Čovjek - Božje stvorenje (474)

VJERA

• DRUŠTVO • KULTURA

ČOVJEK

Božje stvorenje Godina XL. ◆ broj 474 ◆ Sarajevo, rujan 2022. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Digitalno i tiskano izDanje revije

svega je nekoliko klikova oD vas!

Posjetite web knjižaru Svjetla riječi, pretplatite se na reviju i uživajte u zanimljivom sadržaju. Svakoga mjeseca na 84 stranice čitajte o aktualnim temama s područja vjere, društva i kulture.

https://knjizara.svjetlorijeci.ba/

VLASNIK

Franjevačka provincija Bosna Srebrena NAKLADNIK FMC Svjetlo riječi d.o.o.

RAVNATELJ Janko Ćuro GLAVNI UREDNIK Vili Radman ZAMJENIK GL. UREDNIKA Janko Ćuro REDAKCIJA Janko Ćuro, Monika Galić, Ivana Pekušić, Vili Radman PRETPLATA Emil Perković MARKETING Monika Galić LEKTURA Ana Papić GRAFIČKO OBLIKOVANJE Lorko Kalaš

Riječ čitateljima FRA VILI RADMAN

urednik@svjetlorijeci.ba

ADRESA UREDNIŠTVA

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 redakcija@svjetlorijeci.ba uprava@svjetlorijeci.ba UREDNIČKO VIJEĆE

fra Zdravko Dadić, fra Janko Ćuro, fra Damir Pavić, fra Josip Ikić, fra Vili Radman GODIŠNJA PRETPLATA

BiH 45 KM; Hrvatska 220 HRK; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD BANKOVNI RAČUNI – KM Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709

Ljudsko biće je jedino koje nalikuje Stvoritelju jer je „na njegovu sliku” – iako je kao stvorenje od njega drukčije

DEVIZNI RAČUNI

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 RAČUN U HRVATSKOJ

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 RAČUN U NJEMAČKOJ I AUSTRIJI

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST TISAK Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 4. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Naslovna stranica: Ilustracija

Jan Brueghel ml., Stvaranje Adama, 17. st.

J

edno od temeljnih vjerovanja kršćanstva, kao i drugih velikih svjetskih religija, jest ono u Boga kao Stvoritelja svega postojećeg, uključujući čovjeka. Zadnjih se desetljeća ova vjerska istina ili motiv u javnom prostoru sve češće i sve agresivnije postavlja u pitanje od različitih misaonih tokova koji u središte svoga zanimanja stavljaju pitanje čovjekova identiteta: pitanje čovjekova humaniteta postalo je zacijelo jedno od gorućih i najprjepornijih pitanja našega doba.

Svijest o važnosti ovoga pitanja iz vjerske perspektive potvrđena je i 2019. godine objavljivanjem posebnoga dokumenta Papinske biblijske komisije Što je čovjek? Putovanje kroz biblijsku antropologiju posvećenog ovoj tematici. Riječ je o vrlo važnom i suvremenom dokumentu, nedavno prevedenom i na hrvatski jezik, koji ćemo u nekoliko nastavaka detaljnije prikazati na stranicama naše revije.

U Svetom pismu, kao jednom od temeljnih izvora kršćanske vjere, motiv čovjeka kao stvorenja Božjega često se spominje s dvostrukom svrhom. Prvotna je namjera istaknuti neizmjernu razliku između čovjeka i Boga, stvorenja i Stvoritelja i tako u ljudskom srcu stvoriti onu poniznost, tj. realan stav koji je nužni uvjet za ispravnu spoznaju. Međutim, ovaj isti motiv ukazuje također na pažnju koju je Bog pokazao u činu stvaranja i na duhovnu obdarenost koja odlikuje ljudsko biće: Knjiga Postanka služi se slikom daha Božjega koji, prodirući u prah koji je Stvoritelj oblikovao, čovjeka čini živućim bićem, drukčijim od svih drugih stvorenja.

Konačno, ljudsko biće je jedino koje nalikuje Stvoritelju jer je „na njegovu sliku” – iako je kao stvorenje od njega drukčije.

Kao što se da primijetiti iz ovoga uvodnika, tijekom ljeta je došlo i do nekih promjena u uredništvu revije.

Naime, fra Janko Ćuro – zbog novih i vrlo odgovornih obveza u Provinciji – nije više u mogućnosti obavljati zahtjevnu službu urednika revije Svjetlo riječi.

U ovih posljednjih šest godina fra Janko je obavljao odličan posao ne samo kao urednik revije nego i kao ravnatelj Franjevačkoga medijskog centra Svjetlo riječi – što i dalje ostaje. Zahvalni smo mu na svemu što je uradio: uz redovne suradnike, on je zacijelo ponajviše zaslužan za razinu koju je revija Svjetlo riječi dostigla.

Fra Janko, kao zamjenik glavnoga urednika, ostaje važan dio uredničkoga tima, a njegovo umijeće, iskustvo i požrtvovnost ćemo znati iskoristiti u želji da Svjetlo riječi nastavi u uspješnom ispunjavanju svojih zadaća. Iskreno se nadamo i želimo da Svjetlo riječi u ova vrlo zahtjevna vremena, u kojima su javna riječ i javno svjedočenje od iznimne važnosti, širi evanđeosko svjetlo i da bude svijeća koja svima svijetli obasjavajući Onoga koji je jedini Put, Istina i Život. svjetlorijeci.ba

3

Pisma čitatelja Biti dobar čovjek Tko pod drugome kopa jamu sam u nju može pasti ne ostavljaj zavist samu, jer će u njoj trnje cvasti.

Zavist i zloba nije dobra, i mogu nas uništiti, a volja je dragog Boga, dobar, pošten čovjek biti.

Treba voljeti braću ljude, pomagati kad se može, da svima lakše bude, hrabrosti nam daruj Bože! Štiti ljudski život od začeća sve do smrti, dijeliti radost i bol, jer kolo se sreće vrti.

Sve nas tuga može stići i patnja je svaka lakša kad će prijatelj prijatelju prići, i živjet će kao braća. Činimo dobro svima, neka nam srca budu čista, u sretnima, tužnima, siromašnima, u svakom čovjeku gledajmo Krista.

Tada nema zloba i jama, zavisti tu nema mjesta, srce ispunjeno, duša nije sama, naša je blagoslovljena cesta.

Budimo blagoslov jedni za druge, primajmo blagoslove od Boga, na stazama nade i tuge ljubimo Gospodina i bližnjega svoga.

Kazimir Barukčić, Frankfurt Vrata vjere Vjera je poput vrata kroz koja čovjek dolazi na svijet i isto tako odlazi u ono4

rujan 2022.

stranost o čijoj gradnji i Graditelju svjedoči Biblija koja povezuje Boga i čovjeka.

Nekad su to široka vrata koja moderno čovječanstvo ne vode dobru odnosno postoje i uska vrata koja Biblija i Krist nude kao jedina prava i spasiteljska. Ta vrata simboliziraju put prema čovjekovoj nutrini kao simbolu života za razliku od širokih zemaljskih vrata koja su prve ljude odvela u grijeh i smrt, sve dok nisu došla Isusova uska vrata križnoga puta i govora na Gori koja nude pravi put, istinu i život. Starinske kuće imale su dvoja vrata; jedna široka okrenuta prema ulici, na koja su ulazili prijatelji i neprijatelji i oni koji su bili u nevolji. Ta široka vrata nismo nikada zaključavali odnosno samo smo ih pritvarali da ne uđu životinje. Uska ili sporedna okrenuta prema vrtu i podrumu na koja nitko nije strani ulazio osim nas ukućana, zvali su moji i mala vrata. Ta vrata su bila rezervna vrata spasa; ili kako bi did rekao ako nas dušmanin natjera ili kakva nevolja. O Bože, kakva sličnost sa biblijskim uskim vratima koja vode spasenju za razliku od širokih vrata kroz koja su dolazile nevolje i opasnosti životne.

Stalno otvaramo i zatvaramo vrata, najčešće površno umjesto da to činimo zdušno i radosno želeći da to i drugi nama čine. Biblija poziva da otvorimo široko vrata i da drugima pomognemo da se okrijepe i da zajedno slavimo i živimo sudbinu djece Božje, jer osamljen čovjek nije sretan o čemu svjedoče mnogi koji žive u buci i trci suzne doline nepodnošljive lakoće postojanja. Nismo rođeni da budemo pustinjaci nego da živimo u kući i obitelji Gospodnjoj, u kojoj ima mjesta za sve zemljanike. Svatko bi trebao biti dobro došao po savjet, utjehu, pomoć duhovnu i materijalnu, jer smo svi zajedno jači i Božji. Dajmo drugima po uzoru na Abrahama, Mojsija, Krista, apostole, prve kršćane i naše pretke konačište, hranu duhovnu i materijalnu pomoć

svake vrste. O tome govore mnoge prispodobe u Svetom Pismu koje šalju glavnu poruku otvorenosti i ljubavi prema bližnjima, posebno solidarnosti u nevoljama kojih ne manjka. Tako u jednoj prispodobi pristupi neka žena Isusu koja plače i pere mu noge suzama, suši kosom i maže skupim uljem. Zbog toga su prisutni uznemireni jer se radi, kako je poznato, o grešnici što Isusu ne smeta. On prihvaća sve ljude jednako i otvara im vrata svoga srca da ih spasi, jer kako kaže da samo bolesni trebaju liječnika i da dobri pastir traži izgubljene ovce. Možemo se pitati nakon dvije tisuće godina šta smo od toga naučili?

Kako susrećemo i uvažavamo strance i goste? No, i dalje Isus pokazuje put zajedništva, suživota, tolerancije i dijaloga, u različitosti što vidimo, u prispodobi o milosrdnom Samarijancu. Zato će i nama biti dobro po dušu i tijelo ako vrata kuće i srca doslovno i preneseno držimo otvorenim za Boga i bližnjega, bez obzira na boju kože, naciju ili vjeru.

Ako njima pomognemo da obrišu suze i olakšaju boli bit ćemo svi sretni i spašeni i nagrađeni od Nebeskoga Oca koga ne vidimo, odnosno gledamo u bližnjima i ljubimo kao samoga sebe čineći dobro koje želimo da i drugi nama čine.

Na kraju Isus je put, istina i otvorena vrata vjere i života kroz koja smo pozvani ući i isto tako u vječnost proći, koju neće nadvladati ni vrata pakla. Samo Uskrsli ulazi kroz zatvorena vrata uplašenih apostola i ovog otuđenog svijeta i poziva na radost i slobodu bez straha.

Zato otvorimo vrata svojih domova i duša jer ne znamo ni dana ni časa kad će On doći. Budimo pripravni, jer bliži se čas vječnosti.

Mir i dobro u otvaranju biblijskih vrata vjere, kuća i srca djece Božje iz tuđine, u kojoj je sve više zatvorenih vrata i uplašenih duša.

Tomo Barbić, Schwabmünchen

Iz sadržaja

6 „Što je čovjek?”

26 Fra Zdravko Dadić:

Vjerni Bogu i franjevačkom poslanju

14 Humanizam koji

je protiv čovjeka

18 Čovjek i njegovo dostojanstvo

22 Čovjek kao

otvoreno biće

32 Teretana 36 Papa Leon Veliki

52 HKŽ Wiesbaden:

50 godina djelovanja

44 Bespuća i nade evangelizacije

66 Dr. Živko Mišević: Mentalno zdravlje

svjetlorijeci.ba

5

TEMA BROJA

Putovanje kroz biblijsku antropologiju

P

PIŠE: DR. FRA

apinska biblijska komisija, koja se sastoji od dvadeset katoličkih internacionalnih egzegeta, radila je na ovom dokumentu pet godina. Dokument je objavljen na talijanskom jeziku u prosincu 2019., a puni naslov izvornika glasi: „Pontificia Commissione Biblica, 6

rujan 2022.

‚Che cosa è l’uomo?‘ (Sal 8,5). Un itinerario di antropologia biblica”. Hrvatski prijevod ovoga dokumenta, u izdanju Kršćanske sadašnjosti, izišao je u prvoj polovici ove godine. Uz četiri glavna poglavlja, dokument ima još predstavljanje, uvod i zaključak te sadrži 350 brojeva (paragrafa).

Na samom početku kardinal Luis Ladaria, pročelnik Kongregacije za nauk vjere i ujedno predsjednik Papinske biblijske komisije, predstavio je ovaj dokument (str. 5-8). Pomoću pastoralne konstitucije Drugoga vatikanskog sabora Gaudium et Spes, koju u predstavljanju dokumenta citira šest puta

(GS 1, 4, 10, 12 <2x>, 22), kardinal Ladaria je skrenuo pozornost na važnost i aktualnost teme koju je obradio ovaj dokument Biblijske komisije, a to je pitanje: „Što je čovjek?”.

Kardinal Ladaria podsjetio je da je ovaj dokument Biblijske komisije o biblijskoj antropologiji nastao na poticaj pape Franje i da želi pomoći Crkvi vršiti svoje poslanje u službi ljudi, donoseći ljudskim pitanjima i ljudskom istraživanju onu svjetlost koja dolazi od Svetoga pisma koje je od Boga nadahnuto i stoga predstavlja „vrhovno pravilo vjere” (Dei Verbum 21) i „dušu svete teologije” (DV 24).

Prema riječima kardinala Ladarie ovaj dokument o biblijskoj antropologiji predstavlja novost i u pogledu sadržaja i u pogledu načina izlaganja. Naime, još nije bilo obavljeno istraživanje koje bi na organski način izložilo sve glavne elemente koji zajedno doprinose da se definira što je čovjek u Starom i u Novom zavjetu.

Na kraju kardinal Ladaria navodi da je nakana ovoga dokumenta da pomogne uočiti ljepotu i složenost božanske Objave o čovjeku. Ljepota potiče na cijenjenje Božjega djela, a složenost poziva na trajno istraživanje i produbljivanje. Predavačima teoloških fakulteta, ali i katehetama i studentima svetih predmeta ovdje je ponuđeno pomagalo, prikladno za promicanje sagledavanja cjelokupnoga božanskog plana, koji je otpočeo činom stvaranja i ostvaruje se u slijedu vremena, sve do ispunjenja u Kristu, novom čovjeku, koji je „ključ, središte i svrha svekolike ljudske povijesti” (GS 10). Doista, „otajstvo čovjeka stvarno postaje jasnim jedino u otajstvu utjelovljene Riječi” (GS 22).

Struktura i glavni dijelovi dokumenta Ovaj dokument Biblijske komisije artikuliran je u četiri poglavlja. Za polazni tekst i programski temelj svakoga od četiriju poglavlja uzeto je pripovijedanje u

Post 2-3 (zajedno s Post 1) koje novozavjetna literatura i dogmatska predaja Crkve smatraju temeljnim i normativnim. U svakom poglavlju ovoga dokumenta donesen je odlomak iz Post 2-3 (tiskan podebljano), zatim slijedi kratki egzegetski komentar (tiskan u kurzivu)

Izvorno talijansko izdanje

Cilj dokumenta bio je izložiti ne statičnu nego dinamičnu, poliedarsku i relacijski otvorenu biblijsku antropologiju. Iz perspektive ovoga načina prikaza teme biblijske antropologije može se reći da je ovaj dokument Biblijske komisije uistinu „putovanje kroz” biblijsku antropologiju

kojemu je cilj ukazati na glavne tematske motive. Često su u obradu pojedinih tema ovoga dokumenta umetnute neke dopunske razrade (tiskane manjim slovima), a namijenjene su čitateljima koji žele produbiti dotičnu temu (br. 12).

Uvodna poglavlja Biblije (Post 2-3) na egzemplaran način, iako uglavnom jezgrovito, prikazuju konstitutivna obilježja ljudske osobe kao i Stvoriteljev plan s ljudskim bićem. Ova pripovijedanja s početka Biblije trebaju biti čitana kao figura (typos), tj. kao (po)svjedočenje jednoga događaja simbolične vrijednosti koji proročki naviješta smisao povijesti sve do njezina savršenoga ispunjenja (br. 6).

Svaki od važnih elemenata najavljenih u temeljnom pripovijedanju (Post 2-3) razrađen je potom u cijeloj biblijskoj literaturi. Različite predaje Staroga zavjeta (u Tori, u mudrosnim spisima, Psalmima i u proročkim zbirkama) i one Novoga zavjeta (u evanđeljima i u poslanicama apostola) zajedno doprinose, svaka na specifičan način, prikazivanju složenosti ljudskoga lika koji je predstavljen kao otajstvo koje treba istraživati i kao jedna od divota božanskoga djelovanja koje nadahnjuje neprestano veličanje Stvoritelja (Ps 8).

Prvo poglavlje (br. 14-68) predstavlja čovjeka kao stvorenje Božje (Post 2,47; Post 1,26-27). Ovo je prva i temeljna „relacija” koja daje vrijednost i činjenici da je ljudsko biće načinjeno od „praha” (tj. da je smrtno, prolazno) i njegovu biću živom po božanskom „dahu” (tj. da posjeduje duhovne sposobnosti i da je određeno za besmrtnost). Iz Biblije se ne dobiva definicija čovjekove biti, nego više artikulirano promišljanje njegova bića kao subjekta mnogostrukih relacija. Drugim riječima, to što Sveto pismo objavljuje o čovjeku može se razumjeti samo ako se istražuju relacije koje ljudsko stvorenje ima s cijelom stvarnošću.

Dokument se pritom poziva na encikliku Laudato si‘ pape Franje koja govori (§ 66) o tri temeljne relacije: o onoj s Bogom, s bližnjim i sa zemljom. Ostale svjetlorijeci.ba

7

VIJESTI

provincijala Bosne Srebrene Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić primio je 1. kolovoza 2022. godine fra Zdravka Dadića, provincijala Franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Fra Zdravko Dadić, do izbora za provincijala 27. travnja ove godine, bio je župnik Župe B. D. Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici – Zagreb.

Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM organizirala je ovogodišnje pripreme i duhovne vježbe pred svečano zavjetovanje za 15 franjevačkih bogoslova iz 6 provincija Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a koordinator priprema bio je dr. fra Serđo Ćavar, meštar hercegovačkih bogoslova. Iz provincije Bosne Srebrene sudjelovala su dvojica kandidata za svečane zavjete, fra Hrvoje Žabić i fra Danijel Lukić, prenosi FIA. Program priprema započeo je 1. kolovoza okupljanjem u franjevačkom samostanu na otočiću Badiji u blizini Korčule gdje su kandidati proveli 10 dana, a kao vrhunac priprema braća su imala duhovne vježbe koje je vodio hercegovački franjevac fra Josip Vlašić. Kroz to vrijeme mlada braća su imala priliku kroz molitvu, šutnju, zajednička i osobna razmatranja, šetnju prirodom, svakodnevnu euharistiju, molitvu krunice, časoslova i klanjanja još dublje razmisliti o svom pozivu, zavjetima i doživotnom posvećenju Bogu po primjeru sv. Franje.

Cjelokupni program i duhovne vježbe završene su euharistijskim slavljem u zahvalu Bogu za sva dobročinstva i milosti primljene kroz ovo vrijeme.

Na svetkovinu sv. Klare Asiške, 11. kolovoza, u samostanu sestara klarisa u Brestovskom svečane zavjete položile su s. M. Janja Dragičević iz Čapljine i s. M. Brigita Bošnjak iz Rame. Šest godina nakon ulaska u samostan sestre su izgovorile svoj doživotni „Evo me!” u Redu siromašnih sestara sv. Klare, prenosi mrežna stranica Samostana sv. Klare Brestovsko.

Misno slavlje i obred zavjetovanja predvodio je biskup mons. fra Marko Semren u koncelebraciji s provincijalom Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem, fojničkim gvardijanom fra Mariom Katušićem i još dvadesetak svećenika. Asistirali su bogoslovi Franjevačke teologije pod vodstvom njihovog profesora liturgije fra Danimira Pezera. Euharistijsko slavlje svojim pjevanjem uveličao je bend El Shaddai pod ravnanjem fra Danijela Rajića, dok je litanije svih svetih pjevao fra Antonio Šakota. svjetlorijeci.ba

11

SAMOTNO MJESTO

Humanizam koji je

D

osjetka njemačkoga filozofa i antropologa Ludwiga Feuerbacha iz 19. stoljeća, da nije onako kako stoji u Bibliji, da je Bog stvorio čovjeka po svojoj slici, nego baš obratno, da je čovjek na svoju sliku stvorio Boga, izazvala je dvostruke posljedice.

Logos iza svega S jedne strane, priroda je utihnula. Čovjek je, po tome što je stvoren, bio dotad jednak svemu tvarnom, baš onako kako je sveti Franjo pjevao – nije zapravo bilo razlike između Sunca, Mjeseca i čovjeka, samo što su za njega nebeska tijela bila braća, a za novovjekoga znanstvenika i filozofa čovjek je tvar poput njih. Sve je stvoreno nekad svjedočilo Božju slavu i moć, i zbog toga je imalo što reći; čovjek davnine u svemu je vidio značenje, jer je vjerovao da je svijet stvorio Bog svojom riječju, da je Logos iza svega, i da je svijet stoga logičan i da ima smisao.

14

rujan 2022.

PIŠE:

Moderan čovjek je zadržao logičnost svijeta i uzima kao samorazumljivo da se svemir pokorava matematičkim i fizikalnim zakonima, ali ne vidi matematički um iza svega. Možemo se čuditi da su u srednjem vijeku Boga prikazivali kao geometra, sa šestarom u ruci, ili da su u pelikanu vidjeli sliku Krista jer su pogrešno vjerovali da ta neobična ptica mlade hrani vlastitim mesom, ali bili su to iskazi vjere da je svijet stvoren racionalno i da govori o svojem Stvoritelju. Danas znanost saznaje sve više iz sve manjih dijelova materije, ali ništa od toga nema smisla jer se u tim saznanjima ne čuje jeka dalekoga Logosa.

Zrcalne slike Druga je posljedica da se od stvorenja čovjek pretvorio u stvoritelja, a da su ono što stvara iluzije. „Bog je stvorio noći gusto naseljene snovima, prepune zrcalnih slika, kako bi čovjek osjetio da nije ništa više nego isprazno

razmišljanje. To je ono što nas plaši”, piše argentinski književnik Jorge Luis Borges. Današnje stanje iluzija naziva se postmodernizmom, sustavom mišljenja koji odbija bilo kakvu onostranost, što znači da ne priznaje ni Boga, ni dušu, ni vječnost, ni slobodu – sve ono od čega se sastoji kršćanska vjera; kršćanstvo je još jedan san, još jedna zrcalna slika.

Postmodernizam je sličan dobu grčkih sofista po svojem cinizmu. Naši su suvremenici Protagora, za koga je čovjek mjera svih stvari; Gorgija koji je tvrdio da se ništa ne da spoznati, a kad bi se i dalo, ne bi se moglo priopćiti; Trazimah, koji je rekao da je pravednost korist jačega; Kritija koji je zaključio kako su vjeru izmislili vladari da lakše vladaju. Možemo još dodati Ksenofonovu primjedbu da Etiopljani svoje bogove prikazuju s afričkim nosovima, a Tračani kao plavooke i crvenokose, pa bi, da mogu crtati, volovi svoje bogove nacrtali kao volove, a konji u obličju konja. Na početku postmodernizma

T

ežnja za smislenim, ispunjenim životom je stalno prisutna u ljudskom biću. Čovjek se razvija i nastaje, ugrađuje u sebe sjećanja, dopunjava ih novim iskustvima, osjeća druge i za druge i očekuje isto s njihove strane.

U uzajamnosti s drugima, u dijeljenju i suživotu, opstaje i utječe na vlastitu osobnost, a sve vođen onim iskonskim koje ga duboko u nutrini sjeća Ljubavi koja ga je stvorila tako čudesnim. Čudesnost lika čovjekova ogleda se u njegovoj važnosti i u sprezi s drugim živim bićima koja su mu podložna i o kojima brine. Priroda koja ga okružuje također je stvorena da bi mu služila i štitila ga, hranila ga i odijevala, a on se izgrađivao i stvarao povoljne uvjete života za sve. I tako je to neko vrijeme trajalo. A onda se čovjek uzjogunio. Počeo je sebe doživljavati mjerilom svega, postavši sam sebi dostatan. Poremetio je odnose unutar samoga sebe što je, posljedično, utjecalo i na odnose s drugim ljudima, ali i sa životinjama, prirodom, čineći tako pomutnju u svijetu.

Prvenstvo čovjeka Danas svjedočimo obrnutosti postavki ljudskih normi i ponašanja, izgubljeno18

rujan 2022.

PIŠE: PROF. DR.

sti i lutanja čovjeka. Iznad njega se sada kao važniji postavljaju oni elementi koji su u prapočecima stvoreni za njegovu dobrobit, o kojima je on trebao skrbiti. Krajnostima u kojima se briga za životinje i okoliš predstavlja važnijom od boljitka samoga čovjeka svjedočimo svakodnevno. „Čovjek ni životinje ni prirodu ne može svesti samo na objekte svoga vladanja ili iskorištavanja niti ih znanošću i tehnikom pretvoriti samo u okruženje za svoj život. Oni su u određenom smislu čovjekovi sugovornici s kojima ostvaruje sveopće zajedništvo stvorenja. Ipak, u takvom odnosu potrebno je trajno zadržati u svijesti ontološku razliku između čovjeka, životinja i prirode te čovjekovo prvenstvo među njima. Jedino je čovjek stvoren na sliku Božju i jedino je njemu povjerena briga nad životinjama i prirodom, a ne obrnuto”, ističe se u dokumentu Čovjek stvoren „na sliku Božju” – njegova veličina i poziv Vijeća za nauk vjere Hrvatske biskupske konferencije. Također, i tehnologija koja je preuzela vodeće mjesto u današnjem svijetu, umjesto da služi za dobrobit i razvoj čovjeka, često postaje prijetnja čovjeku i dovodi ga u podanički položaj. „Grozote ne moraju biti naša sudbina. Ipak, uvjeti života se mijenjaju

iz naraštaja u naraštaj. Takva je naša bezgranična sposobnost samoobmanjivanja”, upozorava Michael O‘Brien u svojoj knjizi Putovanje na Alphu Centauri. Čovjek bombardiran raznim informacijama i mogućnostima zaboravlja svoje vlastito poslanje na ovome svijetu, povjerenu mu ulogu da izgrađuje svijet na dobrobit svih. Misleći da je slobodan činiti što ga volja, uljuljkan u sve veći materijalizam i mogućnosti novoga doba, osjeća se moćnim i sposobnim jer jednim klikom može ostvariti neke usluge ili radnje, a zapravo ne uviđa opasnost toga istog klika za svoj razvoj i opstanak. Zaslijepljen, prati, iščitava, googla, informira se, putuje, trguje, druguje s mnoštvom prijatelja. Uvjeren je da „upravljati zaslonom računala ili pametnoga telefona znači ući u svijet u kojemu se ne morate baviti ničim što niste odabrali”, upozorava Rod Dreher u svojoj knjizi Benediktova opcija.

Tom se novom čovjeku, zavedenom i upletenom u mrežu ideja o vlastitoj (sve)moći i dostatnosti, čini da može učiniti sve što poželi odbacujući stoljećima izgrađivane i promicane etičke postavke i moralne odgovornosti. „Danas, kada je ljudski život sveden na ovozemaljske vremenske okvire te kada

PIŠE: FRA

Banjolučka biskupija jedna je od najteže stradalih biskupija u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj tijekom Drugoga svjetskog rata. Žrtve su bili kako katolički vjernici tako i svećenici. Krajem mjeseca srpnja i u prvoj polovici kolovoza padaju godišnjice mučeništva petorice svećenika, pa je to prigoda i da se ovdje rekne nešto o njima.

Waldemar Maksimilijan Nestor Rođen je 12. prosinca 1888. u Gross-Strehlizu (Šlezija), od oca Antona i majke Julije r. Hepner. Osnovnu školu je pohađao u Petrogradu. Roditelji su mu doselili u Bosnu kao činovnička obitelj prije 1900. godine. Odlučio je postati trapist u Mariji Zvijezdi i u samostan stupio 1905., uzevši ime Maksimilijan.

Završio je srednju školu i teološki studij te primio niže i više redove u vremenu od 1912. do 1917. U sirotištu uz samostan „Marija Zvijezda” vršio je službu učitelja, ekonoma i ravnatelja. Pošto je samostan pretrpio veliku materijalnu štetu uslijed nekoga lošeg ugovora s jednom tvrtkom, razmirica između Nestora i opata o tome tko je od njih za to kriv dovela je i do toga da je Nestor odlučio napustiti trapiste i prijeći u biskupijske svećenike. Zamolio je biskupa Garića da ga primi u kler Banjolučke biskupije i bilo mu je udovoljeno te je 20

rujan 2022.

Waldemar Nestor 1931. inkardiniran u Banjolučku biskupiju. Bio je potom pet godina kapelan u župi Ljubunčić, a zatim imenovan župnikom u Bosanskom Petrovcu, u kojem je ostao i djelovao do mučeničke smrti 27. srpnja 1941.

Anto Dujlović Rođen je 26. lipnja 1914. u Ružićima, župa Ivanjska, od oca Lovre i majke Ane r. Sušilo. Osnovnu školu je pohađao u rodnom mjestu, ujesen 1927. je otišao u Sjemenište u Travniku, a nakon svršene gimnazije, godine 1935. u Vrhbosansku bogosloviju u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 30. travnja 1939. Iza toga je još jednu godinu dovršavao teološki studij u Sarajevu, nakon čega je 27. lipnja 1940. postavljen za župnika u Gumjeri kod Prnjavora.

Bio je gorljiv pastir duša te se naročito zauzimao za obranu ćudoređa. U knjizi župnih oglasa za nedjelju 11. srpnja 1943. ostalo je zapisano: „Molim još jednom da dobro zapamtite, da nema i ne smije biti noćnih igranki, pa makar me koštalo glave. Ne dam i ne mogu dopustiti, da se mladež kvari i da se širi nemoral.” Zbog takvoga držanja bio je sigurno četnicima i partizanima trn u oku. Vjerojatno u noći kad je to pisao, između subote 10. i nedjelje 11. srpnja nasilno je odveden iz župnoga stana i ubijen ubodima nožem i vatrenim

oružjem. Pokopan je na gumjerskom groblju, ali danas se, nažalost, ne zna gdje mu je grob.

Josip Kaurinović Rodio se 9. srpnja 1875. u Šehovcima kod Sanskoga Mosta, od oca Ivana i majke Mare r. Madžić. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu, tri prva razreda gimnazije završio je u franjevačkom sjemeništu, a potom je s 15 godina 1890. ušao u franjevački novicijat dobivši ime fra Marijan. Teološki studij je svršavao na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu 1897. – 1901. i kao bogoslov istupio iz franjevačkoga reda te postao svećenički kandidat Banjolučke biskupije i za svećenika je zaređen 29. lipnja 1901. Svećeničku službu obavljao je kao kapelan u Bihaću 1901. – 1902., potom deset godina bio vjeroučitelj u Banjoj Luci (1902. – 1912.) te župnik u Prijedoru punih 30 godina (1912. – 1942.), sve do svoje mučeničke smrti.

U svibnju 1942., u vrijeme napada partizana na Prijedor napadnuta je također župna crkva i kuća. Župnik se branio lovačkom puškom nekoliko sati, pri čemu je najprije ranjen a potom masakriran i ubijen pred župnom kućom 16. svibnja 1942. Pokopan je na livadi blizu crkve, a četiri mjeseca kasnije ekshumiran i prenesen na prijedorsko katoličko groblje Urije i položen u grobnicu pred kapelicom.

A

ko bi se pokušalo navesti neke opće odrednice ljudskoga života, onda bi svakako među prvim bila ta da se čovjeku život na najneposrednijoj razini pokazuje kao nešto višeznačno i, po svojoj naravi, uvelike neodređeno te samim tim upitno i nesigurno. Ovo potonje se ponekad očituje u tolikoj mjeri da nam se ljudski život onda predočuje kao neodređeni i u sebi nedorečeni slijed zbivanja.

Međutim, usprkos toj nedorečenosti, za koju osjeća da je nešto jače i daleko veće od njega, čovjek – gonjen nekim dubinskim silama – osjeća potrebu da taj gordijski čvor neodređenosti na neki način presječe i sebi iskleše put koji će ga izvući iz toga labirinta mogućnosti koji prijeti da će ga svojom težinom prikovati za mjesto. Čovjek jednostavno zna da ne može ostati na jednom mjestu, da se mora pokrenuti u nekom pravcu – to je još jedan zakon života koji postoji neovisno o njemu i koji ga uvjetuje.

Drugim riječima, ljudska stvarnost po sebi nije aktualno određena: ona je u sebi mogućnost koja može imati različite aktualizacije, ostvarenja. Mi smo ti koji unosimo red i poredak u tu neodređenost naglašavajući, tj. izabirući samo 22

rujan 2022.

PIŠE: DR. SC. FRA VILI RADMAN

neke njezine aspekte: prevodeći ih sa stupnja mogućega na stupanj stvarnoga, aktualnoga, dok drugi aspekti koji postoje kao mogućnost bivaju ostavljeni na toj razini jer nisu predmet našega izbora.

Ovaj dinamični i složeni proces kroz koji prolazi naš doživljaj stvarnosti ukazuje, s jedne strane, na važnost naše djelatnosti: naime, ljudska stvarnost treba nas da bude stvarna, aktualna. No, s druge strane, ovo pokazuje i odgovornost koja prati našu djelatnost

budući da smo mi ti koji pravimo izbor: mi smo ti koji biramo i oblikujemo stvarnost u kojoj ćemo poslije živjeti. U ovom i ovakvom procesu oblikovanja rađa se i naša osoba, tj. postajemo određenim subjektima s određenim oznakama. Opet naglašavam određenim zato što nije uopće bilo nužno da postanemo takvim kakvim smo sada – mogli smo biti i nešto drugo, mogli smo biti drukčiji. Oblikovanjem naše osobnosti naš život zadobiva svoju određenost – svoje aktualno „uosobljenje”.

Nije uopće bilo nužno da postanemo takvim kakvim smo sada – mogli smo biti i nešto drugo, mogli smo biti drukčiji. Oblikovanjem naše osobnosti naš život zadobiva svoju određenost – svoje aktualno „uosobljenje”

Kršćanska perspektiva: odnos Bog – čovjek Ovom općem antropološkom okviru za razumijevanje temeljne konstelacije ljudskoga života kršćanska vjera pridodaje jedan bitan čimbenik: Boga, tj. odnos između Boga i čovjeka. Bog je Stvoritelj, a čovjek je njegovo ljubljeno stvorenje koje je kao takvo, po svojoj ustrojenosti, jednostavno upućeno na Boga kao svoga Stvoritelja. Samo unutar toga, ispravno življenoga odnosa može ljudski život dobiti svoje ispravno određenje i može čovjek ispravno izabrati u mnoštvu mogućnosti koje se

VIJESTI Predvodeći u nedjelju, 7. kolovoza, misno slavlje u župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Ulicama kod Brčkog u Bosanskoj Posavini mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup i metropolit, posvetio je novu župnu crkvu sagrađenu na temeljima u zadnjem ratu porušene župne crkve i u oltar ugradio relikvije sv. Odiliona, opata. Uz župnika fra Martina Antunovića suslavilo je 15-ak svećenika.

U prigodnoj homiliji nadbiskup Vukšić je naglasio kako je glavna poruka tog velikog događaja da je to hram Božji. „U ovom hramu vi ste hram Božji jer u vama je Duh Sveti. Ovaj hram ima svrhu, ima svoje opravdanje i uslužuje upravo vas – i ne samo vas – sa zadaćom da budete i da budemo hram Božji; mjesto u kojemu zauvijek stanuje Duh Božji”, posvijestio je mons. Vukšić. Nakon službe Riječi uslijedilo je moljenje litanija svih svetih, a zatim sam obred posvećivanja crkve pri čemu su u oltar pohranjene moći sv. Odiliona, opata. Na kraju misnoga slavlja prisutnima se obratio župnik Antunović zahvalivši ponajprije Gospodinu, potom nadbiskupu, projektantima Juri Pranjiću i njegovoj kćeri Ani, svojim župljanima i dobročiniteljima što su nakon 15 godina čekanja i 10 godina obnavljanja uspjeli dovršiti župnu crkvu. (B. Lukačević)

veleposlanika SAD-a u BiH Dana 6. srpnja 2022. nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons.

Tomo Vukšić primio je na njegovu zamolbu veleposlanika Sjedinjenih Američkih Država u BiH Michaela J. Murphyja s pratnjom. Na susretu je uz nadbiskupa Vukšića prisustvovao i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić i nadbiskupov tajnik vlč.

Domagoj Matijević, prenosi KTA BK BiH. Veleposlanik Murphy i nadbiskup Vukšić razgovarali su o aktualnim pitanjima u BiH, s posebnim osvrtom na stanje Katoličke crkve i hrvatskoga naroda.

Veleposlanik se također zanimao za odnose među narodima i za međureligijski dijalog te za druga složena pitanja u ovome društvu i državi. Složili su se da mir ne smije biti ugrožen i da se sva pitanja trebaju rješavati samo dijalogom. U funkciji toga, od presudne je važnosti sigurna i pravna država, koja će svima pružiti sigurnost i jednakost te omogućiti gospodarski razvitak i osiguranje radnih mjesta, zaključili su sugovornici.

Biskup Limburga dr. Georg Bätzing svojim dopisom od 21. srpnja 2022. udijelio je ime Hrvatskoj katoličkoj misiji Wiesbaden koja će odsada i službeno slaviti svetoga Antu Padovanskog kao svoga zaštitnika. U vjerničkoj zajednici to slavlje neće biti neobično jer vjernici godinama časte ovoga velikog sveca. U crkvi je postavljen i blagoslovljen kip sv. Ante te je uređen vrt.

Dopisom je tako stavljen pečat na uzdanje svih članova Misije u zagovor sv. Ante.

Ova misijska zajednica, predvođena fra Kristijanom Montinom i brojnim pastoralnim suradnicima, ove godine slavi 50. obljetnicu svoga postojanja. Proslava velikoga jubileja priprema se za 24. i 25. rujna. Prvoga dana će se održati akademija povodom ove velike obljetnice, a sljedećega dana, 25. rujna, svečano misno slavlje koje će predvoditi vrhbosanski nadbiskup u miru kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s provincijalom Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem. (Izvor: Župa Wiesbaden) 24

rujan 2022.

Fotovijest

Nakon 13 godina borbe s nadležnim institucijama, Franjevačka provincija Sv. Križa – Bosne Srebrene je u Sarajevu 21. srpnja 2022. godine potpisala ugovor s Općinom Novo Sarajevo o završetku obnove zgrade franjevačkog samostana sv. Križa u Sarajevu.

Uz nazočnost predstavnika Općine Novo Sarajevo i Provincije Bosne Srebrene, ugovor su potpisali načelnik Općine dr.

Hasan Tanović i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić koji je na samom početku svoga obraćanja podsjetio na povijesnu i emotivnu važnost ovoga prostora izgrađenog 1942. godine. Zemlja i zgrada franjevačkog samostana je, neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, odlukom Vrhovnog suda NRBiH franjevcima oduzeta, a tijekom zadnjeg rata (1992. – 1995.) zgrada je zapaljena i srušena. Nakon rata, franjevcima je dozvoljeno adaptirati dio objekta, ali im nije dozvoljeno obnavljanje „Lamele C” koja je ostala uništena.

Načelnik Tanović istaknuo je važnost djelovanja franjevaca u BiH i izrazio žaljenje što se godinama opstruirala realizacija obnove: „Ovo je ugovor kojim će se formalno i pravno omogućiti nastavak obnove i po kojem Općina i dalje ostaje vlasnik prostora, ali daje potvrdu da su franjevci doživotni uživaoci ovog prostora što je pravo koje su ostvarili još odavno. Potpisivanjem ovog ugovora učinili smo ono što je bilo u nadlež-

nosti lokalne zajednice i pokušali barem djelomično ispraviti nepravdu koja je nanesena franjevcima prije mnogo godina.”

Sredstva za sanaciju prostora su već osigurana, a postignut je i dogovor po kojem će se, u sklopu rekonstrukcije, dio sredstava izdvojiti za obnovu igrališta koje se nalazi uz samu zgradu. „Ovakav dogovor mnogo govori o svijesti i društvenoj odgovornosti franjevaca jer će obnovom igrališta Općina Novo Sarajevo dobiti moderno uređen sportski prostor za boravak i slobodno vrijeme mladih”, dodao je načelnik Općine Novo Sarajevo, dok je provincijal fra Zdravko Dadić kazao: „Želimo da se i lokalni život događa ovdje: da djeca i mladi mogu doći u siguran prostor koji će biti osvijetljen i uređen, gdje se mogu družiti, zabaviti i baviti sportom.”

Iako je svojedobno izgrađen s osnovnim ciljem stvaranja prostora za školovanje svih franjevaca Južnoslavenske konferencije OFM, danas je ovaj prostor puno više od toga: dom je studentima, pučkoj kuhinji, radijskoj postaji Radio Marija, humanitarno-karitativnoj organizaciji Kruh sv. Ante, Franjevačkom medijskom centru Svjetlo riječi i sjedište je Franjevačke provincije Bosne Srebrene, te kao takav ima veliki značaj u životu franjevačke zajednice, ali i u životu grada Sarajeva općenito.

svjetlorijeci.ba

25

Digitalno i tiskano izdanje revije

svega je nekoliko klikova od vas!

Posjetite web knjižaru Svjetla riječi, pretplatite se na reviju i uživajte u zanimljivom sadržaju. Svakoga mjeseca na 84 stranice čitajte o aktualnim temama s područja vjere, društva i kulture.

https://knjizara.svjetlorijeci.ba/ Čitajte odmah!

RAZGOVARAO: FRA VILI RADMAN | FOTO: FRA

26

rujan 2022.

F

ra Zdravko Dadić rođen je 8. svibnja 1966. u Gradačcu.

Osnovno obrazovanje završio je u Tramošnici. Pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, a u novicijat je stupio 14. srpnja 1985. na Bistriku (Sarajevo). Prve zavjete položio je 11. srpnja 1986. u Sarajevu, kao i svečane 19. listopada 1991. Na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima završio je filozofsko-teološki studij (1987.

– 1992.) te je za svećenika zaređen 20. srpnja 1992. u župi Podhum (Livno).

Službovao je kao župni vikar u Vitezu (1992. – 2000.), bio gvardijan i župnik u Dubravama (2000. – 2006.) te definitor, ekonom Provincije i gvardijan u kući Provincijalata (2006. – 2009.).

Od 2009. bio je župnik župe B. D. Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici, a od srpnja 2019. i gvardijan franjevačkog samostana sv. Ilije u Zagrebu. Kao ekonom Provincije pomagao je u duhovnoj i materijalnoj obnovi svih župa te je dao značajan doprinos pri obnovi crkava, samostana i župnih kuća u župama Dubrave i Sesvetska Sopnica kao i u Visokom, Sarajevu i u Olovu.

Na provincijskim kapitulima 2016. i 2019. biran je ponovno za definitora, a u travnju 2022. godine na izbornom Kapitulu Franjevačke provincije Bosne Srebrene izabran je za provincijala. ◆ Oče provincijale, u ime naših čitatelja, Redakcije i Uredničkoga vijeća čestitam Vam na izboru za poglavara Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Kako ste doživjeli svoj izbor: je li bilo teško donijeti tu zahtjevnu odluku te prihvatiti kandidaturu i izbor za provincijala?

Najprije vam svima želim zahvaliti na čestitci na izboru za provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Sama činjenica da je Bosna Srebrena institucija koja u kontinuitetu djeluje već 731 godinu govori o veličini i važnosti naše Provincije, o njezinim velikim i važnim

likovima i o svakom bratu koji je utkao svoj život za dobro našega Reda i naroda. Trebalo je stoga puno promišljanja: prihvatiti kandidaturu ili ostati po strani što bi meni zacijelo bilo mnogo lakše. Što se tiče odluke da prihvatim kandidaturu za provincijala, ona nije bila nimalo laka ni jednostavna, a to ne govorim tek iz neke kurtoazije. Da u našem izbornom ciklusu nije bilo nekih čudnih procesa, nikada ne bih prihvatio ovu tešku ulogu. Iskreno rečeno, dugo sam razmišljao prihvatiti je ili ne, ali u trenutku kada sam osjetio da ću u toj odgovornoj službi imati istinsku potporu svoje subraće koja su me u tome prijateljski poticala i ohrabrivala, odlučio sam je prihvatiti uzdajući se u Božju pomoć i u suradnju čitavoga našeg provincijskog bratstva. ◆ Kako biste ocijenili rad i atmosferu koja je pratila ovaj Kapitul i što to, prema Vašem mišljenju, kaže o Provinciji kojoj ste upravo došli na čelo?

Sam naš Kapitul je prošao u bratskoj i vrlo tolerantnoj atmosferi, a pratila ga je i velika zainteresiranost javnosti kako glede samih događaja na Kapitulu tako i vezano za odvijanje izbornoga procesa. Naše franjevačko bratstvo je veoma dinamično, puno potencijala i spremno da svoje snage utroši na dobrobit naše Provincije što se i pokazalo na samom Kapitulu. Uloga je Kapitula da se na njemu načini svojevrsna inventura stanja u Provinciji na ključnim područjima njezina djelovanja. Riječ je o pastoralnim prilikama i radu na župama, o funkcioniranju odgojnoga i obrazovnoga sustava Provincije, o duhovnom životu, graditeljskim aktivnostima, humanitarnoj i karitativnoj djelatnosti, izdavaštvu, ekonomskom stanju… Izvješća o svim tim aktivnostima pružila su nam svježu sliku sadašnjega stanja u našoj zajednici, tako da smo na osnovi analize svih tih predočenih podataka i informacija mogli odrediti smjernice za daljnje dje-

lovanje. Na Kapitulu smo pobliže upoznati s teškoćama s kojima se članovi Provincije suočavaju u svome radu, prije svega po župama od kojih je znatan broj njih devastiran u vrijeme rata, ali smo također s radošću mogli konstatirati i respektabilne rezultate proizišle iz uloženoga truda i napora naše subraće u samostanskim i župnim zajednicama. ◆ Kakvo ste stanje u Provinciji „zatekli” u pogledu broja franjevaca i institucija koje vode te vjernika i župa koje opslužuju?

Provincija Bosna Srebrena je i dalje vrlo vitalna zajednica koja se uspješno nosi sa svim problemima koji nas sve skupa tište. Ona danas ima 2 biskupa, 268 svečano zavjetovane braće i 12 bogoslova.

Jedan dio braće je u mirovini, a ostali služe u 18 samostana i 70 župa u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Kosovu, 20 braće služi po europskim državama kao misionari, 4 u Australiji, 2 u Africi i 1 u Južnoafričkoj Republici. Imamo Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, Franjevačku teologiju u Sarajevu, Međunarodni studentski centar isto tako u Sarajevu. Sve su to institucije koje imaju za cilj ne samo naš nego i opstanak našega naroda u Bosni i Hercegovini.

Za siromašne se brinemo preko naše Humanitarno-karitativne organizacije „Kruh sv. Ante”, a u Slavonskom Brodu se preko Zlatnoga cekina posvećujemo djeci s poteškoćama u razvoju. Naša djelatnost ima vrlo širok dijapazon i obuhvaća niz aktivnosti u skladu s našim evanđeoskim i franjevačkim poslanjem brige za svakoga čovjeka. ◆ U svojoj Izjavi za javnost sudionici Kapitula su upozorili da se temeljni problemi života u BiH s područja politike, gospodarstva i demografije ne rješavaju, a pandemija koronavirusa ih definitivno samo pogoršava.

Usprkos tim dubokim problemima, naglašava se u Izjavi kako franjevci svjetlorijeci.ba

27

VIJESTI Na blagdan sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, papa Franjo je u vatikanskoj bazilici predvodio misu nakon koje je uručio palije 44 novih nadbiskupa metropolita, među kojima i vrhbosanskom nadbiskupu mons. Tomi Vukšiću, prenosi nedjelja.ba.

Od 2015. godine metropoliti palije primaju od Svetog Oca u Vatikanu, a na ramena im ih stavljaju papini predstavnici u sjedištima metropolija.

Tijekom euharistijskog slavlja na blagdan sv. Ćirila i Metodija 5. srpnja, u crkvi posvećenoj spomenutim slavenskim apostolima u okviru zdanja Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, nadbiskup metropolit vrhbosanski u miru kardinal Vinko Puljić, predstavnik pape Franje, na ramena mons.

Tome Vukšića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH, stavio je znak metropolitanske vlasti – palij.

Svečano misno slavlje započeo je kardinal Puljić u zajedništvu s nadbiskupom Vukšićem, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petrom Palićem, biskupom skopskim i eparhom strumičko-skopskim mons. Kirom Stojanovim i pomoćnim biskupom banjolučkim mons. fra Markom Semrenom. Nakon izgovaranja Ispovijesti vjere, kardinal Puljić je stavio palij na ramena nadbiskupa Vukšića, koji je potom preuzeo predvođenje misnoga slavlja.

U koncelebraciji je bilo oko 50 svećenika, a među njima i savjetnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury

Medina Blanco, generalni vikari Vrhbosanske nadbiskupije i Vojnog ordinarijata u BiH mons. Slađan Ćosić i mons. Željko Čuturić, vikar Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Janko Ćuro i drugi. Na misi su bile prisutne i redovničke poglavarice: provincijska predstojnica Sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća BDM sestara Služavki Maloga Isusa s. M. Ana Marija Kesten, provincijska poglavarica Školskih sestara franjevki Provincije Svete Obitelji u Hercegovini s.

M. Franka Bagarić te provincijalna poglavarica sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog Provincije Majke Divne Sarajevo s. M. Vinka Bilješko.

Na blagdan Gospe od Anđela, 2. kolovoza, u franjevačkom samostanu Duha Svetoga u Fojnici tijekom svečanog misnog slavlja s. Andreja Lukenda i s. Vesna Bošnjak položile

su doživotne redovničke zavjete, objavljeno je na mrežnoj stranici ssf.hr.

Euharistijsko slavlje predslavio je fra Nikica Vujica, u koncelebraciji s fra Mariom Katušićem, gvardijanom fojničkog samostana, fra Mirkom Majdandžićem, župnikom u župi Brestovsko i drugim svećenicima.

U svojoj homiliji fra Nikica je istaknuo kako izgovaranje riječi „hoću zauvijek” s. Vesne i s. Andreje snažno dopire do svakoga nazočnog i da vjeruje da će ono dotaknuti i one mladiće i djevojke koji se još uvijek „otimaju” Božjem pozivu. Svoju propovijed završio je riječima sv. Franje: „Ja sam učinio svoje. Neka vas Krist pouči o onom što je vama činiti”.

Zavjete je primila s. Željka Dramac, provincijska predstojnica u nazočnosti, kao svjedoka, dviju zavjetovanih sestara – s. Mire Bliznac, zamjenice provincijske predstojnice i s. Radmile Ilinović, odgajateljice sestara juniorki. svjetlorijeci.ba

31

Teretana PIŠE:

vo je ljeto prošlo u sjeni zastrašujućih i zabrinjavajućih vijesti, kakve ne pamtimo od Domovinskoga rata. Postali smo, htjeli ne htjeli, stručnjaci za nuklearne prijetnje Rusije, zemljopis, povijest i poljoprivredu Ukrajine, etnički sastav stanovnika Krima, Hersona i Donbasa, kalibre topničkoga oružja, domet turskih dronova, granice baltičkih zemalja, plinovode i naftovode, LNG, američke izbore, iranske fetve, wuhanske šišmiše, COVID sojeve, majmunske boginje, vrste cjepiva, razlike u nuspojavama proteinskih, vektorskih i mRNA cjepiva, ekonomsku logiku inflacije, uzročnike globalnoga zatopljenja, kataklizme koje samo što nisu pogodile planet zbog klimatskih promjena i još koješta. Puno je zbivanja koja utječu, ili se tumače kao da utječu, na veći dio svijeta. Slika koju mediji stvaraju o njima je da neposredno utječu na nas. Mediji nam predlažu da strahujemo od zaraze, bolesti, rata, požara, poplave, cunamija, vrućine, hladnoće, potresa, siromaštva, oskudice i gladi. Ovih sam se dana iznenadio koliko su ti medijski prijedlozi učinkoviti.

Pametna, obrazovana, odgovorna osoba, vjernik k tomu, rekla mi je da živi u agoniji zbog straha od klimatskih promjena. Druga je osoba ispričala svoj nedavni san: usred druženja s prijateljima svi su iznebuha potražili zaklon jer je pala nuklearna bomba. Strah od virusa 32

rujan 2022.

pak nije prošao ni kad je prošla pandemija. Nije malo onih kojima je maska za lice postala dio odjeće, pa je nose i kad se sami voze u automobilu. Doista, teško se oduprijeti poplavi loših i apokaliptičnih poruka koje nas obasipaju odasvud. Javnim prostorom dominira, kako je to zgodno rekao jedan hercegovački franjevac, marketing zabave i marketing straha. Čega se bojimo?

Rastrgan između hedonizma i egzistencijalnih strahova moderni je čovjek žrtva svojih požuda, nad kojima ne vlada, i izvanjskih okolnosti, nad kojima također ne vlada. Psihijatrija i plastična kirurgija postali su valjda najunosnije grane medicine. Drugi vidovi utjehe, mahom oni koji izazivaju ovisnosti, poput alkohola, droge, kocke, bludničenja, prejedanja, manijakalnoga šopingiranja ili kompulzivnoga surfanja internetom postaju sveprisutni i sve više društveno prihvatljivi.

Prosječan Europljanin, pa tako i Hrvat, materijalno gledano nikad nije živio tako dobro kao danas. Istodobno je izgledno kako prosječan Europljanin, pa tako i Hrvat, nikad nije bio toliko tjeskoban, nezadovoljan i preplašen kao danas.

Da će svijet, koji je bez Krista izgubljen, tonuti u sve dublje bezakonje i beznađe, za kršćane koji čitaju Sveto pismo nije novost. Ljudima je u svijetu

prije svega potrebna poruka evanđelja, radosna vijest o tome da ih je Bog pomirio sa sobom u Kristu. Prije spoznaje o tom pomirenju vjere i obraćenja, strah i tjeskobnost se, gotovo se može reći, podrazumijevaju. Bezbožan, poročan život ne može uroditi plodovima mira i radosti. Apostol Pavao o tome je grubo jasan: „Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo” (Rim 2,9).

Kršćanin pak, katolik koji je život predao Isusu kao Spasitelju i Gospodinu, ne bi trebao dopustiti da ga obuzmu strahovi i tjeskobe.

Dolazak je tjeskobnih vremena nagoviješten u evanđeljima i poslanicama.

Isus tako opominje: „A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se” (Lk 21,9). Na kome je odgovornost da kao Isusovi sljedbenici ne živimo u strahu?

Na državi? Crkvi? Župniku? Ne, nego na nama samima. Isus dalje upozorava: „Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama” (Lk 21,34). Mi, dakle, imamo paziti na se. U tome primamo Božju pomoć, što saznajemo iz novozavjetnoga obećanja: „Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora” (Tim 1,7). Izvanjske okolnosti mogu nam biti protivne, kao što su puno puta u prošlosti i bile. Ni ratovi, ni bolesti, ni prirodne katastrofe nisu ništa novo i za njih se slobodno može kazati da su normalni, ali njihova vlast nad duševnim

Na posljednjem provincijskom Kapitulu održanom krajem lipnja u Ruandi, odlučeno je da fra Ivica Perić svoj misionarski put nastavi u selu Mwakapandula u Zambiji. O svojim misionarskim uspjesima u Ruandi te planovima u novoj misiji pročitajte u pismu koje je fra Ivica poslao svojoj subraći u Bosni Srebrenoj. „Nakon 13 godina, koliko sam u početku svog misionarskog puta proveo u Ugandi u župi Rushooka, te 19 godina provedenih u Ruandi u župi Kivumu, vrijeme je za Zambiju, koja je sada moj novi dom.

Zadnjih smo godina u Ruandi napravili veliki posao.

Uspjeli smo pokrenuti vrtić, izgraditi osnovnu i dvije srednje škole, radionice za praktičnu nastavu, veliku kuhinju s blagovaonicom za sve učenike, učeničke domove za djevojke i momke te kustodijalnu kuću i centar Sv. Franjo za mir i pomirenje. Doveli smo vodu u škole, izgradili tri velike podzemne cisterne za vodu, igrališta, opremili smo radionice za stolare, zidare, kupili šivaće mašine za krojače, opremili informatički kabinet, napunili i uredili dvije školske knjižnice. Učinili smo da naš školski Centar Otac Vjeko postane jedna od najmodernijih obrazovnih ustanova u Ruandi. Odškolovali smo više od 3.000 mladih ljudi i tako im dali priliku za jedan bolji život.

34

rujan 2022.

Sve to uspjeli smo napraviti uz pomoć Misijske centrale u Sarajevu i Zagrebu te hrvatskoga naroda, a na ideju bračnog para Maje i Željka Garmaza koji su u Hrvatskoj i BiH pokrenuli Humanitarnu udrugu Srce za Afriku te će nastaviti pomagati školovanje djece u Ruandi, ali i moju novu misiju u Zambiji.

Sad u Zambiji, na 56 hektara praznog zemljišta, krećem od nule − bez struje i vode, trenutno živim u jednoj malenoj kućici i krećem s izgradnjom samostana, društvenog doma, a potom i svega onoga što ovom narodu bude trebalo za jedan kvalitetniji život.

Ovdje su ljudi većinom ratari i stočari. Žive u malim, tradicionalnim okruglim kućicama, prekrivenim trskom. Nema previše sadržaja za djecu i mlade, škole su im udaljene i na desetke kilometara, nemaju potrebnu zdravstvenu skrb.

U planu nam je izgradnja ambulante, škole, mlinova za žitarice. Još se upoznajem s potrebama mještana, pa ćemo odrediti prioritete.

I svaka pomoć bit će i više nego dobrodošla!”

Vjerujemo i nadamo se da će fra Ivica uz Božju pomoć imati dovoljno snage da, nakon 32 godine rada u Africi, još jednu župu podigne iz nule.

VIJESTI Najbogatiji čovjek na svijetu, Elon Musk, susreo se 1. srpnja u Vatikanu s papom Franjom. Otkrio je to na svom Twitter profilu na kojem je objavio fotografiju s poglavarom Katoličke crkve, prenosi portal narod.hr. Dok je Musk ispod objavljene fotografije napisao „Počašćen što sam se jučer susreo s Papom”, Vatikan nije službeno izvijestio o ovom susretu.

U posljednjih nekoliko godina mišljenja Elona Muska u mnogočemu se poklapaju s mišljenjima američkih konzervativaca i liberala te se udaljuju od stavova ljevičara. Raniji stavovi definirali su ga kao nereligioznu osobu, no krajem prošle godine gostovao je na kršćanskom podcastu gdje je rekao da se slaže s načelima koja je Isus zastupao i da je „velika mudrost u njegovom nauku”.

Dana 9. srpnja, na spomendan bl. Marije Petković, u crkvi franjevačkog samostana sv. Bonaventure u Visokom po prvi put su habit sv. Franje Asiškog obukli fra Noa Strinić iz župe sv. Juraja u Vitezu i fra Ivan Pilić iz župe sv. Terezije od Djeteta Isusa iz Bistrice kraj Uskoplja.

Svetim misnim slavljem predsjedao je provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić uz koncelebraciju dvadeset svećenika, među kojima su bili meštar novaka fra Marko Ešegović, meštar postulanata fra Marinko Štrbac, visočki gvardijan fra Franjo Radman i drugi.

Nakon navještaja evanđelja uslijedio je obred oblačenja habita. Kandidate je najprije predstavio meštar postulanata, a zatim su izrekli da žele obući odijelo sv. Franje i postati iskušenici u sljedećih godinu dana u Redu manje braće. Provincijal je zatim izmolio molitvu, a meštar je kandidatima

podijelio njihove habite koje su obukli uz pomoć župnika.

Druženje je nastavljeno na ručku nakon svete mise, nakon čega su novaci s meštrom fra Markom otišli u Mostar na prvo oblačenje habita novaka Hercegovačke provincije s kojima će provesti zajedno godinu novicijata u samostanu sv.

Ante Padovanskog na Humcu.

Sljedećeg dana, 10. srpnja, u samostanskoj crkvi apostolskih prvaka Petra i Pavla na Gorici u Livnu upriličeni su i prvi zavjeti. Svoje prve privremene zavjete položili su trojica novaka Bosne Srebrene, pod svetom misom u 10 sati, pred provincijalom fra Zdravkom Dadićem koji je i predvodio misu.

Zavjetovanici su: fra Gabrijel Slomo, fra Benjamin Vrdoljak i fra Ante Pavić. Ovim činom priveli su kraju godinu kušnje (novicijata) koju su proveli na Gorici pod vodstvom meštra fra Marka Ešegovića. (fra Robert Bašić/fra Matej Juričević)

Foto: fra Dario Laštro

svjetlorijeci.ba

35

PIŠE: FRA

vima nam je manje-više poznat pojam „papa” – riječ puna sadržaja koja označava rimskoga biskupa na Petrovoj stolici, čovjeka koji je vidljivi namjesnik Isusa Krista na zemlji u osobi apostola Petra kojemu je Isus rekao: „Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati” (Mt 16,18). Papama je tijekom povijesti povjerena zadaća vođenja Crkve što često nije bio nimalo lak zadatak. Neki su na njega odgovarali vrlo uspješno, a neki su znali i zakazati u toj odgovornoj službi. U člancima koji slijede pokušat ćemo izdvojiti niz papa koji su s jedne strane odigrali odlučujuću ulogu na crkvenom području u borbi za očuvanje pravovjerja, dok su s druge strane svojim zauzimanjem i umješnošću često morali spašavati ono što danas nazivamo zapadnom kršćanskom civilizacijom. U ovim će se člancima moći zorno vidjeti koliko su pape nekad bili važni čimbenici i kako su svojim integritetom odigrali odlučujuću ulogu u oblikovanju i očuvanju zapadnoga svijeta.

Leon Veliki i Atila: hunska opasnost Leon I. Veliki (Leo Magnus) rođen je oko 390. godine u Toskani, a umro je u Rimu 36

rujan 2022.

10. studenoga 461. godine. Još kao vrlo mlad prelat zauzimao je vrlo važne položaje u Rimskoj Crkvi: bio je između ostalih službi i osobni savjetnik dvojici papa – Celestinu I. i Sikstu III. Papa Siksto ga je često koristio u svojim diplomatskim misijama. Nakon Sikstove smrti kardinali su Leona u odsutnosti (bio je u diplomatskoj misiji u Galiji) izabrali za papu te je on 29. rujna 440. stupio na papinsko prijestolje. Nakon preuzimanja papinske službe Leon se posvetio propovijedanju, promicanju liturgije, reformiranju vjerskoga života i borbi protiv hereza. Borba za pravovjerje i njegova hrabrost pred nadolazećom katastrofom od barbarskih provala spasila je Rim i zapad od prolijevanja krvi i potpunoga uništenja.

Naime, u to vrijeme pojavio se vojskovođa koji je bio strah i trepet svim svojim neprijateljima: Atila Bič Božji, kralj Huna kojega smatraju najpoznatijim i najuspješnijim osvajačem svoga doba. Oko 433. godine sa svojim bratom Bledom na hunskom prijestolju nasljeđuje strica Rugilu. Pošto je 444. ubio svoga brata, sam je preuzeo upravljanje hunskim plemenima ujedinjenim u veliku vojnu silu koja je sijala strah i trepet u mnogobrojnim vojnim okršajima sa svojim protivnicima. Središte Atiline države koja se protezala od Danske do Panonije, od Laplanda

i Rajne do Kaspijskoga jezera, bilo je u ugarskoj nizini nedaleko od Tokaja. Njegovu vlast priznavala su mnoga plemena Germana, Slavena, Sarmata i Turaka. I Istočno Rimsko Carstvo plaćalo je danak Atili, no to im ipak nije previše pomoglo tako da je u jednom osvetničkom pohodu 441. opustošio Trakiju, Ilirik, Meziju, Termopile i umalo i Carigrad, no onda su carigradski pregovarači uspjeli 449. sklopiti primirje s Hunima nastavljajući Atili plaćati velike sume novca.

Honorija, sestra zapadnorimskoga cara Valentinijana III., inače posvađana s vlastitim bratom, poslala je Atili među ostalim darovima i prsten. Atila je na osnovi toga zaprosio njezinu ruku tražeći kao miraz pola Rimskoga Carstva. Bio je odbijen, a Honorija se udala za drugoga, nakon čega je Atila podigao vojsku od nekoliko desetaka tisuća ratnika i pošao s njom prema zapadu. Ujesen 451. g. došlo je do bitke na Katalunskim poljima. Protiv Atile stajali su kao zapovjednici rimski vojskovođa Aetije i vizigotski kralj Teodorik koji je i poginuo na bojištu. Godine 452. Atila kreće dalje u vojne pohode kroz Italiju. Razorio je mnoge gradove ne naišavši nigdje na neki veći otpor.

I tu na scenu stupa rimski papa Leon Veliki. Njegova hrabrost pred nadolazećom katastrofom od barbarskih provala

(II.)

PIŠE:

ije slučajno što Makovu zbirku Koljena za Madonu otvara pjesma naslova Izgubljena. Ženski subjekt te lirike i ne može biti nego Izgubljena. Samo tako pjesnikova potraga za njom dobiva smisao, postaje razlog pjevanja o ljubavi koja se otjelovljuje s obje strane, u njemu i u Izgubljenoj, inducirajući jedna drugu.

Potraga za Izgubljenom Pjesma počinje prisjećanjem na Izgubljenu, na njezine oči u kojim „blistalo” je nebo nada njezinih zjena, crnih kao u Salomonove Sulamke, „pjevale su ptice i grijalo je sunce / ko mladunče ovce runo majke / meko i drago.” Pjesnik je osupnut hirovitošću njezine ljubavi koja na kušnju stavlja njegovu vitešku postojanost, očaran je njezinim „ludostima”, a one se sastoje u njezinu uvjerenju da može proći kroz dugu i obući se u haljinu duginih boja. U tom nebeskom smjeru morat će Izgubljenu tražiti Mak – putnik koji je „okušao opsjenjen ključeve modrog izvora u zoru / i nije se dugo ogledao u čudu prirode / bojeći 38

rujan 2022.

se sjećanja kasnijeg na slasti napitka u goloj pustinji podneva / što se naziru na zreniku.” Poslije će se pokazati da su ovi „ključevi modrog izvora” otvorili / stvorili onu Modru rijeku preko koje mu u potrazi za Izgubljenom, valja prijeći, premda: „Niko ne zna gdje je ona”, ta Modra rijeka, baš kao što ni pjesnik ne zna gdje je Izgubljena, jer mu je vlaga s usana njenih mutila glavu „ko mirisno planinsko cvijeće i najopojnije

vino.” Tim je rasla njegova žeđ i strah od pustinje koja, zna on, pred njim stoji, makar to bila – a jest – samo pustinja papira. Svjestan je da „valja uvijek ići nekud / ma nikad ne stići.” Baš zato on ide u „nikad” znajući da je ondje cilj.

U zagrljaju Izgubljene pjesnik je „mliječno sjeme zemlje”. U nježnoj „smrti” sebe-sjemena on je „rastao jačao” sa sviješću da „poslije plime dolazi praznina”, da darivanje života jest nov život, „ali i smrt možda jednako draga”. Njegov dar Izgubljenoj stoga jest „krvavi dar” srca. On joj ga daje „po običaju predaka što vjerovahu u vodu i vatru”. Čini se da misli na pripadnika Crkve ljubavi. Njihovo ishodište „bilo je (…) problem Zla” koncentriranog u ženi „‚sjajne ljepote koja (…) je duše zažarila željom‘.” Spustivši se u materiju duša je postala „odvojena od svoga duha koji je ostao na Nebu. Zavedena slobodom, ona zapravo postaje zatočenica tijela sa zemaljskim prohtjevima, odvrgnuta zakonima rađanja i umiranja.” Nije stoga slučajno što je kao drugi motto svojoj knjizi Mak stavio stihove: „Slaba si. / Slabošću svojom ponovo me plieniš /

VIJESTI Franjevci Bosne Srebrene su, preko humanitarno-karitativne organizacije Kruh sv. Ante i uz podršku dobročinitelja, članova i prijatelja, završili izgradnju još dviju kuća za obitelji stradale u potresu na području Sisačke biskupije, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Sisačke biskupije.

Svoju novu kuću dobile su obitelji Vučak i Tadić iz Petrinje, a blagoslovio ih je sisački biskup Vlado Košić uz nazočnost predsjednika i ravnatelja Kruha sv. Ante u Zagrebu i Sarajevu, fra Stipe Karajice i fra Petra Karajice, te fra Ive Tadića iz HKM u Wollongongu, domaćeg župnika preč. Josipa Samaržije, predstavnika Grada Petrinje i dobročinitelja. „Nepogoda potresa koja je zadesila stanovništvo na području Banovine nadilazila je snage pojedinca i mogla se ublažiti samo zajedničkim naporom i solidarnošću, i uz Božju pomoć i pomoć bližnjih koji su djelima milosrđa uzeli udjela u ublažavanju njihove patnje”, poručio je fra Stipo zahvalivši svim dobročiniteljima koji su ovo omogućili.

Dobročiniteljima i franjevcima Bosne Srebrene zahvalio je i sisački biskup Vlado Košić.

Potaknuti misijskim organizacijama Srce za Afriku i Mali Dom, Nacionalno vijeće Frame BiH je početkom godine predstavilo novi projekt „FRAMA ZA AFRIKU”. Nekoliko mjeseci kasnije, projekt je priveden kraju. Nacionalno vijeće Frame BiH ujedinilo je framaše širom Bosne i Hercegovine te je ulogu kumstva preuzelo čak 60 bratstava, izvijestila je mrežna stranica FRAMA-OFS. „Razmišljajući o životu sv. Franje, prva pomisao jest uvijek siromaštvo.

40

rujan 2022.

U zadnju subotu mjeseca kolovoza, 27. kolovoza, u župi Turić kod Gradačca održano je tradicionalno hodočašće na grob sluge Božjeg fra Lovre Milanovića, koje narod od davnina naziva „Fra Lovrina mlada nedjelja”, prenosi FIA. Hodočasnička molitva u Turiću ima svoj ustaljeni slijed. Najprije se na mjestu fra Lovrina ubojstva, na kojem je izgrađena kapela, okuplja vjerni puk na ispovijed i molitvu krunice. Potom se pred kapelom obavlja obred fra Lovrina preminuća, a nakon završne tradicionalne narodne molitve pet očenaša „na propetja” kreće procesija do župnoga groblja u kojem se nalazi fra Lovrin grob. Po dolasku na groblje slavi se svečana hodočasnička misa za bolesnike, nakon koje vicepostulator kauze za proglašenje blaženim fra Lovre Milanovića, fra Marijan Karaula, pozdravlja okupljeni puk i sa svima moli molitvu za proglašenje blaženim i molitvu za zdravlje bolesnih. Misno slavlje predvodio je fra Mirko Filipović u koncelebraciji s desetak svećenika.

Ove godine se na hodočašću okupilo petstotinjak vjernika iz cijele Posavine, dubravskog i tuzlanskog kraja te velik broj vjernika iz inozemstva.

Franjo se htio osiromašiti do kraja. Htio je da svatko ima više od njega. Hvala Bogu pa smo, tom mišlju vođeni, prepoznali bližnjega u potrebi. Uistinu nas je oduševila ideja da pomognemo baš onima za koje stalno čujemo, no rijetko se odazovemo.

Sada smo bez imalo premišljanja proveli misao u djelo”, istaknuli su iz Nacionalnog vijeća Frame BiH u svojoj poruci.

Dočekajte jesen uz k ulinarske i ostvarit recepte s e popust . Anđe od 20% n a kupnju! lke

Osuvremenjivanjem ponude modernih recepata iz inozemstva gube se tradicionalni recepti naših predaka. Ova zbirka kulinarske recepte otima zaboravu, tradicionalne kulinarske specijalitete vraća na obiteljski stol i prenosi tradiciju mladim naraštajima domaćica.

Svi recepti originalno su djelo časne sestre Anđelke Jakovljević.

033 726 200 • redakcija@svjetlorijeci.ba • https://knjizara.svjetlorijeci.ba/

Kod nas i u svijetu

Katehetski dan Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije, kojim su vjeroučitelji obilježili 30. obljetnicu katoličkog vjeronauka u Bosni i Hercegovini, održan je 27. kolovoza u prostorijama Katoličkog školskog centra Sv. Josip u Sarajevu, prenosi KTA BK BiH. Na susretu su sudjelovali predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki, te pročelnik Katehetskog ureda BK BiH i Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Tomislav Mlakić i predstojnik Katehetskog ureda Banjolučke biskupije

vlč. Marko Vidović. Sudjelovalo je oko 100 vjeroučitelja i vjeroučiteljica Vrhbosanske nadbiskupije te 22 Banjolučke biskupije.

Na početku susreta riječi dobrodošlice uputio je vlč.

Mlakić nakon čega je nadbiskup Vukšić održao polusatni susret s vjeroučiteljima Vrhbosanske nadbiskupije, a biskup Komarica s vjeroučiteljima Banjolučke biskupije. Uslijedio je duhovni dio susreta, kada su sudionici imali prigodu pristupiti sakramentu pomirenja te moliti i razmatrati u tišini.

Susret je završen euharistijskim slavljem koje je predvodio nadbiskup Vukšić, a na kraju je novim vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama uručio kanonsko poslanje.

Papa Franjo je subotu, 27. kolovoza, tijekom konzistorija ustoličio 20 novih kardinala iz cijeloga svijeta, prenosi Vatican News.

Novi kardinali pristupaju krugu njegovih glavnih savjetnika i upravitelja u Vatikanu i širom svijeta. Oni mlađi od 80 godina – 16 među 20 pridošlica – ulaze u konklavu kako bi između sebe izabrali novoga papu u slučaju smrti ili ostavke pape Franje.

Ustoličeni kardinali su porijeklom iz Britanije, Južne Koreje, Španjolske, Francuske, Nigerije, Brazila, Indije, Sjedinjenih Američkih Država, Istočnog Timora, Italije, Gane, Singapura, Paragvaja i Kolumbije. Papa Franjo izabrao je 83 od 132 kardinala izbornika, ili oko 63 %, a sa svakim konzistorijem nastavio je ono što je jedan diplomat nazvao „okretanjem Aziji”, povećavajući vjerojatnost da bi sljedeći papa mogao biti iz regije koja je rastuća gospodarska i politička sila.

42

rujan 2022.

Britanski premijer Boris Johnson je 7. srpnja podnio ostavku na mjesto predsjednika Konzervativne stranke, a ubrzo nakon toga i na premijersku funkciju, prenosi Reuters.

Objavljujući svoju ostavku, premijer Johnson je krivnju za odstupanje s dužnosti pripisao „Westminsterskom mentalitetu krda”, a ne njegovim vlastitim neuspjesima kao vođe: „Kao što smo vidjeli u Westminsteru, mentalitet krda je moćan, a kada se krdo kreće, kreće se. I, prijatelji, u politici nitko nije ni izdaleka nezamjenjiv”.

Unatoč očajničkim pokušajima da se zadrži na vlasti, Johnson je bio prisiljen podnijeti ostavku nakon što je rekordnih 59 vladinih pomoćnika i ministara dalo ostavke zbog načina na koji je britanski premijer postupio u vezi s navodno neprimjerenim ponašanjem člana njegove stranke.

Dana 28. kolovoza obilježena je 238. godišnjica smrti katoličkog sveca koji je osnovao San Francisco. Sv. Junípero Serra bio je franjevac i misionar, a pod njegovim je vodstvom osnovano čak devet misija u Kaliforniji (među njima i San Diego, San Francisco i Santa Clara). Iz tih misija, nazvanih po katoličkim svecima, nastali su današnji kalifornijski gradovi.

Junípero Serra došao je na područje današnje Kalifornije 1769. Prvu franjevačku misiju osnovao je u San Diegu, a nazvana je po sv.

Didaku Alkalskom (španj. San Diego de Alcalá) – svecu franjevcu iz srednjeg vijeka, prenosi portal povijest.hr.

Poznatu misiju San Francisco de Asís (hrv.

Sv. Franjo Asiški) osnovao je 1776. na području današnjeg San Francisca, misiju Santa Clara osnovao je sljedeće godine na području današnjeg istoimenog kalifornijskog grada, a nakon dugogodišnjeg djelovanja u Kaliforniji, sv. Junípero Serra umro je u jednoj od misija – San Carlos Borroméo del río Carmelo (engl. Carmel-by-the-Sea). svjetlorijeci.ba

43

SJAJ ISTINE

PIŠE: DON

Poučak neuspjeha Kako raste otpad od vjere tako se i umnažaju razne inicijative koje izravno ili neizravno žele na to ponuditi odgovor ali bez nekoga uspjeha. Zato stoji sljedeće zapažanje: „Brojevi dekristijanizacije Starog Kontinenta opisuju konsolidirani trend, koji je od 2000. rastao u intenzitetu i brzini, a protiv kojeg crkve, sve do sada, nisu našle lijeka. Palijative poput privremenog odricanja od takozvanih ‘vrijednosti o kojima se ne pregovara’ u ime dijaloga sa silama modernosti, poput političkih stranaka liberalno progresivnog nadahnuća, pokazale su se u najboljem slučaju kontraproduktivne, a u najgorem štetne. Jednako nekorisnim su se pokazale kampanje za ‘novu evangelizaciju’, usmjerene na mlade, koje su u razdoblju nakon hladnog rata pokrenuli i katolici i protestanti.” Neki kršćani idu tako daleko, upozorava Pavao VI. u enciklici Evangelii nuntiandi da djelovanje Crkve lišavaju posve duhovne i religiozne usmjerenosti.

Clive Staples Lewis upozorio je da je duh kompromisa samo plašt za pokrivanje neodlučnosti i bojažljivosti: „Kao kršćani, u iskušenju smo praviti nepotrebne ustupke onima koji nisu kršćanske vjere. Previše smo popustljivi… dolazi vrijeme kada moramo pokazati da se ne slažemo. Moramo pokazati 44

rujan 2022.

svoje kršćanske boje, ako želimo biti vjerni Isusu Kristu. Ne možemo šutjeti i svega se odreći.” U svijetu gdje su se razgranale grešne strukture i vlada kultura smrti, „nova” ili „ponovna evangelizacija”, kako ukazuje Ivan Pavao II., traži „istu hrabrost koja je tjerala misionare prošlosti i istu spremnost poslušati glas Duha”.4 Kriza kroz koju prolazi Crkva ne rješava se ustupcima neprijateljima nego „samo većom radikalnijom vjernošću punini katoličke vjere”.5 Danas, više nego ikad, potrebno je hrabrosti za biti katolik.6 Vidljivo je i nazadovanje kršćanstva zbog grešne pasivnosti, pomutnje i neodgovornosti. André-Joseph Léonard, nadbiskup i belgijski primat, koji je prošao iskustvo apostazije u svojoj zemlji, kaže: „Sol je obljutavila i ne znamo više kakvom bismo joj varkom mogli povratiti okus. Iz brige za lažnu otvorenost, širom smo rastvorili vrata i prozore u toj mjeri da se miris evanđelja naprosto rasuo. Sveta tradicija Isusovih apostola prokockana je u korist ideologija bez budućnosti. Liturgija se razvodnila u mjeri u kojoj zajednice, povinujući se smiješnim svećeničkim hirovima, svetkuju vlastitu osrednjost namjesto slavu Boga i Krista. Po strašnim Isusovim riječima, biseri su bačeni pred svinje dok obmanjeni kršćani tapkaju u mraku ne upoznavši blago za koje su mučenici

prolijevali svoju krv. No, tu gdje nas zaskoči stotinu razloga za očaj, uz uskrslog Isusa pronalazimo tisuću razloga za nadu, više no ikada.”7 Ostaje nam da ne gajimo iluzije, učimo na neuspjesima i vratimo se, preko molitve i pokore, Kristu po kojem jedinom evangelizacija ima učinka.

Izgovori Kod evangelizacije je, kako kaže Pavao VI., potrebna gorljivost koja „od nas zahtijeva da se ne služimo kojekakvim smicalicama koje nas mogu osloboditi od dužnosti naviještanja. Najpodmuklije su među njima svakako one koje žele naći uporišta u nauci Koncila”.8 Vladavina kulture smrti izrodila je prezir i nesposobnost radovanja životu što se odražava i u besplodnosti na nadnaravnom planu. Spašavanje duša ili apostolat većini je kršćana posve nepoznato a mnogim svećenicima i katehetama zazorno. Razloge je već naveo Ivan Pavao II.: „Vide u njem ‘prozelitizam’; kažu kako je dosta ljudima pomoći da budu više ljudi ili da budu vjerniji svojoj religiji; kako je dovoljno stvoriti zajednice kadre boriti se za pravdu, slobodu, mir, solidarnost. No zaboravlja se da svaka osoba ima pravo čuti Božju ‘blagovijest’, koja se otkriva i dariva u Kristu, kako bi u punini ostva-

PIŠE:

osanski franjevci imaju zapaženu likovnu baštinu koja je nastajala tijekom više od sedam stoljeća u crkvama i samostanima, iako im povijesne okolnosti nisu bile naklonjene. Nabavljali su umjetnička djela koliko su im prilike dopuštale. U naše doba, napose koncem 70-ih i 80-ih godina 20. st., u likovnosti crkvenih prostora Bosne Srebrene dogodile su se velike promjene. U tome je sudjelovao, na poziv franjevaca, cijeli niz uglednih umjetnika, među kojima je i nedavno preminuli slikar Đuro Seder (1927–2022).

Seder se rodio 29. studenoga 1927. u Zagrebu. Završio je klasičnu gimnaziju (1946) a na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao slikarstvo (1951). Nakon završetka studija, tehnički je uređivao i grafički dizajnirao nekoliko časopisa. Bavio se grafikom i ilustracijom knjiga za djecu. Bio je član umjetničke skupine Gorgona (1959–66). Pisao je poeziju i objavio jednu zbirku pjesama (1978). Predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1981–98), bio je dekan (1983–87), profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu od 2012. Za redovitoga člana HAZU-a izabran je u lipnju 2000, a 2002. dodijeljena mu je nagrada „Vladimir Nazor” za životno djelo. God. 1997. likovni kritičari Zdenko Rus i Vlastimir Kusik objavili su

reprezentativnu monografiju „Đuro Seder”, a 2006. fra Mirko Jozić monografiju „Đuro Seder – Borba s anđelom”, u kojoj slikara prikazuje kao čovjeka koji promišlja, proživljava i doživljava Krista i ljubav kao odgovor na pitanja razuma. Sudjelovao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Prvi put je izlagao na skupnoj izložbi u Sarajevu (1947), a samostalno u Opatiji (1958). Nekoliko njegovih izložbi u novije vrijeme koncipirao je fra Mirko Jozić, poprativši ih katalozima i svojim predgovorima.

Veliko otvaranje U drugoj polovici 70-ih godina 20. stoljeća Đuro Seder, zahvaljujući fra Vjeki Jarku, imao je prve susrete s bosanskim franjevcima. Odsjedao je u samostanu sv. Ante na Bistriku u Sarajevu. Odatle smo s njim pravili pohode po Bosni ali i Hercegovini. Tada su se rađale i konkretizirale ideje o njegovu radu u franjevačkim sakralnim prostorima. Bio je među prvima unutar velikoga umjetničkog vala u Bosni Srebrenoj kakav se ranije nikada nije dogodio. Naime, uz nekoliko bh. umjetnika, tijekom 80-ih godina više desetaka hrvatskih slikara i kipara, na poziv franjevaca, prešli su rijeku Savu da rade u crkvama Bosne Srebrene.

Seder je u Bosni Srebrenoj, kao i niz drugih umjetnika, uglavnom radio od 80-ih godina pa do početka raspada bivše države 90-ih, ali i u poraću.

Tada umjetnički radovi u crkvenim prostorima – premda redom od velikih umjetnika – medijski nisu bili vidljivi široj javnosti zbog ideologizirane društvene atmosfere. Ideološka krutost s vremenom je ipak omekšala. Godine 1988/89. priređena je reprezentativna izložba „Blago franjevačkih samostana BiH”, najprije u Sarajevu, a potom i u Zagrebu. Baš u to vrijeme, u kasnu jesen 1989, priređena je i retrospektivna izložba Đure Sedera sa zapaženim ciklusom djela biblijske tematike kao odjek onoga što je radio u Bosni Srebrenoj. To je bio povod okrugloga stola o temi „Suvremena umjetnost i sakralni prostori” u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu koncem 1989. Sudjelovali su Vladimir Maleković, Vjeko Jarak, Radovan Ivančević, Branko Sbutega, Edo Murtić, Vinko Zlamalik i Đuro Seder.

Rasprave sudionika objavljene su u zagrebačkom listu za kulturu „Oko” (br.

9, 3. 5. 1990, str. 16-19). U atmosferi nadolazećih društvenih promjena bilo je, naime, moguće opuštenije organizirati ovakve rasprave bez ideoloških opterećenja. svjetlorijeci.ba

47

NECROLOGIUM

(1947. – 2022.) Čežnja za vječnom ljepotom Fra Mirka sam upoznao u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, koju smo zajedno pohađali šezdesetih godina. Rođeni smo iste godine (1947): Mirko na početku, 21. siječnja, a ja pri kraju, 26. studenoga. Od tada pa do Mirkove iznenadne smrti krasile su ga dvije težnje odnosno dvije čežnje. Čeznuo je za dobrom i čeznuo je za ljepotom. Bio je uvjeren, i to je zastupao i svjedočio, u sljedeće: Crkva može biti bolja, mi kršćani možemo biti bolji, država može biti bolja, društvo može biti bolje, cijelo čovječanstvo (cijeli svijet) može biti bolje. Čeznuo je za ljepotom, divio se lijepoj prirodi, prirodnoj i umjetničkoj ljepoti. Istodobno je čeznuo za lijepim ljudima i za vječnom ljepotom.

Te dvije njegove čežnje postale su izrazite pod utjecajem Drugoga vatikanskog sabora (1962/65), koji je htio reformirati i obnoviti Crkvu, koji je pokazao da se jedinstvo i obnova cijeloga kršćanstva može provesti samo ako se vratimo izvoru kršćanstva – Isusu Kristu. Te su njegove čežnje dobile jak poticaj od studentske revolucije g. 1968, kad su studenti bili uvjereni da je promjena svijeta nabolje moguća. Kao student sudjelovao je u radu Zbora franjevačkih bogoslova „Jukić”, u pokretanju zbornika Jukić (g. 1973. bio je njegov glavni urednik) i u osnivanju vokalno-instrumentalnog sastava „Jukić”.

Za studentskih godina čitao je na njemačkome tada glasovite teologe Hansa Künga i Karla Rahnera te velikoga filozofa Martina Heideggera. Diplomiravši teologiju, otišao je – pošto je nekoliko godina proveo kao kapelan – na postdiplomski studij u Njemačku (u München). Doktorirao je filozofiju tezom o jednom od najvećih filozofa u ljudskoj povijesti koji se zove Platon.

50

rujan 2022.

Naslov njegove doktorske disertacije glasi Aporie und Tod. Zur Dramatik des Platonischen Denkens (Verlag Peter Lang, Frankfurt am Main / Bern / New York / Paris, 1987. [Europäische Hochschulschriften, Reihe XX, Bd. 221, S. 359]). Disertaciju je obranio u veljači g. 1986. u Münchenu pod mentorskim nadzorom glasovitoga profesora Eberharda Simonsa (ujedno i autora predgovora Mirkove knjige). Naslov disertacije Aporija i smrt.

O dramatici Platonova mišljenja govori o biti stvari. Aporija ili nerješiva situacija nastaje sukobljavanjem dviju suprotstavljenih teza. Platonov učitelj zvao se Sokrat, kojega su osudili na smrt zato što je bio dobar i pametan. Svojim sucima Sokrat je u svojoj obrani odgovorio: „Ja odlazim u bolji život, a vi ostajete živjeti u svojoj bolesti i u svome zlu”. Treba reći da je za Platona nepravda bila bolest duše.

Dok je predavao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, fra Mirko se družio i prijateljevao s velikim arhitektima, od kojih ovdje spominjem Nenada Fabijanića, i s velikim slikarima, od kojih bih spomenuo glasovitoga slikara i Mirkova prijatelja Đuru Sedera, kojemu je fra Mirko pedesetak dana prije svoje smrti održao veličanstven govor na sprovodu. Nenad Fabijanić izradio je projekt za velebnu crkvu u Ulicama (kod Brčkoga), a fra Mirko je živo želio da se taj plan ostvari. U svom intervjuu u Glasu Koncila iz g. 2004. fra Mirko je kazao sljedeće: „Arhitekt, kao i svi mi, živi u čovjekovu svijetu iz kojega je pogled prema Nebu zamračen čovjekovim djelima. Kamo god pogleda, vidi tragove čovjekove nazočnosti. Da bi otkrio znakove Božje nazočnosti, morao bi promijeniti gledanje, možda mora početi gledati unutra. A kakva bi arhitektura nastala iz takvog gledanja? Usudio bih se reći da većina novih crkava ne izlazi iz domene čovjekova svijeta – te su crkve hramovi čovjeka.

Očekujemo da budu prostori Svetoga, prostori pojačane Božje nazočnosti, prostori za susret s Bogom – a u njima susrećemo čovjeka i samo čovjeka […] Ne čeznemo mi za gotskim ili novogotskim crkvama: mi čeznemo za svojim crkvama, za onima koje, čini mi se, ne umijemo izgraditi. Kad arhitekti i naručitelji postanu svjesni te situacije, možda ćemo dobiti svoje crkve.”

Fra Mirko je na razapetom Isusu kojega prikazuju slike Đure Sedera otkrio tu aporiju, tu suprotstavljenost između onih koji Isusa pribijaju na križ (zato što je prošao zemljom čineći dobro i zato što je Bog bio s njime) i Isusa koji svojom patnjom očituje vlastitu bezuvjetnu ljubav prema prijateljima i prema neprijateljima. Božju prisutnost u razapetom Isusu, prisutnost Boga koji voli svoje neprijatelje jer daje da njegovo sunce izlazi dobrima i zlima te kiša pada pravednicima i nepravednicima (Mt 5,45), fra Mirko je nalazio u Sederovim slikama koje prikazuju razapetoga Isusa. Više od trideset godina fra Mirko se svojski trudio da naše crkve, samostane, sela i gradove učini ljepšima u umjetničkom smislu. Sam je često govorio da su nam potrebne crkve u kojima će današnji ljudi otkrivati znakove Božje prisutnosti među nama. Time je želio

reći da nas ljude naš egoizam, koji nas navodi samo na ostvarenje vlastitih interesa, vodi u zajedničku propast, a otvorenost Bogu i svim njegovim stvorenjima u puni (vječni) život.

Evo što je sam fra Mirko rekao na sprovodu Đure Sedera: „Posljednjih dvadesetak godina Sedera je zaokupljalo pitanje o mogućnosti ispunjenja velikih ljudskih čežnja: čežnje za usrećujućom komunikacijom, čežnje za zajedništvom u slobodi, čežnje za ljubavlju. Ono se na koncu svodilo na pitanje o spasenju kao konačnom rješenju ljudske subine pod nebom.

(1940. – 2022.)

U Mostaru je 30. srpnja 2022. preminuo Mijo Bosankić, dugogodišnji član franjevačke provincije Bosne Srebrene i kasnije Mostarske biskupije. Rodio se 11. studenoga 1940. u Grabovici kraj Tuzle. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu u Tuzli (1947–55). Pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1955–59), filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1960–61; 1963–66), a za svećenika je zaređen u Sarajevu (1966). Magistrirao je u Zagrebu (1969) te doktorirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Ljubljani tezom „Samopriopćenje Božje kao središnji teološki pojam kod Karla Rahnera” (1983). S njemačkog je preveo knjige H. Friesa „Izazvana vjera” (1983) i K. H. Wegera „Uvod u teološku misao Karla Rahnera” (1986).

Bio je župnik u Koraću kod Bosanskog Broda (1976–82), a zatim u Njemačkoj (1985–90). Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene do 1988., kada prelazi u nadbiskupiju Freiburg, a 1990. u Mostarsko-duvanjsku biskupiju. Bio je pročelnik Instituta za teološku izobrazbu laika u Mostaru (1990–91), ravna-

Na temelju mnogih dugih razgovora pouzdano znam da je Seder odgovor na to pitanje tražio u evanđelju što je, smatram, bjelodano ne samo na desecima slika Krista na kojima je posvjedočio svoju profinjenu religioznost, nego i u cjelini opusa koji ispunja isti duh.”

Dragi Mirko, dragi kolega, sretan ti odlazak u svijet vječne ljepote! Drukčije ne mogu zamisliti način tvoga novoga postojanja. Počivaj u Božjem miru! fra Mile Babić

telj Biskupske klasične gimnazije u Dubrovniku (1991–2000) te župnik u Osojniku, u dubrovačkom zaleđu, i župni vikar u župi Mandaljena. Umirovljen je 2010. i od tada je boravio u Svećeničkom domu u Mostaru. Preminuo je 30. srpnja 2022, a pokopan je 1. kolovoza na mostarskom groblju Šoinovac.

U okviru svoga pastoralnog djelovanja bio je zainteresiran za umjetnost i umjetničko uređenje sakralnih prostora. Imao je i zapaženu zbirku umjetnina. Kao župnik likovno je uređivao crkvu Uznesenja Marijina u Koraću kod Bos. Broda, koja je u zadnjem ratu, nažalost, stradala. Godine 1979. naručio je izradu kipa vrsnog kipara Frane Kršinića (1897–1982) „Gospa s djetetom Isusom” u mramoru (replika iz svetišta Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju). Angažirao je slikara Josipa Biffela (1933–2018) na izradi velikog oltarnog mozaika (1979) posvećenog Gospi („Učinite sve što vam rekne”) (560 x 460 cm), i mozaika „Sv. Ilija” (60 x 40 cm) na pročelju ilinske kapele u župi. Kipar Zdenko Grgić (1927–2017) u drvu je izradio kipove „Sv. Franje” i „Sv. Ante” (1980, v. 142), te oltar, ambon, tabernakul, klupe i crkvena vrata (1980–81), a slikar Ljubo Lah je izradio 12 vitraja (1980–83).

Kao dar zavičajnom franjevačkom samostanu u Tuzli, u suradnji s fra Vjekom Jarkom, naručio je i darovao sliku, ovećeg formata, „Posljednja večera” Ive Dulčića (1916-75), ulje na platnu, jedno od zadnjih slikarevih ostvarenja. Za samostansku i župnu crkvu Sv. Petra i Pavla u Tuzli darovao je postaje Put križa (2004) od niza eminentnih likovnih umjetnika: Ivo Dulčić, Ljubo Ivančić, Valerije Michieli, Šime Vulas, Marija Ujević, Slavko Šohaj, Đuro Seder, Ivan Kožarić, Josip Marinović, Vasilije Jordan, Zlatko Keser, Francina Dolenec i Josip Poljan. Tom nizu pridodao je još dva likovna djela: „Isus i apostol Petar” (reljef u bakru) Zdenka Grgića, i „Sv. Anto” (mozaik) Slavka Šohaja. U župnoj crkvi na Osojniku angažirao je likovnu umjetnicu Đurđu Gudlin Zanoški koja je izradila mozaik „Sveti Juraj” i skulpturu u drvu „Gospa s djetetom”. Franjevačkoj teologiji u Sarajevu darovao je dva portreta čuvenog teologa Karla Rahnera (2012) i ulje na lesonitu (40 x 30 cm; 50 x 40 cm) slikara Ljube Laha. fra Marko Karamatić svjetlorijeci.ba

51

(1972. – 2022.)

TEKST: S.

52

rujan 2022.

rvatska katolička župa nalazi se u glavnom gradu pokrajine Hessen i pripada biskupiji Limburg. Voditelj župe je od 2018. fra Kristijan Montina, franjevac Provincije Uzvišenja Sv. Križa Bosna Srebrena. Pastoralna suradnica je s. Gordana Davidović, školska sestra franjevka Bosansko-hrvatske provincije Prečistoga Srca Marijina sa sjedištem u Sarajevu, a tajnica je gospođa Dijana Črljenec.

Počeci hrvatskoga dušobrižništva u Wiesbadenu sežu u 1968. godinu. Naime, dolaskom franjevaca Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu fra Bernarda Dukića i fra Ćire Markoča u Hrvatsku katoličku misiju u Frankfurtu, započinje pastoralni rad i u Wiesbadenu, zajednici koja je do kraja 1970. bila filijala te Misije. Te je godine, 15. travnja, u Wiesbadenu otvoren Hrvatski centar za radnike Hrvate.

Prvo krštenje u Maticu krštenih upisano je 1971., a HKM Wiesbaden osnovana je 1. siječnja 1972. godine. Župa danas broji oko 5000 vjernika i prostire se na području koje obuhvaća više od polovice biskupije Limburg. Središte Misije je u Wiesbadenu, glavnom gradu njemačke savezne pokrajine Hessen.

Misijske prostorije zajednica je dobila 2002. u Wiesbadenu, a smještene su u novosagrađenoj kući koja nosi ime kardinala Franje Kuharića. Misija ostvaruje izvrsnu suradnju s njemačkom župom sv. Kilijana u kojoj se Hrvati katolici okupljaju. Redovito se članovi Misije odazivaju na crkvene i druge aktivnosti mjesne Crkve. U Wiesbadenu djeluje i Hrvatska dopunska škola i Hrvatska kulturna zajednica čiji članovi također koriste prostore Misije.

Misija od Božića 1981. objavljuje glasnik „Mir i dobro” koji se u došašću i korizmi tiska u 500 primjeraka.

Rad s mladima Od početka djelovanja hrvatske zajednice mladi su se okupljali na raznim svjetlorijeci.ba

53

VIJESTI

Skupina libanonskih kršćana već skoro 15 godina radi na velikom projektu izgradnje najveće krunice na svijetu, koja će služiti molitvi za mir i jedinstvo njihove zemlje, prenosi Aleteia.

Ideja je nastala tijekom hodočašća u Međugorje 2006. godine i to pod poprilično neobičnim okolnostima. Naime, policija je zabunom uhitila jednog od članova molitvene skupine te ga smjestila u zatvor. Tijekom zatočeništva, koje je trajalo nekoliko dana, nesretni se zatvorenik počeo moliti te mu je tako došla ideja izgradnje velikog hrama posvećenog Djevici Mariji. Zatim je uzeo olovku i nacrtao skicu ogromne krunice čiji oblik prati obris granica Libanona. Nakon puštanja na slobodu spomenuti Libanonac započeo je projekt, a godine 2008. obilježen je početak radova.

Zrnca ogromne krunice dugačka su gotovo 5 metara i široka gotovo tri metra te svako od njih čini jednu kapelicu.

Kada krunica bude dovršena, vjernici će moći prolaziti kroz svaku kapelicu moleći Zdravomarije na putu „kroz” krunicu.

U izdanju Despot Infinitusa, u srpnju 2022., u Zagrebu je iz tiska izišla nova knjiga dr. fra Luke Markovića pod naslovom „Hrvati BiH između srpskoga secesionizma i bošnjačkoga unitarizma”.

U recenziji ove knjige dr. sc. fra Petar Jeleč ističe, između ostalog, da se dr. fra Luka Marković zadnjih nekoliko godina profilirao kao jedan od najaktivnijih analitičara naše društveno-političke scene i da njegove tekstove krasi objektivnost i kompetentnost. Fra Luka, kao Hrvat, katolik i franjevac, tekstove u ovoj knjizi piše iz ljubavi prema svom narodu, ne zatvarajući oči za one negativne pojave koje Hrvatima uzrokuje njihovo političko vodstvo.

Fra Petar dalje navodi kako fra Luka odlično secira velikosrpsku politiku, koja je zapravo glavni uzrok rata i poratnog ludila u kojem se nalazimo, te kritizira i velikobošnjačku politiku koja majoriziranjem Hrvata u nekim segmentima kopira velikosrpsku politiku.

Crkva u Europi na sinodskom hodu bila je glavna tema 49. redovitog susreta generalnih tajnika europskih biskupskih konferencija koji je od 30. lipnja do 3. srpnja 2022. održan u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, prenosi mrežna stranica HBK. Na susretu su se generalnim tajnicima pridružili i predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija nadbiskup vilniuski Gintaras Grušas te dotajnica Biskupske sinode u Rimu s. Nathalie Becquart. Tijekom susreta sudionici su slušali izvještaje o stanju u Ukrajini, posjetili su Hrvatsko katoličko sveučilište i zagrebačku katedralu te hodočastili u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje u Mariji Bistrici.

Susret je završen euharistijskim slavljem u privremenom liturgijskom prostoru pokraj župne i samostanske crkve Sv. Franje Ksaverskog Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zagrebu.

Iako se malena skupina vjernika već okuplja na molitvu na mjestu izgradnje, projekt još nije dovršen. Ponajprije je potrebno oslikati sva zrnca krunice te smjestiti veliki križ iznad kapelice u kojoj će se održavati cjelodnevno klanjanje. Planirano je i osvjetljenje cijelog svetišta kako bi bilo vidljivo i tijekom noći.

svjetlorijeci.ba

57

PIŠE: DR.

zroci samocenzure i političke korektnosti u Europskoj uniji sežu jako daleko. U tom je smislu vrlo rječit primjer Njemačke. Nakon 1945. godine, ako se osvrnemo na savezničko bombardiranje i još svježa sjećanja na stradanja Nijemaca, mimikrija političke korektnosti među novom njemačkom vladajućom klasom postala je sveprisutna. Stotine tisuća njemačkih intelektualaca nakon 1945. g. moralo se ukloniti iz škola, sveučilišta i novina, a također su bili dužni popunjavati ponižavajuće Savezničke upitnike (Fragebogen), neprestano se odričući svoje „autoritarne ličnosti”. Glavni antifašistički intelektualci iz tzv. Frankfurtske škole, stručnjaci za „pranje njemačkoga karaktera”, studiozno su obavili svoj posao. U sljedećim desetljećima njemački političari morali su dokazati da mogu obavljati svoje liberalne demokratske dužnosti bolje od svojih američkih tutora. S obzirom na to da su svi znakovi nacionalizma morali biti izbrisani, jedini oblik patriotizma koji je danas dozvoljen Nijemcima je „ustavni patriotizam”: „Njemački se narod morao pri58

rujan 2022.

lagoditi ustavu, umjesto da se ustav prilagodi njemačkom narodu”, piše njemački pravni stručnjak Günther Maschke (Das bewaffnete Wort: Die Verschwörung der Flakhelfer, 1997.).

Njemački feniks Riječ „Nijemac” postala je za dugo vremena sinonim za zlo, a njemačka istraživanja u akademskoj zajednici SAD-a posve su se zanemarivala; svako spominjanje „njemačke kulture” još uvijek podsjeća na razdoblje koje se protezalo od 1933. do 1945. Danas su Nijemci posve neurotičan narod, slučaj jednoga uspješnog kulturnog (i genetskoga?) inženjeringa Saveznika — vjerojatno jedinstven slučaj u povijesti čovječanstva.

No politička mržnja prema njemačkom narodu mora se staviti u širu psihološku perspektivu, a vjerojatno bi ju trebao objasniti i neki evolucijski psiholog.

Najvećim dijelom radi se o podsvjesnoj fantaziji da Nijemci imaju slab karakter, zbog čega su zlostavljači njemačkoga naroda dužni djelovati na jedan protunjemački način.

Njemački narod, kao sinteza svih europskih naroda, koji nastanjuje prostor gdje se sjever i zapad susreću s jugom i istokom u Europi, na mnoge načine najviše je ostvario od svih europskih naroda. Dignuvši se iz pepela Drugoga svjetskog rata, izgradili su najjače, najproduktivnije gospodarstvo u Europi.

Nijemci imaju poseban osjećaj za prostor i red (Ordnung i Ortung) koji drugi europski narodi nemaju u istoj mjeri.

Postoji šala da čak i njemački ovisnik o drogama zna kako uredno odložiti svoje rabljene igle u otpad.

Također postoji i sudski aspekt modernog antinjemačkog rasizma koji je pažljivo proučio njemački pravni stručnjak Carl Schmitt koji je i sam svjedočio toj njemačkoj drami bez presedana neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Najokrutniji su ratovi koji su proglašeni „dobrima”, a posebno ratovi koji se vode u ime „demokracije i ljudskih prava”. Demokratski ratnik dužan je svoga neprijatelja podrediti demokratskim standardima, ili ga jednostavno staviti izvan kategorije ljudskih bića.

Vjerojatno je takva slika o Nijemcima

Kultura

Sklad prirode i povijesti PIŠE:

P

oplavno područje Park prirode Kopački rit u zakutku hrvatskoga dijela Baranje nastalo je djelovanjem rijeka Dunava i Drave kao unutrašnja delta jedinstvena u Europi. Šume, močvare, jezera, netaknuta priroda s mnoštvom biljnoga i životinjskoga svijeta smjenjuje se s elementima kultiviranoga pejzaža i parkovne arhitekture koja svjedoči o bogatom kulturno-povijesnom naslijeđu kraja.

Kopački rit je još 1967. godine bio proglašen upravljanim prirodnim rezervatom, a 1976. parkom prirode, najstarijim u Republici Hrvatskoj. Od 1986. godine je na Listi važnih ornitoloških područja Europe, a na Popisu vlažnih staništa međunarodnoga značenja je od 1993. Od 1999. godine postoji inicijativa za proširenje parka prirode i proglašenje nacionalnim parkom te njegovo povezivanje s Nacionalnim parkom Dunav-Drava u susjednoj Republici Mađarskoj. UNESCO ga je 2012. godine uključio u Prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav, a od 15. listopada 2021. je u najvećem zaštićenom području u Europi – prvom pentalateralnom rezervatu biosfere u svijetu kojim zajednički upravljaju Austrija, Slovenija, Hrvatska, Mađarska i Srbija. O ovome neprocjenjivom biseru prirode, od 11. rujna 1997. godine, stara Javna ustanova Park prirode Kopački rit.

Nije samo priroda bila ovdje izdašna.

I povijest je duboko ostavila traga. Smjenjuju se vladari i gospodari. Ratovi haraju i raseljavaju. Žitelji se vraćaju i doseljavaju. Ponovno rade i grade iz pepela. Kralj Leopold I. je 1699. godine darovao Beljsko vlastelinstvo princu Eugenu Savojskome za zasluge u oslobađanju ovih krajeva od Osmanlija. Nakon njegove smrti 60

rujan 2022.

Vlastelinstvo je pripalo Dvorskoj komori.

Od 1781. je u vlasništvu Marije Kristine Habsburg i njezina supruga vojvode Alberta Sachsen-Teschena. Zadnji posjednik iz obitelji Habsburg bio je nadvojvoda Friedrich čija je supruga Isabella ostavila vrijednu fotodokumentaciju života u ovome kraju. Nakon Prvoga svjetskog rata veći je dio pripao novoformiranoj Kraljevini SHS, odnosno Jugoslaviji. Od 1941. do 1944. njime upravlja princ Albrecht Habsburg koji osnivanjem Biološke stanice Albertina započinje sa znanstvenim istraživanjima. Poslije II. svjetskoga rata pripada Državnom dobru Belje, kasnije Lovno-šumskom gazdinstvu Jelen dok Kopački rit postaje rezervatom.

Na području ovoga parka prirode nalazi se vrijedno graditeljsko naslijeđe romantičarskoga historicizma koje je nakon Domovinskoga rata trebalo obnoviti i prenamijeniti. To je rezidencijalni arhitektonski kompleks dvorca Tikveš što ga čine Stari dvorac, Novi dvorac s aneksom, kapela i prateći objekti, a nalazio se unutar diplomatskoga lovišta zatvorenoga tipa. Danas je tu smješten Prezentacijsko-edukacijski centar Tikveš koji je svečano otvoren 5. svibnja 2022. godine, a projekt je sufinancirala Europska unija.

Prezentacijsko-edukacijski centar je opremljen najsuvremenijom tehno-

loškom opremom koja posjetitelju dočarava čudesni svijet Kopačkoga rita i upoznaje ga s iznimnom vrijednošću močvarnih područja za biljni i životinjski svijet. Tako voditeljica prodaje Varja Guttert posjetiteljima otkriva da je zaštitni znak ovoga parka prirode prekrasni orao štekavac, da trska filtrira vodu pa su močvare prirodni prečistači vode te da je ličinka vretenca starija od dinosaura i da uvećana u vitrini djeluje zaista zastrašujuće. U Starome dvorcu, Ladanjskoj vili ili lovačkoj kuriji, uz scene života iz Kopačkoga rita, pomoću VR naočala ponire se u njegov podvodni svijet i saznaje o ribama koje tu obitavaju.

Ulaz u prezentacijsko-dokumentacijski centar nalazi se u aneksu Novoga dvorca i tu je prirodoslovni postav koji sadrži tematske cjeline poput Močvarnoga kanala, Stvaranja močvarnoga staništa, Hranidbenoga lanca, Ekologije, Migracije ptica, eksponata za slijepe i slabovidne te gluhe i nagluhe osobe.

Iz aneksa se stiže u Novi dvorac poznat i kao Titova vila i on je posvećen povijesnim ličnostima koje su tu boravile i kartografski zabilježenim promjenama uslijed djelovanja velikih rijeka u prošlosti. Aneks je građen sedamdesetih godina prošloga stoljeća budući da po protokolu pod istim krovom nisu mogla boraviti dva državnika. Predsjednik Josip Broz Tito je tu poput nekadašnjih vlastelina provodio vrijeme u lovu i ugošćavao brojne državnike i uglednike toga doba. Jedna od zanimljivosti je jednogodišnji boravak princa Đorđa Karađorđevića u dvorcu tadašnjega Dvorskoga lovišta kada je bio u izolaciji nakon uhićenja 1925. godine. Predsjednici Hrvatske, Franjo Tuđman, i Srbije,

M

eđu najobrazovanije bosanske franjevce u 19. stoljeću s pravom se ubraja i fra Bono Perišić, koji je rođen 1813. godine u Fojnici, a umro također u Fojnici 1887. Početnu naobrazbu stekao je u svom matičnom samostanu, a članom Provincije postao je 1828. godine. Studij filozofije i teologije završio je u Pečuhu. Tu se upoznao s idejama ilirskoga pokreta i postao njihov gorljiv zagovornik. Nakon povratka u Provinciju djelovao je kao kapelan u Uskoplju i Tuzli, zatim kao župnik te kao učitelj franjevačkih kandidata. Bio je ponajbolji prijatelj Ivana fra Frane Jukića među bosanskim fratrima. S Jukićem je neumorno širio preporodne ideje i svesrdno mu pomagao u prikupljanju narodnih umotvorina, raspačavanju knjiga i drugih tiskanih publikacija te u radu na osnivanju književnoga društva, časopisa, muzeja i uopće u svim drugim kulturnim i znanstvenim aktivnostima kojima je Jukić u cjelokupnom svome javnom djelovanju bio posve zaokupljen.

Komunicirao je Perišić i s članovima obitelji Brlić iz Broda, a bio je vrlo blizak i s apostolskim vikarom i uglednim intelektualcem fra Marijanom Šunjićem.

Pisana djela Na osnovi rukopisne ostavštine fra Ivana Mirčete, Perišić je 1851. godine počeo pisati Kroniku, u kojoj se opisuju 62

rujan 2022.

PIŠE:

događaji između 1300. do 1669. godine. Jedan dio Kronike, koja je ostala u rukopisu, objavio je fra Rastislav Drljić tek 1939. godine u Franjevačkom vijesniku (u broju 46). Osim po Kronici Perišić je poznat i kao autor latinskim jezikom pisanoga djela Povijest Crkve, koje je također ostalo u rukopisu, te po cijelom nizu životopisa uglednih članova svoje Provincije: fra Augustina Miletića, fra Vice Vicića, fra Mate Kristićevića, fra Mije Čuića, fra Jakova Križanca i fra Mije Zubića. U rukopisu je također ostao i vrlo zanimljiv latinskim jezikom pisan nacrt o uređenju numizmatičke zbirke, galerije slika i knjižnice: Dissertatio de nummis et Museis.

Između fra Bone Perišića i fra Frane Jukića sačuvana je i bogata korespondencija koja se uglavnom tiče njihovih zajedničkih nastojanja na području kulture i znanosti te na odgoju i prosvjećivanju mladeži. Tako npr. u jednom pismu iz 1842. Jukić piše Perišiću o tome kako mu je sam Ljudevit Gaj preporučio skupljanje narodnih pjesama po Bosni: „U Zagrebu bivši za 6 danah, svaki sam dan s Gajem bio, koji mi najviše priporučivaše u ime Narodnih pisamah, i š njim sam se pogodio za štampanje perve knjige što sam skupio pěsamah, a tu ću još ove godine poslati u Zagreb. Brate dragi nastojte zajedno s Pavom te mi pisamah sakupljajte, to

nam je jedino blago koga nam Turci do sad ne mogoše uzeti.”

U spomenutim, ilirskim idejama nadahnutim nastojanjima Jukić i Perišić nailazili su nažalost i na brojne prepreke unutar svoje vlastite redovničke zajednice. Bilo je štoviše i slučajeva potpunoga nerazumijevanja, pa čak i mržnje, osobito među starijim fratrima.

Zato je vrlo zanimljivo što o tome piše sam Jukić u jednom pismu pisanom Perišiću iz Varcara 1850. godine. U njemu naime stoji između ostaloga i sljedeće: „Što mi napominješ o staroj meržnji, o izgubljenoj nadi i. t. d. Fratri, a osobito stari, kano ti ljudi Brezposljenjaci, boljeg šta i neznaju činiti? oni su nas istina jednoč privarili: obećali nam zlatne planine, dok nas u svoje mriže upletoše! al ovo nam za nauk neka služi: nek se inade, neka nas merze, nek čine partite, ali osim nas mladjarie. Mi radimo, pišimo, učimo nas i druge ne samo da budu Fratri Bosanski već i Domorodci Slavenski.

Vi imate lipu zadaću, da Mladeži, kojoj ste učitelj osim theoretičkog Scholasticizma, naučite ih praktičku školu; da budu istina pravi Redovnici, al da se Redovničtvo neuzderžaje u onim pogriškama, koje su našu Provinciu okužile? a te pogriške znate koje su. Svaki radimo više za mladež nego za nas iste, pak nas nada privariti neće; koliko god nas neprijatelji smetali, ako mi stazom kriposti uzhodimo, prodert ćemo.”

Ovo jezero nastaje u kasnu jesen, zimu ili rano proljeće kada se na okolnim planinskim vrhovima tope snjegovi i padaju jake kiše. Ime je dobilo po naselju Biograd koje je smješteno u jugozapadnom dijelu Nevesinjskoga polja TEKST I FOTO:

vo je jedno od najzanimljivijih povremenih jezera u našoj zemlji koje traje samo nekoliko dana. Nastaje u kasnu jesen, zimu ili rano proljeće kada se na okolnim planinskim vrhovima koji okružuju Nevesinjsko polje tope snjegovi i padaju jake kiše. Ime je dobilo po naselju Biograd koje je smješteno u jugozapadnom dijelu Nevesinjskoga polja. Plavno područje jezera obuhvaća oko 16,64 km², tj. skoro petinu ukupne površine polja. Također, značajni udjel u formiranju jezera ima i cijeli sliv rijeke Zalomke koja se skoro pruža do Gacka. Jezero nastaje na jednoj od najnižih kota ovoga velikog polja, u njezinu jugozapadnom dijelu, na 801 m nad morem. Najveća kota jezera je 838 m te tada izaziva poplave u selu Budisavlje koje je na 13 km od ponora Zalomke gdje voda iz jezera nestaje.

Zračna udaljenost tu iznosi 8,7 km. Sam ponor ima kapacitet od 111 m3/s vode, ali za obilnih padalina ne može primiti svu vodu te nastaje periodično jezero.

64

rujan 2022.

Pored Zalomke, jezero napaja nekoliko manjih rječica kao što su Drežanjka koja se tijekom pojave jezera ulijeva direktno u njega te Bogodolka. Tu je i nekoliko manjih bujičnih tokova koji su tada aktivni. Ipak najveća količina vode dolazi Zalomkom, kao i direktnim padalinama.

U geološkom pogledu područje pripada zoni krša u kojoj dominiraju

Kako je ovo zona izrazitoga krša, u južnom dijelu polja nalazimo brojne ponore i spilje te duboke rasjekline, među kojima su i ponori Biograd i Ždrijelo

jurski vapnenci, dok dolomite nalazimo samo na malim dijelovima oko jezera, s brojnim kraškim fenomenima. U nekim dijelovima koje pokriva jezero nalazimo nanos morene i breče što je posljedica kretanja ledenjaka tijekom glacijacije kada je polje formirano. Svi tipovi tla koji se javljaju u i oko jezera su plitki, suhi i skeletni. Kako je ovo zona izrazitoga krša, u južnom dijelu polja nalazimo brojne ponore i spilje te duboke rasjekline, među kojima su i već spomenuti ponori Biograd i Ždrijelo kojima nestaje voda iz jezera.

Klima Klima područja u kojem je jezero jest submediteranska planinska s jako hladnim i snježnim zimama te jako toplim ljetima kada se temperatura popne i preko 40 °C, a razlog je otvorenost jugozapadnoga dijela polja prema Jadranskom moru. Kada su u pitanju padaline, kiše su obilne, naročito u jesen i proljeće, a

RAZGOVARALA:

D

r. med., spec. psihijatrije, subspec. alkoholizma i drugih ovisnosti te psihoterapeut obiteljske sistemske terapije Živko Mišević rođen je 1960. godine u Imotskom gdje je završio srednju školu.

Studij medicine Medicinskoga fakulteta u Zagrebu završio je u Osijeku, a specijalizaciju iz psihijatrije i subspecijalizaciju iz alkoholizma i drugih ovisnosti u Zagrebu.

U dva mandata je bio predsjednik Županijskoga povjerenstva Hrvatske liječničke komore i član Vijeća Hrvatske liječničke komore te član Povjerenstva za stručni rad i nadzor Hrvatske liječničke komore, a više godina je bio delegat u skupštini Hrvatskoga liječničkog zbora. Također je obnašao dužnost predsjednika Etičkoga povjerenstva Županijske bolnice Čakovec i zamjenika predsjednika Stručnoga vijeća ŽBČ.

Trenutno je voditelj psihijatrijskoga odjela u Županijskoj bolnici Čakovec.

zdravlja i koliko mu generalno pridajemo pažnje?

◆ Što Vi mislite koliko smo u današnje vrijeme svjesni važnosti mentalnoga

Sve društvene i naše osobne situacije, svi stresovi i događaji koje svaki pojedinac

66

rujan 2022.

Mislim da smo kao društvo i kao pojedinci dosta svjesni značaja mentalnoga zdravlja, međutim sasvim je druga stvar to koliko činimo za naše mentalno zdravlje, a mislim da nedovoljno činimo.

Cijela organizacija društva nije okrenuta dobrobiti mentalnoga zdravlja nego drugim stvarima, a mentalno zdravlje dođe kao neki ideal koji ne možemo uopće doseći pa se onda za njega čak i ne borimo. Mentalno zdravlje u širem smislu je interes svakoga pojedinca, obitelji i cijele društvene zajednice. Ono je najvažniji segment zdravlja našega organizma jer bez duševnoga zdravlja čak ni tjelesno zdravlje ne znači čovjeku ništa. ◆ Što sve može prouzročiti nestabilnost mentalnoga zdravlja?

doživljava kao važne, sve to može poremetiti našu duševnu ravnotežu. Ako takvo stanje dugo traje, može nastati značajan duševni poremećaj, a potom i brojne tjelesne bolesti. Duševna stanja se, poput projekcije na platnu, fizički odražavaju na osobu pa se duševna patnja čovjeka vidi kroz razne tjelesne poremećaje i bolesti kao što su autoimune alergije, čirevi na želudcu, infarkti ili kroz ovisnosti kojima ljudi oštećuju svoj organizam želeći da si pomognu, a nažalost time si samo odmažu. A da ne govorimo još i o strahu koji je s pandemijom obuzeo gotovo cijeli svijet – strah od zaraze, smrti i bolesti. Sve to doprinosi razvoju psihičkih poremećaja kao što su depresija i anksioznost koji također u svom nastanku imaju nekakve važne životne događaje kao okidače tih poremećaja. ◆ Psihičke bolesti i poremećaji su bili i ostali tabu tema. O njima se ne govori rado, a većina smatra kako ih je

Roditeljima i djeci

PIŠE:

ole Početak šk š) (Milan Tarita Hura! Hura!

Kakva bura!

- Iz oblaka? !

- Ne, od đaka o voće, Rujan ruji rujn če. po u rujnu i škola cike, Igrališta puna na vike! puna cike, pu nove, Započele igre ove snove. svatko gradi n Svaki je mjesec jedan novi početak, a mjesec rujan sa sobom donosi niz početaka: s njime počinje jesen, dozrijevaju mnoge voćke – ruji rujno voće, i tako nam u rujnu i škola poče. Da, rujan nam sa sobom donosi početak nove školske godine kako za učenike tako i za roditelje. Nadolazi nam još jedna godina u kojoj ćemo svi, kako mali tako i veliki, učiti, naučiti, sazrijevati, dozrijevati, istraživati, proučavati, analizirati, promatrati, razgovarati i rasti zajedno.

Zato, dragi roditelji, ukoliko vaše dijete polazi prvi put u školu, prvi dan pokušajte uzeti slobodan, a bilo bi dobro i cijeli tjedan, kako biste pomogli djetetu da se lakše snađe u novom i nepoznatom svijetu za njega jer će mu trebati vaša ljubav i podrška. Jutro započnite veselo i optimistično. Otpratite dijete do škole, slijedite upute učiteljice koja će vas dočekati. Za malene đake prvake bit će priređena priredba dobrodošlice, nakon toga djeca kreću na upoznavanje s učiteljicom, novim

68

rujan 2022.

prijateljima i svojom učionicom. Pričekajte dijete i budite u blizini jer će neki možda i koju suzu pustiti. Nakon završenoga upoznavanja povedite dijete u šetnju, razgovarajte s njim o njegovim dojmovima i doživljajima, poklonite mu sitnicu kako biste mu taj dan učinili još posebnijim.

U razgovoru s djetetom dogovorite pravila i obveze koje mali đak dobiva polaskom u školu: − neka dijete samo piše zadaću (uz vašu provjeru učinjenoga) − neka dijete samo sprema stvari prema rasporedu (vi provjerite je li sve dobro složeno i je li sav pribor u pernici) − neka djetetov odlazak u krevet ne bude nakon 21 sat (u tome budite dosljedni) − uvedite dnevni ritam rada i odmora nakon škole.

Važno je da svaki dan provjerite što se radilo u školi, pohvalite svaki napredak. Dijete mora znati da je ono što radi u školi vama važno, ali nemojte biti strogi i prezahtjevni.

Važno je da dijete u prvim danima stekne radnu naviku, nekoj će djeci trebati više vremena za prilagođavanje na novi način rada i obveza koje ih čekaju svaki dan.

Budite strpljivi i uporni, ohrabrujte dijete, ono mora znati da ste uz njega u svakoj situaciji. Zajedno otkrivajte njegove talente i interese.

Draga djeco, ako ste već đaci, za vas je povratak u školu vjerojatno radost zbog ponovnoga susreta s prijateljima iz razreda, susreta s učiteljicom, razrednikom, nastavnicima...

Evo nekoliko savjeta koje možete iskoristiti pri organiziranju svoga vremena na početku nove školske godine: − uredi prostor u kojem ćeš učiti − zajedno s roditeljima nabavi pribor, školske knjige i bilježnice − budi pozitivan u samom startu, fokusiraj se na pozitivne stvari kao što je druženje s prijateljima, sudjelovanje u omiljenim izvannastavnim aktivnostima ili nastavnim predmetima − uči redovito jer ako ne učiš, gradivo se s vremenom nagomila i postaje sve teže i teže

a! d u n o p a n e v t s in Jed

eni od 38 KM + cij po te pi ku e jig kn ije dv e ov u jn ru u Samo

20 KM

25 KM Svijet i čovjek s gledišta Biblije Strpljenje s Bogom

Ova će knjiga biti obogaćenje svima koji je budu imali prilike čitati: studentima i profesorima, teolozima i laicima, učiteljima i vjeroučiteljima, vjernicima i nevjernicima, svima koji žele bolje upoznati Bibliju – kao Riječ Božju nama ljudima.

Teme obrađene u knjizi zadiru duboko u područje čovjekove antropologije, ali i u područje njegova svijeta kao prirodnoga konteksta cjelokupne čovjekove egzistencije.

poštarina!

Knjiga češkoga teologa nagrađena kao najbolja teološka knjiga u Europi za 2010. godinu. Autor Halik jedan je od najznačajnijih teologa ateizma u postkomunističkom društvu, promicatelj vjerskih sloboda i dijaloga s nevjernicima, a za vrijeme komunizma u Češkoj tajno se zaredio za svećenika.

Mišljenja je kako se zrela vjera mora integrirati, ali i u sebi razraditi, te iskreno, nipošto površno i jeftino, proživjeti i prevladati iskustva sa svijetom i s Bogom.

033 726 200 • redakcija@svjetlorijeci.ba • https://knjizara.svjetlorijeci.ba/

Kruh svetog Ante Dan KSA 2022.

Za Ljiljanu Krajnc Za projekte KSA

Za fond Kap dobrote HKM Klagenfurt – korizmeni dar za fond Kap dobrote Popis darovatelja

70

rujan 2022.

Za siromašne osobe starije dobi

Podrška Općine Novo Sarajevo Načelnik Općine Novo Sarajevo dr. Hasan Tanović i predstavnici javnih kuhinja Kantona Sarajevo potpisali su 27. srpnja 2022. ugovore o sufinanciranju rada javnih kuhinja u ukupnom iznosu od 19.000 KM. Sufinanciranje se odnosi na troškove dodatne ponude koju kuhinje trebaju omogućiti korisnicima s područja Općine Novo Sarajevo, kao što su paketi s osnovnim životnim namirnicama, svježe voće, proizvodi za održavanje osobne i obiteljske higijene i sl. Iznosi sufinanciranja su u skladu s brojem korisnika s područja općine.

Za pučku kuhinju „Kruh svetog Ante” izdvojeno je 5.000 KM.

Nova akademska godina Franjevački međunarodni studentski dom nudi smještaj studentima iz Bosne i Hercegovine, kao i studentima iz ostalih europskih zemalja koji studiraju u Sarajevu.

Smještaj studentima pružamo u jednokrevetnim, dvokrevetnim i četverokrevetnim sobama. Svaka soba ima svoje kupatilo. Moderno uređeni dom studentima pruža ugodnu atmosferu za učenje te udoban boravak. U sklopu Doma je praonica rublja, čajna kuhinja, čitaonica, fitness centar i studentski klub. Na svakom katu se nalazi manji prostor za druženje i balkon. U cijenu studentskog doma uključen je jedan topli obrok radnim danima.

Korisnici Doma pravo smještaja dobijaju za jednu akademsku godinu (od rujna do srpnja). Boravak se može produljiti za narednu akademsku godinu, ukoliko studenti ostvare potrebne uvjete za nastavak stanovanja. Život u Domu i pravila korištenja soba i zajedničkih prostorija određeni su Pravilnikom o kućnom redu.

Nakon završenog Natječaja i uvida u pristiglu dokumentaciju i prijave, primili smo 21 novu studenticu i 9 novih studenata.

Naši studenti postižu dobre rezultate u školovanju i Dom je otvoren svima, bez obzira na etničku, vjersku i nacionalnu opredijeljenost.

U Franjevačkom studentskom domu radimo i na duhovnoj i materijalnoj pomoći korisnika, razvijanju higijenskih i kulturnih navika, te osposobljavanju za samostalan život.

Također osiguravamo i mogućnost volonterskog rada, kao i besplatno neformalno obrazovanje.

Svi mladi, koji se nisu stigli javiti na Natječaj, a zainteresirani su za boravak u našem studentskom domu, mogu pisati na e-mail adresu: mladi.ksa@gmail.com.

U slučaju oslobađanja kapaciteta vršit ćemo naknadni prijem novih studenata.

svjetlorijeci.ba

71

Biljna ljekarna

PIŠE: FRA

rastavac je povrtna biljka finoga okusa koja istovremeno sadrži i mnoga ljekovita svojstva. Jednogodišnja je biljka iz porodice tikvovki. Plod mu je duguljast, zelen, valjkast, tvrd i redovito naraste desetak centimetara, a širok je oko 3 – 5 cm. Neke vrste imaju plodove koji mogu narasti i do 60 cm, a široki su oko 10 cm. Svakako najbolji i najljekovitiji su oni manji primjerci.

Krastavac ima slabo razvijen korijen koji raste na dubini od 5 do 25 cm.

Stabljika je razgranata i puzava. Dužina stabljike ovisi o sorti i uvjetima uzgoja, može narasti i do 3 m dužine. Listovi su redovito krupni i kod nekih sorti s donje strane listova rastu bodljikave izrasline. Voli toplu klimu, duboka i dobro strukturirana, plodna i bogata tla s mnogo humusa. Ne voli kisela, hladna i teška zemljišta. Razmnožava se sjemenjem. Ono se sije u staklenicima i kućama, a sadi se u proljeće kada više nema mraza jer su mlade sadnice veoma osjetljive. Ne smije se saditi svake godine na istom tlu zbog čega ga na istom tlu treba uzgajati svake 3 – 4 godine.

Bere se zelen za razne salate, zimnicu i druge pripravke ili zreo za dobivanje kvalitetnoga sjemena. Ima mnogo vrsta krastavaca, a najpoznatiji je salatar koji je dug 30 – 40 cm te oni koji se koriste za kiseljenje u staklenkama. Krastavac ima vrlo malo kalorija i pun je soka i ljekovitih tvari. Sadrži vitamine C, K, B1, B5 i B7 te mnogo minerala, a osobito kalij, magnezij, mangan i bakar. Sadrži mnogo vlakana i vode, čime potiče probavu te je veoma koristan za zdravo mršavljenje. Osobito treba naglasiti da 74

rujan 2022.

njegova kora sadrži netopiva vlakna koja pomažu da se njegova probavljena hrana brže kreće kroz crijeva i izbacuje otpad iz organizma. Zato se preporučuje da se ne guli nego jede s korom.

Među ostale dobrobiti ljekovitih sastojaka krastavca možemo nabrojiti da pridonosi detoksikaciji, zdravlju kože, djeluje protiv dijabetesa, čuva zdravlje zglobova, ublažava giht i artritis, snižava razinu kolesterola, smanjuje toplinu u tijelu, smanjuje tjeskobu i negativne učinke stresa, štiti zdravlje mozga i što je vrlo važno osvježava dah. U nastavku vam donosim nekoliko savjeta na koji ćete način iskoristiti veliku ljekovitost upravo opisanoga krastavca.

Sok od krastavca i mrkve. Uzmite jednake količine krastavca i mrkve i od njih napravite sok. Ovaj sok popijete svježe iscijeđen. Dnevno se piju 3 čaše po 100 – 200 ml ovoga soka i tako svakodnevno tijekom 3 tjedna, a poslije

toga ova količina može se piti 2 – 3 puta tjedno bez prestanka. Ovim sokom izbacuje se kiselina iz mokraće, a to onda pomaže kod gihta i artritisa.

Sok krastavca i jogurt protiv opeklina od sunca. Uzmite nekoliko krastavaca s korom i od njih u sokovniku napravite pola litre svježega soka. Dodajte tom soku oko 300 ml hladnoga masnog jogurta i dobro izmiješajte. Ako ste izgorjeli na suncu, važno je da se nisu stvorili mjehurići vode ispod kože. Namažite dobro izgorjela mjesta i čim se osuši, ponovno namažite i mažite sve dok se ova mješavina na koži ne prestane sušiti. Kada se prestane sušiti, ostavite ju na koži još barem sat vremena i onda operite mlakom vodom. Kada ste oprali mlakom vodom, namažite kožu dobrim domaćim maslinovim uljem. Ostavite kožu tako namazanu i operite ju nakon 4 – 5 sati. Ponovno namažite maslinovim uljem i koža će biti kao da nije izgorjela.

Dočekajte jesen uz k ulinarske i ostvarit recepte s e popust . Anđe od 20% n a kupnju! lke

Osuvremenjivanjem ponude modernih recepata iz inozemstva gube se tradicionalni recepti naših predaka. Ova zbirka kulinarske recepte otima zaboravu, tradicionalne kulinarske specijalitete vraća na obiteljski stol i prenosi tradiciju mladim naraštajima domaćica.

Svi recepti originalno su djelo časne sestre Anđelke Jakovljević.

033 726 200 • redakcija@svjetlorijeci.ba • https://knjizara.svjetlorijeci.ba/

Metafore i putokazi

Kad duša dušu gleda

a što se kad je voljeno nije samo zbog tog da on A o. jen vol i bit ra mo o on ostane Da bi nešto bilo lijepo, poznaje. Samo tako lijepo uvijek pre vim tak ša du ga što o zat o lijepim oku očituje, neg no, načeto, slomljeno i savijeno. oše istr alo led izg ana izv iko kol lijepim bez obzira na to uvijek uspravno i se ne plaši svega i svačega i što što o on o sam ija sav ne i i lom A zar se ne le? d, pobogu, savijao savijene čav dostojanstveno stoji? Tko bi ika a i prosječnoga. piti u komfor brojnosti osrednjeg uto se o tak i ko nis ati ost gli mravima O, da, i takvi su mo li su da bi tada tako niski samo zna , No lio. bo to čes ot živ ih bi trebama i Lakše bi im bilo i ne istili njihovim isto tako sitnim po kor bi iko kol o olik on to i i ljiv i insektima bili zanim grije, ali i prži. viši i bliže suncu to te ono više željama. S druge strane, što si no o zamijeni. Stoga, uopće nije važ brz še ljep još po lije a o, žen spr I visoko i nisko na kraju bude stojanju živiš. koliko postojiš, nego koliko u po (Tekst i foto: J. Ćuro)

76

rujan 2022.

VIJESTI Vladajuća „semafor-koalicija” uvodi tzv. Zakon o samoodređenju prema kojem bi svaki građanin, pa i djeca starija od 14 godina od sredine 2023. godine, jednom godišnje mogao „mijenjati spol” i ime u matičnom uredu, prenosi portal narod.hr.

Njemački ministar pravosuđa Marco Buschmann (FDP) i ministrica obitelji Lisa Paus (Zeleni) predstavili su glavne točke novog Zakona o samoodređenju. Spol će se tako u dokumentima „moći promijeniti” i bez prave „promjene spola”.

Ministri koji su predstavili novi Zakon kažu da ne očekuju da će puno ljudi iskoristiti mogućnost „promjene spola” u više navrata, te misle da će to biti svega 1 do 1,5 % ljudi.

Prema Zakonu o transseksualcima iz 1980. koji će se ukinuti novom reformom, svatko tko je u dokumentima htio „promijeniti spol” morao je proći dugotrajnu proceduru koja je, između ostalog, podrazumijevala i dva psihološka izvješća od kojih je svako koštalo po tisuću eura i u kojima je trebalo odgovoriti na brojna pitanja „koja previše zadiru u intimu”.

Ovaj potez vlade naišao je na kritike kod desne oporbe koju čine CDU i CSU i koja inzistira da se i dalje traži podrobni psihološki izvještaj za sve mlađe od 18 godina. Prema novom Zakonu maloljetne osobe od 14. godine mogu predati zahtjev za „promjenu spola” i imena uz suglasnost roditelja. U slučaju da se roditelj protivi promjeni, a dijete na njoj inzistira, o konačnom ishodu odlučit će obiteljski sud.

Europski parlament u Strasbourgu je 5. srpnja, s 539 glasova za, 45 protiv i 48 suzdržanih, prihvatio izvješće Siegfrieda Mureșana (EPP, Rumunjska) u kojem se navodi kako Hrvatska ispunjava sve kriterije za prihvaćanje eura od 1. siječnja 2023., prenosi mrežna stranica Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj. U izvješću se ističe kako je – unatoč tome što se procjena ispunjavanja kriterija donosila u kontekstu pandemije bolesti COVID-19, visoke inflacije i ru-

Europski parlament je 7. srpnja izglasao rezoluciju u kojoj se odobrava i zahtijeva besplatan i legalan pobačaj u svim članicama EU te osuđuje Vrhovni sud SAD-a zbog poništenja presedana Roe v. Wade u vezi s pobačajem, prenosi portal narod.hr.

U rezoluciji Europskog parlamenta također se osuđuju Poljska, Malta, Slovačka, Mađarska, Italija i Hrvatska zbog navodno nepostojećih ili nedovoljnih „prava na pobačaj”.

Rezolucija je prihvaćena s 324 glasa za, 155 protiv i 38 suzdržanih. Iako ova rezolucija nije pravno obvezujuća, ona ipak pokazuje smjer kretanja europske politike.

Od hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu troje HDZ-ovaca, Karlo Ressler, Tomislav Sokol i Željana Zovko su bili protiv rezolucije, dok je Sunčana Glavak bila suzdržana. Protiv je glasao i nezavisni zastupnik Mislav Kolakušić, a suzdržan je bio Ivan Sinčić. Ladislav Ilčić, Hrastov zastupnik također je glasao protiv rezolucije. Za rezoluciju su glasali SDP-ovi zastupnici Biljana Borzan, Fred Matić, Tonino Picula, Romana Jerković te IDS-ov Valter Flego.

skog rata protiv Ukrajine – Hrvatska pokazala spremnost za prihvaćanje eura. Zastupnici su također ustvrdili da Hrvatska već ima višu razinu konvergencije cijena s europodručjem nego što je to bio slučaj s drugim državama članicama kada su prihvaćale euro. No unatoč tome, Parlament očekuje kontinuirane napore hrvatske vlade kako bi se osigurala daljnja konvergencija cijena te kako uvođenje eura ne bi dovelo do umjetno izazvanih poskupljenja. svjetlorijeci.ba

77

(†2021.)

Iako je godina iza nas, nismo te zaboravili. Još uvijek se prisjećamo tvojih riječi, zamišljamo tvoje reakcije u našim novim životnim situacijama i sjetimo se tvojih šala.

Nedostaješ nam da s tobom podijelimo sve što dalje živimo, ali utjehu pronalazimo u vjeri da si tamo gdje oduvijek pripadaš – kod Oca. Molimo za tebe, a ti nastavi moliti za nas.

Tvoja „raja”

(†16. 7. 2022.)

Nakon teške bolesti, 16. srpnja, preminula je Mira Montina. Strpljivost, optimizam i hrabrost s kojom je nosila svoj križ izazivali su kod nas divljenje i poštovanje.

Pokopana je 21. srpnja na groblju svetoga Josipa u Sarajevu na dostojanstven, kršćanski i ljudski način, uz prisutnost mnoštva svećenika, redovnika, redovnica, rodbine i prijatelja. Svima smo zahvalni, a posebno provincijalu fra Zdravku te Definitoriju, bivšem provincijalu fra Jozi, ekonomu Teologije fra Emanuelu i meštru bogoslova fra Danijelu.

Draga naša Miro, majko, suprugo, kršćanko hvala Ti na ljubavi, pažnji, brizi i preciznosti. Ostaješ trajno u našim srcima i molitvama do ponovnog susreta o Uskrsnuću mrtvih.

Tvoj sin fra Kristijan Kiki i muž Severin

(1931. – 2022.)

S vjerom u uskrsnuće i život vječni, okrijepljen sakramentima vjere, u 92. godini života preminuo je Vlado Didak, otac svećenika i člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

80

rujan 2022.

Pokojni Vlado iznio je svoj životni križ do kraja i sada očekuje zoru Uskrsnuća. Bio je požrtvovna osoba koja je sve životne nedaće (a bilo ih je mnogo) uspješno s vjerom nadilazio.

Sprovod pokojnoga Vlade bio je u utorak 19. srpnja 2022. u 16 sati na groblju Vidoševići, župa Ovčarevo, a sveta misa zadušnica u srijedu 20. srpnja 2022 u 8 sati u župnoj crkvi u Ovčarevo.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Franjevci Bosne Srebrene (†2021.)

Dana 9. srpnja 2022. navršila se godina dana kako si nas napustio, dragi naš sine i brate.

Iako je u našim srcima praznina, mi vjerujemo u uskrsnuće i život koji ne prestaje.

Do ponovnog susreta u vječnosti, Gospodin ti dao pokoj vječni!

Roditelji, sestre i brat

(1966. – 2022.)

Nakon kratke i teške bolesti, 1. kolovoza, opremljena svetim sakramentima, blago je u Gospodinu počinula Damjana Orlovac rođ.

Radman, sestra franjevca Bosne Srebrene fra Maria Radmana.

Od malih nogu pa sve do smrti bila je predana vjernica. Život joj nije bio nimalo lagan, ali je svoj križ nosila tiho, strpljivo i bez kukanja. Od pokojne Damjane oprostili su se majka Milka, sestra Marina te braća Željko i fra Mario.

Molimo dragoga Boga da našu Damjanu obasja svjetlom ljubavi i vječnoga mira. Čuvat ćemo te u svojim srcima, mislima i molitvama do ponovnog susreta u vječnosti.

Tvoja zahvalna obitelj i najmiliji

(†27. 7. 2022.)

Draga naša majko, danas ti želimo reći hvala za Tvoj bogato ispunjen život. Rodila si 11 djece, imaš 26 unučadi, 41 praunuče i čak 4 bijele pčele. Svi mi želimo reći Bogu hvala za djelo Tvoje ljubavi, vjeru u Boga i ljubav prema životu… Bila si dobra i jednostavna, neponovljiva, u potpunosti dostojanstvena majka! Uspravna i blaga do iznemoglosti. Tako strpljiva prema sebi i svojoj djeci… Ostaješ nam uzor da slijedimo Tvoje stope.

Tvoja zahvalna djeca te rodbina, susjedi i prijatelji Zahvaljujemo sestrama i svećenicima na sv. misi, za molitve i sućut na ispraćaju naše majke. s. Terezija B.

(†1992.) (†1985.) (†2021.)

Koliko god vremena prošlo, postoji nešto što nikada neće umrijeti, a to su uspomene na vas. S velikom ljubavlju i ponosom čuvamo sjećanja na vas.

Vaša obitelj

(1962. – 2011.)

Dana 16. rujna 2022. godine navršava se 11 godina od smrti našeg voljenog sina i brata.

I nakon svih ovih godina, jednako boli i teško je naći utjehu za svaki dan proveden bez tebe.

Tvoji mama Lucija i brat Zvonko sa obitelji

(1939. – 2022.)

Dana 3. kolovoza preminuo je u Gospodinu, opremljen sakramentima umirućih, uzorni vjernik dr. Stanko Mikulić iz Potkraja u Kočerinu.

Već za vrijeme gimnazije u Dominikanskoj srednjoj školi teško je obolio od bolesti pluća, a kao kandidat za dominikanski red, zbog teške bolesti nije primljen u novicijat. Prepušten samom sebi pokušao se liječiti i ujedno studirati medicinu koju je snažnim intelektom i upornom marljivošću uspio završiti i specijalizirati dermatologiju.

Bogu hvala što nam je po ovom velikom čovjeku, vjerniku, liječniku, rodoljubu darovao uzoran primjer čovjeka, vjernika, liječnika, prijatelja. Hvala Stanku što je bio pravi Job našega vremena.

Počivao u miru Božjemu! fra Šimun Oreč

(†1999.)

U spomen na 23. obljetnicu preminuća voljenog supruga, dobrog oca, djeda i punca.

Dragi naš, hvala ti za nesebičnu ljubav koju si nam darivao u sve dane svoga života, koje si proveo s nama.

S nadom u ponovni susret, počivaj u miru Božjem!

Tvoja supruga, kćerke, unuci i zet

Trenutak u vremenu

Rama

Kraljeva Sutjeska

svjetlorijeci.ba

81

a! d u n o p a n e v t s in Jed

eni od 38 KM + cij po te pi ku e jig kn ije dv e ov u jn ru u Samo

20 KM

25 KM SVIJET I ČOVJEK S GLEDIŠTA BIBLIJE STRPLJENJE S BOGOM

Ova će knjiga biti obogaćenje svima koji je budu imali prilike čitati: studentima i profesorima, teolozima i laicima, učiteljima i vjeroučiteljima, vjernicima i nevjernicima, svima koji žele bolje upoznati Bibliju – kao Riječ Božju nama ljudima.

Teme obrađene u knjizi zadiru duboko u područje čovjekove antropologije, ali i u područje njegova svijeta kao prirodnoga konteksta cjelokupne čovjekove egzistencije.

poštarina!

Knjiga češkoga teologa nagrađena kao najbolja teološka knjiga u Europi za 2010. godinu. Autor Halik jedan je od najznačajnijih teologa ateizma u postkomunističkom društvu, promicatelj vjerskih sloboda i dijaloga s nevjernicima, a za vrijeme komunizma u Češkoj tajno se zaredio za svećenika.

Mišljenja je kako se zrela vjera mora integrirati, ali i u sebi razraditi, te iskreno, nipošto površno i jeftino, proživjeti i prevladati iskustva sa svijetom i s Bogom.

033 726 200 • redakcija@svjetlorijeci.ba • https://knjizara.svjetlorijeci.ba/

Digitalno i tiskano izdanje revije

svega je nekoliko klikova od vas!

Posjetite web knjižaru Svjetla riječi, pretplatite se na reviju i uživajte u zanimljivom sadržaju. Svakoga mjeseca na 84 stranice čitajte o aktualnim temama s područja vjere, društva i kulture.

https://knjizara.svjetlorijeci.ba/ Čitajte odmah!

Dočekajte jesen uz k ulinarske i ostvarit recepte s e popust . Anđe od 20% n a kupnju! lke

Osuvremenjivanjem ponude modernih recepata iz inozemstva gube se tradicionalni recepti naših predaka. Ova zbirka kulinarske recepte otima zaboravu, tradicionalne kulinarske specijalitete vraća na obiteljski stol i prenosi tradiciju mladim naraštajima domaćica.

Svi recepti originalno su djelo časne sestre Anđelke Jakovljević.

033 726 200 • redakcija@svjetlorijeci.ba • https://knjizara.svjetlorijeci.ba/