Skip to main content

Dubrovački dnevnik br. 296

Page 1


Petkom i svetkom atento

dubrovackidnevnik.net.hr

Petak, 10. srpnja

godina VII. / broj 296 / 2026. / issn 2718-3742

KOMOLAČKA DOLINA KAO

INTERVJU, MARIO

OBULJEN:

‘Ne možemo graditi, a ne promišljati mogu li promet, odvodnja i infrastruktura to podnijeti’ stranica 12

stranica 4

PREDSJEDNICA STRUKOVNE GRUPE HOTELIJERA BRANKA MUSIĆ:

‘Vrijednost Dubrovnika ne leži u tome da bude najjeftiniji!’ stranica 16

PRIJESTOLNICA KATALONIJE BEZ PRIVATNOG SMJEŠTAJA NEKA UĐU!

Barcelona potpuno zabranjuje apartmane, što bi trebao Dubrovnik? stranica 22

Otvaraju se još jedne Dubrovačke ljetne igre stranica 20

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Izvršna urednica

Petra Srebrović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović Barkiđija

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt

020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Vito Begović

Fotografija na naslovnici:

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3

Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Trump ucjenjuje vojskom , Rutte skuplja lopte, a Zoki postao mili i razuman tip

Piše Vjera Šuman FOTO: NEVA ZGANEC/PIXSELL

Ovaj tjedan pratili smo završni čin najvećeg političkog reality showa našeg doba, uz bok SP-u. Ako ste mislili da se na 36. NATO summitu u Ankari kroje ozbiljni obrambeni planovi, zeznuli ste se. Pravi, globalni šarm ovom cirkusu daje činjenica da Trump oko sebe ima postrojene vrhunske političke konobare. Novi šef NATO-a Mark Rutte funkcionira kao preslikani blizanac predsjednika FIFA-e Giannija Infantina. Infantino je nedavno na Svjetskom prvenstvu službeno pokopao obraz sporta jer ga je Trump osobno nazvao nakon što je američki igrač dobio crveni karton protiv BiH, pa je FIFA-in odbor brže-bolje izbrisao kaznu. U Ankari, Mark Rutte igra potpuno istu, servilnu utakmicu. Čim Trump podvikne oko novca i zaprijeti povlačenjem trupa, Rutte trči pred kamere, skuplja lopte, drži stranu Washingtonu i panično viče da su američke bombe po Iranu bile “apsolutno nužne”. Sam Rutte je ponudio nogometnu metaforu kako “cijela momčad mora stajati iza glavnog napadača”, zaboravljajući pritom da u ovoj momčadi Trump igra i napadača, i suca, i vlasnika kluba, dok Rutte samo briše prašinu s pehara. Američki predsjednik je u tursku palaču Beştepe ušetao kao apsolutni vlasnik franšize, poručivši da je sti-

gao isključivo zato što mu je domaćin Erdoğan simpatičan, a onda je bez treptanja zaprijetio da će povući svih 80.000 američkih vojnika iz Europe. Valjda zato što mu Danska ne da Grenland! Srećom, mijenja mišljenje kao bječve, pa se ne treba odmah nervati. Talijanska premijerka Giorgia Meloni kuha od bijesa jer ju je Trump prozvao i proglasio nelojalnom. Njezini suradnici su panično tražili Normabel od 10 miligrama u diplomatskim torbama, kako nimalo blaga i mila, kad je u pitanju njena zemlja, Meloni ne bi tresnula Trumpa iz voleja.

Idok se razni međunarodni posilni svim snagama trude ugoditi gazdi, na scenu stupa naša “reprezentacija”, podijeljena kao posvađani svatovi. Dok Macron nosi sunčane naočale zbog očiju, a Trump drži centar obiteljske fotografije, naš Zoki ponosno stoji na samom rubu, skriven negdje između Čeha i Albanaca. No, najveća parodija leži u načinu na koji je naša ekipa uopće stigla u Tursku. Milanović je doletio gospodski, luksuznim državnim Challengerom, dok su ministri Ivan Anušić i Gordan Grlić Radman putovali komercijalnim letom. Ali dobro, ipak je opasno na tim visinama u zraku riskirati, ne daj Bože, tučnjavu. Nije baš nelogično pitanje zašto predsjednik jedne, ne

baš bogate Hrvatske, ne leti tom istom redovnom linijom. Da je sjeo u ekonomsku klasu među obične smrtnike, s parizerom u torbi, njegov borbeni krik protiv globalnog kapitalizma i NATO ‘reketa’ imao bi neku stvarnu, plebejsku vjerodostojnost. Ovako, dok drži govore o zaštiti sirotinje iz državnog mlaznjaka, sve djeluje kao vrhunski elitni performans. Pravi, apsolutni dragulj summita dogodio se kada je Zoki konačno stao pred mikrofone nakon sastanaka. Umjesto očekivanog divljanja, teške artiljerije i paljbe po europskim jebivjetrima i Plenkiju, doživjeli smo totalni šok. Zoki se ukazao kao novi, nevjerojatno mili, pitomi i razumni tip! Kada su ga pitali o slanju vojnika u Ukrajinu, Milanović je potpuno krotko izjavio da je ta ideja “opasna”, ali je pomirljivo dodao: “Hrvatska je lojalna članica NATO-a, ali moramo biti izvan koalicije voljnih”. Čak je i sukob s Plenkovićem i Anušićem, koji je iza njegovih leđa unajmio moćne avione Airbus A400M potpuno besplatno do 2030. stavio u drugi plan.Uz to, pokazao je duboko neslaganje sa strašnim razaranjem u Ukrajini, iako i dalje ne želi napadati Putina. Pa da, ne treba pretjerivati. Ali je malo lupao po Srbiji i njihovom naoružavanju. Neki drugi Zoki ukazao se u Turskoj.

Posvemu sudeći, protokol u Ankari potpuno mu je izbrisao pamćenje, pa je odjednom postao mudrac s porukom mjeseca: “Treba paziti na riječi jer riječi udaraju kao malj!” Paziti na riječi?! Kaže čovjek koji je do jučer političke suparnike i ministre častio najgorim uličnim uvredama! Izgleda da bi Zoki u dubini duše sve dao da ima Trumpovu moć pa da svaki dan lupi što god mu padne na pamet bez ikakvih posljedica, baš kao što Trump i Infantino kroje pravila na Svjetskom prvenstvu. Ovako, stisnut u kutu dvorane, dok Plenkovićev osobni fikus Grlić Radman, koji ionako nema stav, nego služi za nošenje fascikala i recitiranje poezije Lavrovu, zbunjeno hvata bilješke, naš se predsjednik odjednom prosvijetlio i shvatio da ‘izgovorene riječi mogu udarati kao malj’. Čuj to?! Zoki, majstore!

Dok se svijet opasno klima na rubu kaosa, Trump prijeti povlačenjem vojske jer mu ne daju Grenland. Naime, danska predsjednica mu je figurativno, po pitanju Grenlanda, pokazala srednji prst. FIFA briše crvene kartone na mig

iz Bijele kuće, a Hrvatska u Ankaru šalje ekipu koja se međusobno tuče oko klase u avionu, dok im vrhovni zapovjednik s ruba dvorane drži predavanja o verbalnoj kulturi i miru u svijetu. Plenki, koji je čekao Zokijeva ‘lupetanja’ da se on obrati novinarima, ostao je u čudu, pa je ponavljao svaku dotad Zokijevu izgovorenu rečenicu. Nije se bavio njegovim izjavama iza NATO summita. Derao je ono što je pripremio. Kad se ne svađa Zoki , svađa se Plenki. Živio naš ustavni poredak! Utijeku je rasprava o GUP-u u Gradu koji, nažalost, nema industrijski bazen poput Splita ili Rijeke da bi mogao tek tako prenamijeniti stotine tisuća kvadrata tvornica u stambene četvrti. Zato je sudbina ono malo preostalih zona ključna, a rješenje infrastrukture i getoizacije zahtijeva radikalne urbanističke rezove. Sudbina Radeljevića i bivše Remize konačno je zapečaćena izmjenama UPU-a. Investitori su uspjeli progurati plan po kojem Radeljević postaje golemi stambeno – poslovni kompleks. Radeljević i Remiza postaju elitne, skupe ‘enklave’ u trbuhu grada. Tamo se kvadrat neće prodavati po priuštivim cijenama, već po astronomskim iznosima namijenjenim bogatijim kupcima i strancima. U budućnosti, trebalo bi u svim mogućim prostorima koji postaju zona za stanovanje, primijeniti pravilo 25 do 30 posto za sve investitore gradnje stambenih zgrada. Takav način nije novina na europskim prostorima. Ako investitor želi graditi 100 stanova, grad mu uvjetuje građevinsku dozvolu tako da 25 ili 30

stanova mora predati Gradu po povlaštenoj cijeni građenja. Ipak, svi planovi o stanovima, posebno s Komolačkom dolinom, padaju u vodu ako iz špine ne teče voda ili ako se do stana putuje dva sata. Budući da Dubrovnik ne može širiti ceste, infrastruktura mora pratiti gradnju. Svaka nova zgrada (uključujući projekte u Gružu) mora imati obvezne podzemne etaže s više parking mjesta nego što ima stanova. Cilj je maknuti parkirane automobile s površina i pretvoriti ih u dodatne trake za javni prijevoz. GUP mora uvesti pravilo: nema uporabne dozvole za zgradu dok investitor o svom trošku ne rekonstruira magistralni cjevovod i trafostanicu za taj kvart. Grad više ne smije krpati tuđe investicije iz proračuna. Ako ne stanu nove ceste, mora se promijeniti način kretanja i iskoristiti svoj akvatorij uvođenjem brzih, redovnih i ekoloških brodskih linija (Mokošica – Komolac- Gruž – Lapad). Uz to i potpuna elektrifikacija i širenje mreže Libertasa ili odluka o željeznici-tramvaju, jedini su spas od prometnog infarkta. Dubrovnik bi morao prisiliti privatni kapital i u Radeljeviću i sličnim zonama da sufinancira društvo (kroz stanove za domaće), inače će se grad pretvoriti u skupe, prazne betonske spavaonice s vječnim prometnim čepom. Čini se da sam se ja ovim uključila u javnu raspravu? Teško je izbjeći razmišljanje o ‘životnom’ pitanju Grada. To je i pitanje budućnosti i opstanka Grada u kojem još uvijek, nasreću, ima domaćih ljudi. Pitanje je dokad. Eto vas.

Između tradicije i novog razvoja

DOK STRUČNJACI PLANIRAJU

DUBROVNIK 21. STOLJEĆA, MJEŠTANI

POSTAVLJAJU VAŽNA PITANJA:

Hoće li urbanizacija narušiti naš mir i komod?

Komolačka dolina predložena je kao najveće novo razvojno područje

Dubrovnika, s prostorom za nekoliko tisuća novih stanovnika. Mještani pozdravljaju promišljanje budućnosti svoga kraja, ali upozoravaju da razvoj mora biti pažljivo planiran kako ne bi narušio prostor i način života.

Komolac je danas mjesto u kojem se život odvija nešto sporijim ritmom. Uz obale Omble smjestili su se stoljetni ljetnikovci dubrovačke vlastele, marina, obiteljske kuće i gospodarska zona, a zelenilo i mir čine ga jednim od najljepših prostora Rijeke dubrovačke. No upravo taj kraj, prema prijedlogu novih izmjena Generalnog urbanističkog plana i Prostornog plana uređenja Grada Dubrovnika, ima potencijal postati najveće razvojno područje grada. Stručni tim koji je izradio prijedlog plana Komolačku dolinu opisuje kao “Dubrovnik 21. stoljeća”. Oni to područje vide kao novo gradsko predgrađe predviđeno za između pet i sedam tisuća stanovnika, s naglaskom na nisku gradnju, zelenu infrastrukturu i planski razvoj. Planirani prostor je veliki – čak 170 hektara bilo bi raspoloživo za novu zonu stanovanja koja bi bila 50 posto izgrađena.

DUGOROČAN PROJEKT

Riječ je o dugoročnom projektu koji bi, naglašavaju izrađivači, mogao zaokružiti prirodno širenje Dubrovnika, uz uvjet izgradnje nove prometne infrastrukture, prije svega tunelske veze s gradom. Srđ bi tako postalo zelena jezgra ili kako ga nazivaju ‘gradski park’, a cesta koja ide sa sjeverne strane uz Komolačku dolinu tunelom bi se povezala i spojila na magistralu. Sve to bi osiguralo, smatraju izrađivači, učinkovit lokalni promet. Čak su provjerili i osunčanje na ovom području koje je prema saznanjima stručnjaka dovoljno za jedan novi grad. “Ovo je iskorak na koji smo svi ponosni. Vodili smo se javnim interesom i zaštitom prostora”, poručila je na predstavljanju članica stručnog tima, istaknuvši kako je upravo Komolačka dolina prepoznata kao prostor koji omogućuje razvoj novog ozbiljnog gradskog naselja bez narušavanja vrijednog krajobraza i zaštićene povijesne cjeline Dubrovnika. No, kako ideju o “novom Dubrovniku” doživljavaju

oni koji u Komolcu žive cijeli život? Jesi li spremni da njihov mirni kraj jednoga dana postane novo gradsko središte ili u tome vide više rizika nego prilika?

Među onima koji su s velikim zanimanjem proučili prijedlog novog GUP-a je i Niko Pavlović, dugogodišnji pročelnik za financije Grada Dubrovnika, danas umirovljenik koji cijeli život živi u Komolcu. Ondje je podigao obitelj i, kako kaže, svojoj djeci osigurao dovoljno prostora da i oni ostanu živjeti u obiteljskoj kući.

Priznaje kako ga je plan o izgradnji novog gradskog predgrađa upravo u Komolačkoj dolini iznenadio.

IDEJE ZA KOMOLAČKU DOLINU

“Da budem iskren, malo sam se iznenadio kada sam pročitao planove. Nisam očekivao da će netko upravo u ovom zaštićenom krajoliku planirati novu veliku stambenu zonu. Iznenadio me broj planiranih stambenih jedinica i razmjeri infrastrukture koja bi bila potrebna. Ne poznajem sve detalje plana, ali riječ je o velikom zahvatu”, kaže Pavlović. Dodaje kako ovo nije prvi put da se razmišlja o velikim projektima u Komolačkoj dolini.

“Sjećam se da se još prije pedesetak godina govorilo o tunelu iz grada prema Komolačkoj vali. Tada je ideja bila potpuno drukčija. Naime, ondje se planirao turistički resort s parkovima, šetnicama, konjičkim sadržajima i čak brzom tramvajskom vezom s Dubrovnikom. Kasnije je sve to napušteno, izgrađena je Mokošica i priča je otišla u drugom smjeru”, prisjeća se Pavlović dodavši kako Komolačka vala ima specifičnu mikroklimu gdje je temperatura niža pet do šest stupnjeva nego u gradu, a zimi su česte rosate.

Iako razumije potrebu da se Dubrovnik razvija, smatra kako bi trebalo ozbiljno razmotriti postoje li prikladnije lokacije.

“Pitanje je nije li bolje da se grad širi prema Pobrežju,

Stručni tim koji je izradio prijedlog plana Komolačku dolinu opisuje kao "Dubrovnik 21. stoljeća". Oni to područje vide kao novo gradsko predgrađe predviđeno za između pet i sedam tisuća stanovnika, s naglaskom na nisku gradnju, zelenu infrastrukturu i planski razvoj. Planirani prostor je veliki –čak 170 hektara bilo bi raspoloživo za novu zonu stanovanja koja bi bila 50 posto izgrađena.

Piše: Aida Čakić Foto: Željko Tutnjević

"Da budem iskren, malo sam se iznenadio kada sam pročitao planove. Nisam očekivao da će netko upravo u ovom zaštićenom krajoliku planirati novu veliku stambenu zonu. Iznenadio me broj planiranih stambenih jedinica i razmjeri infrastrukture koja bi bila potrebna. Ne poznajem sve detalje plana, ali riječ je o velikom zahvatu", kaže mještanin Komolca Niko Pavlović.

Osojniku, Orašcu ili Gromači, a da Komolačka dolina ostane neizgrađena. To je specifičan prostor, s velikim prirodnim vrijednostima”, smatra on.

Podsjeća kako upravo promet pokazuje da sadašnja infrastruktura teško može pratiti ozbiljniji razvoj.

“Cesta prema Knežici i Šumetu danas je u vrlo lošem stanju. Uskim dijelovima ne mogu se mimoići autobus i kamion, noću je opasna, a kada se zatvori magistrala postaje jedini pravac. Bilo bi dobro da se ona konačno ozbiljno uredi, a za početak zatvori”, kaže.

Pavlović se prisjetio djetinjstva u Komolcu.

“Kad sam se rodio, Komolac je bio selo nadomak grada. Imali smo prvu autobusnu liniju u Dubrovniku, vodu još u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, školu, poštu i kulturno-umjetničko društvo. Kao djeca

svaku smo večer igrali nogomet, skrivača, lovili ribe, promatrali ptice, žabe i zmije. To je bio jedan sasvim drukčiji život”, izjavio je.

Svjestan je, kaže, da se razvoj ne može zaustaviti.

KOMOLAC IMA ŠTO DUBROVNIK NEMA

“Vjerujem da će se ovo možda jednog dana i ostvariti, ali tada od onoga što smo mi imali u djetinjstvu više neće ostati gotovo ništa”, smatra on te dodaje kako nije protiv razvoja Komolca.

“Nisam protiv vrtića, škole, bolje infrastrukture i višeg standarda života. Samo se pitam je li upravo ovo područje, kao zaštićeni krajolik, najbolje mjesto za tako veliko širenje grada”, pita se.

Danas, kaže, Komolac i dalje nudi ono što je u Dubrovniku sve rjeđe.

Niko Pavlović
Tomo Kristović
Komolačka dolina

"Prvo treba napraviti studiju nosivog kapaciteta prostora. Ona mora pokazati prometnu, komunalnu i ekološku nosivost, ali i odgovoriti na pitanje koliko će biti potrebno vrtića, škola, ambulanti i sportskih sadržaja. Tek kada dobijemo te podatke, moći ćemo govoriti o stvarnom broju stanovnika koje ovo područje može prihvatiti", smatra predsjednik kotara Komolac Tomo Kristović.

“Do Pila nam treba sedam ili osam minuta, a opet imamo kuće, vrtove, uzgajamo povrće, radimo zimnicu i živimo mirnije. Imamo sve pogodnosti grada, ali i nešto što grad više nema”, dodaje. Za razliku od dijela mještana koji s dozom skepse gledaju na ideju velikog širenja grada prema Komolačkoj dolini, predsjednik Vijeća Gradskog kotara Komolac Tomo Kristović smatra kako je konačno došlo vrijeme da se ozbiljnije razmišlja o razvoju ovog dijela Dubrovnika. No, upozorava kako urbanizacija ne smije ponoviti pogreške koje su pratile razvoj postojeće poslovne zone.

“Zadovoljni smo prijedlogom izmjena GUP-a jer mislimo da je Komolac nakon 35 godina, od Domovinskog rata, zaslužio nešto bolje od poslovne zone koja danas ni na što ne sliči. Vjerujem da bi se urbanizacijom našeg kotara postiglo puno više nego što imamo danas”, kazuje Kristović.

Podsjeća kako se poslovna zona desetljećima širila bez odgovarajuće infrastrukture.

“Poslovna zona nastala je još osamdesetih godina i samo se širila, a infrastruktura nije pratila njezin razvoj. Ne želimo da se ista pogreška ponovi i kod

buduće urbanizacije”, dodaje.

POTREBNE SU STRUČNE ANALIZE

Kristović smatra kako je prerano govoriti o naselju za pet do sedam tisuća stanovnika dok se ne izrade potrebne stručne analize.

“Prvo treba napraviti studiju nosivog kapaciteta prostora. Ona mora pokazati prometnu, komunalnu i ekološku nosivost, ali i odgovoriti na pitanje koliko će biti potrebno vrtića, škola, ambulanti i sportskih sadržaja. Tek kada dobijemo te podatke, moći ćemo govoriti o stvarnom broju stanovnika koje ovo područje može prihvatiti”, smatra on te dodaje kako se pritom moraju poštovati prirodne vrijednosti Komolačke doline.

Smatra da bi prije početka nove stambene izgradnje trebalo riješiti i postojeće prostorne probleme.

“Trebalo bi izmjestiti Libertas i dio poslovne zone kako bismo dobili kvalitetniji prostor. Libertas je praktički zatvorio ulaz u Komolačku dolinu. Prvo treba stvoriti kvalitetnu infrastrukturnu mrežu, a tek onda planirati gradnju, poštujući europske standarde”, izjavio je.

Iako podržava razvoj Komolca, Kristović ističe kako mještani žele sačuvati ono po čemu je ovaj kraj danas prepoznatljiv.

“U Komolcu imamo mir i kvalitetu života. Naravno da može biti bolje, ali upravo zato želimo od početka jasno definirati ciljeve. Bojimo se da se prevelikom urbanizacijom taj mir i komod ne naruše”, zaključio je predsjednik Vijeća Gradskog kotara Komolac Tomo Kristović.

Rasprava o budućnosti Komolačke doline tek je otvorena. Dok stručni izrađivači u ovom prostoru vide priliku za stvaranje novog dubrovačkog predgrađa i dugoročno plansko širenje grada, među stanovnicima Komolca vladava oprez. Dio njih strahuje od gubitka identiteta i prirodnih vrijednosti kraja u kojem su odrasli, a dio razvoj podržavaju, ali zajedničko svima je da svakoj gradnji prethode ozbiljne stručne analize i ulaganje u prometnu, komunalnu i društvenu infrastrukturu. Hoće li upravo Komolačka dolina postati “Dubrovnik 21. stoljeća”, pokazat će javna rasprava i daljnji postupak izrade prostornih planova.

Poslovna zona

PONEDJELJAK | 13.07. doručak dana

Zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

UTORAK | 14.07. doručak dana

Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

SRIJEDA | 15.07. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

ČETVRTAK | 16.07. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

menu dana

Dalmatinska pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

PETAK | 17.07. doručak dana

Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem

menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina i češnjaka s pečenom palentom

SUBOTA | 18.07. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

menu dana

Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhana sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužena uz pire krumpir

NEDJELJA | 19.07. doručak dana

Poširana jaja sa dimljenim lososom i zelenim šparogama

menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

POTPISAN UGOVOR ZA PROJEKT "DRVORED VOJNOVIĆ“ Ulica Iva

Vojnovića dobiva 62 nova stabla

Grad Dubrovnik započinje još jednu investiciju u urbanu zelenu infrastrukturu. Ugovor za izvođenje radova na projektu „Drvored Vojnović“ potpisan je danas u Velikoj vijećnici, čime se nastavlja sustavno ozelenjavanje grada, a Ulica Iva Vojnovića dobit će više hlada, ljepši izgled i ugodniji javni prostor za građane. Ugovor vrijednosti 277.045,00 eura bez PDV-a potpisali su gradonačelnik Mato Franković te, u ime izvođača radova, direktor tvrtke Tehnogradnja, Lauro Zorić. Projekt je sufinanciran od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost bespovratnim sredstvima u iznosu od 274.500,00 eura s PDV-om što čini 80 posto ukupne vrijednosti ulaganja. Rok izvođenja radova iznosi četiri mjeseca od dana uvođenja izvođača u posao. Stručni nadzor vršit će tvrtka Entasis. Projekt ozelenjavanja „Drvored Vojnović“ odvijat će se duž dvije trase. Prva trasa obuhvaća dionicu od križanja s Ulicom Marka Marojice do nekadašnjeg ugostiteljskog objekta

Teatar, dok druga obuhvaća dionicu južne strane Ulice Iva Vojnovića od restorana Marangun do Hotela Lero. Planirana je sadnja ukupno 62 stabla košćela (Celtis australis), 31 u jednoj zoni, a 31 u drugoj zoni. U obje zone planira se nova sadnja bez uklanjanja zatečene vegetacije budući da su sva evidentirana stabla ocijenjena kao prikladna za revitalizaciju, što potvrđuje njihov potencijal za daljnje očuvanje u prostoru uz odgovarajuće mjere njege.

Na prvoj dionici predviđena je sadnja drvoreda u parkirnoj traci uz prometnicu u Ulici Iva Vojnovića, u kontinuiranom potezu duljine približno 400 metara. Sustav sadnje uključuje organizirano navodnjavanje i sustav upravljanja oborinskim vodama. S obzirom na ograničenja prostora, prisutnost parkirne trake i potrebu očuvanja što većeg postojećeg parkirnog kapaciteta, sadnja se ne izvodi kao kontinuirani rov cijelom duljinom zahvata, već se organizira kroz segmentirane sadne jame za po dva sta-

Podsjetimo, Grad Dubrovnik je za projekte ozelenjavanja Ulice Iva Vojnovića drvorednom sadnjom i Zeleni pojas oko Grada, gdje se planira ozelenjavanje drvorednom sadnjom uz postojeću skalinadu Ulicom uz Posat dobio bespovratna sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za sufinanciranje provedbe mjera prilagodbe klimatskim promjenama. Petak,

bla. Za potrebe projekta bit će uklonjeno sedam parkirnih mjesta budući da je nakon provedene mikrolokacije postojećih instalacija utvrđeno kako je riječ o jedinoj mogućoj lokaciji za sadnju na ovom potezu. Na drugoj dionici zahvata predviđa se uređenje postojeće zelene površine uz Ulicu Iva Vojnovića, s naglaskom na sadnju drvoreda. Ovaj dio zahvata razlikuje se od prethodnog po tome što se sadnja odvija unutar postojeće zelene površine, bez potrebe za složenim konstrukcijama strukturnog tla i intervencijama u kolničkoj konstrukciji.

Uklonjena zaštitna skela s Orlandovog stupa

Prema ranijim najavama, u potpunosti je uklonjena zaštitna i radna skela oko Orlandovog stupa postavljena za potrebe složenog višegodišnjeg projekta istraživanja, praćenja stanja i konzervatorsko-restauratorskih radova. U skladu s preporukama stručnjaka koji su sudjelovali u provedbi projekta, na njezinu će mjestu biti postavljena niska zaštitna ograda, čime će se omogućiti nastavak kontinuiranog monitoringa i praćenja stanja stupa. Program zaštitnih radova na Orlandovom stupu pokrenut je 2018. godine na inicijativu Ministarstva kulture i medija zbog zabrinjavajuće progresije pukotina na tijelu stupa. Odvijao se kroz suradnju Grada Dubrovnika, Zavoda za obnovu Dubrovnika i Hrvatskog restauratorskog

zavoda pod kontinuiranim nadzorom Područne konzervatorske službe Dubrovnik te u skladu s preporukama stručnjaka ICCROM-a (Centre for the Study of the Preservation and Restoration of Cultural Property) koji su u rad stručnog tima za određivanje pristupa problematici oštećenja uključeni 2020. godine. Program Hrvatskog restauratorskog zavoda provodio se u nekoliko faza od 2018. do 2025. godine. U početnom razdoblju provedena je detaljna analiza postojećeg stanja stupa, prikupljena je i obrađena ranija dokumentacija, postavljena zaštitna skela te sustav za praćenje pukotina, uz izvođenje hitnih konzervatorsko-restauratorskih zahvata na najugroženijim dijelovima kamena.

Produljeno radno vrijeme ugostiteljskih

objekata u noći otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković donio je Zaključak kojim se u prigodi svečanog otvaranja 77. Dubrovačkih ljetnih igara odobrava produženje rada svih ugostiteljskih objekata na području Grada Dubrovnika dana 10. srpnja 2026. godine, najduže do 4:00 sata dana 11. srpnja 2026. godine.

Ugostitelji su dužni osigurati poštivanje javnog reda i mira u svojim ugostiteljskim objektima, a da pri tom ne dovedu u opasnost sebe i druge, spriječiti narušavanje javnog reda i mira, a ukoliko do njega ipak dođe odmah izvijestiti Policijsku postaju Dubrovnik.

Ugostitelji su dužni poslušati naredbu komunalnog redara ukoliko komunalni redar utvrdi da izvođenje glazbe prelazi dopuštenu razinu te odmah smanjiti glazbu na prihvatljivu mjeru.

Vrijedan 11,3 milijuna eura

Dubrovačko-neretvanskoj županiji

uručen ugovor za rekonstrukciju i

dogradnju OŠ don Mihovila Pavlinovića

Projektom je predviđena izgradnja novog školskog objekta na zemljištu u vlasništvu

Osnovne škole don Mihovila Pavlinovića, neposredno uz postojeću školsku zgradu

U prisustvu predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, Dubrovačko-neretvanskoj županiji uručen je ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „Rekonstrukcija i dogradnja Osnovne škole don Mihovila Pavlinovića u Metkoviću“ u sklopu svečane dodjele ugovora za Poziv „Izgradnja, rekonstrukcija i opremanje osnovnih škola za potrebe jednosmjenskog rada i cjelodnevne škole“ iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026., koja je održana u Đakovu.

U ime Dubrovačko-neretvanske županije ugovor je preuzeo župan Blaž Pezo, a uručio ga je ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs.

Odlukom o financiranju Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih za projekt rekonstrukcije i dogradnje škole u Metkoviću odobrena su bespovratna sredstva u iznosu od 11.275.292,25 eura. Ukupna vrijednost projekta iznosi 21.477.844,51 eura, dok će preostali iznos od 10.202.552,26 eura osigurati Dubrovačko-neretvanska županija.

Projektom je predviđena izgradnja novog školskog objekta na zemljištu u vlasništvu Osnovne škole don Mihovila Pavlinovića, neposredno uz postojeću školsku zgradu. Njegov je osnovni cilj omogućiti prelazak škole s dvosmjenske na jednosmjensku nastavu te stvoriti preduvjete za uključivanje u program cjelodnevne škole. Time će se značajno povećati infrastrukturni kapaciteti jedne od triju najvećih osnovnih škola u dolini Neretve, a učenicima i djelatnicima osigurati kvalitetniji uvjeti za učenje i rad. S obzirom na potrebu neometanog odvijanja nastave tijekom izvođenja radova, projekt će se provoditi u dvije faze. Prva faza obuhvatit će izgradnju istočne dogradnje škole, spojnog hodnika i nove školske sportske dvorane, s ukupno 12 učionica, šest kabineta, dvije učionice za rad u manjim skupinama, specijaliziranim učionicama, garderobama, sanitarnim čvorovima i pratećim

prostorima. U drugoj fazi predviđena je rekonstrukcija postojeće škole i dvorane, dogradnja zapadne dilatacije i prostora, uređenje okoliša te konstruktivno ojačanje i cjelovita energetska obnova školskih objekata.

„Ovo je jedan od najvažnijih projekata u području obrazovanja koji Dubrovačko-neretvanska županija provodi u dolini Neretve. Rekonstrukcijom i dogradnjom Osnovne škole don Mihovila Pavlinovića stvaramo uvjete za jednosmjensku nastavu i cjelodnevnu školu, ali prije svega ulažemo u kvalitetnije obrazovanje i bolje uvjete za naše učenike i učitelje. Posebno me veseli što smo za ovaj projekt osigurali više od 11 milijuna eura bespovratnih sredstava, dok će Županija osigurati preostali dio financiranja kako bi se projekt uspješno realizirao. Nastavljamo sustavno ulagati u obrazovnu infrastrukturu jer želimo da sva djeca na području naše županije imaju jednake i kvalitetne uvjete za školovanje“, istaknuo je župan Blaž Pezo. Očekuje se da bi radovi na ovoj školi mogli početi najesen.

Božo Lasić na sastanku s predstavnicima

DPDS-a, uskoro ugradnja dizala u Sokol grad

Načelnik Općine Konavle Božo Lasić primio je u četvrtak predstavnike Društva prijatelja dubrovačke starine, predvođene predsjednikom Društva, gosparom mr. sc. Marom Kapovićem.

Na sastanku se razgovaralo o nastavku radova na tvrđavi Prevlaka. Tom je prilikom istaknuto kako je rekonstrukcija ove utvrde od iznimnog značaja ne samo za Općinu Konavle i Grad Dubrovnik, nego i za Republiku Hrvatsku, s obzirom na njezinu povijesnu, kulturnu i stratešku vrijednost. Načelnik je također upoznat s radom na ostalim objektima kojima upravlja Društvo prijatelja dubrovačke starine na području Konavala, među kojima su Sokol grad u Dunavama i Knežev dvor u Pridvorju. Istaknuto je kako uskoro slijedi ugradnja dizala u Sokol grad, čime će se osobama s invaliditetom i starijim posjetiteljima omogućiti

lakši pristup ovoj vrijednoj utvrdi. Načelnik je ovom prilikom izrazio posebnu zahvalnost Društvu prijatelja dubrovačke starine na njegovu dugogodišnjem i predanom radu te iznimnom doprinosu zaštiti, obnovi i očuvanju kulturno-povijesne baštine na području Konavala. Naglasio je kako su brojni spomenici, zahvaljujući

stručnosti, odgovornosti i kontinuiranim ulaganjima Društva, sačuvani i obnovljeni na dobrobit svih građana i budućih naraštaja. Istaknuo je kako Društvo svojim djelovanjem ima nezamjenjivu ulogu u očuvanju baštine nekadašnje Dubrovačke Republike te predstavlja jednog od najvažnijih čuvara hrvatske kulturne baštine.

MARIO OBULJEN:

‘Ne možemo graditi, a ne promišljati

mogu

li

PROMET,

ODVODNJA I

INFRASTRUKTURA

to podnijeti’

Predsjednik Društva građevinskih inženjera Dubrovnik u intervjuu za Dubrovački dnevnik govori o prostornom planiranju, prijedlozima GUP-a i PPU-a i razvoju Grada

Nakon održane javne rasprave, kakvi su vaši dojmovi kao stručnjaka?

Prije svega, hvala na prilici da iz perspektive građevinske struke dodatno pojasnim stavove o PPU-u i GUP-u Grada Dubrovnika. Mislim da je važno naglasiti kako ovu temu ne promatram kao političku, nego kao izrazito stručnu i javno odgovornu temu. To nisu samo dokumenti koji se označavaju na karti, nego dokumenti koji određuju gdje će se graditi i kako će Dubrovnik funkcionirati u desetljećima koja dolaze.

Zato smatram da se Dubrovnik ne može planirati samo kroz namjenu površina i pitanje gdje će se grad širiti. Svako planiranje zahtijeva prethodne stručne podloge kako bi se odluke donosile na temelju stvarnih kapaciteta prostora, a ne samo na temelju želja ili boja na karti.

Što to znači?

To znači da bi trebalo izraditi i javno prikazati podloge koje odgovaraju na pitanja o kapacitetima prostora i o tome što je sve potrebno da bi taj prostor funkcionirao u punom obimu. To su, primjerice, promet, odvodnja, geotehnika, potresna sigurnost, krajobraz, kulturna baština, javni sadržaji i općenito kvaliteta života ljudi koji će živjeti na tom prostoru. Uvijek ističem da su inženjerske podloge ključne jer upravo one daju odgovore na temeljna pitanja. U kontekstu geotehnike to je pitanje stabilnosti područja; u kontekstu prometa to je pitanje kapaciteta prometnica; u kontekstu stanovanja to je pitanje broja ljudi i korisnika za koje se planira. Gospodin Vuković je tijekom javne rasprave postavio vrlo dobro pitanje: za koji broj ljudi su prostorni planovi rađeni i koji je kapacitet stanovništva i korisnika uzet u obzir? To je ključan podatak.

Često se ponavlja kako je Dubrovnik preizgrađen. Kakav je vaš stav? Dio prostora definitivno podnosi više nego što bi mogao, ali s druge strane, nedostaje stambenih jedinica za dubrovačke familije.

Dubrovnik je prostor ograničenih mogućnosti. Zato pitanje ne bih sveo samo na to je li Dubrovnik preizgrađen ili nije. Pravo pitanje je može li postojeća infrastruktura pratiti razvoj. Na pojedinim područjima postoji osjećaj preizgrađenosti upravo zato što promet, odvodnja, oborinske vode, parkiranje, javni prijevoz i javni sadržaji nisu pratili intenzitet izgradnje.

S druge strane, točno je da nedostaje kvalitetnih stambenih jedinica za dubrovačke obitelji. Zato smatram da bi Grad Dubrovnik, kao i Republika Hrvatska za objekte u svom vlasništvu, trebali imati jasnu specifikaciju postojećih objekata, njihova stanja, funkcionalnosti, sigurnosti i mogućnosti obnove ili prenamjene. Imamo dosta objekata, ali nisu svi funkcionalni i sigurni za korištenje. Zato se, uz pitanje nove gradnje, mora otvoriti i pitanje postojećeg fonda prostora: što imamo, u kakvom je stanju i kako ga možemo bolje koristiti. Međutim, kod novih zona ključ ostaje isti: svaka nova zona mora imati dokaz da je razvoj održiv.

Nije dovoljno reći što se negdje može graditi, treba dokazati da prostor to može podnijeti.

Kako onda riješiti taj problem?

Uz postojeće planove, važno je imati i plan trenutačnog stanja koji bi pokazao gdje imamo probleme s vodoopskrbom, oborinskom odvodnjom, prometom i infrastrukturom općenito. Ti inženjerski temelji trebali bi pokazati gdje se nalaze kritične točke i biti podloga na temelju koje se planira nova gradnja.

Ne bih rekao da je važno samo pitanje preizgrađenosti, nego prije svega može li infrastruktura kojom upravljamo pratiti razvoj. Dubrovnik ne smije graditi više nego što njegove ceste, voda, odvodnja, javni sadržaji i prostor mogu podnijeti. Zato svaka nova zona mora imati dokaz da je razvoj održiv.

To se može objasniti jednostavnim primjerom: kao kad kupujete ormar za robu. Ako imate malo kaputa, a puno majica, nećete kupiti bilo kakav ormar, nego onaj koji odgovara vašim stvarnim potrebama. Tako

“Dubrovnik je prostor ograničenih mogućnosti. Zato pitanje ne bih sveo samo na to je li Dubrovnik preizgrađen ili nije. Pravo pitanje je može li postojeća infrastruktura pratiti razvoj. Na pojedinim područjima postoji osjećaj preizgrađenosti upravo zato što promet, odvodnja, oborinske vode, parkiranje, javni prijevoz i javni sadržaji nisu pratili intenzitet izgradnje.”

Piše: Ivona Butjer Mratinović Foto: Privatna Arhiva

je i s gradom. Ne možemo najprije reći gdje će se graditi, a tek onda razmišljati može li promet, odvodnja ili javni prijevoz to podnijeti. Gradovi pripadaju građanima, a ne vozilima, i zato moramo razmišljati kako građane potaknuti na kvalitetnije korištenje javnog prostora, pješačkih zona i javnog prijevoza.

Godinama su službene politike komunicirale područje Pobrežja, Osojnika i Gornjih sela kao perspektive za širenje grada. Novi prostorni planovi to ne predviđaju. Spominje se Komolačka dolina.

Iznenadio sam se Komolačkom dolinom jer su se prethodno spominjala druga područja, uključujući Pobrežje, Osojnik i Gornja sela. U međuvremenu je, primjerice, napravljena i cesta za Pobrežje. Međutim, ne bih uspoređivao Komolačku dolinu, Gornja sela i Pobrežje bez stručnih podloga u koje još nismo dobili cjelovit uvid, a nadam se da hoćemo. Svaka odluka mora biti obrazložena jasnim kriterijima. Ako se Komolačka dolina planira kao glavno razvojno područje, tada njezin stvarni kapacitet mora biti prethodno dokazan. To je ono na čemu građevinska struka inzistira. Moramo imati podloge da bismo znali na temelju čega se planira prostor. Podloge trebaju odgovoriti je li područje geotehnički stabilno, kakvi su seizmički uvjeti, kako se rješavaju oborinske vode, odvodnja, vodoopskrba, prometnice, pješačka dostupnost, javni prijevoz i javni sadržaji. Bez toga nije moguće znati koliko će razvoj stvarno koštati ni koliko je provediv. Komolačka dolina ne smije biti samo boja na karti, ona mora biti prethodno dokazana razvojna mogućnost.

Novim planovima se briše apartmansko naselje

na Srđu, no ostaje golf i sportsko-rekreacijska namjena. Prije nekoliko desetaka godina, rodila se ideja da bi se grad tamo mogao širiti. Koja je vaša vizija Srđa?

Za Srđ sam sentimentalno vezan. Tijekom studija u Zagrebu pripremao sam se za maratone i trčao na Jarunu. To mi je bilo prekrasno, meditativno iskustvo u prirodi, iako ste zapravo u gradu. Kad sam se vratio u Dubrovnik, često sam razmišljao kako bi bilo lijepo da i mi imamo kvalitetno osmišljenu rekreacijsku zonu.

U Dubrovniku sam se za maratone pripremao na Rijeci dubrovačkoj, a kada sam trebao trčati uspone, parkirao bih na Bosanci i stražnjom stranom Srđa trčao prema Strinčjeri, Imperijalu i natrag. To je tada bio jedan miran, prirodan i poseban prostor. Nedavno sam ponovno počeo trčati, koliko mi obiteljske i poslovne obveze dopuštaju, i otišao sam na Srđ. Otkako je cesta asfaltirana, izgubio sam dio onog osjećaja koji sam ondje imao prije. Nema nogostupa, od ruba do ruba je asfalt, automobili prolaze neposredno uz vas i čovjek se zaista zna osjećati kao smetnja.

Zato se postavlja pitanje: kako je moguće da o Srđu razmišljamo kao o rekreacijskoj zoni, a da se čovjek koji ondje hoda, trči ili vozi bicikl osjeća kao smetnja? Ako je prostor namijenjen rekreaciji, mora biti projektiran za ljude, a ne prvenstveno za automobile.

Je li onda vaša vizija Srđa prostor širenja grada ili rekreacije?

Srđ je za mene jedan od najslojevitijih dubrovačkih prostora i zato ga nije moguće promatrati isključivo kroz pitanje gradnje ili zabrane gradnje. On je

“Kako je moguće da o Srđu razmišljamo kao o rekreacijskoj zoni, a da se čovjek koji ondje hoda, trči ili vozi bicikl osjeća kao smetnja? Ako je prostor namijenjen rekreaciji, mora biti projektiran za ljude, a ne prvenstveno za automobile.”

“Stanovanje nije samo kvadrat stana. Stanovanje znači cesta, autobus, škola, vrtić, voda, odvodnja, javni prostor, zelenilo, sigurnost i osjećaj pripadnosti. Ako toga nema, nismo riješili stanovanje, nego smo samo izgradili objekte”

istodobno krajobrazna dominanta grada, memorijalni prostor Domovinskog rata, rekreacijska zona, prirodna zelena jezgra i prostor velike simboličke vrijednosti za Dubrovnik. Smatram da je dobro što se danas naglasak stavlja na sportsko-rekreacijsku i javnu dostupnost Srđa građanima. No, ako ga definiramo kao sportsko-rekreacijsku zonu, tada to mora stvarno biti provedeno u prostoru. To znači sigurnost za pješake, biciklističke rute, kvalitetno upravljanje prometom, zaštitu prirode, očuvanje memorijalnih mjesta i javne prostore u kojima će se građani osjećati kao da Srđ pripada njima, a ne kao da su ondje smetnja.

Ne bih otvarao pitanje širenja grada na Srđ. Puno je važnije pitanje kako očuvati Srđ kao prostor rekreacije, prirode, pijeteta i kvalitetnog javnog prostora. Pojedini sportsko-rekreacijski sadržaji mogu se razmatrati, ali samo ako su javno dostupni, mjerom prihvatljivi i ako ne narušavaju prirodu, krajobraz i memorijalni karakter prostora.

Kad smo kod prirode, novi prijedlozi prostornih planova ne predviđaju one radikalne prenamjene zelenih površina u građevinske, čemu smo svjedočili u prethodnim planovima.

Ako je to jedna od osnovnih karakteristika prijedloga plana, onda je to važna informacija i pokazuje namjeru očuvanja prostora, odnosno prirode. Činjenica da se u suštini ne otvaraju nova građevinska područja može biti pozitivna karakteristika, ali sama po sebi nije dovoljna da bismo ocijenili kvalitetu plana. Važno je promotriti kako su uređena postojeća građevinska područja, jesu li te zone infrastrukturno održive, imaju li važeće preduvjete i mogu li osigurati kvalitetan život građanima. Bolje je da je ostavljeno što više zelenila, osobito zbog oborinskih voda, bioraznolikosti, zaštite prirode, smanjenja toplinskih opterećenja i kvalitete života. Beton ne može upiti oborinske vode kao zelena površina. No, nije dovoljno zelenilo ostaviti na karti. Treba znati kako će se ono čuvati, održavati i povezati sa sus-

tavom oborinske odvodnje, krajobrazom i životom grada. To su ključna pitanja.

Koja su to, po vama, najključnija pitanja koja su pokrenuta tijekom javne rasprave?

Za mene su ključna pitanja bila: za koji broj ljudi i stvarnih korisnika se planovi izrađuju i koje su stručne podloge korištene. To su temeljna pitanja. Uz to, važna su pitanja prometnog kapaciteta, vodno-komunalne infrastrukture, geotehnike, seizmike, krajobraza, zaštite prirode, kulturne baštine i provedivosti plana.

Zabrinjavajuće je ako tijekom javne rasprave nisu dobiveni egzaktni odgovori na ta pitanja. Nadam se da će se ti odgovori dostaviti, jer bez njih ne možemo kvalitetno planirati prostor. GUP je preozbiljan dokument da bismo ga donosili bez jasnih podloga.

Ono ključno pitanje koje je pokrenuto, a i vi ste ga provukli u svojim analizama, glasi – kako omogućiti ostanak mladih obitelji, a istovremeno očuvati prostor?

To je jedno od najvažnijih pitanja cijele rasprave. Kako omogućiti mladim obiteljima da ostanu u Dubrovniku, a istodobno očuvati prostor koji je ograničen i iznimno vrijedan? Odgovor nije ni u nekontroliranoj gradnji, ni u potpunom zatvaranju prostora. Odgovor je u kvalitetnom i infrastrukturno održivom planiranju.

Stanovanje nije samo kvadrat stana. Stanovanje znači cesta, autobus, škola, vrtić, voda, odvodnja, javni prostor, zelenilo, sigurnost i osjećaj pripadnosti. Ako toga nema, nismo riješili stanovanje, nego smo samo izgradili objekte.

U kontekstu ostanka mladih obitelji spominje se i Komolačka dolina. Upravo zato je važno prethodno dokazati što taj prostor može podnijeti. Ne smijemo doći u situaciju da onaj tko prvi izgradi zauzme ograničeni kapacitet prostora, a da javni interes i potrebe građana ostanu za kasnije. Najveći uspjeh GUP-a bit će ako mladi ljudi mogu ostati živjeti u Dubrovniku, a da pritom ne izgubimo vrijednost prostora koji čuvamo.

Prije izrade prijedloga prostornih planova, gradonačelnik Mato Franković je kazao kako će ovo pitanje prepustiti struci. Održana je javna rasprava, pa se povuklo pitanje odgovornosti u donošenju prostornih odluka. Treba li GUP, ili bolje rečeno planiranje prostora, biti pitanje struke ili pitanje politike?

Rekao bih da je odgovornost zajednička, ali različita. Politika se definira kao briga za opće dobro, a struka ima znanje i daje rješenja za određena pitanja. Struka treba pripremiti kvalitetna, argumentirana i provediva stručna rješenja, dok politika treba donijeti odluku u javnom interesu, preuzeti odgovornost za tu odluku i obrazložiti je građanima.

Važno je da se te dvije uloge ne miješaju. Struka ne smije donositi političke odluke, ali politika jednako tako ne bi smjela donositi stručne zaključke bez ozbiljno obrazloženih stručnih podloga. Najbolji rezultati nastaju sinergijom: struka daje argumente i znanje, a izabrani predstavnici donose odluke uvažavajući to znanje i preuzimajući odgovornost za konačni izbor.

Smatrate li kako je u izradi planova bio zastupljen dovoljan broj stručnjaka iz različitih oblasti čije bi znanje pomoglo u što kvalitetnijim rješenjima?

Svakako bih volio vidjeti kriterije po kojima je odabrano tko će od struke sudjelovati u tim planovima. Još od 2018. godine upozoravam na jednu stvar, pri čemu sam se pozivao i na profesora Tomislava Marasovića, arhitekta koji je dao veliki doprinos metodologiji obnove povijesnih gradskih jezgri. Njegov pristup pokazuje da kod planiranja prostora koji je pod zaštitom kulturne baštine nijedna struka ne smije prevladati drugu.

Grad Dubrovnik je napravio dobar iskorak suradnjom s Društvom arhitekata Dubrovnik. Arhitekti i urbanisti svakako moraju biti uključeni u izradu planova. Međutim, smatram da je takav model od početka trebalo proširiti i na ostale relevantne struke: građevinske inženjere, prometne stručnjake, vodnogospodarske stručnjake, geotehničare, konzervatore, povjesničare umjetnosti, krajobrazne arhitekte, ekonomiste, pravnike, komunalne sustave i druge.

Trebalo je zajednički sjesti za stol, podijeliti znanje i mišljenje, svatko iz svoje oblasti, i iznaći rješenja koja su najkvalitetnija za prostor i građane. Interdisciplinarnost nije pitanje prestiža pojedine struke, nego kvalitete konačne odluke.

Prostor Dubrovnika je iznimno vrijedan, zbog

zaštite UNESCO-a, svega onoga što Dubrovnik jest, ali i promišljanja o tome što ostavljamo naraštajima koji dolaze. Može se reći da je promišljanje o donošenju novih prostornih planova, sa svim njihovim manama i vrlinama, ipak jedna nužnost i korak naprijed. Ali i hvatanje jedne ‘vruće patate’ koje je izazovno, ali i nužno. Kao i mnogi naši sugrađani, veselim se donošenju novih prostornih planova, posebno nakon što smo se suočili s negativnim pojavama u prostoru. Dubrovnik je zaista specifičan i zahtjevan prostor, i upravo zato su važne sve podloge o kojima sam govorio. Bilo je krajnje vrijeme da uđemo u ovu problematiku ozbiljno i odgovorno.

Međutim, jednako je važno kako se do plana dolazi. Moj stav nije da treba nekoga kritizirati, nego da iz ovog procesa trebamo izvući pouku: ovakvi dokumenti moraju nastajati uz stalni interdisciplinarni stručni rad, jasne zapisnike, stručne podloge i transparentne kriterije.

Da su se sve uključene struke sastajale kontinuirano, makar jednom u nekoliko mjeseci, komentirale, promišljale i usklađivale glavne smjernice, vjerujem da bi i konačna rješenja bila kvalitetnija i jasnije obrazložena. Javna rasprava pokazala je da u Dubrovniku postoji velik broj ljudi koji ozbiljno promišljaju budućnost grada i postavljaju kvalitetna pitanja. Tu energiju treba iskoristiti, a ne potrošiti. Trebamo nastupiti udruženo, za dobrobit grada, građana i budućih generacija.

Predsjednica strukovne grupe hotelijera Županijske komore

BRANKA MUSIĆ: 'Gosti su postali racionalniji, a najveća

vrijednost

Dubrovnika nije u tome da bude najjeftiniji'

Strukovna grupa hotelijera Županijske komore Dubrovnik ima novu predsjednicu - Branku Musić iz tvrtke Dubrovački primorje. Devet godina ova diplomirana ekonomistica radi u hotelu Admiral u Slanom, a prije toga deset godina radila je u hotelima Maestral u odjelu prodaje. Kao studentica bila je turistički predstavnik tako da joj je cijeli poslovni put vezan za turizam. U razgovoru za Dubrovački dnevnik osvrnula se na najveće izazove hotelijera, stanju na tržištu i dubrovačku sezonu

Prema podacima iz svijeta, destinacije poput Turske i Egipta bilježe oporavak potražnje zahvaljujući nižim cijenama i all inclusive ponudi. Osjećaju li dubrovački hotelijeri ove sezone jaču konkurenciju tih tržišta?

-Konkurencija mediteranskih destinacija uvijek postoji i sasvim je prirodno da pratimo tržišna kretanja. Turska i Egipat posljednjih godina bilježe snažan oporavak, ponajprije zahvaljujući vrlo konkurentnim cijenama i razvijenom all inclusive modelu, koji odgovara određenom profilu gostiju. Međutim, Dubrovnik nudi bitno drugačiji turistički proizvod. Naša destinacija nije zamišljena kao odmor u kojem gost provodi cijeli dan ili tjedan unutar resorta. Dubrovnik je grad koji se doživljava –kroz njegovu povijest, kulturu, gastronomiju, otoke, prirodu i život lokalne zajednice. Hotel je važan dio tog iskustva, ali nije jedino mjesto na kojem gost provodi svoje slobodno vrijeme. To je potpuno drugačiji koncept odmora od klasičnog resortskog all inclusive modela i zato se ne natječemo isključivo cijenom, nego prvenstveno kvalitetom i jedinstvenim iskustvom koje nudimo. Tržište danas jest vrlo osjetljivo na cijene i svi moramo voditi računa o tome da gost za svoj novac dobije stvarnu vrijednost. Upravo zato kontinuirano ulažemo u kvalitetu usluge, zaposlenike i sadržaje, jer samo tako možemo dugoročno zadržati svoju konkurentnost.

Kakvo je trenutačno stanje s rezervacijama u dubrovačkim hotelima za glavni dio sezone u odnosu na isto razdoblje prošle godine?

-Rezervacije za glavni dio sezone za sada su u skladu s našim očekivanjima. Glavnina kapaciteta već je rezervirana i možemo reći da su osnovne baze za sezonu formirane. Jedan manji dio kapaciteta i dalje je raspoloživ te će se, kao i svake godine, popunjavati kroz last minute upite i najave.

Primjećujete li promjene u navikama gostiju, primjerice kraći boravak, kasnije rezervacije ili veću osjetljivost na cijene?

-Da, određene promjene su vidljive i one nisu specifične samo za Dubrovnik, već ih pratimo na razini ukupnog turističkog tržišta. Gosti danas planiraju putovanja opreznije, informiraniji su nego ikad i prije donošenja odluke uspoređuju veći broj destinacija. Primjećujemo da se rezervacije sve češće realiziraju u kraćem roku prije dolaska, a gosti su osjetljiviji na omjer cijene i kvalitete nego na samu cijenu. Oni žele biti sigurni da će za novac koji izdvajaju dobiti vrhunsku uslugu i kvalitetno iskustvo. Što se tiče duljine boravka, ona se posljednjih godina uglavnom stabilizirala na četiri do pet noćenja.

Koliko su cijene smještaja ove godine ut-

Piše: Aida Čakić Foto: Osobna Arhiva

„Dubrovnik je premium destinacija i njegova najveća vrijednost nije u tome da bude najjeftiniji, nego da gostu pruži jedinstveno iskustvo – spoj svjetski poznate kulturne baštine, prirodnih ljepota, sigurnosti, vrhunske hotelske ponude i autentičnih doživljaja.“

„Određene promjene su vidljive i one nisu specifične samo za Dubrovnik, već ih pratimo na razini ukupnog turističkog tržišta. Gosti danas planiraju putovanja opreznije, informiraniji su nego ikad i prije donošenja odluke uspoređuju veći broj destinacija. Primjećujemo da se rezervacije sve češće realiziraju u kraćem roku prije dolaska, a gosti su osjetljiviji na omjer cijene i kvalitete nego na samu cijenu“.

jecale na potražnju za Dubrovnikom i smatrate li da je destinacija i dalje konkurentna u odnosu na mediteranske rivale?

-Cijene smještaja danas su svakako važan činitelj pri odabiru destinacije, ali nisu jedini. Gosti su postali racionalniji i zato Dubrovnik svoju konkurentnost ne može i ne treba graditi na cjenovnom nadmetanju s destinacijama koje imaju drugačiji turistički proizvod i troškovnu strukturu. Dubrovnik je premium destinacija i njegova najveća vrijednost nije u tome da bude najjeftiniji, nego da gostu pruži jedinstveno iskustvo – spoj svjetski poznate kulturne baštine, prirodnih ljepota, sigurnosti, vrhunske hotelske ponude i autentičnih doživljaja.

Koja tržišta ove godine ostvaruju najbolje rezultate kada je riječ o dubrovačkim hotelima, a s kojih tržišta bilježite eventualno usporavanje interesa?

-Kada govorimo o emitivnim tržištima, i dalje se potvrđuje da su Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države naši ključni izvori gostiju. Gledajući ostvarena noćenja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, gosti iz Ujedinjenog Kraljevstva i dalje su na prvom mjestu, dok su gosti iz Sjedinjenih Američkih Država po prvi put zauzeli drugo mjesto, prestigavši Njemačku. Na razini grada Dubrovnika upravo ta dva tržišta čvrsto drže vodeće pozicije, a posebno je zanimljiv i značajan rast tržišta

Poljske, koje se u samo godinu dana popelo s desetog na šesto mjesto. Vidljivo je da je tržište Njemačke nešto usporilo u odnosu na prethodnu godinu, no riječ je i dalje o jednom od naših najvažnijih emitivnih tržišta. Upravo zato ne bih govorila o gubitku interesa, nego prije o promjenama u strukturi potražnje i različitoj dinamici pojedinih tržišta.

Što očekujete od posezone i može li ona nadoknaditi eventualne oscilacije tijekom ljetnih mjeseci?

Od posezone očekujemo dobre rezultate i vjerujem da će njezina važnost u godinama koje dolaze biti sve veća. Rujan i listopad više nisu samo produžetak ljeta, nego razdoblje koje sve veći broj gostiju svjesno bira za svoje putovanje. Znatan postotak gostiju želi izbjeći ekstremno visoke ljetne temperature te radije putuje u razdoblju kada su vremenski uvjeti ugodniji za razgledavanje, boravak na otvorenom i aktivan odmor. Međutim, posezona ne može u potpunosti nadoknaditi eventualne oscilacije tijekom srpnja i kolovoza. Glavna sezona i dalje ostvaruje najveći dio turističkog prometa i prihoda, a razina cijena u posezoni u pravilu je niža nego u vrhuncu sezone. Stoga se eventualni manjkovi ostvareni tijekom ljetnih mjeseci ne mogu jednostavno nadoknaditi kasnije, čak i uz vrlo dobru popunjenost. Naš cilj zato nije promatrati posezonu kao korektiv glavne sezone, nego kao važan segment tur-

„Ono što je nama svakodnevica, našim je gostima često životna impresija. Dubrovnik pritom ima jednu veliku prednost – raspolaže ljudima koji razumiju hotelijerstvo i turizam. Imamo znanje, iskustvo i kulturu kvalitete koja nam omogućuje da vrlo brzo prepoznamo što tržište traži i da se tome prilagodimo. Ne slijedimo trendove radi trendova, nego znamo prepoznati one koji gostu stvaraju veću vrijednost i uspješno ih implementiramo u naš turistički proizvod.“

ističke godine. Svaki dodatni mjesec kvalitetnog poslovanja znači stabilnije poslovanje hotelijera, dulje razdoblje zaposlenosti naših djelatnika i održiviji razvoj destinacije.

Odnedavno ste na čelu Strukovne grupe hotelijera Županijske komore Dubrovnik. Kako konkretno ova organizacija može pomoći hotelijerima u županiji. Koji su vaši najveći izazovi?

-Velika je čast što su mi kolege ukazali povjerenje. Tu funkciju doživljavam prije svega kao odgovornost prema cijelom hotelskom sektoru naše Županije. Strukovna grupa okuplja ljude koji iza sebe imaju bogato praktično iskustvo u turizmu i hotelijerstvu. To su profesionalci koji svakodnevno upravljaju hotelima, donose poslovne odluke, vode velike sustave i vrlo dobro poznaju izazove s kojima se sektor suočava. Upravo zato smatram da je važno da ljudi iz struke sudjeluju u razgovorima, pregovorima i oblikovanju prijedloga koji se odnose na razvoj turizma. Nitko ne poznaje operativnu stvarnost bolje od onih koji je svakodnevno žive. Volim povući paralelu s nogometom. Ovih dana pratimo najbolje reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Nijedna reprezentacija nije sastavljena od jedanaest igrača iz istog kluba niti pobjeđuje zahvaljujući jednom pojedincu. Okupljaju se najbolji u svojim sredinama, svatko donosi svoje iskustvo, znanje i kvalitetu, a tek zajedničkim nastupom postaju tim koji može ostvariti rezultat. Nemamo regulatorne ovlasti niti donosimo odluke, to rade ovlaštene institucije. Ali smo snažan glas struke – partner koji svojim iskustvom, argumentima i praktičnim rješenjima doprinosi donošenju kvalitetnijih odluka.

Naši najveći izazovi dobro su poznati – radna snaga, rast operativnih troškova, održavanje konkurentnosti, produljenje sezone i daljnje podizanje kvalitete. Nijedan od tih izazova ne može riješiti jedan hotel ili jedan čovjek. Kao i u sportu, najbolji rezultat postiže se kada svatko odigra svoju ulogu, a cijeli tim igra za isti cilj.

Na koji način mislite da se dubrovački i županijski hotelski sektor treba prilagođavati tržištu i rastućim očekivanjima gostiju koji zasigurno traže visoke razine kvalitete usluge?

-Mislim da je važno krenuti od činjenice koju mi, koji ovdje živimo, ponekad zaboravimo. Naša destinacija već ima razvijen osjećaj za vrhunsku kvalitetu. Kada svaki dan prolazite Stradunom, gledate zidine ili radite u hotelu s pogledom na jedno od najljepših mora na svijetu, lako je izgubiti osjećaj koliko je to zapravo posebno. Ono što je nama svakodnevica, našim je gostima često životna impresija. Dubrovnik pritom ima jednu veliku prednost – raspolaže ljudima koji razumiju hotelijerstvo i turizam. Imamo znanje, iskustvo i kulturu kvalitete koja nam omogućuje da vrlo brzo prepoznamo što tržište traži i da se tome prilagodimo. Ne slijedimo trendove radi trendova, nego znamo prepoznati one koji gostu stvaraju veću vrijednost i uspješno ih implementiramo u naš turistički proizvod. Upravo ta sposobnost brze prilagodbe jedna je od naših najvećih konkurentskih prednosti. U konačnici, kvaliteta nije projekt s početkom i krajem. Ona je način rada i odgovornost svih nas koji oblikujemo turističku ponudu. Upravo će sposobnost da kontinuirano učimo, prilagođavamo se i surađujemo biti ključ dugoročne konkurentnosti našeg hotelijerstva i destinacije.

PONOS GRADA: Dubrovački vaterpolisti dočekani nakon osvajanja svjetskog zlata

Emotivnim i dostojanstvenim dočekom u Zračnoj luci Ruđer Bošković Dubrovnik dočekani su dubrovački članovi hrvatske muške U18 vaterpolske reprezentacije koja se iz Portugala vratila sa zlatnim medaljama i naslovom svjetskih prvakaMarin Bajurin, Ivano Lončar i Toma Drobac. Mlade hrvatske vaterpoliste, koji su ostvarili veliki uspjeh na Svjetskom prvenstvu, dočekali su obitelji, prijatelji i suigrači, uz prigodno slavlje i čestitke za osvojeno zlato.

Povodom osvajanja zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu igrača do 18 godina, gradonačelnik Mato Franković uputio je čestitku vaterpolskom klubu Jug. Prenosimo je u cijelosti:

Dragi igrači, poštovani treneru i stručni stožeru!

Nakon deset godina Hrvatska ponovno slavi naslov svjetskih prvaka u mlađim uzrastima, a posebno smo ponosni što je ovom velikom uspjehu snažan pečat dala upravo dubrovačka vaterpolska škola.

Marin Bajurin, Ivano Lončar i Toma Drobac dali su značajan doprinos novom zlatu, kao i proslavljeni dubrovački vaterpolist Paolo Obradović, koji je svojim znanjem i iskustvom bio dio stručnog stožera reprezentacije. Vaš talent, predanost i zajedništvo još su jednom pokazali da Dubrovnik i dalje ostaje jedan od simbola hrvatskog vaterpola, grad koji desetljećima

njeguje pobjednički duh i odgaja vrhunske sportaše. Hvala vam što ste na najljepši način pronijeli ime Hrvatske i Dubrovnika svijetom.

Želim vam da vam ovaj uspjeh bude poticaj za nove izazove, a Dubrovnik će uvijek biti uz vas, ponosan na svaki vaš uspjeh.

S poštovanjem, Gradonačelnik Mato Franković

NEKA UĐU: Otvaraju se 77. Dubrovačke ljetne igre, očekuje nas bogato izdanje festivala

Omiljeni festival ponovno će postati okupljalište

umjetnika i donijeti veselje mnogobrojnoj publici

Večeras se otvara 77. izdanje Dubrovačkih ljetnih igara, koje donosi pregršt neponovljivih kulturno-umjetničkih događanja. Publici će se, tijekom 47 festivalskih dana, na brojim gradskim lokacijama ponuditi više od 70 dramskih opernih, baletnih, folklornih i ostalih umjetničkih programa. Povodom novog izdanja omiljenog dubrovačkog festivala održano je prigodno druženje, na kojem su se predstavile neke od značajki ovogodišnjeg programa.

„Čini mi se kao da smo jučer otvarali 66. Dubrovačke ljetne igre, a evo nas već na 77. Prošlogodišnje izdanje je ostavilo dojam, a siguran sam da će i ovogodišnje. Ono što me posebno kao gradonačelnika veseli jest da se vraćamo na neka mjesta gdje nismo bili neko vrijeme, poput Poljane Ruđera Boškovića gdje će biti Skup, Lovrjenac gdje će biti Shakespeare. Ta kultna mjesta trebaju zaživjeti, uvijek bacim rukavicu i kažem nadam se da ćemo uskoro nešto raditi i na Gundulićevoj poljani”, kazao je tom prilikom gradonačelnik.

„Dubrovačke ljetne igre su gradske, državne i međunarodne. Nije lako sve pomiriti. Zahvaljujem cijelom umjetničkom vodstvu Dubrovačkih ljet-

nih igara. Hvala uistinu svima što ste napravili sjajan program. Vjerujem da će u njemu uživati kako domaća, tako i međunarodna publika. Zahvaljujem svim djelatnicima bez čije aktivnosti ovako nešto ne bi bilo moguće, veselim se samom činu otvaranja i svemu što slijedi iza toga”, zaključio je Franković.

'IGRE SU NAČIN NA KOJI NAŠ GRAD ŽIVI LJETO' Govorila je tom prilikom i ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara Ivona Šimunović. „Moram zahvaliti svima onima koji su omogućili realizaciju festivala Ministarstvu, Županiji, Gradu, Turističkoj zajednici i svim našim sponzorima i donatorima. Želim naglasiti da vaša podrška nije samo financijska, ona je jedan izraz povjerenja Dubrovačkim ljetnim igrama. Želim čestitati umjetničkom vodstvu na sjajnom programu koji iščekujemo. Moja zahvala ide i umjetnicima, glumcima, glazbenicima i svima koji još trebaju doći u Dubrovniku. Zahvalu moram uputiti i građanima na strpljenju, svjesni smo da ovakav festival donosi jednu dinamiku u Grad. Igre su način na koji naš Grad živi ljeto. Na kraju želim zahvaliti zaposlenicima, iza svakog projekta stoji veliki broj ljudi čiji se rad osjeća. Oni

Piše: Ivana Smilović Barkiđija

Foto: Željko Tutnjević, DLJI

Martina Fljak, Ivona Šimunović i Senka Bulić

su omogućili da danas mogu reći – spremni smo!

Vrijeme je da Igre prepustimo umjetnicima”, kazala je Šimunović.

Martina Filjak, umjetnička ravnateljica Igara, također se obratila okupljenima, istaknuvši uzbuđenje zbog novog izdanja festivala, uz poseban naglasak na tim koji stoji iza cijelog programa, koji je, kao i svake godine, posebno bogat.

„Očekuje nas uzbudljiva sezona. Već nakon velikog otvaranja, 11. srpnja nas očekuje veliki koncertni spektakl – riječ je o izvedbi Carmine Burane. Folklorni ansambl Linđo ima četiri nastupa na Du-

brovačkim ljetnim igrama, 12. srpnja će nastupiti ispred Crkve svetog Vlaha. Na taj način Dubrovačke igre se vraćaju u sami centar Grada, tri puta će na Igrama nastupiti Dubrovački simfonijski orkestar u zanimljivim aranžmanima. Očekuje nas uzbudljivi i bogat glazbeni program”, kazala je Filjak i istaknula još poneke odrednice programa, u kojem će poneki umjetnici prvi put nastupiti u Dubrovniku. Cjelokupni program dostupan je na stranicama Dubrovačkih ljetnih igara.

TRI PREMIJERE I BROJNE REPRIZE

Posebno je naglasila i suradnju s mladim umjetnicima, a posebno Umjetničkom školom Luke Sorkočevića u koncertu Mladi za mlade, koji će se ponovno održati. Novitet je uključivanje plesnog odjela uz predstavu Dubrovački plesni san. Dječji zbor će također nastupati na otvaranju, kao i na koncertu Carmine Burane.

„Djeca su naša najvažnija publika i istovremeno naši najdraži izvođači. Oni će nam omogućiti nezaboravna sjećanja ovo ljeto”, kazala je Filjak.

Najavila je tri premijere i više repriza. Tako će publika ove godine moći uživati u Skupu, Richardu III, kao i Ženi s mora. No posebnost je u reprizama, za koje se traži karta više.

„Posebno mi je drago da i dalje igra predstava Mara i Kata. Ekvinocijo također igra pet puta. Ribarske svađe također. Moći ćemo vidjeti i Medeju”, kazala je Filjak.

„Dragi svi, draga ekipa, dobro more, neka se bogovi vremena smiluju, neka budemo sretni i veseli ovoga ljeta i idemo u nove Igre”, zaključila je Filjak.

Dio ekipe Dubrovačkih ljetnih igara

Od 2028. u prijestolnici Katalonije nema privatnog smještaja

Barcelona skroz zabranjuje

apartmane , što

bi trebao

učiniti Dubrovnik?

Gradski oci zabranom apartmana žele domicilnom stanovništvu omogućiti lakše stanovanje. Mjere protiv apartmana, među ostalim, provodili su New York, Amsterdam i London, no Barcelona je prva u svijetu koja je u potpunosti zabranila iznajmljivanje

Još u lipnju 2024. godine gradonačelnik Barcelone Jaume Collboni predstavio je plan za apartmane: grad će prestati izdavati dozvole za nove turističke jedinice, a nijedna od postojećih 10101 licence neće biti obnovljena nakon njihova isteka 2028. godine. Drugim riječima, za dvije godine turist u Barceloni neće moći bukirati privatni apartman nego će isključivo moći boraviti u hotelima, hostelima i sličnoj ponudi. Nakon ove odluke privatni vlasnici apartmana podignuli su tužbu protiv gradskih čelnika no Ustavni sud je odbacio njihove tvrdnje te stao na stranu Barcelone u provedbi ovih mjera. Zabrana apartmana od 2028. godine tako je sada u punoj pravnoj snazi. Zašto se Barcelona odlučila za ovakav radikalan potez? Glavni i osnovni razlog je, naravno, stanovanje. Tijekom proteklog desetljeća najam stana u glavnom gradu Katalonije porastao je u prosjeku za 68 posto dok je u isto vrijeme cijena kupnje strana skočila za 38 posto. Gradski oci zabranom apartmana žele domicilnom stanovništvu omogućiti lakše stanovanje. Mjere protiv apartmana, među ostalim, provodili su New York, Amsterdam i London, no Barcelona je prva u svijetu koja je u potpunosti zabranila iznajmljivanje.

U Dubrovniku su cijene najma i kupnje nekretnine u posljednjoj dekadi poskupile čak i više nego u Barceloni, pa stoga pitamo Nikolinu Trojić, šeficu županijske Gospodarske komore da nam prokomentira ukidanje apartmana, odnosno kaže je li to dobra mjera ili ipak nije.

‘VELIKI APARTMANSKI BIZNISI ČINE ŠTETU

DRŽAVI’

- Svaka zemlja ima svoju posebnu priču. Hrvatska je nakon rata bila gospodarski razorena s pola milijuna nezaposlenih stanovnika, pa su se ljudi snalazili kako znaju i umiju, među ostalim, i s apartmanima. Naposljetku se naše turističko tržište razvilo samo od sebe, silom prilika, i u velikoj mjeri je naslonjeno na apartmanski turizam. Stoga sigur-

no u Hrvatskoj ne bi bilo dobro da se, baš kao u Barceloni, zabrani kompletan privatni smještaj, jer siječeš granu na kojoj sjediš – ističe Trojić, ali naglašava da mi s apartmanima moramo upravljati, a ne ih pustiti slobodnom tržištu.

-Slobodno tržište je u ekonomiji savršeni alat za vrijeme uzlazne putanje, ali kada dođe do određene točke, slobodno tržište čini štetu, a ne korist, pa ga treba regulirati. Mi smo tu točku s apartmanima prešli i trebamo ju urediti, doduše, ne ovako radikalno kao u Barceloni. Po mom mišljenju, država i(li) lokalna samouprava, koja sada prema Zakonu o turizmu ima velike mogućnosti, bi se trebale puno više pozabaviti regulama. Država se, umjesto pravim propisima, bavi smiješnim kategorizacijama treba li biti slika na zidu, krov na garaži i slično – govori predsjednica Komore. Pitamo ju kako bi ona regulirala tržište.

-Prvo bih zabranila apartmane u stambenim zgradama. Zgrade su za živjeti, a ne za iznajmljivanje. S druge strane, dopustila bih najam u kućama gdje domaćin živi. On je na usluzi gostu, a ujedno se i odriče svoga životnog komoda. U takvim bih domaćinstvima ostavila paušal – kaže Trojić. No, postoje mnoge kuće i vile gdje domaćin uopće ne živi. Što s njima?

-Ako domaćin nije tu, onda treba plaćati klasičan poslovni porez, jer je riječ o biznisu, nikakav paušal. Recimo, kuće za odmor ili vile s bazenom su klasičan primjer toga gdje se treba plaćati porez, a ne paušal. Mene smeta što, kad se uvijek pokrene ova tema, priča ide u smjeru da je ovo udar hotelskog lobija na malog čovjeka. Ta konstatacija je apsolutno netočna. Prvo, to nije udar na malog čovjeka, nego velike biznise koji izbjegavaju porez. Svi ti veliki apartmanski biznisi čine štetu državi, ali zakonodavac im je to omogućio. Znači, Hrvatska treba kontrolirati apartmane prilikom davanja rješenja. Kome se i zašto daje? Je li unutar stambene zone koja je proglašena u urbanističkom planu uređenja? Lokalna samouprava sada

„Slobodno tržište je u ekonomiji savršeni alat za vrijeme uzlazne putanje, ali kada dođe do određene točke, slobodno tržište čini štetu, a ne korist, pa ga treba regulirati. Mi smo tu točku s apartmanima prešli i trebamo ju urediti, doduše, ne ovako radikalno kao u Barceloni“, kaže Nikolina Trojić

Piše Maro Marušić Foto: screenshot youtube, Grgo Jelavić/PIXSELL, društvene mreže

može proglasiti neku zonu isključivo stambenom, bez mogućnosti da tu budu apartmani. Znači, problemu treba pristupiti sveobuhvatno, s više strana. Jasno je zašto država okoliša oko ovakvih i sličnih ovoga. Strah od gubitka izbora, pa je problem apartmana prebacila na stanare i davanje potpisa – jasna je Trojić.

Veliki problem u čitavoj ovoj priči su i prazni stanovi koje ljudi, posebno u doba krize, kupuju kao investiciju. Niti žive u njima, niti ih iznajmljuju. U Dubrovniku, prema podacima brojila HEP-a o nezabilježenoj potrošnji električne energije, takvih

je stanova nekoliko stotina. Bi li i oni trebali plaćati puno veći porez da se investitore demotivira na ulaganja?

-Da, trebao bi biti veći porez na prazne stanove, a isto tako trebalo bi proglasiti pojedine stambene zone gdje ne smiju biti apartmani što bi također demotiviralo investitore na kupnju stanova koji onda stoje prazni. Lokalni čelnici sada imaju zakonske alate u svojim rukama, samo je pitanje koliko će se uhvatiti u koštac s problemima. Dobro je da je donesen ovaj zakon, jer svaki grad ima svoje specifične probleme, pa ih i treba rješavati na lokalnoj razini – zaključuje Trojić.

NAPAD NA PRIVATNU IMOVINU

Za razliku od Trojić, vlasnica turističke agencije Dominium Travel Slavica Grkeš smatra da iza udara na apartmane stoji hotelski lobi, a odluku španjolskog Ustavnog suda ocjenjuje napadom na privatnu imovinu.

-Najiskrenije me šokirala vijest o zabrani apartmana u Barceloni, odnosno da je Ustavni sud donio odluku da Grad ima pravo zabraniti izdavanje novih dozvola i ukidati postojeće nakon nekog određenog vremena. To mi je kompletni udar na privatnu imovinu. Hotelski lobi je prejak i vjerujem da veliki dio ovih pritisaka na privatni smještaj ide od njih – govori Grkeš.

Govori da mnogi zaboravljaju kako će ovim mjerama u Barceloni biti pogođeni ne samo apartmani nego i prijevoznici, ugostitelji i brojne druge tvrtke, jer se turisti iz privatnog smještaja ne mogu preliti u hotelski.

-Najlakše je zabraniti. Znam da Barcelona već odav-

„Najiskrenije me šokirala vijest o zabrani apartmana u Barceloni, odnosno da je Ustavni sud donio odluku da Grad ima pravo zabraniti izdavanje novih dozvola i ukidati postojeće nakon nekog određenog vremena. To mi je kompletni udar na privatnu imovinu. Hotelski lobi je prejak i vjerujem da veliki dio ovih pritisaka na privatni smještaj ide od njih“, smatra Slavica Grkeš

Barcelona je prvi grad na svijetu koja je zabranila privatni

smještaj
Nikolina Trojić: „Kuće za odmor i vile s bazenom trebaju plaćati porez, a ne paušal“

„Što se tiče (ne) mogućnosti imanja apartmana u zgradama ja se zalažem za ravnopravnost raspolaganja s privatnom imovinom. Ako živimo u demokratskom i kapitalističkom društvu ne može biti razlika između kuće i stana. Ako netko ne može imati apartman u zgradi, onda smo obezvrijedili nečiju imovinu. Opet dolazimo do paradoksa. Nagrađujemo nekog stranca s kućom u Hrvatskoj, a domaćeg čovjeka s apartmanom u zgradi obezvrjeđujemo“, mišljenja je Nedo Pinezić

Slavica Grkeš: „Zabranom apartmana u Barceloni neće biti pogođeni samo iznajmljivači, nego i restorani, agencije, praonice, prijevoznici, vodiči…“

no grca u prekomjernom turizmu, te svi prosvjedi i trendovi protiv privatnog smještaja uvijek kreću otamo. Možda se moglo nekim povećanjem poreza regulirati, a možda i neće bit potrebe za dugoročnim stanovima ako ne bude posla. Niz poslova je uključen u privatni smještaj, rade praonice, agencije, agencije za čišćenje, prodavači potrepština, prijevoznici, vodiči, i sve ostalo – mišljenja je Grkeš. Nedo Pinezić, vlasnik tvrtke Quanarius i pružatelj usluga smještaja u domaćinstvu, kaže da su i neki drugi gradovi, ne samo Barcelona imali radikalne mjere, ali nisu polučile željene rezultate.

-New York je svojevremeno zabranio apartmane, a ostavio mogućnost najma soba gdje domaćin živi, no pokazalo se da zabrana apartmana uopće nije dovela do pada ni najma ni cijena za kupnju nekretnina. S druge strane, cijene u hotelima su skočile za oko 20 posto. Broj turista u New Yorku smanjio se za otprilike dvadesetak posto i mnogima se to odrazilo na posao. Kasnije su ukinuli zabranu. Vidjet ćemo kako će se odraziti u Barceloni, no Hrvatska se uopće ne može s njom uspoređivati – kaže Pinezić.

Problem stanovanja, ističe Penezić, uvijek se pokušava prebaciti na apartmane, a on je višeslojan. -Prvo, prazni stanovi koji su svuda po svijetu. Oni govore da smo u svjetskoj ekonomskoj krizi. Investitori nemaju povjerenja u niti jednu valutu, kao ni kriptovalutu, a bogme ni u zlato. Tako da se višak novca neprekidno ulaže u nekretnine što dovodi do rasta cijena nekretnina. Začarani krug. Te bi investicije trebalo jače oporezivati kao nekakav ekstra profit – mišljenja je Pinezić.

HOTELI IZNOSE DOBIT IZ HRVATSKE

Na kraju, ističe, zabranom apartmana moraju se graditi hoteli koji također jako jedu prostor, posebno onaj atraktivni.

-Najveći broj hotela u stranom je vlasništvu, a oni dobit iznose iz Hrvatske. Zarada od privatnih apar-

Nedo Pinezić: „Investitori nemaju povjerenja u nijednu valutu, niti zlato, pa ulažu u nekretnine čije cijene zbog toga rastu“

tmana uvijek ostaje kod nas. Hoteli također trebaju radnu snagu, a danas su to pretežno iz stranih zemalja što opet hoće reći da i ti strani radnici trebaju negdje živjeti. Pa što se onda na kraju čitavog kruga dobije? Apsolutno ništa – smatra poduzetnik s Krka.

Po njemu država treba jasno odvojiti obiteljski smještaj od velikog biznisa.

-U obiteljskom smještaju po sadašnjem zakonu može biti do 20 kreveta. Sve više od toga je veliki biznis i treba plaćati klasični porez. Inače, sve bi trebalo regulirati prema mjestu prebivališta i prema mjestu plaćanja poreza. Ne može netko iz Dubrovnika imati apartmane u Istri i plaćati paušal i obratno. To onda nije obiteljski smještaj. Ovako kako je sad ne mjeri se doprinos lokalnoj zajednici. Austrijanac ili Nijemac koji ima apartmane na obali ne doprinosi životu lokalne zajednice nego samo crpi resurse Hrvatske – kaže Pinezić. Pitamo ga mišljenje za potpise (su)stanara koje će morati skupljati vlasnici apartmana u zgradama. -To je kad država dovede zakona do apsurda. Znam slučajeve gdje domaći čovjek kao jedini takav u zgradi mora tražiti potpise (su)stanara koji su stranci i koji su kupovali nekretnine kao investiciju. Stranci koji tu dođu godišnje pet dana davaju potpis onomu tko tu živi i kome djeca idu u školu. Kakav paradoks i apsurd. Što se tiče (ne) mogućnosti imanja apartmana u zgradama ja se zalažem za ravnopravnost raspolaganja s privatnom imovinom. Ako živimo u demokratskom i kapitalističkom društvu, ne može biti razlika između kuće i stana. Ako netko ne može imati apartman u zgradi, onda smo obezvrijedili nečiju imovinu. Opet dolazimo do paradoksa. Nagrađujemo nekog stranca s kućom u Hrvatskoj, a domaćeg čovjeka s apartmanom u zgradi obezvrjeđujemo –zaključuje Pinezić.

Kako vidimo, problem je sveobuhvatan i nikako ga ne bi trebalo rješavati s jednom jedinom mjerom poput Barcelone. A da se odavno trebalo uhvatiti u koštac s regulacijom apartmana, to svakako.

PRIJAVE U TIJEKU

Poslovna škola

Turistički i hotelski menadžment bacc.oec.

Turistički i hotelski menadžment mag.oec.

Poslovna ekonomija bacc.oec.

Menadžment športa bacc.oec.

Fakultet ekonomije i međunarodnog poslovanja

Međunarodno poslovanje univ.bacc.oec.

Poslovna ekonomija i globalizacija univ.mag.oec.

Fakultet međunarodnih odnosa i diplomacije

Međunarodni odnosi (diplomacija) univ.bacc.rel.int.

Međunarodni odnosi i diplomacija univ.mag.rel.int.

Fakultet zdravstvenih znanosti

Fizioterapija univ.bacc.physioth.

Fizioterapija univ.mag.physioth.

U novom GUP-u Dubrovnik se nema kamo širiti

A da umjesto zabrane apartmana po zgradama, ZABRANIMO

IZNAJMLJIVANJE

u obiteljskim kućama?

Pošto se Dubrovnik zbog brda teško širi, nije li stoga najbolje rješenje, da se umjesto apartmana po zgradama, zabrane apartmani po obiteljskim kućama? Pa dalje da se oni izvlaste i kuće im se poruše, a na tom istom prostoru napravi zgrada - ili zašto ne neboder? – moglo bi, umjesto jedne jedine, živjeti na desetke drugih obitelji

Logika je temeljna filozofska i znanstvena disciplina koja proučava oblike ispravnog mišljenja i metode spoznaje. Njezina je svrha prepoznavanje valjanih argumenata, izbjegavanje pogrešaka u rasuđivanju, te postavljanje jasnih pravila za poimanje, suđenje i zaključivanje.

Tako nas je na prvom satu Logike logično uvela u ono o čemu će nam predavati gimnazijska profesorica Božena Berdović. Na sljedećim nam je satima detaljno tumačila kako i zašto premise dovode do konkluzije. Posebno je istaknula dedukciju kao važnu logičku metodu. To je oblik posrednog zaključivanja, tumačila bi Berdovica, kod kojeg se zaključeni sud izvodi od općeg k posebnom ili pojedinačnom. Evo primjera:

Svi Hrvati su privatni iznajmljivači.

Ja sam Hrvat.

Ja sam privatni iznajmljivač.

Moja profesorica Berdović i njen predmet Logika pojavili su mi se u umu prije neki dan za vrijeme predstavljanja novog GUP-a. Taj toliko najavljivani dokument je izazvao poprilično čuđenje. Očekivalo se da će ključni prostorni plan omogući(va)ti širenje Dubrovnika prema Pobrežju, Osojniku i dalje prema Primorju, ali umjesto logike dobili smo jedino ideju takozvane Komolačke doline u kojoj bi sutra trebalo živjeti između pet i sedam tisuća novih stanovnika. Drugim riječima, ako se ovakav GUP usvoji, neće biti značajnijeg širenja Dubrovnika u sljedećim desetljećima što opet hoće reći da će cijene nekretnina i dalje biti visoke, a možda će i još više rasti, pa dobar dio Dubrovčana (ali i stranih radnika) niti će moći kupiti nekretninu, niti će je uspjeti dugoročno iznajmiti što je problem koji godinama traje.

RAKIJA I SMOKVE

Stoga gradonačelnik Mato Franković, nevezano uz aktualno donošenje GUP-a, već dugo zagovara ideju da se u stanovima po zgradama zabrani kratkoročni najam, odnosno da se ukinu svi apartmani

koji nisu u obiteljskim kućama, a pošto ovakav GUP ne omogućava toliko željeno širenje, pitanje apartmana opet će doći u žarište. Također, kao dodatni argument zabrani apartmana u zgradama tvrdi se kako ti iznajmljivači ne dočekuju turiste, a hrvatski turizam odvajkada počiva na ljubaznošću domaćina u obiteljskom smještaju koji deset minuta prije dolaska svojih gostiju taman završavaju s pečenjem rakije, a i nabrali su svježih smokava s obližnjeg stabalceta iz kojih teče slatki nektar. Onda im satima strpljivo odgovaraju na sva pitanja koja interesiraju njihove posjetitelje.

-Je li to zaista tako? - treba se logično zapitati.

Da bismo na to odgovorili, znamo još iz gimnazijskih dana, moramo imati ispravno mišljenje i metode spoznaje, odnosno prepoznati valjane argumente, te izbjegavati pogreške u rasuđivanju. Ono što nam golo oko (čak i s dioptrijom) ispravno govori jest da su mnoge obiteljske kuće (i vile) u Dubrovniku i Hrvatskoj od podruma pa sve do krova pretvorene u apartmane, te da u njima ne živi ni domaći kućni pauk, a kamoli domaćin.

U drugim pak obiteljskim kućama domaćini žive, ali apartmani koje iznajmljuju turistima imaju zasebne ulaze. I prvi i drugi 'domaćini' rijetko dočekuju goste s rakijom i smokvama, umjesto njih na raspolaganju su im sefovi u kojima gosti sami uzimaju ključ.

U onima pak u kojima domaćini još uvijek dočekuju svoje goste, posjetitelji bi radije da ih čeka sef. Naime danas, u doba pametnih telefona, Google Mapsa i Chat GPT-ja ne treba ti ama baš nikakva informacija koju će ti domaćin dati. Apsolutno sve imaš na dva klika, i taj ti domaćin samo oduzima dragocjeno vrijeme, jer si u Dubrovnik došao na svega dva dana, a onda ideš dalje na Hvar, pa zatim u Split i na Plitvice. Sve znaš bolje od domaćina, niti on jede po restoranima, niti ide na izlete, daj makni se čovječe, ne da mi se pit s tobom rakiju i jest smokve, dosadan si k'o utakmice Paragvaja, nemam ja vremena za tvoje pizdarije, nisu ti ovo osamdesete godine prošlog stoljeća kada je bilo koja informacija bila jednako vrijedna zapisima iz Lonely Planeta. Premise su sto-

U onim apartmanima u kojima domaćini još uvijek dočekuju svoje goste, posjetitelji bi radije da ih čeka sef. Naime, danas u doba pametnih telefona, Google Mapsa i Chat GPTja ne treba ti ama baš nikakva informacija koju će ti domaćin dati. Apsolutno sve imaš na dva klika, i taj ti domaćin samo oduzima dragocjeno vrijeme

Piše: Maro Marušić Foto: Duško Jaramaz/ Pixsell

Briga me i za obiteljske kuće, uopće ne mislim da je sjajno rješenje njih rušiti i tamo graditi zgrade i nebodere, želim vas samo natjerati da razmišljate, što bi se na hrvatskom reklo, out of box. Jedino logično rješenje je naravno širenje prema Primorju, ali autocesta će nam biti omča oko povećanja broja stanovnika

ga jasne, a konkluzija se nameće sama od sebe: Svi domaćini u obiteljskom smještaju jednako su (ne)bitni kao iznajmljivači apartmana u zgradama. Ja sam domaćin u obiteljskom smještaju.

Ja sam jednako (ne)bitan kao iznajmljivači apartmana u zgradama.

Sada kada smo ovo lijepo logički zaključili, hajdemo napraviti cijelu dedukcijsku sintezu nedostatka nekretnina za život. Struka je, ponovimo još jednom, prilikom izrade GUP-a Dubrovnik proširila jedino na Komolac, a istovremeno gradonačelnik Mato Franković govori kako zbog apartmana u zgradama ljudi nemaju gdje živjeti. Ali ako smo gore logički zaključili da su apartmani po zgradama i apartmani u obiteljskim kućama u biti jednaki, zaključak se nameće sam od sebe.

PREVRIJEDAN PROSTOR ZA SAMO JEDNU

OBITELJ

Pošto se Dubrovnik zbog brda teško širi, nije li stoga najbolje rješenje, da se umjesto apartmana po zgradama, zabrane apartmani po obiteljskim kućama? Zašto sad ovo, pitate se logički. E pa zato jer obiteljske kuće zauzimaju strašno velik i prevrijedan prostor, obzirom da u njima živi samo jedna obitelj. Da se oni izvlaste i kuće im se poruše, a na tom istom prostoru napravi zgrada - ili zašto ne neboder? – moglo bi živjeti na desetke obitelji. Daš vlasnicima obiteljske kuće nekoliko stanova u toj novoj zgradi/neboderu, a ostalo za stanovanje drugih obiteljima.

Sad će netko reći da sam totalno poludio, kako uopće neku ovakvu budalaštinu mogu spominjati, pa nisu li obiteljske kuće privatna imovina, a privat-

na imovina u kapitalizmu i demokraciji je svetinja, kako je to još davno rekao Milton Friedman? Pa čekajte malo, zar stanovi po zgradama isto tako nisu privatna imovina? Kako u jedne država i lokalna vlast može zadirati, a u druge ne? Zar ne bi u tom kapitalizmu i demokraciji za sve trebalo vrijediti jednako pravilo?

Ah, kažete da stanovi u zgradama služe za stanovanje, ne mogu u njima boraviti gosti koji glasno slušaju muziku i rade nered. Pa ako stanovi u zgradama služe za stanovanje, kako onda u istim tim zgradama mogu biti odvjetnički uredi, teretane, supermarketi i razni drugi poslovni prostori? Ako su stanovi po zgradama namijenjeni stanovanju ljudi, kako onda u istim tim stanovima mogu živjeti psi i mačke koji zapišavaju stubište gore i od najpijanijih Australaca? Zašto se i za imanje pasa i mačaka ne traže potpisi (su)stanara?

Da skratim priču, ne bavim se iznajmljivanjem, nemam apartman(e) ni u kući, ni u zgradi, potpuno mi je svejedno hoće li se zabraniti ili ne, samo mi je smiješno kada za jedne vrijede jedna pravila, a za druge druga. Briga me i za obiteljske kuće, uopće ne mislim da je sjajno rješenje njih rušiti i tamo graditi zgrade i nebodere, želim vas samo natjerati da razmišljate, što bi se na hrvatskom reklo, out of box. Jedino logično rješenje je naravno širenje prema Primorju, ali autocesta će nam biti omča oko povećanja broja stanovnika o čemu sam pisao davno prije donošenja GUP-a, jer ima samo izlaz prema Slanom. Puno bi bilo bolje za Dubrovnik i okolicu da se umjesto autoceste u Primorju napravi brza cesta. Možda su se upravo zbog autoceste koja guši širenje grada izrađivači GUP-a okrenuli Komolačkoj dolini. GUP i gluplji, logički je zaključak, kako god okreneš.

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

PARADA TAŠTINE

Hrvatska već godinama ima dva vrhovna izvođača političkog performansa. Jedan stoluje na Pantovčaku, drugi u Banskim dvorima. Većina građana se slabo razumije u politiku, ali jedno znaju; predsjednika države su sami izabrali na općim demokratskim izborima, a premijeru legitimitet daju birači iz njegove stranke, uz podršku prebjega iz drugih stranaka. Znaju i to da, kad se njih dvojica sretnu, ne razgovaraju o inflaciji, iseljavanju, mirovinama ili zdravstvu. Ne govore uopće. Tek objavama preko medija dokazuju vlastitu važnost, pri čemu je kolateralna žrtva – Hrvatska. Najnoviji nastavak sapunice zove se “Pariz”. Premijer, bez dogovora s predsjednikom, na vojnu paradu u Pariz je naumio poslat Počasno-zaštitnu bojnu, a ovaj mu uzvratio da premijer tamo može poslati jedino - mažoretkinje. Premijer onda obznanjuje da je predsjednik Hrvatske nacionalna sramota. Građanima sa strane sve to izgleda ko brak pred razvodom, u kojem se supružnici svađaju oko toga tko će odvesti kučka veterinaru, dok kuću polako liže plamen požara. Samo što je ovdje pas počasna bojna, a kuća država. Jedan se poziva na Ustav, drugi na Zakon, ali obojica se pozivaju na domoljublje.

A domovina? Ona se već odavno poziva na - strpljenje.

Neki analitičari najnovije prepucavanje naših lidera tumače dip-

lomatskim gafom Francuske, koja je prošle godine, uz ostale saveznike, bila pozvana od Hrvatske na vojni mimohod, a nije ni došla, ni svoj nedolazak opravdala. Mnogi su poslali barem zastavu i nekoliko vojnika. A to nije pitanje Milanovića ni Plenkovića. To nije lijevo ili desno. To je pitanje elementarne diplomatske pristojnosti prema državi koja je za polovne francuske borbene zrakoplove izdvojila više od milijardu eura. U poslovnom svijetu takav se kupac naziva - važnim partnerom. Francuzima su pak važniji bili neki drugi partneri. Pola godine kasnije, evo njih u Beogradu. Ne zbog parade, nego zbog unosnije trgovine. Dogovorili su nove Rafale, puno naprednije od naših. A ono što će dobiti Srbi za dvije godine, pomelo bi naše u zračnom prostoru, kažu stručnjaci.Ironija je potpuna. Dok se hrvatski predsjednik i premijer nadmeću tko će kome zadati žešći verbalni udarac, jedina ozbiljna poruka ostaje ona koju je poslala Francuska, ne riječima, nego nedolaskom na zagrebački mimohod. Nisu poslali izaslanstvo. Nisu se ispričali. To je jedina činjenica oko koje se, za promjenu, ne bi trebali svađati ni Pantovčak ni Banski dvori.

Nakon još jedne besane noći, za Hrvatsku je završilo svjetsko nogometno prvenstvo. Naravno, pravi navijači će reć - Vatreni su dali sve od sebe, pa rezultat i nije važan. I nisu u krivu. Rezultat se

zaboravi. Svijet je možda mislio da gleda običnu nogometnu utakmicu. Nisu znali da promatraju narod koji je spreman prijeći ocean, kako bi devedeset minuta (plus reklame), živio između euforije i očaja. A doma će po povratku, ko i vazda, slušat milijun izbornika. Jedni bi smjenjivali izbornika, drugi mijenjali taktiku, treći okrivili pristrane suce, koji su nam uskratili slast pobjede. A sve zato što igrače nisu šišali na pipuna, radi onoga vražjega senzora. Ali svi se slažu u jednom; ošišat bi trebalo i predsjednika FIFA-e, ali on nema ni dlake na glavi.

No možda su u svemu tome najveća pobjeda upravo oni deseci tisuća hrvatskih gledatelja, od kojih neki jedva spajaju kraj s krajem, koji su pokazali da se ljubav prema reprezentaciji ne mjeri ekonomskim pokazateljima. Ili, preciznije, mjeri se, ali se - ignorira. Na kraju će im ostat samo jedno pitanje: jesmo li izgubili utakmicu ili smo jednostavno najskuplje na svijetu, kupili razočarenje?

Nakon iscrpnih govora planera i ostalih sudionika na prezentaciji GUP grada Dubrovnika, gradonačelnik Franković je otkrio ono što nitko prije njega nije ni slutio; apartmani su “ubojice grada”. Tako je naš Grad ovih dana dobio novu podjelu stanovništva. S jedne strane su pošteni građani, a s druge – privatni iznajmljivači. Tako bi ovi zadnji mogli zaključit kako su baš oni odjednom

Piše Mario Klečak

postali najveći društveni problem, odmah iza inflacije, klimatskih promjena i prometnih gužvi. Gradonačelnik je precizno iznio definiciju da su stanovi za život, a ne za “mešetarenje”, pa su shodno tome apartmani “ubojice grada”. A na pitanje jedne građanke od čega bi ljudi trebali živjeti, kratko je odgovorio: “Od poštenog rada.” Zanimljiva definicija poštenja, prema kojoj je iznajmljivanje apartmana očito - organizirani kriminal. A desetljećima već država i grad pozivaju građane da ulažu u turizam, podižu kredite, uređuju kuće, plaćaju poreze, turističke pristojbe i članarine. Čak im se davala pomoć za gradnju bazena. Godinama su bili proglašavani herojima hrvatskog turizma, jer su nadoknađivali nedostatak hotelskih kapaciteta, srušenih u ratu. Danas su strani hoteli popravljeni, izgrađeni i preizgrađeni, a mali privatni iznajmljivači su izgleda postali - društveni paraziti.

Još je zanimljivija izjava gradonačelnika da bi on cijele Ploče sorio (sravnio sa zemljom), kad bi imao - ovlasti. Neki neimenovani kroničar kaže kako on ne pamti da je i’ko od 91. prijetio Gradu - rušenjem. Jer kad političar, makar i misaonom slikom poželi dijelove vlastitoga grada vratit u gabarite crno-bijelih slika prije 50 godina, građani se nehotice pitaju što bi tek radio da mu se ovlasti doista prošire.

Pritom nema dvojbe da Grad ima

problem prekomjernog turizma. Naravno da mladima treba omogućiti stanovanje. Ali odgovornost za to nije nastala preko noći, niti su je stvorili ljudi koji iznajmljuju jednu ili dvije kamare kako bi otplatili kredit, školovali djecu ili nadopunili mirovinu. A niti dosadašnje prostorne planove nisu donosili iznajmljivači, nego politika. Zakone nisu pisali apartmani, nego ministarstva. A replika iz publike možda je najbolje sažela cijelu raspravu: “U Slavoniji nema apartmana, a nema ni ljudi.” Možda onda problem i nije u apartmanima, niti su oni najveći ubojice grada. Najčešće takve titule puno uspješnije osvajaju - političke ideje.

Gradsko društvo Vodovod Dubrovnik pokrenulo je javno savjetovanje o novim cijenama vodnih usluga i naknada za razvoj. Ako prijedlog prođe, građane Dubrovnika, Župe dubrovačke i Dubrovačkog primorja čeka novo “osvježenje” , samo što će ono stizat na računima, a ne iz rubineta. Obrazloženje je gotovo dirljivo. Cijene nisu mijenjane od 2016. godine. Punih deset godina, kažu, nije bilo moguće pomalo ih povećavati, valjda iz dubokog suosjećanja prema građanima. A sad, nakon desetljeća nakupljene empatije , stigla je naplata sa zateznim kamatama. Kao razlozi navode se rast troškova i uvođenje eura. Zanimljivo, jer mnogi se još sjećaju uvjeravanja premijera Plenkov-

ića upućena euro skepticima da će prelazak na euro bit gotovo bezbolan, da će poskupljenja biti simbolična, tek pokoja lipa na kikari kafe. Istina, niko tada nije spominjao vodu. Očito je kava bila strateški važnija od osnovne životne potrebe.

No, ako voda poskupi predloženim postotkom, građani će morati ozbiljno preispitati svoje životne navike. Svakodnevno tuširanje postat će luksuz rezerviran za državne praznike i obiteljske svečanosti. Kupanje u kadi će se planirat ko godišnji odmor, a mašina od robe, uključivat će se samo uz prethodnu analizu kućnog budžeta. Zalijevanje vrta pretvorit će se u sentimentalno prisjećanje na vremena kad su biljke rasle uz pomoć vode i u sušnim mjesecima. Posebno će biti zanimljivo što poskupljuje i odvodnja . Dakle, neće biti dovoljno štedjeti na vodi; građani će morati razmisliti isplati li se uopće obavljati svakodnevne higijenske i fiziološke potrebe. U ovoj novoj financijskoj discipline, svako puštanje vode postaje investicijska odluka. Ostaje samo nada da idući korak neće bit uvođenje brojila za zrak Jer, kad se već tako skupo naplaćuje ono što popijemo, ono čime se operemo i ono što nakon toga ode u odvod, logično je očekivat da će ne’ko uskoro zaključit kako je i kisik infrastrukturna blagodat. A tad će građani, za vlastitu financijsku sigurnost, morat naučit – disat na rate.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Tomislav, Ilijana i Marija - maturantici ETŠ su na

stigli brat i

joj

Marina,
podjelu svjedodžbi
majka, žele da
budu naklonjeni život i sudbina, najdražu razrednicu "čeka" mirovina
Marta, Milan i Mila - djed se unučicama ponosi, zajednički đir Gradom radost im donosi
Mia, Marina, Roman, Ana i Nola - iskreno da se kaže, teško je odlučiti što im je draže, Dubrovnik i Zagreb mjesta u srcu dijele po pola
Alma Juliana, Džemila i Paula - zadovoljne su odazivom publike na humanitarnu modnu reviju za centar Salve u Zagrebu, održane na taraci UGD i uspjehom Humanitas dana
Ina, Iren, Stanko, Teo i Hanna - iz (pro)hladne Norveške vole doći u svoj Dubrovnik za vrućih ljetnih dana

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Petar, Gabrijela i Suzana - najbolji učenik i učenica generacije maturanata Ekonomske i trgovačke škole, njihovim se uspjesima ponose razrednica i ravnateljica

Mia, Nina i Nika - svjedodžbe Gimnazije su maturantice dobile, državnu maturu položile, za omiljene fakultere se odlučile

Laura,
Marija,
Aida i Merima - svi znamo kakav je ljeti promet u Dubrovniku, najlakše je svima stići i parkirati motorima
Ane i Michelle Ramonita - New York je New York, Pomena je Pomena, mama Mljećka rado i kćeri u Dubrovnik hita
Emira, Božena i Amela - u ljetnu noć prijateljice vole zajedno na zanimljiva događanja poć
”USS

DANAS JE OČUVAN JEDINO NJEGOV MOTOR

NANTUCKET” Posjetio

nas je kao školski brod još 30-ih godina, špijunažom je čuvao američke

interese

Bio je to školski brod Mornarice Sjedinjenih Američkih Država s kojim je tada upravljala pomorska škola - Massachusetts Nautical School. Tako je Dubrovnik posjetio brod sa 110 kadeta trgovačke mornarice

U ljeto 1929. iz američke luke Boston zaplovio je školski brod USS NANTUCKET (IX-18) na svoje putovanje preko Atlantika prema Sredozemlju tičući luke: Ponta Delegada, Sevilla, Gibraltar, Napulj, Venecija, Pula, Split, Dubrovnik, Kotor, La Valletta te je uslijedio povratak preko luka Gibraltar, Funchal (otok Madeira) do Nassau (Bahami).

U Dubrovnik je uplovio dana 1. kolovoza 1929., a zadržao se do 4. kolovoza. Bio je to školski brod Mornarice Sjedinjenih Američkih Država s kojim je tada upravljala pomorska škola - Massachusetts Nautical School. Tako je Dubrovnik posjetio brod sa 110 kadeta trgovačke mornarice.

TEŠKO NAORUŽANJE

Izgrađen je daleke 1876. godine u brodogradilištu Harlan & Hollingsworth u Wilmingtonu - Delaware kao čelična topovnjača i naoružani izviđački brod imena USS RANGER. Bio je težak 1020 tona (istisnina /deplasman) koja je kasnije preuređenjem broda povećana na 1261 tonu. Bio je dug 54,05 metara, a nakon preuređenja 60,88. Parni stroj od 560 KS izgrađen u tvrtki John Roach & Sons iz Chestera u Pennsylvaniji ga je preko jedne propele pokretao brzinom do 10 čvorova. Poput svih prvih parnih brodova imao je i pomoćni pogon jedra, a kao jedrenjak je bio u klasi barkantina te je imao tri jarbola. Opsluživala ga je posada od 138 časnika i mornara. Imao je četiri glavna topa kalibra, i to jedan teški od 280 mm tipa Dahlgren, dva topa od 229 mm tipa Dahlgren i jedan 135 mm tipa Parrott, te nešto lakog naoružanja za blisku borbu.

USS RANGER je izgrađen kao ratni brod u brodogradilištu League Island u Philadelphiji, Pennsylvania, 27. studenog 1876. Nakon završetka opremanja

dodijeljen je Atlantskoj floti, ali je ostao u brodogradilištu Gosport (Portsmouth) i Hampton Roadsu do 8. ožujka 1877., kada je dodijeljen Azijskoj floti. Nakon posebnog opremanja za svoju novu dužnost, USS RANGER je napustio New York 21. svibnja 1877., a u Hong Kong je stigao 24. kolovoza 1877. preko Gibraltara, Sueskog kanala i Malajskog tjesnaca. Brod je služio u Aziji do jeseni 1879. štiteći američke interese i nacionalnu politiku na Dalekom istoku.

OD ISTRAŽIVANJA DO ŠPIJUNAŽE

Od 24. veljače 1880. pretvoren je u istraživački brod. Od 1881. do 1889. bio je angažiran u hidrografskim istraživačkim radovima uz obale Meksika, Baja Cal-

Piše Ivo Batričević foto Privatna arhiva
USS Nantucket (IX-18)

Prvog svjetskog rata, kao i brod za obuku mornaričkih kadeta. Od 1920. NANTUCKET dobiva oznaku PG-23., a od srpnja 1921. oznaku IX-18 te je ponovo predan na upravljanje pomorskoj školi Massachusetts Nautical School. Tako je Dubrovnik posjetio 1. kolovoza 1929. pod imenom i oznakom USS NANTUCKET (IX-18) kad je doveo 110 kadeta trgovačke mornarice.

ifornia, Srednje Amerike i sjevernog Pacifika. Usput je, kao špijunski brod, budno motrio i štitio američke nacionalne interese u politički turbulentnim srednjoameričkim zemljama. USS RANGER je bio povučen iz vojne službe od 14. rujna 1891. do 26. kolovoza 1892., a nakon reaktivacije 1891. godine dodijeljen je kao brod za zaštitu američkih ribolovnih područja na tuljane u Beringovom moru gdje je plovio do svibnja 1894. Ponovno je u službi od 1. studenog 1899. kao istraživački brod ploveći uz obalu Meksika i Baja Californie, a zatim je prebačen i plovi uz obalu Srednje Amerike, štiteći američke nacionalne interese. Povučen je iz službe i stavljen je u raspremu od

11. lipnja 1903. do 30. ožujka 1905. u brodogradilištu Puget Sound. Napustio je Puget Sound 16. travnja 1905. te je zaplovio prema azijskoj bazi u Cavite na Filipinima gdje je stigao 30. svibnja. Zbog ponavljajućih problema s održavanjem i tehničkim problemima, ponovno je povučen iz službe u Caviteu od 21. lipnja 1905. do 10. kolovoza 1908. godine. Napustivši Cavite 16. kolovoza, stigao je u Boston 12. prosinca preko Sueskog kanala i odmah je povučen iz službe 10. studenog 1908. godine. Dana 26. travnja 1909. ustupljen je saveznoj državi Massachusetts kao školski brod koji joj 30. listopada 1917. mijenja ime u ROCKPORT, a zatim 20. veljače 1918. u NANTUCKET. PREŽIVIO JE JEDINO MOTOR

Pod tim imenom je plovio kao topovnjača u Prvom pomorskom okrugu tijekom Prvog svjetskog rata, kao i brod za obuku mornaričkih kadeta. Od 1920. NANTUCKET dobiva oznaku PG-23., a od srpnja 1921. oznaku IX-18 te je ponovo predan na upravljanje pomorskoj školi Massachusetts Nautical School. Tako je Dubrovnik posjetio 1. kolovoza 1929. pod imenom i oznakom USS NANTUCKET (IX-18) kad je doveo 110 kadeta trgovačke mornarice.

Od 11. studenog 1940. plovi kao školski brod za Akademiju trgovačke mornarice u Kings Pointu, New York. Dana 30. studenog 1940. izbrisan je s popisa mornarice i vraćen državi Massachusetts kao školski brod. Godine 1942. vraćen je Američkoj trgovačkoj mornarskoj akademiji, preimenovan u EMERY RICE te je ponovno korišten kao školski brod. Umirovljen je 1944. i potom je služio kao muzejski brod sve do rashodovanja 1958. kad je izrezan u rezalištu brodova u Boston Metals Co. u Baltimoreu. Iako je sam brod rashodovan, motor (jedini tip s povratnim djelovanjem za koji se zna da još uvijek postoji) spašen je od uništenja te se i danas nalazi kao središnji dio izložbe u Muzeju američke trgovačke mornarice u Kings Pointu u New Yorku. Zanimljivost je da je motor težak 61 tonu.

USS Ranger
USS Nantucket (IX-18)

INCIDENT SUDIONICE POPULARNOG SHOWA

Reality zvijezda LAURA PRGOMET ZAVRŠILA U

ISTRAŽNOM ZATVORU , lomila po kafiću, ozlijedila policajku, naposljetku tvrdi: 'Žao mi je'

„Pokazala je izrazitu upornost, agresivnost i bezobzirnost, pritom vrijeđajući i fizički napadajući policijske službenike, tijekom čega je policijska službenica zadobila lakše tjelesne ozljede", izjavio je glasnogovornik Županijskog suda u Dubrovniku

Zvijezdi showa 'Gospodin savršeni' Lauri

Prgomet određen je istražni zatvor u trajanju od mjesec dana, nakon incidenta koji je izazvala u lapadskom kafiću 'Brazil', o čemu je prvi pisao Dubrovački dnevnik.

Ovu informaciju je potvrdio glasnogovornik Županijskog suda u Dubrovniku Pero Miloglav koji je kazao kako je sudac istrage prihvatio prijedlog Općinskog državnog odvjetništva i odredio joj istražni zatvor zbog počinjenja dva kaznena djela napada na službenu osobu. Naime, starleta je fizički nasrnula na policijskog službenika koji nije zadobio ozljede i na policijsku službenicu koju je pritom ozlijedila, sve to prilikom privođenja.

Pokazala je izrazitu upornost, agresivnost i bezobzirnost

"Određen je istražni zatvor u trajanju do mjesec dana, a razlog je opasnost od ponavljanja kaznenog djela, uzimajući u obzir činjenicu kako je ženska osoba pokazala izrazitu upornost, agresivnost i bezobzirnost, pritom vrijeđajući i fizički napadajući policijske službenike, tijekom čega je policijska službenica zadobila lakše tjelesne ozljede", izjavio je Miloglav za Dubrovački dnevnik.

Podsjetimo, hrvatska starleta je u nedjelju navečer privedena zbog narušavanja javnog reda i mira u lapadskom kafiću 'Brazil'.

VRIJEĐALA, LOMILA ČAŠE, RASTJERALA

GOSTE

Prema riječima više sugovornika Dubrovačkog dnevnika, vrijeđala je ljude, lomila čaše i inventar, rastjerala dubrovačke

goste iz objekta. Nakon što su joj Dubrovčani pozvali Hitnu pomoć zbog stanja

Prema riječima

više sugovornika Dubrovačkog dnevnika, vrijeđala je ljude, lomila čaše i inventar, rastjerala dubrovačke goste iz objekta.

Nakon što su joj

Dubrovčani pozvali Hitnu pomoć zbog stanja u kojem se očito nalazila, stigla je i policija, a sugovornici tvrde kako je pritom i službene osobe vrijeđala i na njih nasrtala, a policajku je nazvala 'ružnom kurvom'

u kojem se očito nalazila, stigla je i policija, a sugovornici tvrde kako je pritom i službene osobe vrijeđala i na njih nasrtala, a policajku je nazvala 'ružnom kurvom'.

''Ne znam koliko čaša je bacila, ali sam vidio jednu kad je izletjela vanka, slučajno sam tad naišao. Bilo je oko 20:30, sjećam se da sam vidio i jednog mladića iz Grada, sjedio je vanka s djevojkom. Izgledala je nekako histerično, a on joj je prišao i pitao može li joj pomoći, ali ona se počela još glasnije derati, agresivno ga vrijeđati  i zapravo je njega gađala čašom! Jedan joj se gost obratio s istom namjerom pitajući je i što se događa, da bi mu ona podrugljivo uzvratila - Što je debeli?. Tad je netko pozvao policiju koja je ubrzo došla, ali je i na njih galamila. Vikala je – 'sad ću ja vama zvati nadređene, sad ćete vidjeti'! Imao sam dojam kao da je policija čekala da vidi koga će to ona nazvati, ali u toj kratkoj stanci ipak nije nikog nazvala i nastavila je galamiti, posebno kad su joj rekli da će je morati privesti'', govori očevidac čiji su podatci poznati redakciji.

VIĐENA S FOLK ZVIJEZDOM, ON

TVRDI DA JE NE POZNAJE

Prethodne večeri bila je u jednom du -

brovačkom klubu, a prema riječima sugovornika, nalazila se u društvu više osoba, među kojima je bio i srpski folk pjevač Darko Lazić, nakon čega su napustili klub.  Darko Lazić široj je regionalnoj javnosti poznat kao pobjednik glazbenog natjecanja Zvezde Granda, a nakon pobjede u popularnom showu izgradio je karijeru jednog od najpoznatijih folk pjevača u Srbiji i regiji. No, Lazića posljednjih godina ne prate samo nastupi i glazbena karijera, nego i niz kontroverzi o kojima su opširno pisali srpski i regionalni mediji. Lazić se naknadno oglasio i kratko kazao kako Lauru Prgomet ne poznaje.

ODVJETNIK: 'TEŠKO JOJ JE I ŽAO'

Kontaktirali smo odvjetnika hrvatske reality zvijezde Roberta Bačića koji je kazao kako odluka suca istrage nije pravomoćna i kako će se na nju žaliti.

"Lauri je izrazito teško, teško ovo podnosi. I iskreno joj je žao zbog svega što se dogodilo", izjavio je njen odvjetnik.

Službene okolnosti događaja tek se trebaju utvrditi, nakon čega će biti jasnije što je prethodilo ovakvom ispadu odnosno što je utjecalo na takvo ponašanje.

Privođenje reality zvijezde na ispitivanje pred DORH

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

AFORIZAM JE –gubitak iluzije.

SVAKI TJEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

S CAVTATSKE OBALE

S cavtatske obale pored ovog bora

Motrim morski prizor brod je u dnu slike

U istomu kadru boje raznolike

A predplan je smeđa starog debla kora

U daljini Grad je na usnama mora

Galebovi kriče vazda iste krike

Do tamo je pet šest milja odprilike

Ne znam točno no ne tražim odgovora

Ovaj trenutak se zapisati mora

Zašto e to ne znam ali hoću tako

Pohvaliti život nastojim nekako

Konteso svjestan sam brojnih prigovora

Koga to zanima komu ja to pišem

Nikomu svakomu sebi živim dišem

6/7/25

humanitarni

prilozi

UDRUGA

POSEBAN

PRIJATELJ

U spomen na 40-godišnjicu smrti naše sestre Lucije Kalačić-Jovanović Kate i Marija doniraju

100,00 eur.

Članovi Udruge se zahvaljuju na donaciji.

DRUŠTVO

MULTIPLE

SKLEROZE DNŽ

U spomen na dobru Nadu Bonačić, obitelj Petronio prilaže 40 eura za potrebe udruge.

• Za pokojnu Jelku Brailo, umjesto cvijeća Ana Kraljević prilaže 50 eura.

• Umjesto cvijeća u spomen na pok.

Jelku Brailo, Katarina Popara prilaže 70 eura.

• Umjesto cvijeća za Eju Brailo, majku naše Marine, Pećinari prilažu 275 eura.

• U spomen na pok.

Eju Brailo, umjesto cvijeća Klara Burić s obitelji prilaže 30 eura.

• Umjesto cvijeća u spomen na pok.

Eju Brailo, Nikolina Kapović prilaže 60 eura.

• U sjećanje na dragu Eju Brailo, obitelji Kapović i Brailo prilažu 60 eura.

• Umjesto vijenca u spomen na pokojnu Eju Brailo, Vesna Čavić prilaže 50 eura.

KOMPAS No.1

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

Kardinala Stepinca 52

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti:

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

AUTO / MOTO

Aprilia Scarabeo 250 ccm, prešao 48.000 km, registriran do 3/2027. Prodajem za 550 eura. Mob: 098 652 870.

Prodajem Renault Scenic 3, dizel, automatik, 2016. godište. Automobil je prešao 120.000 km i registriran je do travnja 2027. godine. Mobitel: 099/2188280.

Prodajem Fiat Grande Punto, 2008. godište. Automobil je prešao 195.000 km i registriran je do lipnja 2027. godine. Cijena povoljna. Mobitel: 098/924-9574.

Prodajem Renault Scenic 1.5 dizel, 2006. godište, s prijeđenih 286.000 km. Automobil je u dobrom stanju. Mobitel: 092/285-8452.

Prodajem neregistriran automobil Opel Astra 1.4 benzin, 2011. godište. Automobil je prešao 178.000 km. Cijena: 2.300 €. Zainteresirani mogu zvati na broj: 099 402 5611

Prodajem Fiat Punto 1.3 diesel, u odličnom stanju, registriran do 04/2027. Servis je uredno napravljen, auto ima 215 tkm, tehnički je ispravan, klima radi, uz sitna oštećenja vidljiva korištenjem. Cijena je 2.800 €. Javite se na WhatsApp ili pozivom na 091 60 10 345.

Prodajem Audi A3 1,2 TFSI 2012 Prešao 212.000 km Dodatno nove zimske gume sa felgama i nove su ljetne na autu. Upravo je servisiran i registriran do 4/2027. Mob. 098/ 165-8476

Prodajem automobil Renault Scenic 2, 2007. godište, benzinac, prešao 206.000 kilometara, registriran do 01/2027. Cijena: 2.200 €. Tel: 098/982-4076

Prodajem skuter Piaggio Carnaby 2008. godište, 200 cm³, 15 kW, u vrlo dobrom stanju. Prešao 25.000 km. Cijena: 1.100 €. Mob: 098/166-8831

Prodajem Citroën C4 Picasso 1.6 benzin, 88 kW, 2011. godište. Prešao 169.000 km, registriran do 08/2026. Cijena: 3.200 €. Mob: 0981668831

Prodajem Renault Lagunu Karavan, 2005. godište, 217.000 km, 1.9 dizel (88 kW). Vozilo je redovito servisirano i garaži-

rano. Cijena 2000 € ili po dogovoru. Kontakt: 099 219 48 94.

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem poslovni (skladišni) prostor od približno 37 m² na glavnom putu na Kantafigu, bez skalina. Prostor se sastoji od dvije prostorije – jedne od približno 13 m² i druge od 24 m². Obje prostorije imaju zasebna vrata. Kontakt: 098/701-163

PLOVILA

Prodaje se plastična barka Aeda Pi 3,14 (2024.) s novim 4t motorom Honda 6 KS (2025., pod jamstvom, 15h rada). Nepotopiva, s profesionalno ugrađenom stopom sa sklopivim inox skalicama, bimini tendom, 7 pajeta i veslima s rašljama. Cijena 4.500 Eur. Mob: 099 2678 493.

Prodajem dvije pente Tomos, jedna 18ks, jedna 9ks te jedan aparat za varenje. 092 151 19194

Prodaja / KUPNJA

NEKRETNINA

Prodajem građevinsko zemljište površine 3.000 m² u Močićima, u području predviđene gospodarske zone K1, K2 i K3. Mobitel: 091/614-3946.

Prodaje se renoviran stan u Lapadu, pogodan za četveročlanu obitelj. Fiksna cijena iznosi 358.000 €. Stan se nalazi na drugom katu zgrade bez lifta, na području Vojnovića. Mobitel: 099/325-3034.

Prodajem građevinsko zemljište površine 736 m² u Moluntu. Mogućnost priključka na struju, vodu i kanalizaciju nalazi se nadomak parcele. Cijena na upit. Kontakt: 098/324-179.

Kupujem garažu, magazin ili

bilo kakav drugi radni prostor na području grada ili okolice. Nazvati: 099 760 6720.

Mijenjam dva stana u Metkoviću, ukupne površine 90 m², za stan u okolici Dubrovnika, Konavlima ili Župi dubrovačkoj. Mob: 091 614 3946.

Kupujem stan ili kuću na potezu od Brsečina do Župe dubrovačke, do 270.000 €. Mob: 098/189-1334

Zbog hitnosti prodajem poljoprivredno zemljište u Mihanici (Kraljeva), površine 4400 m², čestice 948/2 i 948/3. Osiguran je pristupni put za vozila i strojeve, a teren je idealan za OPG, nasade ili turističku investiciju. Cijena: 46.000 €, uz moguć dogovor za gotovinsku isplatu odmah. Kontakt: 095 369 6454.

Prodaje se suvlasnički udio (1/4) stare obiteljske grobnice na groblju Boninovo, na atraktivnoj lokaciji u blizini crkve. Grobnica pripada staroj dubrovačkoj obitelji, krasi je nadgrobni spomenik Ivana Rendića te ima slobodna mjesta za daljnje korištenje. Prijenos prava korištenja provodi se sukladno važećim pravilima. Cijena: 50.000 €. Info: kolonija2025@gmail.com

Kupujem manji stan u Cavtatu ili bližoj okolici. Stan mora biti u prizemlju ili 1. kat, te brzo useljiv. Novija gradnja / uredno održavan. Cijena do 250.000 Eura. Svi papiri moraju biti uredni. Mob. 095/819-9767

Kupujem stan za 110 tisuća eura u Dubrovniku (s Mokošicom). 0981994683

Šipan – kupujem poljoprivredno zemljište. Također sam zainteresiran za kupnju suvlasničkog udjela. Za preporuku pri kupnji isplaćuje se provizija. Mob: 097/7236306

Traži se zemljište površine 500 m² ili više u Župi dubrovačkoj ili Komolcu. Poželjan je dugoročni najam. Potreban je pristup za kamion. Plaća se naknada za preporuku. Mob: 097/7236306

Tražim partnera za izgradnju stanova u Zatonu. Kontakt: 097 600 7613. .

Tražim dvosoban stan na području grada, bez agencija.

Mob: 091 540 3370.

Prodajem stan u Trebinju, 75 kvadrata, blizu centra. 091 6144 918

Prodaje se kuća u Cavtatu, na Prijekome, 80 m², s taracom i vrtom. Mob: 098/1691106.

Zaposleni bračni par s djecom kupuje stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623

Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku.

Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom

groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na

Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO Prodaje se montažna kućica, kuhinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0915430029

Prodajem crnu masažnu fotelju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.

Prodajem masažnu sjedalicu za cijenu koju smatrate odgovarajućom. Kontakt: 091 582 4643

Prodajem dvije televizije: Samsung LCD 82 cm i Vivax LED 60 cm, za cijenu koju smatrate

odgovarajućom. Kontakt: 091 582 4643

Prodajem šator za dvije osobe s opremom za kampiranje. Cijena po dogovoru. Više info na broj 099 8571 306

USLUGE RAZNO

Popravljam mušku i žensku odjeću. Telefon: 099/6965706.

Keramičarski radovi i adaptacije kupaonica. Mob: 095 746 2979

Unošenje i iznošenje stvari, čišćenje podruma / objekata / garaža, uređivanje okućnica i slično! Sve informacije na broj: 095 856 2665

Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757

Uređujem okućnice, vrtove, đardine, orezivanje Maslina, agruma, loze, kivija, ruža, kosnja trave I slično mob 09161 43946

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 28.6. do 4.7.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 5.7. do 11. 7.

preminuli

Dr. MIKO HURE 1975. MIHO PERIĆ 1960. STANE KUSALIĆ 1948. JELICA KOPRIVICA 1933. TOMISLAV ČAMO 1940. NIKO URLJEVIĆ 1952. DARIO SPAJIĆ 1971. ANTONIO DAMATO 1953. MIHOVIL ROGLIĆ 1932. ZLATKO ŠEVELJ 1952. FRANCISKA KEKEZ 1966. PAVAO KREČAK 1945. ASIM AVDIĆ 1947. TOMO IŠEK 1949. JOZO MAJIĆ 1963. SONJA BARBIR 1945. IVANKA PALAMETA 1960.

LEGENDARNI JAMIE CARRAGHER uživa na Lopudu, posjetio

restoran

La Villa

Bivši engleski nogometaš

Jamie Carragher uživa na Lopudu, a posjetio je i restoran La Villa, gdje je uživao u specijalitetima.

La Villa je i inače mjesto na koje rado navraćaju bogati i slavni, kako bi kušali lokalne specijalitete, baš kao i u restoran Dubrovnik koji je u vlasništvu iste obitelji, a u kojem su, primjerice, uživali i Cristiano Ronaldo i David Beckham.

Carragher je najpoznatiji po tome što je cijelu profesionalnu karijeru proveo u Liverpool F.C., za koji je igrao od 1997. do 2013. Kao stoper i povremeno bočni branič upisao je 737 nastupa za klub, što ga svrstava među igrače s najviše odigranih utakmica u povijesti Liverpoola. Osvojio je brojne trofeje, uključujući UEFA Champions League 2005.,

kada je Liverpool ostvario slavni preokret protiv A.C. Milan u finalu u Istanbulu.

Za England national football team odigrao je 38 utakmica te nastupio na 2006 FIFA World Cup i 2010 FIFA World Cup, kao i na UEFA Euro 2004. Nakon završetka igračke karijere postao je nogometni analitičar na Sky Sports, gdje je poznat po izravnim i često vrlo kritičnim analizama utakmica. Također redovito sudjeluje u prijenosima CBS Sports za utakmice Lige prvaka.

Carragher je posebno poznat po svojim televizijskim raspravama s bivšim igračima poput Gary Neville, Micah Richards i Thierry Henry, koje su ga učinile jednim od najprepoznatljivijih nogometnih komentatora današnjice.

Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Dubrovački dnevnik br. 296 by Dubrovački dnevnik - Issuu