Grada STR

IAKO SE TRAJNO RJEŠENJE ČEKALO KROZ GARAŽU, KRENULO UREĐENJE PRETOVARNE ZONE NA PLOČAMA

Ni ‘o’ od opskrbnog

centra Iza Grada u 20 godina

Mladi arhitekti svojim su ‘pacemakerom’ željeli sav promet oko Grada smjestiti u podzemlje, čulo se na predstavljanju 2017. godine, gdje je bio zamišljen i terminal za opskrbu i parking za domaće ljude

O gradnji garaže Iza Grada govorilo se još ‘90-ih godina prošlog stoljeća, a ozbiljnije se počela promišljati 2002. godine kada je tadašnje Gradsko poglavarstvo dobilo pismo namjere agencije Atlas o gradnji trgovačkog centra s podzemnom garažom na lokaciji sadašnjeg parkirališta. Projektom se trebao riješiti ne samo kronični nedostatak parkirnih mjesta, već i opskrba Grada

Kao grom iz vedra neba, svega nekoliko dana prije početka radova, Gradska uprava Mata Frankovića predstavila je dubrovačkoj javnosti projekt uređenja pretovarne zone na Pločama. One iza autobusne stanice, koja već godinama predstavlja trn u oku zbog svog neuglednog izgleda na ulazu u zaštićenu spomeničku cjelinu. No, takva zona bila je svih ovih godina nužna kako bi se preko nje obavila opskrba ugostiteljskih i inih objekata unutar zidina

Piše

Andrea Falkoni Račić

Foto

DuList/Studio ‘roman vlahović’/ Grad Dubrovnik

jer drugog rješenja gradske vlasti očito nisu imale. Nekako se činilo kako svi zatvaraju oči pred ovim problemom, kojega se trajno htjelo riješiti kroz projekt Centra Iza Grada.

Promišlja se 20 godina

Inače, o gradnji ove garaže govorilo se još ‘90-ih godina prošlog stoljeća, a ozbiljnije se počela promišljati 2002. godine kada je tadašnje Gradsko poglavarstvo dobilo pismo namjere agencije Atlas o gradnji trgovačkog centra s podzemnom garažom na lokaciji sadašnjeg parkirališta iza Grada. Projektom se trebao riješiti ne samo kronični nedostatak parkirnih mjesta, već i opskrba Grada. — Projekt je davna želja brojnih Dubrovčana, a sada je riječ o konačnom idejnom rješenju i buduća automatska garaža imala bi oko 600 parkirnih mjesta i veliki trgovački centar – izjavila je tada, prenosili su nacionalni mediji, gradonačelnica Dubravka Šuica. Idući korak bilo je potpisivanje ugovora o zajedničkom pothvatu Atlasa i Grada u realizaciji ovog projekta, a bilo je u planu i osnivanje zajedničke tvrtke u kojoj bi Grad imao 49 posto udjela, a Atlas 51 posto, zbog, govorilo se tada, vlasništva većeg dijela zemljišta na prostoru buduće garaže. No, projekt nikada nije krenuo u realizaciju, a u

predizborno vrijeme 2009. godine Šuica je svojim kritičarima poručila kako Grad nije kriv što ova garaža nije izgrađena budući da je u vlasništvu Grada tek 10 do 15 posto zemljišta.

Radionice i natječaj

Bivši gradonačelnik Andro Vlahušić Centar iza Grada pokušao je aktualizirati putem urbanističkih radionica pa i međunarodnog urbanističko-arhitektonskog natječaja za izradu idejnog rješenja za Centar iza Grada u suradnji s Europan Hrvatska. Na natječaj iz 2011. godine pristigla su čak 52 rada, a prema podacima Društva arhitekata Zagreba, nagrađeni su radovi autorskih grupa iz Španjolske, Nizozemske i Hrvatske. Prva nagrada dodijeljena je autorskoj grupi profesora i studenata la Salle University – School of Architecture iz Barcelone. Priznanje je tada dobio i projekt ‘Dubrovnik Pacemaker’ projektnog tima u sastavu Josip Mičetić, Miro Roman i Luka Vlahović.

Osnovna tema njihovog projekta, inspiriranog Lazaretima realizira se putem koncepta ‘implantata’, nevidljivih elemenata ugrađenih u tkivo grada. Oni će, kako su autori zapisali na svojoj stranici, nastojati poboljšati ritam (srca) grada, rješavati problem nagle gustoće povezivanjem i kretanjem kroz grad. Projekt ‘Dubrovnik pacemaker’ u stvarnosti je infrastrukturno usmjeren projekt koji pruža radikalno promišljanje gradskog jarka, zidina i kontaktne zone. — Projekt obuhvaća dodirnu zonu oko zidina, potez ulaska u Grad, a obuhvaća u ideji rasterećenja kompletnu infrastrukturu, probleme ulaska u grad, promet... Promišljali smo sve od Gruža do aerodroma. To je bio ključ – kako maknuti svu tu količinu ljudi ili im dati U najnižoj etaži garaže mogli bismo imati pretovarnu zonu koja bi svoj izlaz imala na parkingu Tenis Tabor te ne bi opterećivala gornju zonu, već bi pretovarni dio išao tuda pa preko Ploča – Orlanda Tokić 2020.

zonu predulaza u grad, riješiti zonu zidina. Ako riješite problem prometa u Dubrovniku, riješili ste sve – rekao nam je šest godina nakon izrade projekta Luka Vlahović.

Terminal za opskrbu u ‘utrobi’

Mladi arhitekti svojim su ‘pacemakerom’ željeli sav promet oko Grada smjestiti u podzemlje, čulo se na predstavljanju 2017. godine, gdje je bio Paravane su na pretovarnoj zoni na Pločama postavili bivši gradonačelnik Andro Vlahuhić i zamjenik mu Željko Raguž

zamišljen i terminal za opskrbu i parking za domaće ljude, koji bi se pješačkim tunelom spojio s crkvicom sv. Sebastijana, uz crkvu sv. Dominika te bi se na taj način omogućila lakša opskrba Grada i brz pristup lokalnom stanovništvu.

No, iako je natječaj proveden na početku njegovog prvog mandata, Vlahušić je s predstavnicima tvrtke Excelsa nekretnine, s kojom se cijelo ovo vrijeme projekt nastoji i realizirati, sjeo tek 2015. godine. Na sastanku je bio i španjolski arhitekt Jaime Vont Furest, jedan od partnera u tvrtki Mesura i član pobjedničkog tima na spomenutom natječaju. Kako su tada naveli iz Gradske uprave, obje strane bile su spremne partnerski sudjelovati u realizaciji projekta, koji će se zbog složenosti uzrokovane smještajem u neposrednu blizinu povijesne jezgre, raditi u fazama, a prvi korak trebalo je biti formiranje zajedničkog tijela sastavljenog od predstavnika Grada, Excelse i arhitektonskog tima.

Parking i opskrbni centar – javni interesi

Od projekta se očekivalo objedinjenje javnih interesa Grada i komercijalnih Lukšić grupacije. Javni interesi, istaknuo je tadašnji gradonačelnik, prvenstveno se ogledaju u rješavanju pitanja

prometa oko povijesne jezgre, odnosno na čitavom području od Ilijine glavice, preko Belvedera do Čingrije. Drugo pitanje odnosi se na osiguravanje odgovarajućeg broja parkirnih mjesta za stanovnike na području unutar zidina, ali i adekvatnog trgovačkog i logističko opskrbnog centra za povijesnu jezgru.

U međuvremenu se tadašnji Vlahušićev zamjenik Željko Raguž, koji je bio zadužen upravo za komunalna pitanja, bavio pretovarnom zonom na Pločama, a baš je 2015. godine ona ograđena paravanima. Podsjetit ćemo ovdje i njihov zajednički obilazak Ploča, upravo te 2015. godine, dan nakon što su postavljene betonske arle kako bi se spriječilo parkiranje na za to nepredviđenim mjestima. Bio je to nastavak aktivnosti gradske uprave, javili su tada iz zgrade Pred Dvorom 1, usmjerenih ka održavanju komunalnog i prometnog reda u kontaktnoj zoni povijesne jezgre.

Tadašnji gradonačelnik Vlahušić izjavio je kako u potpunosti podržava zamjenika Raguža u ovim naporima te kako Ploče kao svojevrsna recepcija Grada zaslužuju primjereniji izgled. Naloženo je tada proširenje konstrukcije za pretovarnu zonu.

Alternativa – brodski prijevoz

Godinu dana kasnije donesen je i Pravilnik o pretovarnoj zoni na Pločama. Tijekom njegovog usvajanja na Gradskom vijeću čuli su se i neki zanimljivi prijedlozi rješavanja opskrbe Grada. Tako je tadašnji gradski vijećnik SDP-a Davor Mrša rekao kako bi se trebalo razmišljati o alternativi pretovarnoj zoni, ‘a jedna takva bi bila brodski prijevoz u Porat’. Rekao je tada i ‘kako bi ljeti bilo nekoliko dana kad brod ne bi mogao isploviti, a onda bi ‘se hvala Bogu svi suzdržali’.

S druge strane, vijećnik Ivo Gjaja podsjetio je sve na izgradnju garaže na području Tenisa ili Tabora. Tadašnji gradonačelnik Vlahušić vijećnicima je Sukladno izrađenom idejnom rješenju, ispod platoa i u podzidima postojećeg parka smjestit će se svi sadržaji koji se trenutno obavljaju na samom platou – utovar i pretovar roba, spremišni prostori, odlaganje otpada i parking za elektrovučna vozila

rekao kako su građani Dubrovnika pretvorili povijesnu jezgru u veliki hotel s 2500 kreveta te dodao kako je vrlo teško organizirati opskrbu, a u svom podužem izlaganju rekao je kako će jednog dana u Centru iza Grada biti Opskrbni centar za stanovnike povijesne jezgre.

Inače problem opskrbe povijesne jezgre svako malo ‘iskoči’ kao tema na Gradskom vijeću. Tako je bilo i u ožujku 2018. godine kada se odlučivalo o tome da se opskrba mora riješi do 8 sati ujutro. —Strah me da ovom mjerom nećemo riješiti ništa, osim povećati nezadovoljstvo. Mi smo obvezni omogućiti svima koji žive i rade u Gradu funkcioniranje, a to znači i opskrba. Zašto odustajete od promišljanja sustavne opskrbe grada, lijepo je to očekivati kad se završi Centar iza Grada. Ovo je vatrogasna mjera, ali nije rješenje – rekao je tada vijećnik HSS-a Vido Bogdanović predloživši da pretovarna stanica primjerice bude u Gružu odakle će se u Grad prevoziti odjednom, rano ujutro preko jednog ili dva dostavljača. Nešto poput vojne operacije, rekao je.

Projekt budućnosti

Baš poput svojih prethodnika, ni aktualni gradonačelnik Mato Franković nije očito daleko odmaknuo po pitanju projekta Centra Iza Grada. Podsjetit ćemo kako je, nakon što je s grupacijom Lukšić razriješio odnose oko koncesije za žičaru, s Excelsa nekretninama počeo razgovarati i o razvoju novih projekata. Tema je krajem 2019. bila i Centar Iza Grada, a da su započeli s pregovorima, potvrdili su nam tada i iz Excelsa nekretnina, koji su suvlasnici zemljišta. No, od tada se ovaj projekt baš i ne spominje. Dotaknula ga se u 2020. godini bivša Frankovićeva zamjenica Orlanda Tokić u razgovoru za DuList. — Što se tiče garaže Centar – Iza Grada, tu je vlasništvo podijeljeno, pola pripada Gradu, a pola Excelsa nekretninama i to je stvar koju bismo trebali zajednički riješiti. Razgovori o tome postoje, malo su bili zapeli u vrijeme rješavanja situacije oko žičare. Sada gradonačelnik osobno to vodi i nadam se da ćemo u budućnosti imati i garažu Centar – Iza Grada s obzirom da nam to primarno nije samo garaža, već bismo u taj prostor uredno mogli smjestiti cijeli tehnički blok Grada Dubrovnika – opskrbu, spremišta, sve što se trenutno nalazi na Pločama u pretovarnoj zoni – rekla nam je tada Tokić te dodala kako je daleko put do dogovora, gradnje te usuglašavanja potrebnih dozvola.

Potom je objasnila i neke detalje. —U najnižoj etaži garaže mogli bismo imati pretovarnu zonu koja bi svoj izlaz imala na parkingu Tenis Tabor te ne bi opterećivala gornju zonu, već bi pretovarni dio išao tuda pa preko Ploča. Cijeli dio Ploča bi se rasteretio. Spustili bismo pretovarnu zonu tri – četiri etaže ispod i išlo bi sve do donje zone i imalo bi izlaz prema dolje, ne bi se išlo u visinu. Takva su tehnička rješenja već postojala. Puno je ideja, mogućnosti još više, ali sve kreće od vlasničkih odnosa. To su projekti budućnosti i drugoga mandata, ali do tada one mjere koje se rade, a koje su ‘soft’ i koje povećavaju kvalitetu života i prometa, koje poboljšavaju protok. Nije sve u tome ‘idemo srušiti i graditi’. Postoji niz mjera koje mogu poboljšati promet i kvalitetu života, ali i opskrbe Grada u ovoj uskoj jezgri – rekla je za DuList po pitanju rješavanja opskrbe Grada u ožujku 2020. tada zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić.

Posebno je naglasila kako će se pretovarna zona na Pločama nalaziti još niz godina. Da je se danas krene raditi, naglasila je tada, bile bi potrebne dvije godine. Dvije godine kasnije Frankovićeva gradska uprava predstavila je projekt uređenja ove zone kroz dvije faze.

Novi projekt – trajno rješenje

Sve je počelo još prošlog tjedna kada je u ranim jutarnjim satima četvrtka uklonjena ograda s pretovarne zone, a sve je kulminiralo na način da je opskrba Grada na jedan dan bila zaustavljena. Krivnjom Grada, a ne koncesionara, smatra odvjetnik Bojan Lujak, pravni zastupnik koncesionara na Pločama. —Već dva tjedna pregovaramo o planovima Grada Dubrovnika da će na području pretovarne zone na Pločama raditi trg, s tim da će nama dići dvije trećine prostora i zbiti nas u jednu trećinu. Drugim riječima, zbit će dvije litre u litru vode. Mi to ne možemo apsolutno fizički izvesti. Prije dva dana nam je gradonačelnik zakazao sastanak, rekli smo svakako doći, ali je on u

4 sata jutros poslao rušilačke snage da sruše ograde i da nas počnu deložirati – rekao nam je prošlog tjedna, nakon uklanjanja ograde, jedan od koncesionara Božo Pulić te istaknuo kako imaju koncesiju na još dvije godine i ona je važeća. —Mi nismo ništa prekinuli, uredno smo plaćali i plaćamo. Pravilnikom o pretovarnoj zoni koje je Gradsko vijeće donijelo prije dvije i pol godine ovdje točno piše broj čestice ove zemlje i za što je namijenjen. Mi pretovarnu zonu imamo pravo koristiti za pretovar, primanje robe, imamo radno vrijeme, a sad nemamo ni vrata koja bismo mogli otvarati i zatvarati, digli su nam ih. Donijeli su pravilnike i ugovore i sad ih raskidaju – objasnio nam je.

Netom prije sastanka održanog tog istog danas iz Grada Dubrovnika podsjetili su koncesionare na njihove ugovorne obveze, odnosno na to kako su dužni sukladno ugovorima uredno bez obustave obavljati opskrbu. — S obzirom na to da danas istu uslugu nisu obavljali, o čemu su javnost izvijestili sami koncesionari, izreći će im se novčana kazna u propisanom iznosu od 3.000 kuna na dan. Kazne su propisane su člankom 15. istog ugovora u slučaju zakašnjenja ili neurednog ispunjenja usluga definiranih ugovorom, mogu se utvrditi za svaki radni dan i zbrajaju se – naveli su tada između ostalog iz Gradske uprave. Od projekta se očekivalo objedinjenje javnih interesa Grada i komercijalnih Lukšić grupacije. Jedno od pitanja koje je trebalo riješiti bilo je i osiguravanje odgovarajućeg broja parkirnih mjesta za stanovnike na području unutar zidina, ali i adekvatnog trgovačkog i logističko opskrbnog centra za povijesnu jezgru

Bivši gradski vijećnik Davor Mrša predlagao je opskrbu brodovima

Na ovo se osvrnuo i odvjetnik Lujak. — Ne može se kazniti nekoga za nešto za što on nije kriv. Nisu moje stranke odlučile ne raditi iz čista mira, iznenađeni su, dogodilo se nešto naglo i neočekivano. Nije to ni štrajk ni prosvjed već nemogućnost rada, za što nisu odgovorni oni već Grad Dubrovnik – rekao je za DuList Lujak.

Nakon sastanka s gradonačelnikom dogovoren je novi privremeni režim opskrbe te se početkom tjedna i počelo s radovima na prvoj fazi. A što ona podrazumijeva? Kako su objasnili iz Gradske uprave, planirano uređenje podrazumijeva uklanjanje građevinskog i ambalažnog otpada, pokretnih i nepokretnih stvari unutar paravana kao i samih paravana te formiranje zelenog pojasa u gradskoj sredini te konceptualnu podjelu javne površine na prihvatno-pretovarnu zonu i otvaranje javne površine, fontane ‘Međed’ koja ima svojstvo kulturnog dobra i javnog gradskog WC-a građanstvu i turistima. Kontejneri miješanog komunalnog otpada će se postaviti na rub čestice, uz potporni zid prema Gimnaziji Dubrovnik, dok će se zadržati autobusna čekaonica i pješački prijelaz Ulicom Frana Supila, paralelan s cestom. Radovi se obavljaju sukladno projektu autora PROTO – ARCH d.o.o., a trebali bi trajati deset dana. Kad je pak riječ o financiranju, isto ide kroz redovno održavanje putem Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu.

No, čeka nas i druga faza, samo što je u tom slučaju ostalo pitanje kad će se s istom krenuti. Izrađeno je idejno rješenje istog arhitektonskog studija, a ova faza radova predstavljat će, napomenuli su iz Grada Dubrovnika, trajno rješenje pretovarne zone. Dakle, očito ništa od neke druge lokacije na kojoj će se rješavati opskrba u budućnosti. Kako objašnjavaju iz Gradske uprave, sukladno izrađenom idejnom rješenju, ispod platoa i u podzidima postojećeg parka smjestit će se svi sadržaji koji se trenutno obavljaju na samom platou – utovar i pretovar roba, spremišni prostori, odlaganje otpada i parking za elektrovučna vozila. Realizacijom projekta, napomenuli su iz Grada Dubrovnika, stvorit će se potrebni preduvjeti za potpunu zabranu prometovanja dostavnih vozila unutar povijesne jezgre. Plan je ovaj projekt financirati kroz europske fondove iz programa Konkurentnost i kohezija. Na upit DuLista o procijenjenoj vrijednosti ovih radova, kao i mogućem datumu početka gradnje, odgovor nismo dobili.

Vratimo se za kraj još na trenutak na projekt ‘Dubrovnik Pacemaker’. Izrađen je prije 11 godina, a kako su za DuList ranije rekli njegovi autori, sjajna je podloga za jedan funkcionalan, a isplativ projekt uz minimalno ulaganja.

GRAĐANI TRAŽE POMOĆ I ZAHTIJEVAJU JASAN MEHANIZAM Treba li opet doći Papa u Grad da se nama

obnove persijane?

Zamislite, moja majka trebala bi popraviti i kamen oko prozora. Morala bi sama pronaći tvrtku i platiti radove. A, tko zna tko ga je i kada oštetio?

Ispod našeg prozora toliko je

silnih kabela, zašto se to dopušta? – Jelena Pače Sentović

Piše Leona Rašica Foto

Zvonimir Pandža

Dubrovačke zelene persijane zaštitni su znak Straduna i simboliziraju na svojevrstan način i stil života u našem Gradu. Iako se na prvi pogled čini kao da su sve lijepo pažene i obnovljene, u našem điru Stradunom naišli smo i na nekoliko primjeraka za koje smo se zabrinuli da bi zbog svog lošeg stanja nekome mogle ‘pasti na glavu’. A, ne bi to svakako bio ni prvi put s obzirom na to da su naši sugrađani proteklih dana svjedočili upravo padu persijana na donjem dijelu Straduna. Na prvu bi se moglo promisliti da je riječ o nebrizi sugrađana koji žive u povijesnoj jezgri oko stanja njihovih persijana, međutim, čini se da je priča ipak nešto drukčija. Odlučili smo se ‘zavući’ u nekoliko zgrada na kojima smo primijetili stare persijane koje vape za obnovom i u jednoj od njih pokucali smo na vrata obitelji Pače. U tom stanu inače živi 92-godišnja gospođa, majka poznate dubrovačke galeristice Jelene Pače Sentović ‘Guke’ koja nam je u njezino ime izložila cijelu situaciju. Kako nam ističe, njezina majka ne samo da bi morala izdvojiti velike novce kako bi popravila persijane, već joj je Zavod za obnovu Dubrovnika naložio da mora popraviti i kamenu klupicu ispod njih. — Zamislite, moja majka trebala bi popraviti i kamen oko prozora. Morala bi sama pronaći tvrtku i platiti radove. A, tko zna tko ga je i kada oštetio? Ispod našeg prozora toliko je silnih kabela, zašto se to dopušta? Ako mi moramo popraviti kamen od naših sredstava koje skupimo u Domoupravi, mogu li ja onda naplatiti tendu