Dubrovački dnevnik br. 272

vremenska prognoza

Petak, 16. siječnja listopad godina VII. / broj 272 / 2026. / issn 2718-3742 prosinac

1

2

1

3 2

43

54

6

7

8

9

5

6

7

8

10 9

11 10

12 11

13

14

15

16

12

13

14

15

17 16

18 17

19 18

20

21

22

23

19

20

21

22

24 23

25 24

26 25

27

28

29

30

26

27

28

29

31 30

31

pet

sub

ned

pon

uto

sri

Petkom i svetkom atento dubrovackidnevnik.net.hr čet

Peskarija najmodernija, a ulova sve manje:

‘ZA KOJU GODINU NA PLACI U GRUŽU VIŠE NEĆE BITI RIBE’ stranica 4

POST FESTUM

RAZGOVOR S TJELOHRANITELJEM

DUBROVAČKA KUPALIŠTA

DORA TAMARI - TUTNJEVIĆ,

ZIMSKOG FESTIVALA

NOJKA MARINOVIĆA

KROZ POVIJEST

ODRASLA U DUBROVNIKU,

Kućice se ne vraćaju, a nakon stolova se razmišlja o potpuno novom konceptu

„Nije se štedio ni skrivao, neprijatelje je osuđivao, ali se nije hranio mržnjom“

Ponegdje se kupanje naplaćivalo, a muškarci i žene nisu smjeli dolaziti zajedno

ŽIVI U JAPANU:

stranica 2

stranica 16

stranica 20

‘Najviše mi nedostaju tata, Kinder Bueno i ljepota Grada’ stranica 24

2

Uvodnik

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

VIZUALNI ‘PHOTO POINT’

IMPRESSUM Glavna urednica: Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr Zamjenica glavne urednice Ivona Butjer Mratinović Urednik Maro Marušić Redakcija Petra Srebrović Ivana Smilović Barkiđija Aida Čakić Ahmet Kalajdžić Rafael Barkiđija (sport) Nikša Klečak Kontakt 020 642 462 Fotograf Željko Tutnjević Fotografija na naslovnici: Ahmet Kalajdžić Kolumnisti Vjera Šuman Maro Marušić Ivo Batričević Mario Klečak Grafička priprema Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.) Prodaja i marketing Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga) Nakladnik Dubrovački dnevnik d.o.o. Ćira Carića 3 Dubrovnik OIB 84019117288 Uprava Lucija Komaić (članica uprave)

Stolovi na Stradunu nisu se proslavili, ali kućicama povratka nema – razmišlja se o novom smjeru Posljednji Dubrovački zimski festival bio je izuzetno uspješan – 12. izdanje festivala donijelo je više od 200 raznovrsnih programa na desecima lokacija u periodu od 29. studenog 2025. do 3. siječnja 2026. godine, s više od sto tisuća posjetitelja! U moru pozitivnih činjenica, građanima je ‘za oko’ zapela i jedna negativna – stolovi na Stradunu nisu se pokazali kao dobra ideja Piše Ivana Smilović Barkiđija foto: Grgo Jelavić/PIXSELL, Ivona Butjer Mratinović

Adventsko doba u Dubrovniku posebno je na više načina, a već 12 zimskih sezona Grad sugrađanima i posjetiteljima nudi blagdansku čaroliju u sklopu Dubrovačkog zimskog festivala. Iznimka nije bilo ni posljednje izdanje, koje je donijelo i određenje promjene. Najviše se raspravljalo o odlasku kućica sa Straduna, a još i više o njihovoj zamjeni: stolovima. Nisu ih dobro prihvatili građani, nisu privukli ni posjetitelje, a ni ugostitelji nisu njima bili previše zadovoljni. Svoju svrhu ispunili su tijekom koncerata, ali van toga većinom su zjapili prazni. I nitko ne bježi od toga da ideja u realizaciji ipak nije ispunila očekivanja pa tako ni Đani Banovac, predsjednik Ceha ugostitelja Dubrovnik. „Iskorak je da je Stradun dobio naličje bez kućica koje mu pripada, ali stolovi nisu bili najsretnije rješenje. Ova, nazovimo je tako, probna faza je iza nas, nije bilo pretjeranog interesa. Treba nalaziti neko drugo rješenje. No nisu samo stolo-

vi bili u Gradu, a povratak što više ljudi u povijesnu jezgru je uspio. Doček, kućice na Trgu oružja i Gundulićevoj poljani, karusel na Pilama... Za vrijeme koncerata Stradun je živio, kad nije bio program – nije živio. Vrlo je teško donijeti živost na Stradun bez organiziranog događaja, to je ipak jedna velika ulica. Tako se pokazalo posljednje izdanje festivala i ove godine ćemo svakako imati drugačiji koncept. Mislim da se treba ići prema vizualnom ‘photo pointu’, a da se s okolnim lokacijama dovodi ljude u Grad”, kaže Banovac. „I OVAKAV KONCEPT JE SRETNIJI OD KUĆICA” Naglašava i da nikad nije rečeno da su stolovi idealno rješenje. „Ovo je bilo rješenje gdje smo ponudili nešto, a dislocirali kućice, što je bio osnovni motiv. Mislim da nikome nisu kućice nedostajale na Stradunu, jer ih je bilo na drugim lokacijama. Nitko nije dolazio radi

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

Aktualno 3

kućica, već radi programa. Svugdje gdje čistu površinu, gdje se može normalnije dranu. Jednako smo dobri, ako ne i bolji”, je bio organiziran program, bilo je živo- zaprimiti broj ljudi koje imamo na doče- kaže Banovac. sti jer najveći šušur su ipak ljudi, ne okru- ku, kao i raznim koncertima. Znamo što Sve u svemu, bio je ovo uspješan Dubroženje. Stradun će tako dobiti druge vizu- ne valja, znamo što valja i ići ćemo u tom vački zimski festival, a jedina promjena re u ovogodišnjem festivalu. Mislim da bi smjeru”, kaže Banovac. koja je zasmetala svima su upravo stolouz ranije pripreme, kad bi već oko sve- Povratak kućica tako nije ni u planu. vi, koji su tu svakako bili – probno. tog Vlaha počeli raditi skupa – ugostite- „Mislim da svako vrijeme nosi svoje. Mi „Moramo priznati, ovo je bilo odrađeno lji, Grad, upravni odjeli, Turistička zajed- smo s kućicama ušli u ozbiljno bavljenje u zadnji čas. Tek krajem devetog mjesenica na proizvodu Dubrovačkog zimskog zimske sezone u Dubrovniku. Ono što ca smo mogli sudjelovati u kreaciji svefestivala, sve to bilo puno bolje”, objaš- je dobro, trebamo nastavljati, a ono što ga ovoga, tako da vizualno ni stolovi ni njava Banovac. ne valja, treba promijeniti. Mislim da je stolice nisu bili na razini ljepote StraduNa razini Hrvatske, dubrovačko izdanje ispred nas vrijeme drugačije organizaci- na, nije se imalo čime privući naše posjezimskog festivala se ističe, smatra Ba- je i osmišljavanje dodatnih lokacija”, ka- titelje i goste. Operativno smo dobili innovac. že Banovac. formacije gdje, što, kako, kuda tek 1. stu„Mi smo lučonoša. Prema onome što je A u svemu tome mora se misliti i na ljude, denog. Jako je teško svakoga zadovoljiti Dubrovnik radio prošle godine, ravnali su poglavito naše sugrađane koji žive unu- i sve držati u zakonskim okvirima. Ovo je se drugi gradovi po obali. Zagreb je ipak tar zidina i koji su pod neposrednim utje- bilo ‘ad hoc’ rješenje koje nije prošlo. Ne prevelik, pa se ne možemo uspoređivati cajem sadržaja festivala. treba za nečim žaliti jer znamo kako ne ni brojem posjetitelja ni brojem stanov- „Moramo malo i odmoriti naše ljude u Gra- treba, a nekad je i to korak naprijed”, zanika. Radimo taj posao da imamo što po- du. Oni nose najveći teret ljeti, ne smije- ključuje Banovac. nuditi. Ponovno smo imali najbolji doček mo ih i zimi ‘udaviti’”, kaže Banovac. u ovom dijelu svijeta u kojem živimo. Ni- Ključ je, smatra, u temeljitoj organizaciji, smo previše falili, može se reći da su naj- a poglavito pravovremenoj. „Mislim da svako vrijeme nosi lošiji dio svega bili stolovi na Stradunu, ali mislim da je i ovakav koncept bio sretniji i GREŠKA NA KOJOJ SE NAUČILO svoje. Mi smo s kućicama ušli u sigurniji nego s kućicama”, kaže Banovac. „Dubrovačkom zimskom festivalu treba ozbiljno bavljenje zimske sezone Trebalo je probati, a kad se nešto ispro- pristupiti kao Dubrovačkim ljetnim igraba, lako je moguće da jednostavno – ne ma. U isto vrijeme se treba početi zajedu Dubrovniku. Ono što je dobro, prođe kako je zamišljeno. nički dogovarati, sa svim dionicima ko„Uvijek trebamo biti iskreni. Kad je nešto ji sudjeluju u festivalu, kako bi našli sitrebamo nastavljati, a ono što ne dobro, svatko će preuzeti lovorike. Ja pr- nergiju, da se napravi što kvalitetniji provalja, treba promijeniti”, objašvi kažem – to nije polučilo rezultat koji je gram, da nastavimo biti predvodnici dotrebao biti. Ali moram biti iskren, nemo- gađanja u zimskom periodu, barem na Janjava Banovac guće je u Dubrovniku, gradu ispod 45 tisuća stanovnika, ako imate na jednom mjestu događaj, koncert – u području Remize ili Studentskog centra, očekivati da će netko na Stradun doći bez nekakvog programa. Ipak smo premal grad. Tek zadnjih nekoliko dana prije dočeka se vidjelo da je šušur i da je najljepše u Gradu i na Stradunu. Ali to nije Dubrovački zimski festival, on ipak traje puno dulje. Treba osmisliti Stradun da bude ono što jest, najvrjedniji resurs što Grad ima, a može se reći i Hrvatska. Da bude najbolji u svom adventskom izdanju. Mislim da je ‘photo point’ nešto prema čemu ćemo ići”, objašnjava Banovac. STRADUNU TREBA JAKO MALO I gradonačelnik Mato Franković u prosincu je rekao da se u budućnosti planira više pažnje posvetiti dekoraciji Straduna, a kao ideje spominjalo se više kićenja i nebeski svod. „Malo treba da Stradun bude prekrasan. Ja kažem – to je kao da lijepoj djevojci nalakirate nokte. Treba biti diskretno, ali ‘u oku’. To treba Stradunu. Izgubio je ono što mu nije prirodno pripadalo, a to su drvene kućice. One su predstavljale i sigurnosni problem, kad imamo u Gradu preko 20 tisuća posjetitelja, ikakav problem u sigurnosnom smislu bi s kućicama bio puno kompliciraniji. Ovako imamo jednu

4 Reportaža

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

PARADOKS U GRUŽU

Peskarija je sve kvalitetnija, a ribe je sve manje: ‘Ribarstvo je postalo posao koji izumire!’ Mladi šipanski ribar Mario Cvjetović otkriva nam zašto je ribe sve manje na dubrovačkim trpezama i s kojim se izazovima danas susreću on i njegovi kolege Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić

Trenuci ribanja u Mljetskom kanalu

Ribarski brod Orka na vezu u Shellu

Mnogi sugrađani ističu da su, kao nikad do- KLIMATSKE PROMJENE, OTROVI...? sad, tijekom protekle 2025. godine bili željni ri- “Razlog su očito aktualne klimatske promjene ili be. Naglašavaju da je, kroz obnovu place, pe- neki otrovi u moru. Potom se nakon Uskrsa poskarija postajala kvalitetnija, a utoliko je ponu- javila neka riba, ali kao što nije bilo srđele, tako da ribe bila lošija te se sve rjeđe našla na trpe- nije bilo ni neke druge vrste ribe. Inače je posao zi sugrađana. ribara jako težak i u njega ne želi ući nitko novi. Jer, sve je manje profitabilan i danas ne možete Da bismo doznali zašto je na jugu Hrvatske tako zaraditi što netko može s bursom alata! Jednološe stanje u ribarstvu, u Gružu smo razgova- stavno, ribarstvo je postalo posao na izumiranju! rali s jednim od najmlađih dubrovačkih ribara. I vjerojatno će izumrijeti jer nema budućnosti! Sugovornik je Mario Cvjetović, mladi šipanski Kad govorim o osobnom primjeru, kažem da je ribar i sin vlasnika ribarske tvrtke “Orka“ koja naša obitelj uspjela doći do brodova. Otac je to zapošljava 15-ak zaposlenika. Već na početku, sve stvorio i isplatio pa se mi još uvijek tu vidion ističe porazni podatak o tome kako su domo, ali iskreno, što se tiče ovog biznisa i mi bibro opremljeni ribarski brodovi “Orka“ i “Sika“ smo izišli iz njega i bavili se nečim drugim”, iskreu vlasništvu tvrtke njegovog oca od početka no će Cvjetović. prošle godine do Uskrsa 2025. imali enormno slabe ulove, tako male da prodajom nisu mogli pokriti niti naftu koju su potrošili u plovidbi. Kako nam kaže, njihovi brodovi troše oko 40-45 litara nafte na sat što znači da, kad ribaju ljeti

“Kad govorim o osobnom primjeru, kažem da je naša obitelj uspjela doći do brodova. Otac je to sve stvorio i isplatio pa se mi još uvijek tu vidimo, ali iskreno, što se tiče ovog biznisa i mi bismo izišli iz njega i bavili se nečim drugim”

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

Reportaža 5

i kada voze jako daleko, tad brodski motori ra- ro na nuli, vrtimo i prelijevamo troškove, i tražiNaš sugovornik de 20-22 ure dnevno. To znači da svaki dan tro- mo način kako ih smanjiti. Ponovno naglašavam ističe porazni poše skoro tonu nafte. Zimi je ta potrošnja manja. kako ovdje govorim o komercijalnom biznisu, a datak o tome kako Kad se tome doda trošak ljudi plus sva ostala ne malom ribaru koji ima barku od pet metara logistika, održavanje broda, meštara, škverova pa kad npr. uhiti i na ribarnici proda 10 kila mola, su dobro oprekoji su poskupjeli duplo, a cijena ribe je uglav- sam sebi kaže - danas sam dobro prošao, uhitio mljeni ribarski bro- nom ostala jednaka, sugovornik zaključuje ka- 200 eura, a potrošio pet litara nafte“, kaže Cvjetović koji podsjeća kako će se ribarima u sljededovi “Orka“ i “Sika“ ko su ih troškovi ‘pojeli’. ćem operativnom planu za dvije trećine smanjiu vlasništvu tvrtke “Primjerice, danas prodavamo ražu po 10 eura, ti sve subvencije koje su imali za opremu i štea prije 15 godina, kad je bila stara ribarnica, bila te koje im prave dupini na mrežama. Na pitanje njegovog oca od je 70 kuna. Znači da je pošlo gore samo 5 kuna, hoće li to posljedično dovesti do poskupljenja početka prošle što nije ni 10 posto. To dalje znači da razlika ci- ribe, odgovara niječno. jena ne prati inflaciju. Grdobina je bila 90 kuna, godine do Uskrsa danas je 13 ura. Kad ih je na bancima više, sa- “Cijenu ribe diktiraju ponuda i potražnja: riba po2025. imali enormo je 12 eura, što je opet 90 kuna! S druge stra- skupljuje kad je kupuju, ali pojeftinjuje kad je ne ne, veće su plaće ljudi, skuplje održavanje, osi- možeš prodati! To je roba koju moraš riješiti, odmno slabe ulove, guranje i ambalaža. Kašeta od stiropora bila je nosno prodati u roku tri dana! Četvrti dan, katkad tako male da pro2-3 kune, a sad je s prijevozom skoro euro! Sve i prije, možeš je samo baciti u more jer ne vrijedajom nisu mogli je skuplje, da ne govorim o materijalima za mre- di ništa! Iskreno vam kažem da možemo jedino že”, govori Cvjetović. biti sretni zbog cijene nafte! U redu, vrti se oko pokriti niti naftu nekih 60 centi po litri, znači oko 4 kune. Da je likoju su potrošili u SVE POSKUPLJUJE, A SUBVENCIJE PADAJU tra nafte euro, odnosno da je nafta poskupjela Što se tiče cijene mreža, navodi kako oni kori- kao i ostalo i pratila inflaciju, mi ne bismo ribaplovidbi. ste premium materijale koji su, kako kaže, koštali 7-8 eura po kilu, a sad su došli na 13-17 eura.

li! Jednostavno, bili bismo vezani!”, upozorava.

‘ZA DVIJE, TRI GODINE NA OVOJ PESKARIJI NE“Znači duplo! Svaka mreža teži 700 kilograma, pa ĆE BITI NIKOGA’ računajte! A opet, zaposlenicima smo morali da- Kako kaže, sve manje prodavaju na peskariji u ti bolje plaće jer bismo inače ostali bez njih, jer i Gružu te je sve manje ribe koja se tamo prodava. oni imaju nenormalno skupe životne troškove i moraju preživjeti. Došlo je do toga da smo sko- “Reći ću i osobno mišljenje da 2030. godine, zna-

Mario Cvjetović

6 Reportaža

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

Nakon izvlačenja mreže slijedi sortiranje ribe

“Reći ću i osobno mišljenje da 2030. godine, znači za samo dvije - tri godine, na ovoj ribarnici neće biti nikoga!”

či za samo dvije - tri godine, na ovoj ribarnici neće biti nikoga!”, smatra Cvjetović. Na opasku kako ćemo imati sve suvremeniju placu, a sve manje ribe koja se na njoj prodava, odgovara kako i po pitanju suvremenosti postoje zamjerke. “Kad se gruška placa renovirala, moj otac je svi-

Banak Orke na peskariji u Gružu

ma govorio da se na novoj placi mora pripremati hrana! Danas taj prostor uglavnom zjapi prazan, a ideja bi trebala biti da se tamo riba priga i peče, da se ljudi okupe i da se nešto događa, da prošeću i popiju kavu, učinu đir do place… Jer, vazda će netko doći i kupiti barem salatu za odnijeti doma. Na ovoj bi se placi trebao cijediti prirodni sok, da se može ku-

Reportaža 7

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

Za Orku na Peskariji rade i strani radnici

piti i okrijepiti! Trebalo bi moći kupiti naranče, ali i iscijeđeni sok, volio bih da se može kupiti već narezana i pripremljena salata, neki poluproizvod, da se tu priga riba, da se po pristupačnoj cijeni može kupiti i pojesti, da placa živi i da ljudi imaju interesa doći. Drugim riječima, da je pravo ogledalo Mediterana kojem Dubrovnik i pripada!”, kazao je. Međutim, ljudi na placu slabo dolaze jer nemaju baš nekog interesa. “Zelena placa je poskupjela 300 do 1000 posto! A ponuda konzumne, odnosno ribe koju ljudi dnevno kupuju, je manja i uz cijene koje su sa-

Dio zaposlenika ribarske tvrtke Orka

Sortiranje ribe

mo do 15 posto pošle gore! Pazite, ne govorim o oboritoj i tzv. premium ribi koja je skuplja za po pet eura, ali opet i ona u postotcima tu negdje. Jednostavno, ljudima sve postaje preskupo. I neće nitko doći ovdje na placu i platiti, ne znam, balicu petrusina po euro (znači kilo je 50 eura) ako je taj petrusin u butizi 10 eura! I još mu nije s ruke parking! Znači, nema nikakav razlog za doći ovdje na placu nešto kupiti jer ću nešto dobro kupiti tamo gdje dobivaju pravu vrijednost za svoj novac”, zaključuje naš sugovornik kojega u poslu drže ljubav prema moru i tradicija koju je stvorila njegova obitelj. Nadamo se da će trajati što dulje.

“Kad se gruška placa renovirala, moj otac je svima govorio da se na novoj placi mora pripremati hrana! Danas taj prostor uglavnom zjapi prazan, a ideja bi trebala biti da se tamo riba priga i peče, da se ljudi okupe i da se nešto događa, da prošeću i popiju kavu, učinu đir do place… Jer, vazda će netko doći i kupiti barem salatu za odnijeti doma”

8 Tjedan u retrovizoru Grada Dubrovnika

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

Dubrovnik potvrđuje smjer održivog i cjelogodišnjeg turizma: 2025. godina obilježena rastom noćenja i snažnim rastom Dubrovnik Passa Dubrovnik potvrđuje smjer održivog i cje- Franković podsjetio je kako Grad Dubrovlogodišnjeg turizma: 2025. godina obilje- nik već godinama provodi jasan zaokret žena rastom noćenja i snažnim rastom prema održivom i cjelogodišnjem turizmu. Dubrovnik Passa Godina 2025. bila je iznimno uspješna za „Rast noćenja potvrđuje da je Dubrovnik dubrovački turizam, obilježena rastom danas destinacija kvalitete, a ne masovbroja noćenja, produljenjem turističke se- nog turizma. Nastavljamo provoditi polizone i snažnim financijskim pokazatelji- tike koje štite javni prostor, baštinu i kvama. Dubrovnik je tako u prethodnoj godi- litetu života naših sugrađana uz daljnje ni ostvario ukupno 4.281.792 noćenja što jačanje održivog i cjelogodišnjeg turizma. predstavlja rast u odnosu na 4.270.230 Dubrovnik danas više ne prati trendove, noćenja u 2024. godini. Dubrovnik ih postavlja kao grad koji je imao hrabrosti promijeniti smjer i izgraBroj noćenja pritom je ključni pokazatelj diti model turizma koji je održiv i dugouspješnosti turističke sezone jer najvjer- ročno u interesu svojih građana“, kazao je. nije odražava kvalitetu boravka i stvarni doprinos turizma Gradu. Time se dodat- Uspjeh posezone i zimskog razdoblja no potvrđuje trend produljenja turistič- snažno je poduprt i rezultatima u zračke sezone i ravnomjernije raspodjele tu- nom prometu što je izravan pokazatelj rističkog prometa tijekom cijele godine učinkovitosti mjera usmjerenih na jačašto je jedan od ključnih ciljeva strateških nje prometa izvan glavne sezone. Na mjemjera aktualne gradske uprave usmjere- sečnoj razini zabilježen je značajan rast nih na održivi razvoj turizma. broja operacija, konkretno u studenome 658 operacija, što je 8,6 % više nego 2024. Komentirajući podatke o turističkom pro- godine dok je u prosincu ostvareno 22,3 % metu u 2025. godini, gradonačelnik Mato više operacija nego godinu ranije. U pro-

sincu je zabilježen i porast broja putnika od 16,8 %, što dodatno potvrđuje rast interesa za Dubrovnik izvan glavne sezone. Jedinstvena turistička kartica Dubrovnik Pass i u 2025. godini bilježi iznimne rezultate. Ukupni brutto prihodi iznosili su 20.744.175,00 eura, što je 24,75 % više u odnosu na 2024. godinu. Ukupno je prodano 486.550 Dubrovnik Passova, odnosno 7,18 % više nego prethodne godine. Posebno se ističe prosinac 2025., u kojem su prihodi od prodaje Dubrovnik Passa bili 27,46 % veći u odnosu na prosinac 2024. čime se dodatno potvrđuje uspješnost strategije jačanja turizma u zimskim mjesecima. Grad Dubrovnik kroz plansko upravljanje, snažnu suradnju s partnerima i provedbu strateških projekata nastavlja potvrđivati kako je moguće istodobno razvijati turizam, štititi prostor i podizati kvalitetu života građana čineći Dubrovnik primjerom odgovornog i održivog upravljanja destinacijom u Hrvatskoj i šire.

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

Paolo Tišljarić ponovno imenovan ravnateljem Kazališta Marina Držića

RADOVI U KASNIM POPODNEVNIM I NOĆNIM SATIMA Krenula sanacija asfalta u Ulici kralja Tomislava

Nakon provedenog javnog natječaja koji je raspisalo Kazališno vijeće Kazališta Marina Držića, u zakonskom roku zaprimljena je jedna prijava – dosadašnjeg ravnatelja Paola Tišljarića. Kazališno vijeće je na sjednici održanoj 8. prosinca 2025. godine utvrdilo kako kandidat ispunjava sve formalno-pravne uvjete natječaja te je razmotrilo njegov predloženi četverogodišnji program rada. Vijeće je ocijenilo da program u potpunosti odgovara potrebama kazališta, da je realno provediv s obzirom na postojeće umjetničke, tehničke i financijske resurse te da jasno definira ciljeve daljnjeg razvoja ustanove. Posebno je istaknuto dugogodišnje iskustvo Paola Tišljarića u vođenju kazališta, kao i njegov osobni umjetnički angažman u funkciji redatelja, scenografa i kostimografa, čime je značajno pridonio stabilnosti i realizaciji programa Kazališta Marina Držića.

JAVNI POZIV za dostavu pisanih prijedloga za obilježavanje “Godine Marina Getaldića” u Gradu Dubrovniku

Grad Dubrovnik objavljuje Javni Poziv za dostavu pisanih prijedloga za obilježavanje “Godine Marina Getaldića” u Gradu Dubrovniku.

Odlukom gradonačelnika Grada Dubrovnika Mata Frankovića, Paolo Tišljarić ponovno je imenovan ravnateljem Kazališta Marina Držića. Paolo Tišljarić je ravnateljem javne ustanove Kazalište Marina Držića imenovan na mandatno razdoblje od četiri godine, od 10. studenog 2026. do 10. studenog 2030. godine. Riječ je o njegovu trećem uzastopnom mandatu na čelu dubrovačkog gradskog kazališta.

Tjedan u retrovizoru Grada Dubrovnika 9

Uklanjanjem i frezanjem postojećeg asfaltnog zastora započeli su radovi na sanaciji asfalta u Ulici kralja Tomislava.

Povodom obilježavanja 400. obljetnice smrti velikog dubrovačkog matematičara i fizičara Marina Getaldića, Gradsko vijeće Grada Dubrovnika proglasilo je 2026. godinu “Godinom Marina Getaldića”.

Zahvat obuhvaća i dodatno uklanjanje asfalta na dijelovima oslabljene kolnič- Ovim putem pozivamo sve pravne i fike konstrukcije, iskop i zamjenu tam- zičke osobe da dostave svoje pisane ponskog sloja na kritičnim mjestima, prijedloge programa za obilježavanje ugradnju poravnavajućeg asfaltnog „Godine Marina Getaldića“. sloja te ponovno asfaltiranje cijelog obuhvata novim završnim slojem. Ovaj poziv ne podrazumijeva financijPo završetku asfaltiranja predviđeno je iscrtavanje horizontalne prometne signalizacije, označavanje parkirnih mjesta te ugradnja parkirnih senzora. Radovi se odvijaju u kasnim popodnevnim i noćnim satima, u razdoblju od 17 do 6 sati. Za vrijeme izvođenja radova parkiranje nije dozvoljeno, dok se promet odvija uz minimalne smetnje. U slučaju povremenih kraćih zastoja, vozače molimo za razumijevanje i strpljenje.

sku i organizacijsku potporu predloženim programima. Predloženi programi trebaju se odvijati tijekom 2026. godine. Rok za dostavu prijedloga je do ponedjeljka, 9. veljače 2026. godine. Prijedlozi koji pristignu nakon 9. veljače 2026. godine neće biti razmatrani niti uvršteni u službeni program obilježavanja “Godine Marina Getaldića”.

Radove, ukupne vrijednosti 159.206,25 eura s PDV-om, izvodi tvrtka Tehnogradnja dok stručni nadzor provodi Adria Tehno.

Prijedloge je potrebno dostaviti u Pisarnicu Grada Dubrovnika s naznakom za Upravni odjel za kulturu, baštinu i turizam Grada Dubrovnika, Pred dvorom 1 ili na email: kultura@dubrovnik.hr

Planirano trajanje radova je 30 kalendarskih dana.

Tekst Javnog poziva dostupan je na službenim stranicama Grada.

10 Županija

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

DOBRE VIJESTI

Dubrovačko-neretvanska županija uvela dar od 1.000 eura za novorođenu djecu S prvim danom nove 2026. godine na snagu je stupila Odluka o ostvarivanju novčane pomoći od 1.000 eura za novorođeno dijete, s ciljem pružanja dodatne financijske potpore obiteljima i poticanja demografske obnove na području Županije. „Svako novorođeno dijete najveća je vrijednost naše zajednice. Ovom mjerom želimo konkretno pomoći obiteljima, poslati jasnu poruku podrške mladim roditeljima te doprinijeti stvaranju pozitivnijeg demografskog okruženja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji“, istaknuo je dubrovačko-neretvanski župan Blaž Pezo. Čak milijun eura u novom proračunu Dubrovačko-neretvanske županije osigurano je za ovu mjeru, koja se odnosi na sve bebe rođene od 1. siječnja 2026. godine, a čije obitelji pravovremeno podnesu zahtjev i ispunjavaju propisane uvjete. Tko ima pravo na novčanu pomoć? Pravo na novčanu pomoć može ostvariti

jedan od roditelja ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: • podnositelj zahtjeva je državljanin Republike Hrvatske, • podnositelj ima neprekidno prebivalište u Dubrovačko-neretvanskoj županiji najmanje dvije godine na dan rođenja djeteta, • drugi roditelj ima prijavljeno prebivalište ili stalni boravak u Županiji na dan rođenja djeteta, • novorođeno dijete ima prijavljeno prebivalište u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u trenutku podnošenja zahtjeva, • niti jedan od roditelja nema evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske u trenutku podnošenja zahtjeva. Kako ostvariti pravo na novčanu pomoć? • Zahtjev za ostvarivanje novčane pomoći potrebno je podnijeti najkasni-

je u roku od tri mjeseca od dana rođenja djeteta. Nakon isteka tog roka pravo se ne može ostvariti. • Zahtjev se podnosi Upravnom odjelu za zdravstvo, obitelj i branitelje Dubrovačko-neretvanske županije, i to na jedan od sljedećih načina: • putem nadležnog matičnog ureda prilikom prijave rođenja djeteta, • putem sustava e-Novorođenče, • osobno ili poštom putem pisarnice Dubrovačko-neretvanske županije. O zahtjevu odlučuje Upravni odjel za zdravstvo, obitelj i branitelje donošenjem Zaključka. Dubrovačko-neretvanska županija ovim putem poziva sve roditelje koji ispunjavaju uvjete da se pravodobno informiraju i iskoriste svoje pravo na novčanu pomoć, kao još jednu mjeru potpore obiteljima i stvaranju boljih uvjeta za život najmlađih stanovnika naše Županije.

Ljudi međuVijesti nama 11

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

30% POPUST ZA DOMAĆE

PONEDJELJAK, 19.01. doručak dana Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana Sarma Mljeveno meso i riža, zarolani u kiseli kupus i kuhani sa dimljenom slaninom, posluženi uz pire krumpir

Menu dana Penne Carbonara Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

PETAK, 23.01. doručak dana Chia puding sa probiotičkim jogurtom, granolom i voćem

UTORAK, 20.01. doručak dana Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana Brodet Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina i češnjaka, posluženo s pečenom palentom

Menu dana Pečena teletina Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

SUBOTA, 24.01. doručak dana Zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

SRIJEDA, 21.01. doručak dana Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana Teleći rižot Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

Menu dana Sotirani juneći but s njokima Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

NEDJELJA, 25.01. doručak dana Poširana jaja sa dimljenim lososom i zelenim šparogama

ČETVRTAK, 22.01. doručak dana Shakshuka jaja Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana Dalmatinska pržolica Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

DORUČAK DANA 15 € / JELO DANA 17 €

12 Retrospektiva

petak, 22. kolovoza 2025. Dubrovački dnevniK

PRESJEK 2025.

Godinu iza nas obilježile su kontroverze o nekretninama i kokainu, bojkot butiga i rasprava o stablima Od tragedija i političkih sukoba, preko urbanističkih i prometnih odluka, do tema koje su duboko podijelile, ali i povezale građane; iza Dubrovnika je godina koju su obilježili događaji koji su nadilazili dnevne vijesti i prerastali u dugotrajne javne rasprave. Donosimo retrospektivu događaja koji su tjednima punili medijske stupce, izazivali polemike građana i oblikovali javni život grada

DUBROVČANI BOJKOTIRALI BUTIGE ZBOG VISOKIH CIJENA Cijela Hrvatska je 24. siječnja bojkotirala butige, pa tako i Dubrovčani. Masovni bojkot inicirala je platforma Halo inspektore, a sve zbog rastućih cijena. Butige u Dubrovniku su bile sablasno prazne, tek bi se rijetko moglo vidjeti ponekog kupca, a takve su građani vrlo oštro osuđivali na društvenim mrežama. Bojkot je ponovljen i sljedećih tjedna, a malo pomalo je ‘ispuhao’. Ipak, butige su zabilježile značajan pad prometa na dane bojkota. ODRON SA SRĐA UBIO MLADOG MUŠKARCA S padina Srđa je 18. veljače na Jadransku magistralu pala ogromna stijena i ubila 31-godišnjaka. Tragedija je odjeknula ne samo Dubrovnikom, nego i cijelom Hrvatskom pa su svi redom, od Vlade do Hrvatskih cesta, najavljivali hitnu, izvanrednu i žurnu sanaciju. Skoro godinu dana kasnije, sanacije još nema. Odabran je izvođač radova koji bi trebao postaviti sofisticiranu opremu kako kamen sa Srđa više ne bi mogao pasti na magistralu ili kuće ispod puta. Početak radova još uvijek nije najavljen.

KUĆA U PALMOTIĆEVOJ NAJVEĆI POLITIČKI SUKOB Dubrovački muzeji optužili su čelnicu dubrovačkog SDP-a Anitu Bonačić Obradović za ‘otimačinu’ kuće u Palmotićevoj ulici, za koju tvrde da je u vlasništvu Muzeja, dok ona ističe kako je riječ o nekretnini njezina oca. Slučaj je izbio u jeku predizborne kampanje te se ubrzo pretvorio u jedan od glavnih političkih sukoba godine, uz međusobne optužbe, priopćenja i javna prepucavanja. Pitanje vlasništva do danas nije dobilo pravomoćni pravosudni epilog, ali je ukinuta dozvola za iznajmljivanje koju je obitelj Bonačić imala za tu nekretninu. STABLA PODIJELILA, PA SPOJILA GRAĐANE Sadnja novih stabala obilježila je godinu i otvorila jednu od najživljih javnih rasprava. Duž Ulice kralja Tomislava u Lapadu, koju građani nazivaju ‘bulevarom’, posađeni su brijestovi, što je u početku izazvalo niz negativnih komentara građana, od kritika izbora vrste do straha da se bulevar vizualno narušava. No kako je vrijeme odmicalo i stabla zazelenila, ton rasprave se gotovo potpuno preokre-

Brojne teme su prerastale kratke informacije i tjednima ostajale u fokusu javnosti, izazivajući rasprave, podjele i reakcije građana.

Piše Petra Srebrović foto Dubrovački dnevnik

Retrospektiva 13

Održani lokalni izbori, Frankoviću treći gradonačelnički mandat

I Dubrovčani su početkom godine bojkotirali butige

nuo, mnogi su počeli isticali da su brijestovi uljepšali Lapad. Istodobno, u Gružu su posađene palme koje su od samog početka naišle na uglavnom pozitivne reakcije. Građani su ih dobro prihvatili, a u javnosti se, često i u šali, počelo govoriti da je „Gruž postao Miami“. ODRŽANI LOKALNI IZBORI U lipnju je održan drugi krug lokalnih izbora. Iako se dio ljevice u Dubrovniku i Županiji ujedinio – Srđ je Grad i SDP, ipak je HDZ pre-

moćno pobijedio. Mato Franković dobio je treći mandat na čelu Grada pobijedivši SDP-ovu Anitu Bonačić Obradović. Blaž Pezo postao je novi župan nakon što je u drugom krugu pobijedio Mostovog Boža Petrova. Novo vodstvo ima Župa dubrovačka gdje je načelnik postao Župkin Marko Miloslavić pobijedivši HDZ-ovog Đura Lonzu. U Konavlima nema promjene, pa je načelnik u prvom krugu ostao HDZ-ov Božo Lasić, baš kao i u Dubrovačkom primorju gdje je HDZ-ov Nikola Knežić dobio peti man-

Godinu su obilježili i teški trenuci koji su potresli javnost, ali i događaji koji su Dubrovnik ponovno stavili u središte međunarodne pozornosti.

Povučeno je pitanje opasnosti od odrona na magistrali

14 Retrospektiva

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

Padale teške optužbe i prepucavanja oko nekretnine u Palmotićevoj

Od bojkota i stabala do droga i festivala, Dubrovčani su 2025. pokazali da o gradskim temama imaju stav i da ga ne ustručavaju javno izraziti.

dat pobijedivši nezavisnog Vlaha Mozaru. UVEDENA ZONA POSEBNOG PROMETNOG REŽIMA U lipnju je uvedena Zona posebnog prometnog režima oko povijesne jezgre s ciljem smanjenja prometnih gužvi. Nova prometna pravila obuhvaćaju područje od Ilijine glavice, preko Zagrebačke ulice, Viktorije, Ploča, Pila pa do Boninova, a pristup vozilima u toj zoni moguć je samo uz posebnu propusnicu ili povlaštenu parking karticu. Nadležna služba zabilježila je tisuće prekršaja neovlaštenog ulaska u zonu, pa su izdavane i novčane kazne. Tijekom prve godine provođenja Zone, broj prolazaka vozila smanjen je za gotovo 300 tisuća, odnosno u prosjeku za više od 2 000 vozila dnevno, što lokalna uprava navodi kao potvrdu opravdanosti ove mjere. Zona je prestala važiti od 1. prosinca, a ponovno bi se trebala aktivirati u proljeće.

Izjava o ‘kokainu koji se šmrče na kamione’ izazvala žestoke polemike

ELEKTRIČNI GLISERI I ZVIJEZDE NETFLIXA U GRADU U lipnju je Dubrovnik bio domaćin Svjetskog prvenstva električnih glisera, E1 Series. Moćni električni gliseri čiji su vlasnici svjetske zvijezde, jurili su dubrovačkim akvatorijem dajući gradu međunarodnu sportsku ekspoziciju. U jesenskim mjesecima, Dubrovnik se opet našao u centru svjetske pažnje kada je u gradu započelo snimanje nove sezone Netflixove hit serije Outer Banks. Serija, popularna među mladima širom svijeta, odabrala je nekoliko dubrovačkih lokacija za snimanje svoje završne, pete sezone, uključujući ulice i plaže grada, što je dodatno promoviralo Dubrovnik kao atraktivnu filmsku destinaciju. Ovi događaji, od brzih električnih glisera do produkcije međunarodno popularne serije, obilježili su gradsku scenu kao uzbudljive lifestyle trenutke u 2025. godini. OTVORENA RASPRAVA O DROGAMA Gradonačelnik Mato Franković uzburkao je javnost u Dubrovniku i diljem Hrvatske kada je u listopadu za govornicom Gradskog vijeća dramatično upozorio kako se u Dubrovniku ‘kokain šmrče na kamione’. Izjava je izazvala snažne reakcije od politike do stručne javnosti i građana, koji su tražili pojašnjenja i konkretne podatke. Rasprava se ubrzo proširila na temu raširenosti droga, posebice među mladima, kao i na učinkovitost preventivnih i represivnih mjera. Iako su policija i nadležne institucije isticale da se kontinuirano provode akcije suzbijanja zlouporabe droga, ova je izjava otvorila jednu od najintenzivnijih javnih rasprava godine o stvarnom stanju i problemu s narkoticima danas.

Na ‘bulevar’ stigli brijestovi, a na grušku obalu palme

ZGRADA ATLANTSKE NA BATALI IZGRAĐENA ILEGALNO Gradilište zgrade Atlant Batala Centar zatvorio

Retrospektiva 15

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

E1 i Outer Banks kao sjajna promocija gradu

je u listopadu Državni inspektorat nakon što je utvrđeno da je tijekom gradnje došlo do odstupanja od izdane građevinske dozvole. Odluka o obustavi radova pokrenula je snažne polemike u javnosti koje su prešle granice pravne problematike i postale simbol šire rasprave o urbanizmu i upravljanju gradskim prostorom. Mnogi građani kritizirali su investiciju kao primjer privilegiranog postupanja prema velikim projektima i propitali nadzor nad gradnjom. Gradonačelnik Mato Franković dodatno je rasplamsao javnu debatu izjavama da su mu, kako je tvrdio, iz Atlantske plovidbe navodno nudili stan, što je on odbio, nakon čega je policija pokrenula kriminalističko istraživanje tih navoda. Teme o legalnosti gradnje, ulozi inspekcija i mogućim pritiscima investitora tako su se tijekom godine pretvorile u jednu od najkontroverznijih i najžešće komentiranih ur-

Uvedena zona posebnog prometnog režima

Inspekcija zatvorila gradilište zgrade Atlantske na Batali

Brojne teme su prerastale kratPRVI ZIMSKI FESTIVAL BEZ KUĆICA ke informacije i NA STRADUNU Za 12. Dubrovački zimski festival, Grad je uveo tjednima ostajale potpuno novi koncept: Stradun je prvi put ostao bez tradicionalnih kućica, pa su umje- u fokusu javnosti, sto njih postavljeni stolovi i stolice koje su izazivajući raspraponudili lokalni ugostitelji, nastojeći stvori- ve, podjele i reakti drugačiji ambijent blagdanskog druženja i gastronomije. Kućice su ostale na Brsaljama, cije građana. banističkih tema u Dubrovniku.

i Gundulićevoj poljani, postavljene su i na Trgu oružja i u Gružu. Promjena je izazvala različite reakcije, dio građana i ugostitelja pozdravio je kao osvježenje i priliku za isticanje lokalne gastronomije, dok su drugi komentirali kako su stolovi na Stradunu rijetko puni i da novi koncept ne doseže atmosferu koju su nekada stvarale kućice.

Stolovi su zamijenili kućice tijekom ovogodišnjeg Zimskog festivala

16 Rat u Dubrovniku

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

STJEPAN MEDVED

Tjelohranitelj generala Nojka Marinovića: ‘Nije se štedio ni skrivao, neprijatelje je osuđivao, ali se nije hranio mržnjom’ Početkom siječnja navršilo se pet godina od smrti generala Nojka Marinovića, što je ujedno prilika za podsjećanje na njegov doprinos obrani Dubrovnika i juga Hrvatske, o čemu govori njegov nekadašnji osobni tjelohranitelj Stjepan Medved Rođen u mjestu Bruška u općini Benkovac 26. ruj- vim najtežim trenucima, danas se prisjeća Mari- Piše Aida Čakić na 1948. godine, Nojko Marinović bio je jedan od novića kakav je bio tada - neposredan, zahtjevan i foto Aida Čakić, osobna ključnih ljudi u obrani Dubrovnika u Domovinskom potpuno posvećen obrani, daleko od činova i pro- arhiva Stjepan Medved, ratu. Uoči početka opsade grada, obnašao je duž- tokola koji su došli kasnije. Njegova svjedočanstva Pavo Urban nost zapovjednika vojarne JNA u Trebinju, no sve- daju osobnu, ali preciznu sliku zapovjednika čija ga desetak dana prije napada na Dubrovnik, 19. je uloga u obrani juga Hrvatske bila iznimno važrujna 1991. godine, prelazi u Zbor narodne garde na, osobito u presudnim trenucima za Dubrovnik. Republike Hrvatske, donoseći sa sobom i plano- Stjepan Medved bio je pripadnik Grofova, postrojve JNA za napad na Grad. Odmah po dolasku ime- be koja je okupljala specijalce iz policije, a djelovali novan je zapovjednikom obrane Dubrovnika. Kao su još od svibnja 1991. godine. Od samog osnutka glavni organizator obrane, s malobrojnim snaga- sudjelovali su u nizu aktivnosti - od kondicijskih ma i u iznimno teškim okolnostima, dao je nemjer- treninga i osiguranja graničnih prijelaza do speciljiv doprinos obrani juga Hrvatske i Domovinskom jalnih zadataka, među kojima je bilo i zauzimanje ratu u cjelini. vojnog centra Rota na Pelješcu. Iz te su vojarne u U danima kada se obrana Dubrovnika stvarala go- Dubrovnik dopremili znatne količine naoružanja. tovo iz ničega, među malobrojnim ljudima koji su Polovicom rujna, kasno navečer, Medved je zapribili uz zapovjednika obrane grada bio je i Stjepan mio poziv da se javi u Vilu Palmu, gdje je bio smjeMedved Medo, pripadnik Specijalne jedinice polici- šten krizni stožer. Rečeno mu je da će dobiti civilje Grof i osobni tjelohranitelj Nojka Marinovića. Pri- no vozilo, da mora biti u civilnoj odjeći i da će s jedje nego što je dobio generalski čin, Marinović je za nim čovjekom provoditi 24 sata dnevno. one koji su s njim svakodnevno dijelili ratnu stvar- „Nisu mi detaljno objašnjavali o kome je riječ. Sanost bio prije svega zapovjednik na terenu, čovjek mo su mi rekli da je bio u JNA, da je prešao na nakoji je odluke donosio u hodu, pod pritiskom i s vr- šu stranu i da ga zbog toga moramo čuvati dan i lo ograničenim resursima, ali s jasnom sviješću o noć. Granice su tada još bile otvorene, a KOS je bio tome što znači obrana Dubrovnika. vrlo jak. Te večeri smo se upoznali ispred kuće u kojoj je bio smješten sa suprugom i djecom, u blizini hotela Libertas. Tako je sve počelo“, prisjeća POSVEĆEN OBRANI Medved, koji je sudjelovao u obrani Grada u njego- se Medved, koji je Marinovića čuvao tijekom cije-

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

Rat u Dubrovniku 17

“Prve granate pale log dana, a noći je često provodio spavajući u au- TUP-u su topovi djelomično vraćeni u funkciju. Pod tomobilu ispred kuće u kojoj je boravio. Marinovićevim zapovjedništvom raspoređeni su su na takozvane na Resnici, na ponti ispred hotela Croatia u CavtaOrkanske visove, ZA JNA JE BIO IZDAJICA tu, u Kuparima te na uzvisini kod hotela Palace. između Belvedera Već sljedećeg jutra, govori Medved, zapovjednik je „Mi smo tada bili sretni kao da smo pobijedili rat inzistirao da obiđu sve važne ustanove u gradu – jer smo imali osjećaj da smo moćni. On je siguri Dupca. Bilo je od Ureda za obranu i gradonačelnika do Centra za no znao koliko smo zapravo nemoćni u odnosu oko pet ili šest sati obavješćivanje i drugih službi. na protivnika i njihovo naoružanje, ali nam to ni„Htio je vidjeti i znati kako sve funkcionira da bi mokada nije govorio“, kaže Marinovićev osobni čuvar. ujutro. Pokucao gao davati vojne upute. Bio je zapovjednik garni- Opći napad na Dubrovnik započeo je 1. listopada, sam na vrata i rezona koji nas je napao i bio je jako upućen u su- datum koji se braniteljima i svima koji su tada bili kao: ‘Zapovjedniče, stav. Za JNA je bio izdajica i zato smo imali zadatak u Gradu duboko urezao u pamćenje. da ga snažno čuvamo. Bilo je više trenutaka kada „Bili smo raspoređeni oko kuće u kojoj je boravio počelo je.’ Otvorio mu je život bio ugrožen“, govori Medved. zapovjednik i spavali smo u automobilima. Prve je vrata, bio je u Prema njegovim riječima, Marinović je bio zapo- granate pale su na takozvane Orkanske visove, između Belvedera i Dupca. Bilo je oko pet ili šest sapidžami i rekao da vjednik od akcije. „Nije bio birokrat koji sjedi u uredu. Obilazio je pr- ti ujutro. Pokucao sam na vrata i rekao: ‘Zapovjedće se brzo spremiti. vu crtu obrane i nije zapovijedao iz zapovjedniš- niče, počelo je.’ Otvorio je vrata, bio je u pidžami i Tako je i bilo - za tva preko Motorole. Što god bi se događalo, mo- rekao da će se brzo spremiti. Tako je i bilo - za nerao je doći i biti s nama. Zato su ga ljudi poštova- koliko minuta krenuli smo prema Uredu za obranekoliko minuta li“, kaže Medved, koji Marinovića smatra iznimnim nu“, prisjeća se Medved. krenuli smo prema čovjekom. Uredu za obranu“ Prisjeća se i rujna 1991. godine, kada su dubrovački DA JE OSTAO NA SUPROTNOJ STRANI NE BI branitelji iz napuštene korčulanske vojarne dovezli u grad šest topova, granate, puške i drugu vojnu opremu. Iako je JNA dio oružja onesposobila, u

IMALI ŠANSE Tamo su ih dočekale karte s raspoređenim pravcima kretanja. Marinović je, kaže, brzo posložio si-

“Časnicima je jasno objasnio što trebaju raditi i u vrlo kratkom roku ih uputio u zadatke. Ako je bilo sumnji u njegove sposobnosti, taj ih je dan sve otklonio. Često se pitam kako bi bilo da je ostao na suprotnoj strani. Mislim da tada ne bismo imali nikakve šanse“

18 Rat u Dubrovniku

„Tada je uslijedio i plotun granata po kućama, krovovima i cesti. On je izašao iz automobila i stao, a ja sam se sklonio uza zid jer me bilo strah da ne poginem. Tada mi je rekao: ‘Medo, kukavice!’“

Stjepan i Nojko u ratu. Fotografiju je snimio slovenski fotograf koji je tom prilikom došao u Dubrovnik posjetiti zapovjednika Marinovića

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

tuaciju i izdao naredbe. Nakon Komolca uputili su se prema Brgatu kako bi „Tada sam vidio tko je on. Časnicima je jasno obja- zapovjednik obišao prvu crtu obrane. Vozili su se snio što trebaju raditi i u vrlo kratkom roku ih upu- iz smjera Dupca kada ih je s Ivanice zahvatio mitio u zadatke. Ako je bilo sumnji u njegove sposob- traljez, koji je, prema Medvedovim riječima, tukao nosti, taj ih je dan sve otklonio. Često se pitam ka- po cesti i okolini 200 do 300 metara dok nisu stiko bi bilo da je ostao na suprotnoj strani. Mislim da gli do raskrižja kod crkve. tada ne bismo imali nikakve šanse“, kaže Medved. Dodaje kako je Marinović okupio sve sposobne ŽIVOT JE BIO SVAKODNEVNO UGROŽEN ljude i uspostavio sustav obrane – od inženjerije „Tada je uslijedio i plotun granata po kućama, kroi veza do logistike i medicinske skrbi. Svako jutro vovima i cesti. On je izašao iz automobila i stao, a ja održavali su brifinge, a navečer bi zapovjedniku sam se sklonio uza zid jer me bilo strah da ne popodnosili izvješća o izvršenim zadacima. ginem. Tada mi je rekao: ‘Medo, kukavice!’“, prepri„Tako je bilo dan i noć. Ne znam ni sam kad smo čava danas uz osmijeh, naglašavajući kako to nije spavali. Ja bih možda odspavao pola sata u auto- bilo izgovoreno iz zlobe, već na način na koji je zamobilu dok sam dežurao. Na njemu se nije vidjelo povjednik dizao moral i jačao hrabrost branitelja. da je umoran. Vladao je adrenalin, a teško je spa- „Nikome se ništa ne može zamjeriti. Nitko od nas vati dok te netko bombardira. Nikada u njegovim do tada nije doživio takve napade, eksplozije i raočima nisam vidio strah ni paniku. Samo jednom zaranje. Nismo znali što nas gađa ni odakle dolazi. sam ga vidio slomljenog, kada su mu supruga i Život nam je svakodnevno bio ugrožen, a posebdjeca otišli na Korčulu, gdje je za njih bilo sigurni- no njemu jer se često izlagao opasnostima i onje“, prisjeća se Medved. dje gdje možda nije morao. U drugim gradovima O svom zapovjedniku Medved ima samo riječi hva- zapovjednici nisu toliko izlazili na teren, nego su le. Opisuje ga kao stručnog i školovanog vojnika, bili čuvani“, kaže Medved. pravog časnika, čovjeka koji je u teškim situacija- Prisjetio se i 6. prosinca, jednog od najtežih dama bio iznimno strog i odlučan, ali je s druge stra- na za Dubrovnik, kada je na povijesnu jezgru pane znao biti duhovit i zanimljiv, što je u ratnim okol- lo najviše projektila. nostima često značilo mnogo. „Napad je počeo rano ujutro i bilo je strašno. ZaPrisjetio se i, kako kaže, jednog od rijetkih trenuta- povjednik je tada preuzeo potpuno vođenje obraka kada su obojica bili izravno životno ugroženi, a ne. Napadnuta je tvrđava Imperijal, a naši su dobidogodio se 1. listopada prilikom odlaska u Komolac. li zapovijed da se penju gore. Šest specijalaca po„Zapovjednik mi je rekao da ga odmah odvezem u pelo se kasno u noć. Ja se toga dana nisam odvaKomolac jer se tamo nalazio relej za struju. Znao je jao od zapovjednika, bio sam mu stalno na raspokoja će mjesta biti prva granatirana i bio je u pravu laganju“, govori. – sve je bilo u plamenu. Iako su granate nepresta- Dodaje kako su tog dana on, liječnik Vicko Mihano padale, želio je to vidjeti vlastitim očima“, pri- ljević i Zlatko Čerjan dobili zapovijed da vozilima sjeća se Medved. obilaze grad i prevoze ranjenike. „Na Stradunu, kod zvonika, naišli smo na mladića koji je poginuo. Imao je dva fotoaparata. Nismo znali tko je, stavili smo ga u kombi, a ja sam uzeo fotoaparate. Mislio sam da je riječ o stranom reporteru, no vrlo brzo se doznalo da je to bio Pavo Urban“, prisjeća se jednog od najtežih trenutaka ratnih dana. RANJAVANJE NA NUNCIJATI Zapovjednik Marinović, dodaje Medved, brinuo se o svemu - o vojsci i civilima, smještaju, hrani i medicinskoj skrbi, istodobno donoseći teške odluke iz sata u sat i prilagođavajući se razvoju događaja. Rat, međutim, nije poštedio ni njega, a jedan od najtežih trenutaka dogodio se u ožujku 1992. godine, kada je teško ranjen. „Bili smo u uobičajenom svakodnevnom obilasku. Taj dan išli smo na Nuncijatu, na područje koje je bilo utvrđeno i smatralo se sigurnim. Zapovjednik je tražio da se iskopa jedno mjesto poput bunkera, no netko je pogriješio i nogom zapeo za žicu potezne mine. Uslijedila je snažna eksplozija. U prvi

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

Rat u Dubrovniku 19

Grad kao zadnja fotografija Pava Urbana, Stjepan Medved i Nojko Marinović

“Pitao sam ga: Zapovjedniče, kad ću ja dobiti slobodan dan?. A on mi je odgovorio: Medo, mi ovdje stvaramo državu. Te su me riječi zauvijek zavezale i nikada ga više ništa slično nisam pitao“

mah mislio sam da nas protivnik granatira. Ranje- čile - mostovi se ruše za sat ili dva, a grade godino je šest ljudi, a Marinović se samo srušio. Nisam nama. Našu djecu treba učiti da pamte, ali ne i da znao je li živ ili mrtav“, prisjeća se Medved koji tada mrze. Pamćenje je alat, a mržnja golemi teret.“ Te pukom srećom nije ranjen jer je stajao na nizbrdici. je riječi izgovorio 2016. godine na svečanoj akaKako kaže, on i Bobo Srebrović stavili su Marino- demiji povodom 25. obljetnice obrane Dubrovnivića u kombi i krenuli prema bolnici. ka, a Medved smatra da su u potpunosti oslikava„Cijelim putem davao sam mu umjetno disanje. Sva- le njegov karakter. ko malo bi se vraćao pa opet gubio svijest. Bilo je „U njemu nije bilo zlobe prema onima koji su nas izuzetno teško i najviše sam se bojao da mi ne napadali. Govorio je o oficirima JNA s kojima je prije umre na rukama. Po dolasku je operiran i tada smo rata bio blizak, ali nikada s mržnjom. Oštro je osudoznali da je teško ranjen u glavu“, govori Medved. đivao ono što su nam učinili, ali se nikada nije hraNakon operacije Marinović je neko vrijeme pro- nio mržnjom“, kaže. veo u bolnici, a potom i na rehabilitaciji u toplica- Prisjetio se i jedne osobne epizode. ma, gdje je, prisjeća se Medved, zajedno s njim bo- „Bili smo na Babinom kuku i gledali razarač koji je ravio oko dva mjeseca, nastavljajući brinuti o nje- bio udaljen svega 500 metara od grada. Bio sam govoj sigurnosti. tada već tri mjeseca s njim dan i noć, nisam se izuo, Koliko je Marinović bio cijenjen i poštovan svjedo- nisam se kako treba okupao, psihički mi je bilo izuče, dodaje Medved, i brojni posjeti visokih časni- zetno teško. Pitao sam ga: Zapovjedniče, kad ću ka tijekom njegova oporavka. Po povratku u Du- ja dobiti slobodan dan?. A on mi je odgovorio: Mebrovnik zapovjednu je dužnost već preuzeo gene- do, mi ovdje stvaramo državu. Te su me riječi zaral Veselko Gabričević, a Medved je Marinovića vo- uvijek zavezale i nikada ga više ništa slično nisam zio i na susret s predsjednikom Franjom Tuđma- pitao“, prisjeća se. nom, koji ga je potom i službeno imenovao genera- Dodaje kako, gledajući unatrag, Marinović zapralom. Do tada je Marinović u JNA imao čin pukovni- vo nije imao ni slobodan sat. ka i zapovjednika, a generalski čin dobio je tek na- „Radilo se danonoćno. Kad bi krenuo napad, sakon što se situacija na južnom bojištu stabilizirala. mo bi rekao: ‘Idemo!’ Nikada se nije štedio. Takav „Nikada nije patio od funkcija niti je razmišljao o ka- je bio zapovjednik“, zaključuje Stjepan Medved, rijeri. Sjećam se trenutka kada je imenovan gene- pripadnik SJP Grof i osobni tjelohranitelj generala ralom - gledali smo to na televiziji u zapovjedniš- Nojka Marinovića. tvu 1992. godine i svi smo se veselili i bili ponosni. Bio je naš… bio je taj“, kaže Medved. ‘MEDO, MI OVDJE STVARAMO DRŽAVU’ Danas se često citiraju riječi koje je general Marinović izrekao nakon rata: „Godine su me nau-

20 Povijesne zanimljivosti

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

Prijepori na dubrovački plažama od prije stotinjak godina

Kupanje na Banjama i u Šulića se naplaćivalo, a na Danče i Komardu muškarci i žene nisu smjeli dolaziti zajedno Prije stotinjak godine kupališta u Dubrovniku znala su biti podijeljena na muški i ženski dio. Banje i Šulić naplaćivali su ulaz, na Dančama su kupači vodili bitku s časnim sestrama, a na Porporeli sa šetačima Početkom ove godine na kupalištu Buža došlo je do velike tragedije. Državljanina Bosne i Hercegovine veliki su valovi odvukli u uzburkano more dok se fotografirao s obitelji. Nažalost, nije mu bilo spasa. Nakon nesreće društvene mreže užarile su se od rasprava treba li Bužu zaključavati. Jedni su bili za govoreći kako je konfiguracija Buže opasna i kad nije nevrijeme, dok su drugi bili protiv smatrajući da pristup pomorskom dobru ne treba ograničavati, jer bismo to mogli onda raditi i na drugim, sličnim lokacijama. Nije ovo, naravno, prvi put da se vode razne rasprave o dubrovačkim kupalištima, a mi ćemo se u ovom tekstu, baziranom na znanstvenom radu zaposlenika Državnog arhiva u Dubrovniku Nikše Selmanija i Sanje Curić pod nazivom Kupanje i kupališta u Dubrovniku do početka Drugog svjetskog rata, prisjetiti davnih dana, odnosno malo poznatih debata s dubrovačkih plaža od prije sto i kusur godina koje je zanimljivo pogledati iz današnjeg vremena kada se ponovno aktualiziralo pitanje o (ne)slobodi prolaza na obje buže. VOJNO KUPALIŠTE NA PLOČAMA Banje na Pločama najpoznatija su plaža u Dubrovniku, iako se u vrijeme Austro-Ugarske koristio naziv Vojno kupalište. Vojno kupalište prvenstveno je uređeno za plivačku obuku austrougarskih vojnika, a ne za razonodu pod suncem, pa je Dubrovčanima bio onemogućen slobodan pristup plaži. Vojnici su branili i pristajanje barkama na plažu. Građani su negodovali i često je dolazilo do incidenata gdje se prijetilo puškama i sabljama. Kasnije se lokalcima (uključujući i žene) dopuštao ulaz na plažu, ali morali su ga plaćati, no ni tada nisu bili zadovoljni, jer nije bilo dovoljno kabina za presvlačenje čije se korištenje dodatno plaćalo, i to po dvostruko većoj cijeni od one koju su keširali vojnici. Nakon Prvog svjetskog rata Austrijanci odlaze iz Dubrovnika, a Vojno kupalište na Pločama 1921. godine daje se u desetogodišnju koncesiju Danijelu Perišiću. Među ostalim sadržajima, Perišić otvara ugosti-

teljski objekt koji je, pazite sad ovo, bio podijeljen u tri kategorije ovisno o materijalnim mogućnostima gostiju. Tridesetih godina dvadesetog stoljeća postoji ideja da se kompleks Lazareta pretvori u luksuzni hotel, a Banje bi postale plaža hotela. Zagrebački arhitekt Lavoslav Horvat crta projekt kupališta koji se u stvarnosti nikad neće ostvariti.

Piše Maro Marušić foto Grgo Jelavić/PIXSELL

KOMARDA Kupalište Komarda bilo je namijenjeno isključivo ženama, no lokalni tisak često je bilježio kako muškarci ilegalno dolaze. Još veći problem od pohotnih muškaraca na Komardi bila je (ne)čistoća. Naime, pokraj Komarde bila je klaonica, a u Lazaretima je austrijska voska imala štale za konje. Smrad je ponekad, bilježili su ondašnji mediji, bio toliko nesnosan da su kupačice bježale s plaže. Naravno i austrijski vojnici nedolično su se ponašali prema kupačicama. PORPORELA O Porporeli ondašnji mediji također pišu da ima probleme s čistoćom. No domaći i stranci svejedno dolaze uživati u morskom zraku. No, i tu se vode rasprave između kupača i šetača. Šetači traže od Općine da kupačima zabrani kupanje poslije 15 sati, jer su „klupe mokre zbog kupača koji se na njima sunčaju i ostavljaju svoju robu“. Općina je na kraju poslušala šetače, pa u uvalici podno tvrđave sv. Ivan betonira prostor za kupače dok istovremeno na samoj Porporeli zabranjuje daljnje kupanje. Tako su i kupači i šetači dobili svoj prostor. Republika Porporela osnovana je 1921. godine, a ondašnji novinari pisali su kako su je „osnovali najbezobrazniji mladići Grada“. Kao što vidimo, ništa se promijenilo nije, samo je njorganje unutar zidina vječno. KUPALIŠTE ŠULIĆ Kupalište u Kolorini poznatije je u Dubrovniku kao Kupalište u Šulića. Odakle to ime? Ispod tvrđave Lovrijenac, za vrijeme Dubrovačke Republike, u hridi su djelomično bile uzidane kućice koje su bile radionice

Nakon Prvog svjetskog rata Austrijanci odlaze iz Dubrovnika, a Vojno kupalište na Pločama 1921. godine daje se u desetogodišnju koncesiju Danijelu Perišiću. Među ostalim sadržajima, Perišić otvara ugostiteljski objekt koji je, pazite sad ovo, bio podijeljen u tri kategorije ovisno o materijalnim mogućnostima gostiju

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

Ulaz na Banje se naplaćivao plus još kabine za presvlačenje

tabakara i kožuhara. Nakon propasti navedenih obrta kućice postaju općinsko vlasništvo, te ih se naposljetku prodaje obitelji Šulić koja ih ruši i gradi kupalište, a Lučko poglavarstvo Dubrovnik izdaje im koncesiju. Nakon što je kupalište otvoreno za javnost obitelj Šulić obavještava građane da se žen(sk)e mogu kupati do 11 sati ujutro, a muškarci u ostale dijelove dane, a da su cijene ulaza na kupalište iste kao i prije. Tijekom zime konstrukcije bi se raspremale, jer je iskustvo pokazalo da ih nevrijeme sve porazbija. Zanimljivo da su kabine za presvlačenje bile napravljene u više klasa. One prve klase imale su čak i zrcalo, dok su ostale bile skromnije uređene. Šulići su tridesetih godina prošlog stoljeća imali planove i za gradnju dodatnih kabina za presvlačenje u armiranom betonu kako bi bili sigurni od valova, kao i gradnju raznih drugih sadržaja, no Drugi svjetski rat zaustavio je daljnje planove.

Danče su prvotno bile namijenjene samo ženama, ali muškarci su često znali ilegalno dolaziti

Povijesne zanimljivosti 21

U Šulića su se žene kupale ujutro, a muškarci popodne DANČE Na Dančama su se događale najveće drame. Časne sestre i građani dugo su vremena međusobno ratovali. Zanimljivo da je Općina Dubrovnik godinama plaćala časnim sestrama najam za kupalište, jer su one od starina polagale vlasničko pravo na čitav obalni pojas Danača. Baš kao i Komarda, Danče su prvotno bile namijenjene ženama, no i ovdje su muškarci dolazili, a da ih nitko nije pozvao. Zbog tih incidenata odlučeno je da se muškarci kupaju na istočnoj strani Danača, a žene na zapadnoj, ispod parka Gradac gdje je špilja. No, ni ovo se nije previše poštovalo, a najveći kazin dogodio se 1937. kada je lokalni tisak izvijestio kako je „jedna besramna strankinja odlučila da se kupa posve gola pred mnogim domaćim kupačima“. Rat časnih sestara i kupača traje godinama, katanac s Buže sitnica je prema njihovim nesporazumi-

Na Dančama su se događale najveće drame. Časne sestre i građani dugo su vremena međusobno ratovali. Zanimljivo da je Općina Dubrovnik godinama plaćala časnim sestrama najam za kupalište, jer su one od starina polagale vlasničko pravo na čitav obalni pojas Danača. Baš kao i Komarda, Danče su prvotno bile namijenjene ženama, no i ovdje su muškarci dolazilia da ih nitko nije pozvao

22 Povijesne zanimljivosti

Na Komardi je bio nesnosan smrad zbog obližnje klaonice i štala za konje vojnika

ma. Tako su časne sestre 1912. godine zatvorile prolaz do kupališta, jer im štetu u vrtovima čine djeca, ali i ovce koje im ulaze. Potom opet zatvaraju prolaz 1925. godine. Ovoga puta čak i Plivački klub Jug, koji održava treninge na Dančama, traži pomoć Općine. Časne sestre se pravdaju govoreći kako su oduvijek bile susretljive prema kupačima, ali da ne mogu podnijeti da im oni u kupaćim kostimima dolaze pred samostan i u kapelicu. Također, ne slažu se ni s kabinama za presvlačenje plivačica Juga, jer to nije mjesto predviđeno za kupačice. Dančari pak s druge strane govore kako časne sestre ne mogu biti vlasnice pomorskog dobra, jer je to javno dobro prema kome mora postojati slobodan prolaz. Zvuči poznato, zar ne? No, bitka traje i dalje. Tako 1927. godine Dančari skupljaju potpise protiv časnih sestara, te organiziraju prosvjed. Naposljetku, tek 1930. godine dolazi do rješenja kada se utvrđuju granice samostana časnih sestara i puta kojim kupači mogu nesmetano prolaziti. Inače, Dančari svoju republiku osnivaju 1919. godine, a ni to nije prošlo bez trzavica. Lokalni tisak ovako izvještava o dančarskoj zastavi: „Tamo se vrlo često vije neka crvena zastava: koja sliči komunističkoj, sa dva slova R.D., što znači Republika Danče“. Zanimljivo kako svi ovi sporovi traju na Dančama dok istovremeno Vaterpolski klub Jug, osnovan upravo na tom kupalištu, postaje višestruki prvak države. UVALA SUMARTIN Uvala Sumartin, odnosno Uvala Lapad nije bila atraktivna za kupanje sve dok 1912. godine nisu napravljene kabine za presvlačenje. Uz plažu je postojao i jednostavan ugostiteljski objekt koji je vodio Simo Srijemsi. Nakon Prvog svjetskog rata novi vlasnik plaže postaje Srpska centralna banka za Primorje, odnosno Srpska banka d.d. u Zagrebu, filijala u Dubrovniku te nastoji dodatno urediti plažu. Gradi dodatne kabine za presvlačenje, a s radom počinje i gostioničarsko-krčmarski obrt koji vodi Slavko Maričević zvan čika Slavko. Neprekidno se grade dodatni kupališni sadržaji, a najpoznatiji će se dogoditi 1937. godine kada arhitekti Ivo i Ante Grgić projektiraju armiranobetonski tobogan koji bi „internacionalnoj publici pružio priliku nove razonode“. Nakon dovršetka tobogana i svih drugih radova, uvala Sumartin reklamira se kao velika

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

Šetači s Porporele nisu htjeli na klupama vidjeti kupače

pješčana plaža koja svojom infrastrukturom, ugostiteljskim i sportskim sadržajima turistima nudi komfor modernog kupališta. ZAKLJUČAK Kako vidimo iz ovog teksta, oduvijek su postojali raznorazni prijepori na dubrovačkim plažama. Jedni su zagovarali jednu stranu, drugi su bili protiv. Tako je i danas s Bužom kada jedni govore da ju treba zaključavati dok drugi smatraju da se pod krinkom sigurnosti sutra mogu početi zaključavati sve plaže. I jedni i drugi su (donekle) u pravu. Da se Buža zaključavala, tragedija bi se izbjegla. Ali nije Buža jedino mjesto gdje su se događale ovakve tragedije. Krajem prošlog stoljeća na Dančama se dogodila slična tragedija, također po lebiću. Znači li to da bi i Danče trebalo zaključavati? A što tek reći za Boninovo? Da se tamo podigne ogromni zid, možda bi dio ljudi koji su izvršili suicid još uvijek bio s nama. Ali je li to rješenje? Taj ogromni zid bi nagrdio cijelo Boninovo, zauvijek mu uništio estetiku. Naravno da bi imao smisla ako bi spasio bar jedan život, a opet tko zna bi li? Može se čovjek baciti i s neke zgrade, ubiti i na neki drugi način, ne treba mu Boninovo za taj čin, a opet mu je nekako upravo Boninovo nadohvat ruke. Zaista, teško je biti pametan. Osobno nikad nisam za zabrane, nego za prevenciju, ali slažem se da se ova tragedija ne bi dogodila da je Buža bila zaključana.

O Porporeli ondašnji mediji također pišu da ima probleme s čistoćom. No domaći i stranci svejedno dolaze uživati u morskom zraku. No, i tu se vode rasprave između kupača i šetača. Šetači traže od Općine da kupačima zabrani kupanje poslije 15 sati, jer su „klupe mokre zbog kupača koji se na njima sunčaju i ostavljaju svoju robu“

Tobogan na plaži u Lapadu izgrađen je kako bi „internacionalnoj publici pružio priliku nove razonode“

Kolumne 23

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Piše Mario Klečak

SUCI U PAKETU Dok hrvatska ljevica već tjednima uzdiše i pali svijeće racionalnosti, akonto što je premijer u prosincu 2025. na sjeverozapadu BiH položio kamen temeljac za franjevački samostan Presvetog Trojstva, vrijedan skromna dva milijuna hrvatskih eura, u istočnom dijelu istog entiteta se ne gubi vrijeme na sitniš niti duhovnost. Srpski predsjednik Vučić u Trebinju je otvorio bolnicu, a usput, onako nehajno, iznova obeć’o i aerodrom od dvjesto milijuna eura. Naša ljevica, kojoj se ruše snovi o sekularnoj državi, zgraža se zbog ulaganja u kamen, križ i studente u susjednoj zemlji, dok Vučić u Trebinju gradi snove, od betona. Nema veze hoće li avion ikad sletjet, bitno je da se zna ‘ko uzlijeće. Niti je Vučića briga, kakvu će vodu pit buduće generacije grada susjedne mu države, ili hoće li aerodrom ikad imat putnike. Bitno je, da svaki srpski avion koji poleti prema svojoj srpskoj enklavi, bude simbol suvereniteta, kontrole i blagog podsjetnika ‘ko ovdje crta karte. I dok se u nas raspravlja, je li samostan ideološki problem, tamo se bez dileme planira infrastruktura moći. A nas neka čuva- Presveto trojstvo. Inicijativa stranke MOST, o izmjeni Ustava radi zaštite gotovine i obrane od zlog duha digitalnog plaćanja uskoro stiže u Sabor. Društvo bez gotovine, poručuju iz MOST-a, društvo je u kojem se građane može isključiti, nadzirati i uvjetovati – ukratko, raj za svaku vlast koja voli znat ‘ko je i kad nešto kupio po punoj cijeni, a ‘ko na akciji. MOST, naravno, takvu Hrvatsku ne prihvaća. Oni se, skromno i nenametljivo, već vide kao buduću vlast, pa žele na vrijeme spasiti papirnati novac, taj posljednji simbol slobode, privatnosti i kuverata bez adresa. Nakon što su provjerili da se Gotovina piše malim g, spremni su braniti keš do zadnjeg Eura i Centa, ovisno o emocionalnom stanju birača. Zagovornici bezgotovinskog društva, s druge strane, tvrde da je pravi problem u motiviranju primatelja mita da prihvate karticu ili uplatu na račun, jer takva tehnologija, čudno, još nije izmišljena. Ipak, čovjek

se snađe: kupiš kamion cimenta, nekoliko paleta betonskih blokova i fino ih dostaviš svome dobročinitelju. Ipak, ni to više nije sigurno; nova fiskalizacija čak vidi kad ti nastaviš živjet u stanu, a tvoj dobročinitelj digne treći kat. Što onda preostaje ljubiteljima keša? Zelene pijace, sajmovi, buvljaci – sveta trojica legalnog šverca, gdje se još uvijek možeš osjećati kao slobodan čovjek dok kupuješ domaći sir bez računa i istine. Zato je njima gotovina simbol slobode i privatnosti, jer s bokunom papira plaćanje ostaje anonimno. Jer što HDZ, HNB i svemirski komunikacijski sateliti imaju znat kupuješ li ti pršut, rakiju ili pet kila krumpira? Ima i ta mjesta! Zbog spolne diskriminacije djevojčica u osnovno-školskim udžbenicima, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, odlučila je hrabro zaroniti tamo gdje se politika rijetko usuđuje – ravno u korijen riječi. Problem je, naime u - stidnici. Ta riječ, kaže gospođa, u svom korjenu nosi stid, a stid je očito najveći neprijatelj ravnopravnosti. Možda čak opasniji od inflacije, demografije i zdravstva zajedno. Zato je predložila Hrvatskom liječničkom zboru, da s jezikoslovnom strukom razmotri preimenovanje stidnice u - vulvu. Jer ako nešto taktično preimenuješ, problem je riješen. Javnost je, očekivano, reagirala u nevjerici; je li moguće da ne’ko prima plaću iz proračuna da bi onoj stvari dao novo ime? I to dok djeca nemaju tople obroke, a škole grijanje. U cijelu raspravu uključio se i jedan ugledni psihijatar, vidno zatečen činjenicom da je medicinska terminologija postala poprište ideološke borbe. Ako već ne može stidnica, predlaže on, neka se riječ u duhu novog svjetonazora preimenuje u – Sutjeska. Naravno, ne ona vulgarna partizanska, nego prava, hrvatska. Jer prema Hrvatskoj enciklopediji, sutjeska je klanac ili klisura, uska i duboka dolina strmih stjenovitih strana, nastala prevladavanjem dubinske erozije nad bočnom. ruku na srce; zvuči ozbiljno, znanstveno i

u duhu jezika. Usto, nema stida, nema diskriminacije, samo - geomorfologija. Djeca će učit geografiju, biologiju i ideologiju u jednom satu. Sve riješeno! Dugogodišnji sudac Vrhovnog suda Damir Kos, napokon je izgovorio svetogrđe hrvatskog pravosuđa: da političke stranke žele imati šape na sucima. Šok i nevjerica! K’o da je rek’o da je more slano ili da se izbori dobivaju marketingom, a ne programima. A jedina razlika je u tome, kaže gospar Kos, što se to prije radilo potajno, ispod stola, dok se danas radi javno, na konferenciji za medije. Tako premijer u maniri prosvijećenog upravitelja sustava najavljuje, da će se čelni ljudi pravosuđa birat vezanom trgovinom u paketu. Sudbena vlast time nije samo ponižena, ona je jednostavno stavljena na rasprodaju, a u javnosti se stvara dojam, kako politika ima moć nad sudovima. Ma nemojte, kažu s ljevice, ne stvara se tu dojam, nego se potvrđuje činjenica. Pravna država je odavno reallity show, samo što suci još uvijek glume da ne znaju ‘ko im piše scenarij. Naravno, stranku na vlasti to nije nimalo uzdrmalo. Brzo se javio neimenovani, ali vrlo glasni dužnosnik, koji je gospara Kosa podsjetio na njegov grijeh iz mladosti, kad je bio ustavni sudac iz kvote SDP-a. I tad se čudom čudnim, nije bunio. Jer kad te politika postavi, to je zbog stručnosti, a kad te ne’ko pritišće šapama, to je napad na demokraciju. Pouka je jasna: šape su vazda iste, samo se vlasnici mijenjaju. A sudstvo i dalje ponosno tvrdi da je neovisno – dok poslušno daje šapu.

24 Intervju

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

DORA TAMARI-TUTNJEVIĆ:

„U Japanu mi najviše nedostaju tata, Kinder Bueno i ljepota Dubrovnika“ Dora Tamari-Tutnjević kći je oca Hrvata, poznatog fotoreportera Željka Tutnjevića, i majke Izumi Tamari Tutnjević, Japanke koja se doselila u Hrvatsku i profesorice klavira. U sebi je tako utjelovila dva svijeta jer, kako kaže, Hrvatska je najekstrovertiranija zemlja na svijetu, a Japan najintrovertiranija. Odrasla je u Dubrovniku, već devet godina živi u Japanu, živjela je još i u SAD-u, Berlinu, Amsterdamu, Hong Kongu, Londonu gdje je magistrirala, Indoneziji, živjela je na brodu koji je proputovao svijet... Radi kao interkulturalna integratorica, dakle olakšava komunikaciju, razumijevanje i suradnju među osobama iz Japana te SAD-a i Europe, i tako pomaže premostiti jaz koji proizlazi iz različitih jezika, običaja, vrijednosti i perspektiva. U razgovoru za Dubrovački dnevnik govori o životu u Japanu, kulturološkim razlikama, ali i lekcijama koje je iz njih naučila Vi zapravo ‘pomirujete’ kulture. No, i sami ste na -Da, Japanci se ne moraju suočavati sa susjedima. neki način ‘sudar kultura’; otac vam je iz Hrvat- Nemaju kopnene susjede, svi su preko mora. Imaju ske, majka iz Japana. Koliko je to odredilo vaš put? svoj mir i tišinu što ih čini drugačijom kulturom, ali s -To je temelj mog života. Od malena sam bila fascinira- druge strane ponekad ne shvaćaju potrebu imanja na razlikama i sličnostima među kulturama, a sigur- i drugačijih utjecaja. no je utjecalo i to što sam odrasla s roditeljima kojima je bilo drago zbog te kulturološke razlike. No, kad Koje su ključne kulturološke razlike između Hrsam malo izašla iz tog obiteljskog okruženja, shva- vatske, odakle je vaš otac, i Japana, odakle potila sam kako nije tako u svakoj obitelji. Naime, mno- tječe vaša majka? ga djeca iz bikulturalnih obitelji ne govore oba jezi- -Temeljna razlika je u temperamentu. Hrvati su, naka, dok je kod nas to bila najnormalnija stvar. U Japa- vodno, najekstrovertiraniji narod na svijetu. Ili barem nu mi se na neki način čude jer govorim oba jezika, u Europi, po istraživanjima. A Japanci su najintroverdakle i hrvatski i japanski, plus engleski jezik. Jer ta- tiraniji, navodno! U Japanu su jako suzdržani u izramo se roditelji često muče naučiti djecu oba jezika žavanju. U Hrvatskoj se ljudi izražavaju strastveno i pa im nije jasno kako mogu tečno govoriti na različi- naglašeno, smiju se, govore povišenim tonom, pa i tim jezicima. No, shvatila sam kako mnogi od tih ro- psuju. U Japanu se ne bih mogla naljutiti onako kako ditelja tjeraju djecu da govore te jezike, a kad se dije- se naljutim ovdje. To bi prilično preplašilo ljude. (smite na nešto tjera, onda ono to odbija. Nas su oba ro- jeh) Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim koliku vaditelja poticala da govorimo oba jezika, bili bi pono- tru smijem upaliti, a da pritom ne izgorim stvari. Tasni kad bismo načuli nove izraze, to je kod nas bilo kođer, razlike vidim i u načinu izvršavanja zadataka. obiteljsko veselje. Japanci navodno imaju izraženu radnu etiku. Multikulturalnost je bogatstvo. Ona, na neki na- - Da, u Japanu imaju iznimno visoku radnu etiku i izničin, obogaćuje pojedinca, širi njegove vidike i zna- mno visok standard izvršavanja rada. nje. Koliko je ta multikulturalnost vas osobno obogatila? A kad nas je više ‘laganini’. -Jako. Ona predstavlja i znanje, i bogatstvo duha. To je -Tako je, i to je možda i bolje za mentalno zdravlje. Neposebno naglašeno u Europi – zemlje su drugačije, ma velikih pritisaka, no ako nešto odlučite napravia prilično su blizu. U Japanu je to malo teže objasniti. ti, ima dosta prepreka. U Tokiju je lako obaviti stvari koje ste zacrtali, bez velike nervoze ili čekanja. ImaJer je Japan izdvojen, otok je. ju jako stabilnu infrastrukturu i organizacija im je de-

Piše Ivona Butjer Mratinović foto ŽELJKO TUTNJEVIĆ

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

„Hrvati su, navodno, najekstrovertiraniji narod na svijetu. Ili barem u Europi, po istraživanjima. A Japanci su najintrovertiraniji, navodno! U Japanu su jako suzdržani u izražavanju. U Hrvatskoj se ljudi izražavaju strastveno i naglašeno, smiju se, govore povišenim tonom, pa i psuju. U Japanu se ne bih mogla naljutiti onako kako se naljutim ovdje. To bi prilično preplašilo ljude“ (smijeh)

finitivno jača strana.

Intervju 25

jesti obrok u centru Tokija, točnije u najskupljem dijelu Tokija, nego u Dubrovniku.

U kakvom životnom stilu se duhovno više nalazite, japanskom ili hrvatskom? Koji temperament Koliko ćete eura, u prosjeku, izdvojiti za obrok u vam više odgovara? najskupljem dijelu Tokija? -Rekla bih da to ovisi o situaciji. Kad se radi o zabavi, -U Japanu postoji cjenovna razlika kod ručka i kod veHrvati su iznimno dobri u izražavanju veselja, volje- čere. Ručak je nešto jeftiniji. Neki jeftiniji ručak bi konju života, hedonizmu, druženju i opuštenosti. Du- štao oko 8, 8 i po’ eura. Neki dan sam s prijateljicom brovnik ima more, sunce, generalno nije velika sre- ručala u skupljem dijelu Tokija, ručak sam platila 11 dina i ljudi se poznaju međusobno što može biti lo- i po’ eura. Ako bi se radilo o nekoj posebnoj prilici i še, ali uglavnom je pozitivno jer ste opušteniji. Meni proslavi, za ručak biste izdvojili oko 28 eura, to bi bio to odgovara, više se volim izražavati ‘na hrvatski na- nekakav skuplji standard. Za večeru možete ići koliko čin’. Ovdje se ljudi druže, zajedno piju, jedu, razgo- god visoko želite. Neke standardne cijene bi bile oko varaju satima za stolom, meni to jako odgovara. No, 35 eura po osobi, a ako biste večerali na nekom zaiako trebam nešto obaviti, draži mi je japanski način. sta ekskluzivnom mjestu, izdvojili biste oko 55 eura. Kad nešto krenem raditi, ne stajem dok ne završim, a u Japanu je podrška sredine i uopće infrastruktu- To su cijene o kojima ovdje možemo samo sanjati. re u izvršavanju ciljeva dosta kvalitetna. U Hrvatskoj Koliko iznosi prosječna godišnja plaća u Japanu? to ide nešto teže. -U Japanu se plaće baš i ne povisuju zbog čega se tamo dosta negoduje. Godišnja plaća tamo iznosi oko Mi ovdje u Dubrovniku dosta govorimo o cijena- 4 milijuna jena, to je oko 23 tisuće eura. ma. Kažemo da smo najskuplji, u Hrvatskoj sigurno, među najskupljima smo i u Europi. Kakve su Kako izgleda duhovni ‘mindset’ kod Japanaca? Čicijene u Japanu? ni se kako Hrvati, a naročito Dubrovčani, vole po-Pa ja bih rekla kako je Dubrovnik među skupljima u kazivati status, vole pokazati skupu bursu, dobar svijetu. (smijeh) Što se tiče cijena u Japanu, potreb- auto, vole pokazati kad ‘imaju’. no je navesti nekoliko činjenica da bi se shvatio kon- -U Japanu bi skromnost bila vrlina. Ima, naravno, i tatekst. Japanski jen trenutačno nije jak – jedan euro mo ljudi koji vole pokazivati stvari koje imaju, no kaje 180 jena. Euro i dolar su prilično jaki u odnosu na žu kako su to uglavnom ljudi koji su se nedavno pojen. Druga činjenica je ta da je bila inflacija u svijetu, čeli bogatiti. Oni znaju pokazivati brendirane stvari i kako u Hrvatskoj, tako i u Japanu. Također, cijene su statusne simbole, što je u suprotnosti s američkim se snažno povisile nakon pristupanja Hrvatske u EU. bogatašima koji ne pokazuju da su bogati. No, geneSve to doprinosi situaciji u kojoj je meni jeftinije po- ralno je u Japanu skromnost vrlina i ljudi vole govori-

„Hrvati su iznimno dobri u izražavanju veselja, voljenju života, hedonizmu, druženju i opuštenosti. Meni to odgovara, više se volim izražavati ‘na hrvatski način’. Ovdje se ljudi druže, zajedno piju, jedu, razgovaraju satima za stolom, meni to jako odgovara. No, ako trebam nešto obaviti, draži mi je japanski način. Kad nešto krenem raditi, ne stajem dok ne završim, a u Japanu je podrška sredine i uopće infrastrukture u izvršavanju ciljeva dosta kvalitetna“

26 Intervju

„Neki jeftiniji ručak u Japanu bi koštao oko 8, 8 i po’ eura. Neki dan sam s prijateljicom ručala u skupljem dijelu Tokija, ručak sam platila 11 i po’ eura. Ako bi se radilo o nekoj posebnoj prilici i proslavi, za ručak biste izdvojili oko 28 eura, to bi bio nekakav skuplji standard“

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

ti koliko su malo nešto platili. ‘Vidi, kupio sam majicu za šest eura!’. (smijeh) U Japanu je važno ne isticati se previše u odnosu na sredinu, Japanci vole prikazivati kako su svi jednaki, čak i kada to i nije tako. Ako se previše ističete, to zna izazvati negativnu pozornost.

je naći pravu višnju u pecivu. Obožavam štrudel od višnje. Tata mi je iz tri različite butige donio štrudel, no ni u jednom nema prave višnje. Tako da sam počela praviti svoj.

Što vam iz Hrvatske najviše nedostaje kad se vraDubrovčani sve češće idu na daleke destinacije, tite u Japan? među njima je i Japan. Kakve su tu turističke per- -Tata. I Kinder Bueno! (smijeh) Volim hrvatsku sol, merspektive, koliko Hrvati dolaze u Japan? melade, med, mjendule, smatram kako su jako do-U Japanu svake godine dolazi sve više turista i puno bre kvalitete. Obitelj mi, naravno, nedostaje. Ponekad se ulaže u turističku promociju. Tu i tamo čujem naš osjetim tu nostalgiju prema ljepoti Dubrovnika. Tokio jezik. Prošli mjesec sam u hotelu susrela jednu oso- je jako utilitaran grad, ne prioritizira ljepotu i duševbu koja se na hrvatskom jeziku obraćala svom djete- ni mir toliko kao efikasnost. Tamo je sve optimiziratu, pitala sam ju je li tu turistički, kazala je kako je tu no za efikasnost, sve se podređuje i toj razgranatoj zbog konferencije. Upoznala sam se s jednom tako- prometnoj mreži bez koje Japan ne bi bio to što jest. đer Dorom iz Hrvatske, isto je tu bila zbog znanstve- Kamioni stalno voze, vlakovi dolaze navrijeme, mone konferencije. Sprijateljile smo se. Nađemo pone- žete točno isplanirati svoj put u minut. To je tolika inkad neke Hrvate u Japanu, ali u tom moru ljudi, a To- frastruktura! Fotografi u Japanu koji su osjetljivi na kio ima više od 40 milijuna stanovnika, Hrvata vjero- estetiku prigovaraju da im je teško fotografirati lijejatno ima i puno više nego što ih ja susrećem, no vje- pe fotografije jer ima puno žica koje idu preko grada. rojatno ne idemo na ista mjesta. Kad u Dubrovniku gledate u nebo, nećete vidjeti žice, u Japanu su one posvuda. U Japanu je malo obradivih površina, većinu teritorija zauzimaju planine... Dakle, u svakom kaosu se nađe bokun reda, a u -Da, i zbog toga Japan oko 70 posto stvari uvozi izvana. svakom redu bokun kaosa. -Tako je svugdje. Živjela sam u mnogo zemalja pa me Mi ovdje imamo tu lokalnu hranu, lokalnu proi- ljudi znaju pitati koja mi je najdraža. Obično odgovozvodnju. Nedostaje li vam to kad odete u Japan? rim – ovisi u kojem kontekstu. Svaka sredina ima svoRecimo, domaće maslinovo ulje. jih dobrih i loših strana, a ako bih se samo fokusirala -Volim tu hrvatsku eko proizvodnju i obiteljska gos- na nedostatke, ne bih nigdje uspjela živjeti. No, lokalpodarstva, mislim da je to jedna kvalitetna priča. No, ne stvari su u pravilu svugdje najbolje. Naučila sam mislim kako su, prije nego što smo pristupili EU, ti da mi ne nedostaju negdje drugdje jer ta druga sredomaći proizvodi bili puno dostupniji. Ponekad tata dina također ima svoje lokalne stvari. od prijatelja koji se bavi domaćom proizvodnjom na- Najveću nostalgiju za Europom sam osjećala tijebavi određene proizvode i to su zaista namirnice vr- kom pandemije Covida jer tri godine nisam mogla hunske kvalitete. No, takve je stvari postalo jako teš- doći, mjere su bile prilično stroge. U Japanu nikada ko naći u supermarketu. Ne znam je li to samo moja nisam kupovala europske stvari, primjerice slatkinostalgija jer je prošlo puno vremena otkako ne živim še, premda ih ima. No, obično su jako skupe, a i nisu ovdje, ali mislim kako je kvaliteta proizvoda u super- najsvježije. Primjerice, u Belgiji sam kupovala čokomarketu jako pala. Prije sam se veselila kad bih jela ladu koju sam plaćala euro po pločici, u Japanu je ta namirnice koje su imale okus prirode, domaće me- cijena šest puta veća. so i sl., a sada je teško naći nešto što ima jako dobar Hoću reći, lokalne stvari je najbolje jesti tamo odaokus, što je dozrelo na suncu i što nema aditiva. Dok kle potječu. A tijekom pandemije Covida imala sam sam živjela ovdje, voljela sam čak i proizvode iz pe- tu nostalgiju. Osjetila sam ‘nestašicu Kinder Buena’ kare. Danas je teško naći ta kvalitetna peciva. Teško unutar sebe same. (smijeh) Kad sam došla ovdje, kupovala sam velike pakete Kinder Buena, stan je bio pun te čokoladice, ponijela sam je u Tokio. No, naposljetku sam shvatila da ne trebam to raditi, da jednostavno u tim stvarima mogu uživati dok sam tu. Uz to, nedostajala mi je i prelijepa dubrovačka arhitektura. Što bi Dubrovnik mogao naučiti od Japana? -Mislim da je puno toga što svijet može naučiti od Japana, pogotovo od Tokija koji je najveći grad na svijetu, kada govorimo o broju stanovnika. Puno se stvari tamo radi na visokom nivou. No, ono što se ističe je rad na tome da svi imaju jednake prilike. Mada to nije stopostotno, ali taj se trud na jednakosti vidi na svakom koraku. Primjerice, tamo je svaka škola istog standarda, veličine, oblika... Ti su standardi toliko ujednačeni u svakom japanskom gradu. Meni je jasno zašto Dubrovnik pokušava graditi elitni turizam, on je dio Mediterana gdje dolaze bogataši s jahtama, on ima svoje prilike koje treba iskoristiti, ne smije kaskati za ostalim mediteranskim destinacijama. Ali onda vidim i koliki je tu jaz između onoga što može platiti lokalno stanovništvo i onoga što plaćaju turisti.

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

„Volim hrvatsku sol, mermelade, med, mjendule, smatram kako su jako dobre kvalitete. Obitelj mi, naravno, nedostaje. Ponekad osjetim tu nostalgiju prema ljepoti Dubrovnika. Tokio je jako utilitaran grad, ne prioritizira ljepotu i duševni mir toliko kao efikasnost. Fotografi u Japanu koji su osjetljivi na estetiku prigovaraju da im je teško fotografirati lijepe fotografije jer ima puno žica koje idu preko grada. Kad u Dubrovniku gledate u nebo, nećete vidjeti žice“

Jer se cijene uglavnom namještaju po špagu Britanca, a ne lokalca. -I to bogatog Britanca! Dubrovnik je postao nezaobilazna destinacija na ruti bogatih gostiju. Kada gledam cijene u hotelima tijekom visoke sezone, nevjerojatne su mi. U Japanu je teško naći hotele tog cjenovnog ranga. I sve je to u redu, no to je ujedno i jedan sasvim drugačiji kontekst od onoga u kojem živi lokalno stanovništvo. Japanski pristup bi sigurno bio drugačiji i tražio bi način za stvaranje većih i jednakijih prilika i za ljude koji tu žive.

Intervju 27

šavala ‘pročitati’ što stoji iza njihovih riječi ili ponašanja. Zapadnjaci često kažu kako se u Japanu očekuje da drugima ‘čitate misli’. No, nije to baš čitanje misli. To je razmišljanje o kontekstu. I mi ovdje to radimo, primjerice u romantičnim situacijama ili s bliskim osobama – pokušavate shvatiti kako se osoba osjeća, jer ne može se uvijek izreći sve što mislite i osjećate, i to vas još više povezuje. U Japanu to morate raditi i s ljudima koji vam nisu bliski ili ih površnije poznajete, morate iščitavati iz konteksta kako se ta osoba osjeća.

Puno ste putovali. Kažu kako se iz putovanja uči, Kako razmišljate o svojoj budućnosti? Obično upoznajete različite kulture, ljude, različite pro- ljudi, kad su mlađi, idu za radom i stvaranjem, file ljudi. Što ste iz toga svega naučili? pa im odgovaraju veliki gradovi u kojima imaju -Rekla bih da sam naučila jako puno. Moj cilj u živo- više prilika, primjerice jedan Tokio. Kasnije, katu je moći uspješno se suočiti s bilo kojom situaci- da traže mir i kada žele usporiti, više im odgojom. Danas se mogu suočiti s pripadnikom bilo koje vara Hrvatska. Dosta ljudi iz svijeta ovdje dolakulture, rase ili socijalnog ranga. Mislim kako sam zi umiroviti se, uživati u miru, moru, prirodi, sponaučila jako puno stvari, teško je to sažeti u nekoli- rijem načinu života o kojem smo već razgovarako rečenica, ali vjerojatno je najvrjednija ta što sam le. Razmišljate li o povratku? naučila puno o ljudskoj duši i ljudskom ponašanju. -Osjećam se kao da sam na prekretnici. Prošle godiKao što sam već spomenula, dolazim iz Hrvatske ne sam prestala raditi, također dosta sam putovala koja je najekstrovertiranija država po kulturnoj psi- po svijetu, kako bih shvatila tko sam i što želim. Išla hologiji, a živim u najintrovertiranijoj. Shvatite kako sam u Kambodžu, Indoneziju, Ugandu, SAD... Posjeto nije suprotnost, to su samo dvije različite kraj- ćivala sam ljude koje poznajem i razmišljala sam o nosti istog spektra. Biti suptilan je u japanskoj kul- tome što želim. Moja majka je preminula 2023. godituri vrlina, u Hrvatskoj je jača ekspresivnost. Nau- ne. Kada izgubite roditelja, shvatite da imate ogračite pristupiti ljudima s različitim temperamenti- ničeno vrijeme s ljudima koje volite pa pokušavam ma i odnositi se prema širem rasponu ponašanja. provesti više vremena tu. Razmišljala sam o preseKad sam se preselila u Japan, bila sam zbunjena nji- ljenju u Europu kako bih bila bliže obitelji. Doduše, hovim suptilnim mentalitetom. Kad bi netko bio ja- u Dubrovniku ne vidim previše prilika za povezivako tih, ne bih znala kako voditi razgovor, nisam ga nje raznih kultura koje bih htjela ostvariti u ovom znala shvatiti. U Hrvatskoj, ali i u Nizozemskoj gdje stadiju života, ali možda bih to drugdje mogla. U žisam završila svoj bakalaureat, ne bavimo se stva- votnom periodu od 18. do 28. godine sam puno plarima koje nisu iskazane. Vodimo se onim – ako ljudi nirala, no uvijek bi se u zadnji trenutak dogodilo nenešto žele ili misle, reći će nam. To je pravilo na ko- što neočekivano i promijenilo mi planove. Nisam nije sam navikla. Onda odem u Japan i potpuno dru- kada očekivala da ću završiti u SAD-u na razmjeni gačiji mentalitet, pa mi tamo kažu – zar ne možeš tijekom srednje škole, no ljeto prije natječaja sam razmisliti kako ljudi razmišljaju? Kako to da ne po- upoznala djevojku koja je pošla u Ameriku preko stikušavaš shvatiti kako ljudi razmišljaju, bez da ti to pendije pa sam se prijavila i pošla. Za školu u Berlikažu? (smijeh) Meni je to bio veliki šok, nisam htje- nu nisam ni znala da postoji, ali sam je našla mjesec, la pretpostavljati kako se netko osjeća, jer sam ov- dva prije nego što sam se prijavila - na Wikipediji. dje navikla drugačije, nisam htjela biti nepristojna. Isto je bilo i sa školom u Nizozemskoj jer se otvoriNo, ispadala sam nepristojna time što nisam poku- la taman te godine kad sam se prijavljivala. Nisam očekivala ni da ću poći u Hong Kong, trebala je biti Australija jer je moja škola imala dogovor s njima o studentskoj razmjeni. Djevojka starijeg brata je zatrudnjela pa mi je majka rekla da će mi platiti kartu, ali da idem na sjevernu hemisferu, ne južnu. (smijeh) I pošla sam na sjevernu, ali sam na kraju dobila stipendije i mogla sam platiti karte, pa nije bilo ni važno. Nakon završetka fakulteta planirala sam poći na doktorat u Ameriku, no pošla sam raditi u Japan. Nakon Japana sam vjerovala kako ću završiti akademiju u Velikoj Britaniji, no shvatila sam da to nije za mene pa sam otišla na put oko svijeta s Peace Boatom. (smijeh) Kaže se kako ‘onoliko koliko jezika znate, toliko ljudi vrijedite’. Znanje imate, a život vas uvijek negdje odvede. -Tako i živim. Nikad ne znam gdje ću završiti. Mislila sam kako ću se iz Japana preseliti vrlo brzo, no ostala sam tu devet godina. A sad kada sam se pomirila da ću živjeti u Japanu dulje vrijeme, počinjem se seliti. (smijeh)

28 Kolumna Škura bura

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

Nije svaka investicija napredak

Gradnja aerodroma u Trebinju nema nikakve ekonomske logike Aerodrom u Trebinju nema ama baš nikakve ekonomske logike. Ne samo da ne bi pomogao u ekonomskom napretku Istočne Hercegovine, nego upravo obratno – unazadio bi je, prouzročio ogromne dugove, a istovremeno povećao cijene Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je posjetio Trebinje i pritom kazao kako su spremni financirati gradnju aerodroma u tom gradu s financijskom injekcijom od 200 milijuna eura. Zaključio je kako novci nisu problem, nego dozvole vlasti u Bosni i Hercegovini. Nećemo se u ovom tekstu osvrtati na ekološke utjecaje gradnje aerodroma odnosno na moguće onečišćenje izvora Omble, već ćemo pogledati financijske aspekte, odnosno činjenicu ima li gradnja aerodroma u Trebinju ikakve ekonomske logike. U blizini Trebinja već sada ima nekoliko aerodroma. Onaj najveći je u Dubrovniku, a tu su i Tivat, Podgorica te Mostar. Planovi su da aerodrom u Trebinju bude pozamašnih kapaciteta. Terminal bi bio za čak 250 tisuća putnika, a pista duga 3500 metara. Prvo pitanje koje se nameće - gdje će Trebinje naći potrebnu radnu snagu za aerodrom? Da bi se radilo na aerodromu, dobar dio radne snage mora imati vrhunsko obrazovanje i stručnost. Uzmimo da će nekako ipak uspjeti riješiti ovaj problem. Sljedeće pitanje koje dolazi jest koje će linije letjeti za Trebinje. TREBINJE BI TREBALO BRUTALNO SPUSTITI GAĆE Naravno, prva je za Beograd, ali koliko tih linija može biti tjedno posebno u zimskim mjesecima? Banja luka je znatno veća od Trebinja, a tjedno zimi ima svega dva leta za Beograd. Da bi aerodrom u Trebinju uopće išta mogao raditi, morao bi dovesti niskotarifne linije i igrati na kartu blizine Dubrovnika i hrvatske te crnogorske obale. Dubrovačka zračna luka već ima brojne niskotarifne prijevoznike, čak je baza i za onog najpoznatijeg, a to je Ryanair. Irski prijevoznik ima čak 56 linija u Dubrovniku, a za ovu godinu još planira povećati promet. Ne zaostaje puno ni EasyJet koji je tako-

đer zadovoljan svojim dubrovačkim linijama. Tu su još Volotea, Vueling, Jet2.com… Od onih najvećih i najpoznatijih europskih niskotarifnih aviokompanija jedini koji nema neke posebne linije za Dubrovnik je WizzAir, ali oni lete za Sarajevo, Split, Podgoricu, Prištinu i Tiranu. Kako onda Trebinje može dobiti bilo koga od ovih kompanija? Jedino da brutalno spusti gaće. Da istim tim firmama naplaćuje znatno manje nego Dubrovnik ili im u krajnjem slučaju ponudi besplatno korištenje aerodroma, samo da lete i dovode goste. Ali gdje je tu ikakva ekonomska logika, kako onda aerodrom uopće može zaraditi za plaće svojih zaposlenika? Ako bi sutra aerodrom u Trebinju i pokušao dovesti neku od navedenih aviokompanija, teško da bi dubrovačka zračna luka mirno promatrala. Učinila bi sve da zadrži ove linije, pa čak i da dodatno spusti cijene kako bi uništila konkurenciju. Na ruku dubrovačkom aerodromu ide i šengenska granica EU na Brgatu, jer zašto bi netko iz zemalja članica tko želi doći na Jadran letio u zemlju koja ne pripada Europskoj uniji? Em mora nositi dodatne dokumente, em za prijevoz do Dubrovnika ili negdje drugo, mora čekati na granici što se ljeti itekako zna produžiti. No, uzmimo u obzir i ovaj teško mogući scenarij - Trebinje je napravilo aerodrom, uspjeli su dovesti svu potrebnu radnu snagu, čak su privoljeli neke niskotarifne kompanije da slijeću u Trebinje. Što bi se dogodilo u ovom slučaju? Naravno, počeo bi se razvijati turizam. Otvarali bi se novi apartmani, restorani, nudile bi se razne ture. Posljedično bi rasle cijene u Trebinju, kako nekretnina, tako i svega ostalog. Grad bi svojim stanovnicima postao sve skuplji za život. Naravno, dio ljudi bi se obogatio, ali i dobar dio bi dodatno osiromašio, jer mu plaća ne bi pratila rast cijena.

Trebinje može dovesti niskotarifne kompanije jedino da brutalno spusti gaće. Da istim tim firmama naplaćuje znatno manje nego Dubrovnik ili im u krajnjem slučaju ponudi besplatno korištenje aerodroma, samo da lete i dovode goste. Ali gdje je tu ikakva ekonomska logika, kako onda aerodrom uopće može zaraditi za plaće svojih zaposlenika?

Piše Maro Marušić foto Denis Kapetanović/ PIXSELL

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

HERCEGOVINA VALJA I ZA BOTOKS Ovakva situacija kakva je sad između Trebinja i Dubrovnika idealna je i za jedne i za druge. Iako nema nikakve političke suradnje između dvaju susjednih gradova, na ekonomskom polju ona godinama cvjeta. Brojni Trebinjci rade u Dubrovniku i s hrvatskom plaćom jako dobro mogu živjeti u svom gradu. Dubrovčani pak imaju koristi od Trebinjaca koji im popunjavaju rupe u onim zanimanjima koja su deficitarna, ali i ne samo to, nego u njihovom gradu koriste brojne jeftinije usluge. Automehaničare, zubare, frizere, kupuju elektronske uređaje, odlaze čak po injekciju botoksa... Brojni meštri iz Trebinja rade na uređenju apartmana u Dubrovniku, žene iz Hercegovine skrbe o starijim i teško pokretnim Dubrovčanima, u Hercegovinu se odlazi na ručkove i večere, gušta se u Karađorđevoj šnicli, bureku, kajmaku i uštipcima, roditelji vode svoju djecu u trebinjski Grad sunca, a Trebinjci vode svoju djecu na kupanje u Župu. I jedni i drugi žive u simbiozi, ovise jedni o drugima i sjajno se nadopunjuju. Ekonomija cvate, iako se po društvenim mrežama međusobno svađaju da su ustaše i četnici. No, jedni bez drugih bi puno teže gurali svakodnevicu.

Kolumna Škura bura 29

E upravo bi aerodrom u Trebinju mogao zeznuti i jedne i druge s tim da bi puno više nafrknuli Trebinjci. Najgora stvar koja im se može dogoditi jest da im Vučić pljune tih 200 milijuna eura i da naprave aerodrom. Cijene svega će im narasti, a neće ih pratiti plaće. Neće im više biti dostatna ni ona plaća koju zarade u Dubrovniku. Sreća po njih da se aerodrom u Trebinju vjerojatno ipak neće izgraditi, nego će Vučić i ostali populističkim floskulama hraniti ego naroda umjesto da mu kažu istinu, a ona glasi - Aerodrom u Trebinju nema ama baš nikakve ekonomske logike. Ne samo da ne bi pomogao u ekonomskom napretku Istočne Hercegovine, nego upravo obratno – unazadio bi je, prouzročio ogromne dugove, a istovremeno povećao cijene. Nije svaka investicija napredak, nego može biti i ogromni uteg. Ovo je klasičan primjer toga. Nadamo se samo da iza čitave ove Vučićeve priče o ulaganjima ne stoji Rusija. Jedino objašnjenje koje ima nekakvog smisla jest da bi Rusija voljela imati ‘svoj’ aerodrom na samo dvadesetak kilometara od zemlje članice NATO-a. Ali ni to ne zvuči previše uvjerljivo, jer svoje aerodromske baze već imaju blizu Poljske, Litve, Latvije, Estonije, Finske…

Iako nema nikakve političke suradnje između dvaju susjednih gradova, na ekonomskom polju ona godinama cvjeta. Brojni Trebinjci rade u Dubrovniku i s hrvatskom plaćom jako dobro mogu živjeti u svom gradu. Dubrovčani pak imaju koristi od Trebinjaca koji im popunjavaju rupe u onim zanimanjima koja su deficitarna, ali i ne samo to, nego u njihovom gradu koriste brojne jeftinije usluge

30 Fotogalerija

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Ana, Azra, Windy, Enija, Vesna, Lota, Gordana i Ankica - prijateljice su se okupile da bi se lijepih zajedničkih dana u CUO, jezični smjer, podsjetile. U razredu nije bilo lako momcima, 29 djevojaka, a samo 2 blažena među njima

Pero i Ćomi - kad se radi, radi se, kad se odmara, opušta se

Tonko, Branka i Ester - nije teško voljenu unučicu paziti, u mirnom je i sunčanom danu od gusta na Stradun voziti

Jasmina i Andro - kad god na posao i s posla hodu ne zaborave “posjetiti” omiljenu župsku nezimogroznu rodu

Fotogalerija 31

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Kike i Zdravko - pa što ako je zima, nije sezona, bar vremena za zajednički ležerni đir Gradom ima

Paula, Božo i Ivona - gospar Grčić ima tek 101 godinu, najstariji je živući festanjul, voli ribolov i slikanje, a bilo mu je drago što su djevojke rado s njim pristale na poziranje

Stipe, Dubravka i Petar feste provedene doma su uvijek ponajviše mile, posao, treninzi i obveze su ih do danas već u Frankfurt vratile

Portia, Marina i Neno - adventski su ukrasi sa Straduna odnešeni, ali su bar kadrovi none i nona s unučicom pored bora u album za uspomenu spremljeni

Daniela i Radan - knjiga Los Tesoros de las Islas de la Libertad (Blaga otoka slobode) o jadranskim otocima izdana je u Meksiku, a izdanje na hrvatskom jeziku čeka izdavača i za objavu priliku

32 Priče o moru i brodovima

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

‘TALIJAN’ KOJI JE STIZAO I U DUBROVNIK

Piše Ivo Batričević foto PRIVATNI ARHIV

‘RIVIERA DEL CONERO’ Kapetanica mu je bila Riječanka, a uz Daksu se sklonio od juga Posebno nam je značajan taj brod jer je na njemu bila naša kapetanica iz Rijeke, Vera Zec, koja je duže vrijeme plovila na ovom brodu na pruzi iz Ancone prema Albaniji, Grčkoj i natrag

Putnički trajekt RIVIERA DEL CONERO je 2006. godine bio na sidrištu tj. zakloništu pored otoka Dakse zbog jakog juga, a plovio je iz Ancone za Krf i Igumenicu, što se može vidjeti i na fotografiji. Posebno nam je značajan taj brod jer je na njemu bila naša kapetanica iz Rijeke, Vera Zec, koja je duže vrijeme plovila na ovom brodu na pruzi iz Ancone prema Albaniji, Grčkoj i natrag. O njoj je snimljen dokumentarni film na HRT-u pod imenom “Barba Vera”. Često je uplovljavala u Gruž i na sidrište pored otoka Lokrum kao kapetanica jahte CHRISTINA O (bivša jahta Aristotela Onassisa). Trajekt RIVIERA DEL CONERO nije nikada uplovio u luku Gruž pod tim imenom, ali jest pod imenima ESPRESSO EGITTO i EGITTO EXPRESS. PLOVIO OD ITALIJE DO EGIPTA S navoza brodogradilišta Cantieri Navali Luigi Orlando u Livornu porinuta je 6. kolovoza 1973. u more novogradnja broj 139. Moderni putnički trajekt od 8975 bruto registarskih tona, bio je dug 126 i širok 18,5 metara te je mogao ukrcati 800 putnika i 280 automobila. Dva Fiat dizel motora ukupne snage 19297 KW su mu preko dvije propele davali brzinu od 19 čvorova. Kršten imenom ESPRESSO CAGLIARI zaplovio je u floti Trans Tirreno Expressa u travnju sljedeće godine na redovnoj putničkoj trajektnoj pruzi iz-

među Livorna i Olbie. U istom brodogradilištu su potom izgrađeni brodovi blizanci: ESPRESSO LIVORNO, ESPRESSO VENEZIA i ESPRESSO RAVENNA. Poslije samo dvije godine plovidbe u Tirenskom moru, ESPRESSO CAGLIARI je uzela u najam, a kasnije ga 1980. i kupila venecijanska Adriatica koja mu je promijenila ime u ESPRESSO EGITTO. Iako odmah započinje ploviti iz Venecije prema Egiptu tek je 1988. u plovidbama zamijenio stariji trajekt ESPRESSO CORINTO koji je još od 1977. do 1981. održavao stalnu, državnim poticajima potpomognutu cjelogodišnju putničko trajektnu prugu između talijanskih jadranskih luka, Jugoslavije, Grčke i Egipta.

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

Trajekt RIVIERA DEL CONERO nije nikada uplovio u luku Gruž pod tim imenom, ali jest pod imenima ESPRESSO EGITTO i EGITTO EXPRESS

RAT U DUBROVNIKU STOPIRAO DOLASKE ESPRESSO EGITTO je nakon šestogodišnje stanke gruškog ticanja ove pruge, od proljeća 1988. zaplovio na pruzi: Venecija, Dubrovnik, Pirej, Iraklion, Aleksandrija, ali nije poput svog prethodnika u špici turističke sezone u srpnju, kolovozu i rujnu, više posjećivao Dubrovnik. Povratne plovidbe su mu trajale 10 dana, a u grušku luku bi uplovio u 11 te bi isplovio u 13 sati. Većina putnika je imala dovoljno vremena za posjetit Grad. Ova je pruga i bila tako planirana da je osim klasičnih plovidbi u sebi sadržavala i sve karakteristike turističkih kružnih putovanja. ESPRESSO EGITTO bi godišnje na ovoj pruzi ticao Dubrovnik 32 puta. Nakon potpune rekonstrukcije 1991. u brodogradilištu Inma La Spezia i pod novim imenom EGITO EXPRESS, plovi zbog dubrovačke ratne kataklizme na modificiranoj pruzi: Venecija, Bari, Pirej, Patras, Iraklion i Aleksandrija, a od 1993. Trst-

Priče o moru i brodovima 33

Drač i od 1994. Brindisi- Patras. Često mijenja plovidbene redove pa tako povremeno plovi iz Brindisija za Igumenicu, iz Barija za Drač, a od 2002. se nakratko vraća u Tirensko more na prugu Genova- Olbia. Ipak, sljedeće godine ponovo plovi između Barija i Drača da bi u lipnju 2004. bio raspremljen u Trstu. Nakon dva mjeseca mrtvog veza, EGITO EXPRESS je prodan panamskom brodaru Adria Ferries za kojeg jedno vrijeme plovi pod imenom RIVIERA DEL CONERO do srpnja 2012., a onda za istu brodarsku kompaniju plovi pod imenom AF MICHELA te održava cjelogodišnju trajektnu prugu Bari - Drač. Trajekt je ponovo prodan brodarskoj kompaniji Trahgetti Delle Isole i mijenja ime u LAMPEDUSA te plovi oko istoimenog talijanskog otoka. I dalje je u plovidbi Crnim morem pod imenom SEABRIDGE za novog vlasnika, vije zastavu države Kamerun te se za vrijeme pisanja ovog teksta nalazi u turskoj luci Trabzon.

Poslije samo dvije godine plovidbe u Tirenskom moru, ESPRESSO CAGLIARI je uzela u najam, a kasnije ga 1980. i kupila venecijanska Adriatica koja mu je promijenila ime u ESPRESSO EGITTO. Iako odmah započinje ploviti iz Venecije prema Egiptu tek je 1988. u plovidbama zamijenio stariji trajekt ESPRESSO CORINTO koji je još od 1977. do 1981. održavao stalnu, državnim poticajima potpomognutu cjelogodišnju putničko trajektnu prugu između talijanskih jadranskih luka, Jugoslavije, Grčke i Egipta

34 Sport

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

GDJE IDE VATERPOLO?

Opet nova pravila i format natjecanja, a stara vizija – koje uopće nema Ljetni sport koji se većinom igra zimi, nema adekvatne TV prijenose niti ikakav marketing, zbog čega nema niti zvijezda u klasičnom smislu kao u nekom drugom sportu. Sport u kojem se pokušava pridobiti nove navijače tako da oni dolaze vaterpolu, umjesto da vaterpolo nekako dolazi njima. Sport u kojem je jako puno utakmica predvidivo i završeno i prije samog početka. Sport u kojem je puno podvodnog kontakta, a u novim pravilima još više kontakta Piše Rafael Barkiđija foto Grgo Jelavić/PIXSELL

Krenulo je novo veliko natjecanje u vaterpolu, krenulo je Europsko prvenstvo u Beogradu. Hrvatska reprezentacija bori se za novu medalju nakon petog mjesta na prošlom Svjetskom prvenstvu u Singapuru. Valja podsjetiti kako smo prije toga, u povijesnoj 2024. godini s tri natjecanja, osvojili svjetsko zlato te olimpijsko i europsko srebro. No, uz sva sportska uzbuđenja, ljubitelje vaterpola okupiraju i neke druge stvari. Naime, nastavio se trend raznoraznih izmjena pravila u ovom sportu. Iako neka od pravila na papiru imaju potencijala, za sada neke vidljive promjene nabolje nisu vidljive, ili još nisu vidljive. Što imamo od smanjenog terena i napada? Mjesecima se već u vaterpolu igra s manjim terenom i vremenom za napad. Podsjetimo, bazen je s 33 metra skraćen na 25 metara. Napad je s 30 sekundi skraćen na 28 sekundi, dok je ponovljeni napad sada 18 sekundi umjesto 20. Bilo je tu još drugih promjena, poput formaliziranog VAR-a i trenerskog challengea, kao

i posebne kapice za golmana-igrača. Cilj ovakve odluke World Aquaticsa bio je, barem tako pretpostavljamo, skratiti plivanje u izmjenama napada, a skraćenim vremenom za napad napraviti utakmicu dinamičnijom. Pretpostavljamo, jer čelnici navedene organizacije do sada nisu donijeli ikakve izmjerljive učinke ili barem ciljeve ovakve odluke. Dakle, stigla je nova odluka bez ikakvog pokrića ili istraživanja. Na papiru ovakvo nešto ima smisla u digitalnim vremenima s kratkom pozornošću. Kraći i brži napadi, manje plivanja, više akcije. Dojam je kako kraće vrijeme za napad nije donijelo toliku promjenu, koliko jest skraćeni teren. Izmjene napada nešto su brže jer vidljivo je manje plivanja. Zbog svega pada više pogodaka na utakmicama. Međutim, otvorio se tu jedan novi problem. Manji teren i kraće vrijeme za napad donijeli su ovom sportu više pogodaka, ali i – još više kontakta. Narastao je broj osobnih pogrešaka, duela u vodi, općenito, napad na postavljenu obranu izgleda dosta zgusnutije. Sve ono što je do sada bunilo gledatelje, pogotovo po-

vremene, sada je još veći predmet zbunjivanja. Uz to, manje je protočne igre i organiziranih akcija, puno napada završava nerezonskim udarcima tek da se pokuša. Vaterpolo je sport u kojem sudac može imati najviše utjecaja na ishod, uz rukomet. Često se dogodi da ni vrhunski vaterpolski poznavatelji nisu sigurni zbog čega je dodijeljen kontra-prekršaj, već nastaviš gledati dalje bez velikog propitkivanja što se dogodilo. Jer takvih situacija je puno u vaterpolskoj utakmici, a sada još više. Dolazimo do zaključka kako će povremeni gledatelji ovog sporta, ili oni koji ga gledaju prvi put, sada biti još zbunjeniji količinom kontakta u bazenu. Lakše rečeno, sada im je još manje toga jasno. A cilj vaterpolske zajednice bi trebalo biti pridobivanje tih neutralnih i povremenih gledatelja, jer broj gledatelja vaterpola opada. Kraći teren i kraći napad vidljiva su, ali ne i velika promjena iskusnim pratiteljima ovog sporta, međutim, za laike i povremene pratitelje, nema neke velike razlike. Ne čini se da je sport toliko dinamičniji ili brži, ali se itekako čini da se igra promijenila u

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

čvršću, pa i grublju varijantu, pa čak i manje atraktivnu. Dobili smo, otprilike, kap dinamičniji vaterpolo, ali nešto konfuzniji. Čelnici vaterpola nisu sigurni ni u svoje formate natjecanja Još jedna od stvari koja se neprestano mijenjaju u vaterpolu su formati natjecanja, broj sudionika natjecanja, broj momčadi u pojedinoj skupini i slično. Uoči Europskog prvenstva u Beogradu, nije teško za pretpostaviti, također su stigla nova pravila, točnije, novi format natjecanja. Iako je na prošlom Europskom prvenstvu tek stupio novi format, nije dugo zaživio, ponovno se nešto mijenja. Novost je da više nema jakosnih divizija I i II. Podsjetimo, na Euru koje se održalo baš u Dubrovniku i Zagrebu 2024. godine, reprezentacije su bile podijeljene u dvije divizije, a u javnosti se to spominjalo kao „elitne” i „neelitne” skupine. Prvo bi igrali unutar divizije s istim rangom protivnika, da bi se u drugoj fazi oni bolji iz neelitnih skupina, spojili s onim elitnim. Time su se u skupini izbjegle „mrtve” utakmice s predvidljivim ishodom, primjerice, utakmica Hrvatska i Slovenije na ovom Euru, ili da se sretnu Španjolska i Slovačka, Italija i Turska...Međutim, čelnici European Aquaticsa za ovaj su Euro „kopirali” rukometni princip. Nema više jakosnih divizija, skupine su po četiri reprezentacije. Tri najbolja iz svake skupine spajaju se s tri najbolja iz neke druge skupine i to onda tvori novu tablicu. Dakle, princip s kakvim smo već godinama upoznati u rukometu. To konkretno znači koju utakmicu više, ali i mani pritisak na reprezentacije. Nema više osmine finala ili četvrtfinala, kad bi poraz značio ispadanje. U borbi za polufinale se sada možda i može dogoditi neki kiks. No, u svemu tome ostao je onaj isti, veliki problem vaterpola. Ponovno smo se vratili na spomenute mrtve utakmice s itekako predvidivim ishodom. I to je ono što također guši vaterpolo. Veliki je postotak utakmica koje završe već u prvoj četvrtini, kada favorit ode na pet-šest golova prednosti. Nije to samo kada su reprezentacije u pitanju, već možemo za primjer uzeti i Prvenstvo Hrvatske. Kada Jug u Gružu igra protiv Mladosti ili pak splitskog Jadrana, tada će nešto gledatelja i doći. Jer znaju da će to biti dobra utakmica. Međutim, kada u Gružu gostuje primjerice Medveščak ili Zadar, uz dužno poštovanje

prema istima, ishod je ipak jasan. Znaju to ljubitelji vaterpola, a mnogi od njih se s razlogom neće pojaviti na toj utakmici. Možda format s dvije jakosne divizije nije dobar ili nije pravedan, ali trajao je samo jedno veliko natjecanje. Nedovoljno za izvući ikakvu paralelu i zaključak o tome je li dobar ili ne. Ostaje dojam kako su nekadašnji formati s dvije skupine po šest reprezentacija bili najbolji. Ono kako su se do sada igrale Olimpijske igre u vaterpolu. Lutanja, lutanja, lutanja... I drugi problemi... Uz navedene probleme same vaterpolske igre i nedovoljnog broja jednako kvalitetnih reprezentacija, postoje i oni dugogodišnji problemi vaterpola, o kojima smo puno puta pisali. Nikakva promocija, loš marketing, užasni TV prijenosi, užasno vrijeme odigravanja vaterpola kroz godinu, podudaranje s nekim popularnijim sportovima, manjak javno dostupnih podataka. Sve je to bitno, ali čelnicima krovnih organizacija očito nije. Također, kada želimo provjeriti, primjerice, tko je najbolji strijelac najelitnijeg klupskog natjecanja u vaterpolu – Lige prvaka, tada ćemo se debelo namučiti. Nigdje nema popisane liste strijelaca, već bi trebalo ulaziti u utakmicu po utakmicu i zapisivati tko je koliko golova zabio. A govorimo o – Ligi prvaka! Nema višeg,

Sport 35

nema jačeg, nema boljeg natjecanja. Neke utakmice koje nisu na TV-u, mogu se pronaći na raznim streamovima, međutim, treba se dosta pomučiti kako bi došli do njih. I onda jednom kada dođeš, registriraš se, pa čak i platiš – prijenos bude srednja žalost. Ljetni sport koji se većinom igra zimi, nema adekvatne TV prijenose niti ikakav marketing, zbog čega nema niti zvijezda u klasičnom smislu kao u nekom drugom sportu. Sport u kojem se pokušava pridobiti nove navijače tako da oni dolaze vaterpolu, umjesto da vaterpolo nekako dolazi njima. Sport u kojem je jako puno utakmica predvidivo i završeno i prije samog početka. Sport u kojem je puno podvodnog kontakta, a u novim pravilima još više kontakta. To je kao da gori kuća, a vatrogasac prvo gasi dvorište. Neprestane izmjene vaterpolskih pravila neće donijeti nikakvu stvarnu i dobro vidljivu promjenu u vaterpolu. Jer i da su nova pravila donijela promjenu nabolje, ostaje problem prijenosa, marketinga, termina igranja i slično. Zato i ne čudi da vaterpolu, pogotovo klupskom, pada popularnost. Došli smo do toga da će, primjera radi, većina Dubrovčana radije pogledati prijenos Svjetskog prvenstva u pikadu, negoli utakmice Juga. Nije li to dovoljan dokaz kako popularnost nekog sporta nije uvjetovana samim sportom?

36 Vijesti

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN ***

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Pomisao na siromaštvo znatno obogaćuje čovjekove spoznaje.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

humanitarni prilozi udruga poseban prijatelj Bajro Sarić prilaže novogodišnju donaciju u iznosu od 50,00 eura. caritas Prilog umjesto cvijeća spomen Ivanka i Ivan Radicevic uplatio Ivica Ljuban 50 eura Umjesto vijenca za pok.Mira Čamparu prilažu 60 E Pave Lobaš,Pavo Đurić i Tonko Đurić

***

U spomen na drage Ivanku i Ivana Radičević, umjesto cvijeća, doniraju 50€ obitelj Ljuban

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

Udruga za Down sindrom DNŽ Umjesto cvijeća u spomen na majku našeg prijatelja Dragu Mičeta uplaćuju Mićko i Ankica Jovančević 50 EUR-a

DREVNI KLAČINARI

Drevni klačinari moji pradjedovi Stvarali su klak za dubrovačke mîre Stvarateljā ruke Stvoritelj izbire Eonima dokle sjena sjene lovi Svih bivših života svjetlost ustanovi Novu maštu iz nje i Grad nam izvire Strahovi se naši tad skupe i smire Strepnja sumnji kaže zauvijek odplovi Grad će sazidati birani umovi A Hrvatska kada i sebe ulovi Imat će blagoslov pradjedovske svijesti Konteso zaključke iz svega izvesti Čak nam i ne treba naraštaji plove Kroza nas slijedimo naše pradjedove

centar maslina Obitelj Pero i Mare Lale u spomen na pok. Jerko Capurso, umjesto cvijeća prilažu 100,00 EUR; Gordana Guca u spomen na pok.Jerko Capurso umjesto cvijeća prilaže 30,00 EUR DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE Dnž U spomen na našu dragu susjedu Mirjanu Stražičić, 100 eura prilažu susjedi zgrade Iva Vojnovića br.74,78 i 80 za potrebe udruge.

KOMPAS No.1 KOMPAS No.1 DUBROVNIK DUBROVNIK Kardinala Stepinca 52 Kardinala Stepinca 52 objavljuje objavljuje potrebu potrebu za za zasnivanje zasnivanje radnog radnog odnosa za turističku sezonu 2026. odnosa turističku sezonu 2026. VOZAČ za PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti: - SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera) Uvjeti: - Opće znanje engleskog jezika, pasivno dodatnog jezika prednost -znanje SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera) - Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja. - Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

38 Mali oglasi

AUTO / MOTO

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204 Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623

Volvo S60 2014. diesel D2, redovito servisiran, registriran do 15.04.2025., 199.000 km, cijena 9.900 €, Dubrovnik. 099 617 9939 Prodajem Peugeot 206, prešao 163.000 km, registriran do 15.04.2026., cijena 700 €, mob. 097/6007613. Prodaje se Toyota Aygo 2016. godište, bijele boje, registrirana do 20.04.2023., prešla 40.000 km, prvi vlasnik, mob. 098/1987321. Prodajem Mercedes C-klase 200d, 2016. godište, 93.000 km, krovni prozor, LTD Plus, četiri zimske gume na ALU felgama, redovno servisiran i garažiran, u odličnom stanju. Mob: 098/570473. IZNAJMLJIVANJE Iznajmljuje se poslovni prostor u Dubrovniku u ulici Ante Starčevića, mob. 091 785 4829.

Prodajem prazan grob na groblju Velike Gospe u Rožatu. Mob: 091 451 7030 Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370 Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo, mob. 098 747 183.

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA Prodajem stan u Trebinju, 75 m², blizu centra, Zasad Polje, mob. 091/6144918. Prodaje se kuća u Cavtatu, na Prijekome, 80 m², s taracom i vrtom. Mob: 098/1691106.

Tražim partnera za izgradnju stanova u Malom Zatonu do magistrale. Samo ozbiljne po-

Tražim partnera za izgradnju stanova – Zaton. Zemljište 850 m² uz magistralu, s vodom, strujom i telefonom. Moguć dogovor o zajedničkoj investiciji. Mob: 097/684077. Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411 Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468. Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice. Kontakt: 098 244 390

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Zaposleni bračni par s djecom kupuje stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028

nude. Mob: 097 6084077

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676 Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527 Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766 Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527 Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660 Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mo-

gućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545 Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631 Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891 Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891 Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306 Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946 Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468 Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029 Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127 Prodajem grob na Rožatu prazan. 098 787 773 Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127 Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799 Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557 Prodaje se trosobni stan na

Mali oglasi 39

Dubrovački dnevniK Petak, 16. siječnja 2026.

Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561 Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718 Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183. Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502 Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946 Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865 Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012 Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351 Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145. Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

tirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

lanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970 Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107 Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848 Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545 Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App. Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794 Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363 Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfal-

P r o d a j e s e s t a n (Cavtat Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambu-

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476 Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476 Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076. KUPNJA I PRODAJA RAZNO Prodajem domaći šumski med od crnogorice, ekstra kvalitete. Mobitel: 091 614 3946. Prodaje se montažna kućica 24 m².Namještene dvije sobe, kuhinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0994430029 Prodajem crnu masažnu fotelju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242. Prodajem vrlo povoljno lijeva vanjska ulazna vrata od PVC-a bijele boje, dimenzija 204 × 100 cm, jako su dobro očuvana, kao nova. Nazovite: 098 285 355. Prodajem nova ulazna vrata (staklo/plastika), Salamander, građevinska mjera 217 × 100 cm, nekorištena. Cijena: 140 €. Sve informacije na: 091 604 0381. USLUGE RAZNO Muškarac srednjih godina traži ženu od 35 do 50 godina za diskretna druženja, imam vojnu mirovinu i vlastiti stan, Viber 00387 63 633735. Muškarac traži ženu za druženje do 60 godina, Viber/WhatsApp 097/6382802.

Ozbiljna njegovateljica pruža pomoć starim i nemoćnim osobama 24/7. Viber: 00387 66 635 756 Uređujem okućnice, vrtove i đardine, orezujem masline, ukrasno bilje i žive ograde, kosim travu i slično. Mob: 091 614 3946. Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757 Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica. DEŽURNE LJEKARNE -LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 12. 1. do 18.1. - LJEKARNA ”GRUŽ “ od 19.1. do 25. 1.

preminuli 31.12.2025. – 7.01.2026.

LJUBICA MARĐOKIĆ (1938) VIDO PERUČIĆ (1948) ĐURO BURIN (1931) ANTON CARIĆ (1937) BERNARD ĐEREK (1960) MATO KONSUO (1961) ZORICA ERCEGOVIĆ (1945) MILENA KAJMOVIĆ (1956) ŠTEFICA ČILIĆ (1938) ADAM BUSTRUC (1937) MAROJE ZEC (2003) MIHO MIŠKO ČEOVIĆ (1930) MATO LUČIĆ (1952) ANE PENOVIĆ ( 1937) 7.1.2026. – 14.1.2026.

MARTIN MARTINOVIĆ 1938 MARA BENDER 1934 PERO IVANKOVIĆ 1968 NADA VOJVODIĆ 1930 JADRANKA PETROVIĆ 1950 ANDRIJA BURUM 1949 ANTUN SAŠILO 1939 ANA LONČAR 1932 DESIMIR BAJAT 1942 MILICA PORTOLAN 1934 ANE RAJIĆ 1936

40 Zadnja

Petak, 16. siječnja 2026. Dubrovački dnevniK

dubrovačka diva

Naša Tere planira oproštajnu turneju, zapjevat će u Dubrovniku i u ova dva grada

Nakon desetljeća nezaboravne glazbene karijere, legendarna pjevačka diva Tereza Kesovija najavljuje svoju oproštajnu turneju. Vođena željom da se dostojno oprosti od publike koja ju je pratila cijeli život, Tere planira posljednji put zapjevati u Ljubljani, Zagrebu i Dubrovniku. Iako joj godine i narušeno zdravlje otežavaju nastupe, emocija i snaga njezina glasa ostaju neupitni. „Odavno sam u mirovini, ne mogu više pjevati, nije lako jer sam imala operacije koljena i ona ne prestaju boljeti, kao i kralježnica. Sve skupa je teško, ali ja bih skupila snage i zapjevala. To mi je najlakše i to mogu. Glas mi je ok, samo moram paziti da sjednem, takav je život i godi-

ne su tu… Publici je svejedno je li sjedim ili stojim sa štapom, važno im je da me čuju, a ja to mogu“, poručila je za Dubrovački dnevnik Tereza Kesovija. Otkriva kako bi nastupila u Cankarjevom domu u Ljubljani, u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu i u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku. Nema sumnje da publika s nestrpljenjem iščekuje ove koncerte, svjesna da će svaka pjesma biti više od glazbe – oproštaj ispunjen uspomenama, zahvalnošću i bezvremenskom ljepotom koju je pjevačka diva oduvijek pružala. Prošle godine u veljači Tere je objavila spot „Mi smo stranci, što se predobro znaju“.

Piše Aida Čakić foto Goran Mratinović