Kalendar svetog Ante 2016

Kalendar

svetog Ante

2016

nakladnik

Svjetlo riječi – Sarajevo, Zagrebačka 18

uredili

Janko Ćuro Marko Ešegović Borjana Jozeljić Rafaela Obučić Vjeko Eduard Tomić kip na naslovnoj stranici

Zdenko Jurišić Sveti Anto s djetetom Isusom Župa sv. Ilije Proroka, Kiseljak pregradni listovi

Marijan Karaula Žrtve Drugog svjetskog rata i poraća u Bosni Srebrenoj grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

SUTON, Široki Brijeg issn 1840-4995

Kalendar

svetog Ante

2016 Sarajevo 2015.

Sveti Anto

Franjevačka provincija Bosna Srebrena ŽRTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAĆA

Fra Eugen (Anto) Gujić Rođen 1905.

Strijeljan 3. rujna 1941.

Fra Tomislav (Andrija) Martinović Rođen 1912.

Umro od tifusa 19. ožujka 1942.

Fra Julijan (Ilija) Jurković Rođen 1899.

Ubijen 17. srpnja 1942.

Fra Viktor (Anto) Slišković Rođen 1896.

Ubijen 16. rujna 1942.

Fra Marijan (Mijo) Jakovljević Rođen 1883.

Umro od tifusa 16. ožujka 1943.

Fra Ignacije (Jozip) Mamić Rođen 1868.

Umro od tifusa 18. ožujka 1943.

Fra Mirko (Antun) Mačuga Rođen 1880.

Umro od tifusa 5. svibnja 1943.

Zajedno kod svetog Ante Fra vjeko eduard tomIć

Z

a svetog Antu čuo sam u ranoj dječjoj dobi od svoje matere Mare zato što je nama djeci ne jednom znala spomenuti kako je najstarijeg brata Zvonku “vodila sv. Anti u Busovaču”.

Brat je u dječjim godinama imao nekakvih nerješivih poteškoća sa zdravljem, i mati ga je jednom prilikom povela u Busovaču. Što je tamo s njim radila, ne znam, vjerojatno je kao i sve druge majke, učinila zavjet, pomolila se, ispovjedila, slušala misu, obišla svečev kip, no brat je poslije toga ozdravio. Naglasak u cijelom događaju uvijek je bio na tome da je sveti Anto pomogao bratu. Bratova odnosno naša takva veza s Busovačom, bila je dio usmene predaje tadašnje naše obitelji i nešto prvo što sam čuo o ovome svetcu. U obiteljskom popisu svetaca, Anto je zbog toga imao počasno mjesto, baš kao i njegov plastični kipić na staklenoj polici kredenca ili

Mi, djeca iz susjedstva u to smo vrijeme “gutali” sve stripove koji su nam dolazili pod ruke, razmjenjivali ih i čekali na red za čitanje. Tako smo s “guštom” svi čitali i strip u kojem se opisivao život mladog portugalskog redovnika, od Lisabona, preko putovanja morem, sve do Italije i Padove 35

regala, među čašama i šalicama koje se ama baš nikada nisu koristile.

“Gutanje” stripova Sljedeće što o ovom Portugalcu pamtim iz svog ranijeg djetinjstva je strip o njemu koji se tamo negdje koncem 70-ih godina pojavljivao na posljednjoj stranici Veritasa, vjerskog lista koji su onda, kao i danas izdavali franjevci konventualci u Zagrebu. Vjerski tisak tada i to u golemim količinama, a redovito, u našu je obiteljsku kuću u selu Čatićima (Župa Kraljeva Sutjeska) unosio djed Luka Bešlić (1918 - 1991), bivši đak Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. Niz tih listova on je primao poštom, a nama je donosio barem Veritas, Naša ognjišta, Mariju i Kanu, izgovarajući kod Kane ono neobično, nekako gospodski produženo a – Kaaaana.

Mi, djeca iz susjedstva u to smo vrijeme “gutali” sve stripove koji su nam dolazili pod ruke, razmjenjivali ih i čekali na red za čitanje. Tako smo s “guštom” svi čitali i strip u kojem se opisivao život mladog portugalskog redovnika, od Lisabona, preko putovanja morem, sve do Italije i Padove.

More na Bistriku Kako se Novicijat Bosne Srebrene 1987. nalazio u samostanu sv. Ante u Sarajevu, uz koji se nalazi i crkva sv.

Ante, kao novopečeni franjevac u tom sam samostanu proveo godinu dana novačke kušnje, savladavajući prve 36

fratarske korake, prije nego li sam se priključio starijim kolegama studentima na Bogosloviji u Nedžarićima.

U većim sredinama u blizini crkve redovito je velika ugostiteljska, zabavna i trgovačka ponuda, pa mnogi iskoriste tu priliku da se ićem i pićem okrijepe pod šatorima, zapjevaju, poigraju kolo te možda sebi, djeci ili drugima kupe nešto od nabožnih ili drugih korisnih predmeta ili se na drugi način provedu nakon mise Osim nedjelje koja je bila najsvečanija i posebna u svakom smislu, opuštenijeg dnevnog rasporeda, u toj je crkvi onda, a i sada, posebno svečano slavljen utorak kao dan svetog Ante.

Svakog takvog dana, u večernjim satima u punoj crkvi, u 18 sati se slavila pjevana sveta misa koja je počinjala pjesmom Ak’ čudesa tražiš gle.

Predvođeni meštrima fra Pericom Vidićem, odnosno fra Slavkom Topićem, mi novaci smo kod ove mise posluživali kod oltara i s kora predvodili pjevanje te pomalo kradomice, stidljivo, dječački, provirivali preko ograde kora, znatiželjno zagledajući u okupljeni narod.

Nakon svake mise koju su naizmjenično predvodili i propovijedali uglavnom fratri iz Sarajeva, dosta naroda bi se natiskalo u desnoj lađi crkve, tamo gdje se nalazio tabernakul, ali i bijeli mramorni kip sv. Ante s djetetom Isusom u naručju. Tu pred kipom šutke bi molili, križali se, klečali

te povremeno dodirivali kip. Doduše, neki od tih vjernika koji su dolazili na te mise, znali su nama novacima tu i tamo, u drugim prilikama kada bi nas sreli, ispričati kako se prije ovog sadašnjeg kipa na tom mjestu nalazio neki stariji i njima draži kip kojeg su, kod posljednjeg preuređenja crkve, fratri negdje sklonili u stranu.

Koliki je broj štovatelja ovog svetca u Sarajevu vidio sam tek 13. lipnja 1988. kada je ova skupina stalnih štovatelja utorkom - prerasla u masu.

Crkvu na Bistriku tada je, po običaju tog dana, zapljusnulo more ljudi različitih vjera i nacija. Da značajan dio njih nisu katolici, ili barem da nisu oni praktični, moglo se primijetiti po tome što nisu znali “beknuti” na misi.

No, ipak im nije bilo dosadno i rado su dolazili po to nešto svoje od svetog Ante.

Mise u crkvi na Bistriku slavile su se tada, a mislim da je i danas tako, od rane zore pa sve do večeri, višemanje svakog sata. Tako se crkva nije ni praznila. Jedni bi nekako nakon nekog vremena izišli, dok bi drugi nekako ušli. S pokojnom s. Stanislavom, zatim s još uvijek nezamjenjivim fra Barišom, te s drugim fratrima iz samostana, i mi novaci nastojali smo dati svoj doprinos da taj dan sve to mnoštvo vjernika i štovatelja dostojanstveno obavi svoju pobožnost.

Kamo poći “na svetog Antu”?

Sa štovanjem ovog svetca upoznao sam se, dakako, posebice u svojim

svećeničkim godinama. U većini župa na kojima sam djelovao (Novi Šeher, Canberra, Kraljeva Sutjeska, Kiseljak, Vareš, Vijaka) u župnoj crkvi se održavala molitvena praksa “13 utoraka

Šteta je što su ti pučki vašari oko naših crkava u ovakvim prigodama i dalje uglavnom ispod razine lijepog i kulturnog, u znaku lake i brze zarade, brze hrane, jeftine bofl-robe, roštiljskog dima, manjkave čistoće, organizacijske stihije te prometnog krkljanca sv. Anti”. Misa bi se tada slavila uz veću nazočnost vjernika, nerijetko uz pjevanje i prigodnu propovijed.

Na svetkovinu padovanskog svetca, kao plod tromjesečnih duhovnih priprema, dobar dio pobožnijih vjernika nastojao bi otići svetom Anti u najbližu župu njemu posvećenu.

U žepačkom kraju to je po tradiciji župa u gradu Žepču. U sutješkom kraju odlazilo se u Busovaču ili Vukanoviće, odnosno na slavlja misa blagoslova polja u sela Grmače, Goru i Ratanj. Varešani na taj dan u većem broju posjećuju misu blagoslova polja u filijali na Pogaru. Najbliže mjesto gdje Vijačani odlaze ovom svetcu je filijalna crkva u Magulici, selu s druge strane Krivaje pod planinama Konjuh i Sokol.

Među australskim Hrvatima na istočnoj obali veće molitveno okupljanje na Antunovo bude u Sydneyu, u crkvi sv. Ante, u četvrti Summer 37

Hill, u Hrvatskoj katoličkoj misiji koju vode franjevci Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.

Sva duhovna događanja u crkvama i svetištima vezano za ovaj dan, kao i na druge svetkovine, praćena su većim društvenim okupljanjima te prijateljskim ili obiteljskim zajedništvom u većem ili manjem broju. Zajedničko je to našem narodu gdje god se on nalazio. U selima nakon misa sudionici se rasporede po kućama na užine. Neki se unaprijed najave u uzvratne posjete prijateljima i rodbini, dok drugi pomno iščekuju hoće li ih netko dobro pozvati i svratiti u kuću

na objed. U većim sredinama u blizini crkve redovito je velika ugostiteljska, zabavna i trgovačka ponuda, pa mnogi iskoriste tu priliku da se ićem i pićem okrijepe pod šatorima, zapjevaju, poigraju kolo te možda sebi, djeci ili drugima kupe nešto od nabožnih ili drugih korisnih predmeta ili se na drugi način provedu nakon mise. Šteta je što su ti pučki vašari oko naših crkava u ovakvim prigodama i dalje uglavnom ispod razine lijepog i kulturnog, u znaku lake i brze zarade, brze hrane, jeftine bofl-robe, roštiljskog dima, manjkave čistoće, organizacijske stihije te prometnog krkljanca. ←

Pješice iz Kiseljaka u Busovaču Dok sam bio na službi u župi sv. Ilije u Kiseljaku bilo mi je zanimljivo uočiti kako se dobar dio župe “na svetog Antu” preseli u Busovaču. Mnogi bi tamo prispjeli već na večernju misu uočnicu, ispovjedili se, obavili zavjet i slušali svetu misu. Među vjernicima kiseljačkog kraja prilično je i danas raširen običaj da se svetom Anti tog dana ide pješice, barem u jednom smjeru. Svatko s nekim svojim ciljem, zavjetom, molitvom, pa tako 25 kilometara, veoma prometnom, uskom cestom. U barem dva navrata dogodilo mi se da me je časna sestra Ana Marić sa skupinom mladih pozvala da im se priključim u tom hodočašću. U sitne sate, u 2-3 iza ponoći, krenuli bismo iz Kiseljaka kako bismo u Busovaču prispjeli na neku od ranih jutarnjih misa. Iznenadilo me je najprije to što mladi ljudi mogu biti izvrsno čak molitveno raspoloženi u ta gluha doba noći. Drugo što sam uočio neobično bilo je to kako se teško kao skupina održati zajedno na malo dužem putu. Naime, koliko god željeli ići zajedno i u molitvi, već od Gromiljaka, poslije, dakle, nekoliko prvih kilometara, kolona bi se neizbježno počela prorjeđivati i razduživati. Neki su sami od sebe bili brži, neki sporiji. Na duge staze bilo je nemoguće držati se zajedno, jer koliko god bio spor i uravnotežen tempo hoda, neki su uvijek zaostajali budući da ni to nisu mogli pratiti. Kao u životu. Zajedno bismo se našli tek kod svetog Ante i kod Gospodinove euharistije. ← 38

Putovnica i ključevi Štovatelji sv. Ante rado prepričavaju zgode kada im je ovaj svetac uslišao njihove molitve. Kad god priča ode u tom pravcu rado ispripovjedim i dva svoja nedavna slučaja u kojima mi je pomogla kratka molitva sv. Anti.

U prvom sam već bio dogovorio jednodnevno putovanje u Slavoniju. Na polasku sam primijetio da mi nigdje nema putovnice koja će mi biti potrebna za prelazak preko Save u Bosanskom Brodu. Nakon što sam barem desetak minuta bezuspješno po samostanskoj sobi u Sarajevu tražio putovnicu koja se negdje “sakrila”, naglas sam zamolio ovog svetca i njemu u čast izmolio nekoliko Očenaša, Zdravomarija i Slava Ocu. Tek što sam završio molitvu, a zaista sam bio nestrpljiv da krenem jer sam već kasnio, “odjednom” sam došao do radijatora pod prozorom gdje je pokrivena nekim predmetom mirno čekala – moja putovnica. * * * Sličan se scenarij dogodio negdje početkom ove godine, samo su ovaj put u igri bili – ključevi cilindrične brave: onaj od samostana, potom od moje sobe, ali i onaj od naše redakcije i od vrata zgrade u Sarajevu gdje se ona nalazi. Tijekom boravka u redakciji, svežnjić s ta četiri ključa jednostavno mi je “nestao”. Saznao sam to tek kada sam popodne došao pred samostan i “poljubio vrata”. Iako sam s vjerom u svetački zagovor, ponovno molitvom i naglas zamolio sv. Antu za pomoć, ključeva nigdje “s glave”.

Nije mi preostalo drugo nego kod vikara zamoliti zamjenske ključeve, te zvoniti kolegama da me puste u redakciju sutradan. Kada sam već bio pomislio da me ovaj put sv. Anto “otkantao”, ključeve sam poslije 2-3 dana našao u priručnoj torbici koja je cijelo vrijeme bila sa mnom, u džepiću kojega sam prvog pregledao, pa onda još nekoliko puta taknuo. ←

Bog govori u tišini srca i mi slušamo. A tada mi govorimo Bogu iz punine našeg srca, i Bog sluša. I ovo slušanje i govorenje je u stvari ono što bi molitva trebala biti.

Majka Terezija

39

O kipu sv. Ante na naslovnici kalendarâ autor kaže

Izrađen je u prirodnoj veličini od bračkog kamena “veselje”. Bjelina kamena govori o čistoći. Lica su tretirana realističnije s pojednostavljivanjem nekih dijelova. Obrađena su finije i time je postignuta njihova naglašenost te različitost i bogatstvo likovnog jezika.

Ruke i noge (šake i stopala) su geometrizirane, pojednostavljene, stopljene s tijelom ili skrivene. Habit i Isusova odjeća ne slijede logiku nabiranja i gužvanja tkanine nego su pretvorene u plohe i likovnim jezikom naglašavaju pokret ispod same površine.

Simboli (knjiga i ljiljan) su prikazani pojednostavljeno i gotovo dovedeni do ruba prepoznatljivosti. Sv. Anto drži dijete na prirodan način, kako je to stvarno fizički moguće, a ne samo simbolički.

Zdenko Jurišić 40

Osam bla탑enstava

Franjevačka provincija Bosna Srebrena ŽRTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAĆA

Fra Viktor (Pero) Baltić Rođen 1903.

Ubijen 1943.

Fra Bono (Luka) Grebenarević Rođen 1884.

Ubijen 1. prosinca 1943.

Fra Ladislav (Dragutin) Fišić Rođen 1883.

Umro od tifusa 26. siječnja 1944.

Fra Anzelmo (Frano) Alaupović Rođen 1881.

Umro od tifusa 27. siječnja 1944.

Fra Stjepan (Ivan) Barišić Rođen 1882.

Strijeljan 3. veljače 1944.

Fra Tihomil (Josip) Rončević Rođen 1915.

Umro od tifusa 28. travnja 1944.

Fra Paškal (Blaž) Velić Rođen 1914.

Umro od tifusa 21. lipnja 1944.

Blaženstva:

Poziv na put prema sretnom životu Fra Božo LuJIć

M

atejevo evanđelje sastavljeno je od pet govora od kojih je najpoznatiji najdulji Isusov Govor na gori. Istina, Govor se u nekim svojim dijelovima nalazi i kod evanđelista Luke, ali on ga ne naziva Govor na gori nego u ravnici. Očito da za Luku, koji je pisao svoje evanđelje za kršćansku zajednicu koja nije nastala od Židova, nije bilo važno je li govor bio održan na gori ili u polju.

Matej pak piše za Židove i želi pokazati kako je Isus poput Mojsija donio novi “Zakon” za ljude ali ne u obliku naredbi nego u obliku poziva. Cijeli govor kruži oko jezgre koju čine odnosi: prema Bogu, prema ljudima i prema stvarnosti. A odnos prema Bogu je obilježen davanjem milostinje, molitvom i postom.

Uvod pak u Govor na gori čine Blaženstva na početku petoga poglavlja Matejeva evanđelja (Mt 5,3-11).

Blaženstva se mogu usporediti s divnom odom radosti u čijem je središtu čovjek kojeg obavija Božja skrb i Božje spasiteljsko djelovanje. Iz Blaženstava proizlazi da od Boga sve polazi i Bogu sve vodi 1. Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

2. Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

3. Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

4. Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

5. Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

6. Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

7. Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

8. Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

43

Blago siromasima duhom:

Njihovo je kraljevstvo nebesko!

Fra Josip Ikić

B

Ivo Dulčić - Krist i slijepac

lago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko (Mt 5,3) jest prvo od osam Isusovih blaženstava,

Oslanjajući se na starozavjetne proroke i psalme, možemo reći da su “siromasi” ne samo obespravljeni i potlačeni ljudi, nego i oni koji traže Boga, koji se klanjaju Bogu, koji se oslanjaju samo na Boga kao svoga gospodara i spasitelja kako ih donosi Matej. Kod Luke se nalaze samo četiri blaženstva, odnosno, četiri “blago vama” i četiri “jao vama” (Lk 6,20-26). Lukina verzija je starija, kraća i direktnija: “Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje” (Lk 6,20). Blaženstva su, zapravo, uvod u Isusov Govor na gori (Mt 5-7), koji predstavlja srce Evanđelja, jer pokazuje bitne oznake kraljevstva Božjeg, gdje vlada nova pravednost i novi duh koji Isus donosi.

Ta Isusova novost još uvijek snažno odjekuje svijetom: “Nikad se, ni prije ni poslije, nije čuo neki proglas ovih dimenzija i s ovakvom apsurdnom snagom” (Augustin Augustinović).

49

Blago ožaloš­ćenima:

Oni će se utješiti!

Fra Bono tomić

I

sus Krist u Govoru na gori, svom najvećem i najpoznatijem govoru, zapisanu u Evanđelju po Mateju (Mt 5-7), iznosi program novog Božjeg svijeta, Božjeg Kraljevstva, tj. Božje vladavine već ovdje na zemlji koja je upravo s njim i započela. To je jedan od najglasovitijih govora što je ikad izrečen u povijesti čovječanstva i prvi je od pet velikih Isusovih govora u Matejevu evanđelju. Govor na gori uopće nije sažetak nekih konkretnih zahtjeva. To su načela koja iziskuju u čovjeku novi stav prema Bogu, prema bližnjemu i prema svijetu. Ona su ideal za kojim treba težiti. Sv. Augustin ispravno uči: “Govor na gori je evanđeoski dekalog i životni program za svakog učenika.

Blaženstva kao dio Govora na gori moraju nam biti ispit savjesti: jesmo li doista obraćeni krš­ćani?”

Mnogi krš­ćani, bez obzira na to što su riječi Blaženstava često slušali,

Ivo Dulčić - Gospa Žalosna

Drugo blaženstvo nosi sve oznake krajnje paradoksalnosti, jer se žalosni proglašavaju blaženima ističući da će oni uistinu biti sretni. Isus žalosne i patnike naziva blaženima, a to znači sretnima u Bogu 53

Blago krotkima:

Oni će baštiniti zemlju!

S. Ivana pavla DomInkovIć, ŠSF

N

a prvi pogled ova Isusova tvrdnja čini se paradoksalna. Iz naše perspektive moglo bi se zaključiti da Isus nema baš previše uvida u realnost, u stvarno stanje društva u kojem živimo. Tȁ, svjedoci smo kako u ovo tzv. moderno vrijeme, ali i tijekom cijele povijesti, zemlju i zemaljska dobra osvajaju silnici i moćnici.

Na vrhu ljestvice vrednota današnjeg društva sigurno se ne nalaze krotkost i blagost nego moć, sila, bogatstvo.

Nasuprot ovog Isusovog blaženstva stoji svijet koji viče: “Blago bahatima i moćnima, oni će gospodariti zemljom”. U očima svijeta krotki i ponizni smatraju se naivnima, slabima i nesposobnima izboriti se za sebe i svoje mjesto pod suncem. Međutim, Bog vidi drugačije. “Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina” (Iz 55,8). Ako želimo doista razumjeti Gospodina

Mirko Ćurić - Navještenje

Krotkost je zahtjevna i teška.

Ona traži svakodnevno odricanje od negativnih osjećaja, od srdžbe i ljutnje. Krotkost zahtijeva aktivno djelovanje, u prvom redu prema samom sebi 57

Blago gladnima i žednima pravednosti:

Oni će se nasititi!

Fra Ivica RADIĆ

ojam pravde i pravednosti prisutan je gotovo u svim društvima i civilizacijama, kako kroz povijest, tako i danas. Raspon ovog pojma je

Zdenko Grgić - Krist šalje svetog Antu

P

Isus poziva na aktivnu pravednost kojoj je u temelju ljubav, a želja za njezinim vršenjem kod krš­ćanina treba biti snažna poput prirodne potrebe za hranom i vodom

61

Blago milosrdnima:

Oni će zadobiti milosrđe!

S. Ljubica Stjepanović, ŠSF

Ž

ivot kakvog je opisao Isus u Govoru na gori, koji je poznat kao Magna Charta ili Evanđelje Evanđelja, odiše čistim duhom da svatko od nas kad stane pred njega mora sebi priznati da se osjeća nedoraslim, premalim i nedostatnim u odnosu na predivni nacrt života u duhu Kraljevstva Božjeg. Ipak ono što je u tome najljepše jest da je u Isusu božanski svijet postao stvarnost, postao je mogućnost i poziv za svakog čovjeka. U narodu je uvriježeno govoriti, kada se u životu događa nešto dobroga, lijepoga, osjećam da će se nešto dogoditi, jer je bilo sve dobro, predobro – to je slika poganskih vjerovanja u bogove.

Mnogi se, stoga, boje izgovarati riječ sreća, jer u kontekstu poganskog vjerovanja sreća nije privilegij za čovjeka nego za bogove. No Isusova poruka na Gori poziva nas upravo suprotno, poziva nas na puninu sreće i blaženstva

Ambroz Testen - Milosrdni Samaritanac

Biti milosrdan znači čuti, poslušati Božji govor našem srcu i strpljivo i s povjerenjem govoriti srcima ljudi s kojima živimo 65

Blago čistima srcem:

Oni će Boga gledati!

Fra Luka Marković

E

Đurđa Gudlin-Zanoški - Isus blagoslivlja djecu

vanđelist Matej donosi Govor o blaženstvima (5,3-12) u sklopu Govora na gori, koji nije prvotno u

službi zamjene židovskih zakona, nego u njihovom nadopunjavanju.

Govor je o novoj pravednosti, koja nadvisuje zakon, jer se temelji na pobožnosti srca i potpunom povjerenju u Boga, u to da će On, koji sve vidi, u konačnici imati zadnju riječ u prosudbi svega, pa i svakog pojedinca u odnosu na ispunjenje od Boga propisanih zakona. U središte događanja se stavlja izravni odnos pojedinca prema Bogu, a koji nadilazi zakonske okvire i tradicijsku židovsku pravednost. U središtu Govora na gori je Bog koji je gospodar svega, pa i zakona,

Tko je “čista srca”, ne samo da se dobro osjeća, da je Bogu blizak, nego upravo zbog toga se odnosi pozitivno prema drugim ljudima, balzam je za svijet u kojem se još uvijek odvija bespoštedna borba između “dobra i zla”, između prenaglašenog ljudskog i božanskog 69

Blago mirotvorcima:

Oni će se sinovima Božjim zvati!

Fra Mirko Bobaš

G

ospod djeluje iznutra prema van. Svijet djeluje izvana prema unutra. Svijet želi izvući ljude iz sirotinjskih četvrti. Krist izvlači sirotinjsku četvrt iz ljudi, a onda se oni sami mogu izvući iz njih. Svijet želi oblikovati ljude mijenjajući njihovo okruženje. Krist mijenja ljude, koji zatim mijenjaju svoje okruženje. Svijet želi oblikovati ljudsko ponašanje, ali Krist može promijeniti ljudsku prirodu (Ezra Taft Benson). Čovjek živi “drugost”. I Bog sam živi “drugost”. Trojstveni Bog nije zatvoren u sebi, on je Bog odnosa i ljubavi. Zato i kažemo: nikad Bog bez čovjeka i nikad čovjek bez Boga; nikad ljubav prema Bogu, bez ljubavi prema čovjeku, ne uklanja distancu prema drugima.

Kako govoriti o Isusovu mirotvorstvu u svijetu koji je u procesu dubokih promjena, u “tekućem

Zdenko Grgić - Pjesma brata sunca

Kako govoriti o Isusovom mirotvorstvu kada u našem globalnom dobu istom gorljivoš­ću riječ mir rabe i vjerski fundamentalisti i politički stilisti i medijski kolonizatori i potlačeni narodi civilizacije neosobnosti 75

Blago progonjenima zbog pravednosti:

Njihovo je kraljevstvo nebesko!

Mirela PRIMORAC

P

osljednje Isusovo blaženstvo u mnogočemu se oslanja na ona prethodna. Četvrto i osmo blaženstvo imaju za uvjet pravednost što znači djelovanje u skladu s Božjom voljom kako nam je Isus objavljuje.

Isusova blaženstva jasno pokazuju da je Bog na strani siromašnih, ožaloš­ ćenih, gladnih i progonjenih. Ali to ne znači da je svako siromaštvo, žalost i progonstvo put k blaženstvu (M. Vugdelija). Neće biti blaženi oni koji trpe zbog vlastite nerazboritosti, bezočnosti, namjernim izazivanjem progonstva, već isključivo oni koji svoju pravednost suobliče Kristovoj pravednosti (A. Benigar). U četvrtom blaženstvu Isus proglašava blaženima one čija je želja i potreba za pravednoš­ću toliko jaka da je usporediva sa željom i potrebom gladnog i žednog čovjeka za hranom i pićem.

Osmo blaženstvo ide još radikalnije i

Kruno Bošnjak - Isus pred Pilatom

Osmo blaženstvo govori o tome kako će oni koji su progonjeni radi Isusa biti blaženi. Slijedeći logiku svijeta ta izjava je paradoksalna. Kako može biti blažen netko tko je progonjen 81

Redovništvo

Franjevačka provincija Bosna Srebrena ŽRTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAĆA

Fra Danijel (Ivo) Briševac Rođen 1890.

Ubijen 25. kolovoza 1944.

Fra Tomislav (Pero) Gelić Rođen 1913.

Ubijen 9. rujna 1944.

Fra Borivoj (Jakov) Mioč Rođen 1907.

Ubijen 1944.

Mato Kristić Rođen 1928.

Ubijen 8. listopada 1944.

Fra Luka (Ivo) Tešić-Pisarić Rođen 1893.

Ubijen 24. prosinca 1944.

Fra Gavro (Nikola) Gavranić Rođen 1893.

Umro od tifusa 9. veljače 1945.

Fra Franjo (Dragutin) Strukar Rođen 1915.

Ubijen u veljači 1945.

(1986 - 2016)

Trideseta obljetnica Duha Asiza mile BABIć

P

apa Ivan Pavao II. pozvao je 25. siječnja 1986. predstavnike svih religija svijeta da dođu u Asiz i zajedno s njime 27. listopada mole za mir u svijetu. Zašto je papa izabrao Asiz, rodni gradić sv. Franje Asiškog? Zato što je Asiz postao glasovit po sv. Franji Asiškom (1182 - 1226), koji je svoje rodno mjesto pretvorio u središte mira te bratstva i sestrinstva svih Božjih stvorenja. Sv. Franjo je za sve ljude diljem svijeta – osobito za kršćane i muslimane – postao simbol mira, pomirenja, bratstva i sestrinstva svih Božjih stvorenja, počevši od vode, zemlje i ognja, pa do brata Sunca. U srednjem vijeku kršćani su vodili križarske ratove protiv muslimana, sedam takvih ratova. U petoj križarskoj vojni s kršćanskim vojnicima bio je i sv. Franjo. Kad su križari opsjedali egipatski grad Damiettu 1219, sveti je Franjo na svoju

Sv. Franjo je za sve ljude diljem svijeta – osobito za kršćane i muslimane – postao simbol mira, pomirenja, bratstva i sestrinstva svih Božjih stvorenja, počevši od vode, zemlje i ognja, pa do brata Sunca ruku otišao na razgovor sa sultanom Malikom al Kamilom, s kojim se sprijateljio. Franji je bilo stalo do mira, i to njegovo miroljublje očituje se u njegovoj odluci da za vrijeme borbe (a ne za vrijeme primirja), bez ičije oružane zaštite ili pratnje, otiđe sultanu na razgovor, “nije se plašio prijeći neprijateljskoj vojsci” (Raoul Manselli, Sveti Franjo Asiški, Svjetlo riječi: Sarajevo 2011, str. 323), jer su za nj muslimani bili braća.

Sultan al Kamil dopušta sv. Franji da nesmetano propovijeda. Svetac je bio duboko pogođen besmislenim prolijevanjem ljudske krvi, pa je, po Tomi Čelanskom, oštro kritizirao 87

(1216 - 2016)

Osamstota obljetnica Porcijunkulskog oprosta Fra Danijel Nikolić

F

ranjevci diljem svijeta s velikim su oduševljenjem pozdravili nagovještaj pape Franje o službenom proglašenju izvanredne jubilarne godine koja će biti posvećena Božjem milosrđu. Jubilej milosrđa započinje na svetkovinu Bezgrešnog začeća 2015, a završit će 20. studenog 2016. na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenog.

Dva su glavna razloga ove radosti.

Prvi je upravo samo Božje milosrđe koje je izvor radosti i Jubileja jer je neočekivano i besplatno darovano i jer omogućava novi život u zahvalnosti. To je uistinu prva milost koja potiče na obraćenje, obraćenje srca koje nas čini milosrdnima kao što je Otac naš milosrdan. I to nije privilegij nekolicine nego milost darovana svima bez razlike. Sveti je Franjo u svojoj Oporuci lijepo opisao svoje obraćenje i novi život ovako: Gospodin

Crk­va Porcijunkula i oprost koji je s njom povezan nosi posebnu poruku, to je poruka opraštanja i pomirenja. To je dar besplatnog oprosta od Boga koji u nama stvara raspoloženje za mir s njime i s braćom ljudima, ulijevajući nam tako obnovljenu nadu i životnu radost ovako dade meni bratu Franji da počnem činiti pokoru: dok naime bijah u grijesima, bilo mi je odveć gorko gledati gubavce. Ali sam me Gospodin dovede među njih i iskazah im milosrđe. A kad sam odlazio od njih, okrenulo mi se u duševnu i tjelesnu slast ono što mi bijaše gorko...

Drugi razlog radosti usko je povezan s prvim, budući da je upravo svijest o ovom potrebnom obraćenju u životima svih nas i potakla Franju Asiškog prije točno 800 godina da zatraži ono što je danas poznato, i što se 91

Pučka pobožnost

Franjevačka provincija Bosna Srebrena ŽRTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAĆA

Fra Miroslav (Mato) Buzuk Rođen 1906.

Strijeljan u veljači 1945.

Fra Anto (Mato) Lapandić Rođen 1886.

Umro od tifusa 19. veljače 1945.

Fra Vlado (Ilija) Ključević Rođen 1915.

Strijeljan 21. veljače 1945.

Fra Jaroslav (Dragutin) Szita Rođen 1914.

Ubijen 1945.

Fra Anto (Mato) Tepeluk Rođen 1910.

Ubijen 1945.

Fra Bartol (Augustin) Barišić Rođen 1923.

Ubijen 1945.

Fra Mladen (Ivan) Čaja Rođen 1923.

Ubijen 1945.

Motivski svijet hrvatskih usmenih priča Ana pApIć

U

smena proza podrazumijeva basne, bajke, predaje, legende, šale, anegdote. Usmene se priče mogu razvrstati na zbiljske (realistične) i fikcijske (izmišljene, fantastične).

Predaje se najčešće dijele na: povijesne, pričanja iz života, etiološke, eshatološke, mitološke (mitske), demonološke. Povijesne predaje obuhvaćaju tematiku iz agrafijske epohe pa sve do razdoblja osamostaljenja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Zanimljiva je tako predaja da su kod nas najprije živjeli Grci goleme veličine, tako veliki da nisu cijeli mogli leći u kuću za vrijeme spavanja pa im je pola tijela bilo u kući, a pola vani (Dragić, 2007/2008). Osim ove, iz povijesti se mogu naći i predaje o Tugi i Bugi, posljednjoj ilirskoj kraljici Teuti, osnivanju pojedinih gradova te vladarima. Zanimljive su i predaje o hajducima i uskocima.

Naše su se priče stoljećima stvarale i prenosile. Motivi njihova nastanka kriju se u različitim životnim situacijama i čine dio sveukupnoga narodnoga blaga koje se generacijama prenosilo i nakon toliko vremena još uvijek postoji kao živa usmena tradicija Vjerojatno je najpoznatiji i najomiljeniji hajduk Mijat Tomić. Rodio se oko početka 17. st. u selu Brišnik kod Tomislavgrada, a poginuo je između 1656. i 1659. godine izdajom trostrukoga kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice za vrijeme vladanja Seidin-paše. Ubojica je bio Hadžizukićev rob (Arap) ili azap (žandar). Mijat Tomić spada među one plemenite hajduke koje je u planinu otjerao turski zulum. U njegovoj je družini bilo i muslimana i pravoslavaca (Dragić, 2007/2008).

101

Nakit na božićnom drvcu u Usori o. Zvonko Martić

K

ićenje božićnog drvca krizbana u Usori dio je običaja vezanih na Badnji dan. Naziv krizban dolazi od njemačke riječi Christbaum i samo ime govori o porijeklu ovoga običaja. Najčeš­će se govorilo da je običaj kićenja božićnog drvca nastao u 17. stoljeću, ali u povijesnim zapisima ima naznaka da ovaj običaj seže u 16. stoljeće i da mu je početak u katoličkom gradu Schlettstadtu. U Hrvatskoj ovaj običaj nastaje u 19. stoljeću.

U Bosnu i Hercegovinu ga donose novodoseljeni činovnici zaposleni u raznim državnim službama Austro-Ugarske Monarhije i to krajem 19. stoljeća. Običaj kićenja božićnog drvca prvo su preuzele gradske obitelji, a onda se širio i na sela gdje je sredinom 20. stoljeća postao jedan od važnijih simbola Božića.

Iako je božićno drvce, kakvo je danas uobičajeno, novija tradicija

Raznolikost i dekorativnost božićnog nakita u Usori čini ga jedinstvenim u usporedbi s božićnim ukrasima u drugim krajevima Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

I, upravo po vezenim lješnjacima, kockama šećera i orasima božićni ukrasi u Usori spadaju među najraskošnije tradicijske ukrase božićnog drveta u Hrvata kod Hrvata, njegova funkcija i značenje mogu se promatrati i kao nastavak upotrebe raznih zelenih biljaka i grančica koje su se koristile za ukrašavanje kuće i gospodarskih objekata u vremenu Božića. Narodni običaji su veoma dinamična stvarnost koja se mijenja ne samo po vanjskim oblicima nego i po svojim funkcijama i značenjima. Kao primjer mogu poslužiti i promjene kod kićenja božićnog 105

Obitelj

Franjevačka provincija Bosna Srebrena ŽRTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAĆA

Fra Krešimir (Marko) Krnjić Rođen 1922.

Ubijen 1945.

Fra Vitomir (Zvonimir) Zekić Rođen 1906.

Ubijen 27. svibnja 1945.

Fra Ljudevit (Anto) Petrović Rođen 1918.

Ubijen 27. svibnja 1945.

Fra Domagoj (Anto) Ćubelić Rođen 1924.

Ubijen 4. lipnja 1945.

Fra Alfonz (Stjepan) Katavić Rođen 1924.

Ubijen 4. lipnja 1945.

Fra Ignacije (Dragutin) Idžotić Rođen 1903.

Ubijen 4. lipnja 1945.

Fra Ivan (Marko) Ivanović Rođen 1916.

Ubijen 4. lipnja 1945.

Stranci svojoj djeci, a i oni njima Dr. sc. Snježana ŠuŠnJARA

Č

itam neki dan intervju s jednom majkom koja kazuje da je svojoj djeci nastojala pružiti sve što je mogla. A mogla je, jer su djeca odrastala u izobilju, zahvaljujući ocu koji je bio uspješan poduzetnik. Majka i otac su voljeli druženje, odlaske na večere s društvom, ostajanje do kasno u barovima. Pušili su, pili i zabavljali se. U njihovom domu je bilo veselo i pred djecom se nisu tajili poroci, tipa alkohola, cigareta, psovki. Pa kakav je provod bez masnih viceva i dvosmislenih izjava začinjenih pokojom psovkom. Ih, kakav je to onda život! Radije me ubijte, znao je govoriti otac. I tako se i dogodilo. Otac je obolio i sve te nakupljene besane noći i provodi, koji nisu prestajali, učinili su svoje. Umro je nedugo nakon uspostavljene teške dijagnoze.

Ostaje majka sama s dvoje već odrasle djece. Jedno je steklo svoju

Nastavi li se odgajanje djece putem različitih tehničkih naprava, dobit ćemo jednu inertnu, nezainteresiranu generaciju koja neće znati komunicirati i kojoj će jedini prijatelj biti ekran i svjetlost koja ih mami obitelj, drugo se zaposlilo, ali jedva kraj s krajem sastavlja. Dok je otac bio živ, svi su se oko njega skupljali i uzimali od njegove zarade. Sad kad ga nema, upitnik nad glavama. Što i kako dalje? Majka je nekad radila, u mladosti, ali poslije je muž rekao da joj se ne isplati, jer on može za oboje zaraditi, neka je s djecom. I tako, ona je ostajala s djecom, ugađala im, pratila ih na putu njihova odrastanja i gledala kako pristižu njihova djeca, kojima ništa, ni ona ni djed nisu mogli odbiti. I tako se krug nastavlja, svima se ugađa, dopušta se lijenost na račun tuđeg rada. I taj dan kada su 111

Jednu obitelj za van, molim!

Boris Beck

“Supruga i ja bili smo prošlu nedjelju u kinu”, kažem prijateljima, također roditeljima velike i male djece, koji to nisu uspjeli već godinama.

“I, koji film ste gledali?” pitaju zavidno.

“Gledali smo dva filma”, kažem ja.

“Supruga je sa starijom kćeri u dvorani 5 gledala neku teen komediju, a ja sam s mlađom u dvorani 3 gledao Spužva Boba, s 15 minuta razlike u početku projekcije.”

Djeca nisu na cijeni Zajedno i odvojeno, istovremeno supružnici i roditelji, članovi obitelji i direktori malog poduzeća koje nemilice troši novac, a proizvodi buku – eto to je trenutno sudbina supruge i mene.

“Imate li kakve privilegije kao roditelji četvero djece?” pitao me nedavno

Zagrebačka četvrt u kojoj živim, Donji grad, ima najmanje djece i najviše umrlih po glavi stanovnika u cijelom gradu.

U našoj zgradi ima više pasa nego djece, a i sva djeca žive u našem stanu

jedan stranac, kolega kojeg sam upoznao na jednom kongresu.

Imam privilegiju da plaćam aviončiće, bilježnice, cijepljenja, čokolino, dječje dokumente, đačku opremu, engleski, fiziku, globuse, instrukcije, jaslice, kolica, ljuljačke, mandarine, nebuloze svih vrsta, odjećicu, pelene, rođendanske proslave, slikovnice, šestare, tečajeve stranih jezika, udžbenike, vitamine, zoološki vrt i životinjske ljubimce. S djecom novac curi na stotinu rupa van, a unutra na samo jednu ili dvije. Osim toga, s djecom vas utišavaju u kazalištu i crk­vi, u tramvaju drugi zauzmu mjesto prije vas, u državnoj službi žene bez djece 115

Kradu vrijeme, čine ovisnim i debljaju Stipo Križanac, dipl. iur.

P

remda mnogo toga što se prikazuje na televiziji može biti vrlo korisno i poučno, prekomjerno gledanje televizije može vam oduzimati dragocjeno vrijeme koje biste trebali posvetiti obitelji ili provoditi u bavljenju važnijim poslovima, a može i utjecati na to da Vi i Vaša djeca slabije učite, odnosno pamtite, jer se ne bavite kreativnim radom. Često pretjerano gledanje televizije čini čovjeka, a pogotovo dijete, gojaznim.

Sve ovisniji o gledanju televizije

Mnoge stvari što se prikazuju na televiziji nisu preporučljive da se gledaju u obiteljima, što se posebno odnosi na mladež. Danas u svijetu jako su popularni programi u kojima se prikazuju seks i nasilje. U većini zemalja seks i nasilje ne prikazuju se na televiziji zato da bi se gledatelji poučili,

Kao što je televizija danas toliko gledana u svijetu isto tako početkom 21. stoljeća svijet je osvojio i internet. U svakom trenutku milijuni mladih danas koriste internet, bilo da se on nalazi kod kuće, u školi, u internetskom klubu ili pak kod prijatelja nego samo zato što to donosi veliku zaradu. Reklamni stručnjaci time žele privući pažnju što većeg broja gledatelja, a prikazivanje seksa i nasilja služi im kao veliki mamac za gledatelje. Jer, privučeni takvim sadržajem, ljudi gledaju reklame i kupuju ono što se reklamira. Ti stručnjaci znaju da jedna reklama ne može utjecati na ponašanje ljudi, ali oni računaju na to da učestalim višestrukim reklamiranjem proizvoda mogu postići željeni učinak.

Kritičari televizije tvrde da nasilje koje se prikazuje na televiziji potiče 121

Naši krajevi i ljudi

Franjevačka provincija Bosna Srebrena ŽRTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAĆA

Fra Anto (Ivo) Katavić Rođen 1902.

Ubijen 4. lipnja 1945.

Fra Eugen (Nikola) Ljubas Rođen 1924.

Ubijen 4. lpnja 1945.

Fra Vitomir (Aleksander) Mišić Rođen 1921.

Ubijen 4. lipnja 1945.

Fra Paškal (Niko) Vidović Rođen 1916.

Ubijen 4. lipnja 1945.

Fra Berislav (Ivo) Glavadanović Rođen 1912.

Ubijen 8. lipnja 1945.

Fra Karlo (Ivo) Grabovičkić Rođen 1912.

Ubijen 8. lipnja 1945.

Fra Anđeo (Mate) Ćurić Rođen 1914.

Strijeljan 14. srpnja 1945.

najveće orgulje u Bih

Kraljica instrumenata crkve na Gorici Fra nikola mAtoŠevIć

O

rgulje se još od srednjeg vijeka povezuju s crkvom i vremenom postaju njezinim glavnim instrumentom. Drugi je vatikanski sabor zapisao da orguljama u latinskoj Crkvi treba pridati osobitu čast kao tradicionalnom glazbalu koje svojim zvukom čudesno povećava sjaj crkvenih obreda te silno uzdiže duh Bogu i uzvišenim stvarima (SC 120). Osim što uzveličavaju misna slavlja, orgulje su izvrstan koncertni instrument: njihov zvuk u crkvenom prostoru podiže duh do neslućenih visina.

Ovaj najveći i najsloženiji, zvukom iznimno dojmljiv i tehnički najzahtijevniji instrument, čija je snaga jednaka 25 vojnih orkestara, proslavili su najveći glazbenici, kao što su Johann Sebastian Bach, Georg Friedrich Händel, Samuel Wesley, Franz Liszt, Anton Bruckner, Cesar Frank i mnogi drugi. Budući da su orgulje i

Samostanska se crkva na Gorici godinama zadovoljavala harmonijem koji, kao prijašnje orgulje, nisu ispunjavale zahtjev velikog prostora. Tako je bilo sve do 2015. godine, kada su naručene nove orgulje za crkvu sv. Petra i Pavla dalje cijenjene, s razlogom se nazivaju kraljicom instrumenata, kako ih je prvi nazvao veliki Mozart.

Orgulje su, možemo reći, skup većeg broja instrumenata, zapravo su cijeli orkestar pod jednim rukama.

Dok slušamo odgovore orgulja pod prstima spretnog glazbenika, vjerojatno pomislimo kako je mukotrpno svirati na ovom div-instrumentu. A Bach jednostavno veli da to nije ništa, sve što trebate učiniti jest udariti prave tipke u pravo vrijeme i glazbalo svira samo. Beethoven je, sa svoje strane, smatrao da bi orguljaš, koji vlada svojim instrumentom, trebao 127

ŠARGIJA

Katolici je nekada nisu u ruke uzimali Fra Antonio Gašić

Š

argija je tradicionalni glazbeni instrument koji je vrlo zastupljen u našoj domovini. Na naše područje dolazi u vrijeme Osmanskog Carstva.

Ušao je u tradiciju Bosne kao turski instrument koji su vjerojatno svirali bosanski janjičari. Tek koncem 19. ću osmanske vlasti, stoljeća, propaš­ šargiju počinju svirati i katolici, većinom na selima. Fra Grga Martić svjedoči da krš­ćani, u njegovo doba, šargiju nisu htjeli ni uzimati u ruke.

Neposredno prije II. svjetskog rata počinje se uz šargiju koristiti i violina kao glazbena podloga uz pjevanje i igranje kola. U pojedinim mjestima, uz šargiju i violinu, često su glazbalo i dvojnice koje su svirali pastiri čuvajući blago.

Naziv šargija razvio se od turske riječi sarki koja označava istok. U pojedinim područjima narod šargiju naziva tamburom. Ovaj instrument

svirao se u većem dijelu Bosne: u Kraljevoj Sutjesci, okolici Travnika, Kreševa, Jajca, Žepča, Banje Luke, u Usori, Tuzli te u cijeloj Bosanskoj Posavini.

Pjesma i kolo uz šargiju Šargija se najčeš­će pravi od trešnjinog, orahovog, javorovog ili jasenovog drveta. Zvuk se dobiva trzanjem terzijana o žice. Terzijan (trzalica) se najčeš­će pravio od trešnjine kore ili od goveđeg roga. Na našim je područjima šargija najčeš­će imala 4 žice iako postoje šargije i s više žica, pa i do 12. Šargijaš ju najčeš­će nagađa 131

Nova Bila, noga bila

Tetak Đido Željko Bošnjak

O

vo je priča o tetku Stipi Đidi.

Jako je kratka, ali i jako posebna. Samim spomenom njegovog imena ona otkriva svoga glavnog junaka, čiji lik i djelo opisuje cijeli ovaj tekst napisan nekakvom čudnom inspiracijom. Upravo onako kako tetak Đido i zaslužuje biti opisan – s dubokim poštovanjem i osmijehom što je pristupačan uvijek kad ga trebate. Uz dužnu čast svim ostalim tetcima, priča je o njemu jer je upravo on ostavio posebni trag povezan za sve ono što se zbilo proteklih godina. O ratu, životnim svakodnevnicama i dalekoj budućnosti.

Tetak Đido je inače suprug od tetke Ivanke, mamine treće sestre po starini. Trenutno živi u Novoj Biloj sa svojom suprugom i četvero djece: Matejom, Monikom, Marijom i malim Stjepanom koji je čudo od djeteta i pravi mali intelektualac. Tetak je

bio nogometaš u slobodno vrijeme. I danas je isto tako nogometaš i to vatreni, ali ovaj put samo pred malim kućnim ekranima. Priča tako tetak da je u svojim mladim danima rasturao

Tetak Đido je inače suprug od tetke Ivanke, mamine treće sestre po starini. Trenutno živi u Novoj Biloj sa svojom suprugom i četvero djece: Matejom, Monikom, Marijom i malim Stjepanom koji je čudo od djeteta i pravi mali intelektualac 133

U čast našim rudarima Ivo Radovac

V

jerojatno će se mnogi čitatelji čitajući ovaj članak pitati kakav je to rudnik i kakva je to ruda boksit?

Zbog toga želim napisati o tome ono najbitnije. Prvi dojam kada se približavate jamama i pogonima našega

Potaknut od župnika Župe sv.

Ivana Krstitelja – Podmilačje, kao rudar s dugogodišnjim iskustvom želim povodom blagdana sv. Barbare, zaštitnice rudara napisati nekoliko riječi o rudniku u kome radim, a to je poduzeće Rudnici boksita Jajce 137

GOVOR STANOVNIŠTVA NA HVARU

Prví turísti u selú Poljíca na otóku Hvóru Helena Klaser

Z

oć smo došlí u Poljíca? Za to je “kriv” barba Miće Lučić, Šakanov, pokój mu duši. Tríbalo bi dosta vrimena da Vam ispripovídam sve mirákule i da na zódnju rečem zoć smo došli u Poljíca.

Tilo se takó. Moji, otac, mat, sestra i ja već smo od 1949, svako lito putováli na more, po socijalističku.

Skoro mukte vlak, prvo na ugalj pa motórni, a onda iz Gruža kod Dubróvnika ili iz Kardéljeva oliti danas Ploča ukrcóli bi se na vapór. Iz Gruža ka Splitu “Partizonkom”, a iz Kardéljeva vapórom “Hvor” oliti “Postire”. Svita bi bilo na gomíle. A zać i ne bi bilo, kada je i za vapór kórta bila skoró mukte. Ko bi ujagmíja da sidne na klupu, dobró je, a ostáli bi se slogáli po palúbi ka sardíne. Neki bi odmah prispáli, jer je posli noćne vožnjé vlakom sada bila zorá. A dicá ko dicá, nimáju mira, igráju se,

Bili su to dobri judi. Bile su to famije od dvo brata u jednemu kućánstvu. Njih jedanaest i nas četíri, a četíri kamáre. Nas su lipo smistili u dvi kamare, a oni sa dicom po podú bez strámacih

preskóču priko glova, nékomu pritisnu i trbúh, ali niko se ne buni. Svi se šálidu, marendáju domáće péčene kokoši, domáću kobasícu, svu išóranu slanínom, naronđásti UNRIN sir pa zálivaju rakíjom. A vapór plovi po málo, triba mu cíli don da stigne u Split. Ako gre iz Kardéljeva, namíri se na Ston, Trpanj, pa još nigdi pristane, onda se zapúti ka Sućúrju na Hvóru.

Iskarcóju se i ukarcóju. Mnogi su se u to već malo vrimena sprijatéjili pa se posli nezávršene ćákule ljúbidu i mašedu jedni drugíma.

I takó, naš vapór pošli 2, 3 pristájanja, ćapá se Sućúrja na Hvóru i 143

Povijest pred oÄ?ima

Franjevačka provincija Bosna Srebrena ŽRTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAĆA

Fra Tvrtko (Frano) Gujić Rođen 1907.

Strijeljan 14. srpnja 1945.

Fra Dobroslav (Jozo) Božić Rođen 1903.

Nestao 1945.

Fra Augustin (Anto) Brković Rođen 1913.

Nestao 1945.

Fra Zvonko (Marko) Lipovac Rođen 1914.

Nestao 1945.

Fra Tomislav (Krešimir) Petrušić Rođen 1923.

Nestao 1945.

Fra Vladimir (Antun) Vuković Rođen 1923.

Ubijen 1945.

Fra Pavao (Marko) Radoš Rođen 1915.

Nestao 1945.

Broš s monogramom iz radionice Ante Mamića

Livanjski vez Damir tADIć

P

rometne i trgovačke veze između srednjodalmatinske obale i unutrašnjosti, s druge strane Dinare, traju stoljećima. Intenzivno se trgovalo u rimsko doba, a još više u kasnom srednjem vijeku. Prometna povezanost Splita i Livna stvorila je poseban odnos dvaju gradova. Razdoblja prosperiteta Splita podudarala su se s razdobljima prosperiteta Livna. Osmanskom okupacijom Bosne i Hercegovine i nadiranjem prema jadranskoj obali prometna veza Livno – Split dobila je strategijski značaj.

Od svršetka 16. st. Split postaje glavna izvozna luka Osmanskoga Carstva na istočnoj obali Jadranskoga mora.

Turci su prekinuli raniju trgovinu preko Levanta, što su je uglavnom držali Mlečani, a oživjeli kopnenu karavansku trgovinu. Glavnina izvoza i uvoza roba iz Bosne i Hercegovine i u nju, odvijala se karavanskim putom

Premda je riječ o obrtu koji nije autohtono livanjski, njegov specifični razvoj u Livnu odredio mu je naziv. Livanjski vez je u osnovi inkrustacija kao vrsta dekoracije različitih drvenih predmeta umetanjem skupocjenog materijala (najčešće zlata i srebra) Livno - Split. Ta činjenica omogućila je da Livno, uz Sarajevo, Banju Luku i Mostar, postane jedno od glavnih trgovačkih središta u BiH. Kao grad na važnom raskrižju Livno je imalo izvanredno strateško značenje.

27 vrsta obrta sredinom 16. st.

Razvitak trgovine pospješio je širenje obrtničkih zanimanja. Snažan poticaj razvoju obrtništva davala je i činjenica stalne prisutnosti znatnih vojnih potencijala u livanjskom kraju pripremanih za napadačke aktivnosti 149

Najstarija župna crk­va i kuća u Šurkovcu Fra Josip Božić

L

istajući po starim knjigama i pregledavajući u njima stare fotografije, zape mi za oči jedna razglednica na kojoj se vidi stara i veoma trošna župna crk­vica Presvetog Srca Isusova u Šurkovcu (na Kosi). To je bila prva župna crk­va otkako je sjedište župe, poslije Bečkih ratova (1683 - 1699), premješteno iz Vodičeva u Šurkovac, odnosno u Volar. Crk­vica je bila drvena, šeperuša, sa malim drvenim zvonikom. Crk­vicu na Kosi podigao je 1879. župnik fra Stjepan Mašić, od Travnika, a na slici, pored župne kuće, stoji župnik fra Josip Loparević (g. 1906), obojica veliki i zaslužni svećenici-franjevci u ovom kraju!

Kako se na Kosu teško dolazilo, osobito zimi, odlučeno je da se nova župna crk­va i kuća grade niže, u dolini, pored magistralnog puta Donja Ljubija – Bosanski Novi. Za župni stan kupljena je žandarmerijska

Bilo je govora da bi se ta kuća obnovila, i u svom izvornom obliku sačuvala za buduća vremena, ali se to, nažalost, zaboravilo. Šteta je da ovakve kuće propadaju i nestaju, jer s njima nestaje i dobar dio naše franjevačke prisutnosti ovdje, i naše crk­vene povijesti

Katolička župna crkva u Volaru 159

Obljetnice

Franjevačka provincija Bosna Srebrena ŽRTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAĆA

Fra Alojzije (Anto) Šandrk Rođen 1913.

Nestao 1945.

Danijel Briševac Rođen 1928.

Ubijen 1945.

Ivan Kozina Rođen 1926.

Ubijen 1945.

Jozef Kurtušić Rođen 1926.

Ubijen 1945.

Franjo Ljubas Rođen 1926.

Ubijen 1945.

Franjo Matić Rođen 1924.

Ubijen 1945.

Mato Zovkić Rođen 1927.

Ubijen 1945.

uz 90. oBljetnicu pokretanja kalendara svetog ante

Propovjednik ljubavi i mira marijan kARAuLA

I

ako je još davne 1611. godine fra Matija Divković itekako sudjelovao i pomagao u tiskanju prve knjige u Bosni i Hercegovini, ocem publicističke djelatnosti bosanskih franjevaca može se zapravo smatrati fra Ivan Franjo Jukić koji je 1850. tiskao prvi franjevački i uopće prvi bosanskohercegovački časopis Bosanski prijatelj. Nakon te godine, naime, u sljedećih stotinu i pedeset godina pokrenuli su bosanski franjevci izdavanje nekoliko zapaženih i vrijednih različitih periodičnih publikacija – časopisa, novina, listova, revija, glasila, biltena, kalendara...

Različitih po koncepciji, sadržaju i grafičkom ruhu.

Jedan od takvih, važnijih nakladničkih projekata bosanskih franjevaca ne samo za bosanskohercegovačku publicističko-vjersku scenu nego i šire bilo je svakako i pokretanje

Da su urednici i suradnici Kalendara uspijevali u svom mukotrpnom poslu, najbolji je pokazatelj njegova naklada koja se redovito kretala između 35 000 i 50 000 primjeraka te je Dobri Pastir dugo vremena bio najčitanije katoličko štivo i najučinkovitiji medij evangelizacije katoličkog puka ne samo u Bosni i Hercegovini nego i svugdje gdje je bilo Hrvata katolika, diljem Jugoslavije i u inozemstvu

pučkog kalendara-godišnjaka, čije je izdavanje započelo 1926. godine.

U njegovu izdavanju od spomenute godine do naših dana mogu se lako prepoznati i razlikovati tri razdoblja: vrijeme od 1926. do 1945, potom od 1951. do 1992, te ovo novije doba.

163

20. obljetnica Franjevačkog instituta za kulturu mira

Korisno oruđe mira Fra Mijo Džolan

F

ranjevački institut za kulturu mira (FIKM) djeluje već 20 godina kao zajedničko “mjesto” svih franjevačkih zajednica RH i BiH na našoj crkvenoj i društvenoj sceni.

Suradnjom sa sličnim franjevačkim organizacijama bili smo prisutni i na širem svjetskom planu. Institut je nastao i održao se do danas zahvaljujući nekolicini franjevaca na čelu s fra Božom Vuletom, koji su imali sluha nastaviti stoljetnu tradiciju rada franjevaca i franjevki u hrvatskom narodu i koji su istovremeno znali čitati znakove vremena i njegove izazove za navještaj Evanđelja u duhu i vjernosti sv. Franje. Tu vjernost su osnivači Instituta prepoznali u zadaći izgradnje mira i pomirenja u novim okolnostima koje su se nametnule iz ratne i poratne zbilje u RH i BiH, ali i novih civilizacijskih fenomena pluralizma, multikulturalnosti, dijaloga u multi-

Logo Franjevačkog instituta za kulturu mira

Institut se od početka programski odredio da ponudi Crkvi i društvu svoje viđenje niza gorućih pitanja, kako onih trajnih ljudskih, tako posebice onih koja je nametnuo rat, poratna društvena patologija i koja se kao globalni problemi svijeta sve intenzivnije prelijevaju u naš ionako ranjeni društveni, gospodski i politički prostor 171

20. obljetnica Udruge Đaka FKG VISOKO

Na temeljima humanizma i krš­ćanstva Vine Mihaljević

Logo Udruge koji predstavlja visočku Gimnaziju (Vlatko Blažanović)

I

deja o udruživanju bivših đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko postojala je i prije nego što je sama Udruga utemeljena 1996. godine, a neposredni povod bio je povratak profesora i đaka Franjevačke klasične gimnazije iz progonstva u Visoko 1997. godine. Tada su se bivši učenici gimnazije okupili u Udrugu kako bi sukladno svojim mogućnostima pomogli obnavljanju odgojno-obrazovnog rada gimnazije. Kako se 2016. obilježava dvadeseta obljetnica postojanja Udruge, to je prigoda da se kratko predstavi svrha utemeljenja, područja rada te posebice neki vidovi djelovanja Udruge đaka Franjevačke

Od samog početka djelovanje Udruge usmjereno je na pomaganje Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom kao na primjer opremanje đačke kapele, tehničko opremanje učionica, numizmatičke zbirke, prirodoslovne zbirke, darovanja vrijednih knjiga za knjižnicu te novčani prilozi za đačku tombolu i studijska putovanja

klasične gimnazije Visoko iz Zagreba u protekla dva desetljeća.

Svrha i osnivanje Udruga je osnovana 6. srpnja 1996. u Zagrebu na inicijativu bivših đaka Franjevačke klasične gimnazije i konvikta u Visokom. Tu inicijativu nadahnjuje ljubav prema visočkom 175

Uz 90. obljetnicu rođenja fra Alojzija Ištuka (1926 - 2004)

Sjećanje na profesora Stipo Križanac, dip. iur.

J

edne svibanjske noći 2004, dok sam gledao dnevnik, zazvonio je telefon.

Na drugoj strani žice nalazio se moj dragi odgojitelj i profesor fra Alojzije Ištuk koji je nazvao iz Franjevačke klasične gimnazije Visoko. Znao je profesor da redovito sudjelujem na godišnjim susretima Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije, koji se te godine održavao oko 20. lipnja, u samostanu hercegovačkih fratara na Dubravi u Zagrebu. Nakon što se zanimao za moje zdravlje i obitelj, upitao me je može li se vratiti iz Zagreba sa mnom, jer će u Zagreb doći s prof. fra Stjepanom Pavićem? S posebnim ushićenjem odgovorio sam mu da se može zajedno sa mnom vratiti iz Zagreba! Sama činjenica da ćemo zajedno putovati, da će biti moj suputnik, a potom i moj gost na večeri i da će posjetiti moju obitelj, bila je izvorom velikog oduševljenja i radosti. Nakon

Bio je jedan od običnih ljudi koji nikada nije želio biti prvi u društvu, niti se isticao naročitim sposobnostima, ali je zato imao unutarnji mir i snagu

181

160. obljetnica ROĐENJA FRA ANĐELA FRANJIĆA (1856 - 1919)

Zaslužni dobri franjevac Drago Franjić

O

ve godine navršava se 160 godina od rođenja fra Anđela Franjića, jednog od najzaslužnijih franjevaca za razvoj i promicanje franjevačkog školstva od 1882. do 1905. godine. U tom periodu odigrao je značajnu ulogu u obrazovanju i odgoju franjevačkog podmlatka. S njim je najuže povezan početak rada franjevačke srednje škole i njen daljnji razvoj, a osobito izgradnja i osnivanje Franjevačke gimnazije u Visokom što je dobrim dijelom njegova zasluga.

Dr. fra Ignacije Gavran je napisao: “Uistinu je bio posebni Božji dar što je naša ustanova imala čovjeka takvog srca i uma na samom početku.”

Pored ravnateljskih poslova, on predaje i prirodopis, matematiku i fiziku. Hrabro se prihvaća svoga posla u želji da se što prije franjevačka škola izjednači s državnom gimnazijom i drugim srednjim školama

Portert fra A. Franjića – portretirao Gabriel Jurkić, 1910. god.

Slika se nalazi u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom 185

130. oBljetnica roĐenja gaBriela jurkića (1886 - 1974)

Umjetnik izvornog kršćanskog nadahnuća Anđelko BARun

V

elika ličnost kakvu rijetko susrećemo u našem narodu bio je akademski slikar Gabriel Jurkić. Izgrađeni praktični katolik, franjevački trećoredac, sjajni i neumorni interpretator divnog bosanskog pejzaža postao je jedan od najproduktivnijih bosanskohercegovačkih slikara dvadesetog stoljeća. U životu ga je uvijek zanosio lik sv. Franje Asiškog. Kao što je asiški pjesnik slavio Stvoritelja s bratom suncem i mjesecom, sestrama zvijezdama, braćom vjetrom, zrakom i oblakom, sestricom vodom, bratom ognjem, sestrom i majkom zemljom i sestrom tjelesnom smrti, tako ga Jurkić slavi sa svojim bosanskim i hercegovačkim šumama, proplancima, snjegovima, planinama, cvjetnim livadama, oblacima, stadima ovaca i pastiricama njihovim, dolinama, potocima, godišnjim dobima, svjetlima i sutonima svog livanjskog krajolika (Josip Depolo).

Gabriel se teško uklapao u poslijeratnu stvarnost, stoga nije bio podoban tadašnjim čelnicima u Sarajevu pa su mu oduzeli atelje. Odlučio se preseliti u Livno Biografski podaci Jurkić se rodio 24. ožujka 1886. u Livnu. Brat mu je blizanac Mirko, književnik. Njihovi su se preci nazivali Kostović. Doselili su u Livno iz Hrvatskog primorja. Otuda kod Gabriela duboka suživljenost s livanjskim

189

100. godišnjica smrti fra Andrije Buzuka (1839 - 1916)

Izbjegavao svjetski sjaj, a volio priprostost Milo Jukić

R

ođen je u Kreševu 1. veljače 1839. godine. U rodnom mjestu je završio osnovnu i srednju školu, a filozofsko-teološki studij u Đakovu. U Franjevački red stupio je 1855, a svećenikom postao 1862. godine. Šest godina bio je đački i novički meštar, kateheta, propovjednik i zborovođa, predavač bogoslovima u Kreševu, a potom i župnik u župama Banbrdo/Lepenica (dvaput, 1869 - 1872. i 1894 - 1911), Podhum (kod Konjica) i Sarajevo, gdje je također obavljao i službu katehete.

Osim navedenih službi, biran je i u razna tijela Provincije te na više dužnosti. Tako je bio tajnikom provincijala fra Mate Čondrića i upravitelj Provincije nakon njegove smrti, 1875. godine, a također i generalni vikar biskupa fra Paškala Vujičića, te asesor (prisjednik) kod Vrhbosanskog ordinarijata. Napokon je 1891.

Buzuk je održao i svečani pozdravni govor Stadleru prigodom njegova dolaska u Sarajevo, u siječnju 1882. godine. Nakon okupacije je u Sarajevu i odlikovan, redom Franje Josipa I

Nadbiskup Josip Stadler

imenovan i provincijalom Bosne Srebrene, a tu dužnost obavljao je do 1894. godine.

193

70. obljetnicA smrti fra Alojzija Ćubelića (1885 - 1946)

Provincijal s kojim su svi fratri bili zadovoljni Anđelko Barun

R

ođen je u Grgurićima, župa Vidoši, 27. rujna 1885. Krsno mu je ime Petar. Osnovnu je školu završio u Livnu, gimnaziju u Gučoj Gori i Visokom, maturirao je u Zagrebu. Stupajući u franjevački red 1903. uzeo je ime fra Alojzije. Studij teologije završio je na Gorici u Livnu. Za svećenika je zaređen 1908. u Sarajevu. Godinu dana obavljao je službu kapelana u Livnu, a 1909. postavljen je za profesora na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, gdje ostaje do 1916. Predavao je povijest, zemljopis i prirodopis. Obnašao je i službu prefekta đaka. Boraveći i radeći u Visokom, upisao je postdiplomski studij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1914. i doktorirao s disertacijom: Stanje krš­ćana u Bosni za XVI. stoljeća. Šesnaesto je stoljeće, inače, razdoblje o kojem oskudijevamo s povijesnim izvorima. Ćubeliće-

Među zaslužne franjevce i na kulturnom polju rada u Bosni svakako treba ubrojiti i Alojzija Ćubelića. O njemu je malo pisano pa je stoga u javnosti manje i poznat. Ove godine (2016) navršava se 70 godina od njegove smrti. Dobra je to prigoda da se čitatelji Kalendara sv. Ante upoznaju s jednim od mnogobrojnih uzornih franjevaca i kulturnih djelatnika iz naše nedavne prošlosti

va je disertacija dobar doprinos poznavanju stanja krš­ćana u Bosni baš u to vrijeme.

Prvi dio njegove disertacije pod naslovom Stanje puka ima četiri poglavlja: 1. Uzroci održanja krš­ćana, 2. Glavni uzroci nepovoljna stanja, 3. Život puka: a) Ratarstvo, b) Sto197

Literatura

Franjevačka provincija Bosna Srebrena ŽRTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAĆA

Nikola Perković Rođen 1926.

Ubijen 1945.

Fra Franjo (Vinko) Šlafhauzer Rođen 1920.

Strijeljan 24. veljače 1946.

Fra Efrem (Ivan) Ćosić Rođen 1919.

Strijeljan 19. travnja 1946.

Fra Ljudevit (Nikola) Josić Rođen 1919.

Strijeljan 19. travnja 1946.

Fra Vjekoslav (Miško) Čondić Rođen 1917.

Nestao u travnju 1946.

Mirko (Mato) Brandić Rođen 1885.

Umro u zatvoru 5. lipnja 1947.

Fra Juro Radman Rođen 1925.

Strijeljan u srpnju 1947.

Tomislav Šovagović

Žena koja je liječila zlo U

licom Divljeg čovjeka i svim okolnim šorovima prosula se divlja osječka zima. Pročelja kitnjastih secesijskih zgrada ostala su zabijeljena snježnim pokrivačem, kao i prigradske kuće s duguljastim kapijama. Prirodna perina natjerala je i one najupornije Slavonce ostati unutar toplih zidova.

Tek su dimnjaci golemih tvornica podsjećali na industrijsku revoluciju, koja je u ono doba druge polovice devetnaestoga stoljeća iskorištavala radničku snagu do iznemoglosti.

Gospođa Adela napustila je oko devet ujutro obiteljsku kuću s ljekarnom u prizemlju, s namjerom pomoliti se pored Žalosne kapelice, jutarnjega utočišta brojnih Osječana. Mećava nimalo nije smetala upornoj ženi, volja bješe jačom od sjeverca koji je fijukao Dugom ulicom. Već nakon desetak koraka shvatila je kako ljekarnu ne može niti nazrijeti koliko su gusto padajuće pahulje, oblikom nalik njezinom omiljenom kolaču šubari, ubrzano dodirivale napaćeno slavonsko tlo.

Prinijela je jednako bjelkasti vuneni šal nazeblom licu, prikupljajući snagu napornoga pješačenja prema novogradskoj cesti. Razmišljala je o pokojnom suprugu, čovjeku čiji su lijekovi donosili olakšanje naraštajima Osječana, ali i okolnih mjesta. Njegovoj duši posvećivala je svako novo svitanje, kao što je kuću održavala čistom poput ljekarne, a ljekarnu, pak, blistavu poput koncertnoga salona u kojemu je svirala zajedno s prijateljskom Josipovom violinom i Ivanovim violončelom.

Zvuci otmjenoga klavira, čijim je tipkama nadahnuto prebirala, udovici su lakše približavali divne godine sa suprugom i olakšavali usamljene trenutke. I ovog jutra note su, lebdeći s nebeskim padalinama, stvarale skladnu melodiju koju će pokušati odsvirati nakon povratka domu. ✻✻✻

Zvuk parnjače koja odlazi prema Dalju i istočnim daljinama podsjetio je udovicu na odlaske, ali i skrivene humke osuđenih i obješenih Osječana, 205

Zanimljivosti

Franjevačka provincija Bosna Srebrena ŽRTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAĆA

Fra Velimir (Bono) Karlović Rođen 1914.

Nestao u prosincu 1948.

Fra Dominik (Viktor) Lovrenović Rođen 1913.

Ubijen 18. lipnja 1950.

Fra Miroslav (Rudolf) Matoš Rođen 1913.

Nestao 1950.

Fra Nikola Bagaric Rođen 1956.

Ubijen 4. lipnja 1992.

Fra Nikica Miličević Rođen 1957.

Ubijen 13. studenog 1993.

Fra Leon Migić Rođen 1937.

Ubijen 13. studenog 1993.

Fra Alozije Atalija Rođen 1915. Umro od posljedica zlostavljanja 7. svibnja 1995.

Opravdanost kršćanske molitve prije jela Dražen Bušić Znanstvenici iz moskovskog “NII’’ laboratorija predvođeni fizičarkom Angelinom Mahalovskom došli su do zanimljivih otkrića. Njihov rad seže do unazad više od petnaest godina kada su započeli studiju koja je dokazala opravdanost kršćanske molitve prije jela i križanja u različitim životnim situacijama.

Najviše eksperimenata je rađeno na vodi koja bi nakon blagoslova mijenjala strukturu a opasne bi bakterije ugibale. Znak križa se pokazao kao učinkovito sredstvo za regulaciju krvnog tlaka i čišćenje od povećanih vrijednosti masnoća i šećera u krvi.

Primijećeno je da je znak križa djelotvorniji kada ga na sebi naprave praktični vjernici za razliku od tradicionalnih vjernika i nevjernika.

Sve ovo upućuje na istinitost stare kršćanske prakse blagoslova hrane koja seže do apostolskih vremena dok je znak križa na tijelu kao vjerska gesta prisutna od vremena Tertulijana, ranocrkvenog oca koji je živio između 160. i 220. godine. Tertulijan je napisao: “Na svim našim putovanjima i kretanjima, na svakom našem ulasku i izlasku, prilikom obuvanja, kupanja, za stolom, pri paljenju svijeća, lijeganju, sjedanju, u svakome poslu koji nas zaokuplja, radimo znak križa na našem čelu.” To je najraniji

pisani spomen o znamenovanju znakom križa koji se susreće u crkvenoj tradiciji, a radi se o znamenovanju prstom na čelu dok je suvremeni način, tako da se dodirnu četiri mjesta na tijelu, po svemu sudeći nastao u 10. st. Znak križa uz izgovaranje: “U ime Oca, Sina i Duha Svetoga’’ je najkraća ispovijest kršćanske vjere i najkraća molitva kojom se u različitim životnim situacijama zaziva Sveto Trojstvo. Znak križa se može činiti i na sve četiri strane svijeta kako bi Bog blagoslovio prostore i mjesta kamo treba ići, a uz klasične molitve kao što su Vjerovanje, Očenaš, Zdravo Marijo, uklanja se svaka sumnja kako se radi o magijskom činu.

Mnogo prije suvremenih znanstvenih otkrića kršćani su slušali poticaje Duha Svetoga i vršili Božju volju objavljenu u Bibliji. To ih je često čuvalo od smrtosnosnih bolesti kao npr. spolno prenosivih i drugih zaraznih bolesti, a čest je slučaj da bi se po molitvi čitava mjesta oslobađala pošasti kao npr. kad je Hrvatski 219

Sadržaj Kalendarij.............................................................................................................. 6 Predgovor............................................................................................................. 31 SVETI ANTO Zajedno kod svetog Ante /Fra Vjeko Eduard Tomić/.................................. 35 OSAM BLAŽENSTAVA Poziv na put prema sretnom životu /Fra Božo Lujić/.................................... 43 Blago siromasima duhom: Njihovo je kraljevstvo nebesko! /Fra Josip Ikić/.............................................. 49 Blago ožaloš­ćenima: Oni će se utješiti! /Fra Bono Tomić/................................................................. 53 Blago krotkima: Oni će baštiniti zemlju! /S. Ivana Pavla Dominković/................................ 57 Blago gladnima i žednima pravednosti: Oni će se nasititi! /Fra Ivica RADIĆ/................................................................ 61 Blago milosrdnima: Oni će zadobiti milosrđe! /S. Ljubica Stjepanović/....................................... 65 Blago čistima srcem: Oni će Boga gledati! /Fra Luka Marković/..................................................... 69 Blago mirotvorcima: Oni će se sinovima Božjim zvati! /Fra Mirko Bobaš/.................................... 75 Blago progonjenima zbog pravednosti: Njihovo je kraljevstvo nebesko! /Mirela Primorac/...................................... 81 229

REDOVNIŠTVO Trideseta obljetnica Duha Asiza /Mile Babić/ ................................................ 87 Osamstota obljetnica Porcijunkulskog oprosta /Fra Danijel Nikolić/...... 91 PUČKA POBOŽNOST Motivski svijet hrvatskih usmenih priča /Ana Papić/................................... 101 Nakit na božićnom drvcu u Usori /o. Zvonko Martić/.............................. 105 OBITELJ Stranci svojoj djeci, a i oni njima /Snježana Šušnjara/............................... 111 Jednu obitelj za van, molim! /Boris Beck/...................................................... 115 Kradu vrijeme, čine ovisnim i debljaju /Stipo Križanac/............................ 121 NAŠI KRAJEVI I LJUDI Kraljica instrumenata crkve na Gorici /Fra Nikola Matošević/.............. 127 Katolici je nekada nisu u ruke uzimali /Fra Antonio Gašić/..................... 131 Tetak Đido /Željko Bošnjak/........................................................................... 133 U čast našim rudarima /Ivo Radovac/........................................................... 137 Prví turísti u selú Poljíca na otóku Hvóru /Helena Klaser/....................... 143 POVIJEST PRED OČIMA Livanjski vez /Damir Tadić/............................................................................. 149 Najstarija župna crk­va i kuća u Šurkovcu /Fra Josip Božić/....................... 159 OBLJETNICE Propovjednik ljubavi i mira /Marijan Karaula/.......................................... 163 Korisno oruđe mira /Fra Mijo Džolan/......................................................... 171 230

Na temeljima humanizma i krš­ćanstva /Vine Mihaljević/......................... 175 Sjećanje na profesora /Stipo Križanac/......................................................... 181 Zaslužni dobri franjevac /Drago Franjić/..................................................... 185 Umjetnik izvornog krš­ćanskog nadahnuća /Anđelko Barun/................... 189 Izbjegavao svjetski sjaj, a volio priprostost /Milo Jukić/.............................. 193 Provincijal s kojim su svi fratri bili zadovoljni /Anđelko Barun/.............. 197 LITERATURA Žena koja je liječila /Tomislav Šovagović/................................................... 205 Livanjske molitvice /Miran Bralo/................................................................. 209 Mogu li mirisati uspomene /Josip Andrić/..................................................... 210 Pjesme /Anto Stanić/........................................................................................ 212 Šapat i Zapis /Leona Sabolek/......................................................................... 214 Oko /Mate Karadža/........................................................................................ 215 Dušni dan /Ivica Kesić/..................................................................................... 216 ZANIMLJIVOSTI Opravdanost kršćanske molitve prije jela /Dražen Bušić/........................... 219 Pet stvari koje (vjerojatno) niste znali o sebi.................................................... 220 Mi ovo činimo, a u inozemstvu je uvredljivo................................................... 222 Na svoju ruku 25 godina naplaćivao parkiranje.............................................. 224 Društveni i gospodarski sustavi ......................................................................... 225 Proročanstvo sv. Malahije /Fra Filip Zubak/................................................ 226

231

232

233

Proizvodno trgovinsko društvo MPM d.o.o.

Benići 32, Vareš Tel/Fax. 032 / 843 140 Mob: 061 / 778 478 direktor@mpm-pekara.com

www.mpm-pekara.com

Svjećarna Šušak Široki Brijeg

T: +387 39 704 444, 798 002 M: +387 63 311 954

Kontakt: auto.salon.pal@tel.net.ba +387 39 674 042 Ružići b.b.

88340 Grude, BiH

Osnovna djelatnost našeg poduzeća, koje uspješno posluje od 1994. godine, je prodaja rabljenih vozila.

Osim toga, bavimo se i posredništvom u prodaji vozila, kao i transportom vozila iz inozemstva.

234

Potvrđujući našu visoku kvalitetu usluge, nastojimo zadovoljiti želje svakog ozbiljnog kupca. Ukoliko u našoj trenutnoj ponudi vozila ne nalazite vozilo koje odgovara Vašim željama i potrebama, nudimo Vam mogućnost narudžbe.

t.ba

a, e,

m m

u e u e m m

235

236

237

238

239

240

241

242

243

244

245

246

247

IS S N 18 40-4995