Dubrovački dnevnik br. 307 by Dubrovački dnevnik

prosinac 1

vremenska prognoza

Petkom i svetkom atento dubrovackidnevnik.net.hr

pet

sub

ned

pon

uto

sri

čet

Petak, 9. listopada godina VII. / broj 307 / 2026. / issn 2718-3742

SJAJNA SEZONA U LUCI DUBROVNIK Željko Raguž: ‘Ostvarili smo rekorde u brodovima i prihodima, a nema gužvi!’ stranica 28

Dubrovnik opet bilježi rast dolazaka i noćenja u turizmu

EDUARD ČENGIJA:

‘Bez dovoljno oružja i unatoč planovima o predaji, Dubrovnik su obranili Dubrovčani’

stranica 4

stranica 8

NIKŠA BANIČEVIĆ, LEGENDARNI

POSEZONA JE

ZA BOLJI

ŠEF RECEPCIJE ‘ARGENTINE’

ODLIČNA

GRAD

Bio je batler Elizabeth Taylor, u hotelu proživio i ratne godine, a danas tu dolazi na kavu

Rujan bolji nego lani, rast bilježi i Zračna luka

Građani odabrali projekte koji će se realizirati u njihovom susjedstvu

stranica 12

stranica 16

stranica 26

Uvodnik

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

‘Ovdje nitko nije normalan!’

IMPRESSUM Glavna urednica: Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr Zamjenica glavne urednice Ivona Butjer Mratinović Izvršna urednica Petra Srebrović Urednik Maro Marušić Redakcija Petra Srebrović Ivana Smilović Barkiđija Aida Čakić Ahmet Kalajdžić Rafael Barkiđija (sport) Nikša Klečak Kontakt 020 642 462 Fotograf Željko Tutnjević Vito Begović Kolumnisti Vjera Šuman Maro Marušić Ivo Batričević Mario Klečak Fotografija na naslovnici: Grgo Jelavić/PIXSELL Grafička priprema Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.) Prodaja i marketing Mihaela Tvrdiša (voditeljica prodaje i marketinga) Nakladnik Dubrovački dnevnik d.o.o. Ćira Carića 3 Dubrovnik OIB 84019117288 Uprava Lucija Komaić (članica uprave)

Piše Vjera Šuman

FOTO: FOTO: IVO ČAGALJ/PIXSELL

dgovornost je postala arhaična riječ, gotovo posve izbačena iz rječnika političke elite jer izaziva akutne alergijske reakcije. Nizašto nema krivca imenom i prezimenom već samo hrpa ruku kroz koje prolaze papiri dok se trag odgovornosti potpuno ne zametne u bespućima administracije. Upravo svjedočimo famoznom obavještajnom ping-pongu. Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) ima obvezu slati detaljna izvješća o svim potencijalnim ugrozama za sigurnost zemlje. O hakerskim napadima, špijunažama stranih država na tlu Hrvatske, migrantima, organiziranom kriminalu pa tako i otrovnom otpadu koji je ugroza sigurnosti. SOA ima zakonsku obvezu te izvještaje slati izravno predsjedniku države na stol i jednako tako premijeru na stol. Ispada kako ta izvješća na oba politička brda služe kao podlošci za kavu i savršen su prikaz našeg ‘informacijskog sljepila’. Svi sve šalju, nitko ništa ne čita, a kad afera pukne, nastaje kolektivno čuđenje. Policija i DORH kažu kako im nitko nije ništa javio, dok se SOA brani savršenom birokratskim rečenicom koja baš ništa ne kaže: „Mi smo poslali kome treba“. o što primatelji pate od teške disleksije kad treba pročitati nešto što kompromitira sustav, već je problem njihove dioptrije, a ne agencije. Onda ostaje jedino komično loptanje u kojoj ispada da je SOA poslala ‘kome

treba’, ali nitko ne zna tko je taj ‘kome treba’. Ili preciznije, zna se ‘kome treba’, ali se svi prave blesavi. Ako doista nisu poslali ‘kamo treba’, onda je netko u toj agenciji korumpiran ili neodgovorna budala i njegov ostanak na tom mjestu ozbiljna je ugroza države. Ali ni predsjedniku ni premijeru ne pada na pamet tražiti odgovornost čelnog čovjeka SOA-e, jer po svemu sudeći, oni nisu baš ništa krivo napravili. Nova jama s otrovnim otpadom u Sisku isto je, eto, ‘nevjerojatno’ otkriće. Meni se čini kako ćemo diljem Lijepe Naše pronalaziti koješta i zbog vlastite sigurnosti sve više će se flaširanih voda prodavati. Drugo je pitanje koliko mikroplastike popijemo u njoj. renutačno je važnija tema od državne sigurnosti, estetsko-politička saga o Maksimirskom stadionu i, naravno, je li izbornik držao ruku na srcu. Zamislite taj stupanj kreativnog kaosa u kojem ministar sjedi u žiriju, s ponosom i oduševljenjem proučava nacrte, diže ruku i daje svoj glas za pobjedničko arhitektonsko rješenje. A onda, u idućem činu ovog igrokaza, šef Vlade hladnokrvno izjavi da cijelu stvar treba ‘preispitati’ jer se javnost, eto, okrenula protiv projekta. Priprema natječaja bila je toliko traljava da je ministar zapravo glasao za projekt u ime države, koji država sada službeno osporava. Ništa drugačije nije s Gradom Zagrebom, ni upravom Dinama. To je ta vrhunska menadžer-

Uvodnik 3

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

ska strategija u kojoj desna ruka ne samo da ne zna što radi lijeva, nego aktivno podnosi žalbu protiv nje. ok se stadioni grade na papiru, naša poljoprivreda cvjeta u izvješćima Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO). Algoritam je fascinantno obrnut: što više milijuna eura iz Bruxellesa ‘upucamo’ u domaća polja, to manje domaće hrane imamo na policama. Suša je već godinama elementarna nepogoda, dok je navodnjavanje znanstvena fantastika. Polja zarastaju u korov i šikaru, ali zato na summitu u Splitu mediteranska elita s kolegama istomišljenicima u EU traži još veće kuverte i izdašnije fondove. S pravom, ali dokle god se poticaji plaćaju po fiktivnom hektaru i nepostojećem grlu stoke, kako se u Hrvatskoj radi, prehrambena samodostatnost ostaje nevažna stavka. Važno je samo da se lova vrti. Usput se osigurava posao za EPPO. Neće valjda besposleno čavrljati po uredima, ako im Turud ne ‘mazne’ predmet. animljivo je to naše administrativno ludilo u svim segmenti-

ma. Evo samo bezazlenog primjera. Zamislite našeg hrvatskog Nijemca iz Zagorja koji nakon utakmice na Poljudu sjedne u rent-a-car s idejom posjetiti opjevani Stradun. Na izlasku iz Splita upada u zonu sumraka Hrvatskih cesta (HC). Pred njim je raskrižje. Plava tabla za autocestu vodi lijevo, ali na njoj pišu samo Rijeka i Zagreb. Pored nje, žuta tabla bodri ga da za Dubrovnik ide desno. GPS mu viče da skrene prema Zagrebu, razum vrišti da to nema smisla na putu za jug, a čovjek izbezumljeno koči. Stranim turistima to je još veći problem. Zašto na plavoj tabli ne piše Dubrovnik, najpoznatija hrvatska turistička destinacija? Zato što birokratski um HC-a kaže da autocesta formalno završava u Karamatićima i ne dolazi fizički do Dubrovnika, pa bi to bila ‘laž’. Prometni stručnjaci s fakulteta, godinama, uzalud preklinju da se oznake usklade s europskim standardima i ugrade jasni tekstualni umetci. Naime , kod njih piše krajnja destinacija, a u zagradi broj ceste na koju prelazite s autoceste. No,

našem golemom aparatu fućka se za logiku. Njihov je zadatak trenirati vozače za kviz znanja, što se uspješno nastavlja traljavim znakovima i zbunjujućim tablama na petljama sve od Pelješkog mosta prema dolje. Tko zna rutu, proći će. Tko ne zna, skreće nasumično i vrti se u krug. vaj suludi koktel neznanja, nesposobnosti prožima sve frontove, dok pravosuđe sve to promatra s filozofskim mirom, rastežući procese do zastare. Živimo u teatru apsurda u kojem predstava ide dalje, glumci uživaju u plodovima svoje neodgovornosti, a publika i dalje plaća najskuplje ulaznice na svijetu. Jesmo li mi uopće normalni ili smo potpuna preslika slavnog nogometnog pokliča ‘Ovdje nitko nije normalan!’? U pjesmi je to super, ali u svakodnevnom životu, ma koliko se stalno i uporno navikavamo , sve teže se nosimo s našim domaćim kaosom na svim razinama. Nakon utakmice u Splitu ipak se pojavio tračak nade. Barem u nečem. Eto vas.

4 Aktualno

Petak, 25. rujna 2026. Dubrovački dnevniK

ODLIČNI REZULTATI

Luka Dubrovnik zadovoljna sezonom: Rekordan broj brodova i prihoda, iduće godine stiže sličan broj kruzera Voljeli ih ili ne voljeli, kruzeri ne pristaju pristizati u Dubrovnik, a s njima i veliki broj turista. Dubrovačka luka ističe se svaki mjesec kao najposjećenija luka za brodove za kružna putovanja u Hrvatskoj u izvješćima Državnog zavoda za statistiku. S direktorom Luke Dubrovnik provjerili smo kako je ljeto bilo za njih, jesu li zadovoljni, ali i što planiraju za sljedeću godinu ''Nema zime'' za Luku Dubrovnik – jasno je to svima očekuje povratak koji je bio i prije same korone. Ima koji su primijetili kruzere koji su vrijedno pristizali ih, nije onako kako je bilo prve godine kad je krenula i iskrcavali turiste koji su potom krenuli u obilazak invazija, ali da su brojke na razini na kojoj su bile priGrada. je – nisu. Većina vlasnika jahti koje su nam dolazile “Sezona je bila odlična. Bilježimo rekordan broj bro- su upravo bili s tog tržišta, a imaju određene sankdova i prihoda. U najavi su bila 482 broda, velika veći- cije, pa nije bilo ni za očekivati da će dolaziti i vraćati na ih je već došla, a i ostali će doći do kraja godine. se. Nadamo se da će se to poboljšati“, kaže Raguž. Ono što je najvažnije, kvalitetno su raspoređeni tije- Ipak, cijelo ljeto smo izvještavali o luksuznim jahtakom cijele godine, osim siječnja i veljače. A to znači ma koje su dolazile upravo u našu luku. da je svibanj postao jednak kao kolovoz, ili kolovoz „Bilo ih je, brojke su svake godine bolje, ali nisu se jednak kao listopad. Mjesečno imamo između 55 do vratile na one kakve su bile prije 2020. godine. To ne 60 kruzera, a otprilike dva i po’ mjeseca ne dolaze. možemo reći za kruzere, čiji se broj povećao. Samo Brojke su odlične, a vidljivo je da se ne stvaraju što sad imamo bolju situaciju nego nekad prije jer nikakve gužve po gradu, što je rezultat suradnje s su kvalitetno raspoređeni. Prije su bili od lipnja do Gradom Dubrovnikom kroz projekt 'Poštujmo grad'. rujna, ogroman broj je dolazio na dnevnoj razini, Sve što smo dogovorili i ostvarujemo“, kaže direktor nekad tri, a nekad čak i pet! Sad je drugačije jer su Luke Dubrovnik Željko Raguž. raspoređeni od 15. ožujka do kraja godine“, naglašaZa razliku od generalnih turističkih brojki, gdje su va. noćenja i dolasci otprilike na istoj razini kao prošle Postignut je tako željeni balans između turizma i godine, u dubrovačkoj luci zabilježen je porast. ugodnog života građana, međutim, prigovora još „U usporedbi s prošlom godinom, imamo povećan- uvijek ima svaki put kad kruzeri uplove u luku. je dolazaka kruzera od deset posto. Najava za sl- „Razlika je ogromna. A ono što uvijek volim napominjedeću godinu je podjednaka ovoj. Možemo reći da jati je potrošnja. Prema studiji iz 2021. godine, a to je je kod nas sezona prošla, odnosno prolazi jako dobilo prije sad već pet godina, imamo informacije bro, jer još uvijek traje“, objašnjava. da gost s kruzera potroši prosječno oko 80 eura. Ne treba se zato čuditi što u Luci Dubrovnik nemaju Ako dođe 500 tisuća gostiju s kruzera, to je iznos prigovora na tekuću godinu. od 40 milijuna eura koje ostave kroz sezonu u gra„U poslovnom smislu smo jako zadovoljni. Ispunja- du – kroz DuPass, potrošnju u restoranima i kafvamo sve svoje obveze i prema trećim stranama, a ićima, javni gradski prijevoz i slično. Dakle, imamo naravno i prema svojim djelatnicima. Možemo reći veliku korist od tih gostiju“, priča Raguž. da bilježimo zadovoljavajući prihod i istu takvu do- Naglašava i da gosti ne idu svake godine na krubit“, ističe Raguž. zere, ali se vrlo često vraćaju van tog aranžmana. Što se tiče samih brodova i kompanija koje pristižu „Netko tko je ove godine na kruzeru, pođe u šest u Dubrovnik, radi se o sličnima kao prethodnih go- ili sedam različitih gradova. I tamo gdje mu se nadina. jviše svidjelo, doći će naredne godine i ostati tri ili više dana. Jer u tih nekoliko sati nije stigao istražiKVALITETAN RASPORED ti taj grad, ali mu se ‘na prvu’ jako svidio i volio bi „Nema velikih promjena. Ali ono što se još nije vratilo se ponovno vratiti. Podaci govore kako se 18 posna razinu nekog prijašnjeg doba jesu jahte i mega- to gostiju s kruzera vrati naredne godine i ostanu jahte. Od ruske invazije na Ukrajinu, još uvijek se tri ili više dana u Dubrovniku. Dakle, to je preko

„U poslovnom smislu smo jako zadovoljni. Ispunjavamo sve svoje obveze i prema trećim stranama, a naravno i prema svojim djelatnicima“, kaže Raguž

Piše: Ivana Smilović Barkiđija Foto: Goran Mratinović/DD, Grgo Jelavić/ PIXSELL

Petak, 25. rujna 2026. Dubrovački dnevniK

Aktualno 5

„To je cilj, da gosti koji su došli kruzerom, dođu ponovno i ostanu duže vremena“, jasan je Raguž. BALANS U CENTRU SVEGA Iduća godina donosi sličan scenarij kao ova, bez nekih velikih promjena. „Sličan broj kruzera se očekuje i sljedeće godine, hoće li biti 10-15 brodova više ili manje, to u ovom trenutku ne znamo. To je zapravo i super, jer više od toga i ne želimo. Mi i Lučka uprava možemo ostvariti još i veći broj kruzera, ali upravo zato što radimo na balansu, ne želimo takav scenarij, bez obzira na prihode koji bismo mogli ostvariti. Ne želimo na takav način razvijati Dubrovnik. Sjećamo se nemilih scena od prije 10-ak godina, kad se na vrata od Pila nije moglo ni ući ni izaći, a vidimo da zadnjih godina toga više nema“, kaže Raguž. Što se tiče samog poslovanja Luke Dubrovnik, ističe da su maksimalno iskoristili postojeće kapacitete, što se tiče dolazaka brodova, ali i parkinga. „Jedini značajni napredak će biti novi putnički terminal. Mi smo s naše strane napravili sve što smo trebali, uključujući i studiju, a sad se čeka Upravno vijeće Lučke uprave Dubrovnik da donese odluku kako bi Luka mogla započeti s radovima. Došlo je do promjene, predsjednik Upravnog vijeća je postao Marko Potrebica, razgovarali smo i iskazao je želju i zainteresiranost da to bude u što skorijem roku, tako da ga držim za riječ i missto tisuća gostiju koji su prošle godine došli na lim da će to tako i biti. Ali kako to ne ovisi o meni, kruzeru i ove se vratili i ostali tri ili više dana, mož- ne želim obećavati niti govoriti o datumima“, obda upravo u apartmanu onoga koji je prvi protiv jašnjava. kruzera. Zapravo, tog gosta ne bi ni imao da nije Sve u svemu, radi se o još jednoj uspješnoj godini za Luku Dubrovnik. prvi put došao ovdje – kruzerom“, objašnjava. Smatra da je to logično jer bi i sam, da pođe na „Ovim putem želim zahvaliti svim djelatnicima kruzer, sigurno izdvojio neki od gradova i vratio Luke Dubrovnik bez kojih ovi rezultati ne bi mogli biti mogući“, zaključio je Raguž. se u njega na duži boravak.

„To je cilj, da gosti koji su došli kruzerom, dođu ponovno i ostanu duže vremena“, jasan je Raguž.

6 Reportaža

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

ĐIR NAJLJEPŠIM OTOKOM ELAFITA

Lopuđani zadovoljni sezonom, ali neki apartmani nisu radili: 'Nema ih tko čistiti pa smo primili radnike' Na kraju turističke sezone, ekipa Dubrovačkog dnevnika je učinila đir po Lopudu i porazgovarala s mještanima. Otkrili su nam kako žive, s čim su zadovoljni, a što bi moglo i bolje Glavna turistička sezona je već završila, posezona uveliko traje i građani, a posebno lokalni ugostitelji, postupno zbrajaju račune i učinke. Tako je i na Lopudu, najljepšem otoku Elafita. Iako više nije vruće, gostiju i kupača još uvijek ima, a premda se za stol u kafićima i restoranima više ne čeka u redu niti intervenira kod poznatih konobara, popunjenost je zadovoljavajuća. Rezimirajući sezonu Duško Svetac kao jedan od tamošnjih ugostitelja govori kako je bilo dosta neizvjesnosti, ali je naposljetku ona ispala dobra i ugostitelji su zadovoljni. “Istina, nije bilo baš onako kako smo priželjkivali, ali je na kraju sezona ispala jako dobra. Mislim da će nam promet biti jači nego prošle godine. Valja priznati da su na Lopudu svibanj i lipanj bili izvrsni, srpanj je dobro podbacio, ali je kolovoz bio fantastičan! Mislim da su glavni razlozi svemu tome pisanje inozemnih novinara o skupoći u Hrvatskoj, ali i reklamne kampanje konkurencije“, kaže Svetac koji smatra kako je ulogu odiralo i to što se promijenila struktura gostiju.

Villa Vilina postaje privatna rezidencija bivše manekenke i njezina supruga

jedujući u pekarama ili fast food-restoranima. Što su vidjeli u Dubrovniku? Ništa! Od tri dana, nalokali su se dva dana i vratio se nase. Njima je u prvom planu bio samo provod! Ništa više!“, govori ovaj ugostitelj. Tvrdi da iznajmljivači žale za prijašnjim gostima, posebno onima koji su dolazili na Lopud u rujnu. „Upravo su oni dolazili na deset do petnaest dana, neki i na tri tjedna, kako oni zaposleni, tako i umirovljenici“, dodaje.

'ŽALIMO ZA PRIJAŠNJIM GOSTIMA' „Velika je razlika između tih 'starih' i ovih sadašnjih: prijašnji bi gosti došli na otok 'DUGO SMO DOBRO ŽIVJELI OD i ostajali tjedan do deset dana, pa i duže, APARTMANA' dok ovi novi dolaze na samo dva, tri dana. Na Lopudu se dogodilo još nešto neoMislim da je to posljedica pojačanog broja bično: hotel 'Lafodia' zatvoren, a unatoč letova Ryanaira na dubrovačkom području. neočekivanoj šansi koja se time ukazaPutnika je više, ali se moram zapitati što la, nije baš malo privatnih iznajmljivača, su doista mogli vidjeti i doživjeti gosti koji posebno onih najstarijih, koji su odustali od dođu zrakoplovom s povratnom kartom od iznajmljivanja! Mještani tvrde kako je glavni 30 eura te boravili tek nekoliko dana, ob-

Piše: Ahmet Kalajdžić Foto: Ahmet Kalajdžić

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

“Istina, nije bilo baš onako kako smo priželjkivali, ali je na kraju sezona ispala jako dobra. Mislim da će nam promet biti jači nego prošle godine. Valja priznati da su na Lopudu svibanj i lipanj bili izvrsni, srpanj je dobro podbacio, ali je kolovoz bio fantastičan!“, govori ugostitelj Duško Svetac

razlog tome činjenica što na otoku ne mogu pronaći čistače za svoje apartmane. No, ako su ipak ustrajali te i dalje iznajmljuju kako bi si uz očajne mirovine osigurali kakvu-takvu te sigurniju egzistenciju, tad sobe i apartmane iznajmljuju personalu, odnosno radnicima koji su zaposleni kod poslodavaca na otoku. Tako to više nisu apartmani za turiste nego neka vrsta stacionara, odnosno objekata za duži, pa i cjelogodišnji boravak radnika. Dok to pričaju, s dozom samokritike, a dijelom i sarkazma, stari 'afiteri' kažu: “Dugo smo dobro zarađivali od apartmana. Sad nek' dostojno žive radnici! Ima tu svemirske pravde: i oni su dočekali da dobiju smještaj kakav Bog zapovijeda!“. VELIKO GRADILIŠTE Tijekom ove sezone, radio je jedino hotel 'Glavović', dok su neki hotelski objekti koji su nekad radili punom parom te predstavljali zaštitni znak Lopuda, postali privatne rezidencije. Nema Pracata ni Luja, niti luksuzne Ville Viline. Tvrtka Elaphiti Estate d.o.o. za istarsku tvrtku Gaznafta Investments d.o.o. iz

Reportaža 7

Bala na Pracatu obavlja niz konstruktivnih i ostalih poboljšanja; Alfaplan građenje za direktora multinacionalne investicijske tvrtka DE Shaw & Co. Julius Gaudio i njegovu suprugu, bivšu manekenku Belmu preuređuje hotel Villa Vilina u privatnu rezidenciju. Mještani su puni hvale za pozitivni odnos prema lopudskoj baštini te ističu talijanskog restauratora Francesca Bergamo Rossia koji je od 2001. ruševine na otoku malim strojevima te ručnim alatom obnovio i pretvorio u svoj dom. Američki arhitekt Steven Harris i dizajner Lucien Rees Roberts su kulu iz 15. stoljeća i ruševnu kuću renovirali u Vilu San Spirito. Direktor multinacionalne investicijske tvrtka DE Shaw & Co. Julius Gaudio i supruga, bivša manekenka Belma, kupili su i hotel Villa Vilina preuređuju u privatnu rezidenciju. Obnova hotela Lujo (svojedobno se zvao i Kristić) s 38 soba pri samom je kraju i bit će pretvoren u obiteljsku kuću, a stari pa i još veći sjaj vratit će poduzetnik Ivo Šimunović. Objekt je, naime, između dva svjetska rata bio vlasništvo obitelji njegove supruge, a s obnovom je krenuo kratko nakon što je objekt kupljen na dražbi.

Na Lopudu se dogodilo još nešto neobično: hotel 'Lafodia' zatvoren, a unatoč neočekivanoj šansi koja se time ukazala, nije baš malo privatnih iznajmljivača, posebno onih najstarijih, koji su odustali od iznajmljivanja! Mještani tvrde kako je glavni razlog tome činjenica što na otoku ne mogu pronaći čistače za svoje apartmane. Pješčanoj plaži Đunj nema premca, ali mnogi misle da bi tu trebalo uvesti više reda

8 Reportaža

Lopud je uvijek prednjačio ispred svih Elafitskih otoka, mogao se natjecati i s veći otocima širom Jadrana, ali otočani koji tu žive najbolje znaju što bi moglo bolje, uz relativno malo truda i ulaganja. Ali sve više na otoku ostaju starci i nejač i glavni problem je: više nema tko raditi!

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

Mještani su sretni i zadovoljni s onim što radi Društvo prijatelja dubrovačke starine, posebno na obnovi Kneževa dvora koji je postao objekt kakvog bi poželjele i razvijenije te gospodarski jače sredine. No, uvijek ističu: moramo težiti ka boljem jer je mnogo prostora da uz relativno mali trud svi mi puno više dobijemo. 'VIŠE NEMA TKO RADITI' Lopud je uvijek prednjačio ispred svih Elafitskih otoka, mogao se natjecati i s veći otocima širom Jadrana, ali otočani koji tu žive najbolje znaju što bi moglo bolje, uz relativno malo truda i ulaganja. Ali sve više na otoku ostaju starci i nejač i glavni problem je: više nema tko raditi! Lopudski ugostitelj Duško Svetac Lopuđani tek uz obećanje anonimnosti govore da je dobro što je Hilton preuzeo hotel Lafodiju gdje su trenutačno u tijeku radovi javni toalet, poštu, školu, mesarnicu i rivu. na uređenju. „Oni će s gradskom i župani- Ali, dosta od toga Lopud više nema, uskoro jskom upravom, morati nešto poduzeti i u neće imati ni školu! U sezoni imamo tri busamom mjestu, prvenstveno na uređenju tige, ali zimi ni jedna ne radi! Zimi i kad je putova da se ljudi imaju barem gdje šeta- kiša nemaš gdje stati, kupiti kartu i dočekati ti, morat će se uspostaviti bolje veze s gra- prugu. A čekaonicu je napravio još Kuljevan! dom, a vjerojatno će se izgraditi i zatvoreni Na otoku bi trebalo imati još i komunalca te bazeni“, govore nam mještani. policajca! Treba raspisati natječaj i zaposliti No, uz to što pozdravljaju nove projekte i operativce“, govore nam. ulaganja, navode i probleme s kojima se Kad podvuku crtu, kako se to obično i čini mještani suočavaju. na kraju sezone, otočani se ipak slažu da je „Naš dobrotvor, pokojni Ivo Kuljevan je njihov Lopud divan. No, uz malo više reda, mislio 200 godina unaprijed te izgradio bio bi pravi raj na zemlji.

Obnova hotela Pracat

Reportaža 9

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

5 pokreta koji čuvaju snagu

Kretanje je lijek:

Jednostavni, sigurni i učinkoviti - možete ih raditi kod kuće, ili na otvorenom... samostalno ili u društvu

Zašto mišići postaju važniji što smo stariji?

Sarkopenija, snaga, hodanje, ravnoteža, jednostavne dnevne aktivnosti i sigurno vježbanje Što je sarkopenija?

Sarkopenija je postupni gubitak mišićne mase, snage i funkcije koji se prirodno javlja s godinama. Najčešće postaje uočljivija nakon 60. godine života, a ubrzava se kod neaktivnosti, dugog sjedenja, neadekvatne prehrane i bolesti. Posljedice su slabost, sporiji hod, veći rizik od padova i smanjenje samostalnosti.

Kretanje usporava starenje Redovita tjelesna aktivnost pomaže očuvati mišićnu masu i snagu, poboljšava ravnotežu, raspoloženje, kvalitetu sna i zdravlje srca i krvnih žila. Nije važno koliko imate godina - nikada nije kasno za početak. Čak i male promjene donose velike koristi.

ČUČANJ UZ STOLICU Polako sjednite i ustanite sa stolice. 10-15 ponavljanja, 2-3 serije.

ISKORAK

Jedan korak naprijed, polako se spustite i vratite. Po 10 ponavljanja za svaku nogu, 2 serije.

PODIZANJE NA PRSTE Stanite uspravno, pridrž ite se za stolac ili ogradu. Polako se podignite na prste i spustite. 10-15 ponavljanja, 2 serije.

Koliko je dovoljno?

VJEŽBE RAVNOTEŽE Stanite na jednu nogu (oslonite se po potrebi). zadrž ite 10-30 sekundi. Ponovite s drugom nogom, 3 puta.

Najmanje 150 minuta

Zasto su mišići važni?

tjedno umjerene aktivnosti

Mišići nam omogućuju da hodamo, ustajemo iz stolice, nosimo vrećice, održimo ravnotežu i obavljamo svakodnevne aktivnosti. Jači mišići znače manji rizik od padova, bolju ravnotežu, lakše kretanje i veću samostalnost.

(hodanje, lagani usponi)

Vježbe snage 2 puta tjedno

za sve glavne mišićne skupine

Vježbe ravnoteže nekoliko puta tjedno

VJEŽBE S OTPOROM koristitie elastič nu traku ili lagane utege(0,5-2kg). Vjež bajte ruke, ramena i leđa. 10-15 ponavljanja, 2-3 serije.

Vježbajte sigurno

Iskoristite poklon vaučer

za pregled u ustanovi Familia

Više informacija na: 020 642460 oglasi@dubrovackidnevnik.hr info@familia.ba

Stručna procjena,individualni plan i moderni programi rehabilitacije pomažu vam da ostanete aktivni i samostalni

Poč nite polako i sluš ajte svoje tijelo. Birajte sigurno okruž enje ( stabilna stolica, č vrsta obuć a, ravna podloga). Ako imate zdravstvenih problema, posavjetujte se s liječ nikom ili izioterapeutom.

SLJEDEĆI BROJ: Kretanje je lijek — zašto mišići postaju važniji s godinama? Saznajte više na podcastu Dubrovačkog dnevnika Intervju sa dr. Omeragić Edinom Tekst pripremio: tim ustanove Familia

Centar za rehabilitaciju nakon moždanog udara

Sarajevo +387 33 956 480 , info@familia.ba

www.familia.ba

www.mozdaniudar.ba

10 Tjedan u retrovizoru Grada Dubrovnika

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

Dubrovnik u rujnu na četiri posto više dolazaka i noćenja, rast prometa bilježi i Zračna luka Ruđer Bošković

Dubrovnik je u rujnu ostvario 191.549 turističkih dolazaka i 599.728 noćenja, što predstavlja rast od četiri posto u obje kategorije u odnosu na isti mjesec prošle godine. Prema prvim dostupnim podacima sustava eVisitor, među gostima u rujnu najbrojniji su bili oni iz Ujedinjene Kraljevine, SAD-a, Njemačke, Poljske, Francuske, Kanade, Australije, Španjolske, Irske i Hrvatske. Pozitivni rezultati rujna pridonijeli su rastu turističkog prometa u prvih devet mjeseci. Od 1. siječnja do 30. rujna 2026. u Dubrovniku je zabilježeno 1.185.967 dolazaka i 3.811.372 noćenja, odnosno dva posto više dolazaka i jedan posto više noćenja nego u istom razdoblju 2025. godine. Vodeća tržišta u prvih devet mjeseci

bila su Ujedinjena Kraljevina i SAD, a slijede Francuska, Njemačka, Poljska, Hrvatska, Španjolska, Irska, Australija i Kanada. Rast turističkog prometa prati i povećanje broja putnika u Zračnoj luci Ruđer Bošković. U razdoblju od siječnja do 30.rujna kroz dubrovačku zračnu luku prošlo je 2.820.860 putnika, što je 4,75 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Samo u rujnu putnički promet porastao je za 6,94 posto u odnosu na rujan 2025. Svi prijevoznici iz ljetnog reda letenja imali su redovite operacije, uključujući svakodnevnu povezanost s New Yorkom preko zračne luke Newark, dok je prosječna popunjenost zrakoplova iznosila 80 posto.

Dubrovnik Pass ostvario rekordan prihod u rujnu i premašio ukupni prošlogodišnji prihod Digitalna turistička kartica Dubrovnik Pass ostvarila je rekordan prihod u rujnu, dok je u prvih devet mjeseci ove godine premašen ukupan prošlogodišnji prihod. U rujnu su prodana 96.263 Dubrovnik Passa, uz ostvaren prihod od 4.142.360 eura, što je 19 posto više nego u istom mjesecu prošle godine. Prihod ostvaren samo u rujnu veći je od ukupnog prihoda u 2019. godini, kada je Dubrovnik zabilježio najveći broj turističkih dolazaka. U prvih devet mjeseci ove godine premašen je i ukupan prošlogodišnji prihod, i to za 57.220 eura. Dubrovnik Pass koristi svaki treći posjetitelj grada, uključujući izletnike, čime se gradskoj upravi osiguravaju podaci važni za upravljanje tokovima posjetitelja i zaštitu kulturne baštine, a istodobno ostvaruju sredstva za financiranje gradskog kulturnog sektora. Kao jedan od najvažnijih gradskih pametnih alata, Dubrovnik Pass omogućuje upravljanje posjetima najvažnijim kulturnim atrakcijama u skladu s njihovim prihvatnim kapacitetima, prikupljanje podataka o navikama posjetitelja te njihovo usmjeravanje prema manje poznatim lokacijama. Projekt povezuje i financijski podupire 12 gradskih kulturnih ustanova i oko 130 izvaninstitucionalnih aktera u kulturi, a okuplja i više od 150 partnera iz privatnog sektora. Dodatno priznanje uspješnosti projekta stiglo je prošlog tjedna, kada je Dubrovnik Pass osvojio prvu nagradu Europske mreže za kulturni turizam (European Cultural Tourism Network) u kategoriji „Digitalizacija u pametnom turizmu”, za inovativan i održiv pristup upravljanju kulturnim turizmom.

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

Tjedan u retrovizoru Grada Dubrovnika 11

Završeno glasovanje „Za bolji Grad”: Građani odabrali 25 projekata za svoje kotare i mjesne odbore

Završeno je glasovanje u ovogodišnjem ciklusu participativnog budžetiranja „Za bolji Grad”, koje provode Grad Dubrovnik i Dubrovačka razvojna agencija DURA. Građani su od 28. rujna do 4. listopada birali među 67 projektnih prijedloga za svoje gradske kotare i mjesne odbore, a realizacija odabranih projekata planirana je tijekom 2027. godine. Na glasovanje su upućeni prijedlozi koji su zadovoljili kriterije nakon tehničke analize. Prethodno su građani na 25 radionica, održanih na području osam gradskih kotara i 17 mjesnih odbora, predali ukupno 119 prijedloga.

U gradskom kotaru Grad odabrana je sanacija oštećenih kamenih buža u gradskim ulicama, u Gružu višenamjenski prostor za građane kotara, a u Komolcu društveni dom u Šumetu. Građani Lapada odabrali su ekspresnu autobusnu liniju Pile – Pošta Lapad – Pile, Mokošice projekt „Mladi bojaju Grad”, a Montovjerne uređenje i rasvjetu nogostupa u Ulici kneza Branimira. U kotaru Pile-Kono najveću podršku dobio je projekt „Boće, Ping Pong i druženje”, dok je na području kotara Ploče iza Grada odabrana sanacija platoa na istočnom ulazu na plažu Banje.

U mjesnom odboru Bosanka odabran je nastavak uređenja puta i skalina s Bosanke, u Brsečinama rekonstrukcija puta ispod Dubrave, a u Dubravici sanacija puta ispod đardina. Građani Gromače podržali su projekt „Omladinski dom Gromača”, Kliševa uređenje puta Tabor – Rupe, a Koločepa uređenje platoa i puteva u Gornjem Čelu. U Ljupču je odabran nastavak uređenja boćališta i igrališta, na Lopudu uređenje pristupa Ulica Miha Pracata – Getina, u Mravinjcu uređenje puta Dugulje, a u Mrčevu nastavak uređenja mjesne škole. Građani Orašca odabrali su uređenje velike sale Doma mladeži, Osojnika projekt „Dom mladeži na Osojniku”, a Riđice primorsko gumno u parku Lokva. U Suđurđu najveću podršku dobilo je asfaltiranje ceste od Sutvare do Budima, u Trstenom uređenje javnog puta do mora, a u Zatonu uređenje sanitarnog čvora u Domu kulture. U Šipanskoj Luci odabrana je obnova dječjeg igrališta i postavljanje sprava za vježbanje. Odabrani projekti obuhvaćaju uređenje javnih i društvenih prostora, obnovu puteva i prometne infrastrukture te poboljšanje dječjih, sportskih i rekreacijskih sadržaja. Vrijednost pojedinog projekta može iznositi do 120.000 eura u gradskim kotarima, odnosno do 60.000 eura u mjesnim odborima. Grad Dubrovnik i DURA zahvaljuju svim građanima koji su sudjelovali u predlaganju projekata i glasovanju te tako izravno pridonijeli odlučivanju o ulaganjima u svojim lokalnim sredinama. Projektom „Za bolji Grad” nastavlja se uključivanje građana u oblikovanje gradskog proračuna i odabir sadržaja koji odgovaraju potrebama njihovih naselja.

12 Županija

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

USVOJENO NA SJEDNICI

Župa dubrovačka osigurala potporu učenicima srednjih škola Korisnicima koji ispunjavaju propisane uvjete isplatit će se jednokratna novčana potpora u iznosu od 150,00 eura po djetetu za srednjoškolsko obrazovanje Općina Župa osigurava 150 eura potpore za učenike srednjih škola – obiteljima s više djece i onima koji ostvaruju pravo na dječji doplatak Općinsko vijeće Općine Župa dubrovačka je, na sjednici koja je održana ovog tjedna, prihvatilo Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o socijalnoj skrbi, kojom se mijenja način ostvarivanja prava na novčanu pomoć obiteljima za kupnju knjiga i školskog pribora učenicima srednjih škola. Ovo je pravo već bilo uređeno Odlukom o socijalnoj skrbi, a ostvarivalo se prema kriteriju ukupnih mjesečnih primanja po članu obitelji. Izmjenama se način ostvarivanja prava pojednostavljuje tako da se ono veže uz već utvrđeno pravo na dječji doplatak, čime se olakšava postupak ost-

varivanja prava i omogućuje obuhvat većeg broja korisnika. Prema usvojenim izmjenama, pravo na novčanu potporu ostvarit će roditelji učenika srednjih škola kojima je u 2026. godini odobren dječji doplatak od strane nadležnih državnih tijela, uz uvjet prebivališta na području Općine Župa dubrovačka. Pravo se odnosi i na učenike iz obitelji s četvero i više malodobne i uzdržavane djece, odnosno djece do navršene 26. godine života koja se redovito školuju. Kao i ranije, izmjenama su obuhvaćene jednoroditeljske obitelji i djeca bez oba roditelja koja se redovito školuju. Njima se potpora osigurava za svako dijete, učenika srednje škole, neovisno o visini ukupnih mjesečnih primanja.

Korisnicima koji ispunjavaju propisane uvjete isplatit će se jednokratna novčana potpora u iznosu od 150,00 eura po djetetu za srednjoškolsko obrazovanje. Izmjenama se tako nastoji osigurati jednostavniji i učinkovitiji način ostvarivanja prava te dodatno pomoći obiteljima s područja Općine Župa dubrovačka u podmirivanju troškova školovanja djece. Javni poziv za ostvarivanje navedenog prava bit će objavljen sutra, 6. listopada 2026. godine, na službenim mrežnim stranicama Općine Župa dubrovačka, nakon čega će roditelji i drugi korisnici koji ispunjavaju uvjete moći podnijeti zahtjev s pripadajućom dokumentacijom. Zahtjevi će se zaprimati do 20. listopada 2026. godine.

Županija 13

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

OBNAVLJANJE VOZNOG PARKA

Pezo uručio ključeve osam novih vozila Zavodu za hitnu medicinu Nabavom novih vozila dodatno je obnovljen vozni park Zavoda i unaprijeđeni uvjeti za rad timova hitne medicinske službe na području cijele županije Primopredaja osam novih medicinskih vozila ukupne vrijednosti 823.250 eura, namijenjenih Zavodu za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije, održana je u ponedjeljak, ispred Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije. Ključeve novih vozila župan Blaž Pezo uručio je ravnatelju Zavoda Luki Luliću, a primopredaji je nazočila i pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, obitelj i branitelje Dubrovačko-neretvanske županije Đurđica Popović. Nabavom novih vozila dodatno je obnovljen vozni park Zavoda i unaprijeđeni uvjeti za rad timova hitne medicinske službe na području cijele županije. Od osam novih vozila, pet je namijenjeno hitnom medicinskom prijevozu – tri vozila raspoređena su u Dubrovnik, jedno u Metković, a jedno u Čilipi. Preostala tri vozila namijenjena su sanitetskom prijevozu te su raspoređena u ispostave u Dubrovniku, Korčuli i Pločama. Sedam vozila opremljeno je standardnom medicinskom opremom s nosilima i bocama kisika s regulatorima, dok je jedno vozilo, uz standardnu opremu, dodatno opremljeno i defibrilatorom. Uključujući i novonabavljena vozila, Zavod za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije sada raspolaže

s ukupno 81 vozilom, od kojih je 35 namijenjeno hitnom medicinskom prijevozu, a 46 sanitetskom prijevozu. Ukupna vrijednost nabave iznosila je 823.250 eura, a sredstva su osigurana iz više izvora. Iz decentraliziranih sredstava izdvojeno je 425.000 eura, dok je Dubrovačko-neretvanska županija osigurala najveći dio potrebnog iznosa – 300.000 eura. U financiranju nabave sudjelovali su i Grad Metković s 30.000 eura, Općina Konavle s 30.000 eura, Općina Župa dubrovačka s 25.000 eura te Zračna luka Ruđer Bošković s 20.000 eura. Župan Blaž Pezo istaknuo je kako je nabava novih vozila konkretan primjer ulaganja Dubrovačko-neretvanske županije u dostupnost i kvalitetu zdravstvene zaštite. „Danas smo napravili još jedan važan korak u jačanju zdravstvenog sustava naše županije. Osam novih vozila znači sigurnije i kvalitetnije uvjete za rad naših timova hitne medicinske službe, ali prije svega znači bolju dostupnost zdravstvene pomoći našim građanima. Kada je riječ o hitnim medicinskim slučajevima, svaka minuta je važna i zato moramo osigurati da naši zdravstveni djelatnici imaju pouzdana, sigurna i suvremeno opremljena vozila“, poručio je župan Pezo.

14 Turizam

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

HOTEL VILLA ARGENTINA

Nikša Baničević pola je stoljeća ispisivao povijest legendarnog dubrovačkog hotela: 'Da se ponovno rodim, opet bih izabrao isti posao' Od učenika do šefa recepcije - gotovo je pola stoljeća proveo u Vili Argentina gdje je naučio zanat koji je oduvijek volio. Bio je batler Elizabeth Taylor, proveo ratne godine, a danas u hotel dolazi opušteno kao umirovljenik, s osmijehom, na kavu Gospar Nikša Baničević danas ima 76 godina, no kada sjedne u obnovljeni hotel Argentina na kavu i susretne bivše kolege, čini se kao da se vrijeme nakratko vrati. U hotel u kojem je započeo kao učenik na praksi i proveo najveći dio svog profesionalnog života i danas rado dolazi, ali ne zbog posla, nego zbog toga što se tamo dobro osjeća. Za ovaj predivni dubrovački hotel vežu ga ljudi, godine rada i brojne uspomene. U Dubrovnik je stigao s Korčule, iz Smokvice, kao učenik Srednje turističke i ugostiteljske škole, a Villa Argentina je vrlo brzo postala važan dio njegova života. Od prvih dana prakse do mirovine odradio je čak 46 godina staža, što je u današnjem ugostiteljstvu gotovo nezamisliv radni vijek u jednoj kući. No kod Nikše to nije bila samo karijera. Bio je to posao koji je, kako se osjeti dok govori o tim vremenima, iskreno volio.

došao u Dubrovnik na školovanje. To je bio period osnutka Hotelskog poduzeća Dubrovnik kojemu je trebalo dosta kadrova jer su imali brojna otvorena mjesta zbog novoizgrađenih hotela. Villa Orsula je bila popunjena i tu nisam mogao živjeti pa su me poslali kod jedne obitelji u Kunićevoj ulici gdje sam boravio od 1968. do 1971. godine. Program školovanja bio je takav da smo jedno polugodište išli u školu, a drugo polugodište je bila praksa i onda smo radili cijelo ljeto. Tako su nastajali fenomenalni konobari, barmeni, slastičari... Kad sam završio školovanje imao sam garantirano mjesto u Argentini. Prvo sam bio konobar pa barmen“, prisjeća se svojih radnih početaka Nikša Baničević. Dodatno se školovao na Ekonomskoj fakultetu gdje je završio dvogodišnji studij. Nakon boravka u vojsci vratio se u Argentinu i od 1973. godine prešao na recepciju da bi na toj poziciji ostao sve do mirovine. Nikša pamti svaki povijesni trenutak hotela – kako su nekada radila samo donja tri kata, kada se prvi put renovirao, kako je imao prvi air conditioner u Dubrovniku, prvi zimski bazen, a posebna priča su tadašnji gosti koji su posjećivali hotel.

OD STIPENDISTE IZ KUNIĆEVE ULICE U razgovoru za Dubrovački dnevnik prisjetio se svojih početaka, vremena kada je dubrovačko ugostiteljstvo počivalo na znanju, disciplini, eleganciji i ljudima koji su svoj zanat shvaćali vrlo ozbiljno. Govorio nam je o nekadašnjoj Argentini, jednom od simbola dubrovačkog hotelijerstva, GOSTI SU BILI ELITA o gostima i kolegama, ali i o posebnom vremenu „To je bio sasvim drukčiji soj turista nego što je dakada su hotel i njegovi zaposlenici prolazili tijekom nas... Prije su gosti baš bili elitni, bilo je dosta indirata. Prisjetio se i dana kada je u Argentini boravila vidualaca koji su dolazili i ostajali po tri, četiri tjedjedna od najvećih holivudskih zvijezda, Elizabeth na. Sjećam se jednih gostiju iz Švicarske – on je bio Taylor, ali i brojnih drugih uspomena koje su obil- agent za nekretnine, a supruga operna pjevačica. I ježile njegovih gotovo pet desetljeća uz ovaj hotel. danas sam u kontaktu s njihovom obitelji koji su Danas, kada se turizam promijenio, a s njim i način tada bili mala djeca kada su dolazili s roditeljima u na koji se radi u hotelima i ugostiteljstvu, Nikša s Dubrovnik. Sprijateljili su se s klapom Maestral pa posebnom pažnjom govori o razlikama između bi ljeti pjevali, jako su bili društveni. On bi nas zvao prije dolaska u Dubrovnik i pitao što treba donijeti. nekadašnjeg i modernog vremena. Sjećam se, jednom je darovao svakom od konoba„Bio sam stipendist Hotela Argentina kada sam ra po Swatch sat koji je tada bio u modi, donosio

Nakon boravka u vojsci vratio se u Argentinu i od 1973. godine prešao na recepciju da bi na toj poziciji ostao sve do mirovine. Nikša pamti svaki povijesni trenutak hotela – kako su nekada radila samo donja tri kata, kada se prvi put renovirao, kako je imao prvi air conditioner u Dubrovniku, prvi zimski bazen, a posebna priča su tadašnji gosti koji su posjećivali hotel. Piše: Aida Čakić Foto: Željko Tutnjević

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

Proslava Nove 2000 godine u hotelu Argentina - Petar Nadilo,Ivo Šimunović i Nikša Baničević

je walkmane, a ja sam ga zamolio da nam donese vadičepe za vina jer ih nismo imali gdje kupiti. Oni su doista bili fenomenalni gosti koje hotel više nikad neće imati“, prisjeća se Nikša. Takve goste, govori on, u Dubrovniku, je najviše oduševljavalo to što su se u hotelu osjećali kao doma – svi su ih znali po imenu, a ne broju sobe, osoblje je znalo što vole i osjećali su se sigurno. Kada se tomu pridodaju povijest i ljepota grada, uz kombinaciju s morem i sunce, Dubrovnik je doista bio destinacija za elitu.

Turizam 15

Sjeća i jedne posebne gošće – slavne glumice Elizabeth Taylor koja je u Dubrovnik stigla sa suprugom Richardom Burtonom koji je tada snimao film. Bilo je to početkom sedamdesetih, boravili su u Vili Šeherezadi mjesec dana, a Nikša je izabran da bude njihov batler jer je dobro govorio engleski i bio je komunikativan. „Svi su očekivali da će ona tražiti ptičjeg mlijeka, ali nije. Bila je jako skromna i fina žena. Budući da je njezin suprug išao na Sutjesku vojnim helikopterom i nije ga bilo po pet, šest dana, bilo joj je dosadno samoj u vili pa smo dosta razgovarali. Bilo je strah otići u Grad, ali ja sam je uvjerio da nema razloga za to pa je jedan dan stavila periku i otišla s vodičem. Bila je oduševljena! Zadnji dan boravka sve nas je pozvala na večeru i ostavila napojnice u iznos od dvije-tri mjesečne plaće. Izrazila je želju da idem s njom i postanem njezin osobni asistent, ali mi je njezin tadašnji asistent rekao da je to naporan posao iako je jako dobro plaćen i da neću imati vremena za sebe i prijatelje. Nisam prihvatio jer sam baš u tom periodu upisao fakultet“, kaže Nikša koji je ugostio brojne poznate zvijezde poput Richarda Gerea, Margaret Thatcher i drugih. OAZA MIRA U RATNOM DOBU Argentina se možda pohvaliti blistavim trenucima iz dubrovačkog zlatnog turističkog doba, no njezina uloga u teškom ratnom periodu bila je jed-

Goste je najviše oduševljavalo to što su se u hotelu osjećali kao doma – svi su ih znali po imenu, a ne broju sobe, osoblje je znalo što vole i osjećali su se sigurno. Kada se tomu pridodaju povijest i ljepota grada, uz kombinaciju s morem i sunce, Dubrovnik je doista bio destinacija za elitu.

16 Turizam

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

„Elizabeth Taylor je nako važna. Kada je počeo napad na Dubrovnik, procjenjiva. u hotel su stizali svjetski novinari, ratni proma- „Nas je Argentina spasila kao i sve izbjeglice, a prbila jako skromna trači, političari, a to je bio dom za brojne izbjeglice. venstveno djecu. Sjećam se profesora Antuna Sii fina žena. Budući Kapacitet hotela je bio oko 300 ljudi, no tada ih bilo matovića koji je svirao na klaviru i organizirao dječji zbor, imali smo izložbe, mise, proslavu svetog Niznatno više. da je njezin suprug „Rat je bio grozan i ružan... Kad su počele padati kole… Mišo Mihočević je bio veza između naše vogranate shvatili smo da je ipak počeo napad na jske i europskih promatrača koji se izvrsno snašao išao na Sutjesku Grad i da će doći do razaranja. Argentina je bila i organizirao predstave. Čak su se poslije rata neki vojnim helikoptejako dobro organizirana, tada smo bili otvoreni promatrači vraćali u grad i posjećivali nas“, govori. cijelu godinu i pružili smo ljudima utočište. Jed- Iako je riječ o luksuznom hotelu s pet zvjezdica koji rom i nije ga bilo ni smo imali generator u gradu i mogli smo sve je poznat diljem svijeta, Nikša govori kako su gosti po pet, šest dana, održavati, a bili smo čak i ratna škola i vrtić. Dois- bili 'easy going'. Nekadašnji šefovi su druga priča. je hotel bio oaza mira gdje je sve funkcioniralo „Oni koji su pozicijom bili iznad, bili su strogi, ali tako bilo joj je dosadno –taljudi su imali tople obroke, pomagali smo vojsci da su nas educirali. Sjećam se i jako dobrih profesamoj u vili pa smo jer smo imali veliko spremište za gorivo. Ja sam sora iz škole. Nedavno smo imali proslavu mature i imao video kameru koju sam slučajno kupio svi smo zaključili kako je dobro što su bili strogi jer dosta razgovarali. tad jer sam ranije išao na put oko svijeta tako da sam smo mnogo toga naučili. Velika je stvar kada si mlad zabilježio teške ratne trenutke, a ta je kamera i netko ti prenese znanje“, smatra Nikša. Bilo je strah otići poslužila i novinarima za snimanje video materijala. A je li se nekada puno radilo? u Grad, ali ja sam Sjećam se jednog mladog Francuza novinara koji je je uvjerio da nema preko noći posijedio jer je išao snimati materijal s NATJECANJA I ULAGANJA U KADROVE bojišnice“, govori o teškim radnim danima kada su „Itekako! U ugostiteljstvu se uvijek puno radilo i uvirazloga za to pa je preko glava ljudi koji su boravili u hotelu Argentina jek su bile dvokratne smjene. Posao je bio drukčiji nego sad, gosti su boravili često u punim pansioniletjele granate i padale na povijesnu jezgru. jedan dan stavila Nakon prestanka rata, izbjeglice su napustile hotel, ma. Ja sam imao puno noćnih sati na recepciji“, prisperiku i otišla s a djelatnici su, prisjeća se Nikša, zavrnuli rukave i jeća se. Pohvalio je i nekadašnji odnos prema eduuređivali Argentinu. Prvih poslijeratnih godina dola- kaciji u turizmu. Naime, sjeća se kako su prije često vodičem. Bila je zili su novinari koji su pravili reportaže iz razorenog išli na natjecanja u raznim vještinama. oduševljena!“ grada, a turisti su se vratili s uspostavljanjem letova. „Brojna turistička poduzeća organizirala su susrete i Uloga Argentine za vrijeme obrane grada bila je neEUROVILA DUBROVNIK OGLAS 200X133 MM odobren.pdf 1 05.10.2026. 13:52

CMY

natjecanja u svim granama turizma. Tako smo išli u

Turizam 17

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

Nikša u mirovini rado putuje u razne krajeve svijeta

Nikša i kolege s recepcije

razne krajeve Jugoslavije i testirali svoja znanja. Ja ju, moramo educirati kadrove i dobro ih platiti. Na „Argentina je bila sam osvajao razne nagrade kao barmen i konobar, Stradunu ne bih dozvolio prodaju suvenira koji nisu jako dobro organi- a posebno mi je bilo važno natjecanje recepcionera proizvedeni u Hrvatskoj, a bilo bi dobro dovesti i zirana tijekom rata. 1986. godine kada sam osvojio prvo mjesto na raz- nekoliko luksuznih brendova, ali ipak prednost dati ini svih država. Nakon toga ponudili su mi da odem domaćim“, smatra. Te godine smo bili u Njemačku na Goethe-Institut usavršiti jezik. Sve Dok udobno sjedi u novouređenom vrtu hotela Vilmi je bilo plaćeno. Nažalost toga danas više nema“, la Argentina, za koji smatra kako izgleda prekrasno, otvoreni cijelu kazao je. Nikša Baničević govori kako je u životu imao ludu godinu i pružili Dobar konobar i barmen, govori Nikša, u nekadašn- sreću. je doba značilo je – uredna i čista odjeća, čisti nok- „Cijeli život sam vezan za Zlatni potok, Ploče i Argensmo ljudima utoti, znanje više stranih jezika, a ophođenje prema tinu… Bilo mi je jako lijepo, Bogu hvala, i da se opet čište. Jedni smo gostu učilo se od starijih i iskusnijih kolega. Ipak za rodim čini mi se kako bih odabrao isto zvanje. Vesebe govori kako nije bio strog šef recepcije. je stvar u životu raditi posao koji vam se sviđa imali generator u „Zadnjih 20 godina koliko sam radio kao šef recep- lika i ja sam imao ludu sreću da sam to pogodio. Radio gradu i mogli smo cije nisam bio strog. Uvijek sam nastojao da vlada sam sve s ljubavlju i to je radost, a ne opterećenje. harmonija, da kolege moraju pomagati jedni drugi- Savjetovao bih mladima koji žele raditi ovaj posao sve održavati, a ma jer skupa intenzivno provodimo osam sati. Ako da imaju razumijevanja, da ga rade s ljubavlju i da se nešto i dogodi, sve ostaje među nama, a ne da se educiraju. Tako mogu biti uspješni. Najljepše je bili smo čak i uvijek trčimo direktoru“, kaže. vidjeti gosta koji je sretan i zadovoljan“, zaključio je ratna škola i vrtić. Posao u turizmu je jako stresan, a Nikšin je savjet – za Dubrovački dnevnik Nikša Baničević, djelatnik Doista je hotel bio treba znati apsorbirati stres da ne djeluje na zdravl- Ville Argentina koji je svoj cijeli radni vijek proveo u je. hotelu. oaza mira gdje je „Kada se gost žali važno ga je saslušati do kraja i sve funkcioniralo – ne upadati mu u riječ. Imao sam raznih situacija, ali čovjek se s vremenom nauči puno toga, stekne ljudi su imali tople iskustvo, znanje i otpornost“, dodaje. Pitali smo ga ima li nešto u turizmu da je danas bolje obroke, pomagali nego prije. smo vojsci jer smo „Danas je dobro što su svi hoteli noviji i često idu u obnovu. Prije je to bilo svakih 20-ak godina i mi bisimali veliko spremo to kao djelatnici hotela radili. Sjećam se kako smo zimi uređivali vrtove, piturali sobe, a ove čemmište za gorivo.“ prese sam ja sadio prije 65 godina. Danas je bolje i po pitanju kompjuterske obrade podataka“, smatra on.

RADOST RADA S LJUBAVLJU Komentirajući razvoj turizma i grada, ovaj iskusni turistički djelatnik smatra kako je turizam ugrozio život domaćeg stanovništva. „Bilo je previše kada je dolazilo po pet-šest kruzera i tada grad nije mogao funkcionirati. Danas ako želimo od Dubrovnika napraviti elitnu destinaci-

S bivšim radnim kolegama je ostao u dobrim odnosima

18 Vijesti

Petak, 25. rujna 2026. Dubrovački dnevniK

DONOSIMO

Tvrtka Zlatka Milića prodala je vanjske površine DOC-a Tommyju

Nakon 47 godina u Državnom arhivu u Dubrovniku, Anita Tomašević odlazi u mirovinu Anita Tomašević nakon 47 godina rada u Državnom arhivu u Dubrovniku, odlazi u mirovinu, a novo poglavlje u životu je proslavila s radnim kolegama. Ako vas je ikada put odveo u Državni arhiv, morali ste je susresti, iz Arhiva poručuju kako je ona više od samo kolegice. “Anita je u radnom odnosu u Državnom arhivu u Dubrovniku od svoje osamnaeste godine. Došla je praktički kao dijete i ostala vjerna arhivskoj službi punih 47 godina staža i 65 života. Školovala se u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje te završila SSS, smjer: ekonomsko-financijsko-računovodstveni. U tadašnjem Historijskom arhivu Dubrovnik, zaposlila se na mjesto administratora, a nekoliko godina nakon postala je pomoćni arhivist. Nakon Domovinskog rata, ustanova mijenja naziv u Povijesni arhiv u Dubrovniku, te se preimenuje i radno mjesto u ar-

hivski tehničar. Anita je bila voditelj arhivskih spremišta novog gradiva sve do kasnih devedesetih. Nakon toga prelazi u Odjel za pravne, upravne, računovodstvene i opće poslove Arhiva kao arhivski tehničar - administrativni referent te obavlja i poslove skrbnika arhivskog spremišta uprave, a stjecanjem višeg zvanja u službi, postaje viši arhivski tehničar. Anita Tomašević, tijekom svog staža otpratila je brojne kolege i dočekivala sve nas koji smo sada u službi. Uvijek majčinski naklonjena, savjetima iskrena, dobrohotna i puna znanja koje je prenosila mlađim naraštajima, odlike su koje ju krase. Postoje ti neki ljudi, te kolegice i kolege od kojih se teško rastajete i mislite da niste skupili sva njihova prenesena znanja i vještine koje su vam nesebično dijelili i onda vam fale, zauvijek”, napisali su iz Državnog arhiva u Dubrovniku.

Tvrtka 'Sargasso' u vlasništvu Zlatka Milića nije više vlasnik vanjskih površina Trgovačkog centra DOC. Kako doznaje Dubrovački dnevnik, novi vlasnik je tvrtka Tommy 1992 d.o.o.. Tvrtka Tommy 1992 d.o.o. tako je postala vlasnik triju parcela ispred DOC-a. Riječ je o velikom parkiralištu ispred samog hipermarketa, koje se prostira na 1314 kvadratnih metara. Pripalo mu je i dvorište između trgovačkog centra i zgrade na adresi Marka Marulića, površine 660 'kvadrata'. Također, Tommy je sada novi vlasnik i parkirališta koje se nalazi ispred trgovine Studenac, površine 1963 kvadratna metra. Prema zemljišnoknjižnom izvatku, Tommy 1992 d.o.o. je od 16. rujna ove godine, upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina. Također, na dan 27. studenog 2025. godine, na nekretninama je u korist tvrtke TOMMY d.d. upisano založno pravo, odnosno hipoteka, u iznosu od 300.000 eura, uvećanom za pripadajuće kamate, naknade, troškove i druge sporedne tražbine. Drugim riječima, iz dostupnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je Tommy 1992 d.o.o. vlasnik nekretnina, dok je TOMMY d.d. vjerovnik čija je tražbina osigurana hipotekom na tim nekretninama. Milićeva tvrtka Sargasso d.o.o. i dalje je vlasnik dijela poslovnih prostora u trgovačkom centru.

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

Vijesti 19

Napustio nas je dr. Niko Visković, poznati liječnik obiteljske medicine

Dubrovnik smanjio prometni pritisak: U Zonu ušlo gotovo 192 tisuće vozila manje nego lani Zona posebnog prometnog režima i u drugoj godini primjene nastavlja ostvarivati svoj osnovni cilj - smanjenje prometnog opterećenja, rasterećenje najopterećenijih prometnih pravaca i uspostavu većeg reda u prometovanju na području grada Dubrovnika. Od 1. travnja do 30. rujna 2026. godine evidentirano je 1.853.123 ulazaka vozila u Zonu, dok je u istom razdoblju 2025. godine zabilježeno 2.044.517 ulazaka. To predstavlja smanjenje od 191.394 ulazaka, što potvrđuje učinkovitost uspostavljenog modela upravljanja prometom. Uspostava Zone posebnog prometnog režima dio je šire strategije razvoja pametnog i održivog grada, kojom Grad Dubrovnik nastavlja uvoditi suvremena prometna rješenja usmjerena na povećanje kvalitete života građana, bolju protočnost prometa i očuvanje posebnosti povijesne jezgre i njezine kontaktne zone.

Na ovaj se model upravljanja prometom nadovezuje i projekt Park & Ride na Pobrežju, čija je izgradnja u tijeku, a koji će omogućiti parkiranje vozila izvan užeg gradskog područja i nastavak putovanja javnim prijevozom, čime će dodatno pridonijeti smanjenju prometnog opterećenja. Investicija je sufinancirana sredstvima europskih fondova putem ITU mehanizma. Podsjetimo, uspostavljen je Centar za upravljanje Zonom koji radi u dvije smjene, sedam dana u tjednu. Djelatnici Centra dostupni su građanima za pružanje svih potrebnih informacija, pomoć pri izdavanju propusnica i pravovremenu podršku korisnicima sustava. Za sva pitanja građana dostupni su telefon 099 167 9925 i e-mail zona@dubrovnik.hr, dok su korisnicima Bus Web Shopa na raspolaganju telefon 099 340 6894 i e-mail buswebshop@dubrovnik.hr.

Napustio nas je dr. Niko Visković, poznati dubrovački liječnik obiteljske medicine. Riječ je o liječniku obiteljske medicine koji je desetljećima radio u Dubrovniku, a u mirovinu je otišao 2021. godine. “Adio vam dragi doktore, adio vam gospar Niko”, riječi su kojima su se njegovi kolege iz Doma zdravlja Dubrovnik na društvenim mrežama oprostili od liječnika. Visković je tijekom karijere radio kao liječnik obiteljske medicine, između ostalog na području Babina kuka i u Domu zdravlja Dubrovnik. Bio je poznat među Dubrovčanima, ali je liječio i turiste koji su tijekom boravka u Dubrovniku trebali liječničku pomoć. Njegov profesionalni put bio je prilično raznolik. U jednom intervjuu navodi da je prije i tijekom Domovinskog rata radio i kao sudski vještak-obducent, a tijekom rata bio je povezan s ratnom bolnicom na Babinu kuku. Također je radio kao liječnik za hotelske goste i filmske ekipe koje su snimale u Dubrovniku. Visković se tijekom godina profilirao kao liječnik s donekle i nekonvencionalnim pogledima na zdravlje i liječenje. Posebno su ga zanimali prehrana, prirodni pripravci i tradicionalni načini liječenja. Nakon umirovljenja nastavio je javno govoriti o tim temama. U intervjuima je govorio da proučava utjecaj hrane na zdravlje i da radi na knjizi o prehrani kao mogućem sredstvu za pomoć kod određenih tegoba. Također, ukazivao je i na moguće štetne posljedice cijepljenja djece. Visković je o svojim pogledima na medicinu i život govorio i u intervjuu za Dubrovački dnevnik, koji možete pročitati OVDJE. Dr. Visković se okušao i u politici. Tako je 2011. osnovao Nezavisnu listu Niko Visković, dr. med. i pokušao ući u Hrvatski sabor. Rekao je da mu je cilj bio osvojiti jedan saborski mandat, a zatim ga iskoristiti za pokretanje određenih promjena. Dubrovnik je ostao bez jednih od svojih nauglednijih građana, ali i najomiljenijih liječnika. Obitelji i prijateljima izražavamo iskrenu sućut.

20 Intervju

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

Eduard Čengija, zapovjednik I. bojne 163. brigade Hrvatske vojske

Eduard Čengija, zapovjednik I. bojne 163. brigade Hrvatske vojske: 'Bez dovoljno oružja i unatoč planovima o predaji, Dubrovnik su obranili Dubrovčani' Doba je godine kad se Dubrovnik prisjeća jednog od najtragičnijih razdoblja svoje povijesti. Zvukova granata, opće opasnosti, poginulih vojnika i civila, svojih sugrađana, zvjerskog razaranja jedne ljepote... Grad poseban po svemu, posebnu je ulogu imao i u ratu, ali i specifičnu situaciju. Planirala se predaja Grada, oružje je slabo dolazilo do Dubrovnika te je išlo drugdje, ali i u tim teškom okolnostima, Dubrovnik je hrvatski grad koji nikada nije pao. A nije pao zahvaljujući njegovim braniteljima, ljudima koji su imali viziju, hrabrost i odlučnost dati sve što imaju za jedan Grad i njegove stanovnike. Jedan od čelnih ljudi obrane Dubrovnika je Eduard Čengija, zapovjednik I. bojne 163. brigade Hrvatske vojske, koja je držala obrambenu crtu od područja Belvedera preko Srđa, a posebno se iskazala i na Brgatu koji je tijekom 24 dana uspješno odlijevao žestokim i upornim napadima agresora, i nikada nije pao. Za Dubrovački dnevnik, Čengija otvoreno iznosi istinu o obrani Dubrovnika - u Grad nije stizalo oružje, Vlada je predlagala i predaju, ali Dubrovnik je imao srce i imao je hrabre ljude, što nijedna vojna prosudba nije mogla izračunati Ovih dana obilježavamo 35. obljetnicu početka napada na tadašnju općinu Dubrovnik. Kao datum se uvijek uzima 1. listopada 1991. godine, međutim događanja u Konavlima i Župi dubrovačkoj su počela nešto prije, što vi itekako dobro znate. U javnosti se stalno spominje 1. listopada kao početak napada, no ratna događanja su ovdje krenula još i prije, a pripreme za rat su počele mjesecima ranije. Već u ožujku 1991. godine su u Dubrovniku krenule ozbiljnije pripreme za obranu. Priprema je veoma bitna za ratna djelovanja, pogotovo na konfiguracijski vrlo zahtjevnom području koje se proteže na 220 kilometara, koje nema dubinu i koje je iznimno zahtjevno za obranu. Uvijek sam vrlo rado govorio što se događalo prije samog napada. Recimo, nije bilo oružja. Zašto nije bilo oružja? Doslovno svi sudionici obrane Dubrovnika, barem u neformalnim razgovorima, a neki od njih to ističu i javno, tvrde da Dubrovnik

nije dobivao oružje za obranu. Kakva su vaša iskustva? Tako je, oružja nije bilo. Činjenica je da se nalazimo na samom kraju Hrvatske i teško je bilo doći do oružja koje se ukrcavalo u Zagrebu, Sinju, Šibeniku... Razgovarao sam tada s generalom Rahimom Ademijem koji je govorio da je poslao oružje za Dubrovnik, razgovarao sam i s prijateljima iz Sinja koji su tvrdili isto. Međutim, ništa od toga nije došlo do Dubrovnika. Do našeg Zapovjedništva bi došlo vrlo malo ili nimalo oružja. Svatko bi uzeo nešto oružja za obranu, a nama ne bi ostalo gotovo ništa. Svaki put kad bi nešto oružja došlo u Prapratno ili Blace, opet bi netko drugi to uzeo i išlo bi za druge krajeve. Štoviše, i u akcijama u kojima je Hrvatska vojska izvlačila oružje iz kasarni, Dubrovnik bi ostajao zakinut. Na ljeto 1991. godine Hrvatska vojska je imala dvije izuzetne akcije. Prva akcija na našem području se dogodila u srpnju, akcija 'Zbrojovka', gdje su osvojena skladišta u Pločama, a vojska je iznijela 120

Piše: IVONA BUTJER MRATINOVIĆ Foto: VITO BEGOVIĆ/ DUBROVAČKI DNEVNIK

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

„Pretpostavljam da je Dubrovnik bio joker za što brže dobivanje priznanja, no to možda nije bio jedini cilj... Mi smo 25. lipnja 1991. godine u Saboru izglasali deklaraciju o suverenitetu, razdružili smo se s Jugoslavijom, a relativno smo brzo, već 15. siječnja, međunarodno priznati. Ne događa se to iznenada, tjednima prije se zna da će određena država dobiti priznanje. Ako je to tako, zašto nismo dobili oružje?“

tona streljiva i tri tisuće pušaka. To je bilo oružje u tranzitu koje je Jugoslavija slala vanka. To je bilo spremno za izvoz. Sve je pošlo u Resnik u Split. Za Dubrovnik ništa.

Intervju 21

Prvo je izdana obavijest da to oružje dođe do Dubrovnika, a onda je kasnije stornirana.

Zašto je to tako ispalo? Zašto je predsjednik Franjo Tuđman, kad se vratio Tu je onda i akcija 'Male bare', također u Neretvi, s pregovora iz Igala u Crnoj Gori, dva dana nakon gdje je državni vrh čak donio i odluku da Du- 'Malih bara', kazao da napada na Dubrovnik neće brovnik ne smije uzeti ništa od toga oružja. biti? To je izjava čovjeka koji je bio neosporan auAkcija 'Male bare' se dogodila 15. rujna 1991. go- toritet. Kazao je da rata neće biti i mi smo to kasdine. Rat već bukti, Vukovar gori, dalmatinski gra- nije platili ljudskim žrtvama. dovi gore, gori Gospić... Dakle, Hrvatska nije baš naoružavala DuA za 15 dana napadnut je i Dubrovnik... brovnik. Smatrate li da se to radilo planski? Tako je, već je rat krenuo. Dakle, u akciji 'Male Ne znam. Pošiljke koje smo dobivali su se oduzibare' je 350 tona streljiva izvučeno u Pločama, da male od ljudi, ali zašto nam onda Vlada u Zagrebu ne govorimo koliko topova, drugog oružja... Da nije slala oružje? Ministarstvo unutarnjih poslova bismo mi početkom rata imali tek sedam topova je tada vodilo obranu, ministar je bio Ivan Vekić koje smo donijeli s Korčule! Također, tijekom te koji je kazao da je na Vladi bila odluka praktičakcije Hrvatska vojska je izvukla i pet tisuća puša- ki o predaji. No, to se tako tad nije komuniciralo, ka, a kako biste dobili dojam kolika je to količina malo je 'ljepše' bilo kazati kako se predlaže da oružja, vrijedi napomenuti da je u tom trenutku Dubrovnik bude 'otvoreni grad'. Dakle, Dubrovnik na području cijele Dalmacije bilo 3 i po' tisuće više ne bi bio hrvatski grad. naoružanih vojnika. Za vrijeme 'Malih bara' ministar obrane je bio Luka Bebić. Zašto to oružje nije Što je Hrvatska tada predlagala? Što je u naradošlo u Dubrovnik? vi Dubrovnik kao 'otvoreni grad'? To je bilo nekakvo rješenje kojim bi se, kao, spriPrema navodima branitelja, tadašnji ministar ječilo razaranje kulturnih dobara i ubijanje civila. Bebić je potpisao teleks da se Dubrovniku bra- Doduše, u kontekstu Dubrovnika je u prvom plani uzeti išta od tog oružja. nu bila zaštita kulturnog dobra. Civili su bili tek u

22 Intervju

„Ali 90 posto branitelja Grada u najtežem vremenu su bili Dubrovčani! Uostalom, nisu ni svi koji su dolazili sa strane ovdje i ostajali. Naravno, svaka im čast što su uopće i došli. Ali se mora reći da su Dubrovnik obranili Dubrovčani, i tu svaka priča završava“.

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

drugom planu. Ali grad bez ljudi, bez civila, nije grad. Što je Vlada tad predlagala za Dubrovnik, a nije ga baš osobito naoružavala? Vlada je htjela donijeti odluku da vojska napusti Dubrovnik. Dakle, mi smo trebali predati oružje. To je čista predaja! Okupator bi ušao u Grad, i tko mu što može? Pa pobjedniku nitko ne može ništa! To je bila sramotna odluka. Možda bih drugačije reagirao da se to radilo s nekim drugim gradom u Hrvatskoj, mada sigurno ni to ne bih podržao. No mi u Dubrovniku smo već bili debelo po grobljima. Ljudi su već debelo plakali za svojim poginulim članovima obitelji. Tad su već ginuli ljudi iz naših postrojbi, to je užasan osjećaj, poznavali smo te ljude! Dubrovnik su kroz povijest već napadali Crnogorci i istočni pravoslavci, i isto su krali. I tamo gdje su došli u ovom zadnjem ratu, krali su utikače, kikare, zahodske školjke... I sad je netko mislio kako bi oni, da su ušli u Dubrovnik, ostavili Sponzu sa svim vrijednostima koje u sebi ima, kako bi ostavili neoštećene crkve i relikvije... U posljednjem ratu je u crnogorskom javnom prostoru vladala snažna propaganda kako se u Dubrovniku nalazi 30 tisuća krvoloka koji žele napasti Kotor i kako ubijaju djecu. Pitanje je što bi se dogodilo da je Grad pao, a eto, Vlada je planirala predaju... To je bio rat civilizacija. Ono što je išlo na Dubrovnik, bila je jedna pijana horda. Koji im je bio motiv? Krađa,

pljačka, bogaćenje. Koliko nam je trebalo da nam Crna Gora vrati za sve što je uništila na aerodromu u Konavlima? Je li nam vratila sve što je trebala? Što bi se tek dogodilo da su ušli u Dubrovnik? Žestok napad na povijesnu jezgru se dogodio 6. prosinca 1991. godine, i kao takav je ostao zapamćen kao simbol stradanja Dubrovnika, ali i otpora i odupiranja agresorskoj vojsci. Nedugo nakon toga je Hrvatska izborila međunarodno priznanje. Može li se to čini se ne baš slučajno nenaoružavanje Dubrovnika dovesti u vezu s priznanjem koje je uskoro uslijedilo? Dio javnosti smatra kako je upravo na stradanju Dubrovnika Hrvatska izborila međunarodno priznanje. Dubrovnik je bio najpoznatiji kulturni i turistički biser bivše države. Jednako kao i danas, cijeli svijet je znao za Dubrovnik. Trebamo biti svjesni da visoka politika funkcionira na način da se nešto treba izgubiti, kako bi se nešto drugo dobilo. Pretpostavljam da je Dubrovnik bio joker za što brže dobivanje priznanja, no to možda nije bio jedini cilj... Mi smo 25. lipnja 1991. godine u Saboru izglasali deklaraciju o suverenitetu, razdružili smo se s Jugoslavijom, a relativno smo brzo, već 15. siječnja, međunarodno priznati. Ne događa se to iznenada, tjednima prije se zna da će određena država dobiti priznanje. Ako je to tako, zašto nismo dobili oružje? Dakle, mi smo svakako priznati i to se očito svakako planiralo, ali mi bez obzira na to, nismo dobili oružje. Možda nisam toliko pametan da bih to zaključio. Ili mogu zaključiti, ali ne želim govoriti o tome. U približno

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

Intervju 23

Pogotovo kad pritom ne brani samo sebe, nego i suprugu, majku, oca, dijete, susjede, svoj dom. Grad nije obranio samo čovjek s puškom nego svi oni građani koji su na svaki znak opće opasnosti išli u sklonište. Svi su oni obranili grad. Jer mi bez njih ništa ne bismo mogli, a ni oni bez nas. A agresorska vojska je pogriješila. Oni su trebali ostaviti slobodnu magistralu, pa bi dio ljudi sasvim sigurno pobjegao u strahu, kao što se, uostalom, to svugdje događa. Ovako su nas ostavili 'na otoku', izolirane, i mi smo se borili. Zato treba pohvaliti svakog zapovjednika, svakog borca, ali i svakog civila koji je ostao u Gradu.

isto vrijeme događa se i prijedlog o razoružavanju Dubrovnika na gradskoj razini, koji govori isto ono što govori Vlada RH, a koji je potpisao jedan dio Dubrovčana iz javnog i političkog života. Praktički da se predaju ključi od Grada. I igre mogu početi. Nekad u to vrijeme dolaze i utlimatumi od strane JNA kojima se obećava da nitko neće stradati, ali da se predaju vojska i naoružanje, dakle da se preda Grad. Mi u kontekstu rata volimo govoriti o složnosti, no to su bila teška vremena, vremena kaosa, svatko je imao svoje mišljenje o tome što je najoportunije u datom trenutku. Kako se sjećate tih momenata? Ne sjećam ih se jer smo bili na prvoj liniji. Tek nakon rata smo počeli doznavati što se sve dogodilo. Prošlo je 35 godina, nekih detalja se ne sjećam. No, kad krenete razmišljati, tu očito nešto ipak nije bilo u redu. Kao što sam rekao, visoka politika funkcionira na način da nešto trebaš dati, da bi nešto dobio. Nakon Dubrovnika i nakon međunarodnog priznanja, došle su samohotke, tenk, došlo je bulikan toga. Lakše se disalo. No, obranili smo Grad i priznati smo. I bez toga oružja koje nismo dobili, mi smo priznati. Grad nikada nije pao, a u planovima JNA cilj je bio zauzimanje Dubrovnika u roku od pet dana. Vojne prosudbe su jedno i one se temelje na konfiguraciji terena, na broju ljudi, njihovoj spremnosti, naoružanju, tehnici. No, njima se ne može procijeniti duh onoga koga se napada. Oni nisu napadali Kurde, Turke, plaćenike, kako su tad lagali u javnosti, nego su napadali domicilno stanovništvo koje ovdje živi sa svojim obiteljima i u svojim domovima. Osim toga, ne samo da ih se napadalo, nego im se nije dala ni prilika da otiđu. I onda će se taj čovjek, koji nema gdje, braniti. I branit će se svim svojim sredstvima.

Posebno je zanimljiva priča oko Brgata čijom ste obranom zapovijedali. Brgat je položaj koji nikada nije pao nego je po zapovjedi napušten 24. listopada, a tijekom 24 dana je hrabro odbijao žestoke napade neprijatelja. To je jedna hrabra, ali teška priča. Brgat je imao izuzetan značaj za ovo područje. Bio sam na Lastovu u JNA, a zapovjednika obrane Dubrovnika Nojka Marinovića znao sam otprije. Imao sam priliku poći u Šibenik gdje sam radio, i u Dubrovnik. Prvo sam kontaktirao Šibenik, jer sam tamo radio, no nisam dobio vezu s tadašnjim generalom Vidukom. Kako mi je brat ovdje bio sudac, a rečeno mi je da je u Dubrovnik došao i Marinović, nazvao sam ga i stavio se na raspolaganje. Rekao je da odmah dođem, primio me u Vila Palmi. Kako je to izgledalo kad ste došli u Dubrovnik, što vas je dočekalo? Došao sam po mraku, nisam posebno dobro poznavao teren jer prije toga nisam često dolazio u Dubrovnik. Marinović mi je pokazao Brgat na karti, rekao je da je to jako blizu Grada, da je to bitan položaj i pitao mogu li time zapovijedati. Rekao je i da je to već tražio od dvojice časnika, no nisu htjeli prihvatiti jer je vrlo zahtjevno. Rekao sam da mogu, nisam se mogao vratiti nazad na Lastovo, to bi bilo sramotno. Spavao sam u hotelu 'Neptun', po mene je došao zapovjednik Ivan Varenina i pošli smo na položaj, naravno sve po mraku. Proučio sam kartu, vidio gdje je Brgat, ali nisam znao što me čeka na terenu. Kad sam došao, tamo je bilo toliko vojnika, policajaca... Već su oni mene proučili, znali su da sam bio u JNA... (smijeh) Pitao sam ih o ljudstvu, naoružanju, a oni su mene pitali što će meni ti podaci. Tu noć sam prespavao na stolici, na samom putu. Sutradan sam polako krenuo u obilazak položaja, vojnika, brzo smo se snašli, sporazumjeli i sprijateljili. Važno je naglasiti kako su položaji na Brgatu već postojali kad sam ja došao, nije to počelo samnom. Ja sam samo zapovjedao s njima. Opet naglašavam kako je riječ o području od 220 kilometara, svugdje je bila naša vojska, ali su se polako počeli povlačiti... Konfiguracija terena je zahtjevna; Konavle su ne mogu braniti, ali Brgat može, samo treba izdržati. Da se Brgat povukao ranije, to bi stvorilo velike probleme i samom Gradu. Što bi bilo da smo prvog dana ili početkom listopada otišli s Brgata? Oni su recimo tada zapalili brdo Parež. To je inače bio prvi frontalni napad naših boraca i četnika. Da je neprijateljska vojska tada došla na Parež, sve bi bilo gotovo. Grad ne bi mogao

24 Intervju

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

nitko obraniti, niti bi ga imao tko braniti. Inače, na Parežu je bila jedna satnija ZNG-a, a iznad magistrale satnija policije, te ih je podržavala jedna bitnica minobacača 120 milimetara te četiri minobacača s jednom nišanskom spravom. Oni su na prvoj crti obrane odradili ogromnu ulogu, od vojnika do njihovih zapovjednika. Na Brgatu sam proveo 24 dana, od čega sam samo jedan dan pošao do Grada kako bih se okupao, ali ni to nisam uspio napraviti, morao sam odmah natrag na položaj. Toliko je situacija bila teška i neizvjesna. Kako se sjećate tog 24. listopada, kad se vaša vojska povukla s Brgata prema Gradu? Neprijateljska vojska je već 15. listopada došla u Cavtat. Nakon toga nije bilo pitanje hoće li doći do Grada nego kada će se to dogoditi. Zato ih je trebalo što više usporavati, da što dulje dolaze do Grada, naravno, uz što manje naših žrtava. Kako su se neprijateljski tenkovi približavali, na Dupcu smo postavili ljude s ručnim bacačima. Tamo je bio gospar Pero Menalo iz Župe dubrovačke. Kad sam kazao vezistu da mu prenese da se povuče, on me zvao i pitao je li to istina, treba li se povući. Htio je ostati na položaju. Rekao sam mu da se povuku i da se javi kad se povuče, da se ne bi slučajno dogodilo da ostane gore. Eto, takvi su bili naši borci! Mokošica je već pala, u Župi nikoga više nije bilo. Ali Brgat nije pao. Pružali smo otpor, unatoč velikoj nadmoći protivnika. No, situacija se promijenila kad je JNA izvela desant na Kupare. Bili smo u opasnosti, ali dotad smo napravili sve što smo mogli. Nama na Brgatu je prijetilo da ostanemo odsječeni i okruženi. Naravno, mi smo mogli ostati gore, ali kad vršite obranu nekog područja, morate imati rezervne položaje u slučaju povlačenja, da se tu možete skriti. A vi od Brgata do Grada nemate ništa, osim ceste, platoa... Nismo imali izbora. Tražili ste dopuštenje za izvlačenje, no bilo je vrlo neizvjesno, nije baš odmah došlo... U večernjim satima sam nazvao generala Nojka Marinovića da nam izda dopuštenje za povlačenje. Bilo je kritično, sve oko nas je padalo u ruke neprijatelja. Sjećam se da smo spavali u nekakvoj garaži u kojoj su cijelo vrijeme visjeli pršuti. Nismo uzeli niti jedan, doduše nitko nam ga nije ni ponudio. (smijeh) Ali su poslije četnici kad su ušli sve to opeljušili. No, da se vratim na temu. Zvao sam Marinovića, a on je rekao da se ne povlačimo i da ćemo dobiti pomoć. Prošlo je neko vrijeme, opet sam ga nazvao, on je rekao da se još uvijek ne povlačimo. Možda bi neki vojnici i ostali, ali trebalo se povući po noći, nismo znali što nam donosi sutra. Treći put kad sam nazvao, rečeno mi je da nam je zapovjednik odobrio povlačenje i mi smo se tijekom noći organizirano povukli prema Bosanki. Koliko teško i emotivno vam je to bilo? Prilično, no tad ste pod adrenalinom. Znali smo da se moramo povući i trebalo je voditi računa o ljudima. Prvo je išla policija, zapovjedniku ZNG-a Mladenu Jurkoviću sam rekao da se nakon toga povuku i oni. Na platou smo posljednji ostali Jurković, Alem Grebović i ja, uz još dvojicu, trojicu gardista. Najgo-

re nam je naravno bilo kad bi stradao neki naš suborac, ali uz to, ta nam je noć bila strašna. Znali smo da poslije nas više tu nema nikoga, da na cijelom tom području nije više bilo Hrvata, nije bilo obrane. A mjesec je bio krvav i velik, mjesečina je bila snažna, kao da je dan. Nitko nije progovorio, šutke smo prošli prema Gradu, bilo me strah da ne padne koja granata, bilo bi to strašno. Nasreću, ni neprijatelj nije znao što se događa i što radimo. Tragično u svemu tome je što smo dan prije povlačenja, dakle 23. listopada, izgubili svog suborca Željka Puticu. Tog je dana JNA snažno napadala Brgat iz smjera Ivanice, a veza između branitelja Brgata i ostalih položaja bila je presječena. Tad sam poslao Željka Gustina - Žiku da zatraži pomoć od PZO-a koji se nalazio na Bosanci. On je u tim teškim uvjetima pješice stigao na Bosanku i prenio poruku da nam treba pomoć i da je situacija teška. Nakon Gustinove poruke, prema Brgatu su krenula dva kamiončića, a za upravljačem jednog od njih je bio Željko Putica, pripadnik PZO-a Dubrovnik. Taj kamion nikada nije stigao do Brgata, pogodila ga je granata dok se peo prema Žarkovici, a Putica je na mjestu smrtno stradao. Inače, cijelo to vrijeme koliko smo bili na Brgatu, nismo izgubili niti jednog čovjeka, a onda se dogodila ta tragedija... Zapravo ste učinili čudo. Kažete teren je zahtjevan, oružja nema, snalazite se kako znate. Što vas je držalo svo to vrijeme? Sve nas je držalo ono što je bilo u Gradu – ljudi koji su tamo ostali. Netko je htio da nas protjera, okupira, opljačka, a to su pijani četnici sa zastavom JNA koja je to sve vodila. Pitaju me kako sam motivirao vojnike, no zapravo ih nisam motivirao, jer ako nije dovoljan motiv to da braniš svoj dom u kojem želiš mirno živjeti s obitelji, onda što jest? Nije sve išlo lako. Mi smo pobjednička vojska i govorimo o lijepim stvarima, ali odaziv za vojsku je bio sramotan. Naravno, svaki borac je vrijedan svakog poštovanja jer se na položaju moglo poginuti i 1995. godine. Ali ono najgore je trebalo proći, a najgori su bili listopad, studeni, prosinac ’91... Mi smo nekada po dva, tri puta mobilizirali ljude. Danas se govori kako se nije imalo koga mobilizirati. Što nije istina, grad je bio pun ljudi, tko je imao pobjeći, pobjegao je prije, više se nije moglo bježati. U ovom smo intervjuu prethodno komentirali da oružje do nas nije dolazilo, da je to možda bilo i s ciljem. Pa smo spomenuli da je cilj bio taj da se dogodi napad na Dubrovnik, kako bi Hrvatska dobila priznanje. Pitanje je je li to baš bio jedini cilj... Naime, bila je i ta neka priča da Dubrovčani nisu branili Dubrovnik. Ali Dubrovnik jesu obranili Dubrovčani, to vazda volim naglasiti jer je to činjenica. Dubrovnik su obranili prvenstveno Dubrovčani, a područje tadašnje općine je kasnije oslobađala cijela Hrvatska. Naravno, tijekom listopada, studenog i prosinca 1991. godine nismo bili sami, dolazili su Omišani, branitelji iz Kaštela, Sinjani, i oni su gubili svoje ljude ovdje, borili su se, pomagali i svaka im čast. Ali 90 posto branitelja Grada u najtežem vremenu su bili Dubrovčani! Uostalom, nisu ni svi koji su dolazili sa strane ovdje i ostajali. Naravno, svaka im čast što su uopće i došli. Ali se mora reći da su Dubrovnik obranili Dubrovčani, i tu svaka priča završava.

Tjedan u retrovizoru Grada Dubrovnika Županija Turizam 25 25

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

30% POPUST ZA DOMAĆE

PONEDJELJAK | 12.10. menu dana Dalmatinska pržolica Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

bosiljak i pjenica od maslaca i limuna

UTORAK | 13.10. menu dana Lignje s roštilja poslužene uz dalmatinsku blitvu, krumpir i češnjak SRIJEDA | 14.10. menu dana Pečena teletina Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja ČETVRTAK | 15.10. menu dana Spaghetti Carbonara Svježi špageti pripremljeni po tradicionalnoj rimskoj recepturi s guancialeom, žumanjcima, sirom Pecorino Romano i svježe mljevenim crnim paprom PETAK | 16.10. menu dana Crni rižoto od sipe Luk, češnjak, bijelo vino,

SUBOTA | 17.10. menu dana Teleći rižot Krepki, kremasti rižot s telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima NEDJELJA | 18.10. menu dana Tagliatelle Bolognese Svježe tagliatelle s ragùom od mljevene junetine, rajčice, povrća i crnog vina GOOD FOOD FESTIVAL | SUSHI PONUDA | 05.10. – 18.10.2026. RAW & FRESH Brancin Tiradito – 17,90 € Tanko rezani filet svježeg brancina, citrus ponzu, čili ulje, ekstra djevičansko maslinovo ulje, sezam i vlasac SIGNATURE ROLLS Hamachi Roll – 21,90 € Hamachi (žutorepa seriola), avokado, krastavac, sezam, citrus ponzu i mladi luk 8 kom

Unagi Roll – 18,50 € Grilana jegulja, avokado, sezam i unagi umak 8 kom Crab Roll – 20,90 € Tempura gambori, avokado, kremasta snježna rakovica, vlasac i krem sir 8 kom Chicken Roll – 16,90 € Hrskava piletina, krem sir, avokado, spicy majoneza i hrskavi mladi luk 8 kom Teriyaki Wagyu Roll – 20,50 € Lagano zapečena junetina, avokado, krastavac i teriyaki umak 8 kom CRISPY BITES Shrimp Spring Cigars – 13,90 € Gambori i krem sir u hrskavom tijestu 4 kom Salmon Croquettes - 12,90 € Kroketi od lososa i krem sira sa spicy majonezom 4 kom

GOOD FOOD FESTIVAL | DORUČAK DANA U ponudi tijekom cijelog tjedna Turska poširana jaja kremasti jogurt s češnjakom, Aleppo chili maslac, hrskavi orasi i sezam, tostirani somun

Kajgana s mortadelom tostirana focaccia, stracciatella, pistacije i rukola

DORUČAK DANA 15 € / JELO DANA 17 €

26 Kolumna Škura bura

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

Čak trećina osmogodišnjaka ima prekomjernu tjelesnu težinu

Djeca su nam užasno debela, ali roditelji su najmanje krivi za epidemiju sala Roditelji nisu glavni krivci, jer ništa u sistemu ne valja, od prehrane u vrtićima i školama, preko loše porezne politike i manjka sportske infrastrukture, pa sve do nesposobnih projektanata koji odlučuju kako će park Gradac izgledati, a u životu nisu otrčali krug na igralištu Više od trećine osmogodišnjaka u Hrvatskoj ima Milch-Schnitte prije izabrati integralnu šnitu kruprekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, pokazu- ha. Da vam skratim priču, pretvorit ću je u pjesmu: ju nedavno objavljeni rezultati CroCOSI-ja. Kada Vikendom moj je sin znamo da djeca imaju ubrzani metabolizam, Uzorit, dobar, fin možemo samo zamisliti što će biti kada uđu u A u vrtiću Charlie Sheen odraslu dob i kada im se krene usporavati. Mogli Baš kako bi Slavko Sakoman upozorio da lake bi vlagu groba upoznati prilično brzo. droge vode prema teškima tako je i ovdje slučaj Tko je kriv za epidemiju sala? Naravno, svi će djeca u vrtiću krenu eksperimentirati s Nutellom, odmah uprijeti prstom u roditelje, oni su ti koji a ubrzo zatim - baš poput Charlieja Sheena - presvojim potomcima omogućuju pun frižider bren- bace se na bijelo. Nisi (do kraja) pojeo ni keks, a da Kindermörder (ili u slobodnom prijevodu Ubo- bijelo brašno i bijeli šećer uvuku ih u pakao lučenjica djece). Kinder Bueno, Kinder Happy Hippo, ja dopamina. „Mama, kriza mi je, namaži mi još Kinder Milch-Schnitte, Kinder Pingui, Kinder Sur- samo jednu šnitu“, govori mališan nakon što se prise… Sva ova šećerna droga uzrokuje debljinu cijelo jutro štepao u vrtiću. I što se onda dogodi? i zdravstvene tegobe, pa nemojte onda biti sur- Upravo ono što su Zoran Milanović i SDP govorili prise kada vašem kinderu daju dijagnozu. Česti- u onoj predizbornoj kampanji: tamo, vaš dobri dječak (Kinder Bueno) upravo je -Hrvatska raste i nema povratka na staro! postao debeo i sretan (Happy Hippo). Hrvatska raste u širinu i nema povratka na staRoditelji, istina, trebali bi biti puno pažljiviji sa ro osim ako se ne uvedu radikalne mjere. Bijelo, sadržajem u frižideru, ali ruku na Milka srce, nije naime, mora postati polulegalno. Što to znači? Da im nimalo lako. S polica butiga bezbrojni šare- se svi štetni jednostavni ugljikohidrati brutalno ni proizvodi mame njihovu djecu na još jedan oporezuju. Hoćeš prodavati pizzu, burek, sladošut. Da, pravi pravcati narkomanski šut. Ispričat led i slične narkomanske proizvode, eto ti porez ću vam svoju osobnu priču, pa će vam stvari biti od 50 posto. Na alkohol još veći porez. S druge puno jasnije. strane, porez na zdrave proizvode, primjerice grčki jogurt, trebalo bi smanjiti na 10 posto. PametMOJ SIN CHARLIE SHEEN nom poreznom politikom motiviralo bi se društvo Imam dva sina. U ono davno vrijeme pr. Kr (prije na smanjenje štancanja proizvoda koji pune bolKindergartena) šopao sam ih blitvom, jabukom i ničke hodnike. Epilog priče bi bio da su građani jajima. Stvarno su voljeli i voće i povrće, ali čim su zdraviji, a proračun puniji. zakoračili u vrtić, odgojna institucija šutnula im je jednostavne ugljikohidrate. U početku su samo U PARKU GRADAC NE MOŽEŠ POTROŠITI NI malo eksperimentirali s glukozom i inzulinom DESET KALORIJA – oni su, ustvari, preko tjedna bili vikend-nar- Također, vrlo važna stvar u priči oko debljine komani - a popodne i vikendom pak postajali su djece je sport. U ono mračno doba Jugoslavije, mi uzoriti članovi društva koji će umjesto Kinder djeca igrali smo se oko zgrada. Najobičnija livada

Piše: Maro Marušić Foto: Grgo Jelavić/ PIXSELL

Malo-pomalo, sve su livade i parcele oko zgrada u Dubrovniku na kojima su se djeca igrala osamdesetih godina, pretvorene u nove zgrade. U istom intervalu, niti jedno novo igralište osim onog na Hladnici nije napravljeno. Kakav porazan podatak

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

Kinder Bueno, Kinder Happy Hippo, Kinder Milch-Schnitte, Kinder Pingui, Kinder Surprise… Sva ova šećerna droga uzrokuje debljinu i zdravstvene tegobe, pa nemojte onda biti 'surprise' kada vašem kinderu daju dijagnozu

U Parku Gradac trebalo je postaviti znatno više sportskog sadržaja i za djecu i za odrasle

bila je naš Sanchez Pizjuan, a neugledni dolac do zgrade Suzanne Lenglen. Igrali smo nogomet, košarku, tenis, atletiku… A onda je završilo mračno doba Jugoslavije, došla je Hrvatska i upalilo se svjetlo. Investitor je sad mogao dobro vidjeti na kojoj parceli će zaraditi. Nakon geodetskih izvida, tutnuo je Vladajućoj Stranci zelembaće, a oni su u prostornom planu naš Sanchez Pizjuan prebacili iz nogometne livade u građevinsko zemljište. Investitor je zadovoljno trljao (Poncije Pilatove) ruke, ali bilo mu je malo, pa je odlučio čitav postupak još jednom ponoviti. Potom je i naša Suzanne Lenglen prebačena iz zemljanog teniskog terena u mješoviti poslovno-stambeni kompleks. Malo-pomalo, sve su livade i parcele oko zgrada u Dubrovniku na kojima su se djeca igrala osamdesetih godina, pretvorene u nove zgrade. U istom intervalu, niti jedno novo igralište osim onog na Hladnici nije napravljeno. Kakav porazan podatak. U Dubrovniku desetljećima kronično fali sportske infrastrukture. Trebala bi nam nova sportska dvorana, novi nogometni stadion, novi bazen, staze za trčanje i vožnju biciklom, trebali bi nam novi teniski tereni, nova kvartovska igrališta, ali ništa od toga se nije napravilo, jer tu nema love. Nema zelembaća koje pilaju investitor i stranke na vlasti. Ali nije ni uvijek isključivo problem u mitu i ko-

Kolumna Škura bura 27

rupciji, nego čistoj nesposobnosti. Pogledajmo samo novouređeni park Gradac. Ogromna se lova stukla, a što se dobilo? OK, park izgleda ljepše i uređenije, ima i igralište za najmlađe, ali starija djeca i odrasli ne mogu potrošiti ni desetak kalorija. Pa da se nisu mogle postaviti sprave za vježbanje na otvorenom i šipke za zgibove? Također, moglo se staviti i stolove za stolni tenis kakvi su primjerice u Čokolinu, trebalo se svakako napraviti i boćalište, pa i mali nogometni teren za djecu, ali tome tko je odlučivao sport i rekreacija nisu bile ni na kraju pameti. Eto, radi svega ovoga imamo debelu djecu koja će sutra kad odrastu puniti bolnice. I ne, roditelji nisu glavni krivci, ništa u sistemu ne valja, od prehrane u vrtićima i školama, preko loše porezne politike i manjka sportske infrastrukture, pa sve do nesposobnih projektanata koji odlučuju kako će park Gradac izgledati, a u životu nisu otrčali krug na igralištu. Nego da skratim priču i pretvorim je u pjesmu: Djeca su nam debela jer širi ih Nutella i krušina bijela A ona davna parcela sad je građevna cijela pa znojna nisu tijela znojna nisu tijela…

28 Kolumna

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Piše Mario Klečak

‘KO NE ZABIJE, TAJ PRIMI O

pozicija i njezini štovatelji nestrpljivo su čekali vidjeti kako će Vlada aferu Like i organiziranog kriminala nekako neutralizirat, prepakirat i, po mogućnosti, prebacit na neku sasvim drugu, ‘važniju temu’. Nakon što su deseci tisuća ljudi izašli na zagrebačke ulice zbog 44.000 tona ilegalno odloženog otpada u Lici, premijer Plenković je u Saboru, na kritike oporbene Ivane Kekin, odgovorio: ‘Mucice, igrat ćemo se do izbora, igrat ćemo se malo čvršće i veselim se toj igri’. I fakat – igra je odma krenula. Glavni grad je ostao bez javnog prijevoza, a kao dodatni dokaz da se igra malo čvršće, i bez odvoza smeća. S malim plaćama, kažu gladni komunalci, ne može se radit. Zagreb je tako u vrlo kratkom roku dobio ono što političari najviše vole; uvalit odgovornost suparnicima. Ovaj spontani pokušaj paraliziranja grada kojim upravlja protivnička koalicija, prema sumnjama oporbe, odlično se uklopio u političke potrebe vladajućeg HDZ-a. Ljevica je ZET-ov i štrajk Čistoće čak usporedila s nekadašnjim šatorašima i plinskim bocama na Trgu. Razlika je samo u tome što je umjesto prijetnje bocama, gradu zaprijećeno pretrpanim smrdljivim kontejnerima i blokadom prometa. Dokaza za ovu opstrukciju, naravno, nema. Ali hrvatska politička mašta nikad nije dopuštala da je nedostatak dokaza spriječi u nekom naumu. Tako se za štrajk počelo prozivati šefa sindikata Čistoće Mumina, čiji je sin Armin,

zastupnik nacionalnih manjina, predložen za potpredsjednika Hrvatskog sabora. Istina, manjine jesu dio vladajuće većine koja podržava Plenkovića. Ali to još uvijek nije dokaz da je ambiciozni mladi Armin ocu šapnuo: Tata, blokiraj Zagreb i fotelja je naša. Nego je to vjerojatno podvala oporbe i dokaz da će se i ‘’mucice’’ do izbora igrat – malo čvršće. ubrovački gradonačelnik očito je odlučio da ono što običnim ljudima služi kao ukras na tijelu, njemu posluži kao svojevrsni šalabahter za rukovođenje gradom. Kad su već gradski programi, odluke i poslovi tako brojni i komplicirani, zašto se smjer politike ne bi jednostavno ispisao na koži? Prvo se pojavio škorpion na njegovom ramenu, početkom 2021., nakon što se gradonačelnik cijepio protiv koronavirusa. Za škorpiona kažu kako je simbol osobe koja se zna branit, a njegova otrovna bodlja poručuje da je ne diraš. Teško je općenito zamislit prikladniji gradski logo za političara s autoritetom, nesklonom bombastičnim pitanjima, koja nisu unaprijed odobrena. Druga tetovaža bila je ruža vjetrova, odnosno kompas. Sam gradonačelnik je objasnio da ga podsjeća kojim smjerom ide kroz život. Vrlo praktična stvar. Pogotovo u politici, gdje građani ponekad imaju dojam da kompas postoji, ali da iglu ponekad nešto ometa, ili je narihtano prema vlasnikovoj procjeni sjevera. Ono, prema mahovini, nakon šumskog

požara. Ako se pritom ne’ko od građana izgubi, uvijek ostaje mogućnost da je sam kriv, jer je pogrešno čitao kartu. A onda je stigla i najnovija tetovaža: engleska riječ discipline, uz motiv strelice. Tradicionalniji dio biračkog tijela i politički oponenti na društvenim mrežama, izražavaju skepsu prema tetovažama javno eksponiranih dužnosnika, a u korist formalnije pojavnosti, dok dio javnosti i mlađih sugrađana, pozitivno gleda na razne tjelesne grafite. Komentari često ističu kako je riječ o modernom pristupu, koji razbija strogu i uštogljenu sliku klasičnih političara, te da svatko ima pravo na osobno izražavanje na vlastitom tijelu. A starijim grintavcima sve izgleda ko pažljivo sastavljen priručnik za gradonačelničku profesiju. Škorpion poručuje: ne prilazi preblizu. Kompas znači: ja znam smjer. Strelica: ide se naprijed. A disciplina: tako će bit, jer sam ja tako odlučio. Još samo nedostaje četvrta tetovaža; javni interes, ispisana sitnim slovima tamo negdje, gdje je tetovirana osoba ne može vidjeti bez pomoći - ogledala. upanijski sud u Zagrebu obustavio je izvršenje kazne Miroslavu Kutli i naložio povlačenje tjeralice, nakon što mu je zastarjela posljednja neizvršena zatvorska kazna, doznaje se na sudu. Čovjek je bio pravomoćno osuđen još 2017. godine na tri godine zatvora, zbog tri kaznena djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, a nakon te privatizacijske epopeje os-

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

talo je oko 170 uništenih tvrtki i između 30 i 50 tisuća ljudi bez posla. Iste godine je upućen na izdržavanje kazne, ali se Kutle, prema sudskom obrazloženju - igrao skrivice. Pa je raspisana tjeralica. I tako je hrvatsko pravosuđe dobilo utakmicu koju nije moglo izgubiti: ako osuđenika ne možeš pronaći dovoljno dugo, pronađeš - zastaru. utle se i nije baš skrivao, nego se preselio u svoju drugu domovinu, Bosnu i Hercegovinu. Sad je posljednja pravna prepreka njegovu povratku u Hrvatsku – nestala. Ne zato što je presuda poništena, ne zato što je proglašen nevinim, nego zato jer hrvatsko neovisno pravosuđe ima jednu vrlo preciznu mjeru vremena: ili tri godine zatvora, ili troduplo dulje odsustva izvan Hrvatske. Nije navedeno ima li u zakonu klauzule koja obavezuje državu da nakon zastare gonjenja, bjeguncu plati odštetu za pretrpljene duševne boli i sramotu. A najljepši dio hrvatske pravosudne bajke; ni’ko nije pomilovao Kutlu. Niko

od političara nije nazvao telefonom. Samo su institucije uredno odradile svoj posao, svaka u svojoj nadležnosti. Sve po zakonu! Istina, zakone donosi Sabor. Dakle, politika donese pravila, pravosuđe ih primjenjuje, osuđenik dovoljno dugo čeka, i svi zajedno mogu zaključiti da je pravna država pobijedila. U našoj zemlji, sportskom slavom ovjenčanoj, živi barem milijun nogometnih stručnjaka, izbornika, sudaca, pomoćnih trenera i onih koji su još ko djeca na školskom igralištu točno znali gdje je bivši izbornik Dalić - falio. Svi imaju različite stavove o svemu, ali ovih dana vlada rijetko viđeno jedinstvo: novi izbornik već je ušao u povijest i postao legenda! Okrivljen je za najveći nogometni poraz u povijesti hrvatske reprezentacije, i to lijepo, pred domaćom publikom. Kažu, ime mu je Slaven, Slaven Bilić 007. Samo što naš junak, umjesto legendarnog Martinija, protresenog, a ne promiješanog, pije - Seven Up. Valjda zato što nakon sedam komada više nema potrebe niš-

Kolumna 29

ta promiješati. Sve je već bilo dovoljno uzdrmano. Drugi ga brane, pa za ovaj povijesni podvig prozivaju bivšeg izbornika Dalića. Kažu, iscijedio je generaciju do zadnje kapi, nije napravio smjenu navrijeme, vidio je kamo sve vodi i hitro se maknuo daleko na Istok, kad je shvatio da se bliži kraj. Zato oni nikako ne bi izbacili novog izbornika. Treba izbacit cijelu reprezentaciju, a ne njega. Jer, prema dubokim političkim i domoljubnim analizama navijača, reprezentativci su zasigurno bojkotirali novog izbornika, zato što on ne nastavlja svete tradicije prethodnika; uopće se ne krsti prije utakmice, ne stavlja ruku na srce tijekom himne! Nije upućen ni u zasluge domoljubnih pjevača koji njeguju hrvatske junake, uključujući i one iz vremena NDH. Možda je upravo tu bila tajna hrvatske nogometne slave. Prije utakmice treba javno iskazivat vjeru, domoljublje i glazbeni ukus. A nogomet? Nogomet se nekako sam od sebe dogodi. Ovaj put se dogodio sedam puta.

30 Fotogalerija

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Tonći, Ivan, Niko i Ante - bez obzira na to kolike su im penzije, kava se pred RK Srđ neizostavno popije

Luko, Mara, Kristina i Karloti - u Uvalu su žurili, ne bi li zalazak Sunca u more "ulovili"

Ivica i Srećka - život i posao ih je u Bruxelles "poslao", najsretniji su bili kad je momenat za kraći, ili duži, povratak u rodni Dubrovnik došao

Borna, Ina i Vlado - kažu da je obnovljeni park Gradac čarobno mjesto i posjećuju ga rado

Josip i Stijepo - obojica se susretu raduju, ne vide se često, prvome je Dubrovnik, potonjem Švedska življenja mjesto

Fotogalerija 31

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Tin, Matija, Lora, Ema i Margarita - u najdražem društvu se na lapadsku šetnicu rado osvježiti i družiti hita

Maroje i Gordana - svoj voljeni Grad sinčića i majku gledati i vidjeti sa Srđa gusta oboje

Ira, Mey i Ensar - obitelj čuva uspomene na svoga svekra, djeda i oca, a diljem svijeta se zna da je Mersad Berber bio velik slikar

Marko i Antun - prijatelji su na Lokrumu bili, kao i uvijek, nešto lijepo vidjeli i naučili

Kim i Batan - sretan je deda što je voljenu unučicu mogao razveseliti porcijom najdražeg sladoleda

32 Priče o moru i brodovima

Petak, 24. travnja 2026. Dubrovački dnevniK

ZANIMLJIV TRANSATLANTSKI LAJNER

Piše Ivo Batričević foto Privatna arhiva

RMS "ARCADIAN" Torpediran je u Prvom svjetskom ratu, a obnovljen nas je posjetio 1927. godine Naposljetku je postao sekundarna sirovina u proizvodnji novih oružja koja su Zemlji izlazećeg sunca trebala da zahukta svoj ratni stroj i započne novi svjetski sukob Dubrovnik je 1927. godine u dva navrata posjetio jedan zanimljiv transatlantski lajner. Bio je to ARCADIAN, parobrod u vlasništvu britanske brodarske tvrtke Royal Mail Steam Packet Co. koji je na lokrumsko sidrište prvi put uplovio 21. travnja s 450 putnika i 334 člana posade, a potom i 8 lipnja sa 499 putnika i 334 člana posade. Kako je u to vrijeme lokalni tjednik "Narodna svijest" zabilježio, ARCADIAN je ovamo doplovio na kružnom putovanju s itinererom: Southampton, Gibraltar, Palma de Mallorca, Barcelona, Dubrovnik, Kotor, Malta, Alžir, Tanger i povratak u Southampton. Kao novogradnja broj 388 porinut je u more 26. rujna 1906. u brodogradilištu Harland & Wolff u irskom Belfastu, a kompletiran je 8. siječnja 1908. godine. Na prvo komercijalno putovanje pod imenom ASTURIAS zaplovio je 24. siječnja 1908. iz Londona preko Sueza prema Australiji. Bio je to brod od 12015 bruto registarskih tona, dug 157,6 i širok 19 metara, a mogao je prihvatiti 3300 putnika u prvom, 140 u drugom i 1200 putnika u trećem putničkom razredu. Dva parna Harland & Wolff, 8- cilindarska parna stroja četverostruke ekspanzije ukupne snage 7450 KW su pokretala brod preko dvije propele ekonomičnom brzinom od 15 čvorova. META NAPADA PODMORNICA Imao je četiri broda blizanca koji su nosili u imenu početno slovo (A): RMS ARAGON, RMS AMAZON, RMS ARAGUAYA i RMS AVON. Zanimljiv je brod

ARAGUAYA koji je kasnije plovio za dubrovački Jugoslavenski Lloyd pod imenom KRALJICA MARIJA te je imao luku upisa Dubrovnik. ASTURIAS je nakon prve plovidbe prema Australiji započeo novu prugu iz Southamptona za Buenos Aires u Argentini. Početkom Prvog svjetskog rata rekviriran je u kolovozu 1914. za potrebe britanske Royal Navy i preuređen je za brod bolnicu za prihvat 1700 ranjenika. Sudjeluje u borbama oko Dardanela i prevozi ranjenike prema Solunui Egiptu. Dva puta ASTURIAS je bio meta podmorničkih napada, prvi put 1915. kod Le Havrea u Fran-

Petak, 24. travnja 2026. Dubrovački dnevniK

Dva puta ASTURIAS je bio meta podmorničkih napada, prvi put 1915. kod Le Havrea u Francuskoj kada ga je torpedo promašio. Međutim drugi put u svibnju 1917. prilikom isplovljenja iz luke Avonmouth u Južnom Devonu je pogođen, ali ga je unatoč velikim oštećenjima posada uspjela nasukati.

cuskoj kada ga je torpedo promašio. Međutim drugi put u svibnju 1917. prilikom isplovljenja iz luke Avonmouth u Južnom Devonu je pogođen, ali ga je unatoč velikim oštećenjima posada uspjela nasukati. Pregledom broda ustanovljen je totalni gubitak (Total Loss) pa je olupina predana vjerovnicima. Naknadnom provjerom je ustanovljeno da bi kvalitetno izgrađeni brod još mogao poslužiti kao skladište oružja te je otegljen u Plymouth gdje je provizorno osposobljen za novu ratnu ulogu. POSJETI DUBROVNIKU Nakon dvije godine još je jednom otegljen, ovaj put u Belfast na isto mjesto na kojemu je ranije bio i izgrađen. Tu je kvalitetno preuređen u brod

Priče o moru i brodovima 33

za kružna putovanja na koja je zaplovio 1922. ali pod novim imenom ARCADIAN. Turistička putovanja poduzima u vodama Skandinavije, Kariba i Sredozemlja, pa je na njima tako doplovio i do Dubrovnika dva puta. Nažalost, već stari i istrošeni brod nije mogao konkurirati sve većem broju novogradnji, pa je 1930. raspremljen u luci Southampton. Tu je ARCADIAN ostao sve do veljače 1933. kada je prodan u japansko rezalište brodova Amakasu Gomei Kasha koji ga je kupio za 13700 britanskih funti. Tamo je do konca godine završio u bezličnoj hrpi starog željeza. Zapravo postao je sekundarna sirovina u proizvodnji novih oružja koja su Zemlji izlazećeg sunca trebala da zahukta svoj ratni stroj i započne novi svjetski sukob.

34 Sport

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

KRENULA S LAPADA BURA

Kakvo otvaranje sezone: Square u prva dva kola postigao čak 13 pogodaka Za razliku od prošle dvije sezone, u koje je dubrovački malonogometni klub nešto lošije ulazio, ove godine letvica je od početka postavljena visoko. Momčad trenera Iva Jukića upisala je dvije pobjede u kojima nisu bili favoriti Dubrovački prvoligaš u drugom je kolu Super- kraja. Potom je uslijedio pravi delirij u Gospinom Sport Hrvatske malonogometne lige došao do polju pred četiristotinjak navijača. Točno 20 druge pobjede ove sezone. Nakon što su u prvom sekundi prije kraja u strijelce se upisuje Maro kolu slavili na gostovanju u Makarskoj (3:7), sada Đuraš i tri boda ostavlja u Gospinom polju. Ali, su u Gospinom polju srušili aktualne osvajače ni to nije bilo sve, jer uspio je poentirati i Matej Kupa i Superkupa, HMNK Rijeku. Budžetom i ros- Perović na prazan gol za konačnih 6:4. terom jednu od najjačih ekipa lige. Pogotke za Square postigli su Maro Đuraš (x2), „OVU MOMČAD GRADIMO VEĆ TRI GODINE” Marko Kuraja (x2), Matej Perović (x2), dok su za Ri- Square je prošle sezone dospio u polufinale jeku pogodili Rafinha (x2) te Elvis Husarić (x2). Da- HMNL, iako je prvi dio sezone dubrovački saskle, svi strijelci pogađali su dva puta. Dubrovčani tav proveo u blizini zone ispadanja na tablici. Sesu do pobjede došli u zadnjim trenucima utak- zonu prije toga skoro pa bolje zaboraviti, kada je mice, nakon nekoliko promjena vodstva u susretu. Square išao u borbu za ostanak u ligi. Ove godine ipak nešto drugačija priča. SQUARE GUBIO, PA ONDA VODIO +2 NA „Momčad se ne gradi jednu sezonu. Mi ovu POLUVREMENU momčad gradimo već tri godine, ovo je moja treća Gosti su prvi poveli, Elvis Husarić bio je strijelac sezona ovdje. Svake godine dodajemo još jedan u osmoj minuti za riječkih 0:1. Square je uzvratio kotačić koji je bitan. Mislim da ove godine igramo u 15. minuti, majstorskim pogotkom Mara Đuraša jako dobro, također mislim da možemo igrati sa za oduševljenje na tribinama i 1:1. Kakva se drama svima, što smo već i pokazali” – rekao je trener odvila unutar zadnjih pet minuta igre prvog polu- Squarea Ivo Jukić. vremena, u kojima su pala još četiri gola. Riječane U trećem kolu gostuju kod novaka u ligi, splitskog je u ponovno vodstvo odveo Rafinha (15'), a malo Hajduka, u nedjelju (11. listopada) od 19:45. Potom nakon toga na novo izjednačenje postavlja Marko u četvrtom kolu dočekuju omiški Olmissum, aktuKuraja za 2:2. No, nije to bilo sve od Squarea za alne prvake Hrvatske. prvo poluvrijeme, jer Matej Perović se u 18. minuti našao na pravom mjestu u pravo vrijeme. Glavom postiže pogodak na odbijancu za prvo vodstvo domaćih – 3:2. No, Square na poluvrijeme odlazi s čak četiri pogotka, jer zabio je i Marko Kuraja s bijele točke za 4:2. NEŠTO DRUGAČIJE OTVARANJE DRUGOG POLUVREMENA, SPEKTAKL NA KRAJU U nastavku susreta Rijeka je uglavnom držala posjed, ali pokušaji su većinom bili bezopasni po gol Zorana Primića. Dubrovčani su odličnom obranom u drugom poluvremenu dugo zadržali vodstvo +2, ali sve do 36. minute, kada Rafinha postiže svoj drugi pogodak za 4:3. Odlučio se gostujući trener Alen Jukić na golmana igrača, a urodio mu je plodom, jer Rijeka u konačnici izjednačava susret na 4:4. Husarić upisuje svoj drugi pogodak, a bilo je to otprilike dvije minute prije

Piše: Rafael Barkiđija Foto: Rafael Barkiđija

Slavlje Squarea nakon velike pobjede nad Rijekom

Sport 35

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

Dubrovnik Sharksi na završnici PH u Zadru: (gornji red) Miho Haklička, Luka Tokić, Maro Zelen, Kruno Kuzmanić; (donji red) Bruno Soldo, Rafael Barkiđija, Marko Miletić, Ivo Purkić, Marin Savinović, Luka Stanišić

OPET TAJ SPLIT...

„Prokletstvo” nastavljeno: Dubrovnik Sharksi drugi u državi, ponovno ih zaustavio isti protivnik Ovo je vjerojatno jedini medij u cijeloj Lijepoj Našoj u kojoj se može pročitati ovaj izvještaj. Uglavnom, u Zadru je u subotu 3. listopada, održan final four Hrvatske flag football lige za sezonu 26/27. Nastupile su četiri momčadi, a među njima i Klub američkog nogometa Dubrovnik Sharks Final fouru prethodio je regularni dio sezone sa sedam klubova, u kojem je prvo mjesto uzela momčad Zagreb Blacks. Drugi su bili branitelji naslova, Split Seawolvesi, treći Zagreb Goldsi, dok su četvrti bili upravo Sharksi. Time je bio poznat kostur doigravanja. Sharksi u polufinalu na prvoplasirane Blackse, a Split na Goldse. U sjajnoj utakmici Dubrovnik dolazi do pobjede u polufinalu protiv prvoplasiranog Zagreba (27:24), čime su izborili finale protiv Splita, koji je deklasirao Goldse. U finalnom susretu Sharksi su prvi poveli, da bi Split preokrenuo susret i poveo za dva polaganja prednosti. Sharksi su smanjivali zaostatak, ali čak šesti put u povijesti dubrovački sastav gubi u finalu od brojčano nadmoćnijeg Splita. Završilo je na kraju 24:14 za Morske vukove,

koji jesu bili brojčano nadmoćniji, ali ni Dubrovnik nije bio daleko od pobjede. Splićanima je to pak deveti naslov zaredom, čime su nastavili dominaciju u Prvenstvu Hrvatske. Podsjetimo, flag football je brža i kontaktno blaža verzija američkog nogometa, u kojoj igrači umjesto obaranja protivnika skidaju zastavicu („flag“) pričvršćenu za pojas. Igra se s manjim brojem igrača i naglasak je na brzini, dodavanjima i taktici, dok su fizički kontakti znatno ograničeniji nego u klasičnom američkom nogometu. Sport će, uz to, 2028. godine u Los Angelesu prvi put biti dio olimpijskog programa, nakon što ga je Međunarodni olimpijski odbor službeno uvrstio među dodatne sportove za LA28. Tim je Hrvatski savez američkog nogometa primljen u Hrvatski olimpijski odbor, čime su se stvorili preduvjeti za malo ozbiljniji rad.

Piše: Rafael Barkiđija Foto: Ivana Smilović Barkiđija

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN ***

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Kompromisom svatko dobiva ono – što nije htio.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN ***

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

TKO SAM DANAS ŠTO JE

Tko sam danas što je od mene ostalo Deset cenata sam nego nekad niži Moj odlazak sve je bliži mi i bliži Gotovo ni za što ne hajem nimalo Tek svršit početo kad bi mi se dalo Svaki propust se u neuspjehe knjiži Sin moj meni dosad vazda ponajbliži Ni njemu do mene nije više stalo Kako sam sve niži korak je sve kraći Sve sporiji isto ne mogu uzaći Uza stepenice do našega kata Konteso svjedočiš boli nepovrata Bilo svjetlo noćno ili ono danje Vidiš stablo jučer − to danas tek panj je 13/11/25

humanitarni prilozi DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE DUBROVAČKO -NERETVANSKE ŽUPANIJE Umjesto cvijeća u spomen na pok. Jelu Prkačin, 50 eura prilaže obitelj. Cvjetko Prkačin Udruga za Down sindrom DNŽ U spomen na Dominika Vidoš, Smiljan i Ines udruzi prilažu 50,00 EURa MASLINA Obitelj Uroš u spomen na pok. Živka Vujasionović umjesto vijenca prilažu 100,00 Eur Obitelj Klare Šiljeg u spomen na pok. Živka Vujasinović umjesto cvijeća prilažu 50,00 Eur CARITAS U spomen na dragu Katicu Vladović – Relja, obitelj Iva Klaić donira 50 eura. Prilog u znak sjećanja na Davora Spajića umjesto cvijeća Rina Kralj Brassard donira 50 eura UDRUGA POSEBAN PRIJATELJ Donacija u iznosu od 450 eura uplaćena je u spomen i u ime lijepih sjećanja na Elu Sarić, od njezinih akavaca iz osnovne škole.

Tribina s prof.dr.sc. Hrvojem Klasićem Dana 13. listopada 2026. godine (utorak) u 18.00 sati u prostorijama Studentskog centra u Dubrovniku, Marka Marojice 2B, u organizaciji Udruge antifašista Dubrovnik, održat će se tribina s prof.dr.sc. Hrvojem Klasićem. Pozivamo sve članove i zainteresirane građane da nam se pridruže.” Dr.sc. Radmila Šutalo, predsjednica Udruge antifašista Dubrovnik

Dubrovački dnevniK Petak, 20. ožujka 2026.

Županija 37

38 Mali oglasi

AUTO / MOTO Prodaje se Fiat punto 1.2 SX, 2000 godište,registriran. Info na 099 4934134. Prodaje se Škoda Octavia, 2005. godište, registrirana. Cijena: 2.300 €. Kontakt: 098 244 458. Prodaje se VW Passat 1.9 TDI, 2004. godište, 500.000 km, registriran do 01/2027. Cijena: 1.000 €. Kontakt: 091 525 7560. Prodajem Volkswagen Golf IV, 1.4 benzinac, 1999. godište. Prešao 279.000 km, registriran do 1. 7. 2027. godine. Cijena: 1.100 €. Kontakt: 098 366 513. Mini Cooper Cabrio (2008.), prešao 79.500 km, benzin, ručni mjenjač, 6.000 €. 098 98 29 165 Prodajem Peugeot 206, 168.000 km prešao, 2001. godište. Ima kuku. Cijena 400 EUR. Kontakt: 097 608 4077. Hyundai Accent, 1998. godište, prešao 51.271 km. Cijena 600 EUR. Kontakt: 092 102 1597. Prodajem automobil Toyota Auris 2007., 1.6 V, automatik, u voznom stanju. registriran do rujna 2027. Zimske i ljetne gume na felgama. Cijena: 1.500 eura. Tel. 091 574 8929 Prodajem Renault Scenic II, 2007. godište, 206.000 km, automatska klima. Cijena: 2.200 eura. Tel. 098 982 4076 IZNAJMLJIVANJE Ženska osoba traži skromni stambeni prostor, dugoročno. Kontakt. 091 895 7061. Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA Prodaje se stan u obiteljskoj kući na Nuncijati, prizemlje. 84 kvadrata. Četiri sobe, banja, hodnik, dnevni boravak i kuhinja s garažom i dva magazina i vrt. Samo ozbiljni kupci. 095 756 6577 Prodaje se poslovno-stambeni prostor površine 99 m² u Lapadu, u blizini Solituda. Prostor se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice, dok ostatak čini uredski prostor s drugim toaletom. Novogradnja iz 2021. godine, uz dva parkirna mjesta. Kontakt: 098 850 830. Prodaje se jednosoban stan

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

površine 30 m² u Mokošici. Cijena po dogovoru. Kontakt: 098 983 5968.

dva parkirna mjesta. Cijena: 560.000 €. Kontakt: 098 243 197.

Prodaje se prazno grobno mjesto na Rožatu. Kontakt: 099 577 0494.

Kupujem trosoban stan na području grada, bez agencija. 099 432 1986

Potražujem manji jednosoban stan s odvojenom spavaćom sobom i balkonom ili lođom, površine 30–40 m², bez potrebe za renovacijom, na nižem katu, na području Lapada ili Gruža. Bez agencija, molim. Kontakt: 099 799 9016.

Prodaja renoviran stan u Lapadu za cetveroclanu obitelj fiksna cijena 350.000,00€. Drugi kat, Vojnovic, nema lifta. Mobitel 0993253034

Prodajemo poslovno-stambeni prostor površine 100 m², koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice, dok ostatak čini uredski prostor s posebnim toaletom. Nekretnina se nalazi u Lapadu, u blizini Solituda, u novogradnji iz 2021. godine, te ima dva parkirna mjesta. Cijena: 560.000 €. Kontakt: 098 243 197. Građevinsko zemljište, 792 m², Sarajevsko naselje, pogled na Plat. Kontakt: 091 544 5395. Prodaje se kompletno renoviran i odmah useljiv stan u Lapadu, površine 57 m². Sastoji se od dviju spavaćih soba s bračnim krevetima, dnevnog boravka, hodnika, kuhinje, WC-a s tuš-kabinom, balkona i šupe. Stan se nalazi na trećem katu zgrade bez lifta, odlične je gradnje i jugozapadne orijentacije. Cijena: 385.000 €. Prodaja bez agencije. Kontakt: 098 253 424. Prodajemo poslovno-stambeni prostor površine 100 m² u Lapadu, u blizini Solituda. Prostor se nalazi u novogradnji iz 2021. godine, a sastoji se od dviju soba, kuhinje i kupaonice te uredskog prostora s posebnim toaletom. Pripadaju mu

Prodaje se suvlasnički udio (1/4) stare obiteljske grobnice na groblju Boninovo, na atraktivnoj lokaciji u blizini crkve. Grobnica pripada staroj dubrovačkoj obitelji, krasi je nadgrobni spomenik Ivana Rendića te ima slobodna mjesta za daljnje korištenje. Prijenos prava korištenja provodi se sukladno važećim pravilima. Cijena: 50.000 €. Info: kolonija2025@gmail.com

Prodajem lijep dvosoban stan .Kupujem manji stan u Cavtau župi dubrovačkoj.stan ima tu ili bližoj okolici. Stan mora 130 kvadrata.86 je odma use- biti u prizemlju ili 1. kat, te brzo ljivo,s 30 kvadrata je rau bau useljiv. Novija gradnja / uredno garsonjers.može se spojiti sa održavan. Cijena do 250.000 stanom a može odvojeno(na- Eura. Svi papiri moraju biti pravit apartman.stan im veliko uredni. Mob. 095/819-9767 dvorište i parking.papiri čisti. za sve upite javiti se na broj Kupujem stan za 110 tisuća 098924 8009. eura u Dubrovniku (s Mokošicom). 0981994683 Građevinsko zemljište površine 3.000 m², u predviđenoj Šipan – kupujem poljoprivredgospodarskoj zoni u blizini no zemljište. Također sam Zračne luke, prodajem. zainteresiran za kupnju suvlaMob. 091 614 3946 sničkog udjela. Za preporuku pri kupnji isplaćuje se provizija. Prodaje se renoviran stan u La- Mob: 097/7236306 padu, pogodan za četveročlanu obitelj. Fiksna cijena iznosi Traži se zemljište površine 500 358.000 €. Stan se nalazi na m² ili više u Župi dubrovačkoj ili drugom katu zgrade bez lifta, Komolcu. Poželjan je dugoročna području Vojnovića. Mobitel: ni najam. Potreban je pristup 099/325-3034. za kamion. Plaća se naknada za preporuku. Mob: 097/7236306 Prodajem građevinsko zemljište površine 736 m² u Moluntu. Tražim partnera za izgradnju Mogućnost priključka na stru- stanova u Zatonu. Kontakt: 097 ju, vodu i kanalizaciju nalazi 600 7613. . se nadomak parcele. Cijena na upit. Kontakt: 098/324-179. Tražim dvosoban stan na području grada, bez agencija. Kupujem garažu, magazin ili Mob: 091 540 3370. bilo kakav drugi radni prostor na području grada ili okolice. Prodajem stan u Trebinju, 75 Nazvati: 099 760 6720. kvadrata, blizu centra. 091 6144 918 Mijenjam dva stana u Metkoviću, ukupne površine 90 m², za Prodaje se kuća u Cavtatu, na stan u okolici Dubrovnika, Ko- Prijekome, 80 m², s taracom i navlima ili Župi dubrovačkoj. vrtom. Mob: 098/1691106. Mob: 091 614 3946. Zaposleni bračni par s djecom Kupujem stan ili kuću na po- kupuje stan na području grada tezu od Brsečina do Župe du- Dubrovnika. Kontakt telefon: brovačke, do 270.000 €. Mob: 099/854-8028 098/189-1334 Prodajem zemljište (dvije parZbog hitnosti prodajem poljo- cele) na ulasku u Žuljanu, 50 m privredno zemljište u Mihanici od mora, pogodno za turizam i (Kraljeva), površine 4400 m², druge djelatnosti. Prva parcela čestice 948/2 i 948/3. Osiguran čestica zemlje 471/1 površine je pristupni put za vozila i stro- oko 200 m2 i druga čestica 482 jeve, a teren je idealan za OPG, površine oko 300 m2. Cijena nasade ili turističku investici- oko 80 eur. Mob: 095 358 8204 ju. Cijena: 46.000 €, uz moguć dogovor za gotovinsku isplatu Prodajem građevinsko zemljiodmah. Kontakt: 095 369 6454. šte na Grudi. Cijena 80 €/m².

Mali oglasi 39

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

Mob: 099 642 8623 Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370 Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411 Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468. Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18. Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676 Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527 Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766 Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660 Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545 Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631 Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891 Mladi par kupuje stan do 60

m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306 Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946 Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468 Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029 Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127 Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773 Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799 Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557 Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561 Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545 Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970 Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107 Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848 Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545 Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App. Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794 Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Mob: 098/599 012 Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351 Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145. Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

P r o d a j e s e s t a n (Cavtat Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Zvati na 098/850-820 od 19-20 h. Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946 Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca.

Kontakt: 091 901 9476 Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476 Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076. KUPNJA I PRODAJA RAZNO Prodajem kutnu garnituru poznate marke Vero, svijetlosive boje, od štofa, dimenzija 270 × 170 cm. Može biti postavljena na lijevu ili desnu stranu te ima spremište za stvari. Kupljena prije dvije godine, nova plaćena 1.600 €, a sada se prodaje po cijeni od 500 €. Kontakt: 099 299 3703. Prodajem 200 LP-a samo za kolekcionare. 099 850 2806 USLUGE RAZNO Buffet Škola traži djelatnicu za puno radno vrijeme i stalni radni odnos. Mob. 091 626 2640 Sve vrste kombi prijevoza. Kontakt: 098 765 757. DEŽURNE LJEKARNE -LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 5.10. do 11.10. - LJEKARNA ”GRUŽ “ od 12.10. do 18. 10.

preminuli KATICA FALKONI-PEDRINI 1947. ILINKA ĐUKIĆ 1947. NIKE BUJAK 1938. MARA KALEB 1940. NIKO VISKOVIĆ 1950. ANTUN TONČI GROSSEL 1944. MARE MARGARETIĆ 1932. JAKOV JAKŠA ARNERIĆ 1944. LJUBICA ČAGALJ 1949. ANE RAŠICA 1954. ADOLF ROSZANEGY 1942. IRIS HERCIGONJA 1979. IVAN BOROŠ 1945. FRANCIŠKA STJEPIĆ 1940. ĐIVO PEDRINI 1976. MARIJA PERIĆ 1931. ĐAPO FEHIM 1953. DRAGOLJUB NIKOLIĆ 1956.

40 Zadnja

Petak, 9. listopada 2026. Dubrovački dnevniK

NOVA PRIČA ZA DUBROVAČKE OGLASE!

Prodajem sobnu biciklu.

Prešla 0 km. Osušila 800 kila robe.

Telefon: 21 215 Zvati iza Santa Ba rbare

Što ti ne treba, nekome baš treba.

oglasnik. Objavi svoj oglas.

oglasi.dubrovackidnevnik.hr