Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)
Nakladnik
Dubrovački dnevnik d.o.o.
Ćira Carića 3
Dubrovnik
OIB 84019117288
Uprava
Lucija Komaić (članica uprave)
NAJVEĆI GUBITAŠI NOVIH PROSTORNIH PLANOVA
UŽARENA BITKA ZA PLOČE I DRUGE LUKSUZNE VILE
Novi GUP
investitorima izbija
stotine milijuna eura, neki od njih krenuli
u lov na dozvole
Novi GUP Grada Dubrovnika izbrisat će oko 185 građevinskih zona. Na vrijednom prostoru Ploča gradnja se striktno ograničava, dok na drugoj strani grada, padine Srđa s pogledom na Elafite na Nuncijati, ostaju zelena zona. Vlasnici atraktivnih nekretnina ovim bi potezima mogli izgubiti oko 500 do 700 milijuna eura samo na padu njihove vrijednosti. Među preostalim zelenim zonama posebno se ističe i nekoliko parcela u naselju Zlatni potok, koje su imale vrlo interesantan i turbulentan povijesni slijed
Piše: Ivona Butjer Mratinović
Novim izmjenama i dopunama GUP-a grada Dubrovnika, kojim se ograničava gradnja na preostalom vrijednom području Dubrovnika, 185 zona više neće biti građevinske kao i u prethodnim planovima. Na Srđu se briše apartmansko naselje te područje dobiva
isključivu sportsko-rekreacijsku namjenu, briše se i dio turističkih zona, a nova pravila se odnose i na vrijedno područje Ploča gdje se gradnja striktno ograničava, a prednost se daje malobrojnim preostalim zelenim zonama. Među njima se posebno ističe ne-
koliko parcela u naselju Zlatni potok, koje su imale vrlo interesantan i turbulentan povijesni slijed.
Naime, riječ je o česticama katastarske oznake br. 4907/1, 4910/1, 4905, 4906, 4727/1, 4728/1 u k.o. Dubrovnik koje se nalaze u atraktivnoj gradskoj zoni Zlatnog potoka odnosno u najelitnijem dijelu grada koji je mahom postao oaza luksuznih vila i apartmana. U neposrednoj blizini Grada, s neprocjenjivim pogledom, Ploče i Zlatni potok postali su investicijska meka za brojne poduzetnike, baš kao i preostale atraktivne zelene zone diljem Dubrovnika, koje su zanimljive istovremeno i raznoraznim mešetarima iz nekretninskog biznisa, zbog čega je opravdano u Dubrovniku konačno početi razmišljati o tome koje posljedice donose odluke o prostoru.
PO STAROME MOGU VILE, PO NOVOME GRADNJA UPITNA
Jedan od najzanimljivijih primjera su već navedena vrijedna zemljišta u Zlatnom potoku, koja se prostiru se na 26 tisuća kvadratnih metara, a prema važećim prostornim planovima nose oznaku M15. Ona označava mješovitu namjenu, zonu niske gradnje u zelenilu, odnosno gradnju vila u zelenilu. U pravilu, to znači kako to nije zona klasične višestambene gradnje, predviđena je niska, pretežito stambena gradnja, a naglasak je na zelenilu i manjoj gustoći izgradnje. Međutim, nove izmjene i dopune GUP-a za ovu
zonu predviđaju znatno restriktivnija rješenja. Naime, čestice koje se nalaze iznad puta, dakle iznad ulica Od Bosanke i Bruna Bušića, moraju ostati zelene zone. Dio koji se nalazi ispod spomenutih ulica ostaje građevinsko područje, ali uz posebne uvjete. Konkretno, za njega se nalaže izrada urbanističko-konzervatorske studije koja bi razmotrila što se tu uopće može graditi, a što ne. Naravno, riječ je o dodatnim restrikcijama, s obzirom na to da se u obzir uzimaju kriteriji koje treba poštovati kako se ne bi narušio karakter prostora, pa samim time isključuje preizgrađenost i prostorno ambiciozne projekte.
INVESTITOR PODNIO ZAHTJEVE NEKOLIKO
DANA PRIJE JAVNE RASPRAVE
Zanimljivo je kako je investitor prema Gradu Dubrovniku 23. lipnja ove godine, dakle svega nekoliko dana prije javne rasprave o novom GUP-u, poduzeo određene predradnje za realizaciju gradnje devet vila na ovom području. „Uvidom u evidencije nadležnog Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika, na navedenim katastarskim česticama nisu evidentirani zahtjevi za izdavanjem akata s pravom gradnje. Za iste postoje zahtjevi za utvrđivanje posebnih uvjeta i/ili uvjeta priključenja nadležnih javnopravnih tijela za gradnju devet stambenih građevina (vile u zelenilu)“, stoji u odgovoru Grada Dubrovnika na novinarski upit Dubrovačkog dnevnika. Dakle, ne
Zemljišta s ‘pogledom od milijun dolara’
Samo 12 dana nakon što su Dubrovačke vile sklopile ugovor s prodavateljem Duškom Bruerom, Gradsko vijeće Grada Dubrovnika na čelu s njegovim predsjednikom Zoranom Cikatićem te tadašnjom gradonačelnicom Dubravkom Šuicom, izglasava Odluku o donošenju GUP-a Grada Dubrovnika, u kojem sporne čestice, koje je kupovala tvrtka Dubrovačke vile, preko noći postaju građevinske. U GUP-u je za lokaciju o kojoj pišemo ucrtana oznaka M 15, odnosno vile u zelenilu, a tako je i danas. No, novim prostornim planovima predviđaju se drugačija rješenja.
radi se o zahtjevu za dozvolama za gradnju, koje su potrebne za realizaciju projekta, ali su učinjene prve predradnje koje su potrebne da bi se mogla zatražiti lokacijska odnosno građevinska dozvola.
VLASNICI POZNATA IMENA IZ
NEKRETNINSKOG BIZNISA
Atraktivno zemljište u Zlatnom potoku, za koje, između ostalih, novi prostorni planovi predviđaju znatno restriktivnija pravila građenja, je u vlasništvu tvrtke Projekt Dubrovnik d.o.o., čiji su vlasnici Branimir Vuletić i Blaža Pavičić. A prve kupoprodaje zemljišta na tom području vezivale su se uz ime generala Vladimira Zagorca, što je potrebno redom dodatno pojasniti.
Blaž Pavičić je sin poznatog poduzetnika koji je svoje bogatstvo stekao devedesetih i njegovo poslovno carstvo započinje u Rijeci, vezuje se uz nekretnine i poslovne prostore zbog čega je dobio nadimak ‘kralj Korza’ gdje je kontrolirao većinu od njih. Pavičićevo ime najviše se spominjalo tijekom 2021. godine zbog toga što je na njegovoj jahti boravio tadašnji ministar financija Zdravko Marić. Ovaj je događaj tada izazvao veliki interes javnosti jer se povuklo pitanje mogućeg sukoba interesa, no Pavičić je tada izjavio kako su on i tadašnji ministar dugogodišnji prijatelji te kako njegove tvrtke nisu poslovale s HBOR-om niti imaju poreznih dugova prema državi. Međutim, sljedeće godine su mediji izvijestili kako je protiv Mirka i Blaža Pavičića podignuta optužnica zbog utaje poreza u iznosu od tadašnjih 2,7 mili-
juna kuna. U medijima se o Mirku Pavičiću pisalo i prošle godine kad je njegova tvrtka AMEC Rijekatekstil d.o.o., prema pisanju medija, postala vlasnik atraktivnih nekretnina u crnogorskom Baru, a koje su trebale pripasti Republici Hrvatskoj, sukladno Rješenju Fonda za privatizaciju.
Ime drugog vlasnika tvrtke Projekt Dubrovnik d.o.o., Branimira Vuletića, kao i obitelji Pavičić, vezivalo se i uz šefa hrvatskog dm-a Mirka Mrakužića, kojega je bivši partner prijavio australskoj centrali dm-a tvrdeći kako preko svojih tvrtki iznajmljuje prostore dm-u, a poslovni partneri su mu u prijavljenim projektima bili Vuletić te Pavičići, povezani putem zajedničke tvrtke Sensa nekretnine d.o.o.
Također, Vuletić je surađivao s dubrovačkim investitorima Petrom Čučukom i Antom Srhojem. Bio je član Uprave tvrtke Sub Dubrovnik, koja je gradila šoping centar u Srebrenom, gdje je jedan od suvlasnika bio i Ivan Todorić. Osim toga, 2016. godine bio je član uprave tvrtke Petar nekretnine Dubrovnik d.o.o., koja je u vlasništvu Petra Čučuka. Također, pet godina, od 2011. do 2016. godine, bio je član Uprave tvrtke Srhoj nekretnine d.o.o., u vlasništvu Ante Srhoja. Ante Srhoj i Petar Čučuk zajedno posluju još iz vremena privatizacije Dubrovkinje. Vuletić je bio 2016. godine i član Uprave tvrtke Srhoj Dubrovnik, također u vlasništvu Ante Srhoja. S Čučukom i Srhojem, odnosno šoping centrom Downtown u Gružu, također je bio povezan preko društva Održavanje zgrade d.o.o., te tvrtke Katarza d.o.o..
Vrijedne parcele u Zlatnom potoku
Zanimljivo je kako
je investitor prema
Gradu Dubrovniku 23. lipnja ove godine, dakle svega nekoliko dana prije javne rasprave o novom GUP-u, poduzeo određene predradnje za realizaciju gradnje devet vila na ovom području.
SUMNJIVA PRENAMJENA ZEMLJIŠTA
Interesantan je i vlasnički slijed koji se veže uz zemljišta u Zlatnom potoku, o kojem je prvi pisao Dubrovački dnevnik, a odnosi se na sumnjivu prenamjenu prostora. Naime, prethodni vlasnik, tvrtka Dubrovačke vile d.o.o, koja se povezivala s Vladimirom Zagorcem, kupovala je parcele koje su se tada vodile kao pašnjaci, odnosno nisu ni bile građevinske. U člancima kupoprodajnih ugovora, do kojih je tada došao Dubrovački dnevnik, opisan je rok i način plaćanja te je bilo navedeno kako će tvrtka Dubrovačke vile d.o.o. prodavateljima u roku 15 dana od potpisivanja ugovora platiti kaparu (odnosno mali dio), dok će puni iznos „isplatiti po predočenju izvatka iz Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika iz kojeg će biti vidljivo da su predmetne nekretnine namijenjene kao građevinsko zemljište“.
Drugim riječima, u trenutku kupoprodaje, parcele nisu bile građevinske pa se u ugovoru potpisuje da puna cijena neće biti plaćena sve dok se zemljišta ne pretvore u građevinska. U slučaju da se to ne dogodi, ugovor će automatski biti raskinut. Samo 12 dana nakon što su Dubrovačke vile d.o.o. sklopile ugovor s prodavateljem Duškom Bruerom, Gradsko vijeće Grada Dubrovnika na čelu s
njegovim predsjednikom Zoranom Cikatićem te tadašnjom gradonačelnicom Dubravkom Šuicom, izglasava Odluku o donošenju GUP-a Grada Dubrovnika, u kojem sporne čestice, koje je kupovala tvrtka Dubrovačke vile, preko noći postaju građevinske. U GUP-u je za lokaciju o kojoj pišemo ucrtana oznaka M 15, odnosno vile u zelenilu, a tako je i danas. No, novim prostornim planovima predviđaju se drugačija rješenja. Kao vlasnik Dubrovačkih vila spominjao se Vladimir Zagorec koji na papiru zapravo nikada nije ni bio vlasnik, nego ga se s tom tvrtkom povezivalo preko tvrtki osnivača iz Lihtenštajna - Wintage Groupa, Heritage Investa i Sambuca Establishmenta - u kojima je isturena osoba bio tamošnji odvjetnik Gerold Hoop. Tijekom 2005. godine preko svojih poznanstava u Hypo banci, gdje su ga tretirali kao VIP klijenta, Zagorec skupa s partnerima uzima desetke milijuna eura kredita s kojima kupuje ne samo atraktivne parcele po Dubrovniku, nego i one po drugim lokacijama na obali. Tvrtka Dubrovačke vile d.o.o. nikada nije izgradila vile na najatraktivnijoj lokaciji u cijelom gradu. Spominje se kako je uzrok i to što je prethodno trebalo omogućiti i infrastrukturu koja bi omogućila ovu investiciju, jer nešto što je građevinsko,
ne znači da je ujedno i gradivo.
Prema važećem prostornom planu, vile u zelenilu mogla bi ipak izgraditi tvrtka Projekt Dubrovnik d.o.o. No, prijedlozi novih prostornih planova znatno ograničavaju prethodne mogućnosti te predviđaju restriktivnija rješenja za osjetljive vizure Zlatnog potoka. Vrijedi spomenuti kako ovakva rješenja uvažavaju i procjene HIA studije iz 2018. godine, inače prve procjene utjecaja na dobra Svjetske baštine koja je izrađena za pojedinačni građevinski zahvat u Dubrovniku, a na koju je iste godine suglasnost dao i UNESCO. No, investitori su krenuli u proces ishođenja potrebnih radnji upravo 23. lipnja ove godine, a vrijeme će pokazati hoće li dobiti utrku s vremenom i donošenjem novoga GUP-a.
NUNCIJATA I ISTI SUVLASNIK
Na drugoj strani Grada, na Nuncijati, u zelenoj zoni ostaju ogromne površine atraktivnog zemljišta s pogledom na Elafite i gruški akvatorij. Radi se o atraktivnim parcelama koje je davno kupovao tadašnji gradonačelnik Metkovića, Stipo Gabrić Jambo. On se u međuvremenu zbog ogromnih kredita našao u financijskim problemima, tvrtke su mu završile u stečaju, a zemljište na koje su
banke polagale pravo je promijenilo vlasnike. Aktualni vlasnik atraktivnog zemljišta je tvrtka Adria Nuntiata d.o.o. Vlasnici tvrtke su Sebastijan Mojsović, Frane Golubić, Franjo Herceg, Tomislav Filipović, ali i dubrovački zet i vlasnik već brojnih nekretnina po Dubrovniku, Ivan Valentić, baš kao i investitor s Ploča, Blaž Pavičić. Valentić i Pavičić poslovno su povezani još i preko zajedničkih tvrtki NRA Real Estate Development d.o.o. i Navi razvoj nekretnina d.o.o.
DUGA TOPLA JESEN
“Ovo je tek uvertira, ovo je tek početak“, izjavio je gradonačelnik Mato Franković dodavši kako je ‘’pred nama duga, topla i užarena jesen’’. Nju će definitivno obilježiti proces donošenja Izmjena i dopuna GUP-a Grada Dubrovnika koji kao nikada do sada nije izazvao ovoliku pažnju javnosti. Jedno je sigurno, Dubrovnik više nema mjesta za prostorne pogreške koje dugoročno nose posljedice za život u gradu i opstanak ljudi koji tu žive. Ploče, Zlatni potok, Petka, Srđ i Nuncijata dosegli su svoj maksimum, baš kao i megalomanske nekretninske investicije od kojih Dubrovnik nema nikakve koristi, ali ima golemu štetu i opterećenje na infrastrukturu, što na kraju trpe svi građani.
SUSTAV JE PROMIJENJEN, ALI SU REPOVI OSTALI
AGENCIJE DUŽNE GRADU VIŠE OD MILIJUN EURA, FRANKOVIĆ: 'Nećemo odustati
od
niti jednog centa!'
U brojnim predmetima su donesene presude, no dio tvrtki izbjegava preuzmanje rješenja. Tvrtki iz Hong Konga se pokušala uručiti presuda čak i diplomatskim putem, no bezuspješno
Sve do unazad tri godine, prije uvođenja Zone posebnog prometnog režima i modernizacije gradskog prometnog sustava, naplata zaustavljanja turističkih autobusa na Pilama obavljala se na potpuno drugačiji način. Naime, turističke su agencije sklapale godišnje ugovore za prolaz preko Pila ili zaustavljanje autobusa na platou zapadnog ulaza u povijesnu jezgru. Danas se sve odvija mnogo brže i jednostavnije: agencije (i posredno autobusi koje unajme) sve reguliraju kupnjom propusnica posredstvom aplikacije Bus Webshop Dubrovnik. Međutim, gradske stručne službe, ali i pravosuđe, još uvijek rješavaju brojne repove starog sustava prometovanja na Pilama. Kako su iz Grada Dubrovnika odgovorili na upit Dubrovačkog dnevnika, od 1. siječnja 2019. do 6. srpnja 2026. godine su pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku pokrenuli ukupno 217 parničnih predmeta zbog naplate štete. Od tih je parnica prvostupanjski riješeno 210 predmeta.
NEMOGUĆE DOSTAVE U LONDONU I
HONG KONGU
Neslužbeno doznajemo kako među tuženicima ima i onih što godinama uporno izbjegavaju plaćanje obveza po donesenim presudama, a jedan od najistaknutijih primjera je tvrtka Fortuna Travel International Limited, registrirana u Hong Kongu. Iz
Trgovačkog suda su na naš upit odgovorili kako je Grad Dubrovnik kao tužitelj pokrenuo 22 postupka protiv tužene tvrtke te da je u svim tim parnicama donesena odluka, ali nijedna nije postala pravomoćna. Razlog je
Piše: Ahmet Kalajdžić
Foto: Ahmet Kalajdžić
Mato Franković poručuje da je Grad odlučan u naplati svih potraživanja
Neslužbeno doznajemo kako među tuženicima ima i onih što godinama uporno izbjegavaju plaćanje obveza po donesenim presudama, a jedan od najistaknutijih primjera je tvrtka Fortuna Travel
International Limited, registrirana u Hong Kongu. Iz Trgovačkog suda su na naš upit odgovorili kako je Grad Dubrovnik kao tužitelj pokrenuo 22 postupka protiv tužene tvrtke te da je u svim tim parnicama donesena odluka, ali nijedna nije postala pravomoćna. Razlog je uvijek bio istineuspjela dostava
uvijek bio isti - neuspjela dostava!
Predsjednik Trgovačkog suda u Dubrovniku, sudac Srđan Gavranić u odgovoru je naveo i da je Grad Dubrovnik pokrenuo deset postupaka protiv tuženika Fortuna Travel DMC JL, tvrtke koja je registrirana u Londonu. U svim predmetima u postupku pred dubrovačkim Trgovačkim sudom donesena je odluka. U pet predmeta je postala pravomoćna, dok u preostalih pet nije uspjela dostava odluke. Također, na sudu su naglasili kako Fortuna Travel DMC JLP London i Fortuna Travel International Limited Hong Kong nisu iste pravne osobe.
POKUŠAVA SE I DIPLOMATSKIM PUTEM
Posebno je zanimljivo i kako su se presude tvrtki registriranoj u Hong Kongu pokušavale dostaviti i diplomatskim putem.
“Dostava Fortuna Travel International Limited, Hong Kong, je sukladno međunarodnim propisima i proceduri preko Ureda predsjednika odnosno pisarnice sudske uprave Trgovačkog suda u Dubrovniku i Ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa u Hong
Kong, pokušana diplomatskim putem u više navrata u svakom predmetu, pa i uz dodatno ispunjenje uvjeta traženja prijevoda u nekim predmetima. No, svaki put je dostava vraćana kao neuspjela. U konačnici je po pravilima Haške konvencije iz 1965. godine nadležno tijelo u Hong Kongu odgovorilo da dostavljač nije našao broj stana, adresu niti natpis društva igdje, te da se raspitao i da nema tog stana na toj adresi i da je nepoznato navedeno društvo, pa i na novim adresama tuženika koje je dostavljao tužitelj“, odgovorio je Gavranić.
Što se tiče londonske tvrtke, odgovorio je kako je dostava još uvijek u tijeku. Navodi i kako, prema obavijesti Ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa, nadležno tijelo zamoljene države nije ono koje je navedeno na dostupnom obrascu, nego neko drugo tijelo, pa je potrebno ponoviti ispunjavanje obrazaca odnosno pokušati dostavu. Gavranić napominje i da su postupci dostave diplomatskim putem dugotrajni i dobrim dijelom izvan utjecaja hrvatskog pravosuđa.
Sustav na Pilama je promijenjen nabolje, ali su repovi ostali
“Grad Dubrovnik neće odustati od niti jednog eura koji pripada građanima Dubrovnika.
Pravna služba Grada poduzela je i nastavlja poduzimati sve zakonom predviđene radnje kako bi se naplatila sva potraživanja prema prijevoznicima koji nisu podmirili svoje obveze“, odlučan je gradonačelnik Mato Franković
IMAJU LOKALNE PODRUŽNICE
Inače, Fortuna Travel International Limited privatna je tvrtka sa sjedištem u kopnenom dijelu Hong Konga, jednim od najgušće naseljenih mjesta na svijetu. U Hrvatskoj kao turoperator poslove u regiji koordiniraju iz Zagreba i povezani su s lokalnim podružnicom tvrtke Fortuna Travel DMC koja ima poslovne prostore u Gundulićevoj i Tuškanovoj ulici. Dubrovnik je ključno odredište za njihove turističke grupe, a poslovanje u našem gradu, kako navode, obuhvaća suradnju s lokalnim institucijama i pružateljima usluga, što je vidljivo i iz službenih financijskih izvješća Grada Dubrovnika i Dubrovačkih muzeja o najmu prostora i ulaznicama.
Ova tvrtka u hrvatskim gradovima i poduzećima ima reference stabilnog, dugogodišnjeg partnera specijaliziranog za specifični segment B2B receptivnog turizma (što znači da tvrtka ne radi izravno s građanima na šalteru, nego organizira dolazna grupna putovanja za strane agencije te ugovara kapacitete s hotelima, restor-
anima i lokalnim prijevoznicima), s naglaskom na azijsko tržište. Na web stranicama je naveden podatak kako Fortuna Travel International Limited u Hrvatskoj posluje izravno te preko partnerskog ureda Fortuna Travel DMC d.o.o. Zagreb.
NENAPLAĆENO GOTOVO MILIJUN
I 200 EURA
“Grad Dubrovnik neće odustati od niti jednog eura koji pripada građanima Dubrovnika. Pravna služba Grada poduzela je i nastavlja poduzimati sve zakonom predviđene radnje kako bi se naplatila sva potraživanja prema prijevoznicima koji nisu podmirili svoje obveze“, odlučan je gradonačelnik Mato Franković.
Kako nam je odgovorio, u razdoblju od 2015. do 2022. godine utužene su sve nenaplaćene tražbine. Krajem srpnja ove godine, ukupna utužena glavnica koja još nije naplaćena iznosi 1.189.908,33 eura, dok je Grad Dubrovnik do sada uspio naplatiti 1.172.740,22 eura glavnice, uz dodatnih 394.111,92 eura kamata.
31. srpnja 2026. Dubrovački dnevniK
Što se tiče spomenutih tvrtki, za Fortuna Travel International Limited iz Hong Konga Grad potražuje 174.238,54 eura glavnice. Naplata do danas nije ostvarena isključivo zbog problema međunarodne dostave sudskih pismena, odnosno činjenice da se dostava nije mogla uredno izvršiti jer se pravna osoba nije mogla pronaći na prijavljenoj adresi. Za Fortuna Travel DMC LLP iz Londona potraživanje iznosi 23.890,11 eura, pri čemu su pravomoćna rješenja već proslijeđena nadležnom odjelu radi daljnjeg postupanja u postupku naplate.
FRANKOVIĆ: OVAKAV SLUČAJ NAM SE
VIŠE NE MOŽE DOGODITI
„Iz ovog smo iskustva izvukli jasnu pouku. Upravo smo zato još 2022. godine izmijenili Odluku o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u Zoni posebnog prometnog režima i uveli obvezno plaćanje naknade unaprijed putem službene aplikacije Grada Bus Webshop. Time smo uklonili mogućnost da nastaju nova nenaplaćena potraživanja ove
vrste. Danas se ovakav slučaj više ne može dogoditi“, tvrdi Franković.
Gradonačelnik smatra kako iskustvo Dubrovnika pokazuje da postoji prostor za dodatne izmjene zakonskog okvira.
„Kao što smo kroz izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu uveli red u poslovanje digitalnih platformi, jednako tako treba razmotriti obvezu da strani prijevoznici koji posluju u Hrvatskoj imaju odgovornu osobu ili predstavnika na području Republike Hrvatske ili Europske unije. Ne može netko ostvarivati prihod na hrvatskom tržištu, a istodobno biti nedostupan hrvatskim institucijama. Dubrovnik je pokazao da zna uvesti red – od Zone posebnog prometnog režima do uređenja autotaksi prijevoza. Za mene je princip uvijek isti: ista pravila moraju vrijediti za sve. Tko posluje u Dubrovniku i ostvaruje zaradu, mora poštovati zakone Republike Hrvatske i odluke Grada Dubrovnika te uredno podmirivati svoje obveze. Od toga nećemo odstupiti“, odlučan je gradonačelnik Franković u ostvarenju zacrtanih ciljeva.
PONEDJELJAK | 03.08. doručak dana
Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu
menu dana
Dalmatinska pržolica
Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom
UTORAK | 04.08. doručak dana
Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja
menu dana
Crni rižot od sipe
Sipa pripremljena s vinom, začinima i vlastitim crnilom
SRIJEDA | 05.08. doručak dana
Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem
menu dana
Sotirani juneći but s njokima
Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama
ČETVRTAK | 06.08. doručak dana
Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama
menu dana
Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhana sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužena uz pire krumpir
PETAK | 07.08. doručak dana
Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem
Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašastim plodovima i suhim voćem
menu dana
Hobotnica “al forno”
S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom
SUBOTA | 08.08. doručak dana
Poširana jaja sa dimljenim lososom i zelenim šparogama
menu dana
Teleći rižot Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima
NEDJELJA | 09.08. doručak dana
Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem
menu dana
Dalmatinska pašticada Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom, poslužen s njokima
LOKRUM BILJEŽI ODLIČNE
REZULTATE: Povećan broj posjetitelja i sve veći interes
za online kupnju ulaznica
Javna ustanova Rezervat Lokrum sa zadovoljstvom ističe pozitivne rezultate dosadašnjeg tijeka turističke sezone koji potvrđuju kontinuiran interes posjetitelja i visoku razinu atraktivnosti otoka Lokruma.
Od početka godine do 20. srpnja 2026. godine Lokrum je posjetilo ukupno 148.650 posjetitelja, što predstavlja povećanje od 2,70 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te ukazuje na nastavak pozitivnog trenda posjećenosti.
Posebno ohrabruje podatak da je tijekom prvih 20 dana srpnja otok posjetilo 34.783 posjetitelja, odnosno oko 9 posto više nego u istom razdoblju prošle godine, čime se dodatno ističe vrlo dobra posjećenost u središnjem dijelu ljetne turističke sezone.
Uz fizičku posjećenost, sve veću zastupljenost bilježi i kupnja ulaznica putem web shopa, koja je u dosadašnjem dijelu godine znača-
jnije prisutna nego u istom razdoblju prošle godine. Takav trend ukazuje na promjene u navikama posjetitelja i sve izraženije korištenje digitalnih kanala pri planiranju posjeta Lokrumu.
Ostvareni rezultati potvrđuju stabilno poslovanje Javne ustanove Rezervat Lokrum te nastavak odgovornog upravljanja poslovnim procesima, uz održavanje visoke razine kvalitete usluge i ulaganja u očuvanje prirodnih i kulturnih vrijednosti otoka te osiguravanje kvalitetnog, sigurnog i ugodnog iskustva za sve posjetitelje. U nastavku sezone, ističu iz Javne ustanove Rezervat Lokrum, očekuje se zadržavanje dobre razine posjećenosti, uz nastavak aktivnosti usmjerenih na održivo upravljanje posjetiteljima i očuvanje Lokruma kao jednog od najvrjednijih i najprepoznatljivijih prirodnih prostora Dubrovnika.
Završena sanacija gotovo tri kilometra duge ceste
Grad Dubrovnik završio je radove na sanaciji asfalta na nerazvrstanoj cesti u smjeru Grabovice, čime je unaprijeđena kvaliteta i sigurnost prometovanja na ovoj dionici.
Radovi su obuhvatili dionicu ukupne duljine 2,8 kilometara, na kojoj je uklonjen postojeći asfaltni zastor, izveden iskop i zamijenjen tamponski sloj, nakon čega je ugrađen novi sloj asfalta.
Ukupna vrijednost izvedenih radova iznosi 267.099,46 eura s uključenim PDV-om. Radove je izvela tvrtka Strabag, dok je stručni nadzor provodila tvrtka Studio na kvadrat.
Kroz participativno budžetiranje završen projekt uređenja peskarije u Šipanskoj Luci
Uspješno su završeni radovi na uređenju peskarije u Šipanskoj Luci. Projekt su predložili i potom odabrali građani Mjesnog odbora Šipanska Luka u sklopu participativnog budžetiranja.
Investicija je obuhvatila uklanjanje postojećeg betonskog platoa i dotrajalih prodajnih pultova, nakon čega je vanjski prostor ribarnice uređen kamenim popločenjem sa završnom obradom i kamenim rubnjacima. Opločenje je iz-
vedeno na novoj armiranobetonskoj podlozi. Izvedena je i pristupna rampa, također popločana kamenom. Izrađen je pristupna rampa, također popločana kamenom. Novi fiksni prodajni pultovi izrađeni su u kombinaciji poliranog betona i kamena, a ispod prodajne plohe ugrađeno je ukupno šest ormarića. U središnjem dijelu platoa ugrađena je nova fontana s pitkom vodom i pripadajućim upojnim bunarom. Sve postojeće zelene površine i zelenilo zadržani su i očuvani.
Radove je izvela tvrtka Adriatik građenje, a vrijednost izvedenih radova iznosi 49.750,46 eura s PDV-om. Ukupna vrijednost projekta, koja uz radove uključuje izradu glavnog projekta, stručni nadzor i sve ostale prateće troškove, iznosi 59.761,66 eura s PDV-om.
Grad Dubrovnik i Dubrovačka razvojna agencija DURA nastavljaju i ove godine provoditi projekte koje izravno predlažu i biraju građani. Nakon što su tijekom svibnja i lipnja, uz stručnu podršku tima DURA-e i Grada, provedene radionice u osam gradskih kotara i 17 mjesnih odbora, u rujnu će uslijediti glasanje za projekte prijedloge koji su prihvatljivi za realizaciju proračunskim sredstvima tijekom 2027. godine. Od pokretanja programa participativnog budžetiranja 2023. godine, 75 projekata odabranih i izglasanih od strane građana je već realizirano ili se njihova realizacija trenutno provodi.
VRIJEDNI 2,3 MILIJUNA EURA
Potpisani ugovori za TRI CESTOVNA PROJEKTA u Konavlima
Početak radova očekuje se nakon sezone
U nazočnosti župana Dubrovačko-neretvanske županije Blaža Peza u Cavtatu su prošlog tjedna potpisani ugovori za izvođenje radova na tri značajna cestovna projekta na području Općine Konavle, ukupne vrijednosti 2.347.171,72 eura, koji se realiziraju u suradnji Županijske uprave za ceste Dubrovačko-neretvanske županije i Općine Konavle. Ugovorima je osigurana provedba treće faze izvanrednog održavanja lokalne ceste između naselja Dubravka i Bani, ukupne duljine trase 3.100 metara. Dosad je prethodnim ugovorima odrađeno 1.500 metara, a po ovom ugovoru se izvode radovi duljine 900 metara. Vrijednost radova iznosi
1.310.440,98 eura s PDV-om. Ujedno je osigurana druga faza rekonstrukcije lokalne ceste između Čilipa i Komaja s izgradnjom nogostupa. Prethodnim ugovorom je odrađeno 400 metara, a po ovom ugovoru se izvode radovi duljine 1.100 metara. Vrijednost radova iznosi 549.314,13 eura s PDVom.
Ugovore s izvođačem za ova dva projekta zaključila je Općina Konavle, a sredstva su zajednički osigurali Županijska uprava za ceste i Općina, a ugovore su potpisali načelnik Općine Konavle Božo Lasić i ravnatelj Županijske uprave za ceste Ivo Kaštelan. Treći ugovor odnosi se na rekonstrukciju dijela županijske i nerazvrstane
ceste uz novu osnovnu školu u Cavtatu. Radi se rekonstrukcija raskrižja kod nove škole u duljini 150 metara. Ugovor s izvođačem zaključila je Županijska uprava za ceste koja ovaj projekt, vrijednosti 487.416,61 eura s PDV-om, u cijelosti financira iz svojih sredstava. Ugovor su potpisali ravnatelj Županijske uprave za ceste Ivo Kaštelan i direktor Dubrovnik cesta d.o.o. Roberto Krile.
Početak radova očekuje se nakon sezone, a realizacijom ovih projekata unaprijedit će se prometna povezanost i sigurnost svih sudionika u prometu, posebno pješaka i učenika, te stvoriti kvalitetniji uvjeti za svakodnevni život stanovnika Konavala.
OPĆINA ŽUPA DUBROVAČKA
Dovršeni radovi na sanaciji i uređenju PUTA KRALJA TOMISLAVA na Donjem Brgatu
U naselju Donji Brgat dovršeni su radovi na sanaciji i uređenju Puta kralja Tomislava. Radovi su obuhvatili sanaciju potpornog zida i uređenje kolničke površine te izvedbu novog asfaltnog sloja na obuhvaćenoj dionici prometnice.
Provedenim zahvatom poboljšana je kvaliteta i funkcionalnost prometnice, povećana je sigurnost svih sudionika u prometu te je osiguran kvalitetniji i jednostavniji pristup obiteljskim kućama i drugim objektima na ovom području.
Uređenje Puta kralja Tomislava provedeno je u okviru kontinuiranih aktivnosti Općine Župa dubrovačka
usmjerenih na obnovu, održavanje i unaprjeđenje komunalne i prometne infrastrukture u svim naseljima. Posebna pozornost posvećuje
se lokalnim cestama i pristupnim putevima koji imaju neposredan značaj za svakodnevni život stanovnika.
Hrvatski autohtoni način života
Piše Vjera Šuman FOTO: LUKA ANTUNAC/PIXSELL
Prošli ponedjeljak buljila sam u TV ekran prateći ukazanje našeg ministra financija, našeg TĆ. On je s onim svojim smirenim, profesorskim izrazom lica predstavio spasonosne, najnovije antiinflacijske porezne izmjene. Čovjek govori polako, odmjereno, niže postotke o paušalnim obrtnicima, ukidanju poreza na mirovine i nekim magičnim porezima na prekomjerne marže. Čekam najavu porezne digitalizacije, izmjenu poreznih zakona i ozbiljno kontroliranje financijskih nepravilnosti. Naša Porezna uprava pod izravnim nadzorom ministra financija, ta visokotehnološka utvrda pravde koja već desetljećima trenira strogoću na bakicama koje prodaju vezicu petrusina i ugostiteljima kojima u jeku ljetne sezone na jadranskoj terasi u kasi pronađu dramatičan višak od četiri eura. Četiri eura! Pa to je proračunski krater, to je utaja stoljeća, to je izravan udar na stabilnost eura zbog kojeg se odmah pale rotirke i pišu kazne od tri tisuće eura, dok se lokalni kafići pečate brže nego izgovoriš ‘fiskalizacija’.
Dok naši porezni specijalci broje kovanice po šankovima, dečki u uređenim europskim zemljama rade stvar na drukčiji način. Tamo porezna uprava ne gubi vrijeme na terenski lov na sitniš jer njihovim sustavom upravljaju napredni prediktivni algoritmi umjetne inteligenci-
je i Big Data analitika. Ako tamo neki građanin s prosječnom plaćom iznenada registrira jahtu ili kupi tri luksuzne nekretnine, centralni kompjuter u milisekundi sam prepozna anomaliju i automatizmom šalje porezni nalog s rokom od dva tjedna da se dokaže podrijetlo svakog centa. Nema tamo izgovora o gotovini u bječvi ili fiktivnim darovima unutar obitelji, dok su registri stvarnih vlasnika i tvrtki potpuno umreženi i transparentni. No, naš ministar financija, pod čijim portfeljem funkcionira ova naša reaktivna Porezna uprava, uopće ne vidi potrebu da se naš porezni zakon izmijeni i posloži prema modelu tih uređenih država. Zašto bi se, zaboga, prepisivali zakoni od Šveđana ili Nijemaca pa da sustav proaktivno i automatski lovi milijunske utaje i sumnjivo bogaćenje? Pa jebiga, onda u ovoj zemlji više ne bi bilo korupcije! A budimo iskreni, kome uopće u ovoj državi korupcija stvarno smeta? Da nema te kreativne pravne slobode i institucionalnih rupa, pola naše elite ne bi imalo gdje privezati brod, ni ‘ohanuti’ u vili s bazenom. Korupcija je ovdje dio tradicije, društveni lubrikant koji omogućuje da se kotačići okreću, pa bi uvođenje efikasnog europskog poreznog softvera zapravo uništilo naš autohtoni način života. Uisto to vrijeme, u sretnijem kutku Hrvatske, odvija se prava obitelj-
ska i poduzetnička magija o kojoj Porezna uprava mudro šuti. Imamo tako razne dečke s HRT-a, ljude čvrsto uvezane s političkim strukturama, ali i brojne ugledne političare čije imovinske kartice izgledaju kao katalozi luksuznih agencija za nekretnine. Sjetimo se samo onih dirljivih priča, poput političara Bartulice, čiji sin u ranoj mladosti već ležerno operira s ozbiljnim nekretninama, dok njega, tada sirotog saborskog zastupnika i obiteljskog čovjeka, doslovno hrani i financijski uzdržava mama iz Amerike. Čovjek kupi kuću na otoku, rata kredita mu pojede cijelu službenu plaću, ali sustav ne trepće. Nema te crvene lampice u serverima Porezne uprave koja bi se upalila i pitala: „Čekaj, frajeru, odakle ti lova za sve te kvadrate ako ti na računu ostane trideset eura za život?“. Za našu Poreznu, to je sasvim uobičajena hrvatska priča o kršćanskoj solidarnosti i majčinskoj ljubavi koja prelazi Atlantik. Ako neka od tih priča, čistim čudom i upornošću dosadnih novinara, baš jako postane tema medija pa javnost počne glasno negodovati, sustav reagira reaktivno i krajnje elegantno. Porezna se tek tada, s teškim uzdahom, sjeti poslati dopis, provesti takozvano ispitivanje izvora imovine, pa ako se stvarno utvrdi da nerazmjer vrišti do neba, tom sretniku samo naknadno naplate posebni porez. Imali smo to i u Gradu. ‘Majstor ili
Petak, 31. srpnja 2026. Dubrovački dnevniK
majstorica’ plate i zadrži sve nekretnine, vile i stanove koje je stekao, i mirno nastavi ploviti kroz život bez ikakve kazne za prevaru države. Nema zatvora, nema oduzimanja imovine. To je zapravo winwin situacija. Država dobije komad kolača, a ti ostaneš ugledni građanin s impresivnim portfeljem.
Slučaj
Pavlek savršeno oslikava tu potpunu sljepoću sustava. Čovjek je godinama bio ikona domaćeg sporta, vodio savez financiran javnim novcem i sponzorstvima i uspio, kroz fiktivne poslove, prenapuhane račune za hotele, luksuznu odjeću i egzotična putovanja, izvući preko trideset milijuna eura. Trideset milijuna! I sve to prođe puste godine ispod radara Porezne uprave. Nitko ništa nije posumnjao, nikome nije bilo čudno što se kupuju luksuzne nekretnine po Ibizi, sve dok Pavlek, sasvim slučajno, nije upao u tajne mjere prisluškivanja. I što se dogodi kad sustav napokon „skonta“ priču? Čovjek ležerno spakira kofere, sjedne u avion preko Turske i odšeće ravno u prostranstva Kazahstana. I dok ga tamo negdje u Almatyju uhićuju po Interpolovoj tjeralici, naša se država čudi jer, eto, nemamo bilateralni sporazum o izručenju pa kazahstanski suci mogu tjednima vagati hoće li nam ga vratiti.
Inakon svih tih Pavleka, mama iz Amerike i stričeva koji su poklonili lovicu i nakon svih zatvorenih kafića zbog par eura viška, dogodi se eureka! Na scenu stupa TĆ s novim paketom poreznih mjera koje će omogućiti da napokon svi živimo mirno, sretno i pravedno. Vrhunac te njegove presice bio je trenutak čiste ekonomske nadrealnosti. Naš ministar financija u jednom je trenutku, potpuno ozbiljan, tražio od novinara da mu on objasni detalje oko obračuna rasta prihoda i poreznih osnovica! Čovjek koji drži ključeve državne blagajne, kroji proračun i propisuje porezne razrede za cijelu naciju, traži prosvjetljenje od novinara s diktafonom. Izgleda da se kod nas porezna politika ne računa kalkulatorom, nego se rješava kroz filozofske rasprave. No, bez obzira na to tko tu koga podučava, ministar ponosno predstavlja trijumf. Uvodi se porez na ekstraprofit od pedeset posto za velika poduzeća, potpuno se ukida porez na mirovine preko 600 eura, a paušalni obrtnici do četrdeset tisuća eura prihoda proglašeni su zaštićenom vr-
stom. Vidi li ministar ironiju u vlastitim rečenicama? Onaj tko zarađuje pedeset tisuća eura godišnje poštenim radom kroz svoj obrt, platit će državi tri tisuće eura više, ali zato se nitko ne bavi strukturama koje vrte milijune izvan sustava.
Kako ta naša porezna čarolija izgleda na terenu, najbolje se vidi na Stradunu, gdje je špica sezone i gdje se zrak doslovno topi na četrdeset stupnjeva. Dok Mato šeta u pratnji policije, dotle u obližnjoj elitnoj agenciji za nekretnine sjede John, investitor iz Londona s pet milijuna eura u džepu, i njegov lokalni porezni savjetnik Vlaho. John je preplašen, čitao je u engleskim medijima o kontrolama, o kažnjavanju. Vlaho ga smiruje, toči mu rashlađeni Dom Pérignon i objašnjava mu osnove hrvatskog poreznog raja za strance. Objašnjava mu magiju zvanu ‘kupnja nekretnine na firmu’. U tom trenu na vrata kuca porezni inspektor. John problijedi, misli da je stigla financijska policija koja će provjeravati odakle mu tih 5 milijuna eura, Vlaho mu samo namigne. Inspektor pogleda papire tvrtke, vidi da je sve u sustavu, da je digitalni TZ2 obrazac predan točno u milisekundi, i razočarano uzdahne jer nema nikakvog viška od par centi koji bi mu popravio tjednu statistiku. Inspektor pristojno odbije šampanjac jer se na dužnosti ne pije i odlazi dolje prema Gradu kako bi uhvatio ugostitelja koji nije unio točan polog kovani-
ca u blagajnu ili baku Anu koja se muči s mTokenima i e-Građanima.
Danije Mato izveo taj ‘cirkus’ s GUPom, nikad Porezna ne bi saznala da postoje neki opasni crnogorski klanovi koji po Hrvatskoj kupuju nekretnine. Ali nema brige, zasad je to problem samo u Gradu za one koji su kupili ‘građevinsko zemljište’, na ostatku obale sve je u najboljem redu i investitore i dalje nitko ne pita : ‘Odakle ti lova frajeru?’ Porezna uprava se nema vremena baviti međunarodnim kapitalom i milijunskim transferima, dok god na jadranskim terasama postoji opasnost od neprijavljene manče. Do koje mjere je zapravo divno i bajkovito živjeti u Hrvatskoj? Ovo je apsolutni raj na zemlji, ali pod jednim malim uvjetom. Moraš biti vrhunski, strukovno i obiteljski uvezan s kim treba. Ako imaš prave stričeve, brižne mame u Americi, ako si dio sportsko-političkih odbora, naravno stranke ili imaš dovoljno kapitala, odakle god on došao, za pokupovati pola Ploča i Pila zajedno, ti u ovoj državi možeš spavati mirnije nego beba pod klimom. Za sve ostale, za obrtnike, ugostitelje i bakice s petrusinom, tu su nove, pravedne antiinflacijske mjere ministra Ćorića i dežurni inspektori s rotirkama koji hrabro čuvaju proračun od onih presudnih pet eura viška. Red se u ovoj državi mora znati, makar nas sve skupa odveo ravno u Kazahstan. Eto vas.
VARINA JURICA TURK:
“Tragično STRADANJE DUBROVAČKE MLADOSTI bilo je jedan od povoda za 'Oluju'”
Uz 31. obljetnicu vojno-redarstvene operacije 'Oluja', s ravnateljicom
Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik razgovaramo o tijeku događaja na dubrovačkom području, najžešćim napadima, stradanjima i konačnoj pobjedi koja je ostvarena zaslugom i dubrovačkih branitelja
Slavna vojno-redarstvena operacija 'Oluja' započela je 4. kolovoza. No, prethodili su joj i neki tragični događaji, upravo na dubrovačkom području. Dubrovnik i danas pamti tri izgubljena mlada života koja su stradala od neprijateljske granate na plaži u Zatonu, i taj je događaj prvo što čeljad dubrovačkog kraja asocira na ove dane. Kako se sjećate tih dana?
Svakodnevni teroristički napadi srpskih postrojbi, topničkim i pješačkim naoružanjem, na postrojbe Južnog bojišta i civilne ciljeve na cjelokupnom dubrovačkom području otpočeli su još polovicom travnja 1995. godine. Poduzimale su ih postrojbe Hercegovačkog korpusa VRS, u sklopu primjene strategije odvraćanja ili odmazde, nakon svake uspješno izvedene završne oslobodilačke operacije hrvatskih snaga kojima su osiguravale sve potrebne preduvjete za konačno oslobađanje privremeno okupiranih hrvatskih područja. Stalna meta neprijatelja bila je crta obrane snaga Južnog bojišta, a uz vojne redovito su napadani i civilni ciljevi od Prevlake do Stona. Gotovo redovito granatirana je i dubrovačka zračna luka, posebno zbog medijske pozornosti s kojom su praćeni ti napadi, ali i njene ogromne važnosti za normalizaciju života na ovom prostoru.
Tako je, u sklopu odmazde za poraze doživljene tijekom operacije „Ljeto 95“, kojom su snage HV i HVO oslobodile Bosansko Grahovo i Glamoč te ovladale prometnicom Knin – Drvar, Vojska Republike Srpske 3. kolovoza izvršila jedan od najtežih zločinačkih napada na dubrovačko područje. Toga dana Hercegovački korpus je sa 40 topničkih projektila granatirao Kupare, Orašac i Zaton. Od eksplozije granata ispaljenih na kupalište Klačine u Velikom Zatonu poginuli su Danijela Spajić (1970.), Frano Goić (1971.) i Orsat Domaćin (1976.), a teško su ranjeni Romana Tomić, Lukša Pavličević i Nikša Matić. Da se radilo o plan-
iranom ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva svjedoči i činjenica da je pred sam početak ovog agresorskog napada u Trebinju oglašena opća opasnost, iako toga dana nije bilo nikakvih borbenih djelovanja. Tragično stradanje dubrovačke mladosti bilo je i jedan od izravnih povoda za otpočinjanje VRO „Oluja“.
Nakon ovog tragičnog događaja uslijedili su novi još jači topnički i pješački napadi. Međutim, postrojbe Zapovjedništva Južnog bojišta su bile uspješne u obrani obrambenih crta. Možete li nas podsjetiti na tijek VRO „Oluja“ i opisati istodobne događaje na prostoru Južnog bojišta za vrijeme njenog trajanja?
Najveća oslobodilačka operacija Hrvatske vojske i policije „Oluja“, koja je izvedena u vremenu od 4. do 7. kolovoza 1995. godine, ostat će zapamćena kao simbol konačne pobjede nad agresorom i slobode stečene u Domovinskom ratu. Poduzeta je nakon što su propali svi dotadašnji pregovori i političke inicijative, kako bi se vojnim putem izvršilo oslobađanje privremeno okupiranih područja Republike Hrvatske pod nadzorom pobunjenih Srba, a čija je površina činila gotovo trećinu hrvatskog državnog teritorija.
U operaciji „Oluja“ hrvatske snage činilo je više od 130 000 vojnika i pripadnika specijalnih postrojbi MUP-a RH iz svih zbornih područja. U planirana napadna djelovanja nisu uključene snage Zbornog područja Osijek i Južnog bojišta koje su dobile zadaće u obrani od mogućih protunapada. Vojska Republike Srpske Krajine raspolagala je snagama od oko 40 000 vojnika.
Napadna djelovanja otpočela su, nakon djelovanja HRZ-a te topničke pripreme, istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 700 kilometara. U samo tri dana, u potpunosti je poražena VSK i oslobođeno
„U znak odmazde za poraze u 'Oluji', Hercegovački korpus je, u vremenu od 4. do 6. kolovoza, nastavio sa snažnim topničkim napadima na obrambenu crtu postrojbi Južnog bojišta, ali i na civilne ciljeve u Konavlima, Župi i Rijeci dubrovačkoj“
Piše: Ivona Butjer
Mratinović
Foto: MUZEJ DOMOVINSKOG RATA DUBROVNIK
„Uspješnim okončanjem vojno redarstvene operacije 'Oluja' postignuta je veličanstvena konačna pobjeda nad agresorom i stoga je morala biti popraćena tolikom količinom pozitivnih emocija i dostojanstveno proslavljena. Međutim, dubrovački branitelji i građani, kao i postrojbe Južnog bojišta, izložene stalnim žestokim napadima neprijatelja nisu imale vremena za opuštanje“
privremeno okupirano područje, ukupne površine 10 400 četvornih kilometara, koje je vraćeno u hrvatski ustavno pravni poredak, te su na taj način ostvareni svi najvažniji strateško - politički i vojni ciljevi Domovinskog rata.
U znak odmazde za poraze u „Oluji“, Hercegovački korpus je, u vremenu od 4. do 6. kolovoza, nastavio sa snažnim topničkim napadima na obrambenu crtu postrojbi Južnog bojišta, ali i na civilne ciljeve u Konavlima, Župi i Rijeci dubrovačkoj.
Hrvatska je euforično dočekivala vijesti o oslobođenju okupiranih dijelova. Slavio je i Dubrovnik, međutim uz određenu bojazan, jer je agresor topovima 'tukao' po dubrovačkom kraju. Grad je bio pust, gorjeli su veliki požari, opća opasnost se stalno oglašavala... I sami ste u svojim javnim istupima često znali podsjetiti na činjenicu koja se s vremenom olako zaboravila - dubrovačko područje jest bilo oslobođeno, ali rat još uvijek nije bio okončan?
Ova moja tvrdnja u javnim istupima odnosila se u prvom redu na neprimjeren odnos društva prema izvornoj povijesnoj građi nastaloj u Domovinskom ratu, koja je propadala nesređena i nedostupna istraživačima, kao i izostanak jačeg interesa povjesničara za proučavanje ovog najvažnijeg razdoblja hrvatske povijesti. Kao posljedicu imali smo neistražene gotovo sve ključne događaje, ne samo ove u vrijeme i nakon „Oluje“, koji su svjedočili o herojstvu i žrtvi dubrovačkih branitelja i građana kojom su očuvali slobodu Grada i dali nemjerljiv doprinos konačnoj pobjedi nad agresorom. Tu u prvom redu mislim na pripreme za obranu, uspješnu herojsku obranu Grada 1991., kojom je agresoru nanesen vojni i još teži politički poraz, kao i na najveću dotad poduzetu napadnu operaciju Hrvatske vojske VRO „Oslobađanje juga Hrvatske“ u 1992. godini, kojom
je izvršena deblokada Grada i oslobođen cjelokupan prostor bivše dubrovačke općine. Umjesto utvrđene povijesne istine imali smo raširene mitove koji govore o nespremnosti Dubrovčana da brane svoj Grad, malobrojnosti dubrovačkih branitelja ili o pokušajima predaje Grada neprijatelju i njegovom svjesnom žrtvovanju. I što je najteže, u široj javnosti stvorenu pojednostavljenu sliku kojom su ratna događanja na dubrovačkom području svedena na razaranje spomeničke baštine tijekom 1991. Upravo zato smo uz potporu Grada Dubrovnika izradili Projekt osnivanja Muzeja Domovinskog rata koji sam vodila od 2006. godine do njegovog konačnog osnutka 2016. godine. Temeljni cilj bio nam je prikupljanje, stručna obrada i prezentacija muzejske građe iz Domovinskog rata, kako bismo svojim radom omogućili i potakli sustavno i sveobuhvatno znanstveno i stručno bavljenje ovom tematikom na širem dubrovačkom području. Već 2008., novo prikupljenom građom, ostvarili smo u tvrđavi Imperijal, simbolu herojske obrane Grada, stalnu izložbu „Dubrovnik u Domovinskom ratu 1991.-1995.“, koju je do danas razgledalo više od milijun posjetitelja. Stoga sam uvjerena kako smo u potpunosti uspjeli ostvariti sve postavljene ciljeve, o čemu najbolje svjedoči bogatstvo muzejskih zbirki, visok stupanj njihove obrađenosti, brojnost realiziranih tematskih izložbi, objavljenih radova i u konačnici veliki interes s kojim šira javnosti i brojni posjetitelji prate naš rad. Posebno bih istakla da je o samoj „Oluji“ i istodobnim događanjima na dubrovačkom području Muzej do sada ostvario tri stvarne i jednu virtualnu tematsku izložbu, a uz ovogodišnju obljetnicu pripremili smo i novu izložbu s istom tematikom.
Da se vratim na vaše pitanje, uspješnim okončanjem vojno redarstvene operacije „Oluja“ postignuta je veličanstvena konačna pobjeda nad agresorom i stoga je morala biti popraćena tolikom količinom
Kuća Iva Dadića, Mokošica, kolovoz 1995., foto Milo Kovač
„Umjesto utvrđene povijesne istine imali smo raširene mitove koji govore o nespremnosti Dubrovčana da brane svoj Grad, malobrojnosti dubrovačkih branitelja ili o pokušajima predaje Grada neprijatelju i njegovom svjesnom žrtvovanju. I što je najteže, u široj javnosti stvorenu pojednostavljenu sliku kojom su ratna događanja na dubrovačkom području svedena na razaranje spomeničke baštine tijekom 1991.“
Brgat, 08. 08. 1995., foto Zvonimir Pandža
pozitivnih emocija i dostojanstveno proslavljena. Međutim, dubrovački branitelji i građani, kao i postrojbe Južnog bojišta, izložene stalnim žestokim napadima neprijatelja nisu imale vremena za opuštanje. Znali su da moraju izdržati i na krilima pobjedonosne „Oluje“ nanijeti neprijatelju konačan poraz.
Nakon završetka „Oluje“ neprijatelj je svom silinom nastavio napadati dubrovačko područje. Koji su bili ciljevi tih napada i kako ih je mislio realizirati i jeli mogao ozbiljnije ugroziti obranu
Južnog bojišta?
Od 9. kolovoza neprijateljski topnički napadi su postajali sve jači. Istodobno je provođeno ojačavanje snaga VRS u istočnoj Hercegovini i Vojske Jugoslavije u graničnom području, što je upućivalo na skoro poduzimanje planirane i najavljivane veće napadne operacije na prostoru krajnjeg juga Hrvatske. Na temelju ranije razrađenog plana, političko i vojno vodstvo Republike Srpske odlučilo je da 12. kolovoza, snagama Bilećke i Trebinjske brigade HK, napadne dubrovačko područje, probije obrambene crte Hrvatske vojske i izbije na morsku obalu u rejonu Plata, te nakon toga ovlada prostorom Konavala. Na taj način bi Republici Srpskoj na ovom prostoru osigurali izlaz na morsku obalu, čime bi realizirali jedan od svojih važnih ratnih ciljeva te ojačali svoj položaj u nastavku završnih mirovnih pregovora.
Za uspješno izvođenje planiranih napadnih djelovanja, Trebinjska brigada je ojačana borbenim grupama, snage od 300 - 400 vojnika, iz Nevesinjske, Gatačke i Fočanske brigade HK, a 14. kolovoza u sastav brigade uključuje se oko 150 pripadnika izviđačko-diverzantskog odreda “Beli vukovi”, kao i 320 vojnika iz Drinskog korpusa te jedna četa Specijalne brigade MUP-a. Ukupno angažirane snage Hercegovačkog korpusa brojile su oko 5 000 vojnika.
Na dobro utvrđenoj crti bojišnice, uspostavljenoj
krajem 1992., koja se protezala od sela Ravno (BiH), visovima nad južnim rubom Popova polja i Trebinjske šume, te iznad Konavala do sela Dubravka i dalje granicom s Crnom Gorom do Prevlake, bile su raspoređene postrojbe Zapovjedništva Južnog bojišta, koje je raspolagalo snagama od oko 10 do 12 tisuća pripadnika.
Iako su snage Hrvatske vojske bile toliko brojnije i nadmoćnije, neprijatelj je otpočeo napadnu operacija razornim topničkim napadom u kome je, samo tog prvog dana, na područje od Stona do Prevlake ispaljeno više od 2000 projektila. Poduzeto je i više pješačkih napada koje su snage Južnog bojišta uspješno odbile.
Uslijed granatiranja izbila su četiri velika požara u kojima su uništene velike šumske površine, nasadi maslina i vinogradi. U napadima na civilne ciljeve, oštećene su brojne kuće i gospodarski objekti, a više tisuća stanovnika šireg dubrovačkog područja iznova je bilo prinuđeno napustiti svoje domove te potražiti sklonište u samom Gradu koji ovoga puta nije napadan. Stoga je 12. kolovoz ostao zabilježen kao jedan od najtežih ratnih dana na dubrovačkom području.
Prvog dana borbena djelovanja Hercegovačkog korpusa bila su posebno izražena na glavnim pravcima napada: s. Ljubovo − s. Slivnica − s. Zagradinje − Plat i s. Zgonjevo − Ivanov križ − s. Glavska – Plat, u zoni odgovornosti 1. bojne 163. dubrovačke brigade HV-a, kojom je zapovijedao Mladen Jurković. U poduzetom neprijateljskom pješačkom napadu borbena grupa, koju je činilo 75 pripadnika 3.p.b. Trebinjske brigade, uspjela je nakratko ovladati otpornom točkom k. 497 iznad sela Zagradinja. Djelovanjem dvije interventne skupine 1. pješačke bojne i skupine brigadnih izvidnika, uz potporu topništva TRD, kojim je zapovijedao Ivica Sentić, otporna točka je iznova zauzeta, a crte obrane dodatno učvršćene. Nakon protuudara topništva Južnog bojišta, koje je prema položajima VRS-a djelovalo s oko 4 500 projektila, nastupilo je kratkotrajno zatišje, ali su se sukobi visokog intenziteta nastavili sve do 30. kolovoza 1995.
O težini ovih borbi, svjedoče podatci da je poginulo sedam vojnika HV-a dok je ranjeno 36 osoba te da je u ovim borbenim djelovanjima ukupno ispaljeno preko 20 tisuća topničkih projektila.
Koji su potezi tih kolovoških dana bili ključni u ostvarivanju pobjede i na dubrovačkom području?
U prvom redu pravovremena provedba mjera pojačane obrane primjenom plana obrane „Maestral“ Glavnoga stožera Hrvatske vojske, uspješna popuna i do-mobilizacija postrojbi, dodatno utvrđivanje prve crte i izuzetno visok moral postrojbi nakon „Oluje“.
Na taj način, nadmoćne snage Južnog bojišta uspješno su odbile sve neprijateljske napade, nanijele mu konačni poraz, te bile spremne za prelazak u napadna djelovanja na prostoru istočne Hercegovine u slučaju neuspjeha predstojećih mirovnih pregovora.
Nakon što je u Daytonu 20. studenoga 1995. potpisan Opći okvirni sporazum o miru u BiH, postrojbe
„Na temelju ranije razrađenog plana, političko i vojno vodstvo Republike Srpske odlučilo je da 12. kolovoza, snagama Bilećke i Trebinjske brigade HK, napadne dubrovačko područje, probije obrambene crte Hrvatske vojske i izbije na morsku obalu u rejonu Plata, te nakon toga ovlada prostorom Konavala. Na taj način bi Republici Srpskoj na ovom prostoru osigurali izlaz na morsku obalu, čime bi realizirali jedan od svojih važnih ratnih ciljeva te ojačali svoj položaj u nastavku završnih mirovnih pregovora.“
Južnog bojišta se od početka siječnja 1996. godine povlače na državnu granicu Republike Hrvatske i postupno demobiliziraju.
Postojala je i ideja o 'trojnoj razmjeni teritorija'? Što se predlagalo?
Upravo u Daytonu potvrdilo se da je temeljni cilj poduzetih ratnih djelovanja VRS na dubrovačkom području 1995. bio zauzimanje Konavala, kako bi se na tom prostoru osigurao izlaz na more Republike Srpske. Naime, tijekom pregovora jugoslavenska (srpsko-crnogorska) delegacija je tražila da hrvatska i bošnjačka strana prihvate predloženi sporazum o tzv. tripartitnoj razmjeni teritorija, kojim bi ostvarili svoje stalne težnje za izlazom na more na području Konavala. Tekst ovog sporazuma objavio je bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović u svojoj knjizi „Pravila ćutanja“.
Navedenim sporazumom je bilo predviđeno da Republika Hrvatska dobije dio teritorija BiH, odnosno Republike Srpske, koji se nalazi u zaleđu Dubrovnika, a zauzvrat Republika Srpska dobiva odgovarajući teritorij i izlaz na more od Republike Hrvatske. Kako bi se riješilo i pitanje Prevlake sporazum predviđa i kako će s Republikom Crnom Gorom izvršiti razmjenu Prevlake za teritorij oko Bilećkog jezera.
Za neprihvaćanje ovog sporazuma Bulatović je okrivio hrvatsko vodstvo na čelu s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i glavnog američkog pregovarača Richarda Holbrookea.
Ovaj sporazum bio je samo još jedan od brojnih ranijih neuspješnih pokušaja, da se u skladu s prihvaćenim Vance-Owenovim planom, razmjenom teritorija riješe otvorena pitanja Neuma, dubrovačkog zaleđa, Prevlake i izlazaka na more BiH i Republike Srpske.
Koliko je bilo teško i zahtjevno prikupiti materi-
jale iz tih teških, ali i slavnih kolovoških dana ’95.?
Muzej Domovinskog rata Dubrovnik je, u sklopu sustavnog stručnog proučavanja razdoblja Domovinskog rata, prikupio, obradio, kao i kroz više priređenih tematskih izložbi, prezentirao značajnu muzejsku građu iz svojih zbirki, koja svjedoči o važnim ratnim događanjima na dubrovačkom području tijekom 1995. godine. Tijekom istraživanja provedenog u fotoarhivu „Slobodne Dalmacije“ u Splitu, zahvaljujući donacijama njene uprave i fotoreportera, obogatio je Zbirku fotografija sa više od 750 dokumentarnih snimaka o djelovanju ZP Split i Južnog bojišta u VRO „Oluja“. Zahvaljujući razvijenoj sveobuhvatnoj suradnji ratnim zapovjednicima, braniteljima i građanima, usporedno s rastom izložbene djelatnosti i povećanjem posjećenosti Muzeja, gotovo svakodnevnim donacijama prikupili smo značajne količine dokumenata i fotografija. Kao i do sada donacije ostaju temelj Muzeja Domovinskog rata. Tako smo došli do velikog broja dokumenata, radnih zemljovida i zapovijedi iz arhiva Južnog bojišta , Zbornog područja Ston, 163. Brigade HV, dnevničkih zapisa i brojnih fotografija iz osobnih albuma. Prikupili smo i veliki broj novinskih ratnih izdanja, posebno „Slobodne Dalmacije“ i Dubrovačkog vjesnika. Sva najvažnija novo prikupljena građa je tijekom proteklih godina digitalizirana, kako bi mogla biti izlagana u tvrđavi Imperijal i prije njene obnove te biti korištena za muzejska izdanja a ujedno u isto vrijeme ovim načinom čuvamo originalne materijale.
Muzej Domovinskog rata ne zaboravlja njihove napore, kao ni žrtve koje su pale tih dana. I ove godine pripremate izložbu povodom velike obljetnice VRO Oluja, i ovaj put na dvije lokacije. Povodom 31. obljetnice vojno redarstvene operacije
„Tijekom pregovora jugoslavenska (srpsko-crnogorska) delegacija je tražila da hrvatska i bošnjačka strana prihvate predloženi sporazum o tzv. tripartitnoj razmjeni teritorija, kojim bi ostvarili svoje stalne težnje za izlazom na more na području Konavala. Navedenim sporazumom je bilo predviđeno da Republika Hrvatska dobije dio teritorija BiH, odnosno Republike Srpske, koji se nalazi u zaleđu Dubrovnika, a zauzvrat Republika Srpska dobiva odgovarajući teritorij i izlaz na more od Republike Hrvatske. Kako bi se riješilo i pitanje
Prevlake sporazum predviđa i kako će s Republikom Crnom Gorom izvršiti razmjenu
Prevlake za teritorij oko Bilećkog jezera.“
„Oluja”, Muzej Domovinskog rata Dubrovnik tradicionalno je, u sklopu iznimno uspješnog višegodišnjeg muzejskog projekta „Hrvatska ratna fotografija“, priredio tematsku izložbu „VRO Oluja na Banovini 1995.“, čija sam autorica. Izložbu čine odabrane fotografije istaknutog ratnog fotografa Željka Gašparovića, nastale na području Banovine u vrijeme „Oluje“, koje je donirao Muzeju i na taj način omogućio njeno ostvarenje. Iz svog dojmljivog ratnog stvaralaštva koje pripada među vrhunske dosege hrvatske dokumentarne fotografije nastale u Domovinskom ratu, ustupio nam je i snimke nastale 1992. na Južnom bojištu gdje je pratio 1. Gardijsku brigadu „Tigrove“.
Izložba „ VRO Oluja na Banovini 1995.“ sastoji se od dvije kronološko tematske cjeline.
U prvoj cjelini, odabranim dokumentarnim fotografijama Željka Gašparovića, pratimo pobjedonosno napredovanje 125. domobranske pukovnije Hrvatske vojske na području Banovine, uspješno forsiranje Save kod Krapja, oslobađanje Hrvatske Dubice i Hrvatske Kostajnice te svečani doček 125. Domobranske pukovnije u Kutini, nakon povratka iz „Oluje“. Drugu cjelinu čine razni snimljeni motivi s područja Banovine tijekom i nakon završetka „Oluje“. Izložba će biti otvorena 3. kolovoza u 19:30 sati u tvrđavi Imperijal.
U lađi pokraj ovogodišnje izložbe prezentirana je stvarna i virtualna izložba „Oluja 1995.-2025.“, za koju smo se prošle godine odlučili radi velikog interesa s kojim je više od 80 000 posjetitelja razgledalo izložbe iste tematike u Muzeju Domovinskog rata Dubrovnik, „Oluja pobjede i slobode“, postavljenu 2015. godine i „VRO Oluja 1995.-2020.“, prezentiranu javnosti 2020.
Sadržaj stvarne i virtualne izložbe uz deplijan izložbe sa stručnim tekstom o Događanjima na dubrovačkoj bojišnici u vrijeme završnih oslobodilačkih vojno-redarstvenih operacija Hrvatske
vojske 1995. godine, značajno je proširen i obogaćen novim spoznajama i važnim povijesnim činjenicama koje smo utvrdili sveobuhvatnim sustavnim istraživačkim radom i nastavkom stručne obrade građe iz muzejskih zbirki i dokumentacije. Izlaganje većeg broja dojmljivih dokumentarnih snimaka proslavljenih ratnih fotoreportera Matka Biljka, Božidara Vukičevića, Zvonimira Pandže i Mila Kovača, kao i onodobnih izdanja „Slobodne Dalmacije“ i „Dubrovačkog vjesnika“, omogućila nam je provedena digitalizacija i inventarizacija kojom je obuhvaćeno preko 10 000 predmeta iz muzejske Zbirke fotografija.
Osim navedenih izložbi u tvrđavi Imperijal, bit će projicirana i virtualna izložba Muzeja „Put u slobodu 1991.–1995.“ na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 5. kolovoza na Stradunu ispred crkve sv. Vlaha, na Luži tijekom Domoljubnog koncerta Dubrovačkog simfonijskog orkestra.
Izložbu čini više od 250 odabranih fotografija iz Muzejske zbirke koje su raspoređene u četiri kronološko tematske cjeline: Herojska obrana Dubrovnika (listopad-prosinac 1991.), Oslobađanje hrvatskog juga (svibanj-listopad 1992.), VRO Oluja 1995., i Hrvatski branitelji, koju čine ikonične fotografije branitelja sa svih hrvatskih bojišnica u Domovinskom ratu.
S rješavanjem sporova između Grada i Razvoj golfa, stvorene su i pretpostavke da se izložbe prezentiraju u jednom primjerenijem, obnovljenom prostoru. Kad bi se to konačno moglo dogoditi?
Iskreno, od samog početka, kada smo mogli samo sanjati o Muzeju Domovinskog rata Dubrovnik i kad još nismo imali ni koncepciju postava, jedno smo bili sasvim sigurni, a to je da je tvrđava Imperijal, u bilo kakvom stanu, jedino moguće mjesto za budući „in situ“ Muzej. Izdržavamo i radimo u tvrđavi već 18 godina, i ako se mogu slobodno izraziti - doslovno u neljudskim uvjetima, boreći se s prodorom oborinske vode, vlagom većom od 90%, izmještamo građu i predmete tijekom zimskih mjeseci, „sekamo“, sa Sanitatom se mučimo s dezinsekcijom i deratizacijom, kosimo, izložbene vitrine prekrivamo i premještamo i da sad ne nabrajam skoro pa u nedogled, usprkos svemu navedenom uspjeli smo razviti bogatu izložbenu djelatnost s originalnom obrađenom građom iz vremena Domovinskog rata. Uz 34 tematske ostvarene izložbe u tvrđavi Imperijal od 2008. do danas, dočekali smo i milijuntog posjetitelja od kojih nitko nije izašao ravnodušno iz tih prostora nabijenih emocijama i poviješću. Grad Dubrovnik uspio je sudski vratiti tvrđavu Imperijal „u ruke“ Grada i raskinuti koncesiju nad tvrđavom od strane Razvoj golfa. Proces je bio dugotrajan ali njegovim ishodom omogućeni su daljnji koraci koji nas trebaju dovesti do potpune obnove tvrđave i smještanja Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik u prostore obnovljene tvrđave Imperijal, u simbolu obrane Grada. Ove godine u proračunu Grada Dubrovnika osigurano je 230 tisuća eura za izradu kompletne projektne dokumentacije za rekonstrukciju i unutarnje uređenje Imperijala što je prvi ključni korak prema cjelovitoj obnovi. Zavod za
Novinarka BBC-a šalje izvješće iz Dubrovnika, 12.8. 1995., foto Zvonimir Pandža
obnovu Dubrovnika i MDRD rade na izradi idejnog te glavnog i izvedbenog projekta uključujući projekt muzejskog postava, a Područna konzervatorska služba u Dubrovniku, Ministarstva kulture i medija RH izradila je konzervatorske smjernice za izradu navedenog projekta rekonstrukcije i unutarnjeg uređenja tvrđave Imperijal uz stručno mišljenje. Najbitnije je da smo se nakon skoro dvadeset go-
Gašenje požara iznad Rijeke Dubrovačke, 16. 08. 1995., foto Zvonimir Pandža
dina pomaknuli s određene „mrtve“ točke i zato nam neće biti teško raditi i čekati koliko god treba da tvrđava zasja starim sjajem i postav bude izložen u skladu s povijesnom i muzeološkom strukom u adekvatnim uvjetima. Najvažnije je da svi to želimo, a onda je sasvim sigurno i da će se dogoditi da tvrđava Imperijal u obnovljenom stanju ostane simbol obrane Grada i Muzej Domovinskog rata.
ZLATO IZ BIZANTSKOG BRODOLOMA kod Mljeta završit će u Dubrovniku
Nedavno su predstavljeni rezultati višegodišnjeg podvodnog istraživanja kod otoka
Mljeta gdje je otkriven bizantski brod prije više od deset godina. Da je riječ o jedinstvenom otkriću dokazuje impresivni zlatni nakit pronađen u olupini broda, a riječ je o najvećoj ikada pronađenoj količini na nekom brodolomu u cijelom Sredozemlju.
Piše: Ahmet Kalajdžić, foto: Ahmet Kalajdžić/Podvodni arheolozi
Otok Mljet od davnina se nalazio na važnom pomorskom putu između Istoka i Zapada. Prije više od 1300 godina jedan bizantski brod, ne duži od 20 metara, ploveći duž sjeverne obale Odisejeva otoka, nije uspio izbjeći jake udare bure i uploviti u sigurnu uvalu Tatinica nedaleko Polača. Brod je najvjerojatnije plovio iz Konstantinopola ka Raveni i bio je pun amfora i uobičajenog tereta, ali i zlata koje je vjerojatno nosio zlatar koji je radio za cara i bio osoba od njegova najvećeg povjerenja. Zlato nije nikad stiglo na planirano odredište jer je brod potonuo i u pijesku na dubini od 30 metara čekao podmorske arheologe Hrvatskog restauratorskog zavoda da ga otkriju i pokažu javnosti.
NEMJERLJIVO MEDITERANSKO OTKRIĆE
Ekipu istraživača predvodio je Igor Miholjek, a ostali članovi ekipe bili su voditelj Odjela za podvodnu arheologiju HRZ Pavle Dugonjić, pomorski arheolog Anton Divić, profesor klasične arheologije na američkom sveučilištu Stanford Justin Leidwanger i vlasnik mljetskog ronilačkog centra Aquatica Mario
Orlandini. Svi oni ističu kako je ovaj pronalazak, inače nemjerljiv s bilo kakvim otkrićem na Mediteranu, kruna njihove dugogodišnje karijere. Jer, među nalazima su zlatne kopče i pojasni jezičci, ali i zlatnici kovani u doba četvorice careva iz Heraklijeve dinastije s kraja 7. stoljeća, a prema kojima su arheolozi preciznije odredili vrijeme potonuća. Nakon čišćenja i restauracije, težina pronađenih zlatnih predmeta premašuje 600 grama.
Iz dubine je izvađen i odlično očuvani zlatni prsten s reljefnim likom cara iz iste dinastije. Zanimljiv je i podatak kako se prema ostacima keramičkog posuđa i ostalih predmeta, pa i amfora pronađenih uz ostatke broda može zaključiti kako su posadu činili pomorci iz više zemalja. Naime, amfore potiču s istoka Turske i krajnjeg juga Apeninskog poluotoka. Također, arheolozi ističu kako su brodolomi iz razdoblja Bizanta vrlo rijetki: otkrivena su samo dva i oba uz obale Mljeta, a ima naznaka kako bi u podmorju Mljeta mogli biti ostaci još dva bizantska brodoloma. Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restaura-
Iz dubine mora kod otoka Mljeta je izvađen i odlično očuvani zlatni prsten s reljefnim likom cara iz iste dinastije. Zanimljiv je i podatak kako se prema ostacima keramičkog posuđa i ostalih predmeta, pa i amfora pronađenih uz ostatke broda može zaključiti kako su posadu činili pomorci iz više zemalja.
Prije više od 1300 godina jedan bizantski brod, ne duži od 20 metara, ploveći duž sjeverne obale Odisejeva otoka, nije uspio izbjeći jake udare bure i uploviti u sigurnu uvalu Tatinica nedaleko Polača.
Brod je najvjerojatnije plovio iz Konstantinopolja ka Raveni i bio je pun amfora i uobičajenog tereta, ali i zlata koje je vjerojatno nosio zlatar koji je radio za cara i bio osoba od njegova najvećeg povjerenja.
torskog zavoda sustavno od 2015. godine provodi projekt nazvan “Tatinica- bizantski brodolom“. Uz olupinu su pronađene i kosti životinja, a baš sve je računalno obrađeno i dokumentirano. Voditelj arheološkog istraživanja iz Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda Igor Miholjek je otkrio podatak kako će nakon detaljne znanstvene obrade, putujuća izložba sa svim eksponatima obići cijelu Hrvatsku, a možda i dio Europe, ali će svi na kraju završiti kao dio postava Dubrovačkih muzeja tako da u Pomorskom muzeju već mogu pripremati posebne blindirane staklene vitrine gdje će zlatnina biti izložena i ubuduće privlačiti tisuće znatiželjnih gostiju našeg grada.
EKSPONATI STIŽU U POMORSKI MUZEJ
Voditeljica Pomorskog muzeja Dubrovnik Ana Kaznačić Skurić istaknula je zadovoljstvo što će posto-
jeća vrijedna muzejska kolekcija hidroarheoloških nalaza biti dodatno obogaćena ovim iznimno vrijednim arheološkim otkrićem u mljetskome podmorju. Naime, u dubrovačkom muzeju su ostaci brodoloma rimskoga trgovačkog broda kod rta Glavat na Mljetu iz 1. ili 2. stoljeća te ostaci bizantskog srednjovjekovnog brodoloma iz 11. stoljeća.
„Planira se organizacija reprezentativne izložbe u Dubrovniku, u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom i stručnjacima za bizantsko razdoblje. Na izložbi će biti predstavljeni ovi iznimno vrijedni i rijetki luksuzni predmeti s brodoloma, koji pružaju uvid u pomorske, trgovačke i društvene prilike na prijelazu iz 7. u 8. stoljeće te potvrđuju da je Jadransko more stoljećima bilo jedna od najvažnijih trgovačkih prometnica“, poručila je voditeljica Pomorskog muzeja Dubrovnik Ana Kaznačić Skurić.
TOMISLAV RUGOLE - DJ TORRES
DUBROVAČKI ‚DOKTOR‘ ZA DIGITALNI
MARKETING: Nikad
ne bih otvorio svoj restoran, a oko recenzija se danas previše brinemo
Više od deset godina gradi digitalnu reputaciju ugostiteljskih objekata, hotela, poliklinika i brojnih drugih brendova. Dubrovački stručnjak za digitalni marketing otkriva što je zapravo opis njegovog posla i s kojim se izazovima susreće
Kada vas zaboli zub, zovete stomatologa. Kada vam treba frizura, odlazite frizeru. A kada želite da vaš brend bude primijećen na društvenim mrežama i ostavi dobar dojam u digitalnom svijetu, zovete stručnjaka za digitalni marketing. Tomislav Rugole, mnogima poznatiji kao DJ Torres, tim se poslom bavi više od deset godina. Vlasnik je agencije za digitalni marketing Dubrovnik Eats - koja vodi online komunikaciju brojnih ugostiteljskih objekata, hotela, poliklinika, trgovačkih lanaca i drugih tvrtki, kako u Dubrovniku, tako i u Hrvatskoj i u Europi. Njegov posao nije samo objaviti lijepu fotografiju ili napisati nekoliko rečenica na društvenim mrežama. On i njegova ekipa, koja danas broji deset članova, grade online reputaciju brendova, prate što gosti i korisnici recenziraju, osmišljavaju sadržaj i nastoje da svaki klijent u digitalnom prostoru bude unikatan, ali i ostavi najbolji mogući dojam. Da iza svega stoji kreativac vidi se već pri ulasku u njegov ured, ispunjen pažljivo odabranim detaljima koji odražavaju njegov istančan ukus. Kreativnost ga zapravo prati kroz cijeli život - godinama je radio kao DJ i dizajner zvuka, a danas taj osjećaj za ritam, estetiku i komunikaciju uspješno prenosi u svijet gastronomije i digitalnog marketinga. S Torresom smo razgovarali o tome što zapravo radi jedan community manager, koliko su danas važne online recenzije, mogu li lajkovi i komentari odlučiti sudbinu jednog restorana, koliko je moćan famozni algoritam, kakva je gastronomska scena Dubrovnika te bi li se i sam jednog dana okušao u ulozi ugostitelja.
Čime se zapravo bavite?
-Vlasnik sam agencije za digitalni marketing Dubrovnik Eats. U velikom postotku bavimo se gastronomijom i restoranima, ali imamo i klijenata poput rent-a-carova, hotela, poliklinika. Mi se brinemo za vizualni identitet, komunikaciju, reputaciju te dajemo vidljivost klijentima i sve što
im treba da od toga imaju benefit. Jednostavno rečeno - zaduženi smo za promociju. Bavim se kreativnim poslom i to me jako ispunjava. Uvijek sam vjerovao i težio tomu da od nečeg što volim stvorim dobar posao.
Danas je taj posao jako trendy i mnogi se bave digitalnim marketingom. Kako je kod vas krenulo?
-Sve je krenulo kroz glazbu. Kao DJ godinama sam nastupao po klubovima diljem svijeta i usput otkrivao vrhunske restorane. Ono što mi je često upadalo u oči bilo je koliko je glazba u mnogim objektima zapostavljena. Zato sam razvio vlastiti glazbeni sustav koji danas koriste brojni restorani u Dubrovniku i Hrvatskoj, ali i u zemljama poput Italije i Španjolske. Upravo kroz taj posao počeo sam ozbiljnije proučavati digitalnu komunikaciju. Shvatio sam da se mnoge stvari mogu raditi puno bolje i odlučio svoju najveću strast pretvoriti u posao. Promatrajući kako se restorani predstavljaju na internetu, vidio sam koliko postoji prostora za napredak.
DIGITALNI MARKETING NIJE SAMO
LIJEPA FOTOGRAFIJA
Je li digitalni marketing samo objava lijepih fotografija na društvenim mrežama, par emotikona i to je to?
-Ljudi često misle da se digitalni marketing svodi na lijepu fotografiju i nekoliko emotikona. U stvarnosti je najveći dio posla ono što se događa iza kulisa – reputacija, recenzije, krizna komunikacija, strategija i analiza. Tek nakon toga dolaze fotografije, video i sadržaj koji ljudi vide na društvenim mrežama.
Kako je nastao Dubrovnik Eats? O čemu je tu riječ?
-Dubrovnik Eats kao gastro vodič je nastao upravo kao odgovor na klasične platforme s recenzi-
Piše: Aida Čakić Foto: Vito Begović
Ljudi često misle da se digitalni marketing svodi na lijepu fotografiju i nekoliko emotikona. U stvarnosti je najveći dio posla ono što se događa iza kulisa – reputacija, recenzije, krizna komunikacija, strategija i analiza. Tek nakon toga dolaze fotografije, video i sadržaj koji ljudi vide na društvenim mrežama.
Gastro scena u Dubrovniku nikad nije bila bolja. Posljednjih godina vidi se ozbiljan rast kvalitete, ali ono što me još više veseli jest kontinuitet. Sve je više restorana koji iz sezone u sezonu podižu standarde, ulažu u ljude, namirnice i cjelokupno iskustvo gosta. Mi puno putujemo i imamo priliku usporediti Dubrovnik s nekim od najboljih gastronomskih destinacija u Europi, i mogu reći da imamo razloga biti ponosni.
jama. Na Googleu ili TripAdvisoru uvijek postoji netko tko je prvi, drugi ili treći, ali gastronomija nije tako jednostavna. Nije svaki restoran najbolji za svakoga. Zato smo napravili digitalni gastro vodič koji gostima omogućuje da restoran pronađu prema vlastitim preferencijama. Mi ne govorimo koji je restoran najbolji, nego koji je najbolji za ono što gost u tom trenutku traži. U vodiču su restorani koji svakako zadovoljavaju naše standarde kvalitete, a svaki od njih ima svoju priču i područje u kojem se ističe.
Kakva je danas gastronomska scena
Dubrovnika? Jesmo li stvarno toliko dobri koliko mislimo?
-Gastro scena u Dubrovniku nikad nije bila bolja. Posljednjih godina vidi se ozbiljan rast kvalitete, ali ono što me još više veseli jest kontinuitet. Sve je više restorana koji iz sezone u sezonu podižu standarde, ulažu u ljude, namirnice i cjelokupno iskustvo gosta. Mi puno putujemo i imamo priliku usporediti Dubrovnik s nekim od najboljih gastronomskih destinacija u Europi, i mogu reći da imamo razloga biti ponosni. Često smo prema vlastitom gradu puno kritičniji nego što bismo trebali. Nekako uvijek mislimo da je kod susjeda bolje, a zapravo Dubrovnik danas ima restorane koji bez problema mogu stati uz bok mnogim europskim destinacijama.
DOBAR RESTORAN UVIJEK ĆE IMATI
SVOJE GOSTE
Kako postići da marketing odgovara stvar-
nom iskustvu gosta? Na društvenim mrežama sve izgleda sjajno i savršeno, a nerijetko se razočaramo uživo.
-Naš cilj nije da gost bude oduševljen fotografijama na društvenim mrežama, nego iskustvom kada sjedne za stol. Zato pazimo da marketing bude atraktivan, ali iskren. Ako stvoriš nerealna očekivanja, gost će se vrlo lako razočarati i to će se prije ili kasnije vidjeti kroz recenzije. Najbolji scenarij je da gost dođe s visokim, ali realnim očekivanjima, a iz restorana ode još zadovoljniji nego što je očekivao. Upravo tako se dugoročno gradi reputacija.
Može li danas restoran funkcionirati bez društvenih mreža?
-Može, naravno. Dobar restoran uvijek će imati svoje goste. Međutim, ako imate dva jednako kvalitetna restorana, a jedan ozbiljno ulaže u digitalni marketing, vrlo je vjerojatno da će upravo on ostvariti bolje rezultate. Digitalni marketing nije zamjena za kvalitetu, nego alat koji kvalitetu čini vidljivom. Ako imate dobar proizvod i znate ga ispravno predstaviti, dugoročno ste u velikoj prednosti.
Koliko je teško održavati autentičnost kada svi prate iste trendove?
-Danas je najveći problem upravo nedostatak autentičnosti. Društvene mreže pune su kopija istih videa, istih tekstova i istih ideja. Mi u tome ne vidimo vrijednost. Naš posao nije pratiti trendove nego stvarati priče koje odgovaraju
Edin Džeko je igrao za turski klub, dao je gol Grcima, proslavio to i onda je dio grčkih navijača organizirano počeo ostavljati negativne recenzije njegovom restoranu, iako nitko od tih ljudi nikada nije ni bio u Dubrovniku, a možda ni čuo za njega. Kada su to vidjeli turski mediji i navijači, uslijedio je val pozitivnih recenzija kao odgovor. Situacija je eskalirala do te mjere da je TripAdvisor tada privremeno blokirao objavljivanje recenzija za sve restorane u Dubrovniku. To najbolje pokazuje koliko događaji koji nemaju nikakve veze s kvalitetom restorana mogu utjecati na njegovu online reputaciju i zašto platforme ulažu toliko truda u prepoznavanje organiziranih manipulacija.
svakom partneru. Dugoročno pobjeđuju oni koji imaju vlastiti identitet, a ne oni koji prvi uskoče na novi trend. Ako se netko ozbiljno bavi oglašavanjem i ima dugoročni cilj, onda za njega ima mjesta pod suncem.
MANIPULACIJE S RECENZIJAMA SE NE ISPLATE
Koliko čovjek može vjerovati recenzijama na popularnim platformama poput Googlea ili TripAdvisora? Je li zaista iza svega napisanog doista stoji čovjek koji je posjetio taj restoran i napisao iskreno što je doživio?
-Reputacija je područje kojim se bavimo više od deset godina i vjerojatno segment digitalnog marketinga u kojem imamo najviše iskustva. Godinama surađujemo s Googleom i TripAdvisorom, a zbog ugovora o povjerljivosti o određenim procesima ne mogu govoriti detaljnije. Ono što mogu reći jest da obje platforme ulažu ogromne resurse u očuvanje vjerodostojnosti recenzija jer je povjerenje korisnika temelj njihovog poslovanja. Manipulacije postoje i uvijek će ih biti, ali dugoročno se ne isplate. Algoritmi i sustavi za detekciju postaju sve sofisticiraniji i sve uspješnije prepoznaju neprirodne obrasce ponašanja. Autentične recenzije stvarnih gostiju jedina su dugoročno ispravna strategija.
A zašto je netko prvi, a netko treći?
-Recenzije ne funkcioniraju kao školske ocjene. Nije dovoljno imati najveći prosjek da biste bili prvi. Platforme poput Googlea i TripAdvisora uzimaju u obzir niz različitih faktora – od kvalitete i vjerodostojnosti recenzija, aktivnosti profila i sadržaja pa sve do relevantnosti za ono što korisnik u tom trenutku traži. Nije isto dobiti pet zvjezdica od korisnika koji je napisao dvije recenzije ili od nekoga tko godinama aktivno doprinosi platformi. Ljudi često misle da će ih
stotinjak novih pozitivnih recenzija automatski dovesti na prvo mjesto, ali to jednostavno ne funkcionira tako. Dugoročno najbolji rezultat donose kvaliteta, kontinuitet i autentičnost.
To zapravo znači kako ne treba biti rob dobrih recenzija? Iako mi se čini da svi žive za hvalospjeve na društvenim mrežama i raznim platformama.
-Ne. Dobre recenzije su važne, ali ne treba biti njihov rob. Ljudi često misle da će ih stotinjak novih petica automatski dovesti do više gostiju, a to jednostavno nije tako. Recenzije su samo jedan dio cijele priče. Na njima treba raditi, ali prvenstveno kroz iskustvo koje gost doživi. Jedno je pružiti uslugu, a drugo ugostiti čovjeka. Kada gost ode zadovoljan, tada imaš temelj na kojem možeš graditi kvalitetnu reputaciju.
RESTORAN POZNATOG NOGOMETAŠA ZASULI NEGATIVNIM OCJENAMA
Da, ali recenzije mogu donijeti veliku štetu. Posebice ako je u pitanju linč zbog nečeg što nema veze s restoranom.
-Imali smo nekoliko takvih kriznih slučajeva poput mačke Anastazije ili recimo kod nogometaša Edina Džeka, u njegovom restoranu na Pločama. On je igrao za turski klub, dao je gol Grcima, proslavio to i onda je dio grčkih navijača organizirano počeo ostavljati negativne recenzije njegovom restoranu, iako nitko od tih ljudi nikada nije ni bio u Dubrovniku, a možda ni čuo za njega. Kada su to vidjeli turski mediji i navijači, uslijedio je val pozitivnih recenzija kao odgovor. Situacija je eskalirala do te mjere da je TripAdvisor tada privremeno blokirao objavljivanje recenzija za sve restorane u Dubrovniku. To najbolje pokazuje koliko događaji koji nemaju nikakve veze s kvalitetom restorana mogu utjecati na njegovu online reputaciju i zašto
platforme ulažu toliko truda u prepoznavanje organiziranih manipulacija.
Što onda činiti kada se nešto tako dogodi? Neki čovjek puno ulaže i radi na jačanju
brenda i onda zbog neke gluposti nastane val hejta.
-To je upravo ono što nazivamo kriznim menadžmentom. U takvim situacijama najvažnije je
brzo reagirati i platformi jasno pokazati da se radi o organiziranom napadu, a ne o stvarnim iskustvima gostiju. Google i TripAdvisor imaju interes da recenzije budu autentične jer njihov najveći kapital nije restoran, nego povjerenje korisnika koji te recenzije čitaju. Ako dopuste da lažne ili organizirane recenzije utječu na rezultate, gube vlastiti kredibilitet. Upravo zato u takvim situacijama postoji komunikacija s platformama i jasno definirani procesi kojima se takvi slučajevi pokušavaju riješiti.
ORIGINALNOST POSTAJE SVE VRJEDNIJA
Koliko vam je umjetna inteligencija promijenila posao?
-Umjetna inteligencija je odličan alat, ali loš autor. Koristimo je za analitiku, istraživanje i ubrzavanje procesa, no ideje, strategiju i kreativni dio i dalje stvaraju ljudi. Danas je vrlo lako prepoznati sadržaj koji je generirao AI i mislim da će upravo originalnost postajati sve vrjednija. Iskreno, najdraže nam je kada konkurencija prepusti kreativu umjetnoj inteligenciji.
DUBROVNIKU NEDOSTAJE DODATNOG
SADRŽAJA
Dubrovnik je sve luksuznija destinacija. Jesmo li opravdali taj status?
-Ne u potpunosti. Dubrovnik svakako ima status elitne destinacije, ali još uvijek zakazujemo u
sadržaju koji gostu nudimo izvan samih zidina, restorana i smještaja. Ako želimo da netko ovdje kvalitetno provede pet ili šest dana, moramo mu ponuditi puno više razloga da ostane, istražuje i troši. Imamo luksuznu destinaciju, ali popratni sadržaj još nije na toj razini. Tanko je to.
Je li Hrvatska, pa samim time i Dubrovnik, preskupa? To je sad hit pitanje.
-Veće hit pitanje trebalo bi biti kolika su davanja na plaću jednog radnika. O tome se premalo govori, a među državama smo s najvećim opterećenjem rada. Cijene su posljedica brojnih troškova poslovanja i zato mislim da rasprava ne bi smjela stati samo na tome je li nešto skupo ili nije, nego zašto nešto košta koliko košta.
Puno putujete, baš kad smo se dogovarali za intervju rekli ste da za nekoliko dana odlazite u Italiju, usred turističke sezone. Koliko su vam ta putovanja važna, koliko vas inspiriraju u poslu i koja su vam mjesta ostavila najjači gastronomski dojam?
-Uvijek kažem da čovjek može cijeli život putovati samo po Grčkoj, Italiji i Španjolskoj i neće pogriješiti. To su zemlje kojima se stalno vraćam. S druge strane, gastronomski su me možda najviše oduševili Kopenhagen i Tokio. Putovanja su veliki dio našeg posla jer upravo na njima
Petak, 31. srpnja 2026. Dubrovački dnevniK
pronalazimo inspiraciju, novu energiju i ideje. Moja partnerica Antonia i ja najviše volimo skrenuti s glavnih ulica, izgubiti se i pronaći ona autentična mjesta koja najbolje pričaju priču neke destinacije. Tu je čarolija.
Biste li jednog dana htjeli otvoriti svoj restoran?
-Nikada. Nekad sam imao tu želju, ali godine rada s našim partnerima pokazale su mi koliko je ugostiteljstvo zapravo zahtjevan posao. Ogromna davanja, visoki porezi, manjak kvalitetne radne snage i svakodnevni operativni problemi stvarnost su s kojom se oni nose. Zato danas imam još veće poštovanje prema ljudima koji uspiju voditi dobar restoran i iskreno im skidam kapu.
Ok, ali kad biste otvorili restoran, kako bi on izgledao?
-Ne bih radio restoran koji je isti svaki dan. Volio bih da se jelovnik mijenja, da gosti uvijek imaju razlog vratiti se i probati nešto novo. Sve bi se temeljilo na svježim, lokalnim namirnicama jer vjerujem da kvalitetna kuhinja počinje kvalitetnim proizvodom. Lokacija mi nikad ne bi bila presudna. Dobar restoran ljudi će pronaći, sjest će u auto i prijeći desetke kilometara ako znaju da ih čeka vrhunska hrana. Na kraju dana, upravo je hrana jedina prava reklama koja traje.
Čestitamo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja
DIRECT BOOKER
STRUČNJAKINJA ZA VOĐENJE
APARTMANA:
"Gosti su sve zahtjevniji, a dobra lokacija više nije dovoljna"
Privatni iznajmljivači posljednjih se godina suočavaju s nizom izazova, od zakonskih promjena i sve veće konkurencije do promijenjenih očekivanja gostiju. O tome kako se tržište mijenja i što danas utječe na uspješnost poslovanja govori Ana-Marija Carević, Account Managerica u Direct Bookeru
Možete li za početak objasniti što podrazumijeva posao Account Managera u Direct Bookeru i kako izgleda vaša svakodnevna komunikacija s iznajmljivačima?
Posao Account Managera u Direct Bookeru prije svega podrazumijeva brigu o našim iznajmljivačima i njihovim objektima. Svaki dan komuniciramo s vlasnicima smještaja, pratimo njihove rezervacije, analiziramo rezultate, dajemo prijedloge za poboljšanja i pomažemo im u rješavanju svih izazova koji se pojave tijekom poslovanja. Trudimo se biti dostupni za sva pitanja i nedoumice jer znamo da iznajmljivanje često donosi situacije koje zahtijevaju brzu reakciju. Naš cilj je da vlasnici imaju partnera kojem se mogu obratiti s povjerenjem i koji će im olakšati svakodnevno poslovanje.
Koji su danas najveći izazovi s kojima vam se iznajmljivači obraćaju? Jesu li to birokratske obaveze, popunjenost, određivanje cijene ili nešto sasvim drugo?
Rekla bih da je kombinacija svega navedenog. Birokratske obveze postaju sve složenije, konkurencija na tržištu raste, a određivanje cijena više nije jednostavno kao prije nekoliko godina. Međutim, sve češće primjećujemo da iznajmljivači traže pomoć oko prilagodbe tržištu koje se vrlo brzo mijenja. Gosti danas uspoređuju veliki broj objekata i očekuju visoku razinu usluge. Upravo zato važno je pratiti trendove i pravovremeno reagirati na promjene.
U posljednje vrijeme se promijenilo dosta propisa za privatne iznajmljivače. Koliko su te promjene zakomplicirale poslovanje?
Posljednje promjene svakako su dodatno opteretile privatne iznajmljivače. Osim administrativnih obveza, uvedeni su i novi nameti koji mnogim vlasnicima povećavaju troškove poslovanja, što je izazvalo dosta nezadovoljstva i nesigurnosti. Danas više nije dovoljno samo imati kvalitetan smještaj, već je potrebno pratiti propise, porezne
obveze i promjene na tržištu. Upravo zato smatram da je suradnja s agencijom postala važnija nego ikad. Kada vlasnik ima pouzdanog partnera, ne mora sam pratiti svaku promjenu zakona, voditi brigu o administraciji, cijenama, komunikaciji s gostima i prodajnim kanalima. U Direct Bookeru svakodnevno pratimo tržište i novosti te nastojimo našim iznajmljivačima maksimalno olakšati poslovanje kako bi se mogli fokusirati na svoj objekt i goste. Na kraju dana, najvažnije je da znaju da imaju nekoga kome se mogu obratiti s povjerenjem za svako pitanje ili problem koji se pojavi.
Mnogi vlasnici apartmana još uvijek sami upravljaju rezervacijama preko Bookinga ili Airbnb-a. Koje su najčešće pogreške koje pritom primjećujete i kako ih je moguće izbjeći?
Najčešće pogreške odnose se na nepravilno formiranje cijena, neažurirane kalendare, nedovoljno kvalitetne fotografije i sporiju komunikaciju s gostima. Također, mnogi vlasnici ne koriste sve mogućnosti koje platforme nude. Danas nije dovoljno samo objaviti apartman i čekati rezervacije. Potrebno je kontinuirano pratiti tržište, konkurenciju i ponašanje gostiju. Dobra organizacija i redovita analiza rezultata mogu značajno povećati uspješnost poslovanja.
Koliko je danas važno dinamički određivati cijene smještaja? Mogu li iznajmljivači koji cijene ne prilagođavaju potražnji izgubiti značajan dio prihoda?
Dinamičko određivanje cijena postalo je jedan od najvažnijih alata u turističkom poslovanju. Potražnja se mijenja iz dana u dan, a ponekad i iz sata u sat. Ako cijene ostanu iste tijekom cijele sezone, vrlo je moguće da će vlasnik propustiti priliku za veću zaradu ili će ostati bez rezervacija u slabijim terminima. Pravilno prilagođavanje cijena omogućuje bolju popunjenost i veći prihod tijekom cijele godine.
Piše: Petra Srebrović Foto: Vito Begović
“Danas više nije dovoljno samo imati kvalitetan smještaj, već je potrebno pratiti propise, porezne obveze i promjene na tržištu. Upravo zato smatram da je suradnja s agencijom postala važnija nego ikad. Kada vlasnik ima pouzdanog partnera, ne mora sam pratiti svaku promjenu zakona, voditi brigu o administraciji, cijenama, komunikaciji s gostima i prodajnim kanalima”
“Dobra lokacija i dalje je velika prednost, ali sama po sebi više nije dovoljna. Danas uspješni iznajmljivači razmišljaju o svom objektu kao o pravom poslovnom projektu. Prate rezultate, ulažu u kvalitetu smještaja, rade na promociji i prilagođavaju se tržištu. Upravo oni koji poslovanju pristupaju profesionalno ostvaruju najbolje rezultate”
Primjećujete li promjene u očekivanjima gostiju? Što iznajmljivači mogu učiti kako bi ostali konkurentni dok su gosti sve zahtjevniji?
Apsolutno. Gosti danas očekuju brzu komunikaciju, jednostavan dolazak, besprijekornu čistoću i kvalitetne informacije tijekom cijelog boravka. Sve više cijene profesionalnost, ali i osobni pristup. Smatram da iznajmljivači trebaju kontinuirano ulagati u svoje znanje, posebno u području tehnologije i digitalnih alata koji mogu pojednostavniti poslovanje i poboljšati iskustvo gostiju. Često upravo male stvari naprave najveću razliku.
Dubrovnik je izrazito sezonalna destinacija.
Postoji li način da iznajmljivači ostvare bolju popunjenost izvan 'udarnih mjeseci'?
Postoji, ali zahtijeva dodatni angažman. Potrebno
je prilagoditi cijene predsezoni i posezoni, ciljano promovirati smještaj određenim skupinama gostiju te istaknuti sadržaje koji nisu vezani isključivo uz ljetni turizam. Sve više gostiju putuje izvan glavne sezone, ali im treba dati razlog da odaberu upravo Dubrovnik i određeni smještaj.
Sve se više govori o zasićenosti tržišta privatnog smještaja i sve jačoj konkurenciji. Je li, po vašem mišljenju, došlo vrijeme kada više nije dovoljno samo imati apartman na dobroj lokaciji, nego njime treba upravljati kao ozbiljnim poslovnim projektom?
Mislim da je to vrijeme već došlo. Dobra lokacija i dalje je velika prednost, ali sama po sebi više nije dovoljna. Danas uspješni iznajmljivači razmišljaju o svom objektu kao o pravom poslovnom projektu. Prate rezultate, ulažu u kvalitetu smještaja, rade na promociji i prilagođavaju se tržištu. Upravo oni koji poslovanju pristupaju profesionalno ostvaruju najbolje rezultate.
Kada biste morali izdvojiti tri savjeta za privatne iznajmljivače uoči sljedeće sezone, koji bi to bili?
Prvi savjet bio bi da redovito prate tržište i prilagođavaju cijene, a ne da se oslanjaju na prošlogodišnje rezultate. Drugi savjet je ulaganje u kvalitetu prezentacije objekta – profesionalne fotografije, detaljan opis i dobra komunikacija s gostima danas su izuzetno važni. Treći savjet je da se ne boje tražiti pomoć i savjet stručnjaka. Turizam se brzo mijenja i nitko ne može pratiti sve sam. Zato smo mi u Direct Bookeru tu za naše iznajmljivače, spremni pomoći oko svih pitanja, izazova i nedoumica kako bi se oni mogli posvetiti onome što je najvažnije – stvaranju odličnog iskustva za svoje goste.
Kako je Dubrovačka plovidba vezivala brodove zimi?
Stoput ste vidjeli sidro ispred ljetnikovca u Gružu , ali znate li priču o njemu?
Dvorište ljetnikovca Vuić u Gružu desetljećima krasi sidro koje je iskopano početkom sedamdesetih godina kada se širila obala pokraj Robne kuće Minčeta. Zanimljivo, ovo sidro nikad nije služilo za sidrenje brodova, nego za njihov privez
Šetajući gruškom obalom, vjerojatno ste u dvorištu ljetnikovca Vuić zamijetili sidro. Ljetnikovac Vuić nalazi se odmah do bivše tvornice Radeljević (na adresi Obala Stjepana Radića 1), a u njemu živi već četvrta generacija obitelji. Pradjed je otišao po bolji život u Ameriku, tamo zaradio lijepe solde i po povratku u svoj rodni kraj, kupio ljetnikovac. No nas više interesira kome je sidro pripadalo i kako se našlo u dvorištu ljetnikovca? Diana Vuić Puljizević kaže kako ga je u dvorište postavio njen otac Đuro. -Početkom sedamdesetih, nakon ukidanja tramvaja, gruška obala se nasipa i širi. Tijekom iskopa, radnici su pronašli staro sidro, a moj otac Đuro ih je zamolio da ga prebace u dvorište i tako spase od zaborava. Kasnije mi je pričao da su tamo bila još dva ista sidra, ali da su ostala zakopana. Šteta što i oni nisu izvađeni. Riječ je o prostoru između našeg ljetnikovca i robne kuće Minčeta. Inače, prije nasipavanja obale na tom se mjestu nalazila pješčana plaža sa sitnim pijeskom. Ako i danas bolje pogledate ispod dječjeg parka na Batali, vidjet ćete sitni pijesak. Gruški zaljev je u to vrijeme bio znatno širi nego danas – govori nam Vuić Puljizević. Iako bismo na prvu pomislili kako je sidro pripadalo nekom brodu koji je možda stradao u savezničkom bombardiranju u Drugom svjetskom ratu, to nije istina. Naime, ovo
Brod Dubrovačke plovidbe u četverovezu, largan od kraja po krmi i bočno
sidro nije služilo za sidrenje brodova, nego njihov privez.
LUKSUZNI BROD KRALJ ALEKSANDAR -Ova sidra imala su funkciju kao bitve, a brodovi su se za njih privezivali. Na sidra su bile vezane debele kadene, jednu je moj otac sačuvao. Inače brodovi koji su se vezivali pripadali su ondašnjoj firmi Dubrovačka plovidba – objašnjava nam Vuić Puljizević. Dubrovačka parobrodarska plovidba osnovana je 1880. godine (1938. godine iz imena se briše parobrodarska), a na sidra u
Piše: Maro Marušić
„Dubrovačka plovidba na prostoru između Radeljevića i Minčete jaružala je plažu i tako napravila priveze sa sidrima da bi tamo njihovi brodovi bili vezani u zimskom periodu. Znači, ljeti su brodovi vozili, a zimi su u raspremi do sljedeće sezone. Na tom mjestu, obzirom da je bilo poprilično plitko, mogli su se vezivati brodovi do 4 metra gaza, ali bili su udaljeni od obale, jer je na samom kraju bilo još pliće“, objašnjava Ivo Batričević
Gružu vezivali su se njihovi brodovi Dubac, Kumanovo, Kralj Aleksandar, Petka, Šipan, a znao je biti vezan i školski brod Margita. Posebno je bio impozantan parobrod Kralj Aleksandar čiji je kum bio kralj Aleksandar I. Karađorđević. Izgrađen je u Glasgowu, a bio je najluksuzniji brod istočne obale Jadrana, te je prometovao na liniji Venecija-Trst-Kotor. Sve kabine, a imao je 202 postelje, imale su mogućnost grijanja i hlađenja, kao i toplu vodu. Potopljen je 1943. godine blizu Patrasa. Školski brod Margita također je zaniml -
jiv - bio je prvi jedrenjak na Sredozemlju koji je dodijeljen nekoj školi za obuku budućih pomorskih kadrova. Škola je bila bakarska Nautika, a zanimljivo da u to vrijeme školske brodove nisu imali ni Italija, ni Španjolska, ni Francuska.
Ako su se ti brodovi vezivali za sidra koja su služila kao klasične bitve na obali, to hoće reći da nisu bila privezana bokom za obalu (alajo) što pak opet hoće reći da putnici nisu 'normalno' mogli ulaziti na brod. Zašto se onda koristio ovakav tip priveza pitamo Iva Batričevića, zaljubljenika u brodove i njihovu povijest.
-Dubrovačka plovidba na prostoru između Radeljevića i Minčete jaružala je plažu i tako napravila priveze sa sidrima da bi tamo njihovi brodovi bili vezani u zimskom periodu. Znači, ljeti su brodovi vozili, a zimi su u raspremi do sljedeće sezone. Na tom mjestu, s obzirom na to da je bilo poprilično plitko, mogli su se vezivati brodovi do 4 metra gaza, ali bili su udaljeni od obale, jer je na samom kraju bilo još pliće. Istodobno je bilo vezano četiri do pet većih brodova, a oni su se vezivali na četverovezu ako su bili veći, i na trovezu ako su bili manji. Veći brodovi bi bacili svoja dva sidra po provi (manji jedno sidro), a krma bi im bila vezana s obje strane na konope ili lance koji su pak bili
Sidro u dvorištu ljetnikovca
Pješčana plaža u Gružu prije jaružanja
pričvršćeni za sidra koja su bila ukopana u zemlju ispred današnje robne kuće Minčeta
Nitko ne zna je li i kome je posvećena kapelica pred ljetnikovcem
Diana Vuić Puljizević: 'Moj otac Đuro zamolio je radnike da pronađeno sidro premjeste u naše dvorište i tako ga spase od zaborava'
– objašnjava nam Batričević što se jasno vidi i na slici koju nam je poslao.
KAPELICA NEPOZNATOG TITULARA
Osim sidra, dvorište ljetnikovca Vuić krije još jednu zanimljivost. Tamo se, naime, nalazi kapelica nepoznatog titulara. Od Dubravke Beritić pa sve do Ivana Vigjena nitko nije uspio pronaći kome je posvećena crkvica. Ona je sada u vlasništvu Georgije Mazovac, Dianine sestre.
-Naša obitelj svojevremeno je htjela pokloniti kapelicu župi sv. Petra na Boninovu kojoj pripadamo. No, oni su govorili kako bi im za ulazak u kapelicu bio potreban i komad našeg dvorišta, pa moj otac nije pristao. U kapelicu se može ući i s druge strane, pa nije jasno zašto su tražili dvorište. Inače, prema mojim saznanjima, kapelica je trebala biti posvećena sv. Jeleni, iako se to nikad nije dogodilo. Postoji i priča da je slavni slikar Nikola Božidarević podignuo kapelicu u spomen svoje prerano preminule žene –govori nam Vuić Puljizević.
Vigjen govori kako priča o Božidareviću i kapelici nema nikakvo znanstveno uporište nego je riječ o legendi. Uglavnom, apsolutno se ništa ne zna o kapelici u dvorištu ljetnikovca Vuić. Ali i priča o ljetnikovcu je jedinstvena.
-Za razliku od drugih ljetnikovaca, ovaj naš je prvo bio građen kao tvrđava, a kasnije je prilagođen ljetnikovcu, zato ima drugačiji oblik. Kupio ga je moj pranono sa sredstvima zarađenim u Americi, a mene je evo dopalo da ga obnavljam. Iako je čitav pro -
Nedaleko Ljetnikovca Vuić još su dva sidra zakopana
„Početkom sedamdesetih, nakon ukidanja tramvaja, gruška obala se nasipa i širi. Tijekom iskopa, radnici su pronašli staro sidro, a moj otac Đuro ih je zamolio da ga prebace u dvorište i tako spase od zaborava. Kasnije mi je pričao da su tamo bila još dva ista sidra, ali da su ostala zakopana. Šteta što i oni nisu izvađeni. Riječ je o prostoru između našeg ljetnikovca i robne kuće Minčeta“, govori Diana Vuić Puljizević
ces obnove težak i kompliciran, istodobno u njemu uživam. Mnogi mi govore što mi sve to treba, zašto sve ne pretvorim u apartmane, ali neću i ne želim. Postoje važnije
stvari od brzog zgrtanja novca – zaključuje Diana Vuić Puljizević, inače stomatologinja po struci, a u svoju ordinaciju na Grudi svakodnevno putuje više od tri desetljeća.
Brodovi Dubrovačke plovidbe u zimskoj raspremi pred današnjom Robnom kućom Minčeta
ODLIČAN PROJEKT
ONI SU PRVA POMOĆ GRADA: Mladi u crvenim majicama
čuvaju sigurnost Dubrovnika
Kada se govori o radu Crvenog križa Dubrovnik, mnogima će pasti na pamet razne akcije – od darivanja krvi do prikupljanja humanitarne pomoći. No ono što je posebno važno, a možda nekad prolazi nezamijećeno, jest projekt Crveni križ u Gradu. Iako jako vidljiv, s obzirom na to da se mladi nalaze na svakom koraku, spremni za akciju i pomoć ukoliko bude potrebe, nije toliko razvikan.
Ponukana željom da otkrijem više o Crvenom križu u Gradu, zaputila sam se unutar zidina kako bih saznala tko su mlada lica iza projekta, ali i što ih je motiviralo da mu se pridruže. Učinila sam to u jedno, za srpanj neobično vjetrovito, jutro. U maniri pravog turista, krenula sam previše obučena, uz pojedena tri keksa, s pogonom od jedne kave i vrlo malo vode. Ipak, bezbrižna jer me čeka razgovor s mladima koji su itekako educirani za pomoć. Naime, projekt obuhvaća djelovanje timova prve pomoći unutar Grada, na zidinama i na Lokrumu, uz svrhu rasterećenja Hitne pomoći, a susret s 'prehukanom' i izgladnjelom osobom im, zapravo, predstavlja rutinu.
S obzirom na to da sam malo uranila na naš susret, prošetala sam Gradom, kojeg je bura očistila od oblaka, ali, čini se, i turista, jer gužve nije bilo na vidiku. Odveo me put do izloga jedne knjižare gdje sam, simbolično, ugledala slikovnicu 'Čudesan keks'. U nadi da će se i moja tri keksa pokazati čudesnim i zadržati me na nogama, kako ne bih 'ad hoc' testirala djelotvornost timova Crvenog križa, odšetala sam do prve poste – ispred Sponze.
Tek što sam se približila curama na postaji, došla im se javiti i ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku Nikolina Pozniak, uz kratko ispitivanje koji su razred i neizbježne pohvale. Rekla je i da se jave ako im bilo što treba, kao primjerice korištenje wc-a. Čudno je to spominjati u kontekstu ovog projekta, ali to su male stvari koje puno znače, a i pokazuju koliko se zapravo cijeni ono što moje mlade sugovornice rade, baš kao i ostali koji su se taj dan 'raspuhali' na brojnim lokacijama.
Veselo su me dočekale tri djevojke – koordinatorica projekta Nika Bračun, a i tog dana zadužene za
Nikol Begušić i Lukrecija Kulaš bile su na postaji ispred Sponze
čuvanje lokacije ispred Sponze – Nikol Begušić i Lukrecija Kulaš.
Nikol ima 18 godina, a ovo joj je četvrta godina da je dio projekta.
„Crveni križ je dolazio u Gimnaziju Dubrovnik, pa tako i u moj razred. Dosta nas se prijavilo i većina nas je ostala ovdje”, kaže o svojim počecima. Iskustva sad već ima, pa tako vrlo lako može objasniti što uključuje jedan radni dan.
„Ovisno kako koja lokacija, ali uvijek dolazimo deset minuta prije, da sastavimo cijelu postaju. Nekad ima posla, nekad malo manje. Naprimjer, na Lokrumu imamo dvije postaje – jedinicu i dvicu. Dvica koja je na stijenama je uvijek puna intervencija, ima dosta
Piše: Ivana Smilović Barkiđija
Foto: ISB /Crveni križ Dubrovnik
„Ovaj projekt postoji najviše zbog toga da pomognemo Hitnoj. Jer se nama tijekom sezone podupla broj stanovnika i Hitna stvarno nema toliko puno vremena da dođe na apsolutno svaku intervenciju. Upravo smo zato tu, da im malo olakšamo. Surađujemo s njima, nazovu nas i navedu u kojoj ulici je nekome naprimjer došlo slabo, kako bismo otišli tamo i vidjeli je li njihov dolazak potreban ili možemo sami to riješiti. Većinu puta Hitna ni ne izađe na teren, jer se često radi samo o općoj slabosti. Ostanemo s tom osobom dok ne bude bolje i onda sve bude u redu”, govori Nika.
ogrebotina, porezotina... U Gradu se više radi o stanjima kao što su opća slabost i sunčanica”, govori Nikol.
IZAZOVNE INTERVENCIJE
Najdraža joj je ipak lokrumska 'jedinica', a najmrža Sveti Ivan. Upravo ova lokacija na zidinama zapravo će se pokazati kao najmanje omiljena svim sugovornicama. Ali zasad nastavljam razgovarati s Nikol, koja se prisjeća jedne intervencije koju neće lako zaboraviti.
„Imala sam jednu situaciju na zidinama, točnije na Minčeti. Žena je izvrnula zglob. Ja sam stvarno imala puno izvrnutih zglobova i to nije neka strašna intervencija, samo ga zamotamo. Ali žena se prepala, dobila je panični napadaj. Doslovno se na zidinama opraštala od obitelji, pitala me hoće li umrijeti. Bilo je malo izazovno, još je bila riječ o prvoj godini, ali uspjeli smo je smiriti i sve je bilo u redu na kraju”, uz osmijeh govori Nikol.
S vremenom se navikla na različite intervencije, ali i na različite ljude. Koliko cijeni ovo iskustvo vrlo je jasno iz odgovora na pitanje zašto bira raditi baš ovo, a ne neki sezonski posao.
„Ljetne poslove mogu raditi uvijek, ali ovaj projekt je baš jedinstven. Jedino mi u Hrvatskoj ga imamo i jedino ću ja u srednjoj moći raditi ovaj posao, i tako sam željela iskoristiti ove četiri godine. Uvijek na faksu mogu konobariti ili raditi u suvenirnici”, objašnjava.
Otkriva i da ih turisti povremeno koriste kao turistički centar, a najčešće ih pitaju gdje je apoteka, javni wc ili traže pomoć s pronalaskom apartmana. No
fokus je ipak na samim intervencijama, koje obično imaju svoj tijek.
„Dolaze stranci po nas, Hitna pomoć ima naš broj. Ako dobiju poziv radi ne tako ozbiljne ozljede, kao što je opća slabost, onda Hitna zove nas da mi to riješimo. Većina turističkih vodiča ima naše službene brojeve mobitela, ljudi dođu do nas”, kaže. Lukrecija pak ima 15 godina i ovo joj je prvo iskustvo s projektom, ali i prvi posao ikad.
„Prva mi je godina, sviđa mi se ovaj posao, mislim da steknemo dosta iskustva, upoznajemo se s raznim ljudima, svaki dan skoro radimo s drugim kolegama, mijenjamo se, družimo. Naravno, tu su i intervencije, ali zasad nisam imala nijednu baš težu”, objašnjava Lukrecija.
Svaki novi početak nužno nosi malo stresa, s kojim se ova tinejdžerica izborila.
„U početku je bilo stresno jer nikad ne znaš – može me nazvati Hitna, može se nešto dogoditi. Ali cijelu smo se zimu pripremale da možemo raditi ovaj posao, tako da se osjećam dosta sigurno. A pomažu i kolege”, kaže.
Očekivano, najmrža postaja joj je Sveti Ivan, a najdraža upravo ova gdje se nalazimo – Sponza. Odluka da bude dio ove priče bila joj je vrlo jednostavna.
„Prošle godine, kad sam šetala po Gradu, kad bih vidjela postaje Crvenog križa, uvijek mi je izgledalo jako zanimljivo. Došli su nam u školu, predstavili projekt i općenito Crveni križ i volontiranje. Svidjelo mi se, javila sam se. Kasnije bih se voljela baviti medicinom, a kako idem u gimnaziju, htjela sam steći iskustvo prije toga”, zrelo priča Lukrecija. Iako nije imala teže intervencije, ona koja joj se
Nika Bračun je koordinatorica projekta
„Imala sam jednu situaciju na zidinama, točnije na Minčeti. Žena je izvrnula zglob. Ja sam stvarno imala puno izvrnutih zglobova i to nije neka strašna intervencija, samo ga zamotamo. Ali žena se prepala, dobila je panični napadaj. Doslovno se na zidinama opraštala od obitelji, pitala me hoće li umrijeti. Bilo je malo izazovno, još je bila riječ o prvoj godini, ali uspjeli smo je smiriti i sve je bilo u redu na kraju”, uz osmijeh govori Nikol.
zasad urezala u sjećanje je – turist alkoholiziranog stanja, jer je prvi put išla tražiti nekoga. A bit će ih sigurno još, jer planira i sljedeće ljeto provesti radeći ovaj posao.
DRUŽENJE I POMAGANJE
Završili smo tako priču ispred Sponze, a s koordinatoricom Nikom upućujem se na postaju od koje već sad pomalo strahujem – Sveti Ivan. Sad se već moramo zaobilaziti s turistima, uz rastuću vrućinu. Treba se popeti i uz skaline, što predstavlja lagani izazov, ali nasreću, ponovno bez potrebe za intervencijom.
Na tvrđavi nas čekaju još dvije djevojke – Mara Kakarigji i Lena Rakiđija.
Mara ima 18 godina i već je četvrtu godinu dio projekta.
„Volim pomagati ljudima, usput se i družimo, mislim da je ovo jedno lijepo novo iskustvo za steći”, kaže o razlozima zašto se priključila projektu, za kojeg naglašava da sigurno puno znači Gradu.
Od postaja su joj najdraže Sponza i Lokrum, a najmrža, pogađate... Upravo ona gdje se nalazimo. Što u trenutku kada vjetar nosi našu kosu posvuda i nije previše iznenađujuće. I Mara je u svom iskustvu već stekla veliki broj intervencija, od koje neke pamti, a neke ne.
„U stresnijem sjećanju su mi sve neke teže intervencije. Ali bude i smiješnih, kao što su pijani stranci. Toga ima, ali i njima treba pomoći”, kaže Mara. Dan može proći jako mirno, a nekada može biti kaotičan, no sve je lakše u timu. Na zidinama vrlo često imaju slične, rutinske intervencije.
„Problem bude vrućina jer se turisti pođu penjati po zidinama u podne. Često padnu jer pođu u japankama ili drugoj neprimjerenoj obući”, objašnjava Mara, koja inače ide u Medicinsku školu, a plan za sljedeću godinu joj je raditi na istom mjestu ili – u bolnici.
Mlađi dio ovog tima je Lena, koja ima 15 godina.
„Ovo mi je prva godina. Lijepo mi je iskustvo, bolje
nego što sam očekivala! Dvije cure, koje su radile prošlih godina, su došle u razred i prezentirale nam cijeli projekt. Super su to napravile i jednostavno me primamilo na prvu i tako sam došla ovdje”, kaže. Sezonske poslove tako nije ni razmatrala.
„Ovaj posao mi se činio super jer mi se čini korisniji od primjerice konobarenja. Osjećam se kao da ovdje mogu više pomoći i mogu se družiti s ljudima”, objašnjava.
Ne treba ni govoriti koja joj je postaja najmrža, ali među najdražima su joj Sveta Klara i Minčeta. Zasad, srećom, nije imala ozbiljnijih intervencija.
„Bilo je stresno prvih tjedan dana, a onda sam shvatila da nije toliko teško, da se samo treba skoncentrirati u trenutku kad je intervencija, a inače se samo družim s ljudima i pričam”, uz osmijeh kaže Lena, koja će najvjerojatnije i sljedeće ljeto provesti na isti način.
RASTEREĆENJE HITNE POMOĆI
Bez zvonjave telefona, bauljavih turista i potrebe za intervencijom, napuštamo tako i tu svima pomalo mrsku lokaciju, a koordinatorica Nika otkriva više o sebi.
„Došla sam prije pet godina u projekt Crveni križ u Gradu, prijateljica me dovela i rekla da je to predobro. Kako sam bila Medicinska škola, bilo mi je stvarno super raditi posao koji je u mojoj struci. U osnovnoj školi sam se natjecala u natjecanju Crvenog križa u prvoj pomoći, osvojili smo prvo mjesto, što me također ponukalo da dođem ovdje. Upoznala sam prijatelje, novo društvo, imali smo razna druženja. Postoji puno toga čime se bavimo tijekom cijele godine, Crveni križ Dubrovnik nije samo ovaj projekt preko ljeta”, zrelo govori najstarija sugovornica koja ima –20 godina.
Objašnjava da se ne može tek tako postati dio ekipe. „Pripremamo se od trećeg mjeseca. Onda moraju položiti pismeno i praktično prvu pomoć. Tko to položi, može raditi, ali prije toga mora volontirati. Tako da mora skupiti otprilike 40 volonterskih sati da može pristupiti polaganju. Ovo je dosta stresan posao i moraju znati da dolaze tako nešto raditi, da mogu ovdje naići na svakakve ljude, povremeno čak i bezobrazne. Pripremamo ih da budu spremni na apsolutno sve – od toga da može netko doći s dva žulja, pa sve do reanimacije”, kaže Nika. Sama je u pet godina rada prošla kroz jako veliki broj situacija, kako na Lokrumu i zidinama, tako i Stradunu. Turisti se, sigurno, osjećaju sigurnije, ali bit je zapravo nešto drugo.
„Ovaj projekt postoji najviše zbog toga da pomognemo Hitnoj. Jer se nama tijekom sezone podupla broj stanovnika i Hitna stvarno nema toliko puno vremena da dođe na apsolutno svaku intervenciju. Upravo smo zato tu, da im malo olakšamo. Surađujemo s njima, nazovu nas i navedu u kojoj ulici je nekome naprimjer došlo slabo, kako bismo otišli tamo i vidjeli je li njihov dolazak potreban ili možemo sami to riješiti. Većinu puta Hitna ni ne izađe na teren, jer se često radi samo o općoj slabosti. Ostanemo s tom osobom dok ne bude bolje i onda sve bude u redu”, govori Nika.
Iako posao nije lagodan, interesa ima.
„Trenutno ih 30 radi na projektu. Imamo čak i šest
Mara Kakarigji i Lena Rakiđija smještene su taj dan na zidinama
momaka, što je neobično, jer se uglavnom za ovaj posao jave djevojke. Nitko se ne žali, pa se nadam da će nas biti sve više i više”, ponosno objašnjava Nika.
Niz mladih tako posvećuje ljeto pomoći drugima, rušeći sliku da nove generacije nisu zainteresirane.
„Ovaj posao je velika odgovornost, ali na njemu zapravo nauče puno toga – o budućnosti, steknu iskustvo, znanje. Mislim da većina ljudi treba znati prvu pomoć, jer nikada se ne zna kad se može nekome nešto dogoditi. Onda je super da ovako mladi ljudi to znaju. Jer nije bit samo u tome da mogu pomoći dok su u smjeni, već mogu pomoći i ako u svakodnevnom životu naiđu na sličnu situaciju. Nažalost, dosta ljudi samo okrene glavu i pravi se da nisu vidjeli”, kaže Nika.
Inače, ovo je prva godina u kojoj je Nika koordinatorica projekta.
„Kako sam nova, malo mi je stresan posao, ali snalazim se. Stvarno su mi super moji volonteri i puno mi olakšavaju posao. Dani su mi različiti – ili sam u uredu ili ih obilazim. Nosim im materijale, sastavljam raspored, pripremam dežurstva”, kaže.
Život je možda odvede i u nekom drugom smjeru, ali planira ostati volonter Crvenog križa i ako se to dogodi.
S tim zaključkom, pozdravljam se s Nikom, i nastavljam šetati, sa sasvim drugim pogledom na crvene majice koje se mogu vidjeti po Gradu. Ponosna na mladost, koja čini Grad sigurnijim mjestom, mjestom u kojem se ne okreće glava u teškim situacijama.
Brojne su lokacije projekta
Jedna od najizazovnijih postaja je ona na Svetom Ivanu
Slikovnica za motivaciju
IZLOŽBA MARE BRATOŠ
‘SKRIVENA MJESTA GRADA’ donose dijalog o vremenu, pamćenju i prostoru
Fotografije iz 2025. godine nisu replike onih iz 1995., nego svjedočanstva promjene. One pokazuju kako se tijekom tri desetljeća nije promijenio samo izgled pojedinih lokacija, nego i njihov društveni status
Otvorenje izložbe ‘Skrivena mjesta Grada’ autorice Mare Bratoš održat će se u utorak, 11. kolovoza, u Galeriji Otok, suvremenom izložbenom prostoru u kompleksu Lazareti, s početkom u 21:00 sati. O izložbi je više zapisala kustosica Anita Ruso Brečić.
“Fotografije Mare Bratoš nastale 1995. godine pripadaju vremenu neposredno nakon Domovinskog rata, kada je Dubrovnik još uvijek nosio vidljive tragove razaranja kao i onu tupu tišinu koja se odbijala od njegove zidine. Nekadašnja mjesta susreta, odmora i zabave, ostala su prazni, zapušteni ili zaboravljeni eksterijeri. Upravo su takvi prostori privukli umjetnicu Maru Bratoš, tada studenticu zagrebačke Filmske akademije. Nisu je zanimali razglednički prizori Dubrovnika, nego njegova skrivena lica – mjesta koja Dubrovčani prepoznaju i nose u kolektivnom sjećanju, premda ih drugi posjetitelji Grada teško mogu smjestiti na lokalnoj karti. To su prostori između javnog i zaboravljenog, mjesta koja su izgubila svoju prvotnu funkciju, ali nisu izgubila sposobnost da pobuđuju maštu.
Na crno-bijelim fotografijama iz 1995. godine ti ambijenti djeluju gotovo filmski. Prazni su, nijemi i pomalo prijeteći, kao scenografije iz kojih slutimo da se u njima upravo nešto dogodilo ili će se tek dogoditi. U njima se osjeća napetost koja nije posljedica događaja pred objektivom, nego same prisutnosti zastrašujućeg prostora. Ne iznenađuje što se u tim fotografijama može prepoznati i atmosfera tadašnjeg vremena u filmskoj umjetnosti – lynchevski osjećaj neizvjesnosti, tajnovitosti i nelagode, u kojem obični prostori postaju pozornice neispričanih priča. Mjesta poput vile Šeherezade, hotela Argentina, Uvale Lapad s vilom Elita i vilom Wolff, vaterpolsk-
og igrališta na Porporeli ili stolova za stolni tenis ispred hotela Neptun tada su bila protagonisti Marinih fotografija. Nekadašnja žarišta turističkog života postala su kulise u prijelaznom vremenu, lišene svoje prvotne namjene koja će tek naknadno biti ispunjena novim značenjima. Trideset godina poslije Mara Bratoš vraća se istim lokacijama. No povratak nije moguć na isti način. Pojedinim prostorima više nije moguće pristupiti. U hotel Argentina nije joj bilo dopušteno ući. U Šeherezadu također nije mogla ući pa fotografira tek njezin ulaz. Razlozi pritom ostaju po strani –je li riječ o obnovama, promijenjenim pravilima korištenja ili jednostavno novom identitetu tih mjesta. Važna je sama činjenica da su prostori koji su nekoć pripadali kolektivnom iskustvu danas postali nedostupni pogledu. Upravo ta nemogućnost postaje važan sloj ove izložbe. Fotografije iz 2025. godine nisu replike onih iz 1995., nego svjedočanstva promjene. One pokazuju kako se tijekom tri desetljeća nije promijenio samo izgled pojedinih lokacija, nego i
njihov društveni status. Neka su mjesta obnovljena, neka su izgubila svoje sadržaje – poput stolova za stolni tenis kod Neptuna ili šahovskog polja na kojem više nitko ne igra šah – a neka su iza vrata koja se više ne otvaraju svakome.
Između dviju serija fotografija otvara se dijalog o vremenu, pamćenju i prostoru. Ono što je 1995. godine bilo fotografija napuštenog grada danas postaje fotografija grada čiji su dijelovi postali skriveni na drukčiji način. Nekada ih je obilježavala praznina, danas nedostupnost. Fotografije Mare Bratoš ne bilježe samo promjene u arhitekturi ili krajoliku; one bilježe promjene u našem odnosu prema javnom prostoru i prema vlas-
titom sjećanju.
Ova izložba zato nije samo susret dviju fotografskih serija nastalih u razmaku od trideset godina nego i susret dvaju Dubrovnika – onoga koji se oporavljao i onoga koji se neprestano iznova oblikuje – te jednog autorskog pogleda koji u oba vremena pronalazi iste, gotovo filmske, pukotine u svakodnevici. Mara pritom ne nudi nostalgiju za izgubljenim Dubrovnikom niti pokušava usporediti što je bilo bolje, a što lošije. Ona promatra kako Grad mijenja svoje lice i kako se s tim promjenama mijenja i naše iskustvo prostora. Fotografija pritom postaje medij pamćenja, ali i svjedok nečega što se teško može zabilježiti drugačije – trenutka kada prostori koje pamtimo kao zajedničke postupno prelaze u režim kontroliranog pristupa, kada se granica između javnog i privatnog ne vidi uvijek na prvi pogled, ali se itekako osjeća. U dijalogu između crno-bijelih fotografija iz 1995. i fotografija u boji nastalih trideset godina poslije otkriva se da se nisu promijenile samo fasade, vegetacija ili sadržaji. Promijenio se i način na koji Grad pripada svojim stanovnicima. Upravo zato ove fotografije nisu puki dokumentaristički zapisi o mijenama urbanog tkiva Dubrovnika, već su zapisi o odnosu između prostora, vremena i pogleda – o onome što ostaje vidljivo i o onome što s vremenom polako izmiče i postaje posve skriveno”, zapisala je.
Izložba se može pogledati do 1. rujna.
Mara Bratoš (foto: Maro Krile)
DUBROVAČKE LJETNE IGRE
OVACIJE ZA RICHARDA III. NA
LOVRJENCU: Rasprodana premijera
okupila brojna poznata lica
Dodatne izvedbe nastavile su se kroz tjedan, sve redom rasprodane
Dramski program 77. Dubrovačkih ljetnih igara nastavljen je drugom festivalskom premijerom – Richardom III Williama Shakespearea u režiji Vita Taufera. Premijera je održana u ponedjeljak, 27. srpnja, a okupila je brojna poznata lica kulturne, ali i političke scene. Rasprodano gledalište ovacijama je pozdravilo veliku koprodukciju Dubrovačkih ljetnih igara, Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
Dodatne izvedbe nastavile su se kroz tjedan, sve redom rasprodane.
Redatelj predstave je Vito Taufer, prema prijevodu Andyja Jelčića, uz glazbu Mate Matišića. Scenograf je Branko Hojnik, kostimograf Alan Hranitelj, oblikovatelj svjetla Tomislav Maglečić, jezična savjetnica Ines Carović, asistentica scenografa Nika Vojvoda, a asistentica kostimografa Ana Roko. Inspicijenti su Miro Pačalat i Roko Grbin. U naslovnoj ulozi Richarda III. nastupa Filip Vidović, dok u ostalim ulogama igraju Goran Grgić, Marinko Leš, Igor Kovač, Dušan Bućan, Milan Pleština, Lovro Rimac, Silvio Vovk, Matija Pijević, Ana Begić Tahiri,
Helena Minić, Mirta Zečević, Iva Jerković Oreški i Marko Capor. U predstavi sudjeluju i Lara Šincek te Tomo Matijević, dok glazbu uživo izvode Mate Matišić, Damir Josipović i Darko Terlević. Shakespeareov Richard III jedno je od najpoznatijih djela svjetske književnosti koje donosi priču o usponu i padu ambicioznog i nemilosrdnog pojedinca. Richard, vojvoda od Gloucestera, prijevarom, manipulacijom i nasiljem neumoljivo se probija do engleskog prijestolja, a njegova sve veća moć vodi ga prema neizbježnom padu. Ambijentalni prostor tvrđave Lovrjenac ponovno postaje idealna pozornica za jednu od najsnažnijih Shakespeareovih tragedija o moći, ambiciji i političkim manipulacijama. Kako ističe ravnateljica dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara Senka Bulić, Richard III pruža eksplicitan uvid u mehanizme vladanja te predstavlja briljantnu studiju političke ambicije, manipulacije i cinizma koja prodire u najmračnije dijelove ljudske prirode. Shakespeare kroz Richardov uspon istražuje načine na koje se provodi politička volja, manipulira jezikom i prelaze društvene granice, otvarajući prostor u kojem se
Foto: Željko Tutnjević
Đurđa Tedeschi uvijek oduševi stilom
Ministrica Nina Obuljen Koržinek u publici je bila u društvu bivšeg ministra Piletića
propituje granica između dopuštenog i nezamislivog. Nasilje se pritom predstavlja kao nužnost, a vlastita ambicija kao prirodni poredak stvari, zbog čega Shakespeare i danas ostaje iznimno relevantan suvremenik. Svako novo postavljanje ove tragedije otvara pitanje ne samo kako vlast nastaje, nego i kako proizvodi pristanak, normalizira nasilje i političku laž pretvara u društveno prihvatljivu činjenicu. Ujedno propituje ne samo genezu tiranina, nego i uvjete pod kojima zajednica postaje suučesnik vlastitoga poraza.
Govoreći o redateljskom pristupu Vita Taufera, Bulić ističe kako Shakespeare u njegovu čitanju nije
tek dramatičar ljudske sudbine, nego autor koji prodire u skrivenu logiku vlasti, njezine sile, proturječja i lomove. Taufer velike političke drame pretvara u snažno, emocionalno i vizualno sugestivno kazalište, precizno razotkrivajući odnose moći i njihove posljedice na ljudsko ponašanje. U središtu njegova interesa nalazi se čovjek unutar političkog sustava, ali i društvo koje sudjeluje u stvaranju autokrata. U takvoj interpretaciji Richard III nije samo povijesna figura ili arhetip zla, nego upozorenje na krhku granicu između odgovornosti i ravnodušnosti, između slobode i pristanka na vlastitu nemoć.
U predstavi je uživala i Matija Vuica
Ako neće Maro bregastom vratilu, hoće koljenasto vratilo Maru
Kako bi izgledao svijet da su svi ljudi kao ja
Meni je u životu užasno važna glazba, ali da su svi ljudi kao ja, glazbe uopće ne bi bilo. Moj sluh je takav da ne mogu pjevati ni Daleku obalu, a kamoli neku bližu
Od milijun ljudi njih, devetsto devedeset devet tisuća devetsto devedeset devet nije u stanju pogledati stvari iz tuđeg kuta. Takav sam i ja. Pa onda imam ovakav stav.
Da su svi ljudi kao ja, ne bi bilo ratova. Ne bi se mrzili zbog drugačije boje kože ili religije. Seksualne orijentacije. Da su svi ljudi kao ja uopće ne bi bilo granica i država. Na Brgatu se ne bi trebalo čekati par sati da ti (se) skeniraju lice i otisci prstiju.
Da su svi ljudi kao ja ne bi bilo bitno je li važniji Buda ili Isusova čuda. Hoće li Muhamed brdu ili će planina Brahmi? Ne bi bilo važno što je bilo prije - kokoš ili Konfucije. Ne bi djeca u školi na vjeronauku samo učili o apostolima, nego bi se pisalo kredama i šta je u Vedama. Govorilo bi se o Kuranu, ali i Hanumanu. Sve su religije, ustvari, različiti pravci prema istom cilju. Biti bolji čovjek na Zemlji.
Da su svi ljudi kao ja niti jedan euro se ne bi hapnuo iz proračuna. Ono radiš u HEP-u, Hrvatskoj lutriji ili Skijaškom savezu, monopolist si, nemaš nikakve konkurencije, pa ono što utržiš, stavljaš u vlastiti džep umjesto na korist zajednici. Imaš preko pedeset godina, načinju te razne bolesti, karcinomi gledaju što će ti prvo bukirati preko Airbnb-ja - hoće li jetru, pluća ili debelo crijevo? - na spolovilu ti odavno ne radi hidraulika, a ti i dalje kradeš milijune. Kome, čemu? Ja i dativ to naprosto ne razumijemo. Zar ti život, Vedrane, ne bi bio puno vedriji kad bi tu lovu dao djeci s posebnim potrebama, a ako ti je to nešto jako daleko za shvatiti i razmišljati, zašto je onda ne bi preraspodijelio djeci sa skijaškim potrebama? Uostalom, zar ne bi Skijaški savez prvenstveno trebao služiti skijašima?
GLUTENA GLADAN
Da su svi ljudi kao ja Mark Zuckerberg bi bio
glutena gladan. Nitko ne bi koristio društvene mreže - digitalni karcinom 21. stoljeća - mjesto koje izvlači najgore iz ljudi. Da su svi ljudi kao ja, ne bi bilo crnila i žutila u medijima. Ne bi portali ovako šugavo izgledali. Čitali bi se dugi tekstovi. Knjige. Reportaže.
Da su svi ljudi kao ja, ne bi se trčalo za parama. Bili bi dosta jedna nekretnina i jedan posao. Kvart prilagođen svojim stanovnicima sa sportskim sadržajima. Druženje. Kupanje. Kvalitetno utrošeno slobodno vrijeme. S obitelji i prijateljima. Guštanje u malim stvarima, a ne trčanje za lovom da bi kupio plovilo. Ej, plovilo! Ima li većeg besmisla? Plovilo koje koristiš godišnje 15 dana, a cijelo vrijeme plaćaš vez i brineš se oko održavanja. Kad najavljuju kišu, moliš se Višnu, a kada se očekuju bure, znaš da te čeka 50 nijansi torture. Trebat će plovilu dati 50 ruka boje da opet lijepo izgleda. Naravno, ako konopi prežive udare. Da su svi ljudi kao ja važan dio života bio bi im sport i umjetnost, posebno glazba.
E, upravo tu dolazimo do ego obrata. Meni je u životu užasno važna glazba, ali da su svi ljudi kao ja, glazbe uopće ne bi bilo. Moj sluh je takav da ne mogu pjevati ni Daleku obalu, a kamoli neku bližu. U našem gimnazijskom časopisu legendarni Boris Magdić, u narodu poznat kao Bora, objavio je poetski uradak koji ide otprilike ovako: Tko to tamo lijepo pjeva Marušić nije da ga jebeš
Da su svi ljudi kao ja, ne bi bilo ni plesa. Ja kad plešem, elegantan sam ko Neven Ciganović na nogometnom terenu. Da su svi ljudi kao ja, ne bi bilo ni slikarstva. ‘Da li’ bi postojao Dali? Ne bi. Kakva kontradikcija. Jako volim umjetnost, a da su ljudi kao ja, umjetnosti ne bi uopće bilo. Volim voziti motor. To me opušta. Ali da su svi ljudi kao ja, motora uopće ne bi bilo. Ni auta. Moj mozak desetljećima pokušava shvatiti kako po-
Piše: Maro Marušić
Da su svi ljudi kao ja, ne bi bilo ni plesa. Ja kad plešem. elegantan sam ko Neven Ciganović na nogometnom terenu. Da su svi ljudi kao ja, ne bi bilo ni slikarstva. ‘Da li’ bi postojao Dali? Ne bi. Kakva koincidencija. Jako volim umjetnost, a da su ljudi kao ja, umjetnosti ne bi uopće bilo
Moj mozak desetljećima pokušava shvatiti kako pobogu radi motor s unutarnjim izgaranjem. Ono okreneš ključ, stisneš pucu i začuje se brum. Bože mili koje čudo, kako je ovo moguće? Na kraju mi je mozak iznutra izgorio. Eto što sam dobio pokušavajući shvatiti izum Etiennea Lenoira i Nikolausa Otta - mozak s unutarnjim izgaranjem
bogu radi motor s unutarnjim izgaranjem. Ono okreneš ključ, stisneš pucu i začuje se brum. Bože mili koje čudo, kako je ovo moguće? Na kraju mi je mozak iznutra izgorio. Eto što sam dobio pokušavajući shvatiti izum Etiennea Lenoira i Nikolausa Otta - mozak s unutarnjim izgaranjem.
MOKOŠICA I ČAJKOVIĆI – DVA PLANETA!
Do istog auspuha moždanih vijuga stigao sam pokušavajući shvatiti matematiku još od doba moje profesorice Poljanice. Ništa meni s brojevima nije jasno. Ni kako se grade kuće, ni kako se grade mostovi, ceste, tuneli… Mozak mi odbija bilo kakvu statiku. Jednostavno ne razumije. Kako Burj Khalifa ne padne, kako se brod ne potopi, kako se avion ne sruši? Gore sam napisao „da su ljudi kao ja imali bi jednu nekretninu i jedan posao“. Nisam napisao kakvu nekretninu. Da su svi ljudi kao ja, imali bi nekretninu isključivo u vidu špilje, jer ne bi bili u stanju napraviti ni kolibu od slame, a kamoli kuću s krovom. Da su svi ljudi kao ja, oni iz Mokošice i Čajkovića nikad se ne bi upoznali, jer ne bi bili u stanju napraviti ni sićušni most u Komolcu. Gledali bi jedni druge preko Omble, ali nikad ne bi zajedno ulovili cipola.
Da su svi ljudi kao ja, ne bi bilo struje. To tek moj mozak ne može shvatiti. Pritisneš prekidač i opa-
la, eto svjetla. Pa kako, matere ti? Odakle ta struja dolazi? Od vode? Vjetra? Sunca? Kakve jebene vode, vjetra, sunca? Gdje je tu struja? I onda ponovno pritisneš prekidač i nema je. Gdje je otišla? Kakva nevjerojatna misterija. Kako televizija radi? Telefon? Roboti? Ništa ja to ne razumijem. Uglavnom, da su svi ljudi kao ja, još bismo živjeli u špiljama. Hvatali životinje i skupljali narančine. Naravno da ne bismo mrzili ljude druge religije, jer ih ne bismo nikad upoznali zbog nesposobnosti gradnje mostova. Naravno da ne bismo ništa krali iz proračuna, jer ne bismo bili u stanju ništa ni privređivati, nego isključivo preživljavati. Ne bismo koristili nikakvo pismo, a kamoli internet i društvene mreže.
Da su svi ljudi kao ja, čak ne bi ni u špiljama crtali bizone. Nikakve umjetnosti ne bi bilo. Nikakvog sporta osim bacanja koplja na divlje svinje. Da su svi ljudi kao ja, bila bi teška dosada.
Eto tako ja pokušam razmišljati kada se uhvatim diviti svojim vrlinama, a kritizirajući mane drugih. Svi smo mi talentirani za nešto, a totalni tukci za nešto drugo. Nitko nije ni bolji, ni gori. Samo smo različiti. Zajedno napredujemo. Baš onako kako je zapisano u Knjizi postanka motora s unutarnjim izgaranjem.
Ako neće Maro bregastom vratilu, hoće koljenasto vratilo Maru, razumijete?
Jako volim glazbu, ali da su svi ljudi kao ja, glazbe ne bi bilo
KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA
SNOVI hrvatskog vojnika
Hrvatski vojnik neće spavat na srpskom madracu, antologijska je izjava ministra obrane. Iako je, govore, njihova ponuda bila najbolja. Nakon što su vojničke čizme izazvale aferu uz uhićenje dužnosnika, bilo je samo pitanje vremena kad će pod sumnju doć i - vojnički madraci. Jer hrvatski vojnik, očito, može preživjeti bez tenka, projektila ili podmornice, ali nakon što skine inkriminirane čizme, nikako ne smije zaspati na geopolitički neispravnom madracu.
I kvaliteta snova na vojničkom madracu puno ovisi od zemlje u kojoj je taj san proizveden. Zato je Ministarstvo obrane poništilo natječaj vrijedan 150 tisuća eura za 1700 vojničkih madraca čim je otkriveno da bi izabrana hrvatska tvrtka robu nabavljala iz – Srbije. Drugim riječima, hrvatski vojnik može mirno spavat samo na domovinskom madracu. Ako ga i probudi bol u leđima, neka ga tješi činjenica da kralježnica pati u nacionalnom interesu. Sljedeći je logičan korak, uvođenje domoljubnog kataloga. Kušini će morat bit punjeni isključivo hrvatskim perjem ili spužvom, lincuni tkani od pamuka s polja prijateljskih zemalja, a federi pod stramacima, izrađeni od čelika koji nikada nije prešo Drinu. Vojnici će možda i dalje nosit ratnu opremu sastavljenu od dijelova proizvedenih na četiri kontinenta, ali madrac će biti čvrst dokaz obrane nacionalnog identiteta.
Hrvatski sport ponovno osvaja medalje. Doduše, ne na travi,
bazenu ili parketu, nego u sinkroniziranom plivanju u javnom novcu. Kad već nema vijesti o uhićenju glavnog skijaškog kapitalca vrijednog 30 milijuna, javnost je zadovoljena i munjevitom akcijom policije i USKOK-a, kojom prilikom je uhićen direktor Ureda olimpijskog programa Hrvatskog olimpijskog odbora Damir Šegota, zajedno sa suprugom Željkom. Prema sumnjama istražitelja, tijekom desetak godina primili su najmanje 160 tisuća eura mita. Gospar je primao mito preko raznih isplata u Hrvatskom skijaškom savezu, a gospođa mu je pare uspješno pretvarala u puno trajnije – investicijsko zlato. Jer papirnate novčanice blijede, ali zlatne poluge su uvijek visokog sjaja.
I tako, dok sportaši skupljaju bodove za olimpijsku normu i slavu, sportski činovnici skupljaju eure za životnu sigurnost. A opet, nije to baš ko surova pljačka banke. Ima tu i neke socijalne komponente.
Evo recimo detalj priče kako je navodno dijelom tih solada, prvo financirana stipendija direktorova sina. Pa tek od ostatka kupovane zlatne poluge. Obitelj je, dakle, mislila dugoročno. Ima roditelja, koji djeci ostavljaju vikendice, maslinike, vinograde, nekakav restoran ili poslovni prostor, ali i ova ostavština je dobro razrađen poslovni model, jer nemaju svi maslinike i apartmane! Neki imaju samo pristup državnoj blagajni i zlatnim pločicama.
Ali, unatoč ovim humanim namjerama, opet će svi svečano poručit da
sport mora ostati - čist. Baš ko i razočarani ministar sporta i turizma, koji daje milijune iz proračuna za sportske saveze, ali nema vremena za kontrolu, jer mora svakodnevno brojat turiste i rekorde. Ali zato će se osnovat prigodno povjerenstvo, napisat novi etički kodeks, održat najmanje nekoliko konferencija i podijelit priznanja za uspješnost onih koji - ne kradu.
Hrvatska oporba ponovno je pokazala zavidnu razinu političke kreativnosti. Dok se vladajući muče kako ostat na vlasti, oporba im velikodušno rješava problem. Besplatno. Bez natječaja, bez javne nabave i bez europskih fondova. Najnoviji dokaz stigao je odlaskom saborskog zastupnika Branka Kolarića iz SDP-a nakon skoro dvadeset godina članstva. Kaže, ne može više bit dio onoga što smatra nestajanjem stranke. A mandat? E, mandat nije nestao. Iz SDP-a poručuju kako je mandat trebao vratiti stranci. To zvuči dirljivo, poput apela banke lopovu da joj vrati pare, uvjeravajući ga da je krađa moralno upitna. Hrvatska politika odavno je izmislila pravilo prema kojem su svi protiv trgovine mandatima. Sve dok mandat nije - njihov. Neki ljevičari misle da je Kolarić tek simptom, a da se prava dijagnoza zove kadrovska politika SDP-a. Stranka već godinama bira predsjednike ko da izvlači brojeve na seoskoj tomboli. Nakon Bernardića, koji je djelovao ko čovjek kojem je i vlastiti zvonjarin ujutro previše ambiciozan, bio je Grbin, pravnik koji je us-
Piše Mario Klečak
pijevao gubiti političke procese, prije nego što bi ih otvorio. Danas kormilo više nogom nego rukom drži Hajdaš Dončić, političar kojeg protivnici ne moraju napadati, jer to umjesto njih uspješno radi on sam i njegova stranka. Ironija je što SDP i dalje ima ozbiljne, sposobne ljude, ali svoje predsjednike bira za ukras. Ko da na zidove montiraš vatrogasne aparate u zgradi koja već plamti požar. Stiče se dojam o nepisanom pravilu da predsjednik stranke nikako ne smije biti ne’ko ‘ko ima šanse pobijedit na izborima. Ako ovako nastave, SDP neće trebati politički program nego kustosa. Nešto slično Muzeju prekinutih veza Umjesto izborne kampanje organizirat će stručno vodstvo kroz vlastitu povijest, a posljednji preostali birači kupovat će ulaznice za izložbu pod naslovom: “Ovdje je nekad živjela hrvatska oporba”.
Dubrovnik je napokon dobio svoj Camino. Nakon što su se turisti godinama gurali Stradunom brzinom puža i krivili nas za gužvu, sad im se nudi prilika da upoznaju i onu drugu stranu destinacije; onu u kojoj umjesto mravinjaka s kruzera,
susrećete šumske stanovnike, a umjesto apartmana i nezdravih klima uređaja, u brdima tražite bokun prirodnog hlada i signal za mobitel. Britanski BBC je oduševljeno predstavio novu rutu Dubrovnik – Međugorje, kao bijeg od masovnog turizma. I nije falio. Nakon desetak kilometara više nema ni turista ni gužve. Još malo dalje, nema ni čovjeka. Priroda je jedinstvena; stoljetni suhozidi, maslinici, hrastove šume, pogledi koji pucaju prema Elafitima, miris kadulje i smilja, cvrčci koji cvrče - vrelini unatoč. Toliko je lijepo da čovjek zaboravi kako je najbliža boca vode možda deset kilometara iza njega. Naš gradonačelnik s pravom kaže da ruta otkriva skrivene krajeve koje većina posjetitelja nikada ne vidi. To je sasvim točno. Jer, nakon nekoliko sati hoda, počinjete sumnjati da ih više ne vidi ni Google Maps. Za razliku od španjolskog Camina, gdje svakih nekoliko kilometara čekaju alberguesi; krevet, večera i društvo hodočasnika, dubrovačka verzija njeguje autentičniji pristup. Privatnog smještaja na trasi je vrlo malo, pa kod nas putnik ili hodočasnik najprije
pronađe smještaj u Dubrovniku, zatim zove taksi da ga odveze na stazu, a onda navečer drugi taksi da ga vrati. Neki bi zlobno zaključili da to više nije Camino, nego Uber s duhovnom dimenzijom.
A ako netko poželi prijeći svih 145 kilometara u komadu, čeka ga iskustvo koje se može opisat ko spoj planinarenja, izviđačkog logora i tečaja preživljavanja. Jer uz malo vode, puno sunca i vrlo skromnu logistiku, putovanje lako preraste u kampiranje za avanturiste. Tako šator postaje hotel s tisuću zvjezdica, pod uvjetom da ga prije vas ne rezervira pokojiposkok. Ipak, ostaje nada da će novi GUP bar donekle imat empatije prema gradnji bar skromnih alberguesa u primorskim selima. Nema dvojbe da je Camino Dubrovnik prekrasna ideja. Ali ljepota sama po sebi nije logistika. Hodočasnik može živjeti od vjere, ali teško od entuzijazma. Dok uz stazu ne niknu prenoćišta, izvori vode, jasna servisna mreža i pomoć u slučaju nezgode, hrvatski Camino ostat će jedini put prema prosvjetljenju, na kojem je jednako važno molit Boga, kao i pazit - kud gaziš.
Petak, 31. srpnja 2026.
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Antun, Marija, Nada i Luka - s pravim prijateljima nikada i ništa nije muka
Karmen Marija i Luči - gustaju na Igrama raditi, publici i programe s osmijehom dijeliti
Ida, Ana i Odette - u klasičnoj glazbi uživaju, rado koncerte na DLJI posjete
Eleni, Nikša i Eva - unučice i nono Divlju ligu ne propuštaju, za svoj FUN H20 uvijek navijaju
Zrinka, Tomislav, Alida, Tea, Paola i Doris - ogroman trud i rad koreografa i učenica Baletnog odjela UŠLS se isplatio, Dubrovački plesni san - malim koracima do velikih snova festivalsku publiku je na Revelinu oduševio
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Ivan, Bruno, Rea i Mia - uz kumove drage i prave početak braka je veseo i divan
Tonći, Božo, Vedran i Ahmet - ne govori se zalud svaka ptica svome jatu, ne čudi što se druže fotoreporteri, fotograf i novinar sklon fotoaparatu
Branimir i Ida - kad ljetno sunce prži suncobran se rado koristi i drži
Rabija, Ombla i Toni - radost je bar ponekad i dragu majku “izvući” iz kuće i povesti u Grad
ELEGANTNI KRUZER
Ivo Batričević
IVO
BATRIČEVIĆ, ĐORĐE OBRADOVIĆ (OSOBNI ALBUM)
M/V ‘VIDANTAWORLD’S ELEGANT’
Bio je ploveća kockarnica u vodama oko Hong Konga, kapetan mu je bio Dubrovčanin Đorđe Obradović
Mnogo je puta ovaj brod mijenao ime, vlasnika i operatera
Mali elegantni brod je plovio svim morima svijeta i malo je dolazio u Dubrovnik, ali nas je ipak do sada posjetio pet puta i to pod imenom VOYAGER: 2014., 2015. i 2016. godine i pod imenom VIDANTAWORLD’S ELEGANT dana 15. srpnja 2025. i nakon godinu dana, točnije 14. srpnja 2026. godine.
Dana 4. listopada 1988. u španjolskom brodogradilištu Union Naval de Levante u Valenciji položena je kobilica novogradnje broj 185, a porinut je u more 30. listopada 1989. godine. Cijena broda je bila 96 milijuna dolara te je predan brodarskoj tvrtki Crown Cruise Line 25. listopada 1990. koja mu je dala ime CROWN MONARCH. Brod je imao 15396 bruto tonaže, bio je dug 152,5 i širok 21 metar. Četiri 9-cilindarska dizel motora Bergen-Normo ukupne snage 13240 KW su ga preko dvije propele pokretala brzinom od 18 čvorova. Mogao je ukrcati 580 putnika i 240 članova posade.
ZAHTJEVNE PLOVIDBE
Ovaj brod je zaista puno puta mijenjao ime, vlasnika i operatera, a najzanimljiviji dio povijesti broda je vrijeme kad je plovio u vodama oko Hong Konga kao brod kockarnica pod imenom WALRUS od 1996. do 2007. godine. Na njemu je bila ukrcana multinacionalna posada te je bilo Hrvata i Dubrovčana. Od meni poznatih Dubrovčana, zapovjednik broda je bio kap. Đorđe Obradović koji je tamo učinio pet ugovora.
Isplovljavalo bi se izvan teritorijalnih voda radi kockanja te nakon određenog broja sati bi se brod ponovo vratio u polaznu luku Hong Kong. Reklo bi se naizgled da su to bile lake plovidbe, ali baš suprotno. To su bile zahtjevne i stresne plovidbe u području s jako puno prometa na moru, često uz loše vremenske uvjete i slabu vidljivost, imali su posebnu vrstu hrane itd. Posada se ipak prilagodila svim tim uvjetima te su odrađivali svoj posao korektno i s punom odgovornošću.
Piše
Voyager (2016. g.)
Isplovljavalo bi se izvan teritorijalnih voda radi kockanja te nakon određenog broja sati bi se brod ponovo vratio u polaznu luku Hong Kong. Reklo bi se naizgled da su to bile lake plovidbe, ali baš suprotno. To su bile zahtjevne i stresne plovidbe u području s jako puno prometa na moru, često uz loše vremenske uvjete i slabu vidljivost, imali su posebnu vrstu hrane itd. Posada se ipak prilagodila svim tim uvjetima te su odrađivali svoj posao korektno i s punom odgovornošću
Godine 2004. kapetan Obradović je prestao ploviti te se zaposlio na Sveučilištu u Dubrovniku.
ČESTO
JE MIJENJAO IME
U godinama koje su prethodile brod je nekoliko puta prodan i iznajmljen, poslujući pod raznim imenima: CROWN MONARCH (1990.1994.), NAUTICAN (1994. - 1996.), WALRUS (1996. - 2007.), JULES VERNE, ALEXANDER VON HUMBOLDT II (01/03/2008. - 01/05/2008.), ALEXANDER VON HUMBOLDT, VOYAGER (2012. - 2017.), VIDANTA ALEGRIA, VIDANTA ELEGANT (2018. - 2024.), VIDANTAWORLD’S ELEGANT (od 01/05/2024. do danas)
Nakon prvog imena CROWN MONARCH i kasnije NAUTICAN u prosincu 2007. brod je stigao u Bremerhaven pod imenom JULES VERNE gdje je preuređen u brodogradilištu Bredo Dry Docks GmbH. Od svibnja 2008. do studenog 2008. brodom je upravljao turoperator Phoenix Reisen sa sjedištem u Bonnu pod imenom ALEXANDER VON HUMBOLDT II. Brodom ponovo upravlja nova tvrtka C-Cruises iz Veenendaala u Nizozemskoj koja je u međuvremenu postala insolventna. Dana 30. studenog 2008. brod je bio privezan u ribarskoj luci Bremerhaven, gdje je brodogradilište Bredo privremeno zaplijenilo čamce za spašavanje kako bi osiguralo nepodmirene zahtjeve od približno 300000 eura. Većinu zahtjeva kasnije je namirila tvrtka V. Ships sa sjedištem na otoku Isle of Manu, a brod je u rujnu 2009. tegljač ENGLISHMAN odvukao u Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje ga je u studenom na aukciji kupila tvrtka All Leisure Group te dobiva novo ime ALEXANDER VON HUMBOLDT. Grupa je namjeravala uložiti 20 milijuna američkih dolara u brod. Od početka prosinca 2012. brod je plovio pod imenom VOYAGER za britanskog turoperatora Voyages of Discovery. U siječnju 2017. All Leisure Group, matična tvrtka Voyages of Discovery, podnijela je zahtjev za insolventnost te je brod povučen iz upotrebe. Godine 2017. brod je prodan meksičkoj tvrtki Grupo Vidanta, koja njime upravlja pod markom Vidanta Cruis-
es. Od travnja 2017. brod je bio na preuređenju u brodogradilištu Sembawang, a od listopada 2017. u Navantiji u Cadizu. Brod se privremeno vratio u službu kao VIDANTA ALEGRIA prije nego što je 2018. godine ponovo podvrgnut velikom preuređenju. Od lipnja 2018. mijenja ime u VIDANTA ELEGANT, a krajem listopada 2019. Cruise Management International iz Miamija preuzeo je njegovo upravljanje i od tada nosi ime VIDANTAWORLD’S ELEGANT. Od obnove 2018. godine, brod ima kapacitet od 298 putnika, a putnicima je dostupno sedam paluba. Od veljače 2025. po najavi vlasnika brod će uglavnom ploviti po Karibima i Mediteranu, tako da ćemo ga još koji put vidjeti.
VidantaWorld’s Elegant
Kap. Đorđe Obradović na brodu Walrus, u Hong Kongu 2004. g.
GDJE JE DANAS PLIVANJE?
Od bazena u Gružu do europske scene : Nova generacija vraća Dubrovnik na plivačku kartu
Plivači Juga ponovno su napravili sjajne rezultate. Ovoga puta osvojili su čak 28 medalja na Prvenstvu Hrvatske za dobne skupine, održanom u Zagrebu. Od toga je bilo čak 13 zlatnih medalja. Nastavak je to svojevrsnog plivačkog proljeća u Dubrovniku u zadnjih nekoliko godina. Grad je ovo koji itekako ima svoju plivačku tradiciju, a sada se ponovno kapitalizira u medalje. Osim državnih natjecanja, Jugaši nerijetko nastupaju i na najvećim svjetskim pozornicama. Tako će Vlaho Nenadić uskoro na Europsko seniorsko prvenstvo u Pariz
Dubrovačku javnost radovali su uspjesi Sanje Jovanović, koja se prije više od desetljeća, natjecala na najvećim svjetskim pozornicama. Europska i Svjetska prvenstva, Olimpijske igre... Radovali su nas i uspjesi Duje Draganje, Gordana Kožulja, a onda je uslijedilo zatišje. Nove generacije hrvatskog plivanja donose nadu u „buđenje” ovog sporta, a među njima su i plivači dubrovačkog Juga. O stanju u klubu, hrvatskom plivanju, ali i kako kotira ovaj sport u svijetu, odgovore smo potražili kod dvojice Jugaša: trenera Frane Ćirka i plivača Vlaha Nenadića (20).
Ključ je u sustavu i kontinuitetu rada
„Imamo super plivače. Netko bi nam mogao i zavidjeti. Imamo stvarno mlade perspektivne plivače, mnogi od njih imaju svijetlu budućnost. Svi rade, trud im se isplatio, jako mi je drago radi njih. Dogodio se napredak struke, napredak znanja oko ovog sporta. To je, recimo, trenerski dio. S plivačke strane je najbitnija glava, posvećenost tom životu. Ne možete se zezati, živjeti nekakav studentski život, nego biti sto posto posvećeni tome. Ako to želite dovoljno jako, postići ćete nešto” – rekao nam je uvodno plivač Juga Vlaho Nenadić.
„Imamo iz godine u godinu dobre rezultate. Uvijek gledamo neki korak više, kako naši plivači rastu i stasavaju. Evo, Vlaho je dobar primjer, počeo je s pet godina i prošao sve uzraste. Naravno da su nekada bili ciljevi osvojiti medalju na regionalnom prvenstvu, pa onda na državnoj razini, u reprezentaciji, a onda i na najvećim europskim i svjetskim pozornicama. Sljedeće godine se otvara i rok za isplivavanje olimpijskih normi. Bitan je taj jedan sustav i kontinuitet rada. Mislim da je važno da ih navrijeme uvodimo u takav nekakav sistem” – riječi su trenera i šefa struke u PK Jug, Frane Ćirka.
Popularnost ovisi o promociji, ali uvjetovana je rezultatima, više negoli u ijednom drugom sportu U Dubrovniku se, dakle, događa blagi povratak plivanja na velika, uspješna vrata. No, htjeli smo provjeriti i kako ovaj sport trenutno kotira u svijetu. Na prvu je jasno – plivanje je izrazito cijenjeno u cijelom svijetu, a teško je naći zemlju u kojoj ga nema. I ne čudi što je, uz atletiku, izrazito popularan na olimpijskim igrama. Utrke su brze, dinamične, intenzivne, a nema previše „drame”. Sve je jasno, tko prije uđe u cilj, pobjednik je. No, mali „problem” ovog sporta jest što nema kontinuiteta, već je sva pozornost publike na olimpijskim igrama, europskim i svjetskim smotrama. Bilo jest pokušaja, poput ISL (International Swimming League), kojim se težilo moderniziranjem ovog sporta, ali za sada sva popularnost ostaje na najvećim natjecanjima svakih nekoliko godina.
No, tu valja istaknuti i jednu drugu stvar. Svi znaju tko je, recimo, Michael Phelps. Mnogi znaju tko je Katie Ledecky, Leon Marchand, Caeleb Dressel, Adam Peaty... Zvijezde, dakle, postoje, ali na njihovu popularnost izravno utječu rezultati, više negoli sama promocija i PR. „Plivanje ide stalno naprijed. Tu najviše utječe rezultat, neprestano se ruše svjetski rekordi. U današnje vrijeme se to onda vrti na društvenim mrežama, medijima i raznim kanalima. Imali smo nedavno primjer i u Hrvatskoj, kada je Jere Hribar osvojio naslov europskog prvaka. To je bila udarna vijest u sportskim medijima, dijelilo se, komentiralo. Tada se pokrenula ta jedna pozitivna priča, koja potvrđuje kako je rezultat ipak najbitniji” – kazao je Ćirak. Ipak, u smislu promocije i samog funkcioniranja sporta, postoje još dva problema, koja nam je sam
Piše: Rafael Barkiđija Foto: PK Jug
istaknuo mladi plivač Nenadić. „Jedan faktor je kladionica. Svi su sportovi popraćeni kladionicama, od nogometa, košarke, MMA... Nema kojeg nema. Sviđalo se to nama ili ne, ljudi to vole. Toga u plivanju nema. To donosi veliki priljev novca, usudim se reći u milijardama. Broj dva je skandal. Ljudi vole dramu, vole skandal. Ne moraju voljeti sport, ali vole da se nešto događa. I toga nedostaje u ovom sportu” – ističe.
Kakva je situacija u Hrvatskoj?
Nedavni primjer Jere Hribara pokazuje kako je rezultat zaista najbitniji faktor. No, dojam je kako neka državna natjecanja, poput Prvenstva Hrvatske, prođu „pretiho”.
„Na primjeru Hrvatske se definitivno ne radi dobro ta promocija, taj PR, od strane saveza. Ima dobrih primjera u Hrvatskoj u drugim sportovima. Ali, moramo težiti da ovo što imamo, bude više dostupno, da se više naglasi, da dođe do ljudi. Ali, najbitniji je ipak rezultat. Hrvatska u zadnjih desetak godina nije imala neki rezultat na velikim pozornicama. Kada su Sanja Jovanović, Duje Draganja, Gordan Kožulj, bili u svome nekakvom primeu, bili su izrazito popularni u Hrvatskoj. Sjećamo se Kožulja u reklamama, za Sanju svi znaju danas, za Duju Draganju...Tada su imali rezultate, medalje, medijsku pozornost i slično” – ističe Ćirak, dugogodišnji šef struke u PK Jug. Plivanje je jedan od bazičnih sportova, ali i jedan od sportova koji traži stopostotan angažman. Toliko truda uloženo je kako bi nečiji osobni rezultat napredovao za mali djelić sekunde. I taj mali djelić sekunde nosi ogromnu satisfakciju. I ne čudi što je ovaj sport prepoznat na svjetskoj razini, no, u Hr-
vatskoj je u mnogim sportovima teško pronaći financijsku stabilnost i profesionalnost.
„Sport svima krene kao neki hobi, a nekada preraste u posao. Meni je posao, recimo, danas poći dva puta na trening, a sutra u teretanu. Ima svoju težinu, ali zavoliš to. Ako ti se to na kraju isplati, onda ti je još draži. Sport jest fizički težak, zahtijeva disciplinu, ali tome se prilagodiš ili ne” – rekao nam je Nenadić, pa onda i odgovorio na pitanje o profesionalnom životu u ovom sportu u Hrvatskoj.
„Nije svaki grad, nije svaki klub jednak. Da je borba u Hrvatskoj, jest, ali mislim da se može pristojno živjeti. Tu ima milijun faktora, od sreće, ozljeda, do podrške grada, kluba i zajednice, ali da se može imati neka pristojna karijera u Hrvatskoj – može”, ndodaje. Prilika za nove sportske i medijske uspjehe –Nenadić nastupa na Europskom prvenstvu
Pariz će od 10. do 16. kolovoza ugostiti Europsko seniorsko prvenstvo, u sklopu Europskog prvenstva u vodenim sportovima. Sjajna vijest za dubrovačko plivanje jest da Vlaho Nenadić nastupa u disciplini sto metara slobodno, ali i štafeti 4x100m slobodno. Neće mu to biti prvi nastup na velikim pozornicama, ali ovaj put dolazi spremniji nego ikada.
„Drugačiji je to doživljaj, drugačija atmosfera u bazenu. Imaš jedan hype, jedno uzbuđenje, drugačije nego drugim natjecanjima. Očekujem vrhunski rezultat i plivanje na vrhunskom nivou. Osjećam se dobro u vodi i imam dobar predosjećaj. I štafeta nam je dobra, konkurentna, nadamo se plasmanu u finale i nekoj medalji. Ima tu jakih reprezentacija, ali nema potrebe za ograničavanjem i smanjivanjem ambicija. Borba, i to je to” – zaključuje Nenadić.
Kada namjerni je i kad je slučajni Zamamno je gledat pun Mjesec ka moru
Tu sam samo jedan a svijet čini mnoštvo
Mjesec i ja sami zvijezda nebrojivo
Čas je da sad začnem neko novo boštvo
Konteso u meni moj Bog mi se rađa
Ushit moj i zvijezde to je nespojivo
Svima neshvatljivo meni se događa
13/5/25
humanitarni prilozi
Zaklada pomozimo djeci s invaliditetom
Umjesto vijenca za pokojnu Sonju Barbir, 120 eura doniraju obitelji Miloglav, Kušt i Katičić.
DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE
DUBROVAČKO
-NERETVANSKE
ŽUPANIJE, u ime
svakog člana od srca se zahvaljuje dobrim ljudima na donacijama:
CARITAS
U spomen na dragu pokojnu rodicu Dubravku Perkić umjesto cvijeća obitelj Iveković donira 50 eura
Prilog u znak sjećanja na Davora Spajića umjesto cvijeća Rina Kralj Brassard donira 50 eura
UDRUGA
POSEBAN
PRIJATELJ
U spomen na 40-godišnjicu smrti naše sestre Lucije Kalačić-Jovanović Kate i Marija doniraju 100,00 eur.
Članovi Udruge se zahvaljuju na donaciji.
DRUŠTVO MULTIPLE
SKLEROZE DNŽ
U spomen na dobru Nadu Bonačić, obitelj Petronio prilaže 40 eura za potrebe udruge.
KOMPAS No.1
KOMPAS No.1
DUBROVNIK
KOMPAS No.1
DUBROVNIK
Kardinala Stepinca 52
DUBROVNIK
Kardinala Stepinca 52
Kardinala Stepinca 52
objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.
objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.
VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja
objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.
VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja
VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja
Uvjeti:
Uvjeti:
- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)
Uvjeti:
- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)
- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost
- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)
- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost
- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina
- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina
- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost
Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.
- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina
Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.
Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent
Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.
Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent
Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent
PRIJAVE U TIJEKU
Poslovna škola
Turistički i hotelski menadžment bacc.oec.
Turistički i hotelski menadžment mag.oec.
Poslovna ekonomija bacc.oec.
Menadžment športa bacc.oec.
Fakultet ekonomije i međunarodnog poslovanja
Međunarodno poslovanje univ.bacc.oec.
Poslovna ekonomija i globalizacija univ.mag.oec.
Fakultet međunarodnih odnosa i diplomacije
Međunarodni odnosi (diplomacija) univ.bacc.rel.int.
Međunarodni odnosi i diplomacija univ.mag.rel.int.
Fakultet zdravstvenih znanosti
Fizioterapija univ.bacc.physioth.
Fizioterapija univ.mag.physioth.
AUTO / MOTO
Prodaje se Hyundai Accent, 1998. godište, registriran do svibnja 2027. godine. Automobil je očuvan, ima 180.000 km i prodaje se povoljno. Kontakt: 092 102 1587.
Prodajem automobil Toyota Auris 2007., 1.6 V, automatik, u voznom stanju. Registriran do rujna 2026. Zimske i ljetne gume na felgama. Cijena: 1.500 eura. Tel. 091 574 8929
Prodajem Renault Scenic II, 2007. godište, 206.000 km, automatska klima. Cijena: 2.200 eura. Tel. 098 982 4076
Aprilia Scarabeo 250 ccm, prešao 48.000 km, registriran do 3/2027. Prodajem za 550 eura. Mob: 098 652 870.
Prodajem Renault Scenic 3, dizel, automatik, 2016. godište. Automobil je prešao 120.000 km i registriran je do travnja 2027. godine. Mobitel: 099/2188280.
Prodajem Fiat Grande Punto, 2008. godište. Automobil je prešao 195.000 km i registriran je do lipnja 2027. godine. Cijena povoljna. Mobitel: 098/9249574.
Prodajem Renault Scenic 1.5 dizel, 2006. godište, s prijeđenih 286.000 km. Automobil je u dobrom stanju. Mobitel: 092/2858452.
Prodajem Fiat Punto 1.3 diesel, u odličnom stanju, registriran do 04/2027. Servis je uredno napravljen, auto ima 215 tkm, tehnički je ispravan, klima radi, uz sitna oštećenja vidljiva korištenjem. Cijena je 2.800 €. Javite se na WhatsApp ili pozivom na 091 60 10 345.
Prodajem Audi A3 1,2 TFSI 2012 Prešao 212.000 km Dodatno nove zimske gume sa felgama i nove su ljetne na autu. Upravo je servisiran i registriran do 4/2027. Mob. 098/ 165-8476
Prodajem automobil Renault Scenic 2, 2007. godište, benzinac, prešao 206.000 kilometara, registriran do 01/2027. Cijena: 2.200 €. Tel: 098/982-4076
Prodajem skuter Piaggio Carnaby 2008. godište, 200 cm³, 15 kW, u vrlo dobrom stanju. Prešao 25.000 km. Cijena: 1.100 €.
Mob: 098/166-8831
Prodajem Citroën C4 Picasso 1.6 benzin, 88 kW, 2011. godište. Prešao 169.000 km, registriran do 08/2026. Cijena: 3.200 €. Mob: 0981668831
Prodajem Renault Lagunu Karavan, 2005. godište, 217.000 km, 1.9 dizel (88 kW). Vozilo je redovito servisirano i garažirano. Cijena 2000 € ili po dogovoru. Kontakt: 099 219 48 94.
IZNAJMLJIVANJE
Iznajmljujem poslovni (skladišni) prostor od približno 37 m² na glavnom putu na Kantafigu, bez skalina. Prostor se sastoji od dvije prostorije – jedne od približno 13 m² i druge od 24 m². Obje prostorije imaju zasebna vrata. Kontakt: 098/701-163
PLOVILA
Prodajem barku Dalmatinku i vez. 098243979. Molim zvati iza 20 sati.
Prodajem dvije pente Tomos, jedna 18ks, jedna 9ks te jedan aparat za varenje. 092 151 19194
Prodaja / KUPNJA
NEKRETNINA
Prodaja renoviran stan u Lapadu za cetveroclanu obitelj fiksna cijena 350.000,00€. Drugi kat, Vojnovic, nema lifta. Mobitel 0993253034
Prodajem lijep dvosoban stan u župi dubrovačkoj.stan ima 130 kvadrata.86 je odma useljivo,s 30 kvadrata je rau bau garsonjers.može se spojiti sa stanom a može odvojeno(napravit apartman.stan im veliko dvorište i parking.papiri čisti. za sve upite javiti se na broj 098924 8009.
Građevinsko zemljište površine 3.000 m², u predviđenoj
gospodarskoj zoni u blizini Zračne luke, prodajem. Mob. 091 614 3946
Prodaje se renoviran stan u Lapadu, pogodan za četveročlanu obitelj. Fiksna cijena iznosi 358.000 €. Stan se nalazi na drugom katu zgrade bez lifta, na području Vojnovića. Mobitel: 099/325-3034.
Prodajem građevinsko zemljište površine 736 m² u Moluntu. Mogućnost priključka na struju, vodu i kanalizaciju nalazi se nadomak parcele. Cijena na upit. Kontakt: 098/324-179.
Kupujem garažu, magazin ili bilo kakav drugi radni prostor na području grada ili okolice. Nazvati: 099 760 6720.
Mijenjam dva stana u Metkoviću, ukupne površine 90 m², za stan u okolici Dubrovnika, Konavlima ili Župi dubrovačkoj. Mob: 091 614 3946.
Kupujem stan ili kuću na potezu od Brsečina do Župe dubrovačke, do 270.000 €. Mob: 098/189-1334
Zbog hitnosti prodajem poljoprivredno zemljište u Mihanici (Kraljeva), površine 4400 m², čestice 948/2 i 948/3. Osiguran je pristupni put za vozila i strojeve, a teren je idealan za OPG, nasade ili turističku investiciju. Cijena: 46.000 €, uz moguć dogovor za gotovinsku isplatu odmah. Kontakt: 095 369 6454.
Prodaje se suvlasnički udio (1/4) stare obiteljske grobnice na groblju Boninovo, na atraktivnoj lokaciji u blizini crkve. Grobnica pripada staroj dubrovačkoj obitelji, krasi je nadgrobni spomenik Ivana Rendića te ima slobodna mjesta za daljnje korištenje. Prijenos prava korištenja provodi se sukladno važećim pravilima. Cijena: 50.000 €. Info: kolonija2025@gmail.com
Kupujem manji stan u Cavtatu ili bližoj okolici. Stan mora biti u prizemlju ili 1. kat, te brzo useljiv. Novija gradnja / uredno održavan. Cijena do 250.000 Eura. Svi papiri moraju biti uredni. Mob. 095/819-9767
Kupujem stan za 110 tisuća eura u Dubrovniku (s Mokošicom). 0981994683
Šipan – kupujem poljoprivredno zemljište. Također sam zainteresiran za kupnju suvlasničkog udjela. Za preporuku pri kupnji isplaćuje se provizija. Mob: 097/7236306
Traži se zemljište površine 500 m² ili više u Župi dubrovačkoj ili Komolcu. Poželjan je dugoročni najam. Potreban je pristup za kamion. Plaća se naknada za preporuku. Mob: 097/7236306
Tražim partnera za izgradnju stanova u Zatonu. Kontakt: 097 600 7613. .
Tražim dvosoban stan na području grada, bez agencija. Mob: 091 540 3370.
Prodajem stan u Trebinju, 75 kvadrata, blizu centra. 091 6144 918
Prodaje se kuća u Cavtatu, na Prijekome, 80 m², s taracom i vrtom. Mob: 098/1691106.
Zaposleni bračni par s djecom kupuje stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028
Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204
Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370
Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411
Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.
Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.
Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676
Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527
Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766
Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660
Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545
Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631
Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891
Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306
Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946
Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468
Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029
Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127
Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773
Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799
Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557
Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561
Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718
Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.
Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865
Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012
Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351
Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.
Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80
Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545
Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970
Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107
Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848
Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545
Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.
Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794
Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363
Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395
Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545
P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.
Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946
Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476
Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076
KUPNJA I PRODAJA RAZNO Prodajem crnu masažnu fote-
lju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.
Prodajem masažnu sjedalicu za cijenu koju smatrate odgovarajućom. Kontakt: 091 582 4643
Prodajem dvije televizije: Samsung LCD 82 cm i Vivax LED 60 cm, za cijenu koju smatrate odgovarajućom. Kontakt: 091 582 4643
Prodajem šator za dvije osobe s opremom za kampiranje. Cijena po dogovoru. Više info na broj 099 8571 306
USLUGE RAZNO
Čistila bih apartmane u Gružu, Lapadu i Gradu. 098 992 9200
Popravljam mušku i žensku odjeću. Telefon: 099/6965706.
Keramičarski radovi i adaptacije kupaonica. Mob: 095 746 2979
Unošenje i iznošenje stvari, čišćenje podruma / objekata / garaža, uređivanje okućnica i slično! Sve informacije na broj: 095 856 2665
Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757
Uređujem okućnice, vrtove i đardine te kosim travu. Mob. 091 614 3946
Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica
Dubrovnik je ovih dana ugostio još dva velika imena svjetske košarke. U restoranu Mea Culpa u Gradu snimljeni su legendarni francuski košarkaši Tony Parker i Boris Diaw, koji su dio ljeta odlučili provesti na krajnjem jugu Hrvatske.
Parker i Diaw godinama su bili okosnica francuske reprezentacije te su ostavili dubok trag u NBA ligi. Tony Parker jedan je od najboljih europskih košarkaša u povijesti – sa San Antonio Spursima osvojio je četiri NBA naslova (2003., 2005., 2007. i 2014.), a 2007. postao je prvi Europljanin proglašen najkorisnijim igračem (MVP) NBA finala. Za svoje uspjehe primljen je i u Košarkašku kuću slavnih.
Osim po košarkaškim uspjesima, Parker je godinama punio naslovnice i zbog privatnog života. Od 2007. do 2011. bio je u braku s holivudskom glumicom Evom Longorijom,
zvijezdom serije Kućanice, a njihov razvod bio je među najpraćenijim događajima iz svijeta sporta i showbusinessa tog vremena. Kasnije je bio u braku s francuskom novinarkom Axelle Francine, s kojom ima dvojicu sinova.
Boris Diaw tijekom 14 sezona u NBA ligi nosio je dresove Atlante, Phoenixa, Charlottea, San Antonija i Utaha, a sa Spursima je 2014. osvojio naslov NBA prvaka zajedno s Parkerom. S francuskom reprezentacijom dvojac je 2013. osvojio i naslov europskih prvaka.
Za razliku od Parkera, Diaw svoj privatni život godinama uspješno skriva od javnosti te nije bio povezan s medijski eksponiranim vezama ili skandalima. Poznat je kao veliki zaljubljenik u jedrenje i putovanja, a nakon završetka igračke karijere često je vrijeme provodio ploveći svijetom na svojoj jedrilici.
Kevin Spacey u Dubrovniku proslavio
Fish Restaurant Proto imao je zadovoljstvo i čast ugostiti jednog od najpoznatijih svjetskih filmskih glumaca, Kevina Spaceyja, dvostrukog dobitnika Oscara i dobitnika brojnih međunarodnih filmskih i kazališnih priznanja.
Spacey ovih dana boravi na hrvatskoj obali u društvu prijatelja, među kojima je i hrvatski redatelj Jakov Sedlar, njegov dugogodišnji prijatelj i suradnik. Tijekom posjeta Dubrovniku upravo je Fish Restaurant Proto odabran kako bi se uživalo u vrhunskim morskim specijalitetima i autentičnoj dubrovačkoj gastronomiji.
Kevin Spacey iskreno je uživao u morskim delicijama koje su zaštitni znak restorana Proto, kao i u opuštenoj atmosferi i gostoprimstvu po kojem su Dubrovnik i Proto nadaleko poznati.
“Fish Restoran Proto zahvaljuje gospodinu Spaceyju, gospodinu Sedlaru i njihovim prijateljima na ukazanom povjerenju te im želi ugodan nastavak boravka na hrvatskoj obali”, poručili su.
Inače, popularni glumac je boravio u Dubrovniku prije 17 godina kada je proslavio 50. rođendan.
