Dubrovački dnevnik br. 294

Petkom i svetkom atento

dubrovackidnevnik.net.hr

Petak, 26. lipnja

godina VII. / broj 294 / 2026. / issn 2718-3742

INTERVJU SA ZLATKOM BEGUŠIĆEM,

UO DUBROVNIK:

Danas se sve može kupiti preko interneta, ali ne i majstor koji zna svoj posao stranica 14

stranica 4

JOVANKA CVETINOVIĆ SVOJU

NIKU ODGAJA BEZ EKRANA

‘Nije uvijek lako, ali boravak u prirodi je ulaganje u zdravlje djeteta’ stranica 18

KLARA KNEGO, MLADA AKADEMSKA SLIKARICA: LEGENDARNI FESTIVAL JOŠ TRAJE

Moje slike su moja djeca, ponosna sam što jedna od njih krasi podcast Dubrovačkog dnevnika stranica 22

Kako smo prije 30 godina hodočastili pješke iz

Grada na prvu Puntiželu Sastavi stranica 26

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Izvršna urednica

Petra Srebrović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović Barkiđija

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt

020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Vito Begović

Fotografija na naslovnici:

Mario Babarović/DD

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3 Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Normabel , samo ako je neophodno!

Piše

Vjera Šuman FOTO: GRGO JELAVIĆ/PIXSELL

Ponedjeljak je donio Dan antifašističke borbe, što znači obvezno polaganje vijenaca, ali i vječne ljetne rasprave o partizanima, ustašama i čijih je u povijesti bilo više. Desnica ponovno “provjetrava” povijesne arhive, ljevica brani tekovine, a građani na produženom vikendu samo spajaju neradne dane s godišnjim odmorom. I samo usput, ovisno o obiteljskom naslijeđu, staju uz one prve ili one druge. Red vrijeđanja u Brezovici, red polaganja ruža i nabubana rečenica ministra Ružića, koji je s velikim naporom i koncentracijom pazio da, bez greške, u istu rečenicu ukomponira i jedan i drugi totalitarizam. Kako je, je li, red. Kad je uspio, vidno je odahnuo. Nije ni slutio koliko je teško biti ministar, pogotovo što je kao liječnik navikao izgovarati vlastite rečenice. Ali, što je tu je, utrenirat će se brzo. Istovremeno bliži se ljetna stanka za naše jako iscrpljene parlamentarce, koji su ovaj tjedan priveli kraju uz duboke teme. Na tapeti im je bio Zakon o provedbi EU Uredbe o obnovi prirode (jer nam prirodu doista treba spašavati od nas samih) i Zakon o veterinarskim lijekovima koji ide u hitnu proceduru. Dok se bave time kako pra-

vilno liječiti krave i obnavljati livade po napucima iz Bruxellesa, zastupnici barem imaju priliku uzeti pauzu od međusobnog vrijeđanja. I to je nešto.

Za to vrijeme, naš je premijer spakirao kofere i s dvojicom ministara ‘pobjegao’ u Kanadu. Službeni razlog? Predavanja o ‘snazi malih država’ i potpisivanje sporazuma o vojnim bespilotnim sustavima s Kanađanima. Neslužbeni i daleko važniji razlog? SP i navijanje za Vatrene protiv Paname s tribina u Torontu. To se zove pametno spajanje ugodnog s geopolitičkim i u maniri je pravog državnika. Iako premijer, vezano za utakmicu vatrenih s Panamom, nije ni najmanje odgovoran, pola Hrvatske je nakon tog susreta u sitnim satima, na Normabelu. A još trebamo ‘preživjeti’ Ganu. Nekad bi se smijali, čuj to, Ganu, ali na ovom SP-u sve je drugačije. Male momčadi na koje bi nekad odmahnuli rukom, sad su najveća opasnost i za jače timove od naših. Još jedan dokaz da svijet kakav poznajemo i mi i Dalić, odlazi kvragu.

D ok premijer preko Atlantika rješava globalne saveze, kod kuće ga vjerno čeka oporba. Siniša Dajštodaš Dončić javno je prigovorio premijeru što se ne pojavljuje na domaćim doga-

đanjima. HDZ mu je ekspresno odgovorio ‘kako je umislio da može docirati tko bi kamo trebao doći’. Pritom, Dajštodaš Dončić ne smatra nimalo problematičnim njihov nedolazak na proslavu Dana državnosti. Ukratko, klasična pripetavanja u nedostatku pametnijeg posla. Što se tiče Ustavnog suda, i dalje se ‘dogovaraju’ kako nema dogovora, a neće ga ni biti. Dakle, stanje je stabilno. Premijer je navijao u Kanadi, Sabor liječi životinje, a zajedno broje dane do saborske ljetne stanke kada se politički cirkus seli na jadranske plaže. Neki zlobnici kažu kako je sreća što premijer s ministrima neće biti na ‘tekmi’ s Ganom, iako se još vode rasprave donosi li im Plenki sreću ili, ne daj Bože, nesreću. Saznat ćemo u subotu.

Dujmović je objavio status o lokalnoj željeznici koja bi vozila od Grada do Zračne luke, prigovarajući da nitko ozbiljno tu mogućnost ne razmatra. Pa sam malo provjeravala koliko je tako nešto realno. Dok ostatak Europe u zračnu luku putuje tiho, ekološki i u milisekundu točno, na krajnjem jugu Hrvatske primjenjuje se provjereni model. Preživljavanje, točnije reli na magistrali D8. Spoj Grada, Mokošice i Čilipa ljeti se pretvara u užarenu kolonu u kojoj taksisti, turisti i lokalci gube živce i vrijeme. Što je najstrašnije, gube i živote. Kao rješenje, država godinama gura famoznu brzu cestu Dubrovnik – Čilipi. Međutim, ta cesta ima jednu ozbiljnu manu, nikako da se izgradi. Javni natječaj za njezinu izgradnju ponovno je pao (poništen je) zbog rasta cijena građevinskih radova i žalbi izvođača. Procjenjuje se da bi ta cesta, kada i ako se izgradi, koštala vrtoglavih 300 do 350 milijuna eura, isključivo državnog novca, jer prolazi kroz iznimno zahtjevan teren. I što dobivamo za taj novac? Samo još više asfalta i još više automobila uglavljenih na ulazu u povijesnu jezgru.

Usporedbe radi, francuska Nica imala je identičan problem. Brda, more, uski prostor i zakrčen aerodrom. No, umjesto da betoniraju brda novim trakama za auta, oni su uveli laki šinski vlak (Tram-Train), koji kombinira brzinu vlaka izvan grada i praktičnost tramvaja u centru. Tamo se u kli-

matizirani vagon ulazi na aerodromu, a u srcu grada ste za točno 26 minuta – potpuno imuni na gužve na cestama. U povijesnoj jezgri čak nemaju ni žice u zraku, već se baterije tramvaja napune na stanici za svega 20 sekundi. Kada bismo francuski recept primijenili na dionicu Mokošica – Gruž – Grad – Čilipi, dogodio bi se stvarni prometni preporod. Ombla pritom ne bi bila ugrožena. Stanovnici Mokošice stizali bi u centar za manje od 15 minuta bez paljenja automobila.U olakšanju života u Župi, da ne govorim. Turisti s aerodroma išli bi ravno u hotele tračnicama, ostavljajući magistralu praznom i sigurnom. Grad bi se rasteretio od tisuća taksi vozila koja ljeti stvaraju čepove. Izgradnja ovog lakog vlaka duž cijele trase od 30 kilometara koštala bi između 400 i 550 milijuna eura. Na prvi pogled to je skuplje od brze ceste, ali trik je u tome što Europska unija daje do 85 posto bespovratnog novca za zeleni tračnički promet, dok za nove magistrale ne daje gotovo ništa. Dakle, Hrvatska bi iz svog džepa morala platiti tek oko 60 do 80 milijuna eura,što je višestruko jeftinije od ‘propale’ brze ceste!

Gdje je onda zapelo? Glupo pitanje. U našoj politici i birokraciji. Dok Estonija drži 99% države online pre -

ko sustava gdje institucije same razmjenjuju podatke, hrvatska birokracija pati od ‘fasadne digitalizacije’. Kod nas sustav e-Građani služi da papir preuzmete digitalno, pa ga isprintate i odnesete teti na šalter da udari pečat. Za projekt lakog vlaka potrebne su godine rješavanja imovinsko-pravnih odnosa po Konavlima i Župi dubrovačkoj te brze reakcije Državne komisije za kontrolu javne nabave . U Sloveniji se neosnovane žalbe koje koče projekte rješavaju digitalno za par dana uz rigorozne kazne, dok kod nas propale firme bez ijednog bagera mogu legalno blokirati natječaje mjesecima. Istovremeno je birokratski aparat fokusiran na prebacivanje odgovornosti i traženje ‘papira više’. Zato južni tračnički preporod ostaje znanstvena fantastika, a brza cesta projekt koji uspješno živi jedino na papiru. Od natječaja do natječaja. Ako se i izgradi, koštat će skuplje, a zagađivat će više. Zašto onda forsiramo ‘brzu cestu’? To je uvijek pitanje kapacitiranosti ljudi koji odlučuju, pitanje političkih taština, ali i pitanje koliko je racionalnost tema koja politiku uopće zanima. A što se vražje Gane tiče, čuvajte srce i nerve, ljudi moji nije to pitanje života i smrti, nego samo ‘najvažnija stvar na svijetu’! Eto vas.

REAKCIJE VIJEĆNIKA

STIŽE NOVI GUP DUBROVNIKA:

„Grad je već devastiran, a nije rješenje građane poslati na periferiju“

Franković je poručio kako će, ne usvoji li se GUP do kraja godine, dati ostavku na mjesto gradonačelnika, a hoće li dokument dobiti potrebnu političku potporu, pokazat će rasprava koja slijedi. Do tada, pitali smo gradske vijećnike na kojim će stavkama posebno 'otvoriti oči' i 'gledati ih pod povećalom'

Novi Generalni urbanistički plan (GUP) Grada Dubrovnika bit će predstavljen javnosti 1. srpnja, a riječ je o jednom od najvažnijih dokumenata koji će odrediti budući razvoj grada. Očekuje se da će novi GUP donijeti značajne promjene u području gradnje, prostornog planiranja, turizma i stanovanja, a o njegovim rješenjima posljednjih se mjeseci vodi intenzivna javna i politička rasprava. Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković u više je navrata istaknuo kako će novi GUP biti "najsnažniji pečat" njegove administracije te dokument kojim će se zaustaviti daljnja apartmanizacija i pretjerana izgradnja. Poručio je kako je Dubrovnik dosegnuo svoj maksimum kada je riječ o smještajnim kapacitetima te da grad u budućnosti treba razvijati kvalitetu života, a ne povećavati broj turista. Franković dugo nije htio otkriti baš ništa o GUP-u, govoreći kako ga ni sam nije vidio već da ga je prepustio struci i njihovom autoritetu. Tek je nedavno otkrio kako u novom GUP-u više nema apartmana na Srđu i kako na tom prostoru ostaje isključivo sportsko-rekreacijski sadržaj, a dodao je i kako autori GUP-a Komolac vide kao prostor velikog potencijala za novu stambenu zonu. S druge strane, njegov stranački kolega i predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Marko Potrebica, vrlo je oštro komentirao kako neće bezuvjetno vjerovati struci jer su oni ti koji su urbanistički devastirali prostor grada, s obzirom na to da je svaki projekt potpisao neki 'stručnjak'. On je pak poručio kako će kao predsjednik Gradskog vijeća biti vrlo oprezan na kakav dokument stavlja vlastiti potpis uz poruku kako neće dopustiti da ga se djeca u budućnosti zbog

tog potpisa srame. Franković je čak poručio kako će, ne usvoji li se GUP do kraja godine, dati ostavku na mjesto gradonačelnika, a hoće li dokument dobiti potrebnu političku potporu, pokazat će rasprava koja slijedi. Do tada, pitali smo gradske vijećnike na kojim će stavkama posebno 'otvoriti oči' i 'gledati ih pod povećalom'.

Marčinko: Srđ nam je bio i ostao najvažniji

Vijećnica stranke Srđ je Grad izjavila je kako je vrlo bitno da sve oči građana budu uperene u GUP.

„To je jedan od najbitnijih, pa i najbitniji dokument Grada jer se tiče baš svih ljudi, kao i svih pitanja od onih najmanjih do najvećih“, izjavila je Marčinko i podsjetila kako su Srđevci u prošlosti kao aktivis-

Marčinko: „Ono što je trenutačno najatraktivnije investitorima je područje Zatona i Osojnika, na tim mjestima zato treba imati veliki oprez. Vidimo da se na terenu u posljednje vrijeme dogodila ubrzana apartmanizacija jer, od kada je najavljena 'zabrana apartmana', zahtjevi za dozvole se predaju masovno prije donošenja novog GUP-a“

Piše: Petra Srebrović

Foto: Petra Srebrović

Petra Marčinko, vijećnica Srđ je Grad

Bonačić Obradović: „Slažem se da treba zabraniti gradnju na užem području grada, ali u isto vrijeme treba razmišljati i gdje graditi.

Naravno, u tom kontekstu će mi biti interesantno gdje će se nalaziti zone za priuštivo stanovanje jer to ne smije biti nekakav 'ghetto' sa strane“

ti, a danas i kao političari, najviše zainteresirani za namjenu prostora na Srđu.

„Ono što je ostalo od tog megalomanskog projekta je UPU Bosanka za koji nas zanima kako će se razvijati jer u sebi, osim urbanističkog razvoja Bosanke, ima i gomilu apartmanskih kreveta“, upozorava Marčinko.

„Još će nam jako bitan biti status spojne prometnice od Ulice Frana Supila do Ulice Vlaha Bukovca. Nadamo se da jest ucrtana u novi GUP jer je ona izuzetno bitna s obzirom na količinu gradnje na tom području“, govori Marčinko o cesti koja bi trebala biti rješenje prometnog kaosa kroz naselje sv. Jakov, a za koju među građanima postoji bojazan kako neće zaživjeti u punoj trasi, već samo u dijelu

koji će koristiti budućim vilama koje bi na tom području trebale biti izgrađene.

Dodaje i kako ih zanima je li se još u prostornim planovima nalazi hidroelektrana Ombla. „Nju smo srećom ranije izbjegli, ali to ne znači da je opasnost prošla i da ona nije ucrtana u prostorne planove“, upozorava Marčinko.

'Jako je važno planiranje Komolca'

Jedna od važnih odrednica novog GUP-a su i zone priuštivog stanovanja u gradu gdje je većini postalo nemoguće kupiti nekretninu, dok stanova za unajmiti skoro pa i nema.

„Definitivno će nas zanimati i nove zone priuštivog stanovanja koje moraju biti kompletno urbanistički planirane, od vrtića i škola do autobusnih stanica, dakle uz sve društvene sadržaje koji su potrebni za normalan život, a ne da imamo samo spavaonice“, govori Marčinko i dodaje da će u tom kontekstu jako važan biti i UPU Komolac odnosno projektiranje komolačke doline s obzirom na to da je riječ o novom gospodarskom i stambenom središtu tzv. 'novog Dubrovnika'.

S druge strane, Marčinko kaže kako čekaju i vidjeti restrikcije u gradnji na užem području grada, kako ne bismo gledali nova nakaradna stanja u prostoru kao što je sada slučaj na Pločama i u Uvali Lapad.

„Ono što je trenutačno najatraktivnije investitorima je područje Zatona i Osojnika, na tim mjestima zato treba imati veliki oprez. Vidimo da se na terenu u posljednje vrijeme dogodila ubrzana apartmanizacija jer, od kada je najavljena 'zabrana

Gradonačelnik Dubrovnika, Mato Franković

Anita Bonačić Obradović, vijećnica SDP-a

Marko Potrebica, predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika

Knežević: „Grad u njegovim užim granicama, od Kantafiga do Belvederea je već devastiran. Izgubili smo bitku zbog odugovlačenja s donošenjem GUP-a i koliko god sada taj novi GUP imao konzervativna pravila, to je 'uzalud vam trud svirači' jer je sve već devastirano onim GUP-om kojega je donijela Dubrovačka koalicija u kojoj su tada bili i HDZ i HNS i SDP“

apartmana', zahtjevi za dozvole se predaju masovno prije donošenja novog GUP-a. Umjesto da se već prije isticalo da niti jedna dozvola niti gradnja neće biti dobivena dok se ne usvoje novi prostorni planovi, dogodila nam se masovna betonizacija i apartmanizacija“, kritizira Marčinko i dodaje kako njihova politička stranka nije doživjela nikakve pritiske investitora u 'guranju' interesa, ali da kao ljudi osjećaju pritisak da temi prostornog planiranja grada pristupe trezveno kako budućnost Dubrovnika ne bi bila skup modernističkih vila i apartmana koji devastiraju prostor, nego da Dubrovnik bude grad za svoje građane.

Bonačić Obradović: Treba čitati 'sitna' slova Vijećnica SDP-a Anita Bonačić Obradović, koja je u klubu sa Srđevcima, kaže kako će se fokusirati na cijeli GUP, a ne samo na pojedinačne dijelove.

„Sve što Franković kaže, moramo 'čitati i najmanja slova', zato treba gledati cjelinu. Čekamo GUP devet godina i moramo se pitati zašto je toliko odgađao donošenje kada je imao političku moć i konsenzus, odnosno većinu u Vijeću za usvajanje. Sad se GUP predstavlja u jeku turističke sezone, kada su građani u velikom poslu i teško se stignu baviti drugim stvarima, primjerice javnim savjetovanjem o prostornim planovima“, govori Bonačić Obradović.

„GUP je jako kompliciran dokument i ako budemo gledali samo jedan, izdvojeni detalj, nećemo vidjeti širu sliku. Nešto što se može na prvu činiti 'nebitnim', može na kraju djelovati na cijeli život grada. Svaka je cesta bitna i svaka je zona bitna, ali ako gledamo na taj način, detalji mogu 'pojesti' pažnju s drugih stvari na koje također trebamo obratiti pažnju“, upozorava Bonačić Obradović.

Iznosi kako joj 'nikada nije bila jasna Frankovićeva

Petak, 26. lipnja 2026.

konstrukcija da on nije odgovoran za sav nered u prostoru'.

„Ponaša se kao da je postao gradonačelnik jučer, a on upravlja Gradom i odgovoran je za njega od 2017. godine, i od tada su narušene vizure za što on mora biti odgovoran. S njim treba biti oprezan jer smo vidjeli da često pusti problem da se razbukta, a onda ga krene hvatati panika pa traži brzinska rješenja i lupa šakom o stol. Mi ni danas ne znamo kakav je GUP, jer ni ja kao vijećnica nisam uspjela doći u gradski ured i vidjeti taj, javni dokument. Čak je i gradonačelnik izjavio kako GUP nije vidio, pa se onda pitam kako može tvrditi da je restriktivan i odličan. Upravo zbog toga kažem da treba gledati sve što piše 'malim slovima'“, upozorava čelnica SDP-a.

„Dubrovčani moraju živjeti u gradu, a ne otvarati 'ghetto' na periferiji“

Bonačić Obradović smatra da se s vijećnicima trebalo razgovarati, posebno jer vlada konsenzus kako je gradu potreban novi GUP.

„Razlog za donošenje ovog novog GUP-a je uvrštenje buffer zone i konzervatorske podloge na temelju kojih se može zabraniti daljnja gradnja na užem području grada. Ipak, po meni to ne može biti glavni i jedini element za donošenje GUP-a, tu se morala u obzir uzeti i demografska slika grada, kao i gospodarski razvoj. Ako idu zabrane gradnje na užem dijelu grada, u isto vrijeme treba razmišljati i gdje graditi. Naravno, u tom kontekstu će mi biti interesantno gdje će se nalaziti zone za priuštivo stanovanje jer to ne smije biti nekakav 'ghetto' sa strane. Naši ljudi nisu nikakvi socijalni slučajevi koji ne zaslužuju živjeti u Solitudu, kako smo mogli čuti od HDZ-a na sjednici Gradskog vijeća. Mišljenja sam da Grad treba graditi stanove za priuštivi najam, iskoristiti ogromnu zaradu od turizma kako bi ljudi ovog grada imali kvalitetniji život u gradu, kako bi si mogli priuštiti krov nad glavom jer je to temeljno ljudsko pravo“, zaključuje SDPova Anita Bonačić Obradović.

Knežević: Grad je već devastiran, a priliku za širenje izgleda nećemo iskoristiti Vijećnica Centra Viktorija Knežević smatra kako je Grad, prema dosadašnjim najavama o GUP-u, propustio priliku za širenje na plato Srđa.

„Pretpostavljam da, u skladu s najavama, širenje Dubrovnika vide samo prema selima Dubrovačkog primorja što jest jedan smjer, samo mi je žao što nismo uzeli u obzir i plato Srđa. Upravo zbog potencijala na Srđu za širenje grada, sam i bila protiv projekta golfa jer mislim kako je riječ o previše vrijednom prostoru da bi se potratio na golf“, govori Knežević i dodaje kako činjenica da je privatni investitor vlasnik velikog područja na Srđu nije prepreka, s obzirom na to da i Republika Hrvatska ima značajnu kvadraturu na Srđu, pa to vidi kao priliku za mirno rješenje prijepora koji s inves-

Viktorija Knežević, vijećnica stranke Centar

Raguž: „Franković donosi jači GUP nego što bi ga donio bilo koji Srđevac. On je, zapravo, najjači predstavnik Srđevaca. Ja bih sigurno GUP donosio na nešto drugačiji način, dopustio bih više investicija“

Željko Raguž, vijećnik stranke Dustra

titorom postoji godinama.

„Osim pravaca širenja grada, još jedna ključna stvar je promet. Predložila sam tematsku sjednicu Gradskog vijeća o prometu, ali ona se nije održala. Promet je ključno pitanje Dubrovnika i ako ne vidimo sve prometne studije, vrlo je teško raspravljati o GUP-u“, govori Knežević.

„Grad u njegovim užim granicama, od Kantafiga do Belvederea je već devastiran. Izgubili smo bitku zbog odugovlačenja s donošenjem GUP-a i koliko god sada taj novi GUP imao konzervativna pravila, to je 'uzalud vam trud svirači' jer je sve već devastirano onim GUP-om kojega je donijela Dubrovačka koalicija u kojoj su tada bili i HDZ i HNS i SDP. Sve ovo sada su prazne riječi“, zaključuje Knežević.

Raguž: Franković je najveći predstavnik Srđevaca, a ja bih malo 'olabavio' prostor za investicije

Vijećnik Dustre Željko Raguž poručuje kako je Frankovićevo isključivanje iz samog procesa nastanka GUP-a i puštanje struke da 'vodi konce', dobra stvar.

„To što se gradonačelnik ne miješa u GUP je jako dobro, jer je to do sada bio poligon i manevar brojnim gradonačelnicima, ne samo u Dubrovniku, nego u cijeloj Hrvatskoj, za mijenjati stvari u prostoru. On se maksimalno isključio i dao sve resornom i konzervatorskom odjelu, što je nezabilježena praksa i pozitivno, svaka mu čast na tome“, govori Raguž.

„Poznavajući njega, on je nekad i za preveliki red pa stvari koje smo viđali zadnjih 20 godina, sigurno ih u budućnosti neće biti. Takav GUP neće odgovarati velikom broju ljudi, ali Franković je u svojim odlukama dosljedan“, govori Raguž i dodaje komentar na te 'restriktivne odluke' poput micanja apartmana sa Srđa iz GUP-a, za što su se zalagali i Srđevci. „Franković donosi jači GUP nego što bi ga donio

bilo koji Srđevac. On je, zapravo, najjači predstavnik Srđevaca. Ja bih sigurno GUP donosio na nešto drugačiji način, dopustio bih više investicija pa da recimo Hotel Belvedere nakon 35 godina više nije u onakvom stanju. U nas uvijek kad se krene ulagati, izvadi se priča kako građani neće moći proći kroz hotel, doći na plažu i slično pa se sve stopira, a Grad bi trebao biti taj koji će poticati investicije od kojih će imati dobit“, smatra Raguž i dodaje kako misli da GUP ne bi trebao biti odveć restriktivan kada je u pitanju bavljenje turizmom. „Jedna moja opaska jest da ne bih volio da se koči domaće iznajmljivače, nego baš suprotno, njih treba podržati. Mi više nemamo proizvodnju, nemamo ni strateške firme koje smo imali, pa su nam ostali iznajmljivači koje moramo pustiti da se bave turizmom. S druge strane, treba poticati i zone priuštivog stanovanja poput Pobrežja, Osojnika i Komolca jer moramo razvijati prostor u kojemu mladi mogu naći svoje mjesto pod suncem“, zaključio je Raguž.

Slijedi javna rasprava

Nakon predstavljanja GUP-a i PPU-a, uslijedit će javna rasprava tijekom koje građani mogu davati primjedbe i prijedloge za nove prostorne planove. S obzirom da se upravo postojeći GUP navodi kao jedan od ključnih razloga devastacije i preizgrađenosti Dubrovnika, predstojeća javna rasprava je prilika da se ovaj put sva pitanja otvore navrijeme.

Hoće li novi GUP doista biti prekretnica ili samo zakašnjeli pokušaj popravljanja štete, pitanje je na koje će odgovor dati tek vrijeme. Činjenica jest da je Dubrovnik tijekom posljednjih desetljeća pretrpio potpunu urbanističku devastaciju. Narušene vizure, zgrade prepune praznih apartmana, prometni kolaps i betonizacija, to su posljedice odluka koje su se donosile godinama, neovisno o političkim bojama onih koji su bili na vlasti. Zato ovaj novi GUP neće magično riješiti devastiran prostor grada, ali može uvesti restrikcije gradnje i tako spriječiti daljnje uništavanje već uništenog grada.

No, čak i važnije od pitanja koliko će se graditi, jest pitanje za koga će se graditi. Dubrovnik se već godinama suočava s krizom stanovanja koja prijeti potpuno promijeniti strukturu grada. Zato je ovo najvažniji GUP u povijesti, jer ako se ne postave temelji za ozbiljnu politiku priuštivog stanovanja, uz jasne zone i aktivnu ulogu Grada u izgradnji stanova za dugoročni najam, teško je očekivati da će ovaj grad imati bilo kakvu (pozitivnu) budućnost. Zato će, uz pažljivo praćenje eventualnih pojedinačnih investitorskih interesa koji se pokušavaju progurati kroz prostorni plan, možda najvažnije pitanje biti ono najjednostavnije: je li Dubrovnik ovim GUP-om konačno odlučio planirati budućnost za svoje građane ili samo urediti prostor za nove investicije.

POTPISAN UGOVOR O IZVOĐENJU

ZELENI PRSTEN OKO GRADA Uskoro radovi na uređenju

drvoreda uz Posat

Rok izvođenja radova iznosi pet mjeseci od dana uvođenja izvođača u posao

Nakon drvoreda u Gružu i Lapadu te uređenja parkova Pile, Platana i Gradac, Grad Dubrovnik započinje novu investiciju u urbanu zelenu infrastrukturu. Ugovor za izvođenje radova na projektu „Drvored – zeleni prsten oko Grada" potpisan je u srijedu u Velikoj vijećnici, a osnovna ideja projekta jest vraćanje izgubljenog sjaja ulici Uz Posat i pripadajućem prostoru, kroz sadnju novih stabala, uređenje okoliša i stvaranje kvalitetnijeg i otpornijeg urbanog zelenila.

Ugovor vrijednosti 447.912,25 eura s PDVom potpisali su gradonačelnik Mato Franković te, u ime izvođača radova, direktorica tvrtke Adriatik građenje Marjana Jogunica. Projekt je sufinanciran od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost bespovratnim sredstvima u iznosu od 278.500 eura, što čini 62 posto ukupne vrijednosti projekta.

U sklopu projekta ukupno će se posaditi 57 stabala, pri čemu je planirana obnova po -

U sklopu projek-

ta ukupno će se posaditi 57 stabala, pri čemu je planirana obnova povijesnog drvoreda kanarskih palmi (Phoenix canariensis) i sadnja novih stabala u nizu, kojima će se formirati novi drvored te oblikovati kvalitetno zelenilo s boljim mikroklimatskim uvjetima.

vijesnog drvoreda kanarskih palmi (Phoenix canariensis) i sadnja novih stabala u nizu, kojima će se formirati novi drvored te oblikovati kvalitetno zelenilo s boljim mikroklimatskim uvjetima.

Prostor će se dodatno oplemeniti novom urbanom opremom, uključujući fontanu s pitkom vodom te diskretno integriranu rasvjetu, oblikovanu prema konzervatorskim smjernicama i u skladu s karakterom povijesnog gradskog prostora.

Gradonačelnik Franković podsjetio je kako je Grad Dubrovnik u posljednjih nekoliko godina pokrenuo značajne investicije u ozelenjavanje javnih površina.

„Sve su to napori usmjereni na ublažavanje posljedica klimatskih promjena i osiguravanja veće kvalitete života", poručio je.

Gradonačelnik je najavio i početak realizacije nove investicije u urbane zelene prostore - drvoreda u Ulici Iva Vojnovića sa 62 stabla i vrijednošću od 530.000 eura.

NAKON VIŠE OD STOLJEĆA Prva cjelovita obnova Parka Gradac ulazi

u završnu fazu radova

Prva cjelovita obnova Parka Gradac u završnoj je fazi izvođenja radova. Park su ovaj tjedan obišle pročelnica Upravnog odjela za izgradnju i upravljanje projektima Paula Pikunić Vugdelija, pročelnica Upravnog odjela za europske fondove i gospodarstvo Martina Skopljaković te državna tajnica u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije Zrinka Raguž.

U tijeku su završni radovi koji uključuju izradu staza od stabilizirane i nestabilizirane sipine, dovršavaju se obrtnički radovi na sanitarnom čvoru te se žbukaju preostali ogradni zidovi. Također, postavlja se javna rasvjeta te je u tijeku montaža klupa. U sjeverozapadnoj zoni priprema se dječje igralište za postavljanje sprava, a u završnoj su fazi i radovi na oblikovanju ambijentalnih soba koje će služiti kao prostori za odmor i boravak unutar parka. Paralelno se odvijaju završni obrtnički i monterski radovi.

Uz građevinske zahvate, izvode se i restauratorski radovi kako bi se očuvala postojeća kulturno-povijesna vrijednost prostora i obnavljaju oštećeni dijelovi izvorne strukture. U sklopu infrastrukturnih zahvata izvedena je nova hidrantska mreža kojom se unaprijedila protupožarna zaštita te sustav navodnjavanja koji će osigurati dugoročno održavanje zelenih površina. Ovaj projekt obuhvaća sveobuhvatnu re-

vitalizaciju parkovnog prostora, pri čemu se valorizira i obnavlja 350 postojećih stabala te sadi 388 novih stabala više od 30 različitih vrsta. Uz hortikulturno uređenje, park se obogaćuje s više od 13 tisuća komada raznovrsnog biljnog materijala, uključujući trajnice, grmlje, sukulente, ornamentalne trave, živice, penjačice, vodeno i hidrofilno bilje te biljne tepihe. Kroz projekt se stvaraju novi ambijenti uz neinvazivan pristup gradnji i sadnji, čime se Park Gradac dodatno uređuje kao sigurniji, funkcionalniji i ugodniji prostor za boravak građana i posjetitelja. U sjevernom dijelu parka izgrađen je mali auditorij kao prostor za okupljanje i aktivnosti na otvorenom, a provedena je i nova pješačka staza kroz dosad neiskorišteni dio parka. Projekt obnove Parka Gradac provodi se nakon više od 120 godina od njegove prve cjelovite hortikulturne i infrastrukturne uređenosti te se tako po prvi put nakon tog razdoblja provodi sveobuhvatna i sustavna obnova cijelog parkovnog kompleksa.

Ukupna vrijednost projekta iznosi 4.414.625,00 eura s uključenim PDV-om. Projekt je dio Mreže zelene infrastrukture te se, zajedno s rekonstrukcijom parkova Pile i Platana, sufinancira bespovratnim sredstvima putem ITU mehanizma. Ukupna bespovratna sredstva za ovu namjenu iznose 5.558.382,00 eura.

Krenula sanacija asfalta na cesti u smjeru Grabovice

U utorak, 23. lipnja, krenuli su radovi na sanaciji asfalta na nerazvrstanoj cesti u smjeru Grabovice.

Predviđeno trajanje radova iznosi 30 kalendarskih dana, a radovi će se izvoditi u popodnevnim satima, nakon 12:30 sati. Na dionici duljine 2,8 kilometara, radovi obuhvaćaju uklanjanje postojećeg asfaltnog zastora, iskop te zamjenu tamponskog sloja, kao i ponovno asfaltiranje novim slojem asfalta.

Ugovorena vrijednost radova iznosi 267.099,46 EUR s uključenim PDV-om. Radove na sanaciji asfalta izvodi tvrtka Strabag, dok stručni nadzor provodi tvrtka Studio na kvadrat.

Mole se sudionici u prometu za razumijevanje te poštivanje privremene prometne signalizacije tijekom izvođenja radova.

Gradonačelnik Dubrovnika poručio gradonačelniku

Venecije: Ne uvodite naplatu ulaska, možemo vam pomoći

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković uputio je pismo čestitke novoizabranom gradonačelniku Venecije Simoneu Venturiniju te ga pozvao na jačanje suradnje. Podsjetimo, Dubrovnik i Venecija službeni su gradovi prijatelji od 2012. godine kao gradovi koje povezuje pomorska tradicija, kulturno - povijesna baština te status lokaliteta upisanih na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. Oba grada suočila su se sa sličnim izazovima vezanim uz očuvanje povijesnih jezgri, kvalitete života stanovnika i održivim upravljanjem turizmom.  Tim povodom, gradonačelnik Franković novoizabranog venecijanskog gradonačelnika Venturinija poziva na obnovu i jačanje suradnje kroz razmjenu iskustava, znanja i primjera dobre prakse u području održivog turizma, zaštite kulturne baštine te razvoja pametnih rješenja za upravljanje povijesnim gradovima.

„Naše najveće postignuće jest činjenica da smo pokazali kako turizam, kvaliteta života i gospodarski uspjeh ne moraju biti suprotstavljeni jedni drugima.

Oni mogu i moraju djelovati zajedno. Međutim, ne pišem Vam kako bih držao lekcije. Upravo suprotno. Dubrovnik ne želi biti učitelj onima koji traže rješenja. Želimo biti partner. Ne želimo govoriti Veneciji što treba učiniti. Želimo stajati rame uz rame s Vama, dijeleći vlastita iskustva i istodobno učeći iz Vaših. Svaki je povijesni grad jedinstven i nijedan se model ne može jednostavno preslikati iz jednog grada u drugi. Grad Dubrovnik spreman je podijeliti svoja iskustva, podatke, digitalne alate i praktična rješenja razvijana tijekom posljednjeg desetljeća. Jednako tako, veselili bismo se prilici učiti od Venecije i istražiti zajedničke inicijative koje mogu doprinijeti održivijoj budućnosti naših zajednica. Kao gradonačelnik Dubrovnika i kao prijatelj Venecije, bilo bi mi iznimno zadovoljstvo ugostiti Vas u Dubrovniku ili posjetiti Veneciju u skoroj budućnosti kako bismo razgovarali o mogućnostima obnove suradnje između naših gradova“, stoji, među ostalim, u Frankovićevom pismu.

U tijeku pripremni radovi za ugradnju informativnog

LED zaslona u Ulici Pera Bakića

Obavještavaju se građani kako su od 24. lipnja započeli pripremni radovi za ugradnju informativnog LED zaslona u Ulici Pera Bakića. Planirani završetak radova je sredina srpnja.

Primarna svrha postavljanja informativnog LED zaslona jest pravodobno i transparentno informiranje građana i posjetitelja o aktualnim događanjima te informacijama od javnog značaja. Putem ekrana javnost će moći pratiti informacije od javnog interesa vezane uz promet, infrastrukturne radove i druge važne gradske aktivnosti, kao i sigurnosne poruke, upozorenja na nepovoljne vremenske uvjete te druge gradske i komunalne obavijesti koje pridonose boljoj informiranosti građana. Na zaslonu će se također objavljivati obavijesti o kulturnim, sportskim i turističkim manifestacijama koje se održavaju na području grada. Tijekom izvođenja radova na predmetnoj lokaciji bit će uspostavljena privremena prometna regulacija kako bi se osigurala sigurnost svih sudionika u prometu te nesmetano odvijanje radova. Stoga se mole vozači, pješaci i ostali sudionici u prometu da poštuju privremenu prometnu signalizaciju i upute nadležnih službi te da se kreću s povećanim oprezom.

KONAVLE

Turistička zajednica općine dobila novo

vodstvo

Nakon dugogodišnjeg uspješnog vođenja Turističke zajednice općine Konavle dosadašnji direktor Frano Herendija odlaskom u zasluženu mirovinu zaključuje jedno značajno razdoblje razvoja turizma na području Konavala i Cavtata.

Na mjesto direktora Turističke zajednice općine Konavle imenovan je Ivo Radonić, diplomirani turistički informatolog i komunikolog te magistar

međunarodnih odnosa i diplomacije. Svoje dosadašnje iskustvo stekao je radeći u području turizma i lokalne samouprave što će mu biti čvrst temelj za nastavak razvoja destinacije. Kako je naveo u svom Programu rada, cilj će mu biti daljnje jačanje održivog turizma, unapređenje kvalitete turističke ponude te dodatno pozicioniranje Konavala i Cavtata među najprepoznatljivijim mediteranskim odredištima.

ŽUPA DUBROVAČKA

Potpisan ugovor za uređenje dijela šetnice i pristupa plaži

Beterina

Načelnik Općine Župa dubrovačka

Marko Miloslavić u utorak je potpisao ugovor o izvođenju radova na projektu „Uređenje šetnice i kupališta Beterina“ s izvođačem radova, tvrtkom Platanus d.o.o., koju zastupa gospodin Dario Trojanović.

Tvrtka Platanus odabrana je kao najpovoljniji ponuditelj u provedenom postupku javne nabave, a ukupna vrijednost investicije iznosi nešto više od 170.000 eura.

Radovi će započeti u srpnju, a njihov završetak planiran je do listopada ove godine.

Projektom je predviđeno uređenje dijela pomorskog dobra u Beterini, uključujući pristup plaži i skale, s ciljem povećanja sigurnosti, funkcionalnosti i pristupačnosti ovog vrijednog dijela župske obale za stanovnike i posjetitelje.

Podsjetimo, Općini Župa dubrovačka za ovaj je projekt odobreno 110.000 eura bespovratnih sredstava Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, u sklopu programa sufinanciranja izgradnje, sanacije i rekonstrukcije pomorskog dobra u općoj upotrebi.

ULAGANJA

Završen projekt rekonstrukcije

luke Ubli na Lastovu

Riječ je o investiciji vrijednoj gotovo osam milijuna eura, od kojih je 85 posto sufinancirano sredstvima Europske unije

Župan Blaž Pezo i zamjenik župana Joško Cebalo, zajedno s potpredsjednikom Vlade i ministrom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Brankom Bačićem, nazočili su u utorak završnoj konferenciji projekta Rekonstrukcije luke Ubli na Lastovu. Riječ je o investiciji vrijednoj gotovo osam milijuna eura, od kojih je 85 posto sufinancirano sredstvima Europske unije, a ostatak sredstvima Lučke uprave Dubrovačko-neretvanske županije i same Županije. Rekonstrukcija luke otvorene za javni promet Ubli na otoku Lastovu obuhvatila je izgradnju novog trajektnog pristana na sjeveroistočnoj strani luke, u produžetku postojeće operativne obale.

‘Riječ je o produžetku postojeće rive za 54 metra i uređenju novog dijela rive u duljini od 110 metara’, pojasnio je ravnatelj Lučke uprave Dubrovačko-neretvanske županije Antun Banovac.

‘Zadnjih godina smo imali velike gužve u ljetnim mjesecima. Završetak ovog projekta i povećanje kapaciteta luke rješava to pitanje i ovo je izvanredan projekt

za Lastovo’, poručila je ovom prilikom načelnica Općine Lastovo Anita Jančić Lešić.

Državni tajnik u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Tomislav Mihotić istaknuo je kako je u lučku infrastrukturu u Hrvatskoj uloženo preko 400 milijuna eura, od čega više od polovice na otocima.

‘Dosad smo u lučku infrastrukturu uložili preko 120 milijuna eura i po tome smo najbolji u Hrvatskoj. Zahvaljujem ravnatelju, načelnici i svima uključenima u projekt’, naglasio je župan Pezo i kazao kako su pred nama projekti luka Perna, Prigradica i Polačiste zajedno vrijedni gotovo 60 milijuna eura.

Potpredsjednik Vlade i ministar Branko Bačić kazao je kako je fokus Vlade Republike Hrvatske svakako ulaganje u lučku infrastrukturu.

‘Svjedočimo programu renesanse na našoj obali koja je najbolje vidljiva upravo u ovoj županiji. Luka Ubli za Lastovo život znači i ovaj projekt je od nemjerljive važnosti’, poručio je potpredsjednik Vlade i istaknuo i važnost Zakona o otocima, kao i Integriranog teritorijalnog

programa za otoke.

Projekt rekonstrukcije luke Ubli na otoku Lastovu, ključan za poboljšanje pomorske infrastrukture, donosi značajne koristi za otok i njegove stanovnike. Kako bi lučka infrastruktura bila u mogućnosti zadovoljiti sve veće prometne zahtjeve, osobito s obzirom na uspostavu cjelogodišnje brzobrodske linije 9808 na relaciji Lastovo (Ubli) – Korčula – Dubrovnik, te kako bi se osigurao nesmetan i siguran promet, rekonstrukcija i proširenje luke bili su nužnost. Izgradnjom novog trajektnog pristana i širenjem operativne obale poboljšava se sigurnost prihvata plovila i smanjuje zakrčenost u luci, što je presudno za redovito odvijanje pomorskog prometa.

Okv

‘Dosad smo u lučku infrastrukturu uložili preko 120 milijuna eura i po tome smo najbolji u Hrvatskoj. Zahvaljujem ravnatelju, načelnici i svima uključenima u projekt’, naglasio je župan Pezo i kazao kako su pred nama projekti luka Perna, Prigradica i Polačiste zajedno vrijedni gotovo 60 milijuna eura.

ZLATKO BEGUŠIĆ, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA OBRTNIKA DUBROVNIK:

Danas se sve može kupiti preko interneta, ali ne i majstor koji zna svoj posao

Dubrovački ugostitelj Zlatko Begušić novi je stari predsjednik Udruženja obrtnika Dubrovnik, a na to mjesto je izabran jednoglasno, četvrti put zaredom. Za Dubrovački dnevnik govori o planovima za novi četverogodišnji mandat, prethodnim potezima unutar udruženja, ali i sadašnjim aktualnostima vezanima uz obrtnike

Četvrti put ste jednoglasno izabrani za predsjednika Udruženja obrtnika Dubrovnika. Sigurno vam je čast.

Naravno kako je velika čast biti predstavnik Udruženja obrtnika, a pogotovo grada Dubrovnika koji se ističe u cijeloj Hrvatskoj. To je funkcija koja je poštena i odgovorna, a mi se isto tako pošteno i odgovorno odnosimo prema svim našim članovima. Mislim kako svaki obrtnik, temeljem svog rada i zalaganja, treba imati privilegije u društvu jer on je jedini koji osobnom imovinom garantira za svoj uspjeh ili neuspjeh.

Tvrtka može poći u stečaj, no obrtnik, da bi uspio, mora garantirati svojom imovinom. Tako da mi je čast, naravno. Ali i obaveza. Obveza da nastavimo graditi ono što su generacije prije nas započele, i da to ostavimo boljima, onima koji dolaze.

Na početku govora uz koji ste se obratili na konstituirajućoj sjednici Skupštine ste kazali kako 'Dubrovnik nije grad koji je nastao na dekretima, nego na rukama'.

Tako je. Dubrovnik je nastao na rukama zlatara, brodograditelja, postolara, vezilja, klesara, pekara, ribara – ljudi koji su svojim rukama gradili identitet ovog grada i svoju egzistenciju, svoj život. Dok je obrtnika, bit će i Dubrovnika. A dok je Dubrovnika, bit će i posla za vrijedne ruke. Vrijedi naglasiti i kako je Udruženje obrtnika Dubrovnika jedino udruženje koje obuhvaća cijelo područje bivše Dubrovačke Republike, dakle od Prevlake do Orebića. Udruženje ima svoje područne odbore u Dubrovniku, Konavlima, Trpnju, Orebiću i Stonu.

Na koja ste postignuća tijekom prethodnih mandata najponosniji?

Na početku mog prvog mandata imali smo oko 1.000 obrta, a danas brojimo preko 4.500 aktivnih obrta u našem Udruženju. To je 4.500 obitelji koje žive od svog rada, truda i svog znanja. To je 4.500 razloga zašto Dubrovnik nije samo kulisa za razglednice, nego živi grad. Bez obrtnika nema ni turizma, ni brodogradnje, ni kruha, ni popravljenog prozora poslije bure, ni kamenom popločanih poljana.

Ostvarili smo i ono o čemu smo sanjali desetljećima - Udruženje obrtnika Dubrovnik kupilo je vlastiti prostor, i to izdvajanjem vlastitih sredstava! Dakle, obrtnici Udruženja su izdvajali po 20-ak kuna više od komorskog doprinosa i tako učinili ono što rade svakodnevno i u svojim obrtima i obiteljima: osigurali krov nad glavom i stalnu adresu u poslovnoj zgradi Atlant Centra, u samom poslovnom centru Dubrovnika. Također, ured u Gradu obnovili smo u reprezentativan prostor u centru stare gradske jezgre, mjesto okupljanja obrtnika. Taj prostor nije samo ured. To je kuća obrtništva. Udruženje obrtnika Dubrovnik je mjesto gdje će mladi majstor dobiti savjet, gdje će tradicijski obrtnik izložiti rad, gdje ćemo održavati edukacije, gdje će turisti vidjeti da Dubrovnik nisu samo zidine, nego ljudi koji ih stoljećima održavaju.

Koliko su mladi zainteresirani za obrtnička zanimanja?

Često nam dolaze obrtnici i pitaju nas za savjet ili pomoć, no mahom su to stariji ljudi. Mladi ljudi puno rjeđe, vjerojatno jer su već preokupirani poslom kojeg obavljaju, a i sve je manje interesa sa obrtnička zanimanja. Postoje obrtnici koji žele da mlađi naraštaji nastave njihovu tradiciju, no često to nema tko učiniti. Dubrovnik na taj način gubi dio sebe. Uvijek kad se neki obrt zatvori, Du-

Piše: Ivona Butjer Mratinović

Foto: Ivona Butjer Mratinović

brovnik gubi dio sebe po kojem je bio prepoznatljiv.

Ljudi često komentiraju kako više nemamo postolare ili urare po Gradu, no svi mi rijetko popravljamo stvari. Vremena su se promijenila.

Lakše je kupiti novo nego popraviti. Ljudi su obično usmjereni na djelatnosti koje donose veći profit. Možda bi neki dubrovački urar ili zlatar rado nastavio svoju obiteljsku obrtničku tradiciju da je bilo više mladih koji bi htjeli preuzeti taj posao.

Ljudi danas nisu zainteresirani za težak rad koji će donijeti veliku vrijednost za zajednicu, cilj je uglavnom lakšim putem doći do veće zarade. Naravno, svoju ulogu u cijeloj ovoj priči odigrao je i konzumerizam.

Međutim, struka je naša valuta. U vremenu kad se sve može naručiti preko interneta, jedino što ne možeš naručiti je majstor koji zna svoj posao, koji je stručan, koji dolazi navrijeme i koji ostavlja rješenje, ne problem. Upravo to je obrtnik.

U prostorijama Udruženja može se vidjeti i polica s rukotvorinama koja, na neki način, predstavlja ono najvrjednije od naše obrtničke tradicije i ono od čega mladi danas prilično 'bježe'.

Naši tradicijski obrti su važna karika, kako

Udruženja, tako i identiteta Grada, ali i naše turističke ponude. Naše kontinuirano zalaganje za njihov opstanak prepoznaje i podržava i Grad Dubrovnik sa svojim subvencijama jer to je identitet obrtništva, ručna i tradicijska izrada. Često smo svjedoci gubitka tradicijskih obrta jer nije imao tko naslijediti majstora. Svaki put kad se ugasi takav obrt, Dubrovnik izgubi dio sebe.

Koliko je vama kao Udruženju zahtjevno doći do obrtnika?

Osobno sam u Udruženju aktivan od 2012. godine, a od 2014. obnašam funkciju predsjednika. Iz te perspektive mogu kazati kako je to jedan težak put. Ljudi, pogotovo u našem gradu i županiji, dosta su obuzeti sobom i svojim poslom. No, mislim kako bi se mladi trebali više aktivirati, pa i u smislu da netko mlađi jednom preuzme ovu odgovornu funkciju. Kad sam 2014. godine postao predsjednik, članovi Udruženja su izdvajali naknadu temeljem koje smo naposljetku kupili vlastiti prostor, a pritom vrijedi naglasiti i napore tadašnje Uprave Atlantske Plovidbe koja nam je izašla ususret. Taj prostor su mogli prodati i nekome drugome, no odlučili su se na nas. U Gradu smo obnovili prostor gdje svim obrtnicima rado stojimo na usluzi. S vlastitim prostorom smo ujedno ostvarili i mogućnost održavanja edukacija, radionica i svi ih mogu koristiti. Sve ovo je samo pokazatelj kako

zajednički možemo puno toga postići.

Kažete kako je vrlo važno da Dubrovnik ima jedno ovakvo udruženje. U čemu leži ta važnost?

Da bi se to moglo shvatiti, prvotno je važno znati kako funkcionira sustav. Dakle, uz Udruženje, postoje još i područna obrtnička komora, kao i Hrvatska obrtnička komora. To je sustav koji djeluje unutar državnog sustava pa je lakše ostvariti određene pogodnosti, ugovore, beneficije, savjete, police i sl. Nedavno je jedan naš član temeljem ostvarenih subvencija kupio vozilo za gotovo 10 tisuća eura manje od redovne cijene, za obavljanje svog obrtničkog posla. Mi smo spona između obrtnika i određenih institucija, i tu je vezu puno lakše ostvariti preko određene institucije, u ovom slučaju nas, nego samostalno. Bilo da je riječ o rješavanju određenih problema ili o ostvarivanju određenih benefita.

Kakvi su planovi za budućnost?

U ovom mandatu nastavljamo gdje smo stali: borba za bolji status obrtnika. Obrtnik mora živjeti od svog rada dostojno, imati optimalne porezne i uvjete na tržištu kako bi od svog rada mogao platiti radnika, kredit i još ostaviti djeci. Pred nama su nove četiri mandatne godine. Neće biti lake. Ali kad je obrtniku bilo lako? Mi ne živimo od sastanaka. Mi živimo od posla. Zato mogu obećati: Udruženje će biti servis, a ne birokracija. Bit ćemo glasni kad treba, tamo gdje treba, a tihi kad se radi. I bit ćemo tu, u našem zajedničkom prostoru, svaki dan.

Jedno od tih pitanja su novi nameti iz tzv. paket antiinflacijskih mjera koje su obrtnici, pogotovo paušalni, dočekali s negodovanjem. Za Dubrovački dnevnik su izjavili da smatraju kako je to gušenje poduzetništva. Kako obrtnici u

Petak, 26. lipnja 2026.

razgovorima s vama komuniciraju najavljene porezne izmjene?

Predstavnici Hrvatske obrtničke komore nedavno su na tu temu održali sastanak s predstavnicima Ministarstva financija, na kojem su predstavili primjedbe i prijedloge vezane uz najavljene mjere koje se odnose na paušalne obrtnike. Tijekom sastanka predstavnici HOK-a istaknuli su kako razumiju potrebu za očuvanjem životnog standarda i smanjenje inflacijskih pritisaka. Međutim, upozorili su kako povećanje poreza i doprinosa za obrtnike ne predstavlja učinkovitu antiinflacijsku mjeru. HOK je tijekom sastanka naglasio kako su obrtnici među onima koji najviše osjećaju posljedice rasta ulaznih troškova te da nisu generatori inflacije nego njezine žrtve. Mi kao Udruženje i naši obrtnici apeliramo prema Ministarstvu za dijalog, budući da su i nas iznenadile najavljene porezne izmjene. Sagledali smo situaciju, poslali dopis prema HOK-u i otvoren je dijalog. Mi kao Udruženje ne možemo donositi odluku po tom pitanju, ali apeliramo na Ministarstvo da uzmu naše prijedloge u obzir. Svatko na situaciju gleda iz vlastite perspektive; za Ministarstvo je to antiinflacijska mjera, za obrtnike – antipoduzetnička.

Kažete kako su predstavljeni i prijedlozi. Što obrtnici predlažu?

Komora je predstavila prijedlog prema kojem bi se zadržao postojeći sustav doprinosa za sve obrtnike. Po pitanju povećanja oporezivanja traže da svi razredi prihoda do 40.000 eura ostanu po dosadašnjem modelu dok bi se eventualne porezne korekcije razmatrale isključivo u zadnja dva razreda i to najviše do 33 posto. Takav model omogućio bi dodatne prihode državnom proračunu, a pritom sačuvao konkurentnost i održivost najvećeg dijela hrvatskih obrta te nastavio poticati samozapošljavanje i poduzetničku aktivnost.

Dugogodišnji ste ugostitelj. Zadnjih godinu dana se dosta razgovara o cijenama, pa i u ugostiteljskim objektima. Ministar Tonči Glavina je pozvao ugostitelje na spuštanje cijena u sezoni. Kakva su vaša iskustva?

Mislim da Dubrovnik nije skup grad. Ako se ode 10-ak metara od Straduna, može se popiti kava za 2 eura. U Dubrovniku je sve 'top', pa mora biti i to. Interesantno, već 40 godina radim na istom mjestu, u iznajmljenom prostoru gdje sam počeo kao mladi konobar, a tu ću vjerojatno i završiti karijeru za koju godinu. Tako da znam o čemu govorim.

U tom kontekstu se često govori o omjeru cijene i kvalitete u objektima. Je li taj omjer u Dubrovniku pošten?

Mislim da je omjer cijene i kvalitete u Dubrovniku u redu i kako cijena prati kvalitetu. Naposljetku, tome u prilog govore i podaci Porezne uprave za prve mjesece ove godine – broj izdanih računa raste u odnosu na lani, a cijene su na razini lanjskih. Dakle, gosti smatraju da ono što plate, toliko i vrijedi.

DOBRE PRIČE

Dok mnogi posežu za ekranima, ona bira

avanturu: 'Nije uvijek lako, ali boravak u prirodi je ulaganje u psihičko

i fizičko zdravlje djeteta'

U vremenu kada su djeca okružena ekranima na svakom koraku, Jovanka Cvetinović vjeruje da je ključ u odgoju djece dosljednost. Kroz vlastiti primjer pokazuje kako djeci ne treba mnogo, tek pažnja, jasne granice i prilika da istražuju svijet oko sebe. Njezina velika ljubav je boravak u prirodi i upravo to želi prenijeti i na svoju kćer.

Dok mnoga djeca danas slobodno vrijeme provode pred ekranima, četverogodišnja Nika najradije istražuje šumske staze, skuplja šiške, traži ježa Sonica među grmljem ili promatra guštere i ptice tijekom obiteljskih šetnji. Njezina majka Jovanka Cvetinović, planinarka, članica HGSS-a i turistička vodičica specijalizirana za aktivnosti u prirodi, sa suprugom od najranije dobi nastoji kćeri približiti život izvan četiri zida. Iako na prvi pogled djeluje kao da su donijeli strogu odluku o odrastanju bez tehnologije, stvarnost je puno jednostavnija. U njihovoj kući ekrani nisu zabranjeni, ali imaju jasna pravila. Crtići se gledaju povremeno i to najčešće zajednički na televiziji, sadržaj se bira pažljivo, a mobiteli i tableti nisu svakodnevni alat za zabavu.

NEMA STOGIH ZABRANA SAMO GRANICE

„Nismo joj zabranili ekrane. Možda je baš zato ispalo da joj nisu toliko zanimljivi. Pogleda nekoliko minuta i onda ode raditi nešto drugo“, govori mama Jovanka.

No iza takvog pristupa ne krije se nikakav čarobni recept. Naprotiv, priznaje kako je odgoj djece u digitalnom dobu sve samo ne jednostavan. Djeca danas odrastaju okružena ekranima, informacijama i sadržajima koji su dostupni na svakom koraku, dok roditelji često posežu za tehnologijom kako bi si olakšali svakodnevicu.

„Nije lako. Djeca vide nas s mobitelima i odmah nas oponašaju. Ako smo muž i ja previše na telefonima zbog posla, odmah i ona uzme mobitel i pravi se da tipka. Tada shvatimo da prvo moramo raditi na sebi“, iskreno priznaje Jovanka.

U njihovoj obitelji zato važnu ulogu ima priroda. Šetnje Petkom, odlasci na Lokrum, istraživanje obližnjih šumica, planinarski izleti i vrijeme provedeno na otvorenom dio su svakodnevice. Ne zato što je to uvijek jednostavno ili savršeno, nego zato što vjeruju da upravo takva iskustva grade dječju znatiželju, samostalnost i strpljenje.

POTREBNO JE PUNO STRPLJENJA

A da život u prirodi nije rezerviran samo za iskusne

Piše: Aida Čakić Foto: Osobna arhiva

„Djeca vide nas s mobitelima i odmah nas oponašaju. Ako smo muž i ja previše na telefonima zbog posla, odmah i ona uzme mobitel i pravi se da tipka. Tada shvatimo da prvo moramo raditi na sebi“, iskreno priznaje Jovanka.

U njihovoj obitelji

važnu ulogu ima priroda. Šetnje Petkom, odlasci na Lokrum, istraživanje obližnjih šumica, planinarski izleti i vrijeme provedeno na otvorenom dio su svakodnevice. Ne zato što je to uvijek jednostavno ili savršeno, nego zato što vjeruju da upravo takva iskustva grade dječju znatiželju, samostalnost i strpljenje.

planinare, potvrđuje i činjenica da je Nika svoj prvi ozbiljniji izlet odradila sa samo dva mjeseca života, kada su roditelji s njom krenuli na Velebit, na Premužićevu stazu. Danas, četiri godine kasnije, i dalje zajedno otkrivaju staze, šume i nove avanture, svjesni da iza fotografija s društvenih mreža ne stoje samo osmijesi nego i umor, suze i mnogo strpljenja.

Jer, kako kaže Jovanka, boravak u prirodi nije uvijek lagan, ali je jedno od najboljih ulaganja u fizičko i mentalno zdravlje djeteta.

„Prolazili smo kroz sve faze i ima trenutaka kada Nika želi gledati što više televiziju i crtiće pa joj ja moram reći da je dosta. Kad joj lijepo i jasno objasnim, onda ona odustane i uzme knjigu pa je lista. Djeca uvijek nađu zabavu samo roditelji trebaju znati postaviti granice i ostati dosljedni u tome. Imali smo želju da uopće ne bude ekrana, ali to je praktički nemoguće, posebice ako je bolesna, ako pada jaka kiša“, priča Jovanka.

Prisjetila se i svog djetinjstva koje je bilo nešto slobodnije nego što djeca danas odrastaju. Naime, tada su ulice bile središnje mjesto događanja, televizija nije bila toliko dostupna, a pametne telefone smo gledali u futurističkim filmovima.

„Mladima danas nedostaje slobode prostora. Mama mi je nedavno ukazala da jako puno u jednom danu svojoj kćerki kažem ‘Nemoj’ ili dam neku uputu ‘Pazi auto’, ‘Idi uz rub’ i slično. Stalno se čuje to ‘Ne’. Doista, danas nema slobode da se mogu negdje od srca izigrati tako da im fali cijeli taj prostor koji je nama bio sreća. Poražavajuće mi je kad vidim kako starija djeca izađu vanka, ali u ruci drže mobitele. Sve to je teška borba, a nama će kasnije biti sigurno sve izazovnije u odgoju“, smatra ona.

Upravo zbog toga ona i suprug se trude provoditi što više vremena s kćerkom u prirodi. Dodaje kako

joj je velika sreća i prednost život u Dubrovniku gdje, smatra on, ima jako puno sadržaja i organiziranih događanja.

DUBROVNIK IMA SADRŽAJA

„Nedavno je na Orsuli bio cirkus pa smo išli na to i poslije smo se pješke spustili do grada. Blagoslovljeni smo gdje živimo jer imamo plažu, prirodu, šetnice.... Djeca ne traže puno. Mi svaki dan prošetamo do Petke, a ima i jedna mala šumica kraj bolnice pa tamo često odemo jer blizu živimo. To nije ni 500 metara šume, ali njoj je to veliko prostranstvo i pravi doživljaj. Tu provedemo oko sat vremena pa poslije toga se spustimo prema bolnici i onda ona gleda vozila Hitne pomoći i to joj je jako zanimljivo. Svatko može nešto slično pronaći u svojoj blizini gdje sigurno ima neki komad prirode“, savjetuje Jovanka. Ipak, malenoj Niki broj jedan su dječji parkovi i igrališta.

„Nedavno smo bili na putu u Italiji i vodili smo je na safari i posjetili akvarij. Kad smo je pitali gdje joj je bilo najbolje rekla je kako joj je najbolja bila ljuljačka ispred hotela. Djeca stvarno ne traže puno osim pozornosti“, navodi kroz smijeh ova simpatična mama. I njihovi počeci, kada je Nika bila jako mala, bili su većinom ispunjeni tako što su je nosili, no danas ona suvereno šeta sat do sat i pol, ali uz sve to uvijek mora biti uključena igra.

„Nedavno smo bili na tvrđavu na Lokrumu pa smo putem bacali malene drvene bubamare i onda se ona zabavljala skupljajući ih. Na Lopudu se nije previše zabavila iako je staza do tvrđave predivna, pred kraj šetnje sve joj je išlo na živce pa je plakala. Ali kad smo došli do plaže otišla je na kupanje i sve zaboravila“, prepričala nam je Jovanka zanimljive trenutke iz njihovih avantura.

„Prolazili smo kroz sve faze i ima trenutaka kada Nika želi gledati što više televiziju i crtiće pa joj ja moram reći da je dosta. Kad joj lijepo i jasno objasnim, onda ona odustane i uzme knjigu pa je lista. Djeca uvijek nađu zabavu samo roditelji trebaju znati postaviti granice i ostati dosljedni u tome. Imali smo želju da uopće ne bude ekrana, ali to je praktički nemoguće, posebice ako je bolesna, ako pada jaka kiša“, priča Jovanka.

ULAGANJE U BUDUĆNOST

Jovanka smatra kako je strpljenje najvrijednije što čovjeka može naučiti planinarenje, šetnja ili sport.

„Djeca tako od malih nogu shvaćaju kako moraju ići korak po korak do ostvarenja nekog cilja. Danas mladima to nedostaje, jer misle da se sve moraju odmah dobiti i da moraju biti najbolji, a priroda nam pokazuje kako postoje ciklusi i potreba za strpljenjem. Nadam se kako će to sve mojoj kćerki u budućnosti koristiti“, kaže.

Mnogi ljudi joj kažu ‘Lako je tebi, ti oduvijek planinariš’, a često je pitaju kako joj se da toliko boraviti vani.

„Nije uvijek jednostavno s djecom provoditi vrijeme u prirodi jer ona svijet doživljavaju na svoj način. Imam brojne prijatelje koji s dvoje ili troje djece odlaze kampirati, planinariti i boraviti na otvorenom i iskreno sam ponosna na njih. To nije hobi, nego način života. Dijete ne mogu naučiti nečemu što ni sama ne živim“, govori Jovanka.

Dodaje kako je, unatoč svim izazovima, često lakše izaći vanka nego ostati unutar četiri zida.

„Kad smo vani, ona bolje jede, bolje spava i jednostavno je zadovoljnija. Danas se na internetu može pronaći mnogo ideja za aktivnosti s djecom. Važno je imati plan, kontinuitet i ponuditi im sadržaj. Ne treba sve prepustiti slučaju, nego ih uključiti u igru, zadatke i istraživanje. Mi idemo u parkove, šetamo prirodom, gledamo predstave i putujemo jer svako novo iskustvo širi njihove horizonte i izvlači ih iz zone komfora. Potrebno je samo malo organizacije i hrabrosti za prvi korak. Djeca zapravo ne traže puno, samo žele da su suhi, trebaju hranu i pažnju“, ističe ova mlada majka i vlasnica agencije za avanturistički turizam.

Za kraj poručuje kako roditeljstvo u prirodi nije uvijek idealno, niti izgleda onako kako ga često prikazuju društvene mreže.

„Ima tu i umora, suza, odustajanja i nervoze, ali vjerujem da je svaki sat proveden na svježem zraku ulaganje u fizičko i mentalno zdravlje djeteta. To je nešto što im ostaje za cijeli život“, zaključuje.

PONEDJELJAK | 29.06. doručak dana

Poširana jaja sa dimljenim lososom i zelenim šparogama

menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

UTORAK | 30.06. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

SRIJEDA | 01.07. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

ČETVRTAK | 02.07. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod

kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

PETAK | 03.07. doručak dana

Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom

menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina i češnjaka s pečenom palentom

SUBOTA | 04.07. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

NEDJELJA | 05.07. doručak dana

Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

MLADA AKADEMSKA SLIKARICA KLARA KNEGO:

"Moje

slike su moja djeca, ponosna

sam što jedna od njih krasi podcast

Dubrovačkog dnevnika"

Akademska slikarica Klara Knego diplomirala je 2020. godine s radom “Plave stijene“ i već tad uspostavila prepoznatljivi slikarski izraz.

Dosad je imala više samostalnih i kolektivnih izložbi, a ovog vikenda otvorena “Dubrovnik 020“ u galeriji Sebastian povod je za razgovor s mladom umjetnicom koja vedrinom i otvorenošću osvaja sugovornike

Po čemu se ova izložba razlikuje od prijašnjih?

-Djela za ovu izložbu u cijelosti su vrlo intenzivno nastala ove godine. Oduvijek tragam za novim načinom rješavanja likovnog problema, a Grad sam dosad promatrala isključivo kao arhitektonsku strukturu i vizure, jake linije, sličice… Ovaj put sam imala potrebu ubaciti nešto organsko u taj Grad. Jer, često bih se, dok gledam videe panorama Grada, uhvatila da osjećam kako je to živo, da to nije čisti arhitektonski zapis. Stoga sam ubacila malo više slikarskog izričaja, a na slikama se čak i ljudi pojavljuju. Grad nije grad ako nema ljudi, a kao dijete sam živjela u Karmenu i tu se puno družila. Prethodnu sam etapu ‘prožvakala’ i u novoj zrelije gledam na taj Grad. Sad mi trebaju ljudi, neka nova materija, nešto opipljivo pa će se osim ljudi u ovoj izložbi pojaviti i neke sjene, novi kutovi promatranja. Dosad je sve bilo isključivo frontalno, nikako pogled odozgor ili odole. Ne kažem da će se puno novog pojaviti, još sam u eksperimentalnoj fazi, ali sad imam neke nove perspektive.

Ima li djece među tim osobama?

-Nema, još me ne interesiraju. Osobno ih uopće neću imati! Zapravo, svoje slike ja doživljavam kao moju ostavštinu i nešto oko čega se bavim cijeli dan. Možda to zvuči čudno, ali uz njih sam cijeli dan i brinem oko njih. Ne moram cijeli dan slikati, ali ću ih gledati i tražiti rješenja za neki likovni problem, treba li više plave

ili nešto maknuti tako da taj proces traje nonstop, cijeli dan. Zato kažem da su one moja ostavština, da će nadživjeti. Tako ih i promatram i brinem o svojim slikama; uživam u njima kad ih radim, a imam grižnju savjesti kad ne radim.

Od nečeg se mora živjeti. Stoga, kakav je odnos kad ih treba prodati?

-Tu nemam baš neki problem, to postoji samo kad radim. Imam veliko zadovoljstvo kad se problem riješi i tad sliku želim svima pokazati.

Kažete: slika je problem. Uvijek?

-Nije uvijek! Krene jako zabavno, npr. s lokvama tražim nijanse boja, manično biram motiv, režem fotografije, tražim videe, prilagođavam ih platnu i tad kreće horor jer sve treba detaljno precrtati. Tu se mučim i grizem, što traje i po pet-deset sati!

Porođajne muke dugo traju?

-Da, ali izmjenično jer ponovno slijedi lijepi kreativni proces. Nakon nekog vremena pomislim da je treba još doraditi, ali ovisno o trenutku doradim ili radim novu sliku. Naučila sam kako to često samo meni smeta, ali kad krenem raditi uvijek ima još nešto, skoro u nedogled. Ipak, naučila sam reći: dobro je, dosta, ne diraj! Prije to nisam znala. Onda se dogodi da zamrčim cijelo platno, da nestanu boja i podloga... No, sazrela sam u tom smjeru. U procesu slikanja kad nešto pokušavaš popraviti, lako se uđe u fazu da se slika pre-

Piše: Ahmet Kalajdžić

Foto: Igor Brautović, Ahmet Kalajdžić

“Sretna sam što moja slika krasi podcast Dubrovačkog dnevnika. Slika je bila jedna od gotovih i Nikša ju je izabrao. Volim kad mi ljudi kažu da im se sviđa nešto moje, tad sam tako sretna. Stvarno sam bila počašćena što je netko pitao za moju sliku koju će biti stalno u podcastu i svi će je moći vidjeti. Imam nekoliko takvih, nastalih prije par godina, dok još nisam eksperimentirala s plavom bojom. Sad ću promijeniti i pozadinu, pa sam za ovu izložbu iskoristila i dva stara platna s plavom pozadinom”

više dorađuje i zatvori! Ali, to je dio procesa u kojem učiš i tražiš mjeru. Zato i kažem da se rješenje pojavljuju u hodu.

Koje boje palete dominiraju u novoj fazi?

-Zanimljivo pitanje, ali tu imam što reći. Dosad nisam nikad koristila ultramarin, uvijek je to bio tirkiz. Ultramarin me živcirao jer je bio u jeftinim setovima boja. Sad sam ga provukla prvi put kroz skoro sve slike. Uz to, malo sam se odvojila od striktno narančaste i crvene, sad imam i smeđe. Izmijenila sam paletu i stvarno sam ponosna na ovu seriju slika! Jer, vidim da dolazi nešto zrelije, drugačije. Možda je ovo međufaza i prijelaz na nešto novo.

Tko vam je najveći kritičar?

-To sam sama sebi! Od ostalih su tata i moj momak. Ali, tata je najžešći kritičar! Kaže mi da perspektiva nije dobra. Imam sliku starog porta iz čudnog kuta, a tata kaže da to nije točno niti dobro. Volim kad on komentira, uvijek je podrška, ali mu ne uvažim uvijek! Kad kažem čudno, želim reći da je poluptičja perspektiva pa tako “Zrinski“ zaklanja dio mula.

Postoji li u slikama uvijek nešto “slučajno“?

Ako da, što?

-Uvijek je to nekakva arhitektura! To su stup, neka kuća ili ograda, a sad su to postali i ljudi! Nekad to zna biti lokva. Sve to koristim kao svoj likovni jezik kojim gradim kompoziciju. No, volim to preklapanje i te smetnje u pogledu. Psihološki nisam nikad pokušala protumačiti. Probleme u životu ne preskačem niti zaobilazim, najčešće se pravim da ih ne vidim! U slikama ne bih rekla da je to psihološki nego kompozicijski i da se volim baviti likovnim problemom. Ako ima psihologije, onda je još nisam dokučila.

Znači, životne odluke donosite drastično rano i odlučno?

-Točno! Odluku o djeci i obitelji sam donijela prije 15 godina, to me ne zanima! Mogu po cijeli dan biti u svom svijetu, “svjetovne stvari“ me ometaju u odlasku na posao, plaćanju računa… Srećom, momak opere suđe. Nije to dresura nego je kuhar. To je profesionalna deformacija.

Analogno tome, što ste u slikarstvu rano i čvrsto odlučili?

-Želim imati svoj vlastiti slikarski izričaj. Nisam bila, ali sam sad sigurna da sam ga pronašla. Sad uživam u plavoj boji kao nekad u crvenoj, eksperimentiram s uljem u novoj tehnici, igram se, uživam i lijepo se osjećam s plavom. Krenulo je to oko diplomskog studija: plava mi je došla kao boja meditacije i pogleda u daljinu, tako da je plava boja sa mnom već deset godina.

Autorica ste slike u podcast studiju Dubrovačkog dnevnika.

-Da i sretna sam zbog toga. Slika je bila jedna od gotovih i Nikša ju je izabrao. Volim kad mi ljudi kažu da im se sviđa nešto moje, tad sam tako sretna. Stvarno sam bila počašćena što je netko pitao za moju sliku koju će biti stalno u podcastu i svi će je moći vidjeti. Imam nekoliko takvih, nastalih prije par godina, dok još nisam eksperimentirala s plavom bojom. Sad ću promijeniti i pozadinu, pa sam za ovu izložbu iskoristila i dva stara platna s plavom pozadinom.

Spominjete lokve: odražava li se u njima okoliš ili je to lokva k’o lokva?

-Obična lokva, a refleksiju ljudi i objekata možda donosi budućnost. Sad imam potrebu lokve transformirati. To je kreativni proces u kojem je jako zabavno i kreativno platno zalijevati s kantom boje! Ali, to se ipak mora kontrolirati, paziti da ne iscuri, kontrolirati štetu jer moram stvoriti kompoziciju i balans, a one me inspiriraju za motiv koji nije nasumično izabran.

Kako ste u doba studiranja zamišljali budućnost?

Petak, 26. lipnja 2026.

-Nisam uopće! Samo sam slikala i bila opsjednuta linijama i obrisima. Igrala sam se, istraživala, ali bez samopouzdanja. Mentor Igor Rončević je otkrio povezanost uz liniju i crtež.

Je li i vama kao brojnim umjetnicima najteže slikati akt i djecu?

-To sam radila prve dvije godine Akademije i nije mi bilo teško. Kad bih sad ponovno crtala promatrajući, možda bi mi bilo najteže. No, za razliku od studentskih dana, sad bih za akt imala više slikarski pristup. Znači, prije su to bile precizne linije, sad bi bilo više mrlja i slobode. Ali, osobe koje slikam bile bi realistične. Meni je realizam izazov! Ne hiperrealizam, jer ipak volim kreativnost, da mrcu izrazim kontrast i dodam nešto što ne postoji, volim kreativni realizam.

Po čemu se pamte dani studiranja?

-Po kolegama iz klase: Dijana Zrnić, Ana Tomasović, Emanuela Lekić koja je već poznata, izvrsna slikarica, vrlo dosljedna svome stilu hiperrealizma s nadrealnim elementima. Priznajem da i ja volim nadrealne kompozicije i napraviti nestvarni prikaz. Možda naslikati neki kolaž, nešto ispresijecano? Moram razmisliti, ali sam sigurna da ću se u budućnosti i time baviti!

Što se mora dogoditi da promijenite likovni izričaj?

-Previše slikam na isti način, npr. Grad kao arhitekturu! To mi više nije izazov, nego šablon i zasitila sam se. Rekla sam: dosta toga! Publika mi nikad nije dala primjedbu! Osjećam, vrlo su zadovoljni što odmah prepoznaju što je na slici. Svejedno mi je, ali ipak volim feedback, da mi netko kaže svoj stav. To je vrsta dijaloga. Tako i ja razmislim i možda potvrdim ono što sam i sama pomislila, pa će mi biti zanimljivo što je neko pomislio što i ja.

-Kako se vidite za deset godina?

-Nisam razmišljala, ali svakako i dalje u plavoj fazi, ali da slikam s uljem, uz nove pozadine, uz novi iskorak. Dosad sam radila akril, ali sam počela slikati s uljem. No, ja doma radim, a to traži prostor i uvjete. Vidim se kako se igram s kompozicijom, da nešto novo osmislim, možda i novu formu, pa i skulpturu? Znam da će se nešto dogoditi, a ja imam potrebu da nešto razvijem. Možda to ide sporo, ali vjerujem da će u deset godina doći neka važna promjena. Mora biti, jer jednostavno to je potreba duha da se razvijam. Ne osjećam se kao netko tko usput slika, nego kao da usput idem na posao! Doma su stalno slike i boje oko mene, tako

“Svoje slike doživljavam kao moju ostavštinu i nešto oko čega se bavim cijeli dan. Možda to zvuči čudno, ali uz njih sam cijeli dan i brinem oko njih. Ne moram cijeli dan slikati, ali ću ih gledati i tražiti rješenja za neki likovni problem, treba li više plave ili nešto maknuti tako da taj proces traje non-stop, cijeli dan. Zato kažem da su one moja ostavština, da će nadživjeti”

radim!

Par riječi i o djeci u školi: je li moguće već sad prepoznati neke talente među njima?

-Mogu prepoznati kad dijete ima posebni senzibilitet, kad kompoziciju slaže na posebni način, to se odmah vidi! No, tko zna hoće li se nastaviti razvijati u tom smjeru? To je druga pjesma.

Svi znaju da slikam i da se bavim umjetnošću. Mislim da cijene to što radim, reakcije su uvijek pozitivne. Mislim da, na skali od 1 do 10, moje

slike ocjenjuju s 5. Zapravo je javni komentar vazda bio jednostran - isključivo pozitivan, ali mora postojati i druga polovica publike kojoj se moj rad možda ne sviđa, možda u njemu ne vide dubinu koju traže, možda preispituju kvalitetu razrade, možda estetiku općenito? Tko zna, sve je vazda malo ovoga, malo onoga. Ocjena 5 je tu subjektivna jer nemam realnu sliku. Nadam se da će nakon desetljeća nova ocjena biti 7 jer će uočiti moj napredak!

Velika obljetnica

Prije 30 godina hodočastili

smo

pješke iz Grada na prvu

Puntiželu, danas smo

starci,

a festival i dalje traje

Prije 30 godina, kada je održana prva Puntižela, svijet je bio puno veći. Ja sam do tada bio svega triput u Župi, nikad do tada nisam ni čuo, a kamoli vidio plaže Striježice, Srebreno, o Pasjači da i ne govorimo

Sredina je devedesetih godina prošlog stoljeća. Uskoro ćemo završiti srednju školu. Nitko od cijele naše cijele generacije nema viziju što će sa svojim životom. Nitko osim Lukše Frankovića. On govori kako će se i u futuru prvom i u futuru drugom baviti ugostiteljstvom, samo neka izađe iz školskih klupa. Prvo će otvoriti kafić, pa ako posao bude išao, jednog dana možda i noćni klub. Mi ga sumnjičavo gledamo i pitamo se gdje li nabavlja ovu vrhunsku dietilamid lizergičnu kiselinu.

Jer mi, za razliku od njega, nemamo ama baš nikakve tripove o budućnosti. Izgubljeni smo kao Japanci na plaži i Talijani na straži. Ali nije ni loše kada si izgubljen – jer kao što i sam taj pridjev kazuje – kada više nemaš što izgubiti, živiš u sadašnjem trenutku. Tako smo i mi provodili devedesete. Izlazili smo vani, muzika nam je bila smisao bivanja, živjeli smo kao da sutra ne postoji. Jer, realno, nije ni postojalo.

A nije postojala ni Župa dubrovačka. Razorena ratom, ljudi su se tek počeli vraćati, puno kuća još nije bilo obnovljeno. Danas je Župa, iako ima status općine, u biti predgrađe Dubrovnika. Mnoge mlade obitelji otišle su trbuhom za Lidlom, jer su cijene kvadrata tamo jeftinije nego u gradu, a i oni koji se nisu preselili u Župu, često tamo navrate trbuhom za vikend akcijom.

Gostujući svojevremeno kod Aleksandra Stankovića Mišo Kovač je kazao kako je u životu bio na samo tri koncerta. Dvaput na Karlu Metikošu – „velikom Mattu Collinsu“ - a treći koncert koji je pohodio bio je onaj Elvisa Presleya u Madison Square Gardenu kada se prilikom izvođenja My Way „spojilo nebo sa zemljom“. Baš poput Miša, i ja sam do sredine devedesetih bio samo tri puta u Župi. Dvaput na dječjem rođendanu – velikim Bešu i Njavru - a treći pohod bio je 1994. godine u Mlini Square Gusar kada nam je Fun H20 sedamnaest puta „spojio plisku s mrežom“.

TRIPUT BIO U ŽUPI

Nevjerojatno iz današnjeg kuta (ekrana) zvuči da sam u svojih dotadašnjih 17, 18 godina života svega triput bio u Župi, ali svijet je tada bio puno šire mjesto. Recimo za Pasjaču – plažu koju godinama proglašavaju za jednu od najljepših u Europi - čuti ću tek petnaestak godina kasnije, a udaljena je od mojeg rodilišta na Pilama kap više od polumaratona kojeg Made Žeravica pretrči u osmom mjesecu trudnoće. Nije u to vrijeme bilo mobitela, interneta, Google Mapsa i društvenih mreža, Župa se činila daleka rupa – baš kao što je iz rodilišta Pile paralo Čile - no do nas je ipak doprla vijest da se tamo održava nekakav muzički festival na

Piše: Maro Marušić Foto: Udruga Kurenat

kojem još nijedan akord nije odsviran, a već je dobio nadimak Župstock. Muzika nam je tada bila sve – i majka, i maćeha, i jetrva, i zaova - naravno da ćemo ga pohoditi. Odlučili smo iz grada poći pješke, hodočasnički, napravit ćemo My Way, briga nas čak i ako nebo istopi zemlju. Ah te tinejdžerske godine kada ništa nije teško. Ali - dodatne otkucaje na srce – zajeban je My Way po zvizdanu na Magistrala Square Gardenu. Etapu između Orsule i Dubca prolazili smo po najgorem suncu, spojilo se nebo sa zemljom i bez Elvisa Presleya. Stoga smo malo ohanuli, a netko od ekipe je ubrao drijenak, jer je znao da sam alergičan, pa mi ga je stavio iza uha, i zapjevao u skladu sa Župstockom:

If you're going to San Francisco

Be sure to wear some flowers in your hair

Ostatak puta je bio lakši, jer smo se kotrljali nizbrdo. Evo nas u Kuparima. Samo gdje je ta fuckin' Puntižela? Nismo ponijeli papirnati Maps, kako ćemo naći lokaciju? Beš, kao rođeni Župljanin, preuzima vodstvo, ali mi mu ništa ne vjerujemo.

-Ti si iz Čibače, nisi ni ti bio ovdje, priznaj –podjebavamo ga.

On govori da idemo na plažu u Srebreno, skočiti u more, pa ćemo tamo nekog pitati gdje je festival. Ajme majko, koja lijepa plaža, nikad je prije nisam vidio. Izgleda nekako srebreno, valjda se zato ovaj predio zove Srebreno.

-Ne, zove se Srebreno, po srebrnim naušnicama župskih baba – reče mi Čif.

Osjećaj kao Leonardo di Caprio u The Beach. Ljudi danas plaćaju stotine i stotine eura Qatar Airwaysu i Turkish Airlinesu da bi vidjeli neku mirnu tirkiznu plažu, a još do prije tridesetak godina, idilu si mogao naći u krugu zagrijavanja Made Žeravice pred početak trudova. Raj – Made in Župa. Da sve bude savršeno, odnekud se stvorila lopta, pa zabacismo i picigina.

KONCEPT ADVENTA

S plaže čujemo prve akorde tamo iz parka Striježice za koji, naravno, da ni godinama kasnije nismo znali da se tako zove. I ona plaža ispod parka kasnije će nas oduševiti (ni

Nije u to vrijeme bilo mobitela, interneta, Google Mapsa i društvenih mreža, Župa se činila daleka rupa – baš kao što je iz rodilišta Pile paralo Čile - no do nas je ipak doprla vijest da se tamo održava nekakav muzički festival na kojem još nijedan akord nije odsviran, a već je dobio nadimak Župstock. Muzika nam je tada bila sve – i majka, i maćeha, i jetrva, i zaovanaravno da ćemo ga pohoditi.

Festival Puntižela stariji je od In Musica i Exita

Nevjerojatno iz današnjeg kuta (ekrana) zvuči da sam u svojih dotadašnjih 17, 18 godina života svega triput bio u Župi, ali svijet je tada bio puno šire mjesto. Recimo za Pasjaču – plažu koju godinama proglašavaju za jednu od najljepših u Europi - čuti ću tek petnaestak godina kasnije, a udaljena je od mojeg rodilišta na Pilama kap više od polumaratona kojeg Made Žeravica pretrči u osmom mjesecu trudnoće

danas joj ne znam naziv, zovem je Puntižela). Tamo ćemo noćiti, ispod zvijezda, šugamani će nam biti gnijezda. Sretni smo, sadašnji trenutak na najjače. Da ovi bendovi na Župstocku budu najgori ikad, taj smo dan vidjeli dvije nove plaže, i ne znamo koja je bolja. Ekipica se od svuda počela skupljati. Javljamo se i gucamo vino koje se ugrijalo u ruksaku kao reaktor u Černobilu. To je posebni krug pakla devedesetih godina. Piti po suncu vino kuhano na suncu. Mi smo današnji koncept adventa i kućica otkrili još prije 30 godina. Vino nas je brzo obalilo iz uspravnog položaja u cvjećarsku perspektivu. If you're going to park Striježice

Be sure to wear some flowers in your hair Uopće se ne sjećam tko je svirao od bendova. Dena kada se ne sjeća samo kaže D' Berdo. Ili HaCe. Kao da je na kraju uopće važno. Ujutro se budimo na plaži, boli glava, gladni smo. Mravi su nam otkrili sendviče s paštetom. Pokušavamo ih maknuti, ali ne ide. Netko govori da je za ovakve festivalske aktivnosti najvažnije imati mravojeda za

Petak, 26. lipnja 2026.

kućnog ljubimca. Ali ima paprika koja je odoljela. Žvačem je kao jabuku, a ona pucketa. Gledam more, prelijevaju se boje. Puntižela je završila. Uskoro će završiti i srednja škola. Počinje život. Nitko od cijele naše generacije nema viziju što će s njim. Nitko osim Lukše Frankovića. Jedini on zna da će se vratiti na gol plivališta u Mlinima, ali ovaj put na pobjedničkoj strani.

Danas, 30 godina kasnije život ne zna što bi s nama. Ubrzao se, a mi ga ne stižemo, ne dopušta nam pješice u Župu. Pametni telefoni, internet, Google Maps i društvene mreže… Svaki kutak planeta Zemlje je tu, nadohvat jednog klika. A kad je tako, onda ništa nema vrijednost, nema draž, u tom digitalnom svijetu svaka pasjača izgubi srebreno... Da, zaista, u ova tri desetljeća sve se stubokom promijenilo, osim posljednje subote u mjesecu lipnju kada iz udruge Kurenat u rano popodne objave proglas:

-Mi smo krenuli, a vi?

-Evo i nas, iako smo stari i spori, i pun nam je Dubac vrućine.

Petak, 26. lipnja 2026. Dubrovački

30 Kolumna

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

ORDEN REDA BJELOGLAVOG SUPA

Dok obični hrvatski građani sa 65 godina sanjaju o mirovini, čeprkanju po vrtu, šetnji s unucima, ribanju ili tek hranjenju golubova, politička elita u osamdesetima tek ulazi u novu fazu karijere. Tako je Vlada predložila Zlatka Matešu 77. za člana Nadzornog odbora Croatia Airlinesa, potvrdivši staru hrvatsku poslovicu: ‘’Tko leti, vrijedi, a tko nadzire, još i više’’. Zanimljivo, samo nekoliko dana ranije glasanje o Mateši misteriozno je nestalo s dnevnog reda. No čim je krenula nogometna euforija, zastave, kockice i domoljubne pjesme, stvorili su se idealni uvjeti za političku akrobaciju. Dok nacija raspravlja nogometnu strategiju u napadu, poneki kadrovi bez puno buke pronađu novo gnijezdo. Iz oporbe tvrde da je tajming slučajan, otprilike koliko i kiša u veljači. Kad reprezentacija igra, narod se ujedini. Više nikoga ne zanimaju afere, javna poduzeća ni kadrovske kombinacije. Bitno je da smo svi zajedno u kockastim majicama, da pjevamo iste pjesme i da nakratko zaboravimo da živimo u neuređenoj državi. Građane posebno fascinira činjenica da Mateša, nakon četvrt stoljeća na čelu Hrvatskog olimpijskog odbora i niza kontroverzi, ne odlazi u političku mirovinu, nego dobiva priliku za novo poglavlje. U Hrvatskoj političari, ako se i potroše, lako se recikliraju.

Mnoge građane i inače zanima funkcija člana nadzornog odbora. Što točno radi i kolika mu je odgovornost? Snosi li posljedice za propuste? Ili je riječ

o položaju sličnom poslovnoj klasi na letu; udobno sjedalo, dobar pogled i osjećaj, da nekako i ti sudjeluješ u pilotiranju, iako avion leti po unaprijed zadanoj ruti?

Možda građani postavljaju pogrešna pitanja. Nije pitanje zašto je Mateša predložen. Pravo pitanje glasi: postoji li u Hrvatskoj ijedna funkcija na koju se bivši političar još nije uspio ukrcat? Ako i postoji, sigurno je već na listi čekanja.

UHrvatskoj se ovih dana nehotice otvorilo jedno od važnih teoloških pitanja našeg vremena; navija li Gospa za Hrvatsku ekskluzivno ili igra na sigurno, podržavajući samo reprezentacije koje redovito idu na misu? Dok se izbornik Zlatko Dalić već godinama zahvaljuje Bogu na pobjedama, a ponekad i na porazima, splitski svećenik don Ante Žderić odlučio mu je pokvarit zabavu. Poručio je da vjera služi za spasenje duše, a ne za osvajanje Svjetskog prvenstva. Šok i nevjerica među dijelom navijača. Ispada da se “Oče naš” ne nalazi u službenom protokolu FIFA-e. Don Ante je dodatno uznemirio javnost tvrdnjom da Bog i Gospa ne navijaju za Hrvatsku. Time je doveo u pitanje dugogodišnje uvjerenje da nebeske sile pažljivo prate utakmice Vatrenih, dok istovremeno zanemaruju ratove, bolesti, glad i klimatske promjene. Komentatori su ga proglasili autorom izjave godine, premda je konkurencija bila žestoka. U zemlji u kojoj je često važniji od gospodarstva, zdravstva i obrazovanja zajedno, reći da je nogomet samo sport

zvuči gotovo revolucionarno. S druge strane, Dalićevi poklonici vjeruju da stvari nisu tako jednostavne. Što ako je Gospa, tijekom jednog međugorskog hodočašća, izborniku ipak šapnula pokoju taktičku sugestiju? Možda o dvojbi o sustavu s trojicom u obrani. Povijest još nema odgovor. Afera ili ne, pobjede ili porazi, naši prostori ostaju dosljedni sebi. Ovdje se ljudi odriču heroja brže nego što dolete doma nakon izgubljene utakmice. Danas si nacionalni spasitelj, sutra si razlog - propasti civilizacije.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ovih je dana otkrio da je u međunarodnoj politici moguće izgubiti odličje brže nego što se izgubi utakmica u sudačkoj nadoknadi. Poljski predsjednik oduzeo mu je orden reda Bijelog orla, nakon što je jedna ukrajinska vojna jedinica dobila ime po UPA-i, organizaciji koja za neke u Ukrajini predstavlja simbol borbe za neovisnost, a u Poljskoj je to bolna rana najmračnijih stranputica ukrajinske povijesti iz Drugog rata.

Onda je ukrajinski ministar vanjskih poslova odlučno njima uzvratio kako nijedna strana država neće Ukrajincima diktirat njihovu povijest. Izjava koja inače zvuči suvereno i ponosno, osim možda kad dolazi nakon isplate nekoliko desetaka milijardi eura pomoći upravo iz država koje, eto, nemaju pravo ništa - diktirat. U prijevodu: hvala na tenkovima, avionima, projektilima i kešu, ali povijesne lekcije ostavite u državnim rezervama. Poljaci su pritom ostali u nezgodnoj

Piše Mario Klečak

poziciji. S jedne strane žele pomagati Ukrajini u obrani od Rusije, čuvaju im milijun izbjeglica, a s druge strane ih povremeno iznenadi ukrajinska sklonost veličanju junaka i pokreta, koje oni pamte po sasvim drugačijim razlozima. To je otprilike ko da Crna Gora od Hrvatske očekuje Orden Bjeloglavog supa lešinara, zato što je po zloglasnom čuvaru logora Morinj prozvala plivački bazen u Kotoru. Tu leži i poznati istočnoeuropski paradoks: svak ima svoje heroje, ali problem nastaje kad ti heroji kod susjeda budu upisani u sasvim drugu rubriku povijesnih udžbenika. Tako neki nacionalistički pokreti, iz bilo kojega rata, za jedne ostaju simbol otpora, a za druge simbol progona i zločina.

Gradonačelnik

Mato Franković preko Nove TV je upozorio da, ako do Nove godine ne bude GUP-a, on će dat - ostavku! Grad je zanijemio. A tek neki su se počeli pitat hoće li se urbanizam spasiti snagom političke volje ili snagom televizijske izjave za

udarni termin. Novi GUP, objasnio je gradonačelnik, donosi priuštivo stanovanje, zaustavlja apartmanizaciju i okreće Grad prema kvaliteti umjesto kvantiteti. Drugim riječima, nakon desetljeća utrke za dozvolama za pretvaranje svakog slobodnog kvadrata betona u apartman, mnogi su tek sad otkrili da Grad s tim nije imao nikakve veze. Za to su, izgleda, zadužene neke druge razine vlasti. Čista je slučajnost što su te razine vlasti pod upravljanjem iste političke familije. Zabrinuti TV gledatelji su se s pravom zapitali: ako gradonačelnik ne može uvjeriti vlastitu stranku, županiju i državu da poslušaju njegove zahtjeve, kako će onda zaustaviti apartmansku poplavu? A bilo bi protuzakonito nacionalizirat apartmane pa ih priuštit dubrovačkoj mladosti ili zlata vrijednim uvoznim radnicima.

A dok se javnosti obećava obračun s prekomjernom turističkom gradnjom, Udruga Spasimo male obiteljske iznajmljivače objavila je na Face-

booku kritiku usmjerenu prema, kako navode, različitom tretmanu velikih turističkih investitora i malih obiteljskih iznajmljivača.

Pa navode kako u našoj županiji polako niče projekt koji izgleda ko da je ispo iz kataloga za milijardere. Tri sestrice; 260 hektara ‘održivosti’, sedam hotela, 220 luksuznih vila, 500 apartmana, golf-teren i marina za 400 mega-jahti. Ukratko, epohalni pokušaj da se riješi stambeno pitanje mladih Dubrovčana... Pod uvjetom da su mladi Dubrovčani na Forbesovoj listi milijunaša.

U toj bajci o borbi protiv betonizacije, najveća ironija nije gradonačelnikova prijetnja ostavkom, nego činjenica da se istovremeno promovira model razvoja, kojim se običnom građaninu obećava priuštiv stan, a stranim investitorima - priuštiva obala. Zato pitanje više nije hoće li GUP biti donesen, nego hoće li neko uspjet objasnit kako se protiv betonizacije borit s još više -betona?

IME KOJE DONOSI NESREĆU

TSS "TRANSYLVANIA" Njena olupina i

danas leži na morskom dnu, sa

sobom je odnijela 48 života

Bila je brod britanske Kraljevske ratne mornarice kojeg su Nijemci potopili torpedom u Drugom svjetskom ratu

Dana 4. ožujka 1932. pored otoka Lokrum se usidrio britanski transatlantik TRANSYLVANIA koji je na jednodnevnom posjetu doveo 276 putnika. Parobrod s tri ciminjere je bio dug 176 metara te je u to vrijeme doista morao impresivno izgledati. Novogradnja parobroda broj 595 po narudžbi škotske brodarske kompanije Anchor Line započela je 1919. u škotskom brodogradilištu Fairfield Shipbuilding & Engineering Company, Govan, Glasgow. Poslijeratna izgradnja je išla veoma sporo te je bila i obustavljena pune dvije godine, ali ipak parobrod je porinut u more 11. ožujka 1925. Kršten imenom rumunjske provincije Transilvanije, ovaj brod od 16923 bruto registarskih tona je zaplovio 12. rujna iste godine na pruzi iz Glasgowa prema New Yorku. Na svojim palubama mogao je primiti 279 putnika u prvom, 344 u drugom i 800 u trećem razredu. Šest Fairfield SRG parnih turbina ukupne snage 13500 KS su ga preko dvije propele pokretali brzinom od 16 čvorova.

NASUKAVANJE U FRANCUSKOJ

Dana 28. ožujka 1929. TRANSYLVANIA se nasukala u magli kod stijena La Coeque, 10 nautičkih milja zapadno od Cherbourga u Francuskoj. U Cherbourgu je iskrcala svoje putnike, a zatim otplovila prema škotskom

Clydeu na popravak. Uglavnom je održavala svoju transatlantsku prugu, ali je povremeno poduzimala kružna putovanja prema Sredozemlju, prema Svetoj Zemlji i Egiptu, a kasnije prema Karibima. Na jednom od tih kružnih putovanja je 1932. uplovila u Jadransko more te je posjetila Dubrovnik.

POTOPLJENA U DRUGOM SVJETSKOM RATU

U rujnu 1939. godine TRANSYLVANIU je rekvirirala britanska Kraljevska ratna mornarica. Naoružali su je s osam topova od 152 mm i dva od 76 mm te je zaplovila pod ratnom oznakom F-56. Dodijeljena 10. eskadri -

Piše Ivo Batričević foto Privatna arhiva

Dana 10. kolovoza 1940. kod Malin

Heada u Irskoj, torpedirala ju je njemačka podmornica U-56. kojoj je to bio posljednji torpedo na brodu. Brod je potonuo za samo 7 minuta, a poginulo je 48 osoba.

li krstarica, a služila je u patroli sjevernim Atlantikom te je bila odgovorna za pomorsku blokadu protiv Nijemaca.

Dana 10. kolovoza 1940. kod Malin Heada u Irskoj, torpedirala ju je njemačka podmornica U-56. kojoj je to bio posljednji torpedo nakon čega se morala vratiti u svoju bazu za popunu naoružanja. TRANSYLVANIA nije odmah potonula te su je pokušali spašavati. Bila je vučena za krmu, ali je potonula prije nego što je stigla do obale. Ukupno je poginulo 48 osoba, a olupina i danas leži na dubini od 134 metra na oko 30 nautičkih milja sjeverno od otoka Tory.

Pošto je brodarska kompanija Anchor Line izgubila dva istoimena broda TRANSYLVANIA, i to jednog u Prvom svjetskom ratu, a drugog u Drugom svjetskom ratu i oba su potopljena od njemačkih podmornica, tako su odlučili da više niti jedan brod trgovačke mornarice Velike Britanije neće nositi to nesretno ime.

Dana 10. kolovoza 1940. kod Malin Heada u Irskoj, torpedirala ju je njemačka podmornica U-56. kojoj je to bio posljednji torpedo

nakon čega se morala vratiti u svoju bazu za popunu naoružanja. TRANSYLVANIA nije odmah potonula te su je pokušali spašavati. Bila je vučena za krmu, ali je potonula prije nego što je stigla do obale. Ukupno je poginulo 48 osoba, a olupina i danas leži na dubini od 134 metra na oko 30 nautičkih milja sjeverno od otoka Tory

TEŠKA PROMETNA NESREĆA U SLANOME

Vozač albanskog vozila zaspao za volanom , četiri osobe ozlijeđene

Teška prometna nesreća dogodila se u subotu navečer na području Slanoga, u kojoj je ozlijeđeno više osoba. Kako doznaje Dubrovački dnevnik, nesreću je izazvao državljanin Španjolske koji je upravljao vozilom albanskih registarskih oznaka.

Kako su nam kazali iz OKC-a Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, nesreća se dogodila sinoć oko 19:20 sati, kad je strani državljanin upravljajući osobnim vozilom stranih registarskih oznaka, krećući se cestom D8 na području Slanoga, zbog umora zaspao za volanom, skrenuo preko pune crte u suprotnu traku te udario u osobno vozilo dubrovačkih registarskih oznaka.  Vozač iz dubrovačkog osobnog vozila zadobio je teške tjelesne ozljede neopasne po život, dok je vozač iz stranog

vozila zadobio lakše tjelesne ozljede, kao i još dvije osobe koje su s njim putovale.

Protiv vozača, stranog državljanina, sli-

jed kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu zbog izazivanja prometne nesreće.

Petak, 26. lipnja 2026.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Ana i Dragica

na Srđu se prvog ljetnog jutra moglo neizmjerno gustati, posebna je radost bila koncert Pozdrav ljetu i odsvirati i slušati

Paulina,

-

Marc i Gordana - mnoge godine prijateljstva se broje, njega, te roditelje mu Sheilu i Michaela smatra za svoje

Marina, Marijana i Marko - do kulture im je stalo, u Knežev dvor na predstavu Vrijeme za poeziju im nije bilo teško doći ni malo

Eta, Barbara i Marija - za voljenu Hrvatsku srcem navijaju, uspjehu se konačnom nadaju

Tajana, Iris i Neno - mama i nono su se divili kako je sve na posljednjoj večeri 22. Le Petit Festivala du Theatre bez treme bilo suvoditeljski odrađeno

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Enis i Ivan - ne skrivaju kako im je bitna i jaka veza Dubrovnika i zavičajnih Koteza

Ankica, Nives i Božo - veselje je bilo do UGD prošetati i izložbu mlade umjetnice razgledati

Ivia, Aida, Filipa, Lana, Stjepo, Iva, Vlaho i Ivana - ekipa prijatelja odabrana kaže da je, nakon što dnevna žega popusti, noć ljepši dio ljetnog dana

Denis, Deniz i Hana - i roditelji su ponosni što je kćer za suvoditeljicu LPFT bila odabrana

Vinko,

Mara, Tonka i Karmen - u Lazaretima i Deši, na Art & craft festivalu, none je imala pomoć unuke i njene prijateljice ne baš malu

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Knjiga nam je najbolji prijatelj!Ne može nas pročitati.

SVAKI TJEDAN

JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

DUBOKO SAM VEĆ

Duboko sam već u trećoj ljudskoj dobi Čekam koja je od mojih dijagnoza

Ta s kojom nestaje obiteljska loza U vrtlogu davno zapletene kobi

Pohlepa i mržnja predke moje pobi

Samo na me jednog sva se povijest sroza

Djede i pradjede poštenjake što za Zloću nisu znali zla sreća sve zdrobi

Konteso doista sada ne znam što bi Kako stati za vrat pračovječjoj zlobi

Kad i u bliskima već ima korijena

Tomu nema spasa nego svesti sve na Svakidanje svoje spašavanje radom

Vrata smrti nikad ne gledat ni kradom 28/5/25

humanitarni

prilozi

DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE DNŽ

• Umjesto vijenca u spomen na pokojnu Eju Brailo, Vesna Čavić prilaže 50 eura.

• Umjesto vijenca u znak sjećanja na Eju Brailo, maturanti 4.c razreda Gimnazije Dubrovnik (1970.) prilažu 200 eura.

“Povodom obilježavanja Dana antifašističke borbe, Udruga antifašista

Dubrovnik organizirala je komemoraciju na Spomen groblju na Boninovu.

Prigodnim govorom okupljenima se obratio g. prof. dr.sc. Zdravko Bazdan.

Vijenac ispred Grada Dubrovnika položili su pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, socijalnu skrb i civilno društvo g. Đivo Brčić i gradska vijećnica gdja. Olga Muratti. Ispred Dubrovačko-neretvanske županije vijenac je položila pročelnica Upravnog odjela za poslove Župana i Županijske skupštine gdja.Žaklina Marević.

Počast svim poginulim antifašističkim borcima odali su i članovi Udruge antifašista Dubrovnik, u ime Udruge vijence su položile gdja. Ljubica Brailo i gdja. Hasiba Skaramuca.

Udruga antifašista Dubrovnik zahvaljuje svima na dolasku.

KOMPAS No.1

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

KOMPAS No.1

DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

DUBROVNIK

Kardinala Stepinca 52

Kardinala Stepinca 52

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026.

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja

Uvjeti:

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

Uvjeti:

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera)

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

- Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

- Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent

AUTO / MOTO

Prodajem Renault Scenic 3, dizel, automatik, 2016. godište. Automobil je prešao 120.000 km i registriran je do travnja 2027. godine. Mobitel: 099/2188280.

Prodajem Fiat Grande Punto, 2008. godište. Automobil je prešao 195.000 km i registriran je do lipnja 2027. godine. Cijena povoljna. Mobitel: 098/9249574.

Prodajem Renault Scenic 1.5 dizel, 2006. godište, s prijeđenih 286.000 km. Automobil je u dobrom stanju. Mobitel: 092/2858452.

Prodajem neregistriran automobil Opel Astra 1.4 benzin, 2011. godište. Automobil je prešao 178.000 km. Cijena: 2.300 €. Zainteresirani mogu zvati na broj: 099 402 5611

Prodajem Fiat Punto 1.3 diesel, u odličnom stanju, registriran do 04/2027. Servis je uredno napravljen, auto ima 215 tkm, tehnički je ispravan, klima radi, uz sitna oštećenja vidljiva korištenjem. Cijena je 2.800 €. Javite se na WhatsApp ili pozivom na 091 60 10 345.

Prodajem Audi A3 1,2 TFSI 2012 Prešao 212.000 km Dodatno nove zimske gume sa felgama i nove su ljetne na autu. Upravo je servisiran i registriran do 4/2027. Mob. 098/ 165-8476

Prodajem automobil Renault Scenic 2, 2007. godište, benzinac, prešao 206.000 kilometara, registriran do 01/2027. Cijena: 2.200 €. Tel: 098/982-4076

Prodajem skuter Piaggio Carnaby 2008. godište, 200 cm³, 15 kW, u vrlo dobrom stanju. Prešao 25.000 km. Cijena: 1.100 €. Mob: 098/166-8831

Prodajem Citroën C4 Picasso 1.6 benzin, 88 kW, 2011. godište. Prešao 169.000 km, registriran do 08/2026. Cijena: 3.200 €. Mob: 0981668831

Prodajem Renault Lagunu Karavan, 2005. godište, 217.000 km, 1.9 dizel (88 kW). Vozilo je redovito servisirano i garažirano. Cijena 2000 € ili po dogovoru. Kontakt: 099 219 48 94.

Prodaje se Volkswagen Golf 8, godište 2023., s prijeđenih

5.500 km, te mala pomoćna barka duljine 2 m. Mob: 091 567 2683.

Potražujem auto starosti 12 do 16 g., srednje klase, oko 75 kW. Na mob: 091 61 43946.

Prodaje se Jeep Wrangler 2.2 Diesel Sport, 2000. godište, zelene boje s efektom, s kukom, od prvog vlasnika, s 98.000 km. Cijena: 16.500 €. Kontakt: 098 982 9165.

Prodaje se Mini Morris Cooper Cabrio, 2008. godište, žute boje, s 62.000 km, ručni mjenjač, benzin, kožna sjedala, od prvog vlasnika. Cijena: 7.500 €. Kontakt: 098 982 9165.

Prodaje se Volkswagen Beetle 1200, godište 1976. Vozilo zahtijeva restauraciju, cijena po dogovoru. Mob: 099 840 5862.

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem poslovni (skladišni) prostor od približno 37 m² na glavnom putu na Kantafigu, bez skalina. Prostor se sastoji od dvije prostorije – jedne od približno 13 m² i druge od 24 m². Obje prostorije imaju zasebna vrata. Kontakt: 098/701-163

PLOVILA

Prodajem dvije pente Tomos, jedna 18ks, jedna 9ks te jedan aparat za varenje. 092 151 19194

Prodaja / KUPNJA

NEKRETNINA

Prodajem građevinsko zemljište površine 3.000 m² u Močićima, u području predviđene gospodarske zone K1, K2 i K3. Mobitel: 091/614-3946.

Prodaje se renoviran stan u Lapadu, pogodan za četveročlanu obitelj. Fiksna cijena iznosi 358.000 €. Stan se nalazi na drugom katu zgrade bez lifta,

na području Vojnovića. Mobitel: 099/325-3034.

Prodajem građevinsko zemljište površine 736 m² u Moluntu. Mogućnost priključka na struju, vodu i kanalizaciju nalazi se nadomak parcele. Cijena na upit. Kontakt: 098/324-179.

Kupujem garažu, magazin ili bilo kakav drugi radni prostor na području grada ili okolice. Nazvati: 099 760 6720.

Mijenjam dva stana u Metkoviću, ukupne površine 90 m², za stan u okolici Dubrovnika, Konavlima ili Župi dubrovačkoj. Mob: 091 614 3946.

Kupujem stan ili kuću na potezu od Brsečina do Župe dubrovačke, do 270.000 €. Mob: 098/189-1334

Zbog hitnosti prodajem poljoprivredno zemljište u Mihanici (Kraljeva), površine 4400 m², čestice 948/2 i 948/3. Osiguran je pristupni put za vozila i strojeve, a teren je idealan za OPG, nasade ili turističku investiciju. Cijena: 46.000 €, uz moguć dogovor za gotovinsku isplatu odmah. Kontakt: 095 369 6454.

Prodaje se suvlasnički udio (1/4) stare obiteljske grobnice na groblju Boninovo, na atraktivnoj lokaciji u blizini crkve. Grobnica pripada staroj dubrovačkoj obitelji, krasi je nadgrobni spomenik Ivana Rendića te ima slobodna mjesta za daljnje korištenje. Prijenos prava korištenja provodi se sukladno važećim pravilima. Cijena: 50.000 €. Info: kolonija2025@gmail.com

Kupujem manji stan u Cavtatu ili bližoj okolici. Stan mora biti u prizemlju ili 1. kat, te brzo useljiv. Novija gradnja / uredno održavan. Cijena do 250.000 Eura. Svi papiri moraju biti uredni. Mob. 095/819-9767

Kupujem stan za 110 tisuća eura u Dubrovniku (s Mokošicom). 0981994683

Šipan – kupujem poljoprivredno zemljište. Također sam zainteresiran za kupnju suvlasničkog udjela. Za preporuku pri kupnji isplaćuje se provizija. Mob: 097/7236306

Traži se zemljište površine 500

m² ili više u Župi dubrovačkoj ili Komolcu. Poželjan je dugoročni najam. Potreban je pristup za kamion. Plaća se naknada za preporuku. Mob: 097/7236306

Tražim partnera za izgradnju stanova u Zatonu. Kontakt: 097 600 7613. .

Tražim dvosoban stan na području grada, bez agencija. Mob: 091 540 3370.

Prodajem stan u Trebinju, 75 kvadrata, blizu centra. 091 6144 918

Prodaje se kuća u Cavtatu, na Prijekome, 80 m², s taracom i vrtom. Mob: 098/1691106.

Zaposleni bračni par s djecom kupuje stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Prodajem građevinsko zemljište na Grudi. Cijena 80 €/m². Mob: 099 642 8623

Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2

Kontakt: 098 427 676

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska na-

mjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodaje se montažna kućica, kuhinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0915430029

Prodajem crnu masažnu fotelju

od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.

Prodajem masažnu sjedalicu za cijenu koju smatrate odgovarajućom. Kontakt: 091 582 4643

Prodajem dvije televizije: Samsung LCD 82 cm i Vivax LED 60 cm, za cijenu koju smatrate odgovarajućom. Kontakt: 091 582 4643

USLUGE RAZNO

Popravljam mušku i žensku odjeću. Telefon: 099/6965706.

Keramičarski radovi i adaptacije kupaonica. Mob: 095 746 2979

Unošenje i iznošenje stvari, čišćenje podruma / objekata / garaža, uređivanje okućnica i slično! Sve informacije na broj: 095 856 2665

Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757

Uređujem okućnice, vrtove, đardine, orezivanje Maslina, agruma, loze, kivija, ruža, kosnja trave I slično mob 09161 43946

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 21.6. do 27. 6.

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 28.6. do 4.7.

preminuli

SLOBODANKA KULAŠ 1946 ANDRIJA LJUBIŠIĆ 2009. NIKOLA ĆENDO 1932. NINO MIHOČEVIĆ 1991. JURE CURIĆ 1964. VLAHO LISE 1949. IVO BANAC 1950. ZORICA PRIŽMIĆ 1959. MIRJANA HOZIĆ 1934. NIKO LUIĆ 1940. MATO VULEŠA 1944. KETI VUČKOVIĆ 1963.