Umirovljenici - Sloj najugroženijih (394)

VJERA

• DRUŠTVO • KULTURA

UMIROVLJENICI

Sloj najugroženijih s i j eč a n j 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

Godina XXXIV. ◆ broj 394 ◆ Sarajevo, siječanj 2016. ◆ cijena 3,5 KM (15 HRK)

1

www.svjetlorijeci.ba

novo u Svjetlu riječi!

Sveti Franjo i životinje Luciano Radi

Djeca i životinje jedni su drugima jako simpatični. Jeste li se ikada zapitali zašto? Bez

nekog velikog mozganja možemo jednostavno ustvrditi da između djece (premda to vrijedi i za odrasle) i svega živoga u prirodi postoji spontano prijateljstvo.

Ova mala knjiga prikazuje zgode iz života Sveca, utemeljene na riječima Tome

Čelanskog i sv. Bonaventure. Nije važno jesu li ovi događaji stvarni ili nisu: bitno je naučiti kako je sv. Franjo iskusio svoj odnos sa stvorenjima. Pritom se lako uočava da je Siromah živio gledajući Boga iza svih stvari.

Naručite na telefon: 033 726 200

10 KM

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. ravnatelj

Janko Ćuro janko@svjetlorijeci.ba / uprava@svjetlorijeci.ba glavni urednik

Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba zamjenik glavnog urednika

Vjeko Eduard Tomić vjeko@svjetlorijeci.ba redakcija

Janko Ćuro, Marko Ešegović, Vjeko E. Tomić, Rafaela Obučić i Borjana Jozeljić /marketing/ adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 e-adrese redakcija@svjetlorijeci.ba marketing@svjetlorijeci.ba pretplata@svjetlorijeci.ba www.svjetlorijeci.ba uredničko vijeće

Janko Ćuro, Davor Dominović, Marko Ešegović, Lovro Gavran, Josip Ikić, Marijan Karaula, Vili Radman, Vjeko E. Tomić i Nikica Vujica godišnja pretplata

BiH 40 KM; Hrvatska 160 Kn; Švicarska 60 CHF; Zapadna Europa 40 €; Prekooceanske zemlje 80 USD/100 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709

Poštovani čitatelji!

životnoj snazi, kako bi si mogli zaraditi još koju marku sa strane. Dapače, većina njih pola mirovine potroši na lijekove, dok s drugom polovicom trebaju sve ostalo poplaćati. Naime, nerijetko i tako mizerne, njihove su mirovine postale stup mnogih osiromašenih obitelji, jer su jedini redoviti prihodi od kojih se sve češće uzdržavaju i studenti i nezaposleni članovi obitelji. Možemo samo ustvrditi da se radi o najvećim žrtvama tranzicije i društva profita koje nemilosrdno pred sobom gazi sve što ne donosi materijalnu korist. Društvo koje su svojim radom izgrađivali pretvorilo ih je u sirotinju.

U ovoj Godini milosrđa odazovimo se pozivu pape Franje i budimo milosrdni prema ovoj skupini naših sugrađana. Znamo da oni krpe „kraj s krajem“ zahvaljujući prije svega doznakama djece „s privremenog rada u inozemstvu“. No, mi koji ih svakodnevno susrećemo, prepoznajmo u njima najljepši odraz Kristova lica.

Povijest obveznog mirovinskog osiguranja relativno je novijeg datuma.

Europljani su otkrili Ameriku koja im je „otkrila“ prvi mirovinski fond osnovan daleke 1875. godine na američkoj željeznici. Ubrzo je i u Europi osnovan prvi državni mirovinski i invalidski sustav. Učinio je to u Pruskoj Otto von Bismarck 1889. godine, inače poznat kao „željezni kancelar mekanog srca“ koji je ujedinio Njemačku. Preko Austro-Ugarske Monarhije ovaj sustav mirovinskog osiguranja prihvatilo je i naše podneblje.

No, kamo sreće da je naša socijalna zaštita na razini današnje Amerike ili Njemačke! Što to imamo danas?! Imamo gotovo svakodnevno u medijima prisutno „umirovljeničko pitanje“ koje se postavlja kao gorući problem čijem rješenju kao da nema odgovora. Ono je uistinu važno, jer je riječ o stotinama tisuća ljudi koji su cijeli život radili, prelomio im se rat preko leđa, da bi danas imali prosječno 310 maraka mirovine. Ti ljudi više nisu u punoj

Glavni urednik

devize

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u njemačkoj

Sparkasse Ulm, Kontoinhaber: Dr. med. Ivo Jolic (Svjetlo rijeci), Konto: 891343, IBAN: DE57 6305 0000 0000 8913 43, BIC: SOLADES1ULM račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil račun u austriji

Sparkasse Kufstein, Kristijan Montina “Svjetlo Rijeci” Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein. IBAN: AT31 2050 6077 0115 4036, BIC: SPKUAT22XXX grafičko oblikovanje

Lorko Kalaš tisak

Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine ISSN 1512-6986

iz sadržaja

Tema broja Umirovljenici Veselje zbog kilograma teletine Reportaža Đelilovac U mene je srce veće nego u vola Razgovor Komu i zašto smeta “Dobri Pastri”?

4

14

Javna diplomacija Na krilima javne diplomacije

60

Brojke i slova Internet i smjer njegova kretanja

62

Duh Afrike Ja sam misionar i muž bake Miriam

67

Snimka na naslovnoj stranici: Zvonko Benković

38

Svjetlo riječi s i j eč a n j 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

3

Tema broja

Veselje zbog kilograma teletine KAKO PREŽIVlJAVAJU NAŠI UMIROVlJENICI

Piše Branka Jukić

U BiH je trenutačno 650 000 umirovljenika, a 60 posto njih, ili 380 tisuća prima najnižu mirovinu, po 326 KM mjesečno u Federaciji i 240 KM u RS-u. S takvim bijednim primanjima ne ostaje im drugo nego štedjeti na hrani, odreći se mesa i voća. Ne mogu nabaviti ni dodatne lijekove, tj. one koji nisu na esencijalnoj listi Zavoda zdravstvenog osiguranja. Oni nemaju društvenog života, često su osamljeni. Sve to ostavlja posljedice na njih stoga su neraspoloženi, potišteni. Sve to ostavlja traga na njihovom duševnom i tjelesnom zdravlju 4 www.svjetl ori jec i. ba

Zašto se smije gospođa Marija

Gospođi Mariji iz Novog Travnika prije nekoliko mjeseci imendan je čestitala i sestrična koja je poslije dvadeset godina došla iz Australije obići rodbinu. Donijela je i dar – veliku, lijepo upakiranu kutiju i odmah objasnila: unutra je posebna posuda za kuhanje, košta preko dvije stotine maraka, hrana se spravlja bez vode, bez masnoće i vrlo je sve to zajedno zdravo, napose za starije osobe. Snebivala se naša umirovljenica zbog tako skupog poklona, ali što ćeš – prihvatila, zahvaljujući se do neba. Sve

prošlo, sestrična se vratila u Australiju i ne sluteći koliko je smijeha unijela u kuću svoje tetke.

– Kupim ti ja dva pileća batka u rinfuzi, otpakiram taj posebni lonac i ‘ajd spremi objed. Sjedim, gledam peć i mislim – dva batka od dvije marke kuhaju se u posudi od 200 maraka.

Koja zezancija od života! I prasnem u smijeh i uvijek se smijem, čisto se oraspoložim, kad god nešto pripremama u tom loncu.

Vesela i duhovita po prirodi, a od mirovine od 324 KM, pomaže i sina koji nema stalnoga posla, gos-

Razgovor

Drugi odoše, a Mato gradi MATO KOMŠO, DOAJEN SPORTSKOG NOVINARSTVA

Razgovarala Rafaela Obučić rafaela@svjetlorijeci.ba

Mato Komšo rođen je 27. listopada 1943. godine u selu Bijelo Polje, općina Kakanj. Osnovno i srednje obrazovanje završio je u Kaknju. Radio je u pošti Kakanj i Osiguravajućem zavodu (ZOIL, Sarajevo osiguranje d. d.).

Tajnik NK Rudar bio je u periodu od 1. lipnja 1965. do 31. prosinca 1982., a dužnost delegata-kontrolora na nogometnim utakmicama Druge lige Jugoslavije i Premijer lige BiH, obnašao je od 1967. do 2003. Bio je član IO NS ZDK i glasnogovornik od 2000. do 2006. godine, zatim član Skupštine NS FBiH i Komisije za medije.

Cijeli Vaš životni vijek vezan je za sport, a posebno za sportsko novinarstvo, pa Vas s pravom nazivaju doajenom bh. sportskog novinarstva. Kako su izgledali Vaši prvi koraci u novinarstvu?

Godine 1964. napisao sam prvi tekst za Našu riječ iz Zenice. Radio sam u pošti u Kaknju. Bio sam dežurni i čuo razgovor između urednika i dotadašnjeg dopisnika Naše riječi iz Kaknja koji je prekinuo suradnju. Razgovaralo se iz prostorija pošte, jer je malo tko imao telefon u stanu, a gdje je i bilo telefona nije se mogla ostvariti veza bez posredstva pošte. Bila je to moja privilegija jer su se nenamjerno, po službenoj dužnosti, tako saznavale sve vijesti u Kaknju. Reagirao sam 8 www.svjetl ori jec i. ba

Pod povećalom

Nitko nema pravo biti samo svoj Biti potpun čovjek može se samo u zajedništvu s drugima. Zato misle mnogi humanistički mislioci da je nužno vraćanje prema izgubljenim tradicionalnim vrijednostima, kao što su obitelj, zajedništvo, pravednost, tolerancija i zdrava savjest

M

išljenje poznatog psihologa i filozofa Ericha Fromma kako su želja za zaradom, vlasništvom i moć toliko obuzeli čovjeka 20. stoljeća da su mu postali svetim, nalazi na poseban način potvrdu u ponašanju današnjeg zapadnog čovjeka. Zapadni emancipirani pojedinac pronalazi svoju vrijednost često samo u materijalnom posjedu, pa izgleda kao da onaj koji ne posjeduje puno i ne postoji. Takav pojedinac se ne zanima više za opće dobro, nego za novac, koji mu omogućuje apsolutno ispunjenje svih želja. Tako shvaćen život dovodi do poremećaja u društvenim odnosima, pa često dominira egoizam umjesto zajedništva. Taj fenomen hedonističke sebičnosti osjeća se u svim porama društva postmoderne, od obitelji pa do države, što pogađa najslabije karike u zajednici (djeca, bolesnici, umirovljenici…).

Sve je manje onih koji razmišljaju o tome što bi mogli dati zajednici, učiniti da u njoj i drugi budu zadovoljni i sretni. U stvari, altruistički životni stav je i nemoguć dokle god misli pojedinca kruže samo oko njegovih potreba. Fromm vidi izlaz iz 12 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Luka Marković

markovic-l@bistum-muenster.de

tog ćorsokaka u radikalnoj promjeni srca, koje bi bilo osposobljeno otvoriti se i za potrebe drugih. A veliki mislilac Albert Schweitzer, jedan od najvećih humanista modernog svijeta, misli da je potrebno puno hrabrosti kako bi se promijenio naš pogled na svijet, kako bi etika srca kod pojedinca i naroda mogla zamijeniti mnoštvo praznih riječi o pravednosti, slobodi i ljubavi. Nužan je zaokret od imati k biti. A biti potpun čovjek može se samo u zajedništvu s drugima. Zato misle mnogi humanistički mislioci da je nužno vraćanje prema izgubljenim tradicionalnim vrijednostima, kao što su obitelj, zajedništvo, pravednost, tolerancija i zdrava savjest. To je moguće, kako je svojevremeno ustvrdio Hegel, ako slobodu ne

shvatimo samo kao poziv da smijemo činiti sve što želimo, nego i kao odgovornost za zajednicu, gdje se ljudski duh ravna prema “zdravom razumu”, a ne samo prema emocijama. Globalizacija se danas ne smije svesti samo na ekonomiju, lakšu i ubrzaniju robnu razmjenu, nego i na jačanje zajedničkih etičkih vrijednosti na globalnoj razini, koje će među ostalim unijeti više pravednosti i u ekonomske odnose. U jednom takvom društvu se ne bi nikada moglo dogoditi ono što se događa u Europskoj zajednici, u kojoj se godišnje baci oko 90 milijuna namirnica, dok veliki dio svijeta gladuje zbog nedostatka hrane. Ili da u nekim siromašnim zemljama nogometaši i estradni umjetnici zarađuju godišnje milijune eura, dok umirovljenici oskudijevaju u svemu.

Nažalost, čovjek postmoderne je daleko od ostvarenja nužne pravednosti, o kojoj se na sav glas govori, jer je umjesto osjećaja za zajedništvo na djelu hedonizam, koji sve više afirmira život jednih pored drugih. Nestala je ona velikodušnost, koja uključuje i potrebe drugoga, a koju je svojevremeno filozof Descartes smatrao najvećom vrlinom čovjeka. Uzrok za

Reportaža

U mene je srce veće nego u vola ĐelilOVaC

U NJEDRIMA VlAŠIĆA MEĐU POVRATNICIMA Tekst i snimke fra Vjeko Eduard Tomić

Djelatnik Kruha sv. Ante iz Sarajeva, Željko Tadić iz Zenice, koji je kao humanitarac sudjelovao u pomaganju poslijeratnog povratka Hrvata u travnički kraj pa ostao povezan s nekima od njih do danas, duže je vremena predlagao našoj redakciji da posjetimo Đelilovac, selo u župi Potkraj u blizini Turbeta, kako bismo 20 godina po završetku rata zabilježili nekoliko lijepih povratničkih priča. Naum smo napokon ostvarili sredinom prosinca svašta pri tome naučivši od žilavih povratnika, naših sugovornika: Stipe i Luce Lovrenović, Josipa Lovrenovića te Ante Grgića 14 www.svjetl ori jec i. ba

T

ek što smo se malo stali uspinjati prema Vlašiću cestom Turbe - Skender Vakuf (Kneževo) - Banja Luka i napuštati područje guste magle koja je prekrila cijelu dolinu Lašve, na Željkov znak da se skrene lijevo, našli smo se u seoskom dvorištu posred kojeg nas je već očekivao naš domaćin Stipo Lovrenović (70).

Već kod pozdravljanja mog suputnika s domaćinom bilo je vidljivo da je riječ o starim znancima, a isto se potvrdilo i kad smo ušli u kuću. Zapravo smo se iz dvorišta u razini kuće spustili u podrumski dio kuće jednim dijelom ukopane u padinu, a drugim naslonjene na ravno dvorište, onako kako su to nekada naši ljudi gradili na brdovitim terenima. Otvarajući vrata tople prostorije i ne dopuštajući da se izujemo, dočekala nas je Luce Lovrenović (66), Stipina supruga.

Onako s nogu odmah sam započeo s prvom serijom fotografiranja primjećujući kako se domaćini izvrsno snalaze pred objektivom kamere ne prestajući razgovarati sa Željkom.

Sjeli smo za oniski stolić postavljen na sredinu između dva kauča u vrhu sobe. Pokušao sam odmah saznati što više podataka o ljubaznim i vedrim Lovrenovićima, jednim od prvih povratnika u Đelilovac.

Nije mi žao što sam ih rađala!

Pričljivi, a dobro raspoloženi začas načinju brojne dogodovštine kroz koje su prolazili, a Željko ih svako malo zapitkuje o ljudima i podsjeća na događaje. Zamjećujem kako jedno drugom spontano i simpatično uskaču u riječ nastavljajući što je onaj drugi započeo, ne nadmećući se pri tome niti nadvikujući. Očito je da su Stipo i Luce dobro uigrani u zajedničkom životu i da dijele zajednička iskustva. U braku su od 1969. i prošli su sito i rešeto.

Najprije ih pitam za ono o čemu većina roditelja rado govori – za djecu.

– Poženjeno i poudano, od Stare Bile do Hrvatske. – kazuje kratko Luce, a Stipo ponosno dodaje – Sedamnaestero unučadi!

Navaljujem da mi navedu sva imena i godine rođenja djece očekujući pravi školski diktat – i nisam se prevario.

Ankica je rođena 1970., Jele ‘71., Ante ‘72., Ivo ‘74., Mare ‘77., Josip ‘79., Dragan ‘80., Ljubica ‘83. i Katica ‘84. – Tu je završetak

Feljton (3)

Kruna kulturocida nad BiH 20 godina poslije Daytona

Uzdižu se spomenici koji glorificiraju ovaj i prošle ratove, koji se slave kao “oslobađajući” i “patriotski”.

Poginuli vojnici se sakraliziraju kao sveci i heroji, iako su bili ništa drugo do žrtve jedne zločinačke politike.

Podižu se nove pravoslavne crk­ve na mjestima gdje ih nikada nije bilo, kao nova crk­va kod tvrđave Kastel

N

aše ulice i zidovi su zasićeni grafitima i muralima koji veličaju “srpsku naciju”, “pan-srpstvo”, glorifikuju rat i istrebljenje u kojem je nastala RS, veličaju najveće srpske nacionaliste i etno-fašiste i njihove krvave ideologije. U našim gradovima se grade spomenici koji asociraju samo na ideološki podobne periode, događaje i ličnosti za srpske nacionaliste, kao npr. spomenik Banu Vrbaske banovine Milosavljeviću, Kralju Petru I, ruskom Caru Nikolaju i slično.

Uzdižu se spomenici koji glorifikuju ovaj i prošle ratove, koji se slave kao “oslobađajući” i “patriotski”. Poginuli vojnici se sakralizuju kao sveci i heroji, iako su bili ništa drugo do žrtve jedne zločinačke politike. Podižu se nove pravoslavne crk­ve na mjestima gdje ih nikada nije bilo, kao nova crk­ va kod tvrđave Kastel. Nove crk­ve se štancaju po šablonu, pseudovizantijskim stilom oponašajući isključivo “Gračanicu” i “Dečane”, iako su nekada pravoslavne crk­ve ovdje građane i pod uticajima mediteranske romanike i srednjoevropskog baroka.

Pravoslavni manastiri koji su tu bili i prije rata se plagiranjem istorije proglašavaju starijim nego što jesu. To je slučaj s manastirom Krupa na Vrbasu 18 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Srđan Šušnica koji se proglašava za manastir SPC-a iz 14., pa čak i 13. vijeka, iako se nalazi u posjedu SPC od sredine 19. vijeka, a podaci jasno govore da se tu od 12. vijeka nalazila franjevačka crk­va.

Arhitekturni prostor gradova u RS se “srbijanizira”.

koji ustvari predstavlja “srpsku germaniju”, krunu kulturocida nad Bosnom. S druge strane, bosansko urbano i orijentalno arhitekturno nasljeđe se izlaže propadanju, privatizaciji i devastaciji. U Banjoj Luci nestaju stare bosanske čaršijske kuće, hanovi, bezistani, česme. Stare i zaštićene džamije koje su uništene u ratu su uglavnom obnovljene, ali nedostatak novca Andrićgrad

Nacionalistički diznilend

Eklatantan primjer tog srpskog nacionalističkog diznilenda jeste Kusturicin projekat “Andrićgrad” u Višegradu,

je često sputavao da se ti spomenici kulture u potpunosti rekonstruišu, kao što je to bio slučaj s Ferhadijom.

Svi narativi o objektivnoj bosanskoj,

Bonum commune

Uspavano kršćanstvo U današnjem svijetu u kojem se sve vrti oko dva atributa fancy (elegantan) i gay (veseo), ta uglađenost o kojoj govori blaženi kardinal Newman zapravo je znak vremena, jer danas je osobito važno biti dobre volje, vedar, fin, uviđavan, duševno spokojan, smiren, uživati u životu, biti tjelesno fit, zdravo se hraniti i živjeti

Ž

ivotno iskustvo govori kako je pogrešno stvarnost promatrati parcijalno, odvojeno od cjeline. Takvim pristupom bivamo daleko od istine, jer djelomična istina ili tek pola istine vrlo često kasnije se pokaže kao najgori mogući oblik laži i prijevare. Kršćanstvo je osjetljivo na parcijalni pristup evanđeoskim zapovijedima u smislu da izabiremo samo neke od njih, a druge odbacujemo. Time smo u opasnosti da zapravo ne držimo do ničega. Ako kršćanina kroz život ne vodi ljubav prema Istini, već duh vremena, onda su njegovo utapanje u ovozemaljsko i svjetsko, te odvraćanje od Boga, logični ishodi. Posljedica toga su poremećaji u njegovoj duši, Crkvi i društvu.

“Religija svijeta”

Duh današnjega vremena, ili barem jedan njegov aspekt, na vrlo pronicljiv način izrekao je još u četrdesetim godinama 19. stoljeća u jednoj svojoj propovijedi blaženi kardinal John Henry Newman (1801. - 1890.).

Kao anglikanski župnik, obraćajući se vjernicima crkve sv. Marije Djevice u Oxfordu, Newman primjećuje da se kroz povijest u svako doba pojavljuje tzv. “religija svijeta”, koja tek djelomično poštuje evanđeoske 20 www.svjetl ori je c i. ba

Piše doc. dr. sc. Šimo Šokčević simo.sokcevic@djkbf.hr

zapovijedi, potiče uski, parcijalni pristup koji unutar kršćanstva odabire isključivo ono “što mu se sviđa”. Kao takva, “religija svijeta”, osobito zavodi one koji su neoprezni, nesigurni, a prepoznajemo ih po tomu što izabiru samo tzv. “svijetlu stranu evanđelja”, tj. evanđeoske riječi utjehe, zapovijedi ljubavi, a onu “tamnu stranu”, koja uključuje strah Božji i mržnju prema grijehu, zanemaruju. Kako tvrdi Newman, te štovatelje “svijetle strane evanđelja” zamijetit ćemo po “vrhunskoj uglađenosti”. Oni štuju razum, njeguju dobar ukus, osjećaje, afekte stavljaju pod kontrolu, što osobito dolazi do izražaja u različitim javnim svečanostima, na zabavama, u kojima takvi kršćani uživaju i do njih osobito drže. Osim toga, to se npr. vidi i u opremanju njihova doma, gdje sve odiše “elegancijom” i “stilom”. Njihova ključna vrlina je dobrohotnost, dok se

nesnošljivost, pa i revnost uzimaju sa zadrškom, gotovo kao mane. Strogost se smatra nedopustivom, ustrajnost, postojanost nisu uopće poželjne vrline. I savjest se smatra nečim strogim, tmurnim, pa ju se svelo na “običan kodeks ponašanja koji je posljedica tek praktičnih potreba u društvu”, tvrdi Newman.

U današnjem svijetu u kojem se sve vrti oko dva atributa fancy (elegantan) i gay (veseo), ta uglađenost o kojoj govori blaženi kardinal zapravo je znak vremena, jer danas je osobito važno biti dobre volje, vedar, fin, uviđavan, duševno spokojan, smiren, uživati u životu, biti tjelesno fit, zdravo se hraniti i živjeti. Gledajući realno, te odlike pojedinca zapravo su evanđeoski dar i poželjno je da ih baštinimo te ako potječu od istinske vjere nema nikakvoga razloga da ih ne razvijamo u svome životu. Međutim, problem je u tomu što ta uglađenost danas najčešće potječe od pomanjkanja vjere, plitkoće duha i osljepljenja savjesti te opće amnezije da uz “svijetlu stranu evanđelja” postoji i ona “tamna, opora strana”. “Svijetla strana evanđelja” bez one “tamne“ zapravo uspavljuje kršćane u njihovoj samodostatnosti. Uljuljano tom isključivo “svijetlom stranom”, rekao bih da kršćanstvo u Europi već dugi niz godina

KROZ OBJEKTIV

Započeo a đ r s o l i m j e l i b u J

– Ova Izvanredna godina je dar milosti. Ući kroz ova vrata znači otkriti dubinu Očeva milosrđa koji sve prihvaća i svima ide osobno ususret. On je taj koji nas traži! On je taj koji nam ide ususret! Bit će to godina u kojoj treba rasti u uvjerenosti u milosrđe... Prolazeći kroz Sveta vrata postajemo dionici otajstva ljubavi i nježnosti. – rekao je to papa Franjo na misi otvorenja Jubileja milosrđa slavljenoj 8. prosinca 2015. na Trgu sv. Petra u Vatikanu, na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. Sveta vrata vatikanske bazilike Papa je otvorio pred 50 000 vjernika, mnoštvom svećenika i biskupa te uz nazočnost pape u miru, Benedikta XVI., koji je prvi nakon pape Franje prošao kroz Sveta vrata.

Sveta vrata milosrđa istog su dana otvorena i u katedralama u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru kao i svetištima i crkvama u BiH od posebne važnosti.

Prema odluci nadbiskupa vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, osim u sarajevskoj prvostolnici, vrata milosrđa otvorena su 13. prosinca u marijanskim svetištima Olovu i Komušini, svetištu sv. Leopolda Mandića u Maglaju te u svetištu sv.

Ivana Krstitelja u Podmilačju. U četvrtak 17. prosinca otvorena su i sveta vrata u sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage u Travniku, a istog dana i sveta vrata u crkvi Uznesenja BDM u Tolisi.

Biskup Ratko Perić je za područje Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije odredio da, osim na katedrali u Mostaru, sveta vrata 13. prosinca budu otvorena u katedrali Rođenja Blažene Djevice Marije u Trebinju, zatim u dvama biskupijskim svetištima: Presvetoga Srca Isusova u Studencima i Kraljice Mira na Hrasnu, potom u župnim i samostanskim crkvama: Sv. Petra i Pavla u Mostaru, Sv. Ante na Humcu, Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu, Sv. Mihovila arkanđela u Tomislavgradu i Sv. Ivana Krstitelja u Konjicu.

Za razliku od kardinala Puljića i biskupa Perića koji su predvidjeli više crkava gdje će biti otvorena sveta vrata milosrđa, biskup Franjo Komarica je odlučio da se u Banjolučkoj biskupiji tijekom ovog Jubileja sveta vrata otvore samo jedna, ona na katedrali sv. Bonaventure u Banjoj Luci. Vjernici iz Livna, Jajca ili Bihaća pozvani su da prođu upravo kroz njih. Obzirom na udaljenost ovih mjesta od Banja Luke, to im ni neće biti tako jednostavna zadaća kako su možda očekivali.

s i j eč a n j 2 01 6 . Sv j et l o r i j e či

23

Pogled iskosa

I

Kad se nešto sazna kasno

za nas je, komotno se može reći, miran mjesec, za državu kakva je naša: nije bilo terorističkih napada, nije izbio rat kojeg neki svako malo prizivaju niti itko ikome prijeti sličnim stvarima. Jest da su, dok ovaj tekst nastaje, u toku uhićenja osoba za koje se sumnja da su povezane s terorizmom, ali to je kod nas sasvim normalna stvar, koja uglavnom ni nema ozbiljnijeg učinka na opće stanje.

Dakle, mirnije ne može! Najviše pažnje svakako privlače prepucavanja na liniji Sarajevo - Banja Luka, preciznije, Izetbegović vs. Dodik. Da obojici dobro dođu, u to nema sumnje. Tako je, primjerice, isforsirana odluka Ustavnog suda BiH vezana za obilježavanje praznika u Srpskoj “natjerala” zaklete Dodikove domaće izdajnike u njegov zagrljaj, pa su oni u Sarajevu koji su se ponadali da u Ivaniću, Bosiću, Borenoviću i ostalim napokon imaju nekoga kome je BiH draža od srpstva debelo preračunali. Svi spomenuti su, naime, stali na branik otadžbine pa je za političko Sarajevo pita ispala skuplja od tepsije. Da stvar bude gora, nitko u javnosti ne može ignorirati činjenicu o kojoj se dosad manje-više šutjelo, da strani suci u Ustavnom sudu – a oni donose prevagu u većini predmeta – ustvari rade ilegalno, budući da im je mandat davno istekao.

U RS-u štite sebe od progona?

Iako se ne može staviti u istu ravan, nije mnogo drugačije bilo ni sa 26 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Milo Jukić sukobom SIPA-e i policije RS-a u Novom Gradu, odnosno najavljenim prekidom suradnje institucija RS-a sa SIPA-om, te Sudom i Tužiteljstvom BiH. Mada opozicija nije željela sudjelovati na sjednici entitetske skupštine na kojoj se raspravljalo o tom pitanju, ne bi se baš reklo da su mnogo zainteresirani za drugačije stavove, osim u dijelu u kojem stoje njihove bezbroj puta ponovljene i nikad dokazane tvrdnje da Dodik zapravo tako samo štiti sebe od progona zbog navodnih kriminalnih djela.

Slično mišljenje ima i prvi u Bošnjaka, Bakir Izetbegović.

- Neću izmisliti toplu vodu kad kažem da moćnici u RS-u brane sebe na pitanjima hapšenja ratnih zločinaca čime ustvari žele da zaustave sistem kojeg se boje da će jednog dana pokucati na njihova vrata pa ih pitati otkud im neke vile u Beogradu, otkud im ogromna imanja, gdje su nestale stotine milijuna maraka iz banaka koje se urušavaju u Republici Srpskoj - kazao je Izetbegović. - Jedno vrijeme je tamo išlo dosta dobro, prodat je Telekom, uzeti su krediti, povećane su plaće u raznim segmentima, a sad to sve ide unazad, narod je sve siromašniji, sve teže živi. Uskoro će taj isti narod početi da se pita otkud nekim ljudima, čije su plaće par

hiljada maraka, vrijednosti od par milijuna eura.

Ma sve je slučajno!

Sto sreća pa u Federaciji, pod Bakirovim nadleštvom, nije prodano ništa nalik Telekomu, vile na Poljinama i drugdje, vrijedne milijune maraka, slučajno su se tu stvorile, krediti se ne uzimaju, a narod je sve bogatiji i živi sve ljepše. Toliko da stanovnici boljeg dijela BiH, posebno u prijestolnici, svakodnevno pucaju, ali ponajmanje od sreće. Slučajno je Bakir blizak arapskom biznismenu Sulejmanu elŠidiju koji je, brat bratu, već kupio dobar dio Sarajeva, naravno onaj vrjedniji, slučajno je el-Šidi, primjerice, hotel Bristol kupio za samo šest milijuna KM, iako je Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo, i to upravo u vrijeme dok mu je Bakir bio na čelu, samo u obnovu hotela uložio pet milijuna KM, slučajno je kupovina obavljena zalaganjem robe poduzeća Magros koje je, pogađate, malo prije toga kupio upravo al-Šidi, slučajno je… Ma sve je slučajno!

Tvrtke gase, imovinu daruju

Kad smo već spomenuli jednog arapskog biznismena, red je spomenuti i činjenicu da nitko u ovoj državi ne zna koliko njenih postotaka je već u vlasništvu Arapa. Autora ovih redaka su u proljeće 2001. godine Arapi doslovno zarobili jednog petka prije džume na Alipašinom Polju, ispred

Živjeti u Hrvatskoj

Princip velikih brojeva i velike zarade

Z

godno je to kako nam je baš u ovom sivom trenutku Državni zavod za statistiku donio procjenu o tome kako je hrvatsko gospodarstvo poraslo u trećem tromjesečju 2015. za 2,8 posto u odnosu na isto razdoblje godinu ranije.

To je gotovo kao famozne 2008. Sve su oči, dakako, sada uprte u saldo blagdanskog prosinca. Prije konačnih brojki procjenjuje se da su hrvatski građani tijekom proteklog prosinca potrošili oko 11,5 milijardi kuna, što je pola milijarde kuna više nego u 2014.

Udarni dani prosinačke kupnje već su tradicionalno u posljednjem tjednu, tj. od 19. do 24. prosinca. Najviše kupujemo dječje igračke, kozmetiku, odjeću i obuću, hranu, alkoholna i bezalkoholna pića, mobitele, televizore, knjige, računala... Barem statistika, na papiru, tako kaže. Upozoravalo se kako prednost pri kupnji treba uvijek dati domaćim proizvodima. Ovakve brojke i preporuke, kao i svake godine, posebno ljute one mnogobrojne čija kupovna moć nije niti blizu ove navedene “prosječne”, sve one koji nisu u prilici birati domaće, uglavnom kvalitetnije, ali i skuplje proizvode.

Vremena za razmišljanje i svođenje računa biti će napretek. Za siječanj se, s razlogom, kaže da je najduži mjesec u godini. Postoji i ovdje zgodna ilustrativna priča, ona o kiselom kupusu i mesu, što koga zapadne... U prosjeku – sarma.

28 www.svjetl ori je c i. ba

Zatvaranje očiju pred računima

Priča o desetcima tisuća opomena pred ovrhu koje je KBC Zagreb putem odvjetničkog ureda uputio na adrese pacijenata na ime navodnih dugova, prodrmala je Hrvatsku. Još jedna priča o jedinoj perspektivnoj “djelatnosti” u Hrvatskoj danas – naplati dugova, od koga god! KBC Zagreb odlučio je, tako, naplatiti višegodišnja milijunska dugovanja i to neplaćenu participaciju – ukupno 10,4 milijuna kuna, te samo liječenje skoro 11 milijuna.

Opomene su zbunile mnoge građane.

Neki “dužnici” tvrde kako tamo nisu koristili nikakvu zdravstvenu uslugu, a neki su i tada imali ugovoreno dopunsko zdravstveno osiguranje, dakle, nisu ni trebali plaćati. Dio pacijenata je bio svakako oslobođen plaćanja

Piše Marija Barbić participacije, poput djece, a većina njih naglašava kako nikad nikakav račun nisu niti dobili. U KBC-u, očekivano, uzvraćaju da su opomene poslane pacijentima koji nisu platili participaciju, nisu imali policu dopunskog osiguranja ili uputnicu, nisu imali novaca za podmiriti račun ili onima za koje se kasnije ispostavilo da nisu imali niti obvezno osiguranje. HZZO s KBC-om provjerava statuse osiguranih osoba i osnovanosti slanja opomena pred ovrhu, a HZZO će nakon izrade konačnog izvješća odlučiti o izricanju odgovarajuće mjere KBC-u (navodno!).

Priča je ovo o prevaljivanju nastalih gubitaka na leđa onoga tko ih nije,

Život, ljudi i običaji u Bibliji

Geografija Svete Zemlje Sveta Zemlja je veličanstvena zemlja. Zemlja koja je po mnogo čemu posebna; posebna prije svega zbog činjenice Božje objave i Božjeg utjelovljenja, ali posebna i po svojoj zemljopisnoj raznolikosti, koja se rijetko gdje na kugli zemaljskoj može naći

B

og se objavljuje ljudima gestis et verbis – djelima i riječima, kako ističe dogmatska konstitucija Dei Verbum (DV 2,1).

Ta objava dogodila se najvećim dijelom na zemljopisnom području Svete Zemlje. Zato poznavanje zemljopisnog područja može pomoći boljem razumijevanju Božje riječi.

Iako bi netko mogao pomisliti da je zbog Božje veličine, i prostor Svete Zemlje velik, to nije tako. Sveta Zemlja je geografski mala zemlja.

Današnja država Izrael je teritorijalno duplo manja od Bosne i Hercegovine.

Iako se radi o teritorijalno maloj zemlji, Bog je odlučio upravo tu objaviti se patrijarsima, prorocima; upravo tu se odlučio roditi i postati čovjekom.

Sveta Zemlja je veličanstvena zemlja. Zemlja koja je po mnogo čemu posebna; posebna prije svega zbog činjenice Božje objave i Božjeg utjelovljenja, ali posebna i po svojoj zemljopisnoj raznolikosti, koja se rijetko gdje na kugli zemaljskoj može naći.

Na jako malom prostoru mogu se naći i obilje vode, i prava pustinja; i relativno visoka brda i velike udoline; i plodna područja i područja gdje skoro pa ništa ne uspijeva; i različita klima, 32 www.svjetl ori jec i. ba

Piše Darko Tomašević darko.tomasevic@gmail.com

o kojoj je već bilo riječi. Sve to, Svetu Zemlju čini posebnom i zanimljivom.

Od planina, mora do pustinja

Moglo bi se reći da Sveta Zemlja ima četiri različite cjeline. Prva cjelina je takozvana “jordanska udolina” koja se proteže od sjevera prema jugu. Radi se o takozvanoj “jordanskoj udolini” zbog rijeke Jordan koji je razdjelnica ove udoline. Međutim, “jordanska udolina” je dio većeg procjepa, takozvanog “velikog procjepa” ili “velike depresije” koja se proteže od Sirije do Afrike. S jedne i druge strane ovog procjepa se uzdižu planine. Na sjeveru se nalaze planine libanonskog gorja, te planina Hermon, čiji najviši vrh doseže skoro 3000 metara (2814 m), i na čijim vrhovima se tijekom cijele

godine može naći snijega. Ove planine hlade oblake što uzrokuje obilne kiše.

U podnožju planine Hermon izvire rijeka Jordan i tu počinje takozvana “jordanska udolina”. Jordanski procjep počinje s oko 550 metara iznad razine Sredozemnog mora, i udaljen je od Galilejskog jezera nekih 30-tak kilometara. Koliko je ovaj procjep velik, pokazuje činjenica da se nakon 30-ak kilometara ovaj procjep spušta na razinu od preko 200 metara ispod razine mora. Naime, jordanska udolina je jedinstven fenomen na zemlji gdje je procjep tako velik da je udubina tako velika da ide ispod razine mora. I kako rijeka Jordan teče prema jugu, taj procjep postaje sve dublji, tako da na mjestu gdje Jordan utječe u Mrtvo more, dubina procjepa je preko 400 metara ispod razine mora. Uz to, Mrtvo more je na pojedinim mjestima duboko oko 400 metara, tako da na tom području imamo najnižu točku na zemlji, a to je negdje oko 800 metara ispod razine mora. Zanimljiva je i činjenica da rijeka Jordan utječući u Mrtvo more, koje se nikud dalje ne ulijeva nego je zatvoren prostor, ne diže razinu Mrtvog mora, nego se razina mora, zbog velikih temperatura i evaporacije,

DOBRA VIJEST

Dan otvorenih vrata Nove nade Borjana Jozeljić / borjana@svjetlorijeci.ba

TOMISLAVGRAD – Treći dan prosinca obilježava se kao Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Taj dan se već niz godina u Centru za odgoj i obrazovanje djece i mladeži s poteškoćama u razvoju Nova nada iz Kovača pokraj Tomislavgrada organizira Dan otvorenih vrata, a tako je bilo i prošle godine. Cilj obilježavanja ovog dana, a samim tim i organiziranja Dana otvorenih vrata je osvještavanje ljudi o potrebama i mogućnostima osoba s invaliditetom te poticaj za ostvarivanje njihovih prava u današnjem društvu.

U centru Nova nada taj su dan dobrodošli svi koji se žele upoznati s njegovim radom i družiti se s korisnicima.

U tom je duhu održana radionica na kojoj su posjetitelji s djecom i mladeži iz Centra izrađivali božićne ukrase, a zatim su djeca napravila kolač i palačinke koje su dijelili posjetiteljima, izveli su predstavu i otpjevali pjesmu. “Sve ovo se radi kako bi se razvio senzibilitet prema djeci s poteškoćama u razvoju”, rekla je Silvija Jurić, psiholog.

Dan otvorenih vrata u centru Nova nada došli su podržati predstavnici lokalne vlasti ali i brojni drugi posjetitelji. Bili su prisutni predstavnici škola u Tomislavgradu i Prisoju, dječjeg vrtića, staračkog doma, Doma zdravlja te predstavnici Općine i Skupštine hercegbosanske županije.

Među brojnim posjetiteljima su bili i predstavnici Udruge bivših đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko iz

36 www.svjetl ori je c i. ba

Zagreba, Vine Mihaljević i Leonard Jolić te ravnatelj Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi Sarajevo fra Janko Ćuro, koji su Centru predali iznos od 5000 KM. Dio ovog iznosa je prihod od prodanih ulaznica na koncertnoj promociji “Pjesma nad pjesmama” održanoj 4. listopada u sarajevskom BKC-u, a dio iz fonda “Kap dobrote” Svjetla riječi. Ravnatelj Centra, Ivan Bagarić, zahvalio je na doniranom iznosu, predstavio rad Centra od njegovih početaka te iznio poteškoće s kojim se susreću.

“Ovaj skromni dar je dar velikog srca i franjevaca i članova Udruge”, rekao je Vine Mihaljević i iskoristio priliku da čestita petu obljetnicu postojanja Centra koju su obilježili 3. studenog. Naglasio je važnost njihovog rada na razvoju društvene solidarnosti te prihvaćanju djece i mladeži s poteškoćama u razvoju kao dijela društva koji nam ne trebaju i ne smiju biti teret nego blagoslov.

Fra Janko Ćuro je rekao kako mu je neizmjerno drago da Svjetlo riječi sudjeluje u pomoći Centru te kako vjeruje da je ovo samo početak. “Naš fond se zove Kap dobrote, ali to je posebna ljubav koju uvijek rado dijelimo s drugima”, rekao je i dodao kako će FMC Svjetlo riječi pratiti rad Centra i kroz reviju Svjetlo riječi i kroz emisiju Bosna Srebrena jer, kako kaže, ovaj plemenit rad djelatnika Centra zaslužuje da za njega čuje što veći broj čitatelja i slušatelja.

Razgovor

Komu i zašto smeta “Dobri Pastir”?

Dr. fra Velimir Blažević, umirovljeni profesor

Razgovarao fra Marko Ešegović marko@svjetlorijeci.ba

Ne tako davno, u lipnju 2015. g. objavili smo razgovor s dr. fra Velimirom Blaževićem, umirovljenim profesorom kanonskog prava. Budući da fra Velimir svoje umirovljeničke dane provodi u Franjevačkom samostanu na Petrićevcu, u Banjoj Luci, razgovarali smo o trenutnoj situaciji na tom području, ali i u cijelom entitetu Republike Srpske, iz kojeg je protjeran najveći broj Hrvata katolika.

Ovaj put, ponukani Uvodnikom glavnog urednika Katoličkog tjednika, vlč. Josipa Vajdnera, u kojem svećeničko udruženje “Dobri Pastir” izrijekom naziva “udbaškim čedom”, ponovno smo se obratili dr. fra Velimiru s nekoliko pitanja o toj organizaciji, budući da je dobar poznavatelj cijelog procesa od njenog formiranja do ugasnuća.

Vlč. Josip Vajdner, glavni urednik Katoličkog tjednika, u jednom svom nedavnom uvodniku nazvao je svećeničko udruženje “Dobri Pastir” udbaškim čedom /God. XIV. (XXXVIII), br. 44, od 8. studenoga 2015., str. 1/. To je povod da Vam postavimo nekoliko pitanja vezanih za 38 www.svjetl ori je c i. ba

Ä?elilovac, prosinac 2015., snimka Svjetlo rijeÄ?i 42 www.svjetl ori je c i. ba

Gospođa zima Ta gospođa prođe u bijelom kostimu.

I hladni je gost u grad doveden.

Lako će srce prepoznati zimu.

Kad donosi tugu uz osmijeh leden.

Osjećam padanje pahulja. Tiho.

To ura usnule prirode kuca.

I uzalud čekam. Ne dolazi nitko, donijeti toplinu odbjeglog sunca.

Saša Užarević

A čime da utoplim namrzlu dušu?

Kad snijeg iz tame u nedogled pada.

Barem se javi, jer glas tvoj može, moju samoću zgrijati sada. s i j eč a n j 2 01 6 . Sv j et l o r i j e či

43

U ime naroda

Smetao zato što je bio vrlo omiljen Piše Marijan Karaula

Kao kapelan u Zenici fra Emanuel je lišen slobode 24. ožujka 1950. godine. Okružni sud u Sarajevu, kojemu je predsjedao sudac Islam Lukačević, osudio ga je 2. rujna na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom u doživotnom trajanju i kaznu trajnog ograničenja građanskih prava nakon izdržane kazne

T

adija fra Emanuel KljaićZelić, rođen je 10. prosinca 1920. godine u Ljubatovićima, župa Novi Šeher kod Maglaja, od roditelja Martina i Jele rođ. Marinčić. Osnovnu je školu završio u Žepču kod časnih sestara milosrdnica, klasičnu gimnaziju u Franjevačkom sjemeništu u Visokom, a bogoslovne znanosti na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

U franjevački red stupio je 29. lipnja 1939. kada je, oblačenjem habita, postao član franjevačke zajednice Bosne Srebrene. Svečane zavjete položio je 30. lipnja 1943, a sakrament svećeničkoga reda primio je 18. kolovoza 1946. godine.

Postavši svećenikom, kao duhovni pomoćnik (kapelan) djelovao je

najprije u župi sv. Ilije u Zenici. Kasnije je kratko vrijeme djelovao na Petrićevcu (Banja Luka), potom četrnaest godina u novoosnovanom franjevačkom samostanu u Đakovici na Kosovu, gdje je obnašao službe duhovnoga pomoćnika, župnika i gvardijana – te u Jajcu i na kraju na Cetinju gdje je, vršeći službu duhovnika časnih sestara Bezgrešnog začeća franjevki Crnogorske provincije, ostao do svoje smrti. Umro je 2. veljače 1988. godine.

Kao kapelan u Zenici lišen je slobode 24. ožujka 1950. godine. Okružni sud u Sarajevu, kojemu je predsjedao sudac Islam Lukačević, osudio ga je 2. rujna na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom u doživotnom trajanju i kaznu trajnog ograničenja građanskih prava nakon izdržane kazne.

Robija za izmišljena djela

U zeničkoj župi sv. Ilije neposredno poslije Drugoga svjetskog rata fra Emanuel je savjesno vršio svoje svećeničke obveze te postao vrlo omiljena osoba kod svojih župljana. No, nekima je to i zasmetalo. Uslijedila su, za to vrijeme normalna, privođenja, uhićenja i zadržavanja po zatvorima.

Do 1950. godine više puta je bio odvođen u zatvor, ispitivan i ponovno puštan na slobodu. Nakon samo njemu znanih različitih tortura i kušnji uslijedila je “pravedna” presuda: doživotna robija!

U Presudi u ime naroda koju je donio Okružni sud u Sarajevu optužuje 48 www.svjetl ori je c i. ba

Tragom narodne baštine

Koledske pjesme i obredi Grupe kolendara, najčešće muškaraca različite dobi idu od kuće do kuće te pjevajući čestitaju imendan, blagdan koji se toga dana slavi, Božić ili Novu godinu. Kolendari mogu nositi i glazbene instrumente (mandolinu, gitaru, harmoniku), a domaćini ih obično časte suhim smokvama, rogačima, slasticama, sokovima, vinom, rakijom

P

rema Hrvatskoj enciklopediji koleda podrazumijeva ophode u doba zimskoga solsticija kojima skupine momaka izvodeći pjesme ili kratke prizore vjerskoga sadržaja žele sreću domu kojega obilaze te rodnost usjeva, a ukućani ih pri tom darivaju. Obredne ophode u vrijeme zimskoga solsticija poznavali su svi indoeuropski narodi pa se smatraju pretkršćanskim ophodima. Neka tumačenja navode da su ih slavenski narodi preuzeli još u doba zajedničkoga života iz rimskoga ili grčkoga kulturnoga kruga. Kolede su poznavali svi Južni Slaveni.

U Hrvatskoj se ovaj obred zadržao u Primorju, Istri, Lici (gdje je poznat pod imenom fijole), Dalmaciji te kod gradišćanskih Hrvata. Koledske (koledarske) pjesme pripadaju različitim glazbenim tradicijama. Trikraljevske kolede (tri kralja, zvjezdari) uobičajene su na sjeveru i sjeverozapadu Hrvatske, nastale su u 16. st. pod crkvenim utjecajem kao đački običaji.

U usmenoj se književnosti koriste i nazivi: kolenda, kolendra (u Splitu), koledva (u Dubrovniku i Belom na Cresu), a koledari se nazivaju i kolendari, koledaši, kolendaši, kolendraši, 50 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Ana Papić

tragomtradicije@gmail.com

koledvaši, kolojani, koleđani, koledvači, kolijani te junaki i ditići kod gradišćanskih Hrvata.

Običaji pogana?!

Koleda podrazumijeva i pjevanje mladića djevojci pod ponistrom; obred, ophod, pjesmu, čestitanje, božićni kruh, božićno darivanje, božićnu vatru, božićnu slamu koja se na Badnjak prostirala po sobi, Badnji dan, Novu godinu, ali i krijesove koji su se palili za vrijeme biranja seoskih kraljeva (Lozica, 2002). Obredne su se vatre koje su palili uskoci nazivale koledom, a kod gradišćanskih Hrvata koledati znači prositi, tražiti darove (Meršić, 1964).

Da su postojale i kod drugih slavenskih naroda svjedoče nazivi koljada

na ruskom, koleda u srpskom, slovenskom, bugarskom, češkom, poljskom (Zečević, 1973).

Izvođenje koledarskih ophoda razlikuje se regionalno i vremenski.

Najstariji spomen kolede nalazimo u 9. st. kod Bugara u Sinajskom trebniku gdje se zabranjuje običaj „bivših poganih“ da prvoga siječnja idu u koledu.

U Rusiji se u 11. st. koledovanje smatralo običajem starih poganih i navodi se kako nije lijepo koledovati i rusalije plesati (Dragić, 2007).

U Hrvatskoj se najstariji pisani tragovi nalaze u Statutu Dubrovačke Republike iz 1272. (Bošković-Stulli, 1991). Spominje se kako su pomorci unosili Badnjak u Knežev dvor i polagali ga u vatru te čestitali knezu pjesmom za što su bili nagrađivani.

Spominju se i pomorski kapetani i mornari koji su čestitke upućivali dubrovačkom nadbiskupu. Iako ne postoje pisani tragovi jesu li čestitajući i pjevali, u tome se prepoznaju sličnosti s kasnijim kolendama.

Dominikanac Serafin Crijević je 1744. zapisao: “Običaj je da uoči nekojih glavnih svetkovina idu navečer mladići iz puka pred kuće plemića i građana pjevati razne popijevke za

Zemlja planina

U danu četiri godišnja doba BJElAŠNICA

I pored jako surovih klimatskih prilika koje vladaju u toj zoni, ljudska naselja su opstajala, a osnovno zanimanje im je bilo stočarstvo. Posebno u ljetnom periodu planina živne kada se aktiviraju brojni katuni, te stanovništvo počne s obradom veoma plodne zemlje u kraškim poljima

B

jelašnica je planina u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, smještena jugozapadno od Sarajeva. Okružuje je više planina: Igman, Treskavica, Visočica i Ivan planina. Kao i susjedne planine, Bjelašnica pripada dinarskom planinskom sustavu i izgrađena je od vapnenaca i u nešto manjem obimu od dolomita. Ima više vrhova iznad 2000 metara, a među njima je Krvavac s 2062 m te ga slijedi Velika Vlahinja s 2056 m. Na najvišem vrhu, s 2067 metara nadmorske visine, podignuta je meteorološka postaja 1894. godine, koja je ujedno i najviša stalno nastanjena točka u Bosni i Hercegovini. Sam vrh je po tome i dobio ime Opservatorij. Razvojem televizije u Bosni i Hercegovini, uz opservatorij je podignut i TV toranj koji je stradao u zadnjem ratu.

Sama planina obiluje kraškim fenomenima, ali i razvijenim ledenjačkim reljefom koji je nastao kada su se ledenjaci s bjelašničkog platoa spuštali ka dolinama. Najimpresivniji ledenjački reljef su Kotlovi na sjevernoj strani planine, s velikim vrtačama u kojima se do ljeta zadržava snijeg. U ovom snijegu se tijekom kasnog proljeća mogu naći i snježni crvi.

52 www.svjetl ori jec i. ba

Snažni vjetrovi i gromovi

Bjelašnički plato omeđen je vrhovima Bjelašnice sa sjevera, Treskavicom s istoka, Visočicom s juga i planinom Obalj sa zapada, a veoma je interesantan jer je kroz povijest bio stalno nastanjen a djelomično i danas. I pored jako surovih klimatskih prilika koje vladaju u toj zoni, ljudska naselja su opstajala, a osnovno zanimanje im je bilo stočarstvo. Posebno u ljetnom periodu planina živne kada se aktiviraju brojni katuni, te stanovništvo počne s obradom veoma plodne zemlje u kraškim poljima. Čak je zabilježeno da je iz Dalmacije dovođena stoka tijekom ljeta na ispašu, o čemu svjedoče brojni stari toponimi malih kraških polja na platou Bjelašnice.

Kako je rečeno, klima je surova, zbog sukobljavanja dva klimatska područja, kontinentalnog i mediteranskog što rezultira klimatskim specifičnostima na ovoj planini. Zbog toga za ovu planinu važi pravilo da se u jednom danu mogu promijeniti četiri godišnja doba. Srednja godišnja temperatura iznosi samo 0,7 °C, zbog izrazito niskih zimskih temperatura. Najviša temperatura dostiže 24 °C, a najniža -41 °C. Količina padalina je jako visoka, upravo zbog sukobljavanja

Piše Dalibor Ballian različitih zračnih masa, a zimi je snijeg visok do 3 m, dok je 2015. izmjereno čitavih 4,5 m, što pogoduje razvoju zimskog turizma. Pored snijega tu su i snažni vjetrovi i gromovi kao klimatsko obilježje ove veličanstvene bosanske planinske ljepotice, posebice jesenje i zimsko puhanje južnih vjetrova.

Kako je planina kraška, tu su i brojni kraški fenomeni, brojne vrtače, špilje, pećine, strugovi. Od pećina je najpoznatija Megara koja se nalazi sa zapadne strane u neposrednoj blizini Tarčina te je uređena za obilazak.

Za Bjelašnicu je interesantno da ima i nekoliko visokoplaninskih jezera koja su se smjestila u brojnim vrtačama. Najpoznatije je jezero Blaca između Hranisave i Krvavca, te jezero Elezovići kod istoimenoga sela na južnim padinama Bjelašnice. Tu je i više prirodnih pojila ili lokvi koja do sredine ljeta zadržavaju vodu i služe za napajanje stoke. Sama planina je suha bez izvora, ali zato padine Bjelašnice obiluju vodom koja se pojavljuje u vidu manjih ili većih izvora i gradi brojne rijeke i potoke. Rijeka Rakitnica razdvaja planine Bjelašnicu i Visočicu sa svojim veličanstvenim

Pogled u dušu

Vjera kao rutina Ne pitaju se zašto odvajaju vjeru i svakodnevni život. Zašto ne žive vjeru, zašto je doživljavaju kao rutinu, kao nešto što se u određene dane treba obaviti? Kako i gdje mogu naći mjesta riječi – bila sam jučer, jer je bio blagdan, pa neću i danas, ne valja pretjerivati

P

romatram obitelji, mlade roditelje, njihove roditelje u godinama koji zadovoljno provode vrijeme sa svojom djecom, unucima i nastoje im pružiti što je moguće više u životu i ispuniti njihove potrebe. Ne štede ni truda ni sebe. Djeca sve primaju zdravo za gotovo i došlo je dotle da ono što su olako dobila, olako se prema tome i odnose. U isto vrijeme isti ti roditelji ne poštuju nedjelju, jedni idu na misu, jedni ne idu. Tumače vjeru na svoj način i tako je i žive. Jezik koji koriste u svakodnevnoj komunikaciji dvosmislen je jako i lascivan. Pokušavaju biti duhoviti i ne razumiju ako se netko tome ne smije, te opet ponavljaju nepotrebno na svoju sramotu, ali to tako ne vide. Stariji su to ljudi koji pred unucima psuju onako u šali, koji djeci kažu, vragovi jedni, koji se vulgarno izražavaju u komunikaciji s drugima i misle kako je to u redu.

Ne pitaju se zašto odvajaju vjeru i svakodnevni život. Zašto ne žive vjeru, zašto je doživljavaju kao rutinu, kao nešto što se u određene dane treba obaviti? Kako i gdje mogu naći mjesta riječi – bila sam jučer, jer je bio blagdan, pa neću i danas, ne valja pretjerivati?! A to što se na svakom drugom polju pretjeruje, osobito što pojesti i u što se obući! Ne vidi se i ne osjeti blagodat vjere, duhovna hrana, 54 www.svjetl ori je c i. ba

Piše dr. sc. Snježana Šušnjara predanost Božjeg stvorenja Stvoritelju, što se gubi vrijeme u sumanutim i nezrelim razgovorima s drugima a sve u smislu ne bi li ispali što duhovitiji i suvremeniji!?

Praznina se ogleda i u riječima i u djelima i u životu. Materijalno očito ne znači ispunjenje i nikad to neće niti moći biti. Toliki su primjeri svuda oko nas. Bahatost imućnijih i mahanje svojim mogućnostima pred poluizgladnjelim narodom neće na dobro izaći. I još gore, jer se zna da to bogatstvo nije stečeno trudom i zalaganjem, nego unesrećivanjem drugih.

Uvijek drugi plati za rastrošnost prvog a treći ispašta.

Rijetko se desi da bližnji daruje drugom nešto vrijedno ili učini uslugu, a da ne očekuje nešto zauzvrat nakon toga. Ako je taj drugi siromašan, onda makar udvorništvo i lijepu riječ te neiskren osmijeh. Često se onaj kojemu pružiš ruku okrene protiv tebe, ako ste na nekoj sličnoj

imovinskoj razini. Osjeti se ranjen, otkriven, ponižen. I umjesto zahvalnosti, osjeti prezir, strah i želi što prije vratiti uslugu i nemati s vama više posla, kao da ste vi krivi za njegovu nedaću. A onaj koji ju je doista skrivio, ne osjeti te izdajničke poglede i taj osvetnički pohod.

Obični vjernik tad ostaje zapanjen ljudskom prirodom i onime u što se čovjek pretvorio. Tada mjesto nađe ona – čovjek je čovjeku vuk! Zvuči strašno, ali ako se malo osvrnemo oko sebe, nije nemoguće, naprotiv!

Isus je prolazio pustinjom i obraćao se svima koje su drugi odbacili ili ih smatrali nečistima. On je svaku dušu hranio svojom dobrotom, toplom riječi, utjehom srca. I njemu se desila izdaja onih kojima je pomogao.

Narav nedjeljnog vjernika

Ljudska priroda se očito ne mijenja, neke stvari, nažalost, ostaju iste. Usprkos tolikom vremenu između danas i Isusovog doba, ljudi ne mijenjaju ćud, čini se da se samo usavršavaju u grozi i nametanju svoje volje drugima bez preispitivanja ili pokušaja da se druge shvati. Uzalud čitanja biblijskih prispodoba, uzalud primjeri tuđih iskustava, sve to ne nalazi odjeka u oholom srcu ljudskom. Čovjek se odalečio, i ono što sluša pod misom uopće ne vidi kao poruku za sebe. Ne

Kaos kao fraktal

Mora li biti baš tako?

Ne, ne smatram da su problem godine koje nosimo na leđima. Problem je netrpeljivost, netolerancija.

Problem je nerazumijevanje svega što nisam ja i što je drukčije od mene. Što predstavlja ono što me podsjeća na moj kraj, a to je još tako daleko i uvijek nepopularno

K

ad je moj mlađi brat išao u vrtić bio je ozbiljno zaljubljen u djevojčicu iz svoje grupe. Priopćio je jednu večer našem ocu, sasvim ozbiljno, kako je odlučio da će raditi njegov posao, a ona onaj naše mame. Živjet će, naravno, u našoj kući. Planirao je detaljno njihov budući zajednički život, ali njih malenih, kao što su tada bili. Onako kako samo djeca mogu. Tako je na pitanje što će jesti odgovorio da će se popeti na stolac i pripremiti jaje za ručak. Priča je tekla u nedogled i s puno živih detalja, tako je i otac sve pozornije slušao. U jednom trenutku upitao ga je: “Dobro sine, ako nas nema na poslu, nema u kući, gdje smo tu mama i ja?” Kao da se to podrazumijeva samo po sebi, odgovorio mu je začuđeno: “Pa u staračkom domu, gdje bi bili?” Često se sjetim te priče i očeva namrštena, zatečena, zbunjena lica… Što zapravo znači biti star? Biti umirovljen? Kao da ne živiš više? Umirovljen od čega?

Ljudi? Obitelji? Života? Ili ipak samo od odlaska na radno mjesto? Rada u društvu i za društvo?

Biti star? Znači li to biti pred šalterima u svim redovima, najzahtjevniji i najuporniji, najbezobzirniji “laktaroš”? Znači li to, možda, biti u javnom prijevozu upravo onda kada na svoja odredišta putuju zaposleni, učenici i 56 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Viktorija Banić viktorija.banic@net.hr

studenti i tako nepotrebno stvarati još veću gužvu? Namjerno? Ne vjerujem.

Zar moraš baš tada, pitaju? Znači li to čekati satima ispred liječničkih ordinacija, po mogućnosti specijalističkih, čak i onda kad pojedine tegobe i nisu tako ozbiljne, nego eto, bude to glavni događaj u danu i pri-

lika za druženje s osobama sa sličnim zdravstvenim problemima i životnom dobi? Znači li to biti tvrdoglav, često svadljiv, spor, preopširno i nepovezano pripovijedati uglavnom iste stvari, posebno one koje su se dogodile prije 30, 40 ili i više godina? Znači li to, ipak, guranje na svakoj prigodnoj prodajnoj akciji u trgovačkom centru, robovanje sitnim dnevnim ritualima uvijek u isto vrijeme i na isti način?

Uporno pranje korištenih plastičnih vrećica i sakupljanje ambalaže.

Ili možda bdijenje noću i drijemanje tijekom dana između dviju svađa sa susjedima ili djecom zbog lopte?

Možda ipak biti star znači osjećati se beskrajno tužno pri svakom omalovažavanju i podcjenjivanju zbog

Javna diplomacija

Na krilima javne diplomacije Jeste li primijetili da se odijevamo isto kao i glumci u američkim filmovima i serijama? Mislite li da je to slučajnost? Pored modne industrije koja tempira i diktira načine odijevanja, veliku zaslugu imaju i mali ekrani koji nam na slikovit način pokazuju kako to zapravo izgleda u “stvarnosti”

U

trenutku kada ste pročitali naslov “javna diplomacija” pomislili ste na pregovore između dvije zemlje. A što ako vam kažem da ste pogriješili? Javna je diplomacija novi termin za staru praksu i predstavlja prenošenje kulture s jedne zemlje na drugu.

Volite li gledati filmove i serije?

Gledate li vijesti na međunarodnim javnim emiterima? Ukoliko je odgovor na prvo pitanje pozitivan, te ukoliko pratite vijesti na međunarodnim javnim emiterima kao što je Rusija danas (Russia Today) ili Al Jazeera, utoliko trebate znati da ste pod jakim utjecajem te da, bili Vi svjesni toga ili ne, polako mijenjate svoje navike.

Javna je diplomacija oblik diplomacije koji se polako uvlači u Vaš život i mijenja Vas, bez Vašeg prethodnog odobrenja. Želite li znati kako?

Dakle, javna diplomacija je termin koji je uveo Edmund Gullion davne 1856., a označava postupno prenošenje kulture s jedne države na drugu radi njihovog zbližavanja. Iako se sam naziv razvio daleko u povijesti, javna diplomacija je doživjela svoj procvat nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. na Svjetski trgovački

60 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Dajana Bogdanović centar u New Yorku. U tom periodu visoki dužnosnici su shvatili da bi trebali predstaviti Ameriku i u drugom svjetlu, razmišljajući o percepciji stanovnika Bliskog Istoka o njima. Iako bi se reklo da je američki izum, tragovi javne diplomacije sežu čak i do Napoleona.

Postoji više alata koje javna diplomacija koristi u svoje svrhe, a svi alati podrazumijevaju komunikaciju na prvom mjestu. Imajući ovo u vidu, javni međunarodni emiteri, razmjene studenata, filmovi i drugi zanimljivi načini su samo neki od alata.

Jeste li primijetili da se odijevamo isto kao i glumci u američkim filmovima i serijama? Mislite li da je to slučajnost? Pored modne industrije koja tempira i diktira načine odijevanja, veliku zaslugu imaju i mali ekrani koji nam na slikovit način pokazuju kako to zapravo izgleda u “stvarnosti”.

Možda mi nećete vjerovati na riječ, ali vjerujte mi kada vam kažem da vam mogu i dokazati svoje tvrdnje. Počela sam govoriti engleski s tri godine. Vjerojatno to neće biti čudno većini čitatelja, ali ako Vam

kažem da mi to nije materinski jezik, te da nisam nikada živjela izvan granica Bosne i Hercegovine, možda ćete se zapitati kako sam tako rano progovorila strani jezik? Odgovor je vrlo jednostavan. Veoma sam voljela gledati crtane filmove na televiziji Cartoon Network.

Isprva nisam ništa razumjela, naravno, jer mi je sve bilo strano, ali da bih se snašla gledala sam slike koje se nižu jedna za drugom i učila fraze

Brojke i slova

Internet i smjer njegova kretanja

P

Piše Željko Bošnjak

rema podatcima Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU), internet i telekomunikacijska mreža danas su najveći podvig na području tehnologije koji je ikada stvoren. Internet je danas pomagalo koje možete koristiti u svakom pogledu i za svaku namjenu. Preko njega možete slati poruke, čitati i pisati knjige, gledati televiziju, slušati radio, kupovati karte ili naručivati jelo. Pored ostalog, on vam služi za lakše obavljanje važnih sastanaka, za uvid u vremensku prognozu ili za informaciju kako uistinu izgleda ulica u nekom velikom gradu te kako najlakše doći do nje.

Svemu navedenom danas se može pristupiti preko različitih tehničkih uređaja, a svakako da u tome prednjače mobiteli te mala kućna računala. Broj mobilnih pretplatnika danas je veći nego ikada prije. Ako se uzme u obzir smjer njihovog kretanja, može se primijetiti godišnji rast od nekoliko desetaka milijuna novih korisnika.

Da je to uistinu tako pokazuju i zadnji rezultati koju kažu da je mobilni pristup internetu u zadnjih 7 godina porastao čak za 12 puta.

U tablici možete vidjeti broj računala te mobilnih i fiksnih telefona u 2005. te u 2015. godini na razini svjetske populacije. Brojke su uzete sa služenih stranica ITU-a te su 62 www.svjetl ori je c i. ba

prilagođene za potrebe ovog teksta.

Gledajući navedene brojke, može se primijetiti da je društvo po pitanju korištenja komunikacijske tehnologije u zadnjih 10 godina uistinu napredovalo. Za primjer uzmite broj stanovnika s mobitelom. Godine Broj na 100 stanovnika Računalo Računalo s internetom Mobitel Telefon

2005

2015

+/-

26

45

73 %

18

46

152 %

34

97

185 %

19

15

-24 %

2005., od 100 stanovnika njih 34 je imalo mobitel. Danas nakon 10 godina, od 100 stanovnika njih 97 ima mobitel. Razlog tome je svakako što danas jedna osoba ima više od jednog mobitela. Paralelno razvoju mobilne tehnologije, dolazilo je do smanjenja korištenja fiksne tehnologije. Naime, u zadnjih 10 godina pao je broj korisnika fiksne tehnologije skoro za jednu četvrtinu. Moglo bi se zaključiti, ovakvim će tempom za nešto više od 30 godina telefoni izaći iz upotrebe.

Ako pak pogledate broj stanovnika koji ima kućno računalo, također je primjetan veliki rast. Ovdje je zanimljivo primijetiti da porast broja računala po jednom stanovniku prati još veći porast pristupa internetu.

Prema tome, već 2016. godine može se očekivati da će svako kućno računalo ujedno imati i pristup internetu.

U navedene podatke svakako se uključuju i oni od Bosne i Hercegovine. Na kraju 2014. godine, u Bosni i Hercegovini bilo je 3,49 milijuna mobilnih pretplatnika. Na 100 stanovnika, njih 91 je imalo mobitel. U odnosu na deset godina prije, to je uistinu veliki porast. Naime, 2004. godine, postojalo je tek 1,4 milijuna mobilnih pretplatnika s 36 korisnika na 100 stanovnika.

Ako se napravi usporedba sa zemljama u okruženju, Bosna i Hercegovina ima manje mobitela i telefona po stanovniku nego što imaju svi njeni susjedi, pogotovo Crna Gora koja ima naviše mobitela po stanovniku u cijeloj Europi.

Postoji mnogo razloga zašto je to tako, a neki od njih su prvenstveno financijski, statusni ili praktični razlozi. Gledajući položaj unutar svjetskih okvira u izračunu od 208 država svijeta, Bosna i Hercegovina je također ispod svjetskog prosjeka.

Razlog tome su države koje podižu svjetski prosjek, prvenstveno Macao s 322 i Hong Kong s 239 mobitela po stanovniku.

Kod fiksne telefonije, prema podatcima za 2014. godinu, Bosna i Hercegovina je imala 951 tisuću telefona. Europska zemlja koja ima najviše telefona po glavi stanovnika je

Od snova sazdani

P

Postaja u pustinji

jesnik Josif Brodski (1940. 1996.) duži period svog života, svake godine u prosincu mjesecu, napisao bi po jednu pjesmu o Božiću. “Tradicija slavljenja Božića, 25. prosinca daleko je razgranatija i razrađenija u Rimskoj crkvi, negoli u pravoslavnoj. Tako da za mene nema pitanja – je li to ‘njihovo’ ili ‘nije njihovo’. Ondje gdje je sve počelo, od toga sve i počinje”, govorio je Brodski. U ovoj blistavoj pjesničkoj kolajni opisuju se božićne svetkovine, tiha slavlja, kao oaze okrepe u životnoj pustinji. (Postaja u pustinji, glasi naslov njegove znamenite knjige). Siromašna prognana obitelj u nigdini, obitelj bez oca – otac je ona daleka zvijezda na nebesima, čiji sjaj obasjava čedo u jaslicama. Jedan od najljepših opisa betlehemskog rođenja, koje sam pročitao. Pored Kristova rođenja, on u stihovima reflektira biblijsku paradigmu, akcentirajući najčešće bijeg u Egipat, bjekstvo pred političkim progonstvom, pred smrću. Što se ovo, dovraga, događa na Bliskom istoku?, najčešće je pitanje naše suvremenosti, a najkraći, malo cinični, odgovor – događa se sve ono o čemu piše Biblija. Ondje je sve počelo i od toga sve počinje, rekao bi Brodski.

Gledajući milijune nesretnika, koji iz Afganistana, Sirije i Libije hrle prema Europi, gledajući ih kako s promrzlom djecom u naručju hrle u nepoznat svijet, spomenemo se i Marijina i Josipova bijega u nepoznatu i daleku zemlju, da bi svoj porod spasili od smrti. Nije li Božić 2015. godine samo ponavljanje tog mukotrpnog a božanskog puta u nepoznato. Hoćemo li toj našoj 64 www.svjetl ori je c i. ba

Piše Mile Stojić nesretnoj braći s Istoka pružiti utočište, makar u kakvoj štali, ili ćemo se od njih ograditi bodljikavom žicom, pitanje je koje se vrišteći postavlja nad našom, nad europskom suvremenošću.

Jer gonič uvijek stiže “neznano otkuda u pustinji, koju je nebo izabralo za čuda, po načelu sličnosti, za slučajan konak, oni su palili vatru. U zametenoj snijegom špilji…” (Bijeg u Egipat).

Ovogodišnji božićni blagdani protekli su u znaku tih pitanja. ◉◉◉◉ Novinarka beogradskog lista Danas Gordana Nonin poslala mi je koncem prošle godine novinsku fotografiju staru četvrt stoljeća, na kojoj se nalazim s grupom od dvadesetak pisaca iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Objektiv je uhvatio jednu šarenu intelektualnu družinu, koja je u praskozorje velikog balkanskog klanja, pokušala dići svoj glas protiv rata i ubijanja.

Snimak je nastao nakon osnivanja udruge Nezavisnih pisaca Jugoslavije, 20. prosinca 1990. godine u Sarajevu.

Kroz požutjeli novinski raster ocrtavaju se lica Radomira Konstantinovića, Vitomira Lukića, Pavla Ugrinova, Velimira Viskovića, Mirka Kovača,

Alija Podrimje, Dubravke Ugrešić, Vidosava Stevanovića, Mirka Marjanovića, Davida Albaharija, Aleksandra Tišme, Filipa Davida, Stevana Tontića te još nekih, čijeg se lika ni imena više ne mogu s pouzdanošću sjetiti. Na samom vrhu fotosa nalazi se i moj tad mladićki lik.

Kroz gustu maglu godina izranjaju ponovo pred mene ta draga lica, od kojih neka već prekriva zemlja.

Lica mojih prijatelja. Razbježalo se to divno jato, nestalo u mračnom vremenu, ali njihova djela još svijetle u pomrčini.

Bili su to neki od najboljih što ih je bivša država imala. Nema više Vite Lukića, nema Rade Konstantinovića, Mirka, nema dobrog Pavla Ugrinova, nema Tišme, otišao je Podrimja…

Osipa se i runi to malo “bratstvo po nesanici”. Evocirao sam uspomene na Mirka na prvim Kovačevim danima pretprošle godine u Rovinju, te na Radu na prvim Danima Radomira Konstantinovića prošlog ljeta u Subotici, kao neki tužni saučesnik i svjedok. Bio sam i očevicem Podrimjine smrti u francuskom gradu Lodeveu, gdje smo zajedno nastupali na književnom festivalu Voix de la Mediterranee. Nedavno se iz Sarajeva odselio moj drug i prijatelj Stevan Tontić…

Bilanca tog našeg sarajevskog druženja i udruženja nije dala nikakva praktičnog rezultata, ali barem smo pokušali reći “ne” mržnji koja je tekla oko nas bujicama. Nismo spašavali Jugoslaviju, kako su nas tad prozivali (i kako nas još uvijek prozivaju) nacionalisti, nego smo pokušavali

Duh Afrike

Ja sam misionar i muž bake Miriam Baka Miriam nikada nije napustila svoje selo, nikada nije spavala na jastuku, niti je od pokućstva imala nešto više od nekoliko aluminijskih posuda u kojima svakodnevno sprema jelo na otvorenom ognjištu pokraj kojeg će svaku noć zaspati na prostrtim ponjavama umjesto kreveta

S

vaki kilogram brašna i kukuruza bit će blagoslovljen u smežuranim rukama starice Miriam koja će izmoliti molitvu na svom Kikuyu jeziku posebno za svaki dar, u trenutku dok ga prima iz mojih ruku. “Shosho” Miriam, što na Kikuyu znači – baka, ima preko 80 godina a posljednjih 20, nakon što joj je umro muž, živi sama u zemljanoj kući smještenoj na pola puta od naše župne crkve St. Jude prema selu Suswa.

To područje ove misije iznimno je nepristupačno za vrijeme kišne sezone kada put do okolnih sela Momoi i Bogoyne postaje neprohodan. Naime, crno blato, kako ga zovemo zbog boje, slijeva se u bujicama s planine i prekriva dijelove puta na crvenoj afričkoj zemlji. Ovo blato je i iznimno ljepljivo pa terenac koji vozim ovdje u misiji često ne može savladati nanose.

Ali noge mogu.

Zaplesala bi, ali noge ne slušaju

Posljednjih nekoliko godina kako joj se kičma savila, a noge je iznevjerile, baka Miriam više ne može napustiti svoju kuću pa uz ognjište provodi dane u osami. I njezina kao i većina lokalnih kuća napravljenih od 66 www.svjetl ori je c i. ba

Piše fra Miro Babić mješavine afričke zemlje i kravlje balege nema prozora i jedino svjetlo u nju dolazi kroz otvorena vrata ili kroz rupice na krovu koje često stvore prekrasnu igru svjetla – obasjavaju dijelove tog skromnog prostora, bez pokućstva, s ognjištem u sredini, a po kutovima s prikupljenim drvima i natrpanim ostacima ambalaže koji mogu korisno poslužiti. Za vrijeme tropskih pljuskova kroz rupice na limenom krovu prolazi mnoštvo sitnih kapljica koje stvaraju vlažnu atmosferu sličnu onoj kakvu u bogatom svijetu postavljaju kafići i restorani da bi na terasama rashladili goste i učinili im ugodnijim boravak za vrijeme vrućih dana. Raspršivač kapljica u kući bake Miriam i ostalih lokalnih kuća ne bira vrijeme niti temperaturu nego sa svakim tropskim pljuskom

raspršuje vlagu u ovim nastambama koje lokalni stanovnici nazivaju svojim toplim domom.

Seljani koje smo organizirali da joj svakodnevno donesu vodu s lokalne rječice jedino su društvo s kojima će baka Miriam moći porazgovarati i saznati neku novost iz sela, a koju će onda i meni rado prepričati kada se vidimo. Ona i ja poznajemo se već preko 8 godina kada sam kao mladi svećenik misionar došao na službu u ovu misiju u zabačenoj centralnoj Keniji u Istočnoj Africi. S obzirom na to da se brinem o njezinoj egzistenciji, baka Miriam smatra me svojim mužem.

Posjećujem je najmanje jednom mjesečno kada joj donosim hranu, sapun i petrolejsku mast za njezinu suhu kožu, ali i svaku nedjelju ako imam organiziranu misu u ovom dijelu misije pa joj tom prilikom mogu donijeti pričest.

Baka Miriam će prvo izreći blagoslov za mene koji sam joj donio hostiju. Nakon pričesti nas dvoje ostanemo sjediti na zemlji, a ona me redovito ispituje koje su pjesme seljani pjevali u crkvi. Dok joj nabrajam pjesme s mise koju sam održao s njezinim Kikuyu plemenom ona ih pjevuši i kažiprstom

Franjevačka obitelj Cijeli svijet samostan Područno vijeće Frame Bosne Srebrene

Od 4. do 6. prosinca 2015. godine u Visokom je održana druga Nacionalna duhovna obnova Frame BiH, pod geslom Neka cijeli svijet bude vaš samostan!, na kojoj je sudjelovalo oko 70 framaša iz cijele BiH. Program je započeo molitvom krunice i misnim slavljem u crkvi sv. Bonaventure, koju je predvodio nacionalni duhovni asistent Frame BiH fra Slaven Brekalo uz koncelebraciju fra Danijela Rajića, područnog duhovnog asistenta bosanskog bratstva.

Nakon večere i uvodnih pozdrava nacionalne predsjednice Anđelke Oreč i duhovnih asistenta, uslijedilo je kreativno međusobno upoznavanje.

Framaši su u petak imali organizirano cjelonoćno klanjanje pred Presvetim u kapelici konvikta.

U subotu je program započeo jutarnjom molitvom nakon čega je fra Slaven održao predavanje na temu Ivan Krstitelj. Framaši su imali slobodno vrijeme za samostalno razmatranje nad Svetim

Stižu novi framaši Luka Trogrlić i fra Damir Pavić

U nedjelju 22. studenog 2015. održan je svečani obred primanja i davanja obećanja u Frami Brestovsko pod geslom: “U Bogu mom je snaga moja sva!”. Ove je godine u mjesno bratstvo primljeno pet framaša, a njih 26 je obećalo slijediti Isusa Krista po primjeru svetoga Franje. Misno slavlje predvodio je fra Danijel Rajić, područni duhovni asistent uz koncelebraciju fra Domagoja Šimića i fra Damira Pavića. Podršku brestovskim framašima dali su i framaši iz Fojnice i Kiseljaka, dok su framaši iz Kreševa svojim pjevanjem i sviranjem uveličali ovaj događaj. Za obred su se framaši pripremali na redovnim susretima, 68 www.svjetl ori je c i. ba

pismom. Nakon toga je uslijedio rad po grupama gdje su trebali napisati zajedničko razmatranje na zaziv radosnog otajstva krunice i molitvu vjernika.

U poslijepodnevnom dijelu programa fra Danijel je pripremio razmatranje na temu Milosrđe i oprost u sklopu pokorničkog bogoslužja.

Nakon ispita savjesti framaši su imali mogućnost za sakrament svete ispovijedi. Svečano misno slavlje u 18 sati predvodio je fra Danijel.

Nakon večere u 20 sati framaši su pogledali duhovni film Ragamuffin, a dan završili molitvom časoslova.

Nedjeljno jutro započelo je predavanjem fra Josipa Ikića, profesora engleskog jezika i gvardijana samostana u Visokom na temu “Marija”.

Duhovna obnova završila je zajedničkom sv. misom, fotografiranjem te ručkom. Duhovno obnovljeni i obogaćeni novim iskustvom, framaši su se uputili kućama uz radosno iščekivanje proslave blagdana Isusovog rođenja.

Popravljati kuću Božju Dana 15. studenog 2015. godine 29 framaša primljeno je u Framu Jajce, dok je njih 75 obećalo da će i kroz sljedeću godinu slijediti svetoga Franju u svojim životima. Misno slavlje predvodio je fra Danijel Rajić, a pjevanjem je uljepšao zbor Frame Jajce.

Kako je već postala tradicija, Frama

Jajce svoj obred primanja i obećanja ima s Framom Podmilačje. Tako je bilo i ove godine. Sv. misa je započela simboličnim ulaskom u kojem su framaši prinijeli oltaru križ sv. Damjana te tako odlučili slijediti svetoga Franju i popraviti kuću Božju te nesebično odlučili posvetiti se tome cilju. Gosti iz mjesnih bratstava Uskoplje, Bugojno i Suho Polje su svojom nazočnošću uljepšali ovaj svečani događaj.

ali je kruna pripreme bila duhovna obnova u Međugorju. Svaki je framaš s Podbrda ponio kamenčić koji je u nedjelju stavio pred oltar. Time su mladi simbolično Gospodinu predali tvrda i okorjela srca i zamolili Ga da ih promijeni. Domaći framaši su nakon obreda izveli prigodan igrokaz u kojem su na moderan način prikazali biblijsku priču o Davidu i Golijatu.

Uslijedio je i zajednički ručak u dvorani sestara klarisa uz bratsko druženje.

Već sljedeću nedjelju, pod pučkom sv. misom, upriličen je obred primanja i zavjetovanja i u Franjevačkom svjetovnom redu. Za ovaj događaj trećoredci su se pripremali kroz trodnevnicu koju su predvodili Željko Majdandžić, ministar Bosanskog područnog bratstva Kraljice

Katarine i fra Gabrijel Tomić, duhovni asistent Trećeg reda na Brestovskom. Nakon svete mise trećoredci

su nastavili svoje druženje s časnim sestrama franjevkama, sestrama klarisama i fratrima.

Magdalena Čavka

s i j eč a n j 2 01 6 . Sv j et l o r ij e či

69

KRUH SVETOG ANTE

Siromaha je sve više!

Dragi prijatelji HKO Kruh sv. Ante, dobri ljudi!

Kruh sv. Ante ima svoju tradiciju i baštinu preko 120 godina. Uvijek je bilo siromašnih ljudi, pa čak i čitavih obitelji, ljudi na rubu društva kojima je potrebna pomoć, razumijevanje, prihvaćanje. Danas, kada sve više imamo bogatih, mnogostruko se

povećava i broj siromašnih. Papa je Franjo u Godini milosrđa skrenuo pažnju na veću zauzetost za duhovna i tjelesna djela milosrđa. A što je to drugo nego da svi imamo pred sobom zadaću i obvezu: gladna nahraniti, žedna napojiti, gola odjenuti, beskućnika primiti... Nije dovoljno samo čovjeka odjenuti i nahraniti, nego ga treba i ohrabriti, posavjetovati, duhovne i tjelesne rane zaliječi-

ti, za žive i mrtve Boga moliti! HKO Kruh. Sv. Ante je svakodnevno na tom putu i cijeli program je božansko milosrđe čovjeka prema čovjeku, odnosno preko nas se treba očitovati ljubav Božja prema ovome svijetu i svim stvorenjima.

Budimo ustrajni i neumorni svjedoci božanskoga milosrđa u godini koja je pred nama!

Ravnatelj i djelatnici

Poziv na dobro djelo

no liječnici nisu voljni upustiti se u nju radi mogućih komplikacija i već teškog Mateinog zdravstvenog stanja.

Kao i svaki roditelj, i Mateini žele pokušati, te bi operacija bila izvršena u Zagrebu sredinom siječnja. Za operaciju je potrebno 13 000 eura, što i nije lako naći u današnje vrijeme. U ovoj obitelji je zaposlen samo otac, dok majka vodi brigu o Mateji. Želimo pomoći ovoj obitelji u ispunjenju njihove najveće želje. Račun za uplatu: UniCredit Bank d. d.

338320 226723 9985

Matea Dijaković je 14-godišnja djevojčica koja boluje od RETT sindroma, i koja uslijed toga ima nerazvijen govor. Uz to kod nje se pojavila i skolioza, koja sada iznosi i preko 70 %, što već ugrožava osnovne životne funkcije. Više liječnika su preporučili operaciju i ugradnju implantata kako bi se izvršila korekcija kičmenog stupa i kako bi se spriječilo daljnje ugrožavanje osnovnih životnih funkcija. Operacija se može uraditi i u Sarajevu,

Dobročinitelji za prosinac 2015.

Za Pučke kuhinje Ermin Kazić, Sarajevo 20 KM HKC Sv. Nikola Tavelić, Brisbane, Australija 7.335 AUD Ružica Ravlić, Australija 100 KM Nikica Aždajić, K. Sutjeska 20 KM Za projekte Kruha sv. Ante T. N. 20 KM HKM Klagenfurt 1.823 EUR

dr. Ivo Jolić, Njemačka Pavo Prskalo Franjo Ševo Za Dan Kruha sv. Ante Župa Dubrave

3.914 EUR 100 KM 300 KM

1.200 KM

Za Mateu Dijaković N. N., Sarajevo N. N., Sarajevo

50 KM 10 KM

Za Miju Stojak Marija Bajo, Nova Bila

50 KM

Za Petra Ramljaka Vera Bajo, Nova Bila

50 KM

Donacije u robi Pomoć za samopomoć, Bergkamen, Njemačka (hrana, odjeća, pokućstvo) 10.200 kg Osteuropahilfe, Kirchegemeinde St. Joseph – Kassel (obiteljski paketi) 3.500 kom.

Sarajevski kiseljak 180 l

PRVE RU K

G

RU T H SVE

O

• HKO

ANTE •

E

PO M

Humanitarno-karitativna organizacija KRUH SVETOG ANTE Franjevačke provincije Bosne Srebrene • Zagrebačka 18, BiH - 71000 Sarajevo • Tel:+387 33 81 22 42; 71 11 21,Fax:+387 33 71 11 20 • e-mail:kruhsvante@gmail.com •Transakcijski računi:UniCredit bank d.d.3383202267235329 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 1549995000405634 • Devizni donacijski računi: UniCredit bank d.d. 48-32-92993-8 - S.W.I.F.T: UNCRBA22 IBAN: BA393383204892993804 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 533-71200-400055 - S.W.I.F.T: UPBKBA22 IBAN: BA391549995000405634 • Antoniusbrot e.V. Sparkasse, Rhein-Neckar Nord Konto Nr. 33176007 BLZ 67050505 Antoniusbrot Schweiz PC 87-119122-9 • Austrija – Kontonummer: 07701 - 197209 EUR, Bankleitzahl: 20506, Name: Kristijan Montina für Heilige Antonius Brot, Anschrift: Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein, IBAN: AT09 2050 6077 0119 7209, BIC: SPKUAT22 • Hrvatska – Broj računa: HR96 23400091110606403, Privredna banka Zagreb, SWIFT: PBZGHR2X, “Kruh sv. Ante” - Zagreb, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb – Dubrava.

K

IZ OĆ

70 www.svjetl ori je c i. ba

Razgovor s Novorođenim Franjevci u Sarajevu priredili su 17. prosinca žive jaslice u dvorištu samostana u Kovačićima I dok se polako mrak šuljao između nebodera i prekrivao grad, dvorište Franjevačkog međunarodnog studentskog centra u Sarajevu postajalo je sve življe i ljepše. Sjaj lampica i lijepo ukrašena štalica privlačili su pažnju znatiželjnih i slučajnih prolaznika te iskrenih vjernika. Došli su i ove godine da svoju radost podijele i pozdrave malo dijete što se uvijek rađa za svoje prijatelje, a poziva neprijatelje da ga se ne boje. Točno u 17 sati nakon što je Framin Antonius band otpjevao nekoliko adventskih pjesama, u Betlehemu na Kovačićima nazočnima se obratio poznati sarajevski glumac Slaven Vidak: “Pogledaj kako si malen, kako se pastiri saginju da Te vide? Pogledaj kako je sve oko Tebe veće od Tebe, a Ti si tu jedini velik, jedini Bog koji natkriljuje nebo i zemlju, svemir i beskraj veličinom nodvisuje. Čemu ta tajna? Zašto si to htio?“ Kroz tekst fra Mirka Filipovića pod naslovom “Zašto je bilo tako?” Slaven je nekoliko minuta vodio dijalog s Novorođenim. Pred očima su nam se redale slike svakodnevnog života i štalica ispunjena svetom obitelji, kraljevima i pastirima. A onda su ponovno zapjevali naši framaši Svim na zemlji, a s njima i svi mi.

Fra Jozo Marinčić, gvardijan samostana u Kovačićima, navijestio je opis rođenja Isusa Krista prema Lukinom evanđelju, dok je provincijal fra Lovro Gavran uputio svoju božićnu i

novogodišnju čestitku svim ljudima dobre volje.

U drugom dijelu recitala Slaven jasno reče: “Ljudi se za svoju djecu puno bolje brinu. Tetoše ih, čuvaju, paze, misle za njih, rade za njih, uklanjaju im prepreke s puta, ne daju im ako je ikako moguće da dožive bol i patnju. A ti si odmah gurnut u trnje. Pogledaj samo kako su se ponijeli prema tebi stanovnici Betlehema! Znaš koliko su puta večeras Marija i Josip lupili čelom o zatvorena vrata: ‘Nema mjesta!’ ‘Tko ste vi? Hajde, idite svojim putem!’ ‘Ne dosađujte, ovo je privatna kuća!’ Ili ono uljudno, lijepo: ‘Žao mi je, ali stvarno vam ne mogu pomoći’. I nitko se ne nađe da te primi.” Zatečeni ovim i sličnim pitanjima, opisom stvarnog događaja ipak smo zapjevali zajedno s bandom Antonius Radujte se narodi.

Gospodin se i u našem sivilu, nekad i crnom svijetu, ponovno i uvijek iznova rađa kako bi nas spasio.

Ovaj prizor na poseban način nam je uprisutnio glumac Josip Pejaković tekstovima Miroslava Krleže i Vladimira nazora: “Božić” i “Koliko puta ti se za me rodio, o malo d‘jete Isuse!... Al zv‘jezda k tebi mene nije vodila.”

I na kraju božićne priče, molitve i pjesme, uslijedila je čestitka svim vjernicima, ljudima dobre volje: Čestit Božić i sveto Isusovo porođenje!

Potom je fra Joso Oršolić, ravnatelj FMSC-a, zahvalio izvođačima i pozvao sve goste i prijatelje na darivanje za pomoć Mateji Dijaković, 14-godišnjoj djevojčici koja boluje od RETT sindroma, a koja je uoči Božića trebala ići na operaciju u Zagreb.

J. O. s i j eč a n j 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

71

KAP DOBROTE

Dobročinitelji za siječanj 2016.

Za Fond Kap dobrote Ljubica Baban, Kiseljak 40 N. N., Sarajevo 30 Stipo Breljak, Švicarska 100 Zdravko Mijić, Švicarska 50 Franjo Rajić, Švicarska 120 Marinka Marošević, Vareš 20 Anđelka Barišić, AUS 100 Filip Kujundžija, AUS 100 Fabijan Jukić, Švicarska 100 Helena Mutapčić, Zenica 50 Robert Rajić, Guča Gora 100 Andrija i Ljubica Markić, GER 40 Mira Baškarad, Travnik 50

KM KM CHF CHF CHF KM AUD AUD CHF KM KM EUR KM

Za Tamaru Starčević Danijel Samardžić, AUS N. N., Sinj

50 AUD 100 KN

Za Miu Stojak Danijel Samardžić AUS N. N., Sinj

Za Patrika Ivanovića Danijel Samardžić, AUS N. N., Sinj Ratimir Bodulušić, GER

50 AUD 100 KN 50 EUR

Za Leonitu Gabrić Danijel Samardžić, AUS 50 AUD N. N., Sinj 100 KN Pavić plast d. o. o., Livno 50 KM

Za Ljiljanu Krajnc Danijel Samardžić, AUS N. N., Sinj N. N., Bugojno

50 AUD 100 KN 100 KM

Za Petra Ramljaka Danijel Samardžić, AUS N. N., Sinj

50 AUD 100 KN

50 AUD 100 KN

Za afričke bogoslove – Kenija fra Augustin Tomas 100 EUR fra Stipo Marčinković 100 EUR Franjevački samostan Gorica – Livno 600 KM Župa Čuklić 123 KM Župa Bila 600 EUR

AKCIJE KOJE TRAJU Tamara Starčević boluje od teškog oblika mioklone epilepsije – Dravet sindroma.

Premda je dosad bila 40-ak puta u bolnicama, njezina bolest nije stavljena pod kontrolu. Bolest je visokorizična, komplicirana i za život i za liječenje. Samohrana majka lijekove plaća sama i naručuje ih iz inozemstva jer ih kod nas nema.

Petar Ramljak obolio je od teške bolesti – Leucosis lymphoblastica acuta. Skromna primanja oca Gorana i bakina mirovina ni približno nisu mogli biti dostatni za liječenje malenog Petra. Petar je počeo s intenzivnim kemoterapijskim liječenjem koje će, prema prognozama liječnika, biti dugotrajno. Sada mu je potrebna pomoć ljudi dobroga srca. Ubrojimo se među njegove dobročinitelje i pomozimo da prebrodi ovu tešku bolest.

72 www.svjetl ori jec i. ba

Ljiljana Krajnc je 100 % invalid. Prije nekoliko godina imala je dvije transplantacije jetre i nakon toga još dvije operacije.

Doživjela je kliničku smrt, bila na aparatima. Presadili su joj zaraženu jetru s hepatitisom. Od tada mora kupovati lijek “hepsera” jer joj on drži sve parametre pod kontrolom i bez njega ne bi mogla živjeti, ali lijek košta 600 € u inozemstvu.

Mia Stojak boluje od leukemije II. stupnja, odnosno C92 mijeloične leukemije.

Za ovu bolest ne postoji univerzalni lijek za sve pacijente. Terapija ovisi o tipu leukemije, dobi pacijenta, stupnju bolesti i općem stanju organizma. Akutne leukemije je potrebno početi liječiti što prije, dok kronične ne zahtijevaju brz postupak liječenja, ali je izlječenje vrlo rijetko. U većini slučajeva oboljele se podvrgava kemoterapiji,

zračenju središnjeg živčanog sustava, a ponekad i presađivanju koštane srži.

Patrik Ivanović ima urođenu srčanu manu VSD i plućnu hipertenziju. Dijete je s poteškoćama u razvoju, ne hoda, ne govori, ne jede samostalno, koristi pelene i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj pomoći. Svakodnevno koristi lijekove koji malo usporavaju njegovu bolest, a za koje roditelji izdvajaju oko 300 KM mjesečno.

Leonita Gabrić oboljela je od teške bolesti, od koje boluje tek trinaestoro djece u svijetu. Liječnici iz Beograda vjeruju da mogu pomoći Leoniti, ali za operaciju, tijekom koje bi donor kosti bila njezina majka, potrebno je oko 20 000 €. Pokažimo da imamo otvoreno srce.

Medicinski kutak

Može se rano otkriti i liječiti

RAK VRATA MATERNICE

Danas se zna da osobitu ulogu u nastanku raka vrata maternice ima humani papiloma virus (dokazan je u 99,7 % svih karcinoma vrata maternice).

Poznato je više od 200 različitih tipova HPV virusa, a više od 40 ih zahvaća spolni sustav

S

vake godine u siječnju se diljem Europe, na inicijativu Europske asocijacije protiv raka vrata maternice – ECCA (European Cervical Cancer Association), obilježava Europski tjedan prevencije raka vrata maternice s ciljem podizanja svijesti o bolesti i mogućnostima sprječavanja i ranog otkrivanja raka vrata maternice. Rak vrata maternice najčešći je zloćudni tumor ženskih spolnih organa, koji se na ljestvici učestalosti malignih bolesti u žena nalazi odmah iza vodećeg raka dojke. Gledano u svjetskim razmjerima, rak vrata maternice drugi je najčešći rak u žena te treći uzrok smrtnosti od raka u žena. Godišnje se u svijetu dijagnosticira oko 500 000 novih slučajeva raka vrata maternice, a gotovo 300 000 žena umre od te bolesti.

74 www.svjetl ori jec i. ba

Piše dr. Boris Adašević boris.adasevic@gmail.com

Primjerice, u Hrvatskoj svaki drugi dan umre jedna žena od raka vrata maternice a procjenjuje se da u Europi svakih 18 minuta, a u svijetu svake dvije minute od raka vrata maternice umre jedna žena. No, važno je napomenuti i pored ovako crnih podataka jednu vrlo važnu stvar, a to je da se rak vrata maternice može prevenirati i ako se na vrijeme otkrije uspješno i liječiti!

Uzrok raka vrata maternice

Brojni čimbenici dovode se u vezu s nastankom raka vrata maternice. Rizični čimbenici koji predisponiraju nastanku raka vrata maternice jesu: HPV (humani papiloma virus) kao glavni uzročnik, međutim treba napomenuti, svaka žena koja ima HPV ne znači da će i oboljeti od raka vrata maternice; rani spolni kontakt – prije 17. godine; česta promjena partnera, spolno prenosive bolesti (klamidija,

virus herpes simpleks tipa 2); kronične upale donjeg dijela spolnog sustava; pušenje cigareta; dugotrajno uzimanje oralnih kontraceptiva; loša genitalna higijena; niži socioekonomski status; veći broj porođaja i imunosupresivna stanja. Danas se zna da osobitu ulogu u nastanku raka vrata maternice ima humani papiloma virus (dokazan je u 99,7 % svih karcinoma vrata maternice). Poznato je više od 200 različitih tipova HPV virusa, a više od 40 ih zahvaća spolni sustav. Dijele se na one visokog i niskog rizika. Visokorizični tipovi povezuju se s nastankom raka vrata maternice, vanjskog spolovila, rodnice, penisa, anusa i karcinoma usne šupljine, dok niskorizični tipovi uzrokuju dobroćudne anogenitalne promjene i intraepitelne lezije vrata maternice niskog stupnja. Humani papiloma virus (HPV) najčešća je spolno prenosiva infekcija na svijetu pa je velika vjerojatnost da će većina spolno aktivnih osoba biti izložena HPV infekciji tijekom života. U Hrvatskoj npr. (podatci za BiH ne postoje) oko 60 % spolno aktivnih žena ima HPV u cervikalnom obrisku. Preko 90 % infekcija prolaznog je tijeka bolesti, a nalaz HPV-a uglavnom se negativizira u razdoblju od 8 do 24 mjeseca. S obzirom na to da je HPV vrlo raširen u populaciji, lako se i prenosi. Najčešći je put prijenosa spolnim odnosom i





Booooog svima! J Želimo vam svima sretnu, blagoslovljenu i uspješnu 2016. godinu u koju smo tek ušli J! Ovi mjeseci, prosinac iz prošle godine i pristigli siječanj, još uvijek odišu drugačijom atmosferom i raspoloženjem.

Vežemo ih uz zajedništvo i obitelj. Zato u ovu godinu ulazimo na poseban način.

Neću pisati o aktivnostima i stvarima koje radimo, nego ću vam pokazati kako smo mi započeli godinu.

Riječ je o radionici u kojoj sudjeluju roditelji, djeca i odgojiteljice. Cilj nam je bio povezati obitelji i pružiti im mogućnost da na zabavan način naprave ukrase, čestitku ili snježnu kuglu za sebe ili kao poklon dragim ljudima.

Zajedništvo i obitelj jedna su od najvažnijih stvari u čovjekovom životu i zato želimo povezati obitelji međusobno, ali i s drugim obiteljima. Tijekom radionica atmosfera je





76 www.svjetl ori je c i. ba



Snježne kugle

Priredila Jela Bejić

bila savršena. Red zabave, red šala, red smijeha i naravno ponešto rada J. Roditelji, djeca, braća i sestre – svi su bili spremni za akciju i druženje. Obiteljima smo ponudili nekoliko stvari koje mogu izrađivati sa svojom djecom pa krenimo redom.

Za jednim stolom radile su se snježne kugle. J. 

POTREBAN MATERIJAL: voda, šljokice, staklenke s poklopcem, figurica i vrući pištolj.

NAŠI POKOJNICI Fra Andrija Živković (1936. - 2015.)

U Franjevačkom samostanu u Tolisi 17. prosinca 2015, u 79. godini života, 27. godini redovništva te 40. godini svećeništva, blago je u Gospodinu preminuo fra Andrija Živković, član Provincije Bosne Srebrene. Svetu misu zadušnicu u samostanskoj i župnoj crk­vi Uznesenja BDM u Tolisi 20. prosinca 2015., u nazočnosti 40-ak svećenika i mnoštva vjernika predslavio je nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko

Puljić. Pokopan je nakon mise i sprovodnih obreda na mjesnom groblju Karaula. Fra Andrija je rođen 1936. u Kostrču, župa Tolisa. Filozofsko-teološki fakultet završio je u Zagrebu od 1968. do 1975. godine. Franjevački habit obukao je 1970. godine u Visokom dok je prve jednostavne zavjete položio godinu dana poslije u Kraljevoj Sutjesci. Godine 1973. je prestao biti član bosanske franjevačke zajednice da bi dvije godine kasnije bio zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije.

Kroz narednih 12 godina svećenički

Pokoj vječni daruj im, Gospodine! je služio kao kapelan u Zavidovićima i Komušini, te potom u Srednjoj Slatini kao župnik. U Bosnu Srebrene ponovno je primljen 1987. U ovoj zajednici je obavljao službe župnog vikara u Tuzli (1987. -1989.) te službu župnog vikara u Tolisi od 1. kolovoza 1989. do dana susreta sa sestricom smrti. Objavio je knjigu Gospodnje i svetačke propovjedi koja je doživjela drugo izdanje dok je u pripremi ostala i njegova druga knjiga Nedjeljne propovijedi ABC. Povremeno se oglašavao poučnim tekstovima u Katoličkom tjedniku.

Fra Ljudevit Lasta (1947. - 2015.)

Dana 13. prosinca 2015. opremljen svetim sakramentima, blago je u Gospodinu preminuo fra Ljudevit Lasta u 69. godini života, 49. godini redovništva i 43. godini svećeništva. Sv. misa zadušnica slavila se u samostanskoj crk­vi sv. Petra i Pavla u Mostaru 14. prosinca 2015., a potom su obavljeni sprovodni obredi i ukop na groblju Šoinovac.

Rođen je 1947. u Mostaru. Franjevački habit oblači 1967. na Humcu. Studij

teologije pohađao je u Sarajevu, Trentu i Rimu, gdje je diplomirao 1974.

Za svećenika je zaređen 1973. Bio je duhovni pomoćnik na Humcu (1974.

- 1980.), u Seonici (1984. - 1985.), na Širokom Brijegu (1985. - 1988.) i na Kočerinu, gdje je bio i upravitelj kuće (1998. - 2000.). Od 1980. do 1984. bio je župnik u Ružićima, a samostanski vikar u Slanom 1985. Samostanski vikar i duhovni pomoćnik bio je u Mostaru od 1988. do 1998., župni upravitelj u Šujici od 2000. do 2010., gvardijan i župnik u Slanom od 2010.,

župni upravitelj u Majkovima od iste godine te privremeni župni upravitelj u Banićima i Liscu 2012. Gdje god je kao svećenik službovao ostavio je duboke tragove kao neumorni radnik na njivi Gospodnjoj. Dvadeset godina poslije rata Mostarci se još sjećaju njegovog hrabrog služenja ranjenicima i bolesnicima. I pod kišom granata išao je od groblja do groblja i pokapao poginule i mrtve. Bilo je dana kada je obavljao i do deset pokopa. Dobitnik je plakete počasnog građanina grada Mostara. kta/miriam

Anto Budimir († 2009.)

U povodu 6. obljetnice tvoje smrti, moleći za pokoj tvoje duše, sjeća te se rado tvoja supruga Dragica s djecom i ostalim članovima uže i šire obitelji.

Stipo Žigonjić († 2014.)

Dana 6. siječnja 2016. navršavaju se dvije godine kako nisi s nama.

Zauvijek si u našim mislima i molitvama. Počivaj u miru Božjem! /Tvoja supruga, djeca, unučad, sestre i brat/

U SPOMEN Mato Malekinušić († 1988.)

Dana 22. siječnja navršava se 28 godina kako nije s nama naš Mato, rodom iz Rame, a nesretno nastradao u Stružcu kod Popovače, gdje je odselio s obitelji 1970. Iza njegove smrti ostala je praznina u obitelji, a i kod svih doseljenih Ramljaka i susjeda. Bio je veseljak, veliki vjernik i čitatelj Svjetla riječi od prvog broja. Pretplatu i danas prima njegova žena Ivka. Rado te se sjećamo, moleći za tebe i obilazeći tvoj grob, koji je uvijek u cvijeću.

Neka ti Bog podari vječni život! /Tvoja obitelj/ 80 www.svjetl ori je c i. ba

Zvonko Azinović († 2012.)

Dana 28. prosinca 2015. navršile su se tri godine od smrti našeg voljenog supruga, oca, djeda i punca. I nakon tri godine, bol i praznina u našim srcima i dušama je ista. /Voli te tvoja obitelj/

RIJEČ ČITATELJA

Znakovi boljševičkog jednoumlja na Hvaru

Poštovano Uredništvo! Čitam danas (18. prosinca) na portalu Svjetla riječi jedan mali članak o fra Branku Kriliću, Begu. Mislim da fra Stjepan Pavić nije dobro upućen kako je fra Branko dobio nadimak Beg. Po mom mišljenju taj nadimak je dobio, jer je dobro poznavao arapski jezik i bavio se prijevodom i interpretacijom Kurana. On je mene poslao 1956. g. u sjemenište u Visoko i zato ga se dobro sjećam pa i one priče o mučenju.

I meni je jednoga dana pričao, kad sam ga početkom sedamdesetih godina posjetio u Fojnici i poklonio mu najnoviji prijevod Kurana sa arapskog na njemački jezik od Rudi Paret, kako bi napinjao stomak da ga što manje boli, jer mu je stomak pri tome služio takoreći kao bubanj. Pričajući to, mogao se čak i nasmijati. Inače sve ostalo stoji što je fra Stjepan Pavić napisao o fra Branku Kriliću, Begu! Mislim da bi fra Vinko i fra Augustin Tomas mogli puno više napisati o fra Branku Kriliću, zvanom Beg! Tekst o fra Branku Kriliću možete pročitati na www.svjetlorijeci.ba.

Uz srdačne pozdrave iz Bochuma!

Franjo Lozić

Skoro će se zaokružiti stoljeće od “proletarijatske” Oktobarske revolucije koja je skršila Carsku Rusiju.

Crvenogardejci oboriše na koljena Bjelogardejce, “gladni narod” poubija cijelu rusku carsku obitelj i njene privrženike bez milosti, masovne grobnice zatrpaše nebrojene nevine žrtve, ledeni Sibir prisilno naseliše, prijekim sudom osuđene, umne osobe koje su odrasle i obrazovane na temeljima ondašnje francuske kulture, a milijuni aristokratski naklonjenih i obrazovanih mladih ljudi napustište u smrtnom strahu prostranstva velike Rusije i potražiše spas na sve četiri strane dalekog svijeta. Bilo je to vrijeme uspostavljanja, u današnje vrijeme, tako aktualnog “novog svjetskog poretka”, tj. rušenja Austro-Ugarske Monarhije, Njemačkog Carstva, Carske Rusije i Otomanskog Carstva.

Ta Oktobarska revolucija je imala odjeka sa svojim represivnim mjerama na ostali dio svijeta. U rušilački nastrojenim ljudskim dušama onoga vremena našla je svoje pristalice i na cijelom balkanskom području. Njeni tragovi djelovanja, uz pomoć magijski zanesenih sljedbenika, vidljivi su i dan danas. Za nekoga je to malenkost, beznačajni crveni grafit, koji uporno odolijeva atmosferskom utjecaju i podsjeća na doba Oktobarske revolucije. Nakon skoro deset decenija od Oktobarske revolucije, nakon, u Domovinskom ratu, izvojevane Republike Hrvatske, prkosno bodu oči crvena slova parole na fasadnim zidovima, već pedeset godina napuštene zgrade Osnovne škole u selu Poljica na otoku Hvaru, koja neizbrisivo slave 26. godišnjicu Oktobarske revolucije: “Živjela 26. godišnjica Oktobar-

ske revolucije, živio vrhovni štab nov i poj......”

Za vrijeme II. svjetskog rata to selo je imalo nekoliko “crvenih” vođa koji su “galantno” regrutirali mladu populaciju u partizanske čete i slali u “narodno-oslobodilačke obrambene ofanzive” po Bosni i Hercegovini, Lici i Kordunu. Za mnoge se ni danas ne zna gdje su ostavili svoje kosti, a oni, koji su ih nasilno regrutirali u NOV, doživjeli su normalnu ljudsku poodmaklu starost u svom selu.

Danas, kao da netko s ovom parolom čeka mogući neostvareni politički dogovor na Jalti pri kraju II. svjetskog rata. Kada se raspao Sovjetski Savez, u kolijevci komunizma je srušena Lenjinova statua, dok u naprijed navedenom selu netko čuva CRVENU parolu. Kao da proročki zagarantirano nešto čeka. Ne bi se smjelo dogoditi da se povijest vraća. Poslije Domovinskog rata se u Republici Hrvatskoj izmijenilo već pet mandata vladajućih struktura, i nitko ne nalazi za shodno da dođe, vidi i odlučno ukloni te znakove boljševičkog jednoumlja. A žitelji, kojih je danas brojčano skoro deset puta manje, nego što je bilo na datum ispisivanja te parole, vjerojatno i ne znaju značenje poruke te parole, ili, u strahu od represije, šute, i pretvaraju se da ne vide to “crveno” nametnuto onovremeno oduševljenje. Međutim, ima i onih, koji drsko, ali mudro šute i čekaju da spremno prihvate povratak historijskog besmisla. Treba očekivati vedru, obilnu budućnost, ne dao Bog da nam dođe krvava prošlost koja se na sve strane tadašnjeg svijeta kitila tim ispraznim parolama.

Helena Klaser, Sarajevo s i j eč a n j 2 01 6 . Sv j et l o ri j e či

81

Ivan Pavao II. na putu Krista i čovjeka Fra luka Markešić

NOVO

Jedan od razloga izdavanja ove knjige posvećene Ivanu Pavlu II. jest njegov odnos prema BiH, posebno za vrijeme prošlog rata i velikog stradanja ljudi i naroda u njoj (1992. - 1995.).

Stojeći na strani istine i pravde, moralnih i etičkih načela, želio je i tražio mir za sve u poštivanju ljudskih prava i građanskih sloboda svih ljudi i svakoga naroda, bez razlike na nacionalnu ili vjersku pripadnost, i za te se vrijednosti najodlučnije i trajno zauzimao.

www.svjetlorijeci.ba Ponuda u Hrvatskoj pošti Mostar

Paketska ambalaža U ponudi Hrvatske pošte Mostar nalazi se i paketska ambalaža. Prikladne kutije za pakiranje potpuno štite sadržaj vaše pošiljke i omogućuju da pošiljka neoštećena stigne do primatelja. Kada vam se ukaže potreba za slanjem paketa dovoljno je posjetiti najbliži poštanski ured. U ponudi HP Mostar možete pronaći paketsku ambalažu u deset različitih dimenzija: Naziv artikla

Dimenzija (mm)

Cijena (KM)

Paket - kuverta M

240x185

0,80

Paket - kuverta XL

370x290

1,20

Paket za slike

80x80x740

1,50

Paket za knjige

310x220x90

1,70

Paket za bocu

310x110x110

2,00

Paket S

230x150x90

1,20

Paket M

300x200x100

1,70

Paket L

300x230x140

2,00

Paket XL

300x240x230

2,50

Paket XXL

480x300x200

3,00

besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba

Nova knjiga fra Ladislava Fišića!

Iz predgovora autora: ...Ova knjiga kratkih priča organski je nastavak prve zbirke pod naslovom Životne igre i uglavnom je posvećena mojim umrlim gimnazijskim profesorima u Visokom. Ne govori o njihovim naravima i karakterima nego o njihovim postupcima. To je epitaf, nadgrobno slovo jer će se o njima vrlo rijetko ubuduće javno čuti ili pričati koja riječ.

Ima nekoliko priča o dalekoj i još daljoj prošlosti autora da bi se čitatelji sjetili svojih mladih dana...