrijeme. I roditelji sami koriste te sprave i sami se otuđuju i, dok se okrenu, nikoga oko njih! Svatko u svom svijetu, prati neke bljeskove s ekrana i prstima upravlja svoju komunikaciju. Ne jezik, nego prsti postaju spone između ljudi, ne govor nego tekst postaju osobe, postaju mostovi, postaju spone. Spone koje ništa ne povezuju, koje

samo vežu čvrsto i neupitno ljude za sprave, sprave za ljude. I kao što gore spomenuti starci ostaju sami jer se njima nema tko više baviti, tako i ovi, još malo pa roboti, ostaju sami jer to žele, jer ne znaju drukčije i jer jedni drugima smetaju, ometaju pratiti omamljujuće bljeskove.

Znanstvenici su već počeli istraživati ovaj fenomen djece zlostavljača. Promatraju, prate i odmahuju glavom. Nije to novost, u svijetu se to već zbilo ali kod nas se zataškavalo sve dok nije eskaliralo. Udovoljavanje hirovima

Tako kad roditelji pokušaju pažnju djeteta usmjeriti na nešto drugo, na neki rad, neko druženje, djeca zareže, pruže svoje jezike, namrgode se i roditelji u čudu gledaju tu masku, to čedo koje ne prepoznaju, to biće koje su othranili, odijevali, obuvali, dali mu krov nad glavom. Htjeli su dati mu i ljubav, ali ona je bila popuštanje, ispunjavanje želja, udovoljavanje svakom hiru i zaduživanje kod drugih da bi dijete pratilo trendove. Pri tom

Kaos kao fraktal

I nevjerni Toma je moj Nevjerni Toma, definitivno, nije ostao u Novom zavjetu! Svjestan je dobri Bog naše sklonosti guranja prsta u ranu da bi povjerovali tko stoji ispred nas. Zato nam i nudi čudo položeno u staklenom, dakle prozirnom, kovčegu, jer nas samo oku vidljivo može prisili da se sjetimo značaja onoga čemu se taj čovjek posvetio, moći ispovijedi

I

van je veseljak. Omiljen u društvu svojih prijatelja. Pravi dobričina! Sitnije tjelesne građe, respektabilan nogometaš. Mrvicu smutljivac u igri, tek toliko da bude zanimljivije. Dugo se prepričavala zgoda s njegove ispovijedi. Iskreno, nikome nije svejedno dok se ispovijeda, pa ni vječno raspoloženoj, neopterećenoj osobi poput njega. Spetljaš se barem malo, ponešto smetneš s uma, jedva zapamtiš pokoru i izađeš rumen u licu. Tako je i on bio nervozan čekajući u redu. Kad se prekrižio, riječi su nevoljko, ali ipak krenule. Priznao je sve što mu je bilo na duši. Na prigušenom svjetlu ispovjedaonice teret nakupljen od posljednje ispovijedi, dvojbe i grijesi, ispadali su naglavce. Jedan preko drugoga. Svećenik je, već pomalo umoran od stalnog poticanja ljudi da priznaju i sebi i Bogu, s olakšanjem nastojao sortirati nastalu bujicu riječi. Ivan je, još tiše nego do tada, na koncu rekao: „Ima još nešto. Ukrao sam!” Svećenik je zastao, kratko razmislio i rekao: „Razumijem. Vjerujem da si svjestan o kakvom se grijehu radi. Možeš li vratiti ukradeno?” „Nemoguće!”, kaže Ivan. „Pijan sam ukrao pepeljaru u kafiću!” Čak i bakice u prvim klupama uvijek zabavljene krunicom, dugo će se s čuđenjem sjećati svećenikove glasne i nekontrolirane provale smije56 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Viktorija Banić viktorija.banic@hotmail.com

ha. „Dobro”, rekao mu je bezuspješno pokušavajući vratiti prvotnu ozbiljnost, „sljedeći put kad tamo navratiš ostavi veći ‘trinkgeld’ i ne griješi više. Pođi u miru!”. I smijali smo se prepričavajući tu priču puno puta. A onda je poznanica rekla: „On nikada nema mira. Sjećam se kako sam se jednom vraćala nakon zajedničkog večernjeg izlaska, cijelog našeg društva. Sa svakim korakom koji sam napravila čula sam i vrlo čudan zvuk. A dolazio je iz moje torbe!? Zastala sam radoznalo, otvorila torbu. Nisam mogla vjerovati! Ivan mi je tijekom večeri neprimjetno ubacio sa stola u restoranu soljenku i papar zajedno sa čačkalicama! Sad veselo lupkaju jedni o druge prateći ritam mog hoda! Stvarno blesavo! Tipično za njega kad malo popije... Znaš li da oni kod kuće imaju i stalak za kišobrane koji je, jedne isto tako ‘vesele’ noći, donio iz nekog kafića? Šalice i čaše, sigurna sam, više nitko i ne broji...

Mora da imaju cijeli komplet! I to ne jedan! Najluđe je bilo kad smo se jednom prilikom okupili na parkingu nakon još jednog izlaska, kako bi se uputili kućama. Ivan se opet ‘razveseljen’, praćen bučnim ovacijama, pojavio sa pravim pravcatim barskim stolcem! Jasno, iz zadnjeg kafića! I ne samo da ga je utrpao u prtljažnik ionako prepunog karavana, već i inzistirao da nekako i sjedi na njemu tijekom vožnje?! Bilo ga je nemoguće odgovoriti. Srećom, brzo se predomislio, lupao iznutra i tražio da izađe... Zapravo, kad razmislim, kad god malo popije ‘ponese’ nešto iz zadnjeg kafića... Nikad nisam o tome ovako razmišljala. Pa on ima problem...” „Nesavršeni vjernici”, rekao bi papa Franjo, ovaj put mislim u širem kontekstu. Upravo takvo „široko” ljudsko promišljanje donio je dolazak „kući”, barem nakratko, najpoznatijeg hrvatskog sveca – sv. Leopolda Bogdana Mandića. Mediji su jedva dočekali vijest čije ishodište nije Sabor niti crna kronika. Tako se nebrojeno puta ponavljala priča o čovjeku koji je bio malen stasom, ali velik srcem i strpljenjem. Srcem za vjernike, za ljude u svim njihovim lutanjima i zabludama. Prigovarali su mu njegovi najbliži da je blag ispovjednik, da daje skromnu

KULTURA

FILATELIJA

Početak gradnje muzeja

Hrvatski dom u Mostaru

tomislavcity.com/SR U nazočnosti predstavnika vjerskog, kulturnog i političkog života tomislavgradske općine, Hercegbosanske županije i Bosne i Hercegovine, 11. travnja je u neposrednoj blizini spomen bazilike i Franjevačkoga samostana u Tomislavgradu svečano položen kamen temeljac za izgradnju muzejskog lapidarija. Kamen temeljac položili su gvardijan franjevačkoga samostana fra Ante Pranjić i ministar znanosti, prosvjete, kulture i sporta HBŽ-a Petar Galić. Za ovu namjenu Ministarstvo civilnih poslova BiH iz granta sredstava izdvojilo je 10 000 KM, a ministar Petar Galić najavio je da će Ministarstvo, odnosno Vlada HBŽ-a također podržati izgradnju lapidarija. Radovi na izgradnji lapidarija povjereni su duvanjskoj građevinskoj tvrtki Top, a trebali bi završiti u iduće dvije godine. U ime domaćina, Franjevačkoga samostana Tomislavgrad, prigodnu riječ okupljenima uputio je duvanjski gvardijan: – Ovo je jedan novi korak u kulturnom životu ovoga drevnog grada koji nosi ime preko tri tisuće godina, a danas je ostao vrlo mali. Prošlost, koliko god bila velika i bogata, treba nas poučiti da treba ići naprijed.

Ivo Aščić

Slikovite i pomno odabrane poruke na poštanskim markama, nalijepljene na razglednice i pisma, imaju pristup većini adresa u svijetu, bilo da je riječ o privatnoj ili poslovnoj. Nažalost, čak i danas u vremenu elektroničkih komunikacija poput interneta, telefona i društvenih mreža, poštanski kanal nije dostupan određenom broju stanovnika koji žive u nekim selima najsiromašnijih zemalja Afrike, Azije, Južne Amerike ili Pacifika. Za takve primatelje poštar nikada ne donosi poštu, već se pošiljke upućene za stanovnike toga sela ostavljaju na posebno određena mjesta, tzv. skupni kovčežići, kojima imaju pristup određeni predstavnici sela koji dalje uručuju poštu. Zbog sveprisutnosti i velike propagandne moći, ovaj medij je iskorišten za pokazivanje različitih događaja i osoba, ali isto tako i različitih institucija kao što su kulturne, koje su zadužile određenu naciju ili čovječanstvo. Jedan od takvih motiva na mar-

ki prikazala je Hrvatska pošta Mostar 2012. u sklopu europske teme „Posjeti...” Prijedlog je to Udruge europskih javnih poštanskih operatora (PostEurop) čije članice od 1956. godine izdaju poštanske marke s određenom temom koja ima globalno značenje. Markom se poziva na posjet Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača, središtu kulturnih zbivanja u Mostaru, gradu u dolini rijeke Neretve koji slovi kao gospodarsko, kulturno, sveučilišno, prometno i turističko središte Hercegovine. Dom je izgrađen 1959./60. godine, a nosi ime po vladaru Hercegovine, hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači (oko 1404. − 1466.). Motivi Mostara su dobro zastupljeni na poštanskim markama ne samo kod HP Mostar u kojem ovaj poštanski operator ima sjedište, već i kod druga dva BH operatora: BH Pošte i Pošte Srpske. Između ostalih izdane su marke s mostarskim motivima od strane drugih izdavača: Obnova Starog mosta u Mostaru (Hrvatska 2004.), Stari most (80. rođendan cara Franje Josipa I., Austrougarsko izdanje za BiH 1910.), Europa: mir i sloboda (Italija 1995.), Stari most slikara Tivadara Csontvárya Kosztkae (Mađarska 2003.), Narodna nošnja iz Mostara (Jugoslavija 1964.), Stari most (Jugoslavija 1934. i 1966., Turska 2009.). sv i b a n j 2 01 6 . Sv j et l o r i j e či

59

Javna diplomacija

Zemlja sira, rakije ili ćevapa? Dok razmišljam o asocijacijama koje imam o drugim zemljama, jer to je onaj lakši dio budući da ni u jednoj od njih ne živim, razmišljam i o tome koju asocijaciju bi stranci imali o Bosni i Hercegovini

K

ada bih imala priliku igrati s vama igre asocijacije, pitala bih Vas da mi kažete jedan pojam koji vežete uz određenu zemlju. Vjerojatno bih dobila različite odgovore po tome je li Vas neki osjećaji vežu uz određenu zemlju, ali za zemlje koje niste posjetili, većina ljudi bi dala slične odgovore: kava, čaj, čokolada, sat, ljetovanje. To su samo neki od pojmova koje vežemo uz određene zemlje. Budući da nisam u mogućnosti postaviti Vama pitanja, mogu ih postaviti sebi. Tako, ukoliko bi me netko pitao što me asocira na Veliku Britaniju, pomislila bih kako pijem toplu šalicu crnog čaja (koji se još naziva i engleski čaj, a izvorno ne dolazi iz Ujedinjenog Kraljevstva). Na spomen Švicarske pomislila bih na, po mnogima, najukusniju čokoladu na svijetu, ali i na trgovine satova, koje krase gradove. Amerika bi u meni pobudila mnoge asocijacije, uključujući filtar kavu (još se naziva i Američka kava), Francuska bi u meni probudila maštu ispijanja vina na poljima Provanse, dok bi Italija mogla ponuditi sireve. Ukoliko je barem netko od Vas pomislio na isto što i ja, onda ste i Vi pod utjecajem nacionalnog brendiranja koje mnoge, ukoliko ne i sve zemlje, prije ili kasnije počnu promovirati. 60 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Dajana Bogdanović dajana.bogdanovic@gmail.com

Nacionalno brendiranje, kao što i sam pojam kaže, znači brendiranje jedne države. To je adut koji određena država ima te ga koristi kroz turizam ili kroz druge oblike kako bi se brendirala, i ostala zapamćena baš po tome. Ukoliko bi me netko pitao koju zemlju bih povezala s proizvodnjom automobila, Njemačka je prva zemlja koja bi mi pala na pamet. Iako se auta fizički ne prave u Njemačkoj, ova zemlja se vrlo često povezuje s autoindustrijom zbog brendova koje „posjeduje”. Unutar javne diplomacije postoje dvije škole koje imaju različito viđenje o pitanju nacionalnog brendiranja. Jedna škola zagovara da je nacionalno brendiranje jedna forma javne diplomacije. Druga škola to oštro negira, zagovarajući da je to oblik vanjske politike i da nema mnogo poveznica s javnom diplomacijom. No, ukoliko pitate mene, reći ću Vam da se do određene granice slažem da je

nacionalno brendiranje jedna forma javne diplomacije. I tako, dok razmišljam o asocijacijama koje imam o drugim zemljama, jer to je onaj lakši dio budući da ni u jednoj od gore navedenih zemalja ne živim, razmišljam i o tome koju asocijaciju bi stranci imali o Bosni i Hercegovini. Po meni prirodno, ali ispravite me ukoliko griješim, Bosna i Hercegovina ima toliko pojmova po kojima bi se mogla brendirati da mi se vrlo teško odlučiti samo za jedan. Možda se može brendirati po siru, budući da nam se ta industrija u posljednjih nekoliko godina počela uvelike razvijati, pa imamo Travnički sir, Vlašički sir, Livanjski sir... Ili možda

Brojke i slova

Muzeji svuda oko nas Ljubiteljima sedme umjetnosti u Bosni i Hercegovini može biti drago jer plaćaju najnižu cijenu kino ulaznica u odnosu na susjedne zemlje. Unatoč regionalno najnižoj cijeni ulaznica, od ukupno 32 kino lokacije s jednako toliko kino dvorana, kina Bosne i Hercegovine posjeti tek svaki treći njezin stanovnik

O

pisivanje kulturnih djelatnosti ili statističko prikazivanje njezinih brojki, zahtijevalo bi pozamašan broj stranica bilo kojeg novinskog izdanja. Stoga će ove dvije stranice Svjetla riječi koje su pred vama, pokazati samo jedan manji i dosta zanimljiv dio kulture. Koliko se kulturno obrazuje u školama Bosne i Hercegovine? Pored toga, uz statistički osvrt na broj knjižnica, muzeja i kino dvorana, prikazat će i neke činjenice o tome koliko se vremena posvećuje učenju stranih jezika i koji se to strani jezici u školama uče najčeš­će.

U BiH 350 knjižnica

Prema podatcima Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), a koji se odnose na 2009., u srednjim školama Bosne i Hercegovine se u prve dvije godine izdvaja tek oko 6,45 % svih nastavnih sati na kulturu i umjetnost. Ako se promatra važnost kulture u BiH prema udjelu koji ona ostvaruje u BDP-u (ukupnoj godišnjoj potrošnji), postotak od 5,72 % pokazuje da je kultura stavljena u srednju razinu prioriteta. Podatci o srednjoškolskom obrazovanju u učenju jezika pokazuju da je kod učenja jednog od tri standardna jezika (hrvatski, srpski ili bosanski) izdvojeno otprilike 44 % na62 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Željko Bošnjak stavnog vremena, a ostatak od 56 % se odnosi na učenje stranog jezika. U osnovnom školstvu je raspon još veći pa se strani jezik uči 38 %, a standardni jezik 62 % nastavnog vremena. Najzastupljeniji strani jezici su njemački, engleski i francuski, a u novije vrijeme na značaju dobivaju španjolski, talijanski i turski. Njemački pisac Curt Goetz je izjavio: „Gotovo da nema nikoga tko je bez ikakvoga dara. Obrazovanje ga otkriva, marljivost ga nagradi, a karakter ga očuva.” U današnje vrijeme posebno bi zahvalno bilo njegovu misao dopuniti još s institucijama, koje sve to skupa zapravo i omogućavaju. U BiH ukupno ima nešto više od 2000 osnovnih te oko 300 srednjih škola. Pored njih, postoje 32 akademske, 108 javnih, 204 školske, odnosno sve skupa oko 350 knjižnica raznih vrsta. Prema podatcima iz 2013. od Svjetske neprofitne organizacije usluga za knjižnice svih vrsta (OCLC), Bosna i Hercegovina ima 39 muzeja te zauzima 76. mjesto na popisu mu-

zeja svih država svijeta. Uzme li se u obzir i broj stanovnika, dobit će se podatak da na nešto više od 97 tisuća stanovnika dolazi jedan muzej. Otprilike, kao da jedan muzej pokriva ukupno stanovništvo općine Prijedor. U odnosu na susjedne zemlje, Bosna i Hercegovina ima prosječno najmanji broj muzeja po stanovniku. Da su sve zemlje okruženja u ne tako zavidnom mjestu, može se vidjeti iz podataka o broju muzeja drugih država svijeta ili čak njihovih gradova. Za primjer, samo grad Moskva ima 365 muzeja što je više nego što zajedno imaju Slovenija, Hrvatska i Crna Gora. Grad Amsterdam ima 144 muzeja, a glavni grad Europske unije – Bruxelles ima 93 muzeja. Najviše muzeja na svijetu imaju SAD (35 868), a poslije njih Njemačka (6377) i Francuska (4829 muzeja). Očekivano najmanju ponudu muzeja na svijetu imaju afričke zemlje, odnosno male otočne zemlje Mikronezije koje muzeje uopće nemaju.

Islanđani najviše u kinima

Ljubiteljima sedme umjetnosti u BiH može biti drago jer plaćaju najnižu cijenu kino ulaznica u odnosu na susjedne zemlje. Podatci UNESCO-a iz 2013. godine pokazuju da stanovnici Bosne i Hercegovine za jednu kino ulaznicu izdvajaju prosječno 4,9 KM.

Od snova sazdani

Učenje manihejaca Novu godinu 1992. dočekali smo s Durakovićima u stanu Alije Isakovića, uviđajući da se Sotona već smjestio na okolna brda, a bogme se polako uvlačio i u duše građana. Durakovićeve kolege s fakulteta, ugledni profesori i akademici iz toplih kabineta polako su preseljavali na brda, odakle će uskoro pokuljati smrtonosna lava

K

ad kritičar govori o piscu, kako je uobičajeno, od njega se očekuje razborita analiza i valjan sud, ali kad pisac uzima za temu kritičara, obično to čini da izrazi svoje nezadovoljstvo ili kakav prijekor, pa čak i ljutnju zbog napisane recenzije, izrečenih zamjerki, ili nepovoljne ocjene. U ovom slučaju taj uobičajeni slijed će biti strukturalno poremećen, jer redci koji slijede izraz su odanosti i poštovanja jednog pisca prema jednome kritičaru, više sjećanje, hommage jednoj književnoj i ljudskoj interferenciji koja traje gotovo pola stoljeća. Ja, stoga, ne mogu i ne želim biti objektivni promatrač i glumiti nepristranog čitatelja, jer je Enes Duraković neposredno upleten u moj spisateljski put i život, ne samo kao drag prijatelj, nego i kao čovjek s kojim sam literarno vezan od samih početaka. Durakovića sam prvi put sreo u jesen 1972. godine u Mostaru. Bijah tad učenik Ljubuške gimnazije, on asistent na sarajevskom Filozofskom fakultetu i urednik omladinskog časopisa Lica. Duraković je moje ime primijetio u tadašnjoj književnoj publicistici, najvjerojatnije u zagrebačkom Telegramu, gdje sam bio objavio nekoliko početnih mladalačkih pjesama, te me, skupa s još par članova 64 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Mile Stojić ljubuške literarne sekcije, pozvao na susret u mostarski Dom omladine, na jedno književno druženje. Sjedjeli smo u vrtnoj kavani na Rondou uživajući blagost mostarske rane jeseni, a Enes je komplimentirao mojim stihovima. Na pitanje što ću i gdje ću studirati sam je dao i odgovor: „Ti moraš upisati književnost u Sarajevu!” Već u idućem broju Lica objavio je moje nove pjesme, ali ja sam se lomio oko izbora studija. Moji roditelji protivili su se ideji da studiram književnost („uči ono od čega se živi!”), a htjeli su da mjesto studija bude Zagreb, gdje su tradicionalno išli na studij mladići iz mog zavičaja. Pa ipak, nakon svih mladalačkih bazanja i nedoumica ja sam se dvije godine kasnije s indeksom obreo u Durakovićevu kabinetu u ulici Franje Račkog. On je u međuvremenu postao docent, a ja sam krenuo putovima novinarstva i poezije, pa ipak sam u njegov kabinet svraćao često na kakav savjet, ili čašicu razgovora. Bože dragi, kakva su to

vremena bila! Bilo je to doba procvata Bosne i Hercegovine kao ravnopravne federativne države; sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća obilježila je gradnja cesta, biblioteka, procvat popularne muzike, filma, sportova, slikarstva, lijepe književnosti. Mi smo tad letjeli na krilima utopije o bratstvu i slozi i ne sluteći da će se naš san pretvoriti u košmar, a naš svijet survati u provaliju. Enes Duraković bijaše jedan od zatočnika takve Bosne. Kao profesor prenosio je svoja znanja, ideale i ljubav mladima, objavljujući knjige u kojima je s podjednakim oduševljenjem pisao o Dizdaru, Šopu i Dučiću, naslonjen ponajviše na djelo svog predšasnika i uzora Midhata Begića. U svojoj prvoj knjizi Govor i šutnja tajanstva, koju je objavio 1979. godine, analizira poeziju Maka Dizdara, otkrivajući u toj genijalno poetski transformiranoj apokalipsi bogumilskih mramorova vrtloge usuda jedne zemlje na rubu svjetova. U toj studiji i u tim godinama Duraković je udarao temelje bošnjačkog književnog kanona, suočavajući se, kako to primjećuje Dijana Hadžizukić, sa svim onim problemima naslijeđenim iz naše rđave prošlosti: „o onome što nije i onome što bi trebala biti bošnjačka književnost; o njenim osnovnim

Duh Afrike

Život ispisan u boci vode U Africi je sasvim uobičajeno da dijete od 6 do 7 godina potegne na svojim leđima teret od dvadesetak kilograma. Remen se stavi preko glave, tj. na vrh čela, za njega je svezan spremnik vode oslonjen da dječja leđa i tako, jačinom svoje nejake kičme, bosi, u poderanim školskim uniformama, idu od najbližeg mjesta gdje su natočili vodu

D

vjesto litara vode. Toliko prema procjeni potroši jedna obitelj za svoje dnevne potrebe u razvijenom svijetu. A računa se da je ta prosječna obitelj četveročlana, sve dok se ne približite Africi gdje će se broj ukućana odmah udvostručiti, dok će se potrošnja vode značajno ograničiti. Tih dvjestotinjak litara vode, i to one pitke i čiste, sigurne vode koja lagano poteče iz pipe, u afričkoj perspektivi je u stvari nekoliko starih kanistara s kojima će dječje nožice potegnuti put od nekoliko stotina metara pa do nekoliko kilometara kako bi u svoju obitelj donijele ne tako bistru vodu. Jer nošenje vode u ovdašnjoj podjeli posla još uvijek se smatra najlakšim i zato su za njega zaduženi najmlađi članovi obitelji. Čim se vrate iz škole, često prije nego će dobiti svoj jedini obrok u danu, dijete će iznošenu vrećicu u kojoj nosi pribor za školu zamijeniti šarenim remenom vezanim za vrh kanistara i krenuti po vodu. Sasvim je uobičajeno da dijete od 6 do 7 godina potegne na svojim leđima teret od dvadesetak kilograma. Remen se stavi preko glave, tj. na vrh 66 www.svjetl ori je c i. ba

Piše fra Miro Babić

OFM, misionar u Keniji mirosbabic@yahoo.com

čela, za njega je svezan spremnik vode oslonjen da dječja leđa i tako, jačinom svoje nejake kičme, bosi, u poderanim školskim uniformama, idu od najbližeg mjesta gdje su natočili vodu.

Druženja na pojilištu

Ova slika urezala mi se u srce, kada sam tek došao u misiju u Keniji, prije sad već cijelog desetljeća. Auto koji sam naslijedio za korištenje, moj vremešni crveni terenac bez žmigavaca, koji sam od milja zvao Rosy (Ruža), imao je poveliku prikolicu u kojoj bih skupljao djecu i povezao ih dio puta. Prikolica je naravno uvijek bila premala za broj usputnih putnika, a moji mali susjedi toliko su uživali u vožnji da bi znali već na zvuk motora potrčati onako bosi kroz grmlje s

teretom na glavi kako ih ne bi promašio. Ne samo zbog toga što sam im olakšao nošenje, nego je skakanje po prikolici dok se ljuljamo po neravnom kamenitom putu, a oni pridržavaju svoje kante s vodom, ono što je djecu činilo sretnima. Osjećao sam se kao ringišpil u njihovim životima. Isto tako znao sam da moj prvi veliki zadatak u misiji treba biti da toj djeci doista skratim put do vode. Vodovod koji smo izgradili 2010. godine u stvari je samo jedna cijev koja ide kroz središte sela, polazi s izvora na jednom kraju i završava kod sirotišta Mali dom na drugom kraju sela, u duljini otprilike oko 5 kilometara. Nitko nije dobio priključak vode u kuću, ali smo na svakom kilometru napravili pojilište s pipom i koritom na koje stanovništvo dolazi natočiti vodu za domaćinstva te dovodi stoku koja će se napojiti na koritu. Lokalna domaćinstva inače su uglavnom udaljena od puta, kuće su smještene u zasebna dvorišta obrasla žbunjem kako bi imali intimu jer njihova dvorišta u stvari imaju funkciju stana – život se odvija vani, a u zemljanoj kući se kuha na ognjištu i spava.

Franjevačka obitelj U posjetu djeci s poteškoćama u razvoju Frama Uskoplje

USKOPLJE - Tijekom zadnjih korizmenih dana uskopaljski framaši bili su aktivni u nekoliko projekata, a jedan od najvažnijih je bio posjet razredu u kojem se nalaze djeca s poteškoćama u razvoju u Osnovnoj školi Uskoplje. Naime, u razredu se nalazi šest učenica o kojima se vrijedno brinu njihove učiteljice te im pomažu u razvoju. Prije ostvarenja samog projekta, vijećnici Frame su održali sastanak s učiteljicom Andreom Barnjak koja ih je uputila na

Studenti odvažni za Kristom Marija Puljić

SARAJEVO - Pod geslom Odvaži se i budi hrabar, 10. travnja u Svetištu sv. Nikole Tavelića na Kovačićima upriličen je obred davanja obećanja studentske Frame Sarajevo. Obredu je prethodilo zajedničko promišljanje framaša o smislu i važnosti teksta kojeg izriču prilikom samog čina, a

68 www.svjetl ori je c i. ba

koji način framaši mogu organizirati program. Nakon sastanka vijećnici su se prihvatili posla te projekt ostvarili 17. ožujka, kada su posjetili razred i obradovali djecu. Susret je prošao u lijepoj i opuštenoj atmosferi. Nazočna djeca su uživala u igrama, pjesmi i plesu. U konačnici su framaši djeci podijelili darove, a kao glavna uspomena ostat će im tau – franjevački zaštitni znak kojeg su s oduševljenjem stavili oko vrata. Koliko je ovo druženje bilo lijepo i korisno, kako za framaše, tako i za djecu, govori činjenica da je već dogovoreno i sljedeće druženje kada će mališani posjetiti framaše. koje je animirala predsjednica Frame Bosne Srebrene Marija Trogrlić. Vrhunac cijelog događaja bila je euharistija koju je predvodio fra Danijel Rajić, područni duhovni asistent, u koncelebraciji fra Marija Jurića, fra Jose Oršolića, fra Domagoja Šimića i duhovnog asistenta sarajevske Frame fra Davora Dominovića. Misno slavlje glazbeno je popratio studentski band Sv. Josip koji djeluje pri crk­vi

sv. Josipa na Marijin Dvoru, dok su svojom nazočnoš­ ću svečanosti pridonijeli i gosti iz Frama Kreševo, Fojnica i Nova Bila. Da će svoju mladost posvetiti Kristu kroz godinu dana, obećalo je 13 studenata – 13 mladih života odvažnih da budu Franjine biljčice u svijetu koji više no ikada raste u svojoj gordosti, a sve manje otvara dlanove Božjoj milosti.

Križni put kiseljačkih framaša Ana Gluvić

KISELJAK - Na Cvjetnicu, nedjelju Muke Gospodnje, održan je već tradicionalni Križni put za vjernike kiseljačkog kraja. Križnom putu prethodilo je misno slavlje u Gospinom svetištu pod Crvenom stijenom. Postaje su bile postavljene na stazi od svetišta pa do vrha brda u naselju Podastinje, gdje je podignut spomenik za poginule branitelje Kiseljaka i okolice. Osim Franjevačke

mladeži i franjevačkih trećoredaca, koji su bili organizatori, velik broj vjernika sudjelovao je u ovoj pobožnosti. Svojim hodom od postaje do postaje, mogao se osjetiti barem mali dio Isusove muke i težina Njegova križa. Molili smo i kročili ovim putem za sebe i svoje bližnje, a svaka naša molitva bila je upućena Bogu za sva dobročinstva kojima nas iz dana u dan daruje. Pouka je ovog malog hodočaš­ća da svatko treba nositi vlastiti križ i da nema života bez križa ili životnih poteškoća.

Što Bog želi od mene? Fra Zvonimir Batista

Zajedno u činjenju dobra Frama Kreševo

KREŠEVO - Na Mali Uskrs, 3. travnja, Frama Kreševo je s Franjevačkim samostanom i HKD Napredak organizirala humanitarnu priredbu koja se održala u Napretkovom domu. Svi prilozi koji su se prikupili na ovoj priredbi namijenjeni su oboljeloj obitelji Lučić s Meljina. U programu priredbe sudjelovao je band kreševske Frame, Phila te mali framaši s uskrsnom recitacijom i pjesmom. Glavni dio priredbe bila je predstava Frame Posuški

Gradac iz Hercegovačke provincije pod nazivom Zaboravljeni Bog. Framaši iz Posušja su bili u posjeti Kreševu prije dvije godine kada su ih kreševski mladi ugostili u svojim domovima, a to prijateljstvo su odlučili njegovati i pozvati ih ponovno jer imaju aktivnu dramsku sekciju. Druženje, pjesma, ples i smijeh bili su neizbježni nakon priredbe. Ovim putem zahvaljujemo Frami Posuški Gradac koja je svojim dolaskom i predstavom obogatila priredbu te nam pomogla učiniti dobro djelo, ali i unijeti radost i veselja u svakodnevni život svih župljana.

SUHO POLJE - Dana 17. travnja, na Nedjelju Dobrog Pastira, novaci Bosne Srebrene zajedno sa svojim meštrima posjetili su župu Suho Polje. Povod ovog posjeta bilo je svečano primanje osam kandidata u bratstvo Frame, dok je njih 16 obnovilo svoja obećanja. Sveto misno slavlje, kao i obred primanja kandidata predvodio je domeštar fra Marinko Baotić uz koncelebraciju župnika fra Marka Jukića i meštra fra Marka Ešegovića. Novaci su uljepšali liturgiju uz pjesmu i uz zvuke glazbala, dok je u propovijedi fra Marinko pozvao sve vjernike, a osobito franjevačku mladež da ne budu samo katolici na papiru, nego da se svakodnevno pitaju što Bog želi od mene i kakvo je moje poslanje?! Nakon svečanog primanja i svete mise, druženje framaša nastavljeno je u prostorijama pastoralnog i kulturnog centra Fra Filip Kunić. Sa željom da Dobri Pastir i dalje brižno čuva svoje stado, te isto tako pozove i nove članove u posvećeni stalež, završio je ovaj skup. sv i b a n j 2 01 6 . Sv j et l o r ij e či

69

KRUH SVETOG ANTE

Hodočaš­će u Rim (16. - 22. travnja) Info KSA

Godina Milosrđa nas poziva na duhovna i tjelesna djela milosrđa. U njima možemo pokazati svoju ljudskost i svoju vjeru. Po djelima ćete ih prepoznati... Međutim, jubilarna Godina Milosrđa nas poziva da prođemo kroz sveta vrata milosrđa, pokajemo se za grijehe i propuste, ispovjedimo grijehe i krenemo na hodošaš­će. Tako su se djelatnici Kruha sv. Ante, istina samo jedan manji broj, odvažili u ovo uskrsno vrijeme krenuti na hodošaš­će prema svetim vratima i gradu Rimu. Nakon crk­ve Uznesenja BDM u Sesvetskoj Sopnici, naše prvo odmorište je bila Sv. Gora u Sloveniji, svetište koje su još u vremenima turskih progona izgradili bosanski franjevci. Uz manji kvar na vozilu, uspjeli smo stići do vječnog grada Rima. Nedjelja je lijepo završila uspješnim dolaskom na odredište. Na željezničkom kolodvoru nas je dočekao naš domaćin Luigi Petrucci i odvezao do smještaja u prostorijama Caritasa. U ponedjeljak smo najprije krenuli prema Lateranu, najstarijoj i najvećoj bazilici u Rimu. Prije samog ulaska u baziliku s molitvom na usnama i klečeći uspuzali smo uz „Svete skale”. Na Lateranskoj bazilici su najprije otvorena sveta vrata milosrđa, već 8. prosinca prošle godine. Izmolili smo kajanje, sjetili se svojih korisnika, djelatnika i svih dobročinitelja, živih i pokojnih. Ljepota Laterana u svima je izazivala divljenje, kao i ispovjedaonice u kojima je prije nekoliko godina služio i naš fra Slavko Topić. Potom je slijedio Kolosej, potom spomenik domovini, a na poseban način crk­va Ara Coeli za koju se vjeruje da je u njoj sahranjena posljednja bosanska kraljica Katarina Kotromanić-Kosača. Zastali smo ispred natpisa-ploče na jednom stubu blizu svetišta i pomolili se za sve narode i mir u domovini. 70 www.svjetl ori je c i. ba

Utorak je započeo posjetom Caritasovom smještaju za beskućnike (Caritas Diocesana di Roma - Settore Educazione alla Pacce ed alla Mondialita). Naši domaćini su bili mlada majka Daniela s djetetom u naručju (tek 12 dana) i njezina suradnica Anela. Neizmjerno su gostoljubive i iscrpne u informacijama o radu centra (Hospicij Don Luigi Di Liegro) smještenom pored glavnog kolodvora Termini svaki dan nudi smještaj i večeru (kuhinja Ivan Pavao II.) za više od stotinu beskućnika. Ljudi koji ovdje dolaze besplatno koriste ovo mjesto po nekoliko dana ili tjedana dok ne uspiju sami ili uz pomoć djelatnika pronaći posao. U centru radi desetak djelatnika, a pored njih je još mnogo više volontera koji na svoj način vrše djela milosrđa prema ljudima u potrebi. U centru se nalazi i originalni mozaik s likom Isusa kako pomaže ranjenom čovjeku. Ta je slika uz moto „Milosrdni poput Oca!” stavljena u službeni znak Godine milosrđe. Ovdje su vrata milosrđa, jedina koja nisu kao crk­ vena vrata. Kroz njih se ulazi u veliko i prostrano blagovalište za beskućnike, kao i u sam centar. Nakon posjeta centru i nakon sv. mise za dobročinitelje, zaputili smo se prema crk­vi Santa Maria Maggiore, te s smo posjetili franjevačko sveučilište Antonianum. Srijeda je vrijeme audijencije sa Svetim Ocem. Već u ranim satima

trg je bio pun vjernika koji su čekali dolazak pape Franje. Preko ozvučenja se čulo nabrajanje posjetitelja, mjesta, župa i država odakle su došli. Jasno su pročitani hodočasnici iz Hrvatske kao i BiH, Sarajevo. Tek što smo ušli na Trg sv. Petra, ispred nas je prošao papa Franjo blagoslivljajući hodočasnike i cijeli svijet. Bilo je predivno sudjelovati u duhovnom oduševljenju koje se širilo trgom, a na poseban način u Riječi Božjoj koja je čitana taj dan, o susretu Isusa i Marije Magdalene. Potom je slijedilo Papino tumačenje koje je prevedeno na nekoliko jezika. Audijencija je završila pjesmama Krist na žalu i Zdravo Djevo koju je izveo zbor iz Hrvatske uz pratnju tamburice. U popodnevnim satima pomno smo razgledali Baziliku sv. Petra, kip Pietá, grob sv. Ivana Pavla II., kriptu s pokojnim papama. Potom smo oduševljeno mogli pogledati cijeli Rim s vrha kupole sv. Petra. Jasno nam je kako smo u ovih nekoliko dana vidjeli samo jedan mali dio svetosti i ljepote grada Rima kao i briga i poteškoća koje ima svaki čovjek na ovome svijetu. Sutradan smo se zaputili prema svojoj domovini i Sarajevu te smo putujući dočekali jutro novoga dana. Puni dojmova i slatkoga umora, shvatili smo kako je lijepo i naporno hodočastiti tamo gdje su nekada davno apostoli poput sv. Petra i Pavla krenuli kako bi osvojili cijeli svijet.

Dobročinitelji za travanj 2016. Za projekte Kruha Sv. Ante Ljubica Zanardini, Švicarska 40 CHF Dragoljub Ivanković, Švicarska 100 CHF Mara Ćosić, Njemačka 150 EUR HKM Traunreut (fra V. Krijan) 500 EUR T. N. 20 KM Darko Marin Sučić 500 KM Pavo Prskalo, Švicarska 86,50 EUR Vidak Josip, Švicarska 60 CHF Nikica Aždajić, K. Sutjeska 20 KM S. P. E. S., Belgija 8.575 EUR Nives Vodornik, Sarajevo 50 KM Za Pučke kuhinje HKM Frauenfeld, Švicarska 4.000 CHF Ermin Kazić, Sarajevo 20 KM Amir Kapidžić 150 KM N. N. Sarajevo 10 KM Za Kućnu njegu Sprofondo, Italija

2.640 EUR

Akcija Ruka podrške Stjepan Šapina Ilija Krstanović

30 KM 200 KM

Za obitelj Dumančić Alfons Voegele, Njemačka 1.000 EUR Donacije u robi Podravka d. o. o, Sarajevo (hrana za kuhinje)

17 kg

Popis darovatelja HKM Klagenfurt koja je za Kap dobrote u korizmi skupila 3.260 EUR A.P. (50), Ageljić (50), Ana i Milan Mršić (100), Ana Markija (25), Andrija Miačević (50), Anto Šarić (50), Augustin Glavaš (50), Ban (50), Baštijanović (30), Dragan Josipović (20), Drago Mršić (100), Franjo Knežević (10), Gordana i Ilija Miškić (50), Ico Gavran (20), Ilija Hrkač (20), Iva Dadić (20), Ivan Soldo (30), Ivo Perak (50), Janja Aleksić (10), Janja i Jakov Vrdoljak (50), Janja Tomić (20), Jasminka i Drago Anić (30), Jelka Ban (20), Josip Bogić

(50), Jozefina i Štefo Marić (100), Juro i Jasna Andričić (50), Kata i Drago Jelić (20), Kata Knežević (20), Kata Tunjić (20), Krnjić (100), Ljubica Satončić (20), Luce i Zlatko Tonjac (50), Manda i Jakov Lučić (20), Mara Grgić (20), Mara Ristić (250), Marija Barberić (50), Marija i Ivo Jelić (50), Marijana Mršić (50), Marko Tomić (5), Martin Jurić (50), Martinović (50), Milenko Mićić (50), Milka Knežević (10), Mirko Miličević (30), N.N. (260), Nada i Ilija Pranjić (50), Nada i Pero Grgić (100), Nevenka i Ivo Mršić (50), Nikić (20), Niko Markić (10), Pere Vrdoljak (50), Pero Gavran (50), Pero Perić (30), Puškarić (50), Radić (30), Ruža i Mato Šimunović (50), Ruža Nikolić (10), Ružica Radušić (50), Sanja i Josip Klarić (50), Slavica i Luka Bošnjak (100), Slavica i Vladimir Miškić (50), Smiljko Tuka (20), Svjetlana Šude (10), Tereza i Ivo Medjaković (50), Tune Matijević (10), Vera i Ivan Marinković (50), Vjeko Mijić (20), Vladimir Grgić (30), Željko Kovačić (50), Zora i Ante Šimunović (40).

Očistimo zemlju za 1 dan S. Talanga/SR

Volonteri Kruha sv. Ante 22. travnja sudjelovali su u volonterskoj akciji čišćenja Let’s do it – očistimo zemlju za 1 dan koja se održala na području cijele Bosne i Hercegovine. S brojnim mladim ljudima koji su se odazvali akciji vrijedno su radili na lokaciji Novog Sarajeva. Let’s do it projekt u BiH obilježava se od 2012. s ciljem prikupljanja otpada i podizanja svijesti o značaju zaštite prirode i sredine u kojoj živimo. PRVE RU K

G

RU T H SVE

O

• HKO

ANTE •

E

PO M

Humanitarno-karitativna organizacija KRUH SVETOG ANTE Franjevačke provincije Bosne Srebrene • Zagrebačka 18, BiH - 71000 Sarajevo • Tel:+387 33 81 22 42; 71 11 21,Fax:+387 33 71 11 20 • e-mail:kruhsvante@gmail.com •Transakcijski računi:UniCredit bank d.d.3383202267235329 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 1549995000405634 • Devizni donacijski računi: UniCredit bank d.d. 48-32-92993-8 - S.W.I.F.T: UNCRBA22 IBAN: BA393383204892993804 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 533-71200-400055 - S.W.I.F.T: UPBKBA22 IBAN: BA391549995000405634 • Antoniusbrot e.V. Sparkasse, Rhein-Neckar Nord Konto Nr. 33176007 BLZ 67050505 Antoniusbrot Schweiz PC 87-119122-9 • Austrija – Kontonummer: 07701 - 197209 EUR, Bankleitzahl: 20506, Name: Kristijan Montina für Heilige Antonius Brot, Anschrift: Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein, IBAN: AT09 2050 6077 0119 7209, BIC: SPKUAT22 • Hrvatska – Broj računa: HR96 23400091110606403, Privredna banka Zagreb, SWIFT: PBZGHR2X, „Kruh sv. Ante” - Zagreb, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb – Dubrava. K

IZ OĆ

sv i b a n j 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

71

KAP DOBROTE

Dobročinitelji za svibanj 2016. Za Fond Kap dobrote Ljubica Baban, Kiseljak Drago Lujić, Vitez Marinko Bajo-Dunđer, Švicarska Vera Babić, Švicarska Ivo Andrić, Švicarska Stipo Breljak, Švicarska Dragan Volić, Švicarska Pavić Plast d. o. o. Livno Dragica Stanić, Kiseljak Karlo Miletić, Dubrovnik

40 KM 20 KM 100 CHF 100 CHF 100 CHF 100 CHF 100 CHF 50 KM 20 KM 200 HKR

Za Tamaru Starčević Obitelj Princip Ljubica Čeko, Švicarska

50 EUR 50 CHF

Za Patrika Ivanovića Obitelj Princip Zoran Franjić, Hrvatska

50 EUR 100 HKR

Za Ljiljanu Krajnc Obitelj Princip

Za Petra Ramljaka D. Rajić, Vareš Ljubica Čeko, Švicarska

50 KM 50 CHF

Za Leonitu Gabrić Obitelj Princip

50 EUR

50 EUR

AKCIJE KOJE TRAJU Petar Ramljak Dragi prijatelji, svi vi koji ste nas do sada pomagali, od srca vam zahvaljujemo. Neka vas dragi Bog blagoslovi. Mi se ispričavamo što se tek javljamo, ali stalna borba pored troje djece i Petrove bolesti nije ostavljala baš puno slobodnog vremena. Naš Petar je pobijedio tešku bolest. Završio je sve terapije i sada je u remisiji (izvan bolesti). Imao je malo komplikacija poslije terapija, ali je on to junački pobijedio. Narednih pet godina će se obavljati mjesečne kontrole. Uz Božju pomoć i to ćemo pobijediti. Još jednom vam zahvaljujemo u ime naše obitelji. Tamara Starčević boluje od teškog oblika mioklone epilepsije – Dravet sindroma. Premda je dosad bila 40-ak puta u bolnicama, njezina bolest nije stavljena pod kontrolu. Bolest je visokorizična, komplicirana i za život i 72 www.svjetl ori jec i. ba

za liječenje. Samohrana majka lijekove plaća sama i naručuje ih iz inozemstva jer ih kod nas nema. Ljiljana Krajnc je 100 % invalid. Prije nekoliko godina imala je dvije transplantacije jetre i nakon toga još dvije operacije. Doživjela je kliničku smrt, bila na aparatima. Presadili su joj zaraženu jetru s hepatitisom. Od tada mora kupovati lijek “hepsera” jer joj on drži sve parametre pod kontrolom i bez njega ne bi mogla živjeti, ali lijek košta 600 € u inozemstvu. Mia Stojak boluje od leukemije II. stupnja, odnosno C92 mijeloične leuke­mije. Za ovu bolest ne postoji univerzalni lijek za sve pacijente. Terapija ovisi o tipu leukemije, dobi pacijenta, stupnju bolesti i općem stanju organizma. Akutne leukemije je potrebno početi liječiti što prije, dok kronične ne zahtijevaju

brz postupak liječenja, ali je izlječenje vrlo rijetko. U većini slučajeva oboljele se podvrgava kemoterapiji, zračenju središnjeg živčanog sustava, a ponekad i presađivanju koštane srži. Patrik Ivanović ima urođenu srčanu manu VSD i plućnu hipertenziju. Dijete je s poteškoćama u razvoju, ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Svakodnevno koristi lijekove koji malo usporavaju njegovu bolest, a za koje roditelji izdvajaju oko 300 KM mjesečno. Leonita Gabrić oboljela je od teške bolesti, od ko­je boluje tek trinaestoro djece u svijetu. Liječnici iz Beograda vjeruju da mo­ gu pomoći Leoniti, ali za operaciju, tijekom koje bi donor kosti bila njezina majka, potrebno je oko 20 000 €. Pokažimo da imamo otvoreno srce.

Medicinski kutak

Ljudi blistavog uma zarobljeni u vlastitom tijelu PARKINSONOVA BOLEST

Više nego u bilo kojoj drugoj bolesti bolesnici postaju slični jedni drugima. Svaki se pokret izvodi samo toliko koliko je dovoljno za dostizanje cilja. Kasnije ciljani pokreti zastaju takoreći na pola puta. Bolesniku npr. ne uspijeva prinijeti ustima čašu koju je dohvatio

S

vake godine na nadnevak 11. travnja obilježava se Svjetski dan Parkinsonove bolesti. Točnije rečeno na taj dan se obilježava rođendan engleskog liječnika Sir Jamesa Parkinsona, po kome je bolest i dobila ime „Parkinsonova bolest“ koju je opisao u svom djelu An Essay on the Shaking Palsy 1817. godine. James Parkinson (Shoreditch, 11. travnja 1755. – 21. prosinca 1824.) bio je britanski liječnik, geolog, paleontolog i politički aktivist. Parkinsonova bolest je bolest s poremećajima pokreta te jedna od najčeš­ćih neurodegenerativnih bolesti današnjice. Za oboljele od Parkinsonove bolesti postoji izreka – Ljudi blistavog uma zarobljeni u vlastitom tijelu. Incidencija i prevalencija Parkinsonove bolesti u korelaciji su s povećanjem starosti populacije i javlja se u 1 % populacije starije od 60 godina. Češ­će obolijevaju muškarci, nego žene.

Bolovao i papa Ivana Pavao II.

U svijetu od Parkinsonove bolesti boluje 6,6 milijuna ljudi, a do 2040. godine taj broj bi se mogao udvostručiti. Procjenjuje se godišnje oko 100 000 74 www.svjetl ori jec i. ba

Piše dr. Boris Adašević boris.adasevic@gmail.com

novooboljelih u Europi i SAD. U Hrvatskoj se procjenjuje da od Parkinsonove bolesti boluje 10 000 – 12 000 osoba, a u Zagrebu 6000 – 7000. Nastanak Parkinsonove bolesti posljedica je izrazitog nedostatka dopamina u dijelu mozga koji je zadužen za kontrolu voljnih pokreta i početak neke motoričke radnje. Za postavljanje dijagnoze potrebno je uzeti temeljitu anamnezu bolesnika, odrediti opći i neurološki status te ako je potrebno, učiniti test levodopom. Za potvrdu dijagnoze potrebna je prisutnost barem 2 od 3 glavna simptoma Parkinsonove bolesti: tremor (drhtanje), rigor (ukočenost mišića ruku, nogu i vrata) i akineza (usporenje pokreta). Simptomi uključuju sporost u izvođenju pokreta, gubitak u ritmu i spontanoj motorici, povećanje

tonusa mišića ili ukočenost i ritmično podrhtavanje određenih dijelova tijela. Kod bolesnika je karakterističan polupognuti stav cijelog tijela s nogama savijenim u koljenima i rukama savijenim u laktima. Rano otkrivanje Parkinsonove bolesti i rana intervencija je izuzetno važna kako bi se usporila progresija simptoma te olakšao svakodnevni život bolesnika. Mnoge su poznate osobe tijekom svog života oboljele od Parkinsonove bolesti: američki predsjednik Harry Truman, kineski Mao Ce-tung, kubanski Fidel Castro, bivši ministar vanjskih poslova Austrije Alois Mock, najpoznatiji svjetski boksač Muhammad Ali, američka glumica Katharine Hepburn, country pjevač Johnny Cash, španjolski slikar Salvador Dali, američki glumac Michael J. Fox, koji je obolio već u svojoj tridesetoj godini života te pokojni papa Ivan Pavao II. Bolest se pojavljuje poslije 40. godine života, većinom između 40. i 60. godine.

Psihički poljubac glavom

Bolest često počinje bolovima u udovima, što se u početku dovodi u svezu sa degenerativnim promjenama

••

•

••

•

Proljetni ukrasi i slike Priredila Jela Bejić

Pozdrav svima iz veselog Ružičnjaka J

76 www.svjetl ori je c i. ba

•

Proljeće je počelo, a time i naše nove aktivnosti. Vrijeme je uglavnom sunčano, svi smo veseli i prepuni energije. Barem je tako kod nas. Čim izađu prve sunčane zrake obično boravimo vani na vrtićkom dvorištu. Imamo voćnjak i puno zelenila pa je vani jako ugodno. Drvena kućica, ljuljačke, golovi, lopte – samo su dio našeg svakodnevnog asortimana. Većinu aktivnosti provodimo vani. Jedna od aktivnosti bila nam je i sadnja cvijeća u vaze. Presadili smo cvijeće i nakon nekoliko dana shvatili da su nam vaze obične crne i da bi ih trebalo ukrasiti. A trebalo bi i u vrtić unijeti malo proljetnog ugođaja. Odlučili smo iskoristiti kamenčiće koji su nam na raspolaganju. Pitate se što će nam kamenčići? Čitajte dalje pa ćete otkriti. Dok su se jedni zabavljali kamenčićima, drugi dio vrtićke djece odlučio je napraviti proljetne slike koje mogu biti lijep ukras. Nama služe da nam uljepšaju vrtićku sobu, a vama mogu stajati bilo gdje. Toliko su efektne da su roditelji pitali možemo li i njima napraviti ovakve velike umjetničke slike. Da ne duljimo, krenimo u aktivnosti uz obilje smijeha, zabave i dobrog raspoloženja (kao i uvijek). S ponosom mogu reći da sam ove ideje dobila od svoje vrtićke skupine. Zanimljivo je koliko stvari možemo naučiti od djece. •

Potreban materijal: kamenje, tempere, kistovi, čačkalice i tuševi

HUMOR

Bakina farma Na samrtnoj postelji obraća se baba unuku: – Želim ti ostaviti farmu koju imam s velikom vilom, tri traktora, konjima i svom ostalom stokom, kao i tri i pol milijuna dolara. Oduševljeni unuk: – Nisam znao da imaš to sve, a gdje se nalazi ta farma? Baba odgovara: – Na Facebooku!

Doktor filozofije Po obrani doktorata, vrati se mladi svećenik iz Rima, pa se pohvali majci: – Majko, doktorirao sam filozofiju! – Doktor filozofije? Bože dragi, kakvih sve bolesti ima na tom svijetu! – reče majka.

Burek Dođe Zagorac u Sarajevo, uđe u buregdžinicu i naruči: – Dajte mi burek s jabukom. Nakon desetak minuta dolazi konobar i kaže: – Evo burek, a uspjeli smo Vam nekako naći i jednu jabuku.

Snalažljivost Dođe čuvar jezera na kojemu je zabranjeno pecanje i pita ribara: – Što to radiš tu?! Na to će snalažljivi ribar: – Ništa, samo kupam glistu. Optimist i pesimist Koja je razlika između optimista i pesimista? Optimist kaže: – Dobro jutro, Bože, a pesimist kaže: – O Bože, jutro. Pijanist Na ulazu jedne kuće osvane cedulja s natpisom „Prodajem glasovir”. Sljedećeg dana netko od susjeda je dopisao: „Hvala Bogu!”

Pronađite koji od tri stara kontinenta slavi svoj spomendan krajem mjeseca svibnja? (autor: Željko Bošnjak)

78 www.svjetl ori je c i. ba

Autohtoni mliječni proizvod iz Pasmina srednje Bosne, na slici lovačkog psa

Bijela starorimska halja

Autor MARIOFIL SOLDO

Zgrušavanje (... krvi)

Krvni... ili visoki...

Tenisač Fukarek

Drveni plug

Zagrebački arhitekt Edo

Nekoć švedski glazbeni sastav

Trećina od devet

Pali anđeo; Sotona

Uzvik dozivanja, ovamo

Poduka, nastava Bolest koja smanjuje prirod (agr.)

Ifeta odmilja

Glavni grad Italije

Sedmi mjesec u židovskom kalendaru

Brana

Kamen (pjesn.) Sedmo Grčko slovo

Kip Krista na križu

Pjesnik Šolc Japanski bakteriolog

Zemljišna mjera

Građa, materijal

Tebanski kralj Neprofesionalci

Štala

Slovenski političar Anton

Crtež koji izruguje ljudske osobine

Usječeno mjesto

Pastir

Igor Vori

Ion koji nosi negativni naboj

Ružica Soldo

Engleski pjevač Billy

Rimska jedinica

Toplomjer

Redatelj Howard

Urugvaj

Natrij

Mjesto kod Ogulina

Provincija u Španjolskoj Stupa, mužar

Električni...

„Karat”

Grad u Istri

Tenisač Čilić

Dvočlani broj

Otokar Levaj

Mario Ančić

Ibreta odmila

Dio drveta

Redatelj Lukas

Kvasina

Žena Aleksandra Velikog

Pokus

Priča o nadnaravnim bićima

Turski velikaš Riječca nukanja

Zagovornik mira

Trijeska

Kotač

Ispravna rješenja pošaljite na adresu uredništva najkasnije do 20. svibnja 2016. Točno rješenje iz prošlog broja: travnički sir, vjera.

Telur Gmaz iz porodice krokodila Kalij Crkveno prokletstvo

DOBITNICI: 1. Danijela Mikić, Kranjčevićeva br. 29, 71000 Sarajevo, BiH (Godišnja pretplata na reviju); 2. Kata Zoran Bošnjak, Bakovići 24, 71275 Gojevići, BiH (knjiga Sveti Franjo i životinje); 3. Mato Pjanić, D. Korkuta 60/E, 42, 72270 Travnik, BiH (knjiga Sveti Franjo i životinje). sv i b a n j 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

79

U SPOMEN Melita Demeter († 2011.) Tvoj dobri duh još živi s nama. Počivaj u miru! /Tvoji najmiliji/ Zora Rajič († 2012.) Dana 20. travnja 2016. navršile su se četiri godine otkako je prestalo kucati srce naše drage mame. Draga majko vrijeme koje prolazi ne može izbrisati tvoj plemeniti lik iz naših srdaca. Neka ti dragi Bog bude nagrada za svu ljubav koju si nam pružila. Zauvijek te u srcima nosimo i za tebe molimo. Počivaj u miru Božjem! /Tvoja djeca/ Boris Stančić († 2013.) Dragi Borise, trajno si u našim srcima! /Tvoji roditelji, sestra, rodbina i prijatelji/ August Jozeljić († 2013.) Dana 24. svibnja navršavaju se tri godine od smrti dragog nam Augusta. S ljubavlju te čuvamo u našim srcima. Počivaj u miru Božjem! /Tvoji najmiliji/ Stjepko Okadar (1978. – 2016.) Dana 15. ožujka ove godine u sarajevskoj bolnici na Koševu preminuo je od moždane kapi Stjepko Okadar iz Bugojna. Na vijest o njegovoj iznenadnoj smrti neki su se Bugojanci sjetili Matoševe misli da smrt ima više ukusa od općinstva, uzima najbolje. A Stjepko je, doista, bio dobar mladić, čestit, plemenit i skroman. Jednostavan, čedan, prirodan. Bio je blage naravi i 80 www.svjetl ori je c i. ba

vedra duha, dobroćudan i vrlo druževan. Imao je velik broj prijatelja i širok krug znanaca. Krasile su ga nesebičnost i požrtvovnost. Te odlike zo­rno je pokazao kada je otpočeo Domovinski rat. Kao dijete, malodobnik s nepunih petnaest godina nakon tek završene osmoljetke, dragovoljno se, pridružio vojnim postrojbama HVO-a. Kao najmlađi branitelj djelatno je branio svoj kraj do kraja rata. Neizmjerno je volio svoj zavičaj, ljude i prirodu u njemu. Vrhu­nac sreće i užitaka nalazio je s prijateljima kao izletnik ili lo­vac u ubavim bugojanskim krajolicima. I dok su mnogi njegovi suborci u mirnodopskim prilikama okre­nuli leđa zavičaju i bezglavo se raštrkali na sve strane svijeta, Stjepko je ostao odan domaćemu ognjištu. Nije se obazirao na jaki zov tuđine. Bio mu je nazamisliv život izvan zavičaja. Neraskidivo je srastao s rodnom grudom. Započeo je skladan i sretan život.

Pokoj vječni daruj im, Gospodine! Osnovao obitelj i gradio obiteljsku kuću. Nadao se da će sa suprugom odgojiti, podignuti i osposobiti za život svoje četvero djece. A onda iznenada prerana smrt prekida njegov san o sreći. Uputio se u vječnost. Prikladno je u ovome trenutku parafrazirati riječi sv. Franje Asiškog, na pogrebu prija­teljice Beate i reći da naš Stjepko nije umro, on živi u svemu što je dobro i lijepo. Trajat će Stjepko u svojoj obitelji: supruzi Danijeli, sinovima Petru i Luki, kćerima Klari i Lei, roditeljima, bratu i sestri. Živjet će u dobroj uspomeni u pamćenju brojnih prijatelja znanaca. Na vječno počivalište u katoličkom groblju Sultanovićima Stjepka je ispratila obitelj, rodbina, prijatelji i neviđeno mnoštvo svijeta. Misu zadušnicu služio je kandijski župnik don Pavo Nikolić, a pogrebni obred predvodio je mjesni župnik fra Zoran Tadić. /Pero Lučić/

Milo JUKIĆ Katolički rodovi župa Kreševo, Banbrdo (Lepenica), Kiseljak i Deževice 1742. − 1992. Knjigu možete nabaviti na području koje obrađuje ili naručiti kod izdavača, Udruge Klepsidra: klepsidra.klepsidra@gmail.com RIJEČ ČITATELJA

Domovina − tamo gdje još nismo Hvala na iskrenom javljanju i čuvanju naših starih ognjišta i pozivu u staru Domovinu. Naša draga Domovina je doista tamo gdje još nismo. Istina biblijski gledano borimo se poput Petra da postignemo što više ovozemaljskog iako Sveti Pavao kaže da je naša prava Domovina na nebesima. Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim, rekao je Kranjčević, a Tomislav Ladan je slično u jednom intervjuu izjavio da mu je najteže Bosnu živjeti i preživjeti u tuđini. Profesor Ivančić ima pravo kad kaže da je tijelo ograničeno, ali duh zato nema granica i on nas povezuje. Posebno nova tehnika i mediji omogućavaju brzu mobilnost i komunikacije, dobro pomažu i manje smetaju. Posebno sam sretan i ponosan što naš fratarluk i draga Bosna povezuju u jednu veliku obitelj u kojoj smo naučili kulturu suživota, koja se ogleda u solidarnosti, toleranciji i dijalogu. Naučio sam od vas nadati se, od-

marati se i šaliti se i da nema kruha bez motike ili latinski Per aspera ad astra i ora et labora. Iako u modernom svijetu sve više vlada kriza etičkih i moralnih vrijednosti i civilizacija straha vi hrabro čuvate stoljećima humanističke ideale i kulturu suživota. Teško vam je što se Bosna vraća u vremena Travničke kronike. Ipak mi se sviđa Andrićeva filozofija kasabe kako je život neshvatljivo čudo, jer se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji čvrsto, kao na Drini ćuprija. Sve što sam naučio u životu može se sažeti u tri riječi: život ide dalje! Vi nas s ljubavlju opominjete da ne zaboravimo na svoj identitet i kulturu i da Andrićevski čitamo znakove pored puta i živimo iz snage nade, vjere i ljubavi prema Bogu, čovjeku i domovini. Čestitam svima vama koji ste ostali u Bosni i strpljivo gradite odnose s Bogom i ljudima, iako to ostajanje traži mnogo odricanja, žrtve i ži-

vot od teškoća, kako reče fratar u Andrićevoj priči „Čaša”, na pitanje francuskog konzula, kako žive. Češki pisac i nobelovac Havel je istinu rekao da pjesnika možemo ubiti ali će se roditi drugi i sve će ostati zapisano. Dobro znamo da je život stalna borba protiv vjetrenjača i sizifovski posao, posebno u ovoj zapadnoj kunderovskoj nepodnošljivoj lakoći postojanja. Cijeli život će nas pratiti, obitelj i prošlost i augustinovska nemirnoća srca dok ne otpočine u Gospodinu. Želim da i dalje ostanete hrabri, dobri pastiri i čuvari puka, ognjišta i domovine pa i tamo gdje još nismo. Mir i dobro želi vam jedna od mnogobrojnih izgubljenih ovčica po dalekom svijetu, koja nestrpljivo čeka povratak u zemaljsku i put u nebesku domovinu. Vaš suputnik i supatnik u Kristu i svetom Franji Tomo Barbić sv i b a n j 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

81

Franjevačka klasična gimnazija u Visokom 71300 Visoko • Bosne Srebrene 4 • 032 738 723 • 061 282 086 • 063 290 499 • www.fkg.edu.ba • fkg.visoko@gmail.com

objavljuje NATJEČAJ za upis u prvi razred u šk. god. 2016./2017.

Za upis u Gimnaziju dostaviti sljedeće dokumente: • Originalne svjedodžbe o uspjehu od 5. do 8./9. razreda OŠ • Vlastoručno napisanu molbu za upis u FKG • Rodni list • Liječničko uvjerenje

Za prijavu u Konvikt: • Molbu za prijem u Konvikt Upisni rok • Za vanjske đake: čim dobiju svjedodžbe OŠ, a najkasnije do 25. lipnja 2016 .

fra Zvonko Miličić, ravnatelj – 061 282 086 fra Stipo Alandžak, pedagog – 063 448 117 fra Josip Mrnjavac, odgojitelj – 063 290 499

www.fkg.edu.ba

Gimnazija je otvorena za sve učenike bez obzira na spol i vjeroispovijest. Stoga pozivamo da nam se jave učenici 8. odnosno 9. razreda koji se žele školovati na našoj Gimnaziji. Učenicima i učenicama iz udaljenih mjesta osiguravamo vrlo udoban smještaj u đačkom Konviktu.

Upis na

Franjevačku teologiju ljetni građani koji su završili četverogodišnje srednje obrazovanje. Dokumente za upis studenti trebaju predati osobno u tajništvu Teologije. Nužni dokumenti su: • Molba za upis na studij • Rodni list • Liječničko uvjerenje • Svjedodžbe sva četiri razreda srednje škole • Svjedodžba o završnom ispitu (maturi) • Dvije fotografije 6 × 4 cm Termini za upis u akademskoj 2016./2017. godini su: • I. rok: 6. – 25. lipnja 2016. • II. rok: 12. – 17. rujna 2016.

Radno vrijeme tajništva je ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom od 10 do 13 sati. Za sve dodatne informacije o upisu i studiju na Teologiji možete nas kontaktirati: Franjevačka teologija Aleja Bosne Srebrene 111 BiH – 71000 Sarajevo tel. 033 453 266 (lokal 207) fax. 033 460 507 e-mail: tajnteol@bih.net.ba www.franjevackateologija.ba

Dr. fra Vili Radman, dekan Dr. fra Josip Jozić, tajnik

Više informacija na: 033 726 200

www.franjevackateologija.ba

Franjevačka teologija Sarajevo je najviša školska ustanova franjevačke provincije Bosne Srebrene. Studij na Teologiji traje pet godina. Od početka devedesetih godina prošlog stoljeća Franjevačka teologija je afilirana Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i nakon uspješno završenih pet godina studija studenti dobivaju diplome Sveučilišta u Zagrebu. Studij je otvorenog tipa, što znači da fakultet mogu upisati svi oni koji to žele, a ne samo bogoslovi koji planiraju postati svećenicima u Katoličkoj crk­vi. Nakon završenog studija stječe se zvanje diplomiranog teologa na razini visoke stručne spreme (VII. stupanj). Studij je potpuno besplatan, a uvjete za upis ispunjavaju svi puno-

novo Ova će knjiga biti obogaćenje za sve koji je budu imali prilike čitati: za studente i profesore, teologe i laike, učitelje i vjeroučitelje, za teološki obrazovane i neobrazovane, vjernike i nevjernike, za sve koji žele bolje upoznati našu svetu knjigu: Bibliju – kao Riječ Božju nama ljudima.

w w w

novo

e j v .s

25 KM

j i r tlo

25 KM

a b . eci

U novoj knjizi fra Luke Markovića Europa na raskrižju − Čovjek postmoderne i njegovi problemi, sabrani su tekstovi koje je objavljivao od 1989. do 2016. godine. U kontekstu zadnjih, dramatičnih događaja, od migrantske krize do terorističkih napada na europske metropole, posebno aktualnim pokazuju se Markovićevi tekstovi na temu odnosa Zapada i islama. Mnogi od njih, čitani danas, s odmakom od 10 do 15 godina, bez pretjerivanja zvuče proročanski. Više informacija na: 033 726 200