Dubrovački dnevnik petkom br. 18 by Dubrovački dnevnik

petkom

Vijesti

BESPLATN

Petak, 2. listopada

Godina 1, broj 18, 2020.

Izlazi jednom tjedno

ISSN 2718-3742

MIHAELA SKURIĆ: Građani nisu svjesni da će se dogoditi potres

RATNA PRIČA TEA ANDRIĆA: Najteže je bilo pokucati roditeljima na vrata i reći da im je poginulo dijete

BRANITELJICE DUBROVNIKA: Ljudi su nam govorili da bježimo iz grada, ali to nije bila opcija

INTERVJU

RATNA SJEĆANJA

ŽA A T E 0 1 S R BODE E N , N I T A R SUM

LOKALNI IZBORI Pitali smo dubrovačke političare s kim bi mogli koalirati

ll Stari rivali Franković

i Vlahušić idu u izbornu utrku, za Raguža postoje samo dvije opcije Stranica 14

SUDSKI SPOR Grad Dubrovnik i Valamar se bore oko javnih površina na Babinom kuku

ll Sada je u zemljišnim

knjigama Valamar upisan na gotovo sve javne površine na Babinom kuku. Stranica 12

DONOSIMO MAIL KOJI JE UZDRMAO JAVNU SCENU

AMERIKANKA U GRADU Anya Overmann: Izabrala sam Dubrovnik jer se dobro nosite s koronom

Stranica 36

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Uvodnik

NAKLADNIK Dubrovački dnevnik j.d.o.o. Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik OIB: 84019117288 GLAVNA UREDNICA Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr ZAMJENICA GLAVNE UREDNICE Ivona Butjer Mratinović UREDNIK Maro Marušić REDAKCIJA 020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr Vedran Salvia Aida Čakić Alena Anđušić Maro Marušić Nikša Klečak FOTOGRAF Goran Mratinović KOLUMNISTI Maro Marušić Vjera Šuman GRAFIČKI PRIJELOM Dario Kovač i Nene Mojaš / festivus.hr MARKETING Gabriela Krešić 020/642-460 marketing@dubrovackidnevnik.hr MALI OGLASI oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Piše: Lucija Komaić

Megalomanija

ugo skrivan razlog zbog kojega je ovoga proljeća smijenjena višegodišnja pročelnica za izdavanje dozvola konačno je ugledao svjetlo dana. Građevinsku scenu potresao je tada zapravo jedan mail kojega je zamjenica Orlanda Tokić uputila gradonačelniku Matu Frankoviću, a on proslijedio pročelnici Silvi Vlašić. Interna komunikacija između troje ljudi završila je ovog tjedna u medijima. Prije toga navodno isprintana u poštanskom sandučiću investitora Marka Balija. Tako je barem on to rekao u Policiji, gdje je završio nakon što ga je Orlanda Tokić prijavila zbog prijetnji. A prijetio joj je jer je iz sadržaja maila iščitao kako zamjenica ometa realizaciju njegovog projekta rekonstrukcije hotela Sumratin. On tvrdi da to nije bila prijetnja. Samo joj je napisao da se prestane baviti njegovim projektima i investicijama, posebno projektom Sumratin. Da očekuje da ‚’već sljedećeg ponedjeljka odjel za promet nema problem s njegovim projektom’’. Napisao je također kako ju je ‚’dosta trpio’’. S obzirom na to kako je zamjenica izjavila kako ne osjeća strah za svoj život policija je, sukladno praksi, odbacila prijavu za prijetnju. no što je sada poznato su sadržaj predmetnih poruka, ali i spornog maila koji je urušio dotadašnji sustav odnosa investitora i Odjela za izdavanje dozvola u Dubrovniku. U tom mailu, sad je poznato, Zamjenica Gradonačelnika informira o nedostatcima Balijinog projekta obnove Sumratina, koje je kao arhitektica uočila. Piše kako je utvrđenim granicama jav-

ne površine kao što su lapadska šetnica na tom potezu, dio ispred fontane, sami zid šetnice, ali i nogostup s druge strane investitor prisvojio sebi, iako su javne. Zamjenica Tokić piše kako Grad mora zaštititi svoje javne površine. Sve nedostatke koje je Tokića navela investitor je, prema vlastitom priznanju, izmijenio. Svaki metar lapadske šetnice, kao i bilo koje druge ceste u Dubrovniku čiji je prostor razboljen i devastiran od grabljenja je vrijedan borbe, svim legalnim sredstvima. Iz Orlandinog maila Matu Frankoviću može se iščitati puno toga. Neki će tako iščitati borbu za javne površine, drugi kočenje donošenja dozvole. Takve ljude samo treba pitati bi li, prema njihovom mišljenju, možda bilo bolje da je Balijin projekt prošao sve procedure bez ikakvih izmjena? Moglo je, naravno, i tako. Prošlo je milijun puta prije toga u Dubrovniku. Zašto ne bi još koji put stradao javni put?! akoni se moraju poštovati, ali je problem što se njihove odredbe u građevini i urbanizmu mogu tumačiti ovako ili onako. Kako kome. I za koliko. Nema te ulice u Dubrovniku koja nema neku spornu situaciju. Netko prođe rigorozne procedure kako bi došao do svojih papira, nekome drugome sve prođe glatko. Netko u istoj ulici može izgraditi mastodont preko cijele parcele, bez ijedne zelene travke u nekoj arli, dok netko drugi ne može ništa. Netko može, baš poput prvotne verzije Balijinog Sumratina, ući u javnu prometnicu, drugi se sa svojim gradnjama moraju propisno odmaknuti. I onda kreće poznata dubro-

vačka kuknjava. Sve je devastirano. Gužva je. Promet je blokiran. Nema parkinga. Ne može se proći od parkiranih auta. A kad se donose dozvole, na to se ne misli. Barem ne uvijek i svima jednako. Ako je Orladna Tokić uspjela makar ovaj jedan projekt, makar za samo koji metar, makar uz ovakve posljedice odmaknuti od javnog, napravila je dovoljno. Sve manje od toga bila bi izdaja. isina budućeg hotela Sumratin, koji će sukladno GUP-u niknuti nakon što se sruši sadašnje zdanje, imat će 10 etaža, odnosno bit će visine 22 metara. Otprilike poput Hotela Park. Izmjenama GUP-a koje su najavljene takva visoka gradnja više neće biti moguća na toj lokaciji pa je investitor Balija opravdano zabrinut i žuri mu se. Svaki investitor ima jasne ciljeve. Realizirati investiciju s ciljem ostvarivanja što veće dobiti. U hotelskom, apartmanskom i nekretninskom biznisu uglavnom se to postiže gomilanjem betonskih kvadrata. Nema tog investitora u Dubrovniku koji će izgraditi manje, radi sklada i poštovanja prema Gradu ili javnom. Oni uvijek žele graditi što više, maksimalno u odnosu na GUP te sve što je moguće iznad toga ne birajući sredstva manipulacije. To je Dubrovnik danas. Spomenik magalomanije. Jer nikad nije dovoljno i dosta, uvijek treba još. I još više. pćenito je to problem koji se manifestira na svim razinama. Tamo na vrhu, gdje su raznorazni Sanaderi, Vidoševići i Janafi bolest je u terminalnoj fazi. Simptomi su poznati. Onda kada čovjek u kolekciju skupi desetke stanova, vila, auta, umjetnina, brodova, toliko da ih više ne stigne sve ni obići u godini dana, ali mu i dalje nije dosta i stalno hoće još i još više. Uvijek im nešto fali. Nikad im nije dosta. Uvijek moraju još grabiti i nešto graditi. Megalomani su i mali, obični ljudi. I oni svoje kuće vole preizgraditi do krajnjih granica. Nikad dovoljno kvadrata, nikad dovoljno apartmana. Megalomanija je u očito u čovjekovoj prirodi pa je jedino što čudi čuđenje ljudi u što se Grad pretvorio. Je li projekt Marka Balije na lapadskoj šetnici megalomanski ili nije? U maksimalnim kapacitetima poprilično maksimalno prekapacitiranog dubrovačkog GUP-a, odmaknut od šetnice i ceste tek pet metara, toliko velik da će na tom dijelu praviti vječni hlad, definitivno će biti nova vizura na koju će se Du-

Slavko Midzor Pixsell

Uvodnik

brovčani morati navikavati. Nova megalomanija koja možda jest dubrovačko novo normalno, ali čak i uz činjenicu što je u skladu s GUP-u, i dalje je megalomanija. Nisu vlasnici odlučili rekonstruirati stari Sumratin u istim gabaritima, pa ni duplim, pa čak ni trostrukim nego znatno većim. I zato stvari treba nazvati pravim imenom. ijepo bi bilo vjerovati da je mail u kojem zamjenica objašnjava mane projekta Sumratin završio u njegovom poštanskom sandučiću, kako kaže investitor, tako što ga je dostavio ‚’neki zviždač’’. To bi značilo da u društvu još uvijek postoje ljudi koji su spremni braniti javni interes makar time ugrožavali vlastitu egzistenciju. To su, naime, po definiciji zviždači. Samo, kakav je to ‚zviždač’ koji je očito dobro upućen u brojne procese, ali mu ne smeta ništa drugo nego to što investitor Sumratina ne prolazi glatko kroz svoju proceduru dobivanja dozvole za svoj megalomanski projekt? Vrlo čudan zviždač. Na kraju, investitor je priznao kako je izmijenio projekt i sve ponovno uputio u proceduru, koja nije ni blizu kraja, ali on već računa i vijećnicima piše kako je izgubio 39 milijuna kuna koliko ih je mogao zaraditi sljedeće sezone? Kako je izgubio kad još nema ni cijelu parcelu u vlasništvu, a nitko ne zna što donosi sljedeća sezona? Ne znaju takvi investitori koji su očito navikli da sve ide glatko kako neke investicije čekaju hrvatsku birokraciju i politiku po 10, 15, 20 godina. U Državi u kojoj uvijek fali onaj jedan papir. Ako nisi dovoljno moćan da ti ga netko ubaci u sandučić.

cijela priča koja je potresla građevinsko-političku scenu nije prošla i bez kompromitiranja medija. Pljušte ozbiljne optužbe za ucjenu, kaznene prijave i prijetnje tužbama. U odvratnom megalomanskom društvu u kojem čak i zviždači navodno brane interese investitora, a ne javnosti i mediji su se pogubili. Nažalost u ovom slučaju potpuno nesposobni shvatiti da je jedini javni interes da Marko Balija dobije svoju građevinsku dozvolu sukladno zakonu i bez da mu itko pogoduje ustupanjem šetnice, nogostupa ili bilo koje površine koja ne smije biti ništa drugo nego javna. Sve drugo je pogodovanje privatnom, na uštrb javnog. Inače, Marko Balija traži od Dubrovačkog dnevnika javnu ispriku uz najavu tužbe zbog toga što smo prvi izvijestili o slučaju prijetnji zamjenici i izgledu budućeg megalomanskog hotela od 22 metra tek pet metara udaljenog od šetnice, nakon izmjena. Smatra da mu je narušen ugled zato što smo budući hotel nazvali megalomanskim, a njegovo pismo vijećnicima u kojem govori o izgubljenoj dobiti dok još ni sve parcele nema u vlasništvu pokušajem utjecaja na vijećnike. Ispričavamo se gospodine Balija, ali naša je dužnost stvari nazivati pravim imenom. Jednog dana kada budemo prolazili uz možda atraktivni i moderni, ali i dalje megalomanski Sumratin, znat ćemo da se nismo pogubili kao i oni zviždači, a nažalost i neki mediji, braneći privatni, umjesto isključivo javnog interesa. A što se megalomanije tiče, manje je nekad definitivno više.

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Aktualno

DOSSIER SUMRATIN

Budući MEGALOMANSKI SUMRATIN imat će 10 etaža, donosimo sadržaj maila koji je prodrmao javnu scenu

IVONA

WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Aktualno

ZBOG CURENJA MAILA u kojem je zamjenica gradonačelniku popisala manjkavosti projekta tvrtke Consultants svoju funkciju napustila je pročelnica Silva Vlašić, a investitor uputio SMS-ove koje je zamjenica prijavila policiji BUTJER

MRATINOVIĆ

Foto: Goran Mratinović

ll JJavna gradska scena ovih dana se itekako uzdrmala zbog projekta rekonstrukcije Hotela Sumratin investitora tvrtke Consultants Marka Balije, a javnosti je konačno jasnije i to što se točno dogodilo u

travnju kada je svoju funkciju napustila pročelnica Silva Vlašić. Dubrovački dnevnik od gradske uprave zatražio je informacije o detaljima projekta, odnosno buduće građevine na lapadskoj šetnici za koji je u tijeku postupak dobivanja

Postojeći nogostup iza hotela Sumratin investitor nije bio isključio iz svoje parcele, kao ni postojeću zelenu površinu kod parkinga

lokacijske dozvole. Nakon rušenja starog, novi hotel Sumratin bit će visine 22 metra. Radi boljeg dobivanja dojma o kolikoj se visini radi može se reći kako će nova zgrada biti približne visine kao i Hotel Park, baš kao i tlocrtno. ‚Slijedom vašeg upita obavještavamo vas da rekonstrukcija hotela Sumratin predviđa hotel s 4 zvjezdice. Planirana katnost građevine je dvije podrumske etaže, prizemlje, šest katova i potkrovlje s visinom 21,99 metara do vijenca. Udaljenost građevine od javnih površina u najmanjem dijelu je 5 metara dok je tlocrtna izgrađenost cca 60 posto,’ odgovorili su iz Grada Dubrovnika. To znači kako će novi projekt imati ukupno 10 etaža, od kojih je osam nadzemnih dok su dvije podzemne. Kako je zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020.

već isticala, prva verzija projekta predviđala je ulazak investitora u javne površine, u prvom redu u lapadsku šetnicu, ali i nogostup iza hotela. Kako je kazala, ne bi mogla mirno prolaziti Lapadom u kojem živi bez da je gradonačelnika koji je na kraju odgovoran za sve donesene odluke informirala o činjenicama projekta koje nisu u skladu s interesima Grada. S druge strane, vlasnik tvrtke Consultants Marko Balija navodi kako je sve sukladno GUP-u, a iz Grada Dubrovnika tu tvrdnju ne negiraju. Izmjene GUP-a iz 2014. godine su pod neobjašnjivim razlozima omogućile, osim u gruškoj poslovnoj zoni, izgradnju novih zgrada u visini od 22 metra i na šetnici Kralja Zvonimira. Takva je odredba za Gruž prihvatljiva jer se nalazi u ‚udubini’, zbog čega katnost i visina takvih zgrada ne strše, dok je sa šetnicom u Lapadu znatno drugačija priča. U najavljenim izmjenama GUP-a, prema pojašnjenju pročelnice za urbanizam

... TOKIĆ: NE BIH MOGLA PROŠETATI UVALOM DA NISAM NEŠTO PODUZELA „Stojim iza svake riječi koju sam gradonačelniku u svome mišljenju napisala. Prozivka da smo prekoračili svoje ovlasti u zaštiti javnih interesa je smiješna. Ja sam dužna štiti javni interes, a i stanovnica sam Lapada. Ne bih mogla prošetati Uvalom za pet godina da znam da sam mogla reagirati zbog nečega, a da to nisam napravila. Nakon isteka mandata znat ću da sam učinila ispravno i visoko ću podignuti glavu,“ istaknula je Orlanda Tokić vezano uz projekt ‚Sumratin’.

Jelene Lončarić, ta bi evidentna greška trebala biti ispravljena te toliko visoke građevine u tom dijelu Lapada više ne bi bile moguće. Zamjenica gradonačelnika je policiji prijavila prijetnje od strane tvrtke investitora koje su naposljetku odbačene jer, kako tvrdi,

Budući hotel prostirat će se preko većine parcele, bit će odmaknut od ceste pet metara nije rekla kako se zbog istih osjetila životno ugroženom, nego po pitanju egzistencije i ugleda. Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje vodio je izdavanje dokumenata gradnje sukladno pravilima, a gradonačelnik Mato Franković tijekom tog procesa, posebno zato što je Grad Dubrovnik koji je vlasnik jednog dijela čestice i stranka u postupku, pitao je zamjenicu Tokić kao arhitekticu za mišljenje o projektu. Ona je svoje mišljenje i primjedbe, koje su kasnije usvojene od strane investitora te je projekt izmijenjen, sažela gradonačelniku u jednom mailu. Dubrovački dnevnik u interesu javnosti donosi sadržaj maila u kojem Tokić prema Frankoviću iznosi mišljenje o projektu i primjedbe, a koje je on

uputio prema tadašnjoj pročelnici odjela Silvi Vlašić. Sadržaj elektronske pošte kojeg je Franković, temeljem iznesenih primjedbi Tokić, uputio prema Vlašić dostavljen je Baliji, kako je on kazao, u njegov poštanski sandučić. Neslužbeno se govori kako je upravo zbog curenja informacija iz gradske uprave Franković zamolio tadašnju pročelnicu Vlašić da odstupi s te dužnosti, što je ona i napravila o čemu je krajem svibnja ove godine obavijestila javnost. TOKIĆ UPOZORILA ZAŠTO JE PROJEKT SUMRATIN SPORAN Kako doznaje Dubrovački dnevnik, u e-mailu koji je Franković dostavio Vlašić, a koji je potom dostavljen investitoru Baliji, navodi se kako Tokić iznosi primjedbu na projekt upravo

u smislu njegove megalomanije, ali i činjenice kako investicija ulazi u javni gradski prostor. Tokić je upozorila kako granice parcele nisu bile utvrđene na način da se iz obuhvata hotela izuzmu sve površine koje su u stvarnosti javne površine. To se odnosi na dio pješačke površine lapadske šetnice. Za Tokić je bilo sporno što je dio kod fontane, dakle ispred sadašnjeg ulaza u hotel Sumratin, projektom prikazan kao vlasništvo hotela, a u naravi je javna površina. Također, Tokić u svojim primjedbama upozorava kako je ogradni narančasti zid koji dijeli lapadsku šetnicu i hotel također sastavni dio šetnice, što projektom nije tako i prikazano. Također, Tokić spominje kako je sporno i to što postojeći nogostup iza hotela

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Aktualno

VLAŠIĆ DALA OSTAVKU UPRAVO ZBOG MEGALOMANSKIH GRADNJI

Sporno je što je dio kod fontane projektom bio prikazan kao vlasništvo hotela, a u naravi je javna površina

Kako doznajemo, Tokić je upozorila i na to kako je potrebno osigurati koridor za nogostup, sukladno GUP-u, cijelom dužinom parcele te se od te linije odmaknuti pet metara, što bi ujedno značilo smanjenje dubine hotela. To, kako je upozorila, projektom nije bilo predviđeno, a po GUP-u je trebalo biti nego se investitor samo odmaknuo od postojeće kolne površine, bez toga da je ispoštovao ostale uvjete. Sporna je, upozorila je u mailu, i visinska kota. Kako je navela, ‚visinska kota od -1,36 metara je ujedno i

WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Aktualno

...

Sumratin također nije isključen iz njegove parcele, kao ni postojeća zelena površina kod parkinga kod hotela Sumratin, što su također dijelovi javnih površina.

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020.

najniža kota terena, ali je nekom arlom falsificirana pa je kao kota 0,00 uzeta kota izlaza iz garaže, a to je najveća kota terena’. Kako je upozorila, zbog toga je za toliku razliku objekt vjerojatno viši od GUP-om dopuštenog. Na samom kraju maila zamjenica Tokić se osvrće na visinu objekta i izmjene GUP-a, a što investitor smatra dokazom svojih tvrdnji te je upravo ovu rečenicu maila pročitao na svojoj konferenciji za novinare. ‚S obzirom da smo pokrenuli izmjene GUP-a koje su u tijeku u kojima je jedna od odredbi i izmjena evidentne greške (kako je Jelena u obrazloženju izmjena usvojenih na GV i navela) po pitanju visine ovog objekta predlažem da se s davan-

jem suglasnosti od strane Grada za ishođenje dozvole pričeka donošenje izmjena plana. Sve drugo bi bilo teško objašnjivo, a ovakva megalomanska izgradnja će svakako potegnuti mnoga pitanja i preglede dokumentacije,’ napisala je zamjenica Tokić od koje je gradonačelnik zatražio mišljenje o projektu za kojega Grad Dubrovnik treba donijeti dozvolu. Iz tvrtke investitora ovo ne smatraju mišljenjem o lošim odrednicama prve verzije projekta, nego nalogom za opstruiranje njihovog projekta, zbog čega tvrde da su pisali gradskim vijećnicima. BALIJA PRIZNAO – MIJENJAO SAM PROJEKT! Investitor Marko Balija je nakon konferencije za me-

Silva Vlašić je dala ostavku na mjesto pročelnice, a kako je objasnila u svom obrazloženju, nije se mogla nositi s lošim odredbama GUP-a zbog čega su se javile megalomanske i predimenzionirane gradnje u Dubrovniku. Vlašić je obrazložila kako je posao Upravnog odjela provoditi postojeće odredbe GUP-a te da na njih ne može utjecati, ali kako se svakako pritisak na odjel stvara zbog navedenog, s čime se više nije mogla nositi. Franković je nedugo nakon njene ostavke priznao kako je od nje zatražio da odstupi s tog mjesta, a sad se u javnosti pojavljuju neslužbene informacije kako je razlog upravo projekt ‚Sumratin’.

dije gradonačelnika Frankovića o projektu Sumratin, sazvao i svoju konferenciju za medije. Tako je kazao kako na odobrenje projekta čeka 18 mjeseci, a na pitanje Dubrovačkog dnevnika o tome je li ga mijenjao, Balija je odgovorio potvrdno čime je zapravo potvrdio kako su izmjene projekta bile potrebne i kako je imao svoje manjkavosti. No, Balija ipak navodi kako neke dijelove nije morao mijenjati, što je od njega bilo traženo to je sve protumačio kao miniranje njegove investicije.

Tokić u svojim primjedbama upozorava kako je ogradni narančasti zid također sastavni dio šetnice, što projektom nije tako bilo prikazano

...

FRANKOVIĆ: ‚OVO JE NEDVOSMISLENI REKET!’ Gradonačelnik Mato Franković na konferenciji za novinare održanoj u ponedjeljak, 28. rujna, osvrnuo se na temu optužbi tvrtke Consultants vezano za Hotel Sumratin. Kazao je tom prilikom i kako smatra kako je Balija u cilju imao stvoriti pritisak kod vijećnika. Potom se osvrnuo i na, kako je rekao, pritiske prema Tokić. „Marko Balija joj je slao poruke, citiram: Orlanda, dosta sam trpio, ali sad je prevršena svaka mjera. Molim te da se prestaneš baviti sa mnom i mojim investicijama. Druga poruka je glasila: U ponedjeljak čekam da Upravni odjel za promet više nema problema s mojim projektom nakon godinu i pol dana čekanja. Također, on je i meni uputio niz mailova u kojima se žalio na rad zamjenice. Kasnije je govorio da mu

nisam odgovorio, a jesam i imam dokaze za to,“ pojasnio je Franković koji je prijavio i DORH-u da investitor sumnja u počinjenje kaznenog djela. Dodao je i kako je Balija na saslušanju u policiji, nakon što je Tokić prijavila pritiske, kazao kako je burno reagirao. Potom se osvrnuo i na medije za koje Franković kaže kako su povezani s Balijom odnosno za koje vjeruje kako neutemeljeno pokušavaju ostvariti dodatne prihode od Grada Dubrovnika. „Portal Direktno.hr je u vlasništvu osobe koja je voditelj pravnog odjela tvrtke Trames u vlasništvu Marka Balije. Oni me blate putem svoga medija jer žele osigurati svoju investiciju. Za Dubrovački portal i Dubrovački televiziju već sam rekao da su produžena ruka nekretninske mafije,“ istaknuo je Franković

koji je prepričao detalje sastanka kojeg je imao s vlasnikom televizije Orsatom Zovkom. „Krajem siječnja smo imali sastanak na kojemu je on rekao da nije zadovoljan s naplaćenim iznosom iz prošle godine. Ja sam ga pitao jesmo li podmirili sve račune, on je rekao da jesmo. Pitao sam ga što je onda problem, a on je kazao kako smatra da im trebamo dati više novaca jer je uspoređivao iznose koliko dobivaju drugi mediji. Tražio je četiri milijuna kuna ukupno od svih gradskih tvrtki godišnje, a najavio je kako u protivnom ‚okreću ploču’,“ ispričao je Franković nazvavši cijelu situaciju ‚nedvosmislenim reketom’. Orsat Zovko je demantirao ove optužbe te je najavio podizanje dvije kaznene prijave.(AČ/VS)

Točni razlozi zbog kojih je upravo sada, nakon 18 mjeseci ova priča posebno aktualizirana, nisu poznati no moglo bi se pretpostaviti kako bi jedan od njih mogle biti i najavljene izmjene i dopune GUP-a koje bi se mogle donijeti u prosincu. Iz gradske uprave su već najavljivali kako će se izmjene odnositi u prvom redu na reduciranje preizgrađenosti i katnosti u Dubrovniku u svrhu sprečavanja devastacije prostora. Moguće je kako bi i novi GUP mogao dovesti i do brisanja odrednice iz 2014. godine po kojoj je uz lapadsku šetnicu, po važećim pravilima, moguća gradnja megalomanskih građevina u visini od 22 metra koje bi, po mišljenju mnogih, znatno narušile izgled prostora. Naposljetku, bojazan zbog novog GUP-a na konferenciji za medije je iznio i sam Balija koji je tom prilikom kazao kako postoji mogućnost da zbog novog GUP-a projekt koji je predan bude odbijen.

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Aktualno

OBJAVLJENI KRITERIJI ZA POS

Bodovat će se broj članova obitelji, mjesečna primanja, invaliditet, trajanje podstanarstva… Mjera vrijedi za one koji su imali manje od 45 godina u trenutku raspisivanja javnog poziva

V. SALVIA / I. BUTJER MRATINOVIĆ Foto: Goran Mratinović ll Rasprava o POS stanovima naći će se na sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika zakazanoj za ponedjeljak, 5. listopada. Vijećnici će tako raspravljati o točki Rasprava o Nacrtu odluke o davanju u najam stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika s mogućnošću kupnje u svrhu rješavanja stambenog pitanja mladih i mladih obitelji na području Grada Dubrovnika i Izvješće o provedenoj javnoj raspravi. Radi se o stanovima koji se daju u najam na određeno vrijeme od 10 godina od dana sklapanja Ugovora o najmu s mogućnošću kupnje nakon isteka roka od 10 godina, pod uvjetom da je najmoprimac uredno podmirivao sve svoje ugovorne obveze. Uplaćena najamnina uračunat će se u iznos kupoprodajne cijene, u slučaju kupnje stana koji je bio u najmu, na način koji će se utvrditi Javnim pozivom. Mjera vrijedi za one koji su imali manje od 45 godina u trenutku raspisivanja javnog poziva. TKO IMA PRAVO NA NATJECANJE Što se tiče ostalih uvjeta, bitno je da podnositelj zahtjeva i članovi obite-

vaju 20 bodova, 15 oni čiji su mjesečni prihodi po članu do četiri tisuće kuna, a svi koji ostvaruju mjesečne prihode iznad četiri tisuće kuna, imaju pet bodova. Također, kriterij je i ukupna duljina prebivanja na području Grada Dubrovnika. Tako će 25 bodova dobiti oni podnositelji zahtjeva koji u Dubrovniku prebivaju više od 35 godina, 20 oni koji u gradu borave od 25 do 34 godine, 15 oni s boravištem u gradu od 15 do 24 godine, dok će oni koji u Dubrovniku borave manje od 15 godina dobiti pet bodova.

lji nemaju riješeno stambeno pitanje, ali niti u svom vlasništvu/suvlasništvu kuću ili stan, da stanuju kao podstanari/najmoprimci, ne koriste odgovarajući gradski stan temeljem Ugovora o najmu sklopljenim s Gradom Dubrovnikom, nemaju u vlasništvu/suvlasništvu građevinsko zemljište na području RH, nemaju u vlasništvu/suvlasništvu poljoprivredno i drugo zemljište veće od jednog hektara, nemaju u vlasništvu/suvlasništvu poslovni prostor na području RH, nisu oslobođeni od plaćanja komunalnog doprinosa u skladu s odredbama propisa Grada Dubrovnika. Također, između ostaloga, u uvjetima stoji i to da je važno da pokretnina (automobil, brod i slično) te novčana sredstva i vrijednosni papiri podnositelja zahtjeva i članova obitelji ne prelaze ukupnu vrijednost veću od 500.000,00 tisuća kuna na dan koji će se utvrditi u Javnom pozivu. Stoji i to da podnositelj zahtjeva i članovi obitelji u posljednjih 15 godina prije podnošenja zahtjeva za najam nisu nekretnine u svom vlasništvu/suvlasništvu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili, odnosno odrekli se od nasljedstva ili na bilo koji drugi način ustupili nekretninu odnosno svoj suvlasnički udio trećoj osobi.

Prema invaliditetu podnositelja zahtjeva ili člana obitelji navedenog u zahtjevu, ovisno o utvrđenom stupnju invaliditeta, 15 bodova će dobiti osobe invaliditetom sa 100 posto oštećenja organizma, 10 bodova osobe sa 60 do 90 posto oštećenja organizma, a pet bodova osobe s invaliditetom s 20 do 50 posto oštećenja organizma.

POS stanovi

BODOVANJE Bodovanje će se izvršavati prema broju članova obitelji na način da podnositelj zahtjeva za sebe ostvaruje 10 bodova, a za svakog sljedećeg člana pet bodova. Prema broju djece predškolske dobi ili djece koja se redovito ško-

luju navedenih u zahtjevu, podnositelj zahtjeva ostvaruje za svako dijete dodatnih 10 bodova. Dokaz koji je potrebno dostaviti za djecu predškolske dobi jest izvornik izvatka iz matične knjige rođenih, a za djecu na redovnom školovanju izvornik potvrde škole, fakulteta odnosno druge obrazovne ustanove.

Bodovanje se vrši i prema mjesečnim primanjima svih članova obitelji u posljednjih godinu dana, prije objave Javnog poziva. Tako 25 bodova dobivaju članovi kućanstva u kojima su mjesečni prihodi do dvije tisuće kuna po članu. Oni kojima su mjesečni prihodi do tri tisuće kuna po članu, dobi-

Prema ukupnoj dužini dokazanog statusa najmoprimca/podstanara, podnositelj zahtjeva će dobiti 25 bodova za 20 i više od 20 godina u statusu najmoprimca/podstanara, 20 bodova za od 10 do 19 godina u statusu najmoprimca/podstanara, 15 bodova za od pet do devet godina u statusu najmoprimca/podstanara, a pet bodova dobit će podnositelji zahtjeva u statusu najmoprimca/podstanara u trajanju manjim od pet godina. Inače, prvi stanovi po ovom modelu grade se u Mokošici.

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Tjedan u retrovizoru Grada Dubrovnika

Stranica Grada Dubrovnika prilagođena za korištenje osobama s invaliditetom

Franković kod ministra Božinovića zbog izmjena Zakona o sigurnosti prometa na cestama

ll Stupanjem na snagu Zakona o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora Republike Hrvatske, Grad Dubrovnik je nakon provedbe testiranja pristupačnosti, na svojim stranicama objavio Izjavu o pristupačnosti svog mrežnog sjedišta i aplikacija vezanih uz usluge i projekte, njihovoj usklađenosti s Direktivom (EU) 2016/2102 te omogućio pružanje povratnih informacija korisnika radi daljnjeg unapređenja mrežne pristupačnosti. Stranica www. dubrovnik.hr nastoji osigurati

pristupačnost svojih usluga za osobe s invaliditetom, a iako je od ranije optimizirana sukladno Direktivi, dodatno su napravljene izmjene kako bi se pojednostavilo korištenje stranice s ciljem da postane pristupačnija za osobe s invaliditetom. Izbornik pristupačnosti stranice www.dubrovnik.hr aktivira se klikom na ikonu izbornika pristupačnosti, koja se pojavljuje u desnom gornjem uglu stranice ili u desnom donjem na mobilnim uređajima. To omogućuje prilagođavanje

veličine slova, njihovog fonta, debljine, razmak, prored, boju pozadine. Na stranici je dostupan Omoguru Widget koji

omogućuje poboljšanje usklađenost sa Smjernicama za osiguravanje pristupačnosti mrežnih sadržaja. ll Gradonačelnik Grada Dubrovni-

Gradonačelnik uručio ključeve novog vozila za Caritas

ll Ključeve novog kombi vozila dubrovački gradonačelnik Mato Franković uručio je u utorak, 29. rujna ravnateljici Caritasa

Dubrovačke biskupije Sanji Šanje. Riječ je o donaciji Grada Dubrovnika, vrijednoj 217.000 kuna. ‘’Ovu donaciju, kojom Grad Dubrovnik

donira jedno vozilo Caritasu za potrebe njihovog redovnog rada, smo dogovorili puno ranije i sa zadovoljstvom mogu reći da smo je priveli kraju. Nadam se da će dugo godina služiti Caritasu, za kojeg vjerujem da će nastaviti i ubuduće pomagati svima onima koji su u potrebi, kako su to radili i do sada’’, rekao je u ovoj prigodi gradonačelnik Mato Franković. Istaknuo je i kako je suradnja Grada Dubrovnika i Caritasa jako dobra, što se posebno bitnim pokazalo u ovoj krizi, za vrijeme ‘lock downa’. Ravnateljica Caritasa Dubrovačke biskupije Sanja Šanje zahvalila je Gradu na donaciji i na podršci u provedbi programa i projekata te naglasila kako će novo vozilo za potrebe rada ove organizacije koristiti i svim njihovim korisnicima.

ka Mato Franković sa suradnicima održao je radni sastanak s ministrom unutarnjih poslova RH Davorom Božinovićem na temu izmjena Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime sukladno smjernicama UNESCO-a te Plana upravl-

janja, a koje za preporuku imaju poduzimanje mjere kako bi se smanjio štetan utjecaj motoriziranog prometa na zaštićenim kulturno-povijesnim cjelinama, neophodno je putem izmjena Zakona o sigurnosti prometa na cestama omogućiti jedinicama lokalne samouprave,

koje su pod UNESCO spomeničkom zaštitom, regulaciju i upravljanje zonom prometa u zaštićenoj kulturno-povijesnoj cjelini odnosno kontaktnoj zoni. Tako bi se na optimalan način uredio promet kroz jedinstvene zaštićene kulturno-povijesne cjeline i kontakt zone u cilju njihove zaštite te osiguranja održive mobilnosti u takvim zonama. Stoga je gradonačelnik Franković sa suradnicima prezentirao navedeni prijedlog izmjena Zakona ministru Božinoviću koji je načelno i podržao takav prijedlog, no potrebno je da navedeno prođe sve prethodne procedure do usvajanja u Hrvatskom saboru. Ministarstvo unutarnjih poslova uputilo je Obrazac prethodne procjene prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama u javnu raspravu. Potom će se oformiti radna skupina za izradu nacrta prijedloga Zakona, a koja će razmotriti i prijedlog izmjena upućen od strane Grada Dubrovnika.

Položeni vijenci povodom obilježavanja Dana policije

ll Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, predsjednik

Gradskog vijeća Marko Potrebica i pročelnik Upravnog odjela za obra-

zovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo Dživo Brčić sudjelovali

su u ponedjeljak, 28. rujna u obilježavanju Dana policije i blagdana sv. Mihovila, zaštitnika policije. Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na spomen obilježju ispred sjedišta Policijske uprave odana je počast poginulim pripadnicima policije. Počast su odali su i predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije, udruga proisteklih iz Domovinskog rata i članovi njihovih obitelji.

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Vijesti

SUDSKI SPOR TRENUTNO JE U FAZI GLAVNE RASPRAVE

Javne površine na Babinom kuku su u vlasništvu Valamara, Grad Dubrovnik ih pokušava vratiti SADA JE U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA Valamar upisan na gotovo sve javne površine na Babinom kuku. Parkovi, šetnice, sportska igrališta i ostala rekreacija, čak i dio cesta, sve je to u vlasništvu Valamara. Kako je sve počelo i kako je došlo do ovog spora, odnosno kako je Valamar uopće upisao vlasništvo nad nekretninama koje bi po čistoj logici trebale pripadati Gradu Dubrovniku? MARO MARUŠIĆ

Foto: Zvonimir Pandža/PIXSELL

ll Grad Dubrovnik i Valamar godinama vode spor oko javnih površina na Babinom kuku. Podsjetimo, još za početka prvog mandata bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića, Grad Dubrovnik pokrenuo je spor koji je vodila odvjetnica Viktorija Knežević. Dana 21. listopada 2010. godine donesena je nepravomoćna presuda Općinskog suda u Dubrovniku kojom se odbija tužba Grada Dubrovnika. Na tu presudu Grad se žalio, a Županijski sud prihvatio je žalbu, te je predmet vratio na ponovno suđenje. Od tada, pa sve do danas traju ročišta, ali nikakve (ne)pravomoćne presude nisu donesene. Pitali smo Grad Dubrovnik da nam prokomentiraju spor. -Predmetni parnični postupak trenutno je u fazi glavne rasprave pred Općinskim sudom u Dubrovniku. Nakon preuzimanja funkcije gradonačelnika Grada Dubrovnika Mato Franković je započeo i s rješavanjem ovog gorućeg pitanja, stoga je prvenstveno sukladno Zakonu o cestama, uknjižio Ulicu Iva Dulčića, a što predstavlja površinu od 33.656 m2, a koja je prethodno bila dio gore spomenutog spora. Uz navedeno Grad Dubrovnik je sukladno člancima 61., 62. i 132. Zakona o komunalnom gospodarstvu izradio geodetski elaborat izvedenog stanja za Park i Javni sportski i rekreacijski prostor

na području Babina kuka, te je sukladno gore navedenom Zakonu započet postupak upisa komunalne infrastrukture kao javnog dobra u općoj uporabi. Površina koja je obuhvaćena u navedenom postupku iznosi 47.293 m2. Gore navedenim postupcima Grad je samostalno, a sukladno važećim zakonima uknjižio ili započeo uknjižbu gotovo 80.949 m2. Nadalje, Grad Dubrovnik i dalje nastavlja sa sudskim sporom u ovom predmetu, a odvjetnik koji zastupa Grad Dubrovnik jest Maro Mihočević – kazali su nam iz Grada Dubrovnik dok odvjetnik Mihočević nije htio davati izjave dok postupak traje. NIJE IM SE ŽURILO Ukratko, sada je u zemljišnim knjigama Valamar upisan na gotovo sve javne površine na Babinom kuku. Parkovi, šetnice, sportska igrališta i ostala rekreacija, čak i dio cesta, sve je to u vlasništvu Valamara. Kako je sve počelo i kako je došlo do ovog spora, odnosno kako je Valamar uopće upisao vlasništvo nad nekretninama koje bi po čistoj logici trebale pripadati Gradu Dubrovniku? Da bismo na to pitanje odgovorili trebamo se vratiti još u doba Jugoslavije, pa potom i famozne privatizacije. Ljude iz vremena Jugoslavije nisu mučila pitanja vlasništva, jer je tada sve više-manje bilo društveno vlasništvo. Tako da u to vrijeme nije bilo previše problema oko davanja javnog zemljišta za gradnju hotelskog centra. Bilo to u vlasništvu Općine

... Bez obzira što su u ugovoru Općina Dubrovnik i Minčeta lijepo i jasno regulirali i kazali da će izgrađene javne površine, poput parkova, rekreacijskih zona i slično, te javni putevi biti, kada se izgrade, besplatno vraćeni građanima Dubrovnika, to se na papiru nikada nije dogodilo

Dubrovnik ili neke firme, na kraju je isto – sve je to društveno vlasništvo. Općina Dubrovnik potpisala je 1971. godine s tvrtkom Minčeta export-import, pravnim prednikom poduzeća Babin Kuk i Valamar, ugovor o davanju zemljišta na korištenje kako bi se izgradio turističko-hotelski kompleks s 5000 ležajeva. Kada se izgradnja završi, Minčeta export-import dužna je napraviti parcelizaciju zemljišta, a tamo gdje izgradi smještajne kapacitete, vlasništvo će upisati na svoje ime, dok će javne površine upisati na Općinu Dubrovnik. Bez obzira što su u ugovoru Općina Dubrovnik i Minčeta lijepo i jasno regulirali i kazali da će izgrađene javne površine, poput parkova, rekreacijskih zona i slično, te javni putevi biti, kada se izgrade, besplatno vraćeni građanima Dubrovnika, to se na papiru nikada nije dogodilo. Jasno je i zašto – tadašnjim rukovodiocima činilo se da sistem nikada neće pasti, pa što bi žurili s parcelizacijom i upisivanjem vlasništva, kada je sve to ionako u društvenom vlasništvu i svi građani Dubrovnika ga, bez problema, mogu ko-

ristiti bez obzira je li u zemljišnim knjigama piše da je vlasnik Općina Dubrovnik ili Minčeta. ULOGA JAVNOG PRAVOBRANITELJSTVA Nisu ni slutili da će jednog dana doći rat i promjena sistema, te da će društveno vlasništvo u privatizaciji i tranziciji postajati privatno. Ono što su propustili učiniti u Jugoslaviji nastavilo se i u privatizaciji. Za vrijeme privatizacije Hotelsko turističko poduzeće Babin kuk vodio je direktor Mladen Falkoni. On je napravio puno šlampavosti u privatizaciji poput neupisivanja djela nekretnina u temeljni kapital, ali za javne površine nije krivac. Naime, Falkoni i drugi odgovorni ljudi iz Upravnog odbora HTC Babin kuk htjeli su besplatno ustupiti javne površine Gradu Dubrovniku. Poslali su u travnju 1994. godine Javnom pravobraniteljstvu (preteča DORH-a) ugovor za ustupanje javnih površina Gradu Dubrovniku, ali ovi im na ugovor nikad nisu dali suglasnost. Niti su rekli da može, niti da ne može. U to vrijeme funkciju javnog pravobranitelja Republike Hrvatske obnašao je Petar Šale. Postavlja se pitanje zašto Petar Šale i njegovi suradnici nikad nisu dali suglasnost da se javne površine na Babinom kuku vrate u vlasništvo Grada Dubrovnika? Je li riječ o šlampavosti ili nečemu drugom, vjerojatno nikada nećemo saznati. Još je zanimljivije u cijeloj priči što je prijedlog ugovora o vraćanju javnih površina Gradu Dubrovniku, a koji su poslani u Javno pravobraniteljstvo, u međuvremenu – uništen! Naime, DORH kaže da su dokumenti o vraćanju javnih površina Babinog kuka u vlasništvo Grada Dubrovnika uništeni nakon isteka roka čuvanja sukladno Pravilniku o zaštiti i obradi arhivskog i registraturnog gradiva. Umjesto da je DORH, odnosno tadašnje Javno pravobraniteljstvo, dalo suglasnost o besplatnom vraćanju javnih površina

Babinog kuka Gradu Dubrovniku, oni ne samo da nisu nikad dali traženu suglasnost, nego su uništili dokumente, a koji bi sada dobro došli Gradu Dubrovniku u sudskom sporu s Valamarom. ČUDNA VREMENA Sad se postavlja pitanje zašto tadašnji gradonačelnici Dubrovnika Nikola Obuljen (od 1993. do 1997.) i Vido Bogdanović (1997.-2001.), prije same privatizacije, nisu stiskali Javno pravobraniteljstvo da im da suglasnost kako bi Grad Dubrovnik dobio opet u vlasništvo javne površine na Ba-

... Mladen Falkoni i drugi odgovorni ljudi iz Upravnog odbora HTC Babin kuk htjeli su besplatno ustupiti javne površine Gradu Dubrovniku. Poslali su u travnju 1994. godine Javnom pravobraniteljstvu (preteča DORH-a) ugovor za ustupanje javnih površina Gradu Dubrovniku, ali ovi im na ugovor nikad nisu dali suglasnost

binom kuku. Bogdanović nam je još prije četiri godine objašnjavao specifičnost situacije. -Čudna su to vremena bila. Javno pravobraniteljstvo i Fond za privatizaciju uopće nas nisu obavještavali o svojim odlukama, pa se često događalo da nam protekne rok za žalbu od donošenja odluke, jer mi nismo ni znali da je donesena. Tako je Grad Dubrovnik izgubio i neke druge nekretnine, ne samo Babin kuk. Gledajući iz ovog kuta Grad Dubrovnik je u Zagrebu trebao imati zaposlenika koji bi nas obavještavao o odlukama Fonda i Javnog pravobraniteljstva. Ni ja, ni Čićo Obuljen nismo imali dovoljno ljudi da se svime time bave, a također smo imali i brojnih drugih problema s obzirom na teške poratne godine. Iz današnjeg kuta to se čini greška, što i jest, ali tada to nije bilo lako. Da smo se raspitivali o privatizaciji, odmah bi nas proglasili državnim neprijateljima, jer je tada privatizacija bila prioritet. Nažalost u mnogim slučajevima se ispostavila kao čista, zakonska pljačka – prisjećao se bivši gradonačelnik Dubrovnika Vido Bogdanović. Kako god bilo, Grad Dubrovnik ni iz drugog pokušaja nije uspio upisati vlasništvo nad javnim površinama Babinog kuka. Kada je naposljetku Valamar kupio bivši HTC Babin kuk, ni krivom ni dužnom osim hotela pripali su mu u vlasništvo i javne površine poput parkova i zelenih zona, a u zemljišnim knjigama i danas se vodi kao vlasnik.

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Politika

ATMOSFERA SE VEĆ SAD ZAHUKTAVA

Stari rivali Franković i Vlahušić idu u izbornu utrku, za Raguža postoje samo dvije opcije VLAHUŠIĆ: NEŠTO SE ČUDNO DOGAĐA ČIM KRISTIĆ GOVORI DA NIJE AUTOR LEX VLAHUŠIĆA

PITALI SMO dubrovačke političare razmišljaju li o lokalnim izborima i s kime su spremni na koaliciju IVONA BUTJER MRATINOVIĆ

Foto: Goran Mratinović, Grgo Jelavić/Pixsell

Gradonačelnik Mato Franković / HDZ

ll Iako je ostalo nešto više od pola godine do održavanja lokalnih izbora, već sada je poznat dio izvjesnih kandidata za čelno mjesto Grada, a situacija na gradskoj političkoj sceni se već sada polako počela zahuktavati. Prošli izbori bitno su promijenili političke prilike u Gradu i Gradskom vijeću pa će predstojeći biti posebno zanimljivi.

Hrastom, dobili ukupno 10 mandata u sastavu Gradskog vijeća, ali i mjesto gradonačelnika. Već je poznato kako će, ispred HDZ-a, na predstojećim izborima kandidat za gradonačelnika biti aktualni gradonačelnik Franković kojemu je cilj osvojiti još jedan mandat. Već je najavljivao kako bi to mogao ujedno biti i njegov posljednji gradonačelnički mandat te kako u daljnje utrke za čelno mjesto Grada, nakon predstojećih izbora, zasad ne planira ići.

Prvotno su ispred HDZ-a u vijećničke klupe umjesto dotadašnjih lica poput Dubravke Šuice ili Nika Bulića, sjeli Mato Franković i Marko Potrebica kao najistaknutiji članovi. Nakon toga se promijenila i sama vlast u Gradu. Nakon izglasavanja zakona popularno nazvanog ‚lex Vlahušić’ u Hrvatskom saboru koji je zabranio pravomoćno osuđenim osobama političku utrku za čelno mjesto grada, iz iste je ispao dotadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić, a pobjedu na lokalnim izborima odnio je Mato Franković, tadašnji kandidat iz redova HDZ-a. Nakon posljednje održanih lokalnih izbora, dogodio se ‚potres’ i u samom HNS-u. Stranku je, uz nekoliko svojih suradnika, napustio i Vlahušić koji sada najavljuje ponovnu utrku za čelno mjesto Grada. U HDZ-U ZASAD PRIORITET IZAZOVI KOJE JE DONIJELA KORONA HDZ je na posljednje održanim izborima ostvario premoćnu pobjedu te su, u koaliciji s

Potpredsjednik dubrovačkog HDZ-a Marko Potrebica za Dubrovački dnevnik je izjavio kako lokalni izbori u stranci zasad nisu prioritetna tema.

Marko Potrebica / HDZ „HDZ je trenutno posvećen vođenju Grada i savladavanju problema koji su uzrokovani Covid pandemijom, a izborima neka se u ovoj fazi bavi oporba. Mi se bavimo gradom i izbori u HDZ-u još nisu prioritetna tema. No, uvjeren sam kako ćemo, baš kao i na prošlim izborima, ostvariti odličan rezultat,“ izjavio je Potrebica.

Jedna od varijanti izbornog ciklusa su svakako i stari rivali u samom finišu utrke – Franković i Vlahušić kojima, ako se takav scenarij obistini, to neće biti prvi izborni dvoboj. Vlahušić kaže kako će se za šefa Grada natjecati s nezavisnom izbornom listom, a na pitanje s kim koalicija, u slučaju njegove izborne pobjede, ne dolazi u obzir, nije odgovorio političkom opcijom, nego imenima.

Grad nositi s pandemijom i izazovima koje kuga modernog doba donosi, a Dubrovnik je nenormalno podbacio,“ kazao je Vlahušić kritizirajući rad sadašnje gradske uprave. HNS: ZASAD SE NE BAVIMO IZBORIMA, OTVORENI SMO ZA KOALICIJE

Nataša Gabričević / HNS

Andro Vlahušić / Nezavisna izborna lista „Čuo sam se sa svima, HNS-om, Ragužem, čujem se i s ljudima iz HDZ-a, a jako velika promjena je i to što Kristić govori okolo da on nije autor ‚lex Vlahušića’. Želim imati svojih 13 ruku u Vijeću, želim predstavljati opciju koja je urbani gradski lijevi centar i pozvani su svi koji žele sudjelovati. Sa svima komuniciram, mislim da će moja lista okupiti značaj broj ljudi, nadam se da ćemo uspjeti oformiti većinu bez HDZ-a, ako ne bude tako, nema veze, a na pitanje s kim koalicija ne dolazi u obzir, bit ću vrlo konkretan, to su Franković, Potrebica i Pezo,“ direktno je odgovorio Vlahušić koji se, čini se, prilično ozbiljno priprema za izbore pa će se njegov program temeljiti na pet najbitnijih stupova na kojima temelji svoju viziju Dubrovnika od 2020. do 2050. godine. O konkretnim imenima s kojima namjerava izaći na izbore nije htio govoriti, kazao je kako će to napraviti kada oni budu na to spremni i kada za to dođe vrijeme. „Nisu u pitanju izbori, u pitanje je kako će se

Vlahušićeva bivša stranka HNS ipak se zasad ne bavi konkretnije imenima i programima, sudeći prema riječima predsjednice gradske podružnice Nataše Gabričević. „Ono što sada mogu reći jest da nismo razgovarali o koalicijama, no svakako smo otvoreni za opcije, i nismo razgovarali konkretnije o imenima. Primijetili smo kako se zahuktava atmosfera, premda je do izbora ostalo još osam mjeseci, no mi prije Nove godine sigurno nećemo donositi konačne odluke. Zasad se bavimo svakodnevicom grada, prijedlozima za rješavanje novonastale situacije. Parlamentarni izbori su se održali prije tri mjeseca, zaista je rano već sada razmišljati o lokalnima,“ kazala je Gabričević. DUSTRA ĆE DATI PODRŠKU DOSADAŠNJIM KOALICIJSKIM PARTNERIMA ILI IDE SAMA Željko Raguž je kao tadašnji čelnik dubrovačkog HSS-a, a kasnije i šef Dubrovačke stranke (Dustra) bio dio koalicije koja je činila vlast u Dubrovniku s HNS-om Andra Vlahušića, ali i sada, s HDZ-om Mata Frankovića.

Željko Raguž / DUSTRA Kako kaže, na predstojećim lokalnim izborima za Dustru postoje samo dvije opcije. „Na prošlim izborima smo napokon imali situaciju u kojoj je većina stranaka išla samostalno, a Dustra je osvojila drugi najbolji rezultat te ima najveći broj gradskih vijećnika nakon HDZ-a. Taj rezultat veseli, ali i daje veliku odgovornost da i dalje budemo jednako dobri i da rastemo iz izbora u izbore. Kako ćemo ići na predstojećim lokalnim izborima, ovisi o tijelima stranke koja će većinom glasova odlučiti o načinu izlaska i imenima ljudi koji će se naći na listama. Poznavajući članstvo Dustre, vjerujem kako su željni samostalnog izlaska na izbore ili nastavka suradnje s dosadašnjim koalicijskim partnerom s kojim, vrlo često zajedno, donosimo kvalitetne odluke za grad i život građana. Tim odgovorom sam jasno dao do znanja koje dvije opcije su jedine moguće za izlazak Dustre na naredne izbore, dok sve ostale stranke i pojedinci nisu u našim planovima,“ izjavio je Raguž. Šef Dustre kaže kako ne razmišljaju o kampanji na način kao da moraju raditi nešto posebno kako bi animirali sugrađane jer ‚kampanja ne traje mjesec dana ili godinu’. „Završetak prethodnih lokalnih izbora ujedno predstavlja i prvi dan kampanje za nove izbore. Izbori su jedino mjerilo ispravnosti svačijeg rada, a Dustra je dosad znala, a i u budućnosti će znati naći način kako doprijeti do svojih sugrađana. To su rad i jamstvo realizacije obećanih projekata,“ izjavio je Raguž. BARAČ: RAZGOVARAMO SA ŠEFOVIMA OPORBENIH STRANKA Dubrovački SDP s Vlahušićem je činio vlast, a danas je oporbena stranka u Gradskom vijeću. Natjecanje za gradonačelničko mjesto već je spominjao Jadran Barač.

„Ono što mogu potvrditi jest da ćemo ustrajati na našim aktivnostima i bit ću kandidat SDP-a na lokalnim izborima, iako formalna odluka još nije donesena. Logičan slijed je da predsjednik gradske organizacije predstavlja i predvodi svoju stranku na lokalnim izborima,“ izjavio je šef dubrovačkog SDP-a koji kaže kako se o koalicijama i konkretnim imenima zasad nije razmišljalo. „SDP ima najbolje šanse okupiti što veću koaliciju i ozbiljno ugroziti HDZ na sljedećim izborima. Preuranjeno je govoriti o zamjenicima jer to ovisi o više faktora, o potencijalnim partnerima i njihovim programima. Svi koji budu htjeli iskreno raditi za grad, imat će otvorena vrata kod nas,“ kazao je Barač dodavši kako kontaktiraju s vodstvima drugih oporbenih

Jadran Barač / SDP stranaka. Odgovarajući na pitanja oko stava oko HNS-a, istaknuo je kako imaju korektan odnos sa svim opcijama koje ne sudjeluju na vlasti, pa i s HNS-om. „Koliko oni trenutno ‚teže’ i kako će pridonijeti, to je pitanje, ali ne vidim problem da se i njih uključi. Hoće li to iznjedriti zajedničku platformu, o tome je preuranjeno govoriti jer postoji puno faktora,“ izjavio je. Na pitanje oko Vlahušića s kojim je SDP bio na vlasti, Barač je odgovorio kako ‚on ima vlastitu kandidaturu i vlastiti politički put i kao takav ne sudjeluje u SDP-ovim planovima’. „Također, utrka za gradonačelnika je drugačija od pokušaja sastavljanja većine u Gradskom vijeću. Kako će se karte raspodijeliti nakon izbora, to ćemo još vidjeti,“ istaknuo je Barač koji je, po svemu sudeći, uvjeren u bolji izborni rezultat SDP-a na predstojećim lokalnim izborima nego na posljednje održanim. Smatra kako su uspjeli reafirmirati lokalni SDP kao vodeću stranku lijevog oporbenog bloka i kao drugu po jačini političku stranku u Dubrovniku, što se, tvrdi, vidi po rezultatima prošlih izbora. Za nekoliko mjeseci će imati priliku provjeriti hoće li se jednaka situacija ponoviti i na lokalnim koji ipak imaju svoje specifičnosti.

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Vijesti

UNAPREĐENJE ODJELA

‚MI SMO OČITO VREĆA ZA UDARANJE’

KVALITETNIJA SLIKA I MANJE ZRAČENJA Dubrovačka bolnica dobila najsuvremeniji digitalni radiološki aparat

Dio dubrovačkih ugostitelja na uru vremena nije poslužio goste

Dubrovačko-neretvanska županija donirala je Općoj bolnici Dubrovnik sredstva za nabavu najmodernijeg digitalno radiografskog uređaja AIDA ČAKIĆ Foto: Goran Mratinović

ll Uređaj je predstavila voditeljica Odjela za radiologiju Vilma Kosović koja je inače i predsjednica Županijske skupštine. - Moja je liječnička i profesionalna dužnost, kao predsjednice Skupštine i voditeljice Odjela, briga o pacijentima, ali i poboljšanje uvjeta rada cjelokupne dijagnostike naše bolnice. Ovaj digitalni rentgenski uređaj znači izuzetan tehnološki iskorak za

rad našeg odjela, ali i čitave OB Dubrovnik - naznačila je doktorica Kosović pojasnivši kako je riječ o novoj digitalnoj tehnici koja će ubrzati dijagnostiku, kvalitetu slike, ali i točnost dijagnostičke informacije. Voditeljica radiološkog odjela je istaknula kako su prije radili na uređaju koji je star nešto manje od dvadesetak godina te se često kvario. Novi uređaj će, dodala je ona, omogućiti jednostavnije detektiranje bolesti s kvalitetnijom slikom, ali i manjom dozom zračenja pa će svi pacijenti koji dolaze s uputnicom liječnika primarne zdravstvene medicine dobiti bolju uslugu snimanja pluća, kos-

Marijo Bekić, Vilma Kosović i Nikola Dobroslavić

tiju, abdomena... Dubrovačka bolnica u lipnju je kupila još jedan ultrazvučni uređaj koji je tako unaprijedio rad Odjela radiologije. Ravnatelji OB Dubrovnik Marijo Bekić zahvalio se Dubrovačko-neretvanskoj županiji koja je uložila 2,3 milijuna kuna za ova dva visokosofisticirana dijagnostička uređaja, ultrazvučni je koštao oko 868 tisuća kuna dok je digitalni bio 1,4 milijuna kuna s PDV-om. - Nema boljih i modernijih uređaja u toj kategoriji. Mi imamo još rentgenskih uređaja tako da djelatnici odjela imaju na čemu raditi. Nema obrade pacijenata u bolničkom sustavu bez dijagnostike, a upravo najveći dio dijagnostike je radiološka - istaknuo je ravnatelj Bekić dodavši kako očekuju i nabavu novog uređaja za koronarografiju što će prema riječima ravnatelja zaokružiti radiološki odjel koji je dobio unutar godina dana nekoliko vrijednih uređaja. Bekić je spomenuo kako oni inače osim dežurstava i svakodnevnog rada s pacijentima subotom osiguravaju sistematske preglede za branitelje što traje cijelo vrijeme neovisno o koroni. Također najavio je i obnovu prostora za dežurstva liječnika ovog odjela. Župan Nikola Dobroslavić najavio je kako će Dubrovačko-neretvanska županija iz proračuna izdvojiti 25 milijuna kuna za bolnicu, te još dodatna sredstva za koronavirus i sufinanciranje stanovanja djelatnika bolnice. Naveo je kako su u tijeku projekti za dnevne bolnice u Metkoviću i Dubrovniku što je vrijedno oko 50 milijuna kuna, a radi se na prijavi projekta energetske obnove bolnice kao i uređenje odjela na petom i šestom katu.

AKCIJA je to koja se održava diljem Hrvatske VEDRAN SALVIA

Foto: Goran Mratinović

ll U organizaciji Udruge ugostitelja Dubrovnika, akcija „3 do 12” održala se u srijedu te je tako od 11:57 do 12:57 obustavljeno posluživanje gostiju. Tim povodom spomenuta Udruga održala je konferenciju za novinare u restoranu Zuzori. Predsjednik Udruge Ante Vlašić kazao je kako je ovo nastavak akcija „5 do 12” u organizaciji Udruge ugostitelja Kvarnera i Istre, te „4 do 12” u organizaciji Udruge ugostitelja Split i kolega iz cijele Dalmacije. - Situacija je teška, naše područje je specif ično jer gostima nije zgodno dolaziti automobilom. Mi tražimo da se smanji trajno PDV na kompletne ugostiteljske usluge na 10 posto. To je uostalom po Strategiji razvoja Hrvatskog turizma iz 2013. Mi nemamo niti lake mogućnosti financiranja, a banke ne daju kredite. Tražimo da nam Vlada da jamstva za kreditiranje, jer banke to sad ne žele budući da je to rizično za njih. Tražimo pris-

Konferencija za novinare u restoranu Zuzori tup kreditnim linijama za likvidnost (HAMAG) te pristup kreditnim linijama za investicije (HBOR), ali i državna jamstva za kredite kod komercijalnih banaka po uzoru na ostale zemlje Europe - rekao je Vlašić, objasnivši kako traže i „obustavu naplate PDV-a do 1.3.2021.”. - Mi ne tražimo da nam se poklone novci poreznih obveznika nego da nam se smanje davanja - precizirao je. Dodao je kako su hoteli i ugostiteljski objekti po podacima Porezne uprave Dubrovnik na 32 posto prihoda od prošle godine. - Ali to treba uzeti s rezervom jer se radi i o hotelima i ugostiteljskim objektima. Ovo što sam razgovarao s kolegama mogu reći da je situacija još gora, prihodi iznose svega 20 posto - dodao je. Na pitanje kako komentira produljenje mjera oko većih okupljanja,

Vlašić je odgovorio „kako smo mi vreća za udaranje”. - Problem je biti isključiv na određenu djelatnosti. imate primjere utakmica gdje ljudi sjede bez problema. Imate primjere crkve gdje se pjeva i moli i to je u redu. Mi nemamo ništa protiv nikoga, ali mjere trebaju biti ujednačene - istaknuo je Vlašić. Podvukao je kako je zadovoljan odazivom ugostitelja oko ove akcije. - Nažalost, troje ugostitelja je zatvorilo već svoje lokale. Ne da su zatvorili nego idu iz države. Prvi red egzodusa je bio odlazaka radnika, a drugi ciklus podrazumijeva odlazaka poduzetnika. Ali zašto bi radili tu ako bi im dobit bila veća negdje drugdje? zapitao se Vlašić. Nastavak akcije je bio u četvrtak, na Svjetski dan kave. Lokali koji sudjeluju u akciji su u istom periodu od 11.57 do 12.57 besplatno posluživati kavu svojim gostima.

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Intervju

Intervju Vijesti

MIHAELA SKURIĆ, RAVNATELJICA ZAVODA ZA OBNOVU DUBROVNIKA

‚Privatni iznajmljivači negoduju zbog naših radova, jer zaboravljaju da nas jaki potres sutra može pogoditi’ MIHAELA SKURIĆ ravnateljica je Zavoda za obnovu Dubrovnika čija je primarna djelatnost zaštita od potresa, ali bave se i brojnim drugim aktivnostima MARO MARUŠIĆ foto: Goran Mratinović

ll Zavod za obnovu Dubrovnika prošle je godine proslavio četrdesetu godišnjicu od osnutka. Osnovan je nakon zadnjeg jakog potresa koji je zadesio Dubrovnik 1979. godine. Od tada, pa do danas njegova primarna djelatnost je obnova građevina koje su stradale u toj prirodnoj nepogodi, kao i zaštita za buduće potrese. Osim toga, Zavod koordinira donošenje strateškog dokumenta Plan upravljanja zaštićenom spomeničkom cjelinom Dubrovnika, važnog akta koji se donosi po UNESCO-vim smjernicama za zaštitu kulturne baštine. O svemu tome porazgovarali smo s ravnateljicom Zavoda Mihaelom Skurić, inženjerkom građevine, koja je dugi niz godina radila u Zavodu prije nego li je došla na čelno mjesto. U kojoj je fazi izrada Plana upravljanja zaštićenom spomeničkom cjelinom Dubrovnika? Republika Hrvatska je potpisom UNESCO-ve Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirode baštine preuzela obaveze iz kojih proizlazi i donošenje Plana upravljanja svim lokalitetima svjetske baštine na svom teritoriju. Kako naše zakonodavstvo do nedavno nije prepoznalo taj dokument, tako ni mi na početku nismo znali

što je točno Plan upravljanja, pa smo malo lutali, isto kao i drugi. Primjerice Split je napravio Plan na tisuću stranica, kojeg Ministarstvo kulture nije prihvatilo, jer nije bilo u skladu s UNESCO-vim smjernicama. Nakon početnih peripetija, krajem 2018. krenulo se u pravom smjeru. Angažirali smo vanjsku suradnicu koja ima međunarodno iskustvo baš vezano za upravljanje svjetskom baštinom, te uz njezine upute i edukaciju, mogli smo pristupiti izradi Plana. Izrađivač je Arhitektonski fakultet iz Zagreba. Plan je u završnoj fazi, za desetak dana će biti gotov i krenut će se ubrzo u javnu raspravu. Taj Plan nije vezan samo za staru gradsku jezgru? Ne. Područje pod zaštitom UNESCO-a 1994. godine je prošireno na industrijsko predgrađe Pile, Lazarete i Lokrum. Konceptom Povijesnog urbanog krajolika ustvari se štiti cijeli grad, čiji najizloženiji dio je kontaktna zona, jer se vrijednosti zbog kojih Grad jest svjetska baština najviše narušavaju novim neprimjerenim izgradnjama u takozvanoj buffer zoni. Ovaj Plan će biti nadređen GUP-u, te bi se na osnovu njega trebale poduzeti aktivnosti koje mogu u budućnosti sprječavati sve ono što se nažalost do sada događalo. Može li primjerice Plan upravljanja ograničiti broj apartmana unutar nekog područja?

...

Bivši gradonačelnik Andro Vlahušić svojevremeno je spominjao model od ulaznica na zidine gdje bi prihod išao u omjeru 40 posto Gradu, 30 posto DPDS-u, a 30 posto vama. Kako komentirate tu ideju? Intencija je bila da se kroz izmjene našeg zakona o obnovi, gospodarenje zidinama prebaci na Grad Dubrovnik. Taj prijedlog je proglašen neustavnim, a nije zaživio ni dio zakona koji se odnosi na financiranje Zavoda. Inače, velika je razlika između nas i Društva, jer smo mi javna ustanova koja mora poštivati odredbe zakona o javnoj nabavi, zakona o proračunu i slično, a oni su udruga. Zavod je s Društvom imao pozitivna iskustva, u projektima gdje smo zajednički nastupali. Posljednji takav je bio obnova crkve svetog Vlaha gdje su oni sufinancirali izvođenje radova.

Plan je strateški dokument. On definira prioritete i ciljeve, a jedan od njih je upravljanje posjetiteljima. Neće u Planu izrijekom stajati da se zabranjuju novi apartmani, nego će Plan predložiti koje strategije i akte treba donijeti koji će definirati koliko optimalno Dubrovnik može pod-

Mihaela Skurić

nijeti posjetitelja da bi zadržao svoje vrijednosti, a onda će temeljem toga, druge institucije donositi propise i zakone kako to ostvariti. Što sve Plan obuhvaća? Obuhvaća šest glavnih prioriteta od-

nosno predložene aktivnosti za sljedećih pet godina. Prvi prioritet je upravljanje lokalitetom. Različite institucije treba postaviti pod jedan okvir da zajedno djeluju prema istom cilju kroz konsenzuse. Pod ovo spadaju ne samo institucije nego i sektor civilnog društva, a također je važno partnerst-

vo s građanima. Drugi je zaštita i očuvanje svih karakteristika i vrijednosti, integriteta i autentičnosti, zbog kojih Dubrovnik jest na listi Svjetske baštine. Vrlo važan prioritet je održivi razvoj, koji obuhvaća ekonomski, ekološki, ali i društveni segment, koji se odnosi na očuvanje života u gradu. Mo-

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Intervju Vijesti

Je li mogući rast razine mora koji se predviđa u ovom stoljeću prijetnja za Dubrovnik? Naravno da jest. Važno je stalno ulagati u prevenciju, u mjerne uređaje, pratiti što se događa. Kada imamo bazu znanja, onda možemo i djelovati. O tome govori poglavlje Upravljanje rizicima u Planu upravljanja zaštićenom spomeničkom cjelinom.

Koje sve aktivnosti Zavod provodi u zaštiti od potresa?

WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Intervju

...

ramo dobro izbalansirati sve te segmente kako bismo došli do željenih rezultata. Naravno, ako želimo da lokalno stanovništvo živi unutar zidina ne može se nekome zabraniti da proda nekretninu na Stradunu, jer je to privatno vlasništvo, ali postoje mehanizmi koji mogu ići u smjeru da se olakša život i očuva zajednica. Četvrti prioritet je upravljanje posjetiteljima, peti je upravljanje prometom, jer je i to veliki problem i izazov. A posljednji je upravljanje rizicima. Pri tome je najizraženiji rizik potres kao stalna opasnost pod kojoj živimo. Meni kao ravnateljici Zavoda kojem je primarni cilj zaštita od potresa, ovaj dio je posebno važan. Nažalost, u prirodi ljudi je da kad prođe opasnost da se ona zaboravlja, a što se tiče potresa u Dubrovniku nije pitanje hoće li se on dogoditi, nego kada će nas zadesiti. U to možemo biti sigurni iz razloga prethodnih potresa koji su se na ovom seizmički vrlo aktivnom području već dogodili.

Četrdeset godina neprekidno radimo na aseizmičkoj sanaciji građevina koji su svi redom kulturna baština. Zavod je radio obnovu od potresa od Konavala do Stona, dok je najveći naglasak ipak na staroj gradskoj jezgri. Kuće su stare preko 300 godina i materijal od kojeg su građene iscrpljuje svoja mehanička svojstva. Umjesto ojačavanja međukatnih konstrukcija, naš je glavni cilj ojačavanje nosivih zidova, iz razloga što više nije moguće iseljavati stanare i raditi kompletnu rekonstrukciju zgrada. Unutar kamenih zidova i do 20 posto mogu biti šupljine. Mi te šupljine injektiramo vapneno-cementnom smjesom da dobijemo kompaktnost zida kako bi mu se povećala nosivost. Također, oko tih zidova radimo prstene od zatega, koji se u slučaju potresa aktiviraju pa se građevina ponaša bolje. Naravno, sve te kuće unutar zidina nikad neće i ne mogu biti sigurne kao novogradnja koja se radi prema novim propisima. Mi te propise obnovom ne možemo zadovoljiti, te se nastoji poboljšati sigurnost. Svaki projekt koji provodimo je priča za

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020.

sebe, nema unificiranosti i zato su oni zahtjevni i za proračun i kasnije za izvođenje radova. Nažalost, unutrašnje nosive zidove uopće ne možemo poboljšati, jer bismo ljude koji žive u tim stambenim objektima trebali iseliti, tako da su radovi koje izvodimo ustvari prva faza projektirane sanacije. Zavod je nakon potresa gradio zgrade za preseljenje stanara, ali danas se to ne može. Isto tako problem nam predstavlja i to što su radovi unutar zidina u pravilu skupi, i što se na naše natječaje javlja mali broj tvrtki. Ne žele raditi unutar zidina, jer je vrlo zahtjevno organizirati posao, posebno za ljetnih mjeseci. Koliko se posla odradilo, koliko bi još trebalo, i koji je dio unutar zidina najugroženiji? Aseizmički je sanirano preko 200 objekata, odnosno 45 blokova zgrada. Područje oko Straduna je najugroženije, jer je na nasipu i tu sad ojačavamo blokove. Dio smo već odradili, odnosno donju stranu i sad dalje napredujemo na blokovima između Straduna i Prijekog. Cijena radova na jednom bloku građevine izađe otprilike nešto više od 2 milijuna kuna, a treba nam osam mjeseci da ga završimo. Povoljnija situacija je za građevine na stijeni jer nema amplifikacije valova potresa, ali

i tu bi zidove trebalo ojačati injektiranjem, jer je prema karti seizmičkog mikrozoniranja cijela povijesna jezgra na 8-10 stupnjeva MCS. Riješili smo i predio oko Pustijerne. Glavne zgrade javne namjene poput Kneževog dvora, Crkve svetog Vlaha, Sponze, Katedrale i drugih odavno su ojačane. Knežev dvor se odmah obnavljao nakon potresa 1979. godine i bilo je puno kontroverzi oko toga, jer se koristio armirani beton i na pločama i na zidovima. Nepovratno je izgubio dio svoje umjetničke vrijednosti, ali je postignuta projektirana nosivost. Prije par godina imali smo radove rekonstrukcije atrija, a još je ostao trijem. Golim okom se može vidjeti kako pročelje ima trbuh, te se u dogovoru s Konzervatorskim odjelom trebamo usmjeriti na rješavanje tog konstrukcijskog problema. Koliko injektiranje poboljša statiku? Dinamički parametri konstrukcije, odnosno kako ona reagira na potres, poboljšaju se za desetak posto. Izgleda na prvu malo, ali nije. To može spasiti neku građevinu za jedan do dva stupnja potresa. Nažalost, mi u Dubrovniku imamo jako malo mjernih instrumenata za bilježenje potresa. Da ih ima više mogli bismo bolje razumjeti lokalno kretanje valova potresa. Od velike bi bilo koristi kada bi se oformila dubrovačka mreža instrumenata za seizmički monitoring. Ti bi uređaji precizno mogli bilježiti gibanja tla, ali i gibanje zgrada i temeljem tih podataka bolje bismo znali gdje djelovati. Talijanska L’Aquila je imala 70 uređaja, a mi svega imamo dva seizmografa, jedan u konavoskim brdima, a drugi u Komolcu. Također, važni su i akcelografi koji se stavljaju na zgradu u paru i mjere kako se ponaša pojedina zgrada. Mi ih imamo ovdje u Zavodu, doduše zastarjele. Bilo bi odlično kada bi i akcelografa bilo puno više. Proveli smo i jedan eksperiment na malom bloku nedaleko Sponze. Mjerili smo ponašanje zgrade prije obavljanja injektiranja i poslije tog procesa. Ispostavilo se da je zgrada ojačana, točnije da se umirila.

Imate li negativnih iskustava s građanima bez obzira što od vaših radova dugoročno svi imaju koristi?

o kulturnoj baštini, no sve što je adekvatno iz konzervatorskog aspekta, mi primjenjujemo.

Imamo. Nažalost, i sami vlasnici objekata koje saniramo se bune, jer iznajmljuju apartmane, pa u startu misle na izgubljenu dobit dok im Grad ulaže u njihovo vlasništvo da bi isto bilo otpornije na potres. Ako su u blizini gdje su radovi, tu je strah od loših recenzija zbog buke, prašine. Ista stvar je s restoranima. To je valjda tako u ljudskoj prirodi, stvari se gledaju kratkoročno, a ne na duži period. Neki vlasnici čak smanjuju presjek nosivih zidova, skidaju unutrašnji dio zida, kako bi dobili veće prostorije. Veliki problem je i što su neki uklanjali pregradne zidove iz istog razloga. Ti pregradni zidovi u starim zgradama imaju puno veću važnost po pitanju statike, nego pregradni zidovi u novogradnji. Neki ni ne žele da im se injektiraju zidovi, jer taj proces ima i nekih mana. Kod lošije stolarije, za vrijeme kiša, može se pojaviti vlaga kraj prozora, a prije je kroz šupljine unutar zidova voda odlazila i vlažilo je samo u prizemlju. Ili im smjesa zna izaći na utičnice, jer se ubrizgava pod visokim tlakom. Sve te nedostatke izvođač je u obavezi otkloniti, i u zadnje vrijeme je sve manje pritužbi.

Planirate još neke aktivnosti?

Da je ova jačina potresa koja je nedavno pogodila Zagreb kojim slučajem bila u Dubrovniku, što bi se dogodilo? Teško je reći. Može se na nekoj građevini dogoditi neki lokalni slom, da su tri zida dobra, a četvrti puca. Bez obzira bi li bilo štete ili ne, ne smijemo odustati od procesa obnove, jer se svakako poboljšava cjelokupno stanje. Dobar nam je primjer kada se dogodio potres u Stonu 1996. godine. Neke palače su tad bile izgorene od rata, ostali su samo zidovi koji su dobro podnijeli stonski potres. Dokaz da su naši stari dobro radili posao, te da i dalje ima ‚rezerve’ u nosivosti zidova. No svakako, prevencija ima najvišeg smisla. Nažalost nema previše tehnoloških rješenja, jer se radi

Zatvor u Karmenu trebao bi postati arheološki muzej. Izradili smo konzervatorski elaborat, čekamo potvrdu konzervatorskog odjela i onda bismo mogli krenuti u izradu dokumentacije, izrađuje se projekt za rekonstrukciju ljetnikovca Gučetić u Mokošici, u izradi smo razne dokumentacije za Benediktinski samostan i Maksimilijanov ljetnikovac na Lokrumu, ljetnikovac Bozdari Škaprlenda... Nažalost svi su ti projekti skupi i dugotrajni, i po uzoru na Lazarete trebat ćemo se osloniti na europska sredstva.

...

Koliko ima zaposlenih u Zavodu i koliki vam je godišnji proračun? Ima nas 15 u Zavodu, od toga troje arhitekata i tri inženjera građevine, ako računamo mene, dvoje pravnika za javnu nabavu i pravno kadrovske poslove, financijska služba, informatičar za GIS sustav, arhivar koji arhivira bogatu građu. Važna djelatnost Zavoda je dokumentiranje baštine. Imali smo primjer crkve Notre Dame koju je zahvatio požar, a nitko nije imao nacrte kako je građena. Na kraju su je rekonstruirali pomoću video igrica. Mi ne želimo da se nama to dogodi. Kako vidite, imamo puno posla, a jako nas je malo u Zavodu. Proračun nam je 2019. bio oko 29 milijuna kuna, za 2020. smo planirali otprilike 14 milijuna kuna, iako smo već rezali radi korone, a trebat ćemo još.

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Ratna sjećanja

TEO ANDRIĆ, ČLAN SATNIJE KOJU JE OSNOVAO MILJENKO BRATOŠ:

„Najteže je bilo pokucati roditeljima na vrata i reći da im je poginulo dijete…’ POVODOM PRISJEĆANJA na početak napada na grad 1. listopada, donosimo priču o jednoj od prvih satnija koje su osnovane na području Dubrovnika IVONA BUTJER MRATINOVIĆ foto: Goran Mratinović

ll Dubrovčani se svakog 1. listopada pris-

jećaju strašnog dana iz 1991. godine kad su pripadnici bivše JNA potpomognuti rezervistima napali Dubrovnik i širu okolicu. Tako je u šest sati ujutro s kopna i mora krenula agresija na grad koji je već prvog dana ostao bez vode i struje. Svega nekoliko mjeseci prije toga, većina Dubrovčana nije mogla ni zamisliti takav scenarij. Iz neformalnih razgovora sa sugrađanima koji se dobro sjećaju tih dana, dalo bi se zaključiti kako je malo tko mislio da će grad pod zaštitom UNESCO-a, iznimne vrijednosti i ljepote, biti napadnut. No, crne sumnje su se obistinile, a dio branitelja dragovoljaca tu je situaciju dočekao spreman. Među njima je svakako bio i pokojni Miljenko Bratoš koji je oformio satniju od 55 ljudi prije samog napada na Dubrovnik koja je kasnije postala dio 163. brigade, a tih dana se za Dubrovački dnevnik prisjetio Teo Andrić. On je u početku vodio 10 ljudi satnije koja je druga osnovana satnija na ovom području, kasnije je vodio 30 ljudi, a naposljetku je postao i dozapovjednik cijele bojne od 620 ljudi. BRATOŠ JE NAVRIJEME PREPOZNAO DA JE BORBA ZA DUBROVNIK NEMINOVNOST „Priča je počela puno prije tog 1. listopada, točnije dva mjeseca prije. Već u

kolovozu pokojni Miljenko Bratoš je počeo skupljati ekipu koja će sutra znati nešto napraviti. On je bio sekretar tadašnjeg Sekretarijata za narodnu obranu, danas je to predstojnik ureda za obranu. Uglavnom, došao je na tu ideju, znajući da će rat biti i sva sreća što je Miljenko to znao osjetiti i što je bio realan. To je bio logičan slijed situacije jer su Dubrovnik i Vukovar dvije najisturenije hrvatske točke. Dio Dubrovčana je mislio kako rata neće biti i dio njih se tako ponašao, no 1. listopada se sve promijenilo i ljudi su tad prvi put čuli granate. Mi smo to tad već bili prošli,“ izjavio je Andrić. No, Bratoš je razmišljao drugačije stoga je na ljeto krenuo prikupljati ekipu, a njegovi najbliži suradnici bili su Rudi Butković i pokojni Aljoša Nikolić. Kako kaže Andrić, bila je to prava dubrovačka ekipa koje se znala otprije, no rat ih je dodatno zbližio. BILI SMO PRAVA DUBROVAČKA EKIPA „Viđali smo se po kafićima, znali smo se, igrali zajedno Divlju ligu… Bratoš, Butković i pokojni Nikolić su tražili ekipu, jedan bi čuo, rekao još trojici i na kraju nas se skupilo 55. Zanimljivo je i to kako su među nama bile i četiri žene koje će same ispričati svoju priču i one su nam puno pomogle u tom trenutku,“ izjavio je Andrić. Priključivanje žena, kaže Andrić kroz

smijeh, svakako je i njima muškarcima bio poticaj jer ‚ako su mogle doći Spomenka, Marija, Ivona i Renata, onda se i oni moraju pokazati’. I sam Andrić je na ljeto vjerovao kako bi do rata na dubrovačkom području moglo doći jer je pratio tadašnje političke prilike te je shvatio kako je rat neminovnost. „Mene to nije iznenadilo pa sam rat na neki način dočekao spreman, ako ništa, u glavi i s puškom. Mada vam ni ta puška ne znači puno. Sjećam se momenta kad smo išli u Split po nekakvo oružje i dobio sam pištolj. Mislio sam da sam najjači na svijetu, osjećao sam se kao američki specijalac. Naravno, nikad ga nisam upotrijebio jer je to smiješna priča, rat izgleda sasvim drugačije,“ prisjetio se Andrić. SVIRAO JE MAGAZIN, LJUDI SU UŽIVALI U LJETU, A RAT SE VEĆ DOGAĐAO I prije 1. listopada 1991. godine, dakle prvog napada na dubrovačko područje, satnija je sudjelovala u određenim akcijama, a jedna od njih je i ona u Malim barama. „Došli smo dan iza, dočekao nas je prizor kao iz f ilmova. Znači, 15 skladišta je tamo bilo, pola ih je gorjelo. Aljoša Nikolić je bio stručnjak za eksplozije, zato smo i bili pozvani jer je nekoliko ljudi bilo poginulo te se područje razminiravalo da bi se ušlo u skladišta i došlo do opreme, oružja, municije… Dakle, to se dogodilo sredinom rujna,“ kazao je Andrić. I dok su za njih ratni prizori bili nešto vrlo stvarno već tada, u Dubrovniku je klima bila nešto drugačija. Kako kaže, vraćali su se s dva puna kamiona opreme, prolazili su pored kafića,

NE ZNAM JESTE LI OVO ČULI, ALI… Govoreći o Miljenku Bratošu i Aljoši Nikoliću, Andrić tvrdi kako su imali sjajne ideje te kako su čak imali i planove što treba napraviti ako bi se dogodila situacija da neprijateljska vojska uđe u grad. „Ispod Petke postoji kanal, betonski tunel koji vodi od pročistača do iza petke. Tu je kanalizacija, možete zamisliti samo kako je ući unutra, pogotovo ljeti. Prije nego što se rat zahuktao na dubrovačkom području, Bratoš je upozorio kako moramo imati određenu količinu sanitetskog materijala, municije, oružja te kako to moramo spremiti na neka mjesta gdje i mi možemo biti u slučaju ako uđu u grad. Dakle, da možemo otamo navečer izlaziti i raditi diverzije. Jedan od tih mjesta je bio i taj tunel. Rat nije počeo, u Adriaticu je bio disco klub, ljudi su se zabavljali, a mi vučemo bruškete da vidimo tko će ući u tu govnaru, da ne ulazimo svi. Da složimo unutra sve što će nam sutra možda zatrebati,“ prisjetio se Andrić te dodao da su takve pripremne radnje imali i na Srđu, bunkeru na Petki i sl., a osmislio ih je upravo Bratoš.

Teo Andrić a tamo je svirao magazin, ljudi su uživali u ljetu, zafrkavali se i nisu se obazirali puno na ono što je vrlo brzo uslijedilo za Dubrovnik. JE LI NEPRIJATELJSKA VOJSKA ZNALA ZA ZAJEDNIČKU FOTOGRAFIJU U CENTRU? Naime, te su prizore za svega nekoliko tjedana zamijenili neki puno lošiji i bitno drugačiji. Andrić se dobro sjeća tog crnog 1. listopada 1991. godine u Dubrovniku kad su krenuli prvi napadi, a što je ujedno i povod ovog razgovora. „Znam da je bio utorak i znam da sam, nakon nekoliko dana, spavao doma na kauču u uniformi, bio sam obučen u odoru iz predostrožnosti. Čuo sam kad je raketiran Centar za obavješćivanje, a mi smo bili postro-

jba pri tom centru. Ispočetka su ljudi mislili da čuvamo taj centar, no priča je bila posve drugačija. Dakle, živimo u vremenu Jugoslavije, ali i genijalnosti pokojnog Bratoša koji je tada osmislio način kako naoružati 50 ljudi, a da to sve bude po zakonima bivše Jugoslavije i da bude legalno. To su napravila dva čovjeka u Hrvatskoj; Glavaš u Osijeku i Bratoš u Dubrovniku, dakle to da možete imati regularnu postrojbu,“ izjavio je Andrić. Nedugo nakon raketiranja, odjurio je u Centar, a zgrada je već bila srušena, no naglašava jednu zanimljivost. Upravo tog dana, ekipa je planirala u zgradi napraviti zajedničku fotografiju. „Nas 55 se gore trebalo zajedno slikati, a otprilike pola ure prije toga se dogodilo raketiranje. Ne znam je li to bilo slučajno ili nije, ali tad je bi-

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

„Nekih 15-ak dana prije početka rata, u tom mediju je izašla priča o našoj ekipi gdje je poimenično navedena svaka osoba te satnije i gdje je stavljena slika Pera Garvana koji je izgledao ‚najstrašnije’, koji je igrao vaterpolo, bio snažan, s puškom na fotografiji i do toga – ovo su ustaše koje jedu malu djecu. Dakle, to nije imalo veze ni s čim, bili smo samo ljudi koji su branili svoje. No, zanimljivo je kako je svih 55 imena izašlo u tim novinama, dakle netko je nešto dojavio…,“ kazao je Andrić.

lo i nešto ‚pete kolone’ ovdje pa čak nisam uvjeren kako je to bilo baš slučajno,“ tvrdi. Odmah nakon napada su raspoređeni i dobili su svoje zadaće, a posebno se sjeća odlaska u Postranje.

WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Ratna sjećanja

„Pokojni Miljenko je bio strog, ali je bio čovjek kojemu ste vjerovali, njegove se odluke nisu preispitivale, radili smo što nam se kaže, vjerovalo mu se. Na kraju se dogodila tragedija, a ono zbog čega ga posebno cijenim jest to što je negdje krajem listopada postojalo kalkuliranje hoće li se Dubrovnik predati ili neće. On je bio jedan od zagovornika i ustrajao je na tome da se Dubrovnik ne predaje,“ istaknuo je Andrić.

‚USTAŠE’ KOJE JEDU MALU DJECU Kako je Centar za obavješćivanje raketiran svega pola sata prije no što je satnija na tom prostoru trebala napraviti zajedničku fotografiju, počelo se sumnjati kako informacije negdje cure prema neprijateljskoj strani, a to je svakako dokazala objava u tadašnjoj titogradskoj ‚Pobjedi’.

Ratno vrijeme je uvijek samo po sebi iznimno teško, među najtežima, sa sobom nosi tragedije, teške životne priče, no Andrić kaže kako ga je nosio san da ima svoju Hrvatsku. ‚Znali smo se i prije, ali rat nas je jako zbližio’. Teo Andrić i Zlatko Begušić

Dogodila se tu jedna od niza anegdota kojih, kaže, nije nedostajalo. Iznalazili su načine kako da im u tim teškim vremenima bude što lakše. „Tamo su se ljudi već puškarali nekoliko dana i došli smo u jednu kuću gdje je bio moj krizmani kum Nikša Miloslavić koji je bio zapovjednik za Postranje. Kad me vidio, kazao je – evo mog kuma, došao me spasiti. Došli smo u odorama, a oni su bili u rebatinkama pa su govorili – evo specijalaca, spašeni smo! Jedan iz naše ekipe je kazao – kakvi specijalci, radim u kafiću, perem čaše cijeli život!,“ priča kroz smijeh Andrić dodavši kako su ljudi izuzetno cijenili njihov trud i njihovu žrtvu. „Kad smo se obukli u prave odore, žene po putu su nas blagoslivljale, gledali su na nas kao da smo spasitelji svijeta i to je netko trebao tada biti jer bez toga bi bila izgubljena svaka nada,“ emotivno kaže Andrić, na što je bio posebno ponosan. Bilo je anegdota, bilo je i momenata ponosa, no bilo je svakako i onih tužnih situacija koje u ratovima uvijek prednjače. „Zapovijedanje nosi odgovornost pa i onda kada pogine suborac… Treba

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020.

„Jedno sam vrijeme čak mislio poći živjeti vani, u Njemačku, Švedsku i slično, no krajem 80-tih, kad sam za-

pokucati na vrata njegovih roditelja ili reći sestri da joj je poginuo brat... To sam napravio nekoliko puta i moram reći da mi je to bilo nešto najgore u životu, takav užasan osjećaj nikad prije nisam doživio,“ izjavio je Andrić. Kako je vrijeme odmicalo, takvih je situacija bilo sve više, posebno u studenome kad su zabilježeni najsnažniji napadi na dubrovačko područje. „Prekretnica se dogodila 25. listopada kad su četnici došli na Žarkovicu, zauzeli dio prema Rijeci dubrovačkoj i ‚de facto smo’ smo bili odsječeni. To je bio svojevrsni košmar u smislu da smo se našli u bezizlaznoj situaciji, kad te netko okruži sa svih strana i stalno te granatira. Također, neprijateljska je vojska bila višestruko veća, bilo ih je oko 16 tisuća, a nas svih skupa oko 750,“ kazao je Andrić. BRATOŠU SMO U POTPUNOSTI VJEROVALI U tom periodu, točnije 25. listopada 1991. godine, život je na bojišnici izgubio i Miljenko Bratoš, obilazeći prvu crtu, pod nikad utvrđenim okolnostima. Andrić ga se prisjeća s posebnim pijetetom.

vršavao fakultet, vidio sam da će se ipak ostvariti samostalna Hrvatska, no kako ćemo se morati boriti. Tad sam rekao sebi – što god se dogodilo, ostajem tu, bit će to moja država ili ću poginuti. Nisam poginuo, a država je izborena. Možemo pričati o tome je li takva kakvom smo je sanjali. Imamo je, o nama ovisi kakvom ćemo je napraviti…,“ izjavio je Andrić. REKAO SAM – OVO JE NEKI SPECIJALAC. A ONDA SAM MU BIO KUM… Osim slobodne države, iz rata su se izrodila i neka čvrsta prijateljstva koja Andriću i danas puno znače. „Kad smo se krenuli nalaziti, primijetio sam jednog samozatajnog lika. Došli smo jednom na smjenu straže, a on iskače iz grmlja… Još nije počeo rat, a

on je cijeli bio u nekom filmu. Rekao sam sebi – ovo je neki specijalac. Upoznali smo se, rekao je da se zove Robert Grkić. Nakon nekoliko dana smo zaprimili dojavu o tome kako dolazi neprijateljska vojska, ali srećom, nije bilo ništa, no razumjeli smo se po načinu na koji smo reagirali u tom trenutku. Rekao mi je – Teo, ovo će potrajati, a ja sam se složio s njim. Potom mi je kazao kako jedno drugome moramo čuvati leđa. Tako je i bilo. Za godinu dana sam mu bio kum na vjenčanju,“ prisjeća se kroz smiješak Andrić. Osim njega, Andrića je rat zbližio i sa Zlatkom Begušićem, a tu su još i Mladen Vuličević, njegov brat Božidar, Željko Carević, Marin Tomaš… Imena se nižu i dokazuju onu dobro poznatu kako se i u najtežim vremenima zna izroditi nešto lijepo i vrijedno.

Agencija za posredovanje u prometu nekretnina

IZDVAJAMO IZ PONUDE NOVOGRADNJA CENTAR Moguća prilagodba prostorija Cijene od 2.300 EUR / m2

PROJEKT ŠTIKOVICA Apartmani s jedinstvenim pogledom na more. Pripadajuće zelene površine i parking.

OBRATITE NAM SE S POVJERENJEM

+385 99 823 2636 +385 91 607 2735 info@lausnekretnine.hr

Vukovarska 15 (zgrada Addiko banke) 20000 Dubrovnik

Više informacija s fotografijama: www.lausnekretnine.hr

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Ratna sjećanja

SJEĆANJE NA NAJGORE NAPADE

Junakinje koje su 1991. bile uz Dubrovnik: Ljudi su nam govorili da bježimo iz grada, ali to nije bila opcija nio nam je kako ćemo izaći ako se zatrpa sklonište. Izlaz je bio u more na Medarevu! - govori o traumatičnom događaju Marija Kolić.

RENATA, MARIJA I IVONA su Dubrovkinje koje su se odazvale 1991. godine za vrijeme napada na grad, svoju mladost stavile su na raspolaganje tako riskiravši život za vrijeme najtežih trenutaka u novijoj povijesti Dubrovnika Piše: AIDA ČAKIĆ

Foto: Goran Mratinović, privatna arhiva

ll Bile su u ranim dvadesetima te 1991. godine kada su u listopadu započeli napadi na Dubrovnik. Točnije Renata Begušić i Marija Kolić imale su 25, a Ivona Bijač Nikolić 21 godinu kada su prošle obuku prve pomoći u tadašnjem Centru za obavješćivanje gdje je bila njihova ekipa s kojom su se družile. U početku je sve krenulo bez ikakve primisli da bi stvari mogle biti loše. Prisjećaju se kako su mnogi dečki iz njihovog društva prošli obuke tijekom ljeta zbog čega su im i one ‚dosađivale’ da prođu isto. - Ma sve je nekako krenulo dječje. Dečki su govorili da nismo normalne jer tad

još uvijek nije krenuo rat, ali jednoga dana u kolovozu Boris Peričić Ćiro, koji je kasnije bio naš zapovjednik, nazvao nas je i pitao želimo li proći obuku jer oni žele oformiti jedinicu. Odmah smo pristale - prisjećaju se one kako je sve počelo. Uz njih je obuku prošla i Spomenka Jurković koja je također bila dio jedinice pri Centru za obavješćivanje. ‚PUCALI SU PO NAMA, ALI NISMO ODUSTALE’ Rat ih je zatekao po povratku iz Splita gdje su išli u nabavu oružja koje je bilo namijenjeno za obranu Dubrovnika. Dodaju kako su išle kao kamuflaža uz policiju dogovoriti naoružanje grada što se tada nije smjelo znati jer praktički rat na dubrovačkom području još nije kre-

Renata (Matušić) Begušić, Marija (Vuković) Kolić i Spomenka (Vuković) Jurković

Teo Andrić, Mladen Vuličević, Robert Grčić, Ivona Bijač, Grad 91

nuo. Početak napada na grad zatekao ih je upravo na putu prema doma. - Bila je to noć s 2. na 3. listopada koju nećemo nikad zaboraviti jer su praktički zapucali po nama s Golubovog kamena. Iz Neuma smo vozili bez svjetala, preko Majkova i Gornjih sela, Slano je bilo u potpunom mraku, a Arboretum u Trstenom je gorio. Imali smo vezu putem Motorola s Centrom koji su davali upute kako i kamo se kretati. Jedan nam je kolega rekao da legnemo i sakrijemo glave - opisuju one tu tešku noć koja ih je osvijestila kakvo zlo se sprema. No, nisu se prepale i odustale. Po dolasku u Dubrovnik javile su obiteljima da su stigle i tada ostale spavati u Centru za obavješćivanje koji se nalazio na mjestu sadašnjeg Centra 112 u blizini Opće bolnice. Sutrašnji dan za njih je bio jednako traumatičan. - Rekli su nam da imaju dojavu kako će avion bombardirati zgradu u kojoj se nalazimo zbog čega smo morali poći u atomsko sklonište. Ja sam rekla da ću poći čim skuham kavu, ali Aljoša Nikolić je rekao da moramo ići odmah i objas-

Zbog oštećenja skloništa, njihova je jedinica kasnije bila u skloništu crkve sv. Mihajla, zatim u tzv. Titovoj vili gdje je bilo zapovjedništvo pa kasnije u Vili Beograd, a nakon toga prebačeni su u Ženski đački dom. Tako je zapravo nastala njihova jedinica koja je kasnije pripala 163. brigadi, 1. bojna, 2. satnija. Renata, Marija i Ivona nisu bile naoružane, ali dodaju kako su vojnicima bile od velike pomoći jer su se brinule za logistiku poput isplate plaća, ali i kuhanja. ‚SVE SE ČINILO KAO IGRA’ - Ma mi smo se samo slikale s puškama - kroz smijeh govori Marija Kolić koju su zbog odrješitosti i glasnog govora tada u šali zvali Tus po legendarnom generalu Antonu Tusu. Zbog mladosti i dobre ekipe koja ih je tad držala na okupu činilo im se kako se igraju rata, no os-

Renata, Marija, Ivona vijestio ih je gubitak dragog prijatelja i rođaka Marije Kolić. On je poginuo 22. listopada, a Marija se prisjeća kako mu je spakirala ruksak što je bio njihov zadnji susret jer se tada 23-godišnji Mario Vuković više nije vratio s položaja iz Župe dubrovačke. - Svi smo bili u šoku... Ljudi su nam govorili da idemo iz Dubrovnika, čak smo jednom imale isplaniran put brodom za Istru, ali je stigla dojava kako Slavija prvo ide u Crnu Goru pa smo odustale. Nakon toga smo rekle - ako tad nismo pošle, nećemo nikad, i tako je i bilo - prisjeća se Ivona Bijač Nikolić koja je tada bila studentica, a brat joj je također bio branitelj u Odredu naoružanih brodova. - Tada nitko nije išao iz nekog interesa nego iz srca i ljubavi prema domovini i gradu - govori Renata Begušić koja je za vrijeme rata upoznala supruga Zlatka koji je bio zapovjednik njihove satnije.

Ivona Bijač

Bili su tada u centru zbivanja, svi su živjeli kao u nekoj velikoj zajednici, muškarci su išli na položaje, a žene ih dočekivale i hrabrile. Prisjećaju se kako su sve znale što se događa jer su imale pristup vezama pa su tako stalno strahovale za svoje obitelji i prijatelje.

- Iz prve ruke smo pratile napad na Srđ, stalno su govorili kako će nas gađati nekim specijalni mecima, a posebna je priča kako će doći američki brod i sve nas spasiti - iznose one svoja sjećanja. Danas je Renata Begušić poslovna tajnica u Dubrovačkom vjesniku što je radila i prije rata, Marija Kolić zaposlena je u Hvidri i vodi brigu o udrugama iz Domovinskog rata, a Ivona Bijač Nikolić je djelatnica Turističke zajednice Dubrovačko-neretvanske županije u odjelu za odnose s javnošću. One su braniteljice Dubrovnika koje su dobile priznanje od Grada Dubrovnika povodom obilježavanja 20. godišnjice u prigodi proslave Dana Dubrovačkih branitelja. To im puno znači jer su ponosne na ratne dane koje su provele u odorama Hrvatske vojske u gradu za vrijeme najteže borbe. Ipak nisu dobile ono konačno prizanje koje im po zakonu pripada budući da su u registru branitelja, a to su spomenice Domovinskog rata. Svake godine sastaje se ekipa koja je bila dio 163. brigade. Njih pedesetak okuplja se na večeri gdje se prisjećaju dogodovština iz rata, raduju se životu za koji su se borili, u srcima nose poginule pa zaplaču, ali i zapjevaju.

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Zdravlje

MILOST I POMOĆ DO SAMOG KRAJA

Ispovijesti onih koji su svoj rad posvetili umirućim bolesnicima U PRVOJ POLOVICI listopada obilježava se Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi. Piše: Silva Capurso

ll Palijativna skrb na širem dubrovačkom području počela je uspostavljanjem Odjela palijativne skrbi u Općoj bolnici Dubrovnik. Nekadašnji ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik, danas ravnatelj Doma zdravlja Dubrovnik Branko Bazdan i glavna sestra mag. sestrinstva Vedrana Iveta začeli su Odjel palijativne skrbi u Općoj bolnici Dubrovnik, nakon čega je pokrenuto i postojanje palijativnog mobilnog tima pri Domu zdravlja Dubrovnik čija je koordinatorica danas mag. sestrinstva Maja Bender. Osnivanjem mobilnog palijativnog tima zaokružena je priča o mreži palijativne skrbi na području Dubrovačko-neretvanske županije. Uz Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi donosimo iskustva onih koji su u svakodnevnom radu okruženi

Najteže mi je kad se radi o mladim pacijentima, o mladim ljudima, nekako se pronađete u tome. Teško je razgovarati s takvim obiteljima, s takvim pacijentom, naći prave riječi s nekim tko zna što mu je i tko se sprema za nešto za što se nikada ne možete pripremiti. Utjeha mi je kada učinim obitelji nešto što će im olakšati taj ili iduće dane. Meri Pavlović Vlahinić

oboljelima u terminalnoj fazi bolesti i njihovim obiteljima: liječnicima, medicinskim sestrama i njegovateljicama iz Opće bolnice Dubrovnik i dubrovačkog Doma zdravlja. Ljudima po svemu posebnima koji su svaki dan okruženi oboljelima pred kraj života i njihovim obiteljima. ‚Želimo oboljelom i obitelji pomoći da što više budu s bolesnikom, a da što manje troše vrijeme na one regularne svakodnevne stvari poput organizacije sanitetskog prijevoza, odlaska u ljekarnu, kod liječnika, ako se događa neko akutno stanje, ako treba organizirati socijalnu pomoć, posudionicu pomagala. To je ono što koordiniram da se obitelj osjeća bolje, da znaju da im pomažemo kad im je najteže, da znaju da nisu sami,’ priča Koordinatorica mobilnog palijativnog tima Doma zdravlja Dubrovnik Maja Bender, mag sestrinstva. ‚Najviše žele razumijevanje i razgovor. Bili to zdravstveni djelatnici, na ulici, na poslu, u zdravstvenoj ustanovi... Ono što im mi možemo pomoći i ja kao koordinator, pomoć je u vidu dekubitalnog madraca, medicinskog kreveta, kolica, pelene koje smo dobili iz donacije. Sve im to nastojimo omogućiti kada god im je to potrebno. Svak radi ono što može. Nakon 15 godina u patronaži gdje radite najčešće sa zdravom populacijom bila je velika promjena kada sam 2015. godine došla u palijativni mobilni tim. Počela sam razmišljati o biti života, promijenio se kod mene i pogled na smrt, promijenilo se sve za 180 stupnjeva,’ zaključuje Bender. ‚’Ogromna je razlika u samom pristupu bolesniku, u načinu tretiranja takvog bolesnika, u opsežnosti pristupa problematici koja više nije vezana uz organsku bolest, niti ciljano liječenje i rješavanje medicinskog problema kada govorimo o ku-

Nakon 15 godina u patronaži gdje radite najčešće sa zdravom populacijom bila je velika promjena kada sam 2015. godine došla u palijativni mobilni tim. Počela sam razmišljati o biti života, promijenio se kod mene i pogled na smrt, promijenilo se sve za 180 stupnjeva. Maja Bender

rativnoj i palijativnoj medicini. Palijativni pristup obuhvaća sveukupni način sudjelovanja u rješavanju životnih problema palijativnog bolesnika, rodbine i okoline kojom je okružen. Nadam se da nam je uspjelo sintetizirati potrebe takvih bolesnika koji su prestali s aktivnim liječenjem i kojima treba osigurati dostojanstveni put do kraja života,’ govori Branko John, dr.med. specijalist interne medicine. Ranka Popovac Škoda, dr.med. specijalist fizikalne rehabilitacijske medicine u svom se radu u Općoj bolnici Dubrovnik susretala s teško pokretnim, teškim bolesnicima tako da je, kako kaže, na ovo senzibilizirana. ‚’Osim teško pokretnih neuroloških bolesnika ovdje su i oboljeli od malignih bolesti koji nažalost uglavnom završavaju smrtnim ishodom. I to je bila novina koju sam susrela. Ja ne znam koliko stvarno pomognem kad dođem u tu kuću. Možda jedino da manje boli, razgovorom, da pokažem kako će se namjestit u krevetu, kako će taj nepokretni položaj lakše podnijeti. Popričamo s ljudima, dozvolimo da svojta kaže svoju bol, svoje dubioze. Shvatiš da ne prihvaćaju to,’ priča Popovac Škoda. ‚’Ne znam koliko osoba koja je bolesna

shvaća da je došao kraj. Znate, to je ljudski da ne prihvaćaju. Uvijek postoji nada. Pogotovo kod mlađih osoba. Isto tako, iako obitelj zna, naročito ako su to roditelji, a imamo i mladih bolesnika, teško se mire s time. Koliko god to znaju i kad na neki način i kažem da je kraj, to radim s puno takta i pažnje. Kad se dogodi smrt, onda kažemo: Pa prihvatite sve ste učinili, nek’ vam bude lakše da se više ne muči. Ali, ne znam koliko je to utjeha. I stvarno ne znam uopće koliko pomognem,’ priča doktorica Popovac Škoda, koja kaže kako nekad ima dojam da bi netko od njih trebao stalno biti uz tu obitelj. ‚’Poslije često razgovaramo o tome kako je to teško. I mislim da je to nešto na što se nikad ne možete naviknuti,’’ zaključuje Popovac Škoda koja je odgovorila koja su najčešća pitanja bolesnih? ‚Žele da ih ne boli, pitaju - Kad će mi ovo proći, hoću li ja ovo preživjeti? Ali najčešće ne pitaju. Imam osjećaj da se boje što ćemo im reći. Jednom me netko pitao: Koliko će ovo trajati? Rekla sam da ne znam, ali da sam tu da pomognem dok traje,’ priča Popovac Škoda. ‚’Obitelji vole da im se dođe, da im se priča, mislim da im je to olakšanje. Imaju veliku želju da im bolesnik ne bude gladan, da ga se nahrani, da ne bude žedan. Često puta damo infuziju premda

Ne znam koliko osoba koja je bolesna shvaća da je došao kraj. Znate, to je ljudski da ne prihvaćaju. Uvijek postoji nada. Pogotovo kod mlađih osoba. Ranka Popovac Škoda

Odjel palijativne skrbi OBD neće pomoći, ali oni je gledaju kao veliku pomoć. Isto tako žele da im pokažemo kako će svome bližnjemu pomoći da im bude što lakše. Puno je pitanja. I puno je boli. Najteže je gledati roditelja kako gleda dijete koje mu umire. Jako je teško. Bolno,’ zaključuje Popovac Škoda. Nada Brailo, dr.med. specijalist obiteljske medicine priča kako je dolazak u Palijativni mobilni tim bila njena želja i ispunjenje drukčijih poslovnih viđenja i težnji. ‚’Sve što kroz normalni redovni tim nisam mogla raditi, kroz mobilni palijativni tim sam uspjela. Vidjela sam da se mogu posvetiti svojim pacijentima i ljudima do kojih mi je u konačnici stalo,’ govori Brailo. ‚’Kad sam počela raditi krajem 80-ih imala sam sasvim drukčiju perspektivu i doživljaj završetka života. U to vrijeme i obitelji i liječnici mislili su da je mjesto za umiranje bolnica, ne dom. To mi je bilo prestrašno. Ti su ljudi imali skrb i sve što im je trebalo, ali kad su umirali, tu nije bio nitko njihov. Rijetko su tada mogli biti članovi obitelji uz njih. To je jedan od razloga zbog kojih radim u palijativnom mobilnom timu, a drugi je posve osoban, moja obiteljska situacija, s roditeljima mog muža, mojim roditeljima. Tada sam shvatila da najvažnije što ostaje čovjeku u zadnjim tre-

nucima života jest da imaš ljubav, dodir s najbližima i da ti ne treba ništa drugo, da je to najvažnije što čovjeku ostaje na kraju života. Tehničke stvari, lijekove, medicinsku skrb, pranje, kupanje, to može svak, ali dotaknut, zagrlit i poljubit tog čovjeka, da osjeti da je netko s njim, to je neprocjenjivo,’ zaključuje Brailo. Agneza Tadej, dr.med. specijalist obiteljske medicine u mobilni palijativni tim došla je na poziv ravnatelja Doma zdravlja Dubrovnik Branka Bazdana. ‚’Posao je zahtijevao više angažmana i pristala sam. Zašto? Zato što kad upisuješ tu medicinu, upisuješ je da pomažeš ljudima. Koliko god je nekad teško i naporno, cijeli život te to prati. Nekad kažem, možda sam trebala biti frizerka, bilo bi mi lakše, ali na kraju dana i da se opet rodim, opet bih izabrala isto. Nekad i sam dolazak i pristup pacijentu obiteljima i oboljelima puno olakša. Mislim da pomognemo samo sa svojom prisutnošću. Na licima im se vidi da su zadovoljni, a njihov najbolji odgovor je što nas zovu kad im bilo što treba. Najčešće zovu kada oboljeli imaju problema s disanjem, jaču bol, dehidracije,’ pojašnjava Tadej. Meri Pavlović Vlahinić, bacc. sestrinstva medicinska sestra u mobilnom palijativ-

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Zdravlje

Mobilni palijativni tim DZ Dubrovnik nom timu prešla je s Interne na Onkologiji, nakon 14, 15 godina rada. ‚’Nisam točno ni znala u što se upuštam, ali tako su mi se posložile životne okolnosti i tu sam ostala. Dosta je teško i nezahvalno jer kurativa i preventiva imaju svoje pozitivne trenutke kada se nekome očito pomogne. To vam daje novu snagu i poticaj da i dalje to radite s voljom. U palijativi se sve svede na smrt koja će doći prije ili kasnije i nemate veselih momenata koji će vas podizati u poslu. Prilično je depresivno, ali kada pomognete nekome u tim teškim momentima bilo savjetom ili konkretnim postupkom, ipak osjetite lakoću. Drago vam je kada pomognete nekome tko je ostavljen od drugih grana medicine. Kurativa i preventiva imaju jako puno akutnog posla, ali palijativne bolesnike se često zaboravi, pa smo im mi uz obiteljskog liječnika i sestre u zdravstvenoj njezi u kući jedini,’ priča Pavlović Vlahinić. ‚’Najteže mi je kad se radi o mladim pacijentima, o mladim ljudima, nekako se pronađete u tome. Teško je razgovarati s takvim obiteljima, s takvim pacijentom, naći prave riječi s nekim tko zna što mu je i tko se sprema za nešto za što se nikada ne možete pripremiti. Utjeha mi je kada učinim obitelji nešto što će im olakšati taj ili iduće dane. Ponekad je dovoljno samo da dođete u tu obitelj,’ zaključuje Pavlović Vlahinić. Dubravka Ćavar, medicinska sestra Odjel palijative Opće bolnice Dubrovnik 10 je godina radila na Kirurgiji, pa nakon toga na Internoj.

‚’Imam sve zajedno 35 godina staža. Sama sam tražila doći na palijativu, bila je to moja želja, htjela sam mirniji odjel. I zato sam tu. Ovdje se više radi na tome da pacijente i njihove obitelji pripremamo za odlazak na drugi svijet. Sve se bazira na tome da su to najteži pacijenti koji moraju umrijeti i zato su tu. Ali nije mi to teško. Osobno naši pacijenti nemaju nekih želja, ali ponekad imaju male želje, ništa što se ne može udovoljiti, ne traže nemoguće, samo toplu riječ, pažnju, ljubav. To je ono što im se može i mora pružiti,’ kaže Ćavar. ‚’Najteže mi je vidjeti mlade ljude koji su došli pred kraj svog životnog vijeka i to je ono s čime se najteže nosim. Manje više svi imaju nadu da će još živjeti i takav razgovor s njima i vodim. Kada i sami kažu da je kraj – kažem im da to nije istina, dajem im nadu. Najvažnija je topla riječ, imati fizički kontakt s pacijentom. Puno puta sam ih držala za ruku kad su zadnji izdi-

Tada sam shvatila da najvažnije što ostaje čovjeku u zadnjim trenucima života jest da imaš ljubav, dodir s najbližima i da ti ne treba ništa drugo, da je to najvažnije što čovjeku ostaje na kraju života. Tehničke stvari, lijekove, medicinsku skrb, pranje, kupanje, to može svak, ali dotaknut, zagrlit i poljubit tog čovjeka, da osjeti da je netko s njim, to je neprocjenjivo,’ Nada Brailo saj radili… (suze, op.a.) I sad mi suze dođu, osjećaji prorade...,’’ zaključuje Ćavar. Feid Džehva - Ziba, njegovateljica Odjela palijativne skrbi Opće bolnice Dubrovnik tamo je od samog početka. ‚’Prijavila sam se na natječaj jer volim raditi taj posao, pomagati ljudima na svoj način, olakšati im. Kod nas provode svoje zadnje trenutke. Teško jest, ali ima tu i lijepih trenutaka. Kakav je to osjećaj? Svak tko je imao svog roditelja i izgubio ga to zna, posebno ako sad pokušavaš pomoći tim ljudima jer nekome svome nisi mogao. Mislim da pacijentima najviše pomogne lijepa riječ, šačica razgovora, da je s njima do kraja, da ih držiš za ruku, podragaš..,,’ govori Džehva. Mirsada Ćatović, njegovateljica na Odjelu palijativne skrbi Opće bolnice Dubrovnik kaže kako je tu dobro i teško.

To je takav odjel. Tu su ljudi u bolovima pred sami kraj života. Nije lako to gledati, ali želite im pomoći, da čovjeku olakšate da dostojanstveno ode.Ljudima najviše znači razgovor, držanje za ruku, da je netko uz njih. Mirsada Ćatović

‚’To je takav odjel. Tu su ljudi u bolovima pred sami kraj života. Nije lako to gledati, ali želite im pomoći, da čovjeku olakšate da dostojanstveno ode.Ljudima najviše znači razgovor, držanje za ruku, da je netko uz njih. Mi ih hranimo, presvlačimo, kupamo, držimo ih za ruku. Znamo s njima po cijelu noć pred kraj sjedati i držati ih za ruku, da osjete da nisu sami, da je netko uz njih. Najpotrebnija im je lijepa riječ. A najbitnije je da osjećaju sigurnost, da znaju da nisu sami, da je netko s njima, da su zadovoljni,’ zaključuje Ćatović.

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020.

MIJEŠANA PIZZA HAMBURGER CHICKEN NUGGETS + 3 x GAZIRANI SOK ILI PIVO ZLATNI PAN 0,30 l

Utijavanje na hladno

VIDIMO SE U SREBRENOM I LAPADU

100 kn

BURGER MENU BURGER CHEESEBURGER CRISPY BACON BURGER + 3 x GAZIRANI SOK ILI PIVO ZLATNI PAN 0,30 l

110 kn

Piše: Vjera Šuman

Poruka je najvažnija

edovno smo, na dnevnoj bazi, izvještavani o stanju predsjednika i premijera i o tome tko je stabilan, a tko je u procesu stabiliziranja. Znamo pouzdano, Zoki je puno bolje, vratila mu se i memorija i sad točno zna kako je u onom „klubu“ bio dva dana nakon zagrebačkog potresa, u vrijeme lockdown-a i to zato i samo zato, jer je dobio poruku o velikom višku hrane. Da se ne baci. I to je u redu, jer se hrana ne smije bacati. Posebno ne oborita riba. Ne slušajte zlobnike, koji okolo pričaju kako je zbog zdrave hrane, kakvu zagovara njegova supruga, zbog povrtnih juhica i zobenih pahuljica naš Zoki potpuno izgladnio pa hvata svaku priliku, ne bi li dohvatio komad pečenog ili barem kakve ćevape uz dobro zamašćeni somun. Eto, sad je jasno da samo zločestoća progovara iz njih. Zoki je do „kluba“ potegao samo i isključivo, zbog zdrave hrane, prestravljen porukom kako će se ista baciti, ne dođe li papati. Gdje ćeš zdravije od ribe? Bome, to bacati bila bi grehota. Nije poznato što se papalo nakon proslave Dana policije, na kojem je Zoki zaključio kako bi policija svakako trebala imati svoj dan!? Na istom tom događaju ministra od policije pitali su radi li se na otkrivanju onoga koji je probio mjere, kao i na curenju dokumenata i što misli o tome. Vrlo ozbiljan, kakav već jest, mi-

nistar je objasnio kako to što se dogodilo nikako nije dobro. a to vrijeme esdepeovci biraju novog predsjednika, zbog čega su danima prebrojavali glasove. Komadina ne odiše vedrinom. Nekako je blijed i iscrpljen. Dva kandidata idu u drugi krug i po svemu sudeći u SDP-u se, izborom novog predsjednika, neće ništa ozbiljno promijeniti. Koji god pobijedi, bilo Peđa Grbin, odličan pravnik, dobar i častan dečko ili Željko Kolar, svjetonazorski bliskiji Bandiću, teško će imati volje i snage napraviti radikalne promjene. Samo promjene, ideološki, organizacijski i sustavno, mogu zaustaviti padanje u ambis stranke koja u agoniji vegetira posljednjih desetak godina oslanjajući se na ljude koji se jedino i isključivo bave vlastitim opstankom i smještanjem u zaštićenu saborsku zavjetrinu, iz koje rigaju vatru na HDZ tek toliko da se zapamti kako oni, eto, rade svoj posao. Biračko tijelo im se ili osulo i/ili umorilo, dok su oni mlađi potražili novu nišu, koja ne vrluda ni svjetonazorski, ni kompromiserski. Za sad su je našli u „Možemo“. Hoće li tako i ostati, ovisi o tome koliko će članove platforme Možemo impresionirati saborska sigurnost i lakoća življenja bez ozbiljnog rada i djelovanja. U takvoj situaciji HDZ može mirno spavati i pripremati nove i još novije brevijare, za odličnu, oprostite, odlučnu borbu protiv korup-

cije. Tko zna, možda za desetak godina, u nekom takvom antikorupcijskom programu osvane i bogohulna teza kako svi oni, koji obnašaju vlast ili su joj bliski, ako ulaze u neke opskurne, tajne ili nedajbože ilegalne klubove, u kojima ne plaćaju svoje piće i iće, odmah, bez rasprave, izlaze sa svojih funkcija. Ma kako visoke one bile. Svi redom. ’đe u Gradu klupska scena još nije potpuno zaživjela. Zasad nije poznato ima li sređenih podruma i u kojem od njih se sastaju biznismeni, političari, građevinski lobiji i kojekakvi pročelnici/e. Prema dosad poznatim detaljima, za sad funkcioniraju po ručkovima i kafićima, dok samo neke poruke, razmjenjuju putem poštanskih sandučića. Pokazalo se, kako je ta „sandučić pošta“ dobra i najsigurnija metoda dostavljanja e-mail poruka. Ako opet padne HT, dostava direktno u sandučić najsigurnija je opcija. Čini se kako i ostavljanje razbijenog stakla, pred vratima političara, služi u istu svrhu. Dostavljanju poruke. Kvalitetno, jasno, brzo i sigurno. Sve to je jako snervalo Mata. Pa je odlučio sam u borbu s duboko ukorijenjenim vjetrenjačama. Policija, USKOK, porezna i slične institucije, nemaju vremena baviti se nečim što uopće ne doživljavaju svojim poslom. Što je i logično jer nisu dobili poruku u sandučić o tom kako to jest njihov posao. Bez poruke se ne računa. Eto vas.

OBITELJSKI MENU

WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

PIZZA MENU PIZZA ROMANA PIZZA TUNA PIZZA TUTTO BENE (s biftekom) + 3 x GAZIRANI SOK ILI PIVO ZLATNI PAN 0,30 l

110 kn

UVIJEK UZ VAS! - POSEBNE AKCIJE KEBAB PIZZA + GAZIRANI SOK 0,25 l ILI ZLATNI PAN 0,30 l

CRISPY BACON BURGER + POMFRIT + GAZIRANI SOK 0,25 l ILI ZLATNI PAN 0,30 l

50 kn

PIZZA BOLOGNESE + GAZIRANI SOK 0,25 ILI ZLATNI PAN 0,30 l

50 kn

BIFTEK TAGLIATA NA JULIENNE POVRĆU SA GRANA PADANO SIROM

CHEESEBURGER + POMFRIT + GAZIRANI SOK 0,25 l ILI ZLATNI PAN 0,30 l

50 kn

+ GAZIRANI SOK 0,25 l ILI KUĆNO VINO 1,5 dl TAGLIATELLE BOLOGNESE + GAZIRANI SOK 0,25 l ILI ZLATNI PAN 0,30 l

50 kn

75 kn

TAGLIATELLE S KOZICAMA + GAZIRANI SOK 0,25 l ILI ZLATNI PAN 0,30 l

50 kn

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Kolumna Škura bura In memoriam

Kolumna Škura bura

IZBORI ZA PREDSJEDNIKA STRANKE

SDP ima dva puta pred sobom, mogu biti pukovnik ili pokojnik ODRŽAVAJU SE IZBORI za predsjednika SDP-a. Druga stranka po jačini će napraviti ili ogroman zaokret ili će nestati s političke scene baš kao što se to dogodilo HSS-u, HNS-u i HSLS-u Maro Marušić

Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

ll Proteklog vikenda održani su u izbori u SDP-u za predsjednika stranke koji će naslijediti ultra neuspješnog Davora Bernardića. U drugi krug ušli su Peđa Grbin s 40 posto glasova, te krapinsko-zagorski župan Željko Kolar s 26 posto. Izbori se odigravaju u vrijeme kada SDP po anketama ima najlošiji rejting u povijest, svega 17 posto hrvatskih građana podržava njihov rad. Kako se SDP od stranke koja je dvaput pobjeđivala na parlamentarnim izborima našao na putu bez povratka kojim su već koračali HNS, HSS, HSLS – nekoć moćne stranke za koje danas ne glasaju ni obitelji članova? Dvaput su SDP-ovci vodili državu i oba puta su im građani dali vlast jer su željeli korjenite promjene. Prvi put Hrvati su bili umorni od doktora, pardon diktatora Franja Tuđmana koji je bio ponajveći krivac za brutalnu privatizaciju gdje su se moćne tvrtke dijelile partnerima za tenis, vozačima, kutlama, todorićima… Građani su bili siti rata i teških godina iza, željeli su napokon osjetiti čari demokracije i bolje egzistencije. Ivica Račan imao je dobre namjere, htio je unaprijediti državu i građanima omogućiti bolji život, ali pokakane gaćice spriječile su ga u naumu. U zraku mu je stalno visio državni udar, HDZ je huškao branitelje i generale, Carla del Ponte hvatala je Norca i Gotovinu, a Račana je od svega toga obuzeo toliki strah da na kraju nije napravio ništa. Jedva je čekao sljedeće iz-

bore da preda vlast. Može ga se razumjeti. Okolnosti u kojima je djelovao bile su apokaliptične, nije bilo lako donositi reforme, jedan potez dijelio ga je od mogućeg krvoprolića po ulicama. DOLAZAK MILANOVIĆA Onda je došao Sanader. Pokrao je državu uzduž i poprijeko, ustrojio HDZ kao kriminalnu organizaciju kojoj su zavidjeli Cosa Nostra, Camorra i meksički karteli. Nije bilo projekta na kojem se nisu mažnjavali milijuni. Ali pošto ništa nije skroz crno-bijelo, tako nije ni Sanader. Napravio je velike stvari po pitanju ljudskih prava – još odzvanja njegova slavna čestitka Hristos se rodi. Potom je čitav svijet zadesila velika ekonomska kriza. Posljedice na hrvatsko gospodarstvo bile su toliko velike da čak ni Sanader nije muljao građane raznoraznim floskulama nego je kazao da smo ‚u banani’. Proračun je pucao po šavovima, dijelili su se otkazi (naravno najviše u privatnom sektoru), Severina je nosila broš s brojem nezaposlenih, radnici su počeli s masovnim iseljavanjem u zapadne zemlje, državu nije mogao spasiti ni turizam... U međuvremenu Sanader je završio dionicu, zamijenila ga je Jadranka Kosor. Kriza je i dalje trajala, ali su za vrijeme Jace isplivale brojne afere i uhićenja HDZ-ovaca. Dok su građani ostajali bez posla i jedva preživljavali čitali su kako HDZ-ovci kradu lovu po javnim natječajima, kako uhljebljuju stranačke kolege i rodbinu, kako namještaju poslove… Bilo im je svega dosta. Na vlast su doveli

...

Zorana Milanovića, mladog političara s karizmom. Baš kao i s Račanom, očekivali su dubinske promjene. SDP im je bio nada u bolje sutra. Željeli su da se ukinu županije koje samo služe stranačkom uhljebljivanju, da se smanje beskorisne općine, da se prestane s uhljebljivanjem u državnim poduzećima, jer se zbog toga samo povećavaju porezi i razni drugi nameti. Da se pazi u javnoj nabavi, da se ne naručuju Audiji s grijanim sjedalima, da se ta lova preusmjeri u liječenje teških bolesnika… NEMA VIŠE ALIBIJA Od svega toga nisu dobili ništa. Milanović je baš kao i njegov prethodnik Ivica Račan pokako gaće od straha. Branitelji su mu podignuli šator u Savskoj i čitav mu se mandat pretvorio u prepucavanje o nebitnim temama. Građani su bili razočarani. Umjesto reformi dobili su pasivnog premijera koji se svađa i kritizira, a ne radi ništa. Nažalost po njega, za razliku od Račana, Milanović nije imao alibi mogućeg državnog udara. Jednostavno nije imao ni snage, ni želje mijenjati ustal-

jeni poredak od kojeg koristi ima i njegova stranka. Evo samo jedan primjer – da je ukinuo županije, otkaz bi dobili i brojni članovi SDP-a koji su se tamo godinama uhljebljivali (naravno ne u toliko velikom broju kao HDZ-ovci, ali ih ima). Naravno da je izgubio izbore i on je glavni krivac zašto se SDP sada nalazi na ovako niskim granama. Na vlast je opet došao HDZ i tako je sve do danas. Zašto glasači HDZ-u uvijek opraštaju sve ono loše što naprave, a SDP-u nikad? Ponajviše zato jer HDZ ima više članova, više ljudi koji imaju razne financijske koristi od njih na vlasti. Brojni bivši glasači SDP-a od njihove vlasti nisu imali nikakve beneficije – oni su samo željeli reforme koju bi Hrvatsku učinile boljim mjestom za život. Kada ih nisu dobili okrenuli su im leđa. Dio njih u konačnici je shvatio da je bolje da HDZ upravlja državom nego usrani SDP koji se boji branitelja i Crkve više nego klaustrofobičar zatvorenih prostora. Barem će HDZ po pitanju ljudskih prava učiniti više. Čestitat će pravoslavcima Božić, dat će prava gay skupinama, izglasati Istanbulsku konvenciju i ćirilicu u Vukovaru, otići u Grubore i Varivode… sve ono oko čega će se SDP mjesecima premišljati da im se ne podigne šator u Savskoj.

...

Dio glasača SDP-a je u konačnici shvatio da je bolje da HDZ upravlja državom nego usrani SDP koji se boji branitelja i Crkve više nego klaustrofobičar zatvorenih prostora. Barem će HDZ po pitanju ljudskih prava učiniti više.

Kakva je onda budućnost SDP-a koju će preuzeti novi predsjednik? Postoje dva puta. Prvi je onaj dobro poznati koji su odavno utabali HSS, HNS i HSLS, danas potpuno marginalne stranke. SDP će, ako nastavi kao do sada, nestati s političke scene, a HDZ će zauvijek pobjeđivati na izborima. PUT BEZ FLOSKULA Drugi put je dugotrajan, težak i mukotrpan, ali ako SDP želi opstati morat će njime ići. Novi predsjednik, vjerojatno će to biti Peđa Grbin, morat će se riješiti svih onih kadrova u SDP-u poput Marasa i Bauka, kojima je jedino važna saborska plaća i dnevnice, a nikakve konstruktivne akcije. Morat će pronaći nova lica, privući mlade ljude, jer je SDP sada stranka starih, potrošenih likova koje je progutalo vrijeme. Da bi to postigao, novi predsjednik SDP trebat će početi govoriti jasno i glasno što oni hoće, bez da to mota u ikakve floskule. Morat će kazati da su za ukidanje županija i smanjenje općina, da će smanjiti nabujali javni sektor, da neće više nabavljati skupocjene limuzine i besmislene avione, da će se plaće direktora jav-

nih poduzeća, posebno onih koji su kronični gubitaši smanjiti i da će im se ukinuti otpremnine i sve ostale sulude pogodnosti, da će političari izgubiti sve one besmislice poput 6 plus 6 mjeseci kada ostanu bez posla, ukratko, da će javni novac trošiti najracionalnije moguće, te da će se preusmjeriti tamo gdje treba – za djecu s posebnim potrebama i slične skupine. Ako novi predsjednik SDP-a bude davao jasne poruke što i kako promijeniti ponovno će SDP imati šanse na izborima. Vratit će mu se glasači bez obzira što se pojavila platforma Možemo koja je trenutno treća politička opcija po snazi. Za njih sada glasa dio odbjeglih glasača SDP-a koji nisu najsretniji što je tamo nesuvisla Radnička fronta i vjerojatno bi se ponovno vratili SDP-u kada bi ju preuzeo karizmatični predsjednik s jasnom vizijom iza koje će stajati. Ako Peđa Grbin ovo shvati, postojat će šansa da vrati SDP na političku mapu Hrvatske. Ako ne, nestat će zauvijek sa scene, a HDZ će osvajati izbore kao što Dinamo osvaja prvenstva Hrvatske. Ukratko, pukovnik ili pokojnik.

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Trendovi

DIGITALNA NOMATKINJA

Amerikanka Anya Overmann: Odabrala sam Dubrovnik jer sam čula da se dobro nosite s koronom, ali morate više paziti vid slučajeva, a u Hrvatskoj imamo 15.800 slučajeva. U Missouriju je umrlo dvije tisuće ljudi, a u Hrvatskoj 270 ljudi. U Missouriju maske nisu obavezne, a u Hrvatskoj jesu - objašnjava ona.

Razgovarali smo s američkom digitalnom nomatkinjom Anyom Overmann koja je u Dubrovniku našla idealan grad za raditi daleko od američke zbilje s kojom nije zadovoljna

VEDRAN SALVIA foto Goran Mratinović

tjedna f reelancera 2020.”, koji će se održati u Gradu. KAO PISAC JA SAMO TREBAM SVOJ LAPTOP

l l „Moja zemlja trenutno nije sigurna po pitanju pandemije, a o Dubrovniku sam čula sve najbolje, zato sam ovdje”, govori za Dubrovački dnevnik Anya Overmann. Radi se o američkoj, kako se to sad popularno kaže, digitalnoj nomatkinji, dakle stručnjakinji na području digitalnog marketinga, koja trenutno svoj posao radi iz Dubrovnika. Digitalni nomadi većinom su IT stručnjaci kojima posao omogućuje rad iz cijelog svijeta, odnosno lokacija im nije bitna kako bi obavljali svoj posao. Hrvatska, ali i Dubrovnik su osjetili kako upravo naše područje može privući takve ljude iz cijeloga svijeta. Stoga, Hrvatska planira izdavati nomadske vize, a Grad Dubrovnik tu želi biti predvodnik te iskoristiti priliku za ugostiti stručnjake u okviru „Europskog

- Moj par tner i ja smo odlučili doći u Hrvatsku jer je to jedna od rijetkih zemalja koja je dopuštala da dođu Amerikanci, a Dubrovnik smo odabrali jer smo čuli dobre stvari o gradu, uključujući i to da se vrlo dobro nosi s Covidom, iako koliko vidim ponovo bilježite rast slučajeva. Dubrovnik ima i krasne plaže te smo htjeli biti negdje gdje je toplo i lijepo - kaže ona. Njen posao je ne veže za lokaciju. - Digitalni nomad je onaj tko može raditi odakle hoće zahvaljujući tehnologiji, samo treba laptop i WIFI vezu. Ta sloboda pruža mogućnost da se nalazite gdje god želite. Kao pisac, ja zaista trebam samo svoj laptop i pristojnu vezu da mogu raditi svoj posao - navela je Anya, koja kaže da je njeno pisanje povezano s

marketingom, što uključuje rad na web stranicama, blogovima, društvenim mrežama, a ujedno je i „ghostwriter”, dakle „pisac iz sjene” koji piše sadržaj u ime druge osobe.

Anyja kaže da je primarno htjela pobjeći iz Sjedinjenih Američkih Država. Ova djevojka inače sebe naziva i aktivisticom te ističe kako je velika protivnica režima Donalda Trumpa.

Pitamo je kako joj ide posao.

- U Sjedinjenim Američkim Državama situacija s Covidom je jako loša, tamo je epicentar pandemije. A loša je i politička situacija. Američki predsjednik je mjesecima negirao opasnost, a sad je znano prema transkriptu jednog njegovog privatnog razgovora da je znao koliko je situacija loša. A dopustio je da umre 200 tisuća ljudi. To je pedeset puta više nego što ih je stradalo 11. rujna 2001 godine u terorističkom napadu - govori ona te dodaje kako je u SAD-u i velika demokratska kriza te da Trump prijeti kako neće mirno predati vlast. - Zaista, mogu reći da sam aktivist i da sam ostala u SAD-u to bi za mene bio rizik. Sad me strah da se neću moći vratiti ako politička i pandemiološka situacija bude još gora - dodala je.

- Dosta dobro iako uvijek može bolje. Američka ekonomija jako pati i mnogi moji američki klijenti nisu trebali moje usluge kao prije, ali zato sam trenutno više u „ghostwritingu”. Mnogi ljudi provode puno vremena između četiri zida pa su sad shvatili da imaju puno toga za reći. A ja sam tu da im pomognem pri tome - govori ona. I njen partner je digitalni nomad. Naglašava i kako nisu upoznali druge digitalne nomade, ali i općenito ljude u Dubrovniku „jer su vrlo Covid savjesni”. RAZOČARANA OKO NOŠENJA MASKI U GRADU Vraćamo se na temu Dubrovnika.

- Grad je prelijep, kad sam tek došla provela sam puno vremena na plaži. Sad većinom radim iz apartmana gdje sam odsjela. No, bila sam razočarana oko nošenja maske. Pa u vas konobari u restoranima ne prate pravila oko maski, nju treba nositi i preko nosa! Iskreno, mislim da Dubrovčani ne shvaćaju opasnost virusa. Bio je jedan konobar u restoranu u povijesnoj jez-

gri koji mi je rekao da je koronavirus „politički virus”?! Kaže i da ne vjeruje da je to opasnost. Dakle, on hoće reći da svi umrli u Hrvatsku valjda nisu umrli od Covida? Onda mi je pričao o Švedskoj, kako nisu imali mjere, a nitko nije umro, što je isto laž. Mislim da je to idiotizam, sigurna sam i da njegov šef ne bi volio da se zna što je pričao mušteriji, posebno dok vam to-

liko pati ekonomija. Ljudi, ovaj virus je opasan, treba paziti, morate više paziti! A ne posluživati ljude s neispravno stavljenom maskom i govoriti kako je to „politički virus”! - kazala je ona. PROTIVNICA TRUMPA Pitamo je za situaciju u Americi oko krize uzrokovane koronavirusom.

- Dolazim iz St. Louisa u M i s s o u r i j u . Ta m o s a m rođena i odgojena. Virus je van kontrole jer ga ljudi ne uzimaju ozbiljno. Bolnice su preopterećene, a naš zdravstveni sustav je krhak. A i dosta ljudi odbija nositi maske. Mogli bi malo usporediti brojke. Moj Missouri ima 6,1 milijuna ljudi, a Hrvatska malo više od 4 milijuna ljudi. U Missouriju imamo 121 tisuću Co-

• R E G E N E R A C E N TAR •

Sjajna i zdrava koža uz microneedling tretman

U Centru Regenera možete pronaći veliki izbor metoda za pomlađivanje i osvježavanje kože Microneedling je tretman koji stimulira proizvodnju kolagena, smanjuje pojavu bora, hiperpigmentacija, akni smanjuje pojavu i vidljivost strija, celulita i ožiljaka te vidljivost proširenih pora. Ovaj tretman poboljšava tonus i teksturu kože, zateže kožu i pomaže u liječenju alopecije.

Microneedling je nekirurški zahvat i može se kombinirati s kemijskim pilingom. Riječ je o savršenim tretmanima koji doskaču izazovima današnjeg životnog stila. Koža je obnovljena, a izgled svjež u svakoj prilici. Inače, u Centar Regenera dolazi dr. Mario Zambelli iz Rijeke, specijalist opće i plastične kirurgije, te radi preglede i konzultacije za operacije, botox, filere i mezoniti.

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Promo

BODY BALANCE GYM

Osteopatija - mistična magija ili rješenje za vaše zdravlje ll Svi imamo neke manje ili veće f izičke boljke koje često potisnemo, naučimo se živjeti s njima ili, baš suprotno, beznadno tražimo

rješenje na vratima konvencionalne ili alternativne medicine. „Svatko može naći bolest.

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020.

Ali cilj osteopata je potraga za zdravljem“, poznata je rečenica Andrewa Taylora Stilla, osnivača osteopatije, terapijskog tretmana koji više od 100 godina nakon svog postanka ulazi u skrivene tunele gdje klasična medicina zastajkuje. U fokusu osteopatije je zdravlje, tj. traženje načina da svaki dio tijela na optimalan način obavlja svoju funkciju.

... VEĆINA OSOBA KOJE POTRAŽE STRUČNU POMOĆ OSTEOPATA TO ČINE RADI NELAGODE U PODRUČJIMA KOJA UKLJUČUJU MIŠIĆE, KOSTI I ZGLOBOVE, KAO ŠTO SU: • artritis • bolovi u stopalu, gležnju, koljenu i kuku • bolovi u leđima, vratu • išijas • bolovi u šaci, laktu i ramenu • glavobolje • teniski i golferski lakat • posturalni problemi nastali nakon trudnoće, sportskih ozljeda, učestalih i dugotrajnih vožnji te probavnih smetnji • neuralgija

...

Body Balance centar, osim rekreativnog fitnessa i kondicijske pripreme sportaša u fokusu djelatnosti ima i osteopatske tretmane (koje su prepoznali i turisti koji baš zbog toga ljeti svrate u naš centar). Razgovor i detaljna analiza tijela te životnih navika klijenata dio je naše dijagnostike. Ukoliko niste sigurni koji je točno vaš problem ili ne znate koji tretman odabrati, javite se najprije za konzultacije, pa ćemo vas uputiti na daljnju obradu, terapiju ili odgovarajući trening. Sve informacije o nama možete naći na www.gymbodybalance.hr ili na broj telefona 095 4252 101.

Osteopati koriste fizičke manipulacije, istezanje i masažu s ciljem: • povećavanja pokretljivosti zglobova • ublažavanja napetosti mišića • povećavanja opskrbe tkiva krvlju • pomažući tijelu da ozdravi Osteopat se ne koncentrira samo na problematično područje, već koristi manualne tehnike za uravnoteženje svih tjelesnih sustava i pružanje općeg zdravlja. Manualne tehnike podrazumijevaju da dijagnozu i tretman osteopat provodi rukama. Dijagnosticiranje i liječenje stanja pomoću ovih tehnika naziva se Osteopatska manipulativna medicina (OMM). Osteopatske tehnike uključuju istezanje, nježni pritisak i otpor, poznate kao osteopatski ma-

nipulativni lijek. Osteopatija se temelji na principu da dobrobit pojedinca ovisi o tome kako kosti, mišići, ligamenti i vezivno tkivo nesmetano funkcioniraju zajedno. OSTEOPATIJA I KVALITETAN SAN Liječenje također može pomoći kod ciklusa spavanja te kod živčanih, cirkulacijskih i limfnih simptoma. Bol i nelagoda često dovode do nedostatka sna ili nemirnih noći. To

može otežati tijelu adekvatno funkcioniranje i smanjiti sposobnost suočavanja s boli. Dokazano je da osteopatija smanjuje nesanicu i nesanicu koja je posljedica kronične boli. Provedite ove jesenske dane na svježem zraku, bez smetnji i bolova kako bi i zima bila što toplija, ugodnija i aktivna. Vaš Body Balance tim

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Crna kronika

TJEDNO IZVJEŠĆE

Šest osoba ozlijeđeno u prometnim nesrećama, dvije teže Policija je poduzela 15 mjera zbog nepropisnog pretjecanja i 17 mjera poduzetih zbog nepropisnog zaustavljanja i parkiranja ll U proteklom tjednu na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske zabilježene su tri prometne nesreće s ozlijeđenim osobama u kojima su dvije osobe zadobile teže, a četiri su lakše ozlijeđene. S materijalnom štetom zabilježeno je sedam prometnih nesreća. Provodeći mjere kontrole prometa policijski službenici

su protiv počinitelja prometnih prekršaja poduzeli 394 represivnih mjera od kojih izdvajamo mjere poduzete prema osobama, počiniteljima prekršaja koji su najčešći uzročnici težih prometnih nesreća tzv. „četiri ubojice u prometu“ te je tako 187 osoba sankcionirano zbog prekoračenja dopuštene brzine kretanja, 51 mjera poduzeta je prema osobama koje nisu koristile sigurnosni pojas, 18 osoba prekršajno je sankcionirano zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, a 6 osoba je sankcionirano zbog nepro-

pisne uporabe mobitela tijekom vožnje. Od ostalih prekršaja iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske izdvajaju 15 mjera poduzetih zbog nepropisnog pretjecanja i 17 mjera poduzetih zbog nepropisnog zaustavljanja i parkiranja.

Vozio po Korčuli bez vozačke dozvole, platit će 10,3 tisuće kuna ll Najveća novčana kazna u iznosu od 10.300,00 kuna izrečena je 41-godišnjem vozaču osobnog vozila koji je u jutarnjim satima 21. rujna zaustavljen u mjestu Žrnovo kada je utvrđeno da kod sebe nema važeću vozačku dozvolu te da upravlja vozilom B kategorije za vrijeme dok mu je na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilima B kategorije. Vozač je uhićen i uz optužni prijedlog doveden na Općinski sud u Dubrovniku – Stalna služba u Korčuli gdje je kažnjen spomenutom novčanom kaznom i jednogodišnjom zabranom upravljanja vozilima B kategorije, stoji u priopćenju Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

ODLIČNE BROJKE

Ove godine 41 posto manje nesreća na dubrovačkim prometnicama nego lani

Broj ozlijeđenih osoba također je smanjen i to za 44 posto, a broj smrtno stradalih smanjen za čak 60 posto ll Od 16. do 22. rujna pro-

veden je projekt ROADPOL-a Dani sigurnosti u prometu na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

Tijekom provedbe projekta prometna policija provela je brojne preventivno-represivne aktivnosti u cilju smanjenja broja poginulih i teško ozlijeđenih osoba u prometu na cestama, a naglasak je bio na Danu bez poginulih u prometu koji se obilježio 17. rujna kada nije bilo prometnih nesreća sa smrtno stradalim osobama. Ovogodišnji prometni parametri su značajno bolji od onih prošlogodišnjih. Naime, od početka godine na prometnicama Policijske uprave dubrovačko-ne-

retvanske dogodilo se 357 prometnih nesreća što je za 41 posto manje nego prošle godine kada ih se dogodilo 615. Broj ozlijeđenih osoba također je smanjen i to za 44 posto s prošlogodišnjih 448 na ovogodišnjih 249, dok je broj smrtno stradalih smanjen za čak 60 posto s prošlogodišnjih 10 na ovogodišnjih 4. Unatoč povoljnim prometnim pokazateljima policija nastavlja sa svojim preventivnim i represivnim aktivnostima, stoji u priopćenju Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

Zaustavili ga u vožnji sa skoro dva promila, platit će 10 tisuća kuna ll Najveća koncentracija alkohola od 1,98 g/kg izmjerena je u večernjim satima, 25. rujna, 52-godišnjaku koji je tijekom redovne prometne kontrole u Ulici I. G. Kovačića zaustavljen prilikom upravljanja osobnim vozilom dubrovačkih registarskih oznaka. Vozač je isključen iz prometa i prekršajno sankcioniran novčanom kaznom u iznosu od 10 tisuća kuna i tromjesečnom zabranom upravljanja vozilima B kategorije, izvijestili su iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

S K A N D I N A V K A AUTOR: SLAVKO BOVAN

NASELJE S OPERNA KINESKIM PJEVA^ICA POLAK ZIDOM

NATRIJ

NASELJE NAZVANO PO DJE^. HRANI

EROTI^AR

MODEL, OBRAZAC

JEDNA KRVNA GRUPA

TVR\AVA NA DUBROVA^KIM ZIDINAMA

TOP NA LOVRIJENCU

NASELJE U DUBROVNIKU

DIO RUDNIKA

BITI, MLATITI

OSOBNA ZAMJENICA

DRONJAK

VLADAR U BANOVINI

SLIKAR MODIGLIANI NASELJE U DUBROVNIKU

OSOBNA ZAMJENICA NEKADA[. NOGOMETA[ PA[I]

BRANIK VODIK

AUTOMOBIL UGOSTITELJSKI OBJEKT

LOM, LOMLJENJE PREDMET SLIJEPOG OBO@AVANJA

KINESKI NOVAC

EGIPAT STRANO MU[KO IME, RONALD

KISIK

NADIMAK BOKSERA EMILA KRLE@E

NAREDBODAVCI

NASELJE SA PUNO HOTELA UMJETNIK KOJI @IVI NEUREDNO

LJEKOVITA OBLOGA AMERICIJ

NORVE[KA

IZNOS NA NOVCU

OSNOVA DELIKATAN, ZAHTJEVAN

VRSTA KRAGNE

TVR\AVA NA DUBROVA^KIM ZIDINAMA PRAVAC U MODERNOJ GLAZBI

GRAD U ITALIJI

MELODIJA, PJEVA^ICA KNJI@EVNE NAPJEV ROZGA NOVINE

REPER EDIN OSMI]

ELEKTRON

TENDENCIJA

DONJI EKSTREMITET BOGOMOLJA

NAKRIVLJEN

SIR]E

TEHNIKA SLIKANJE

ZAVR[NI UDARAC U BOKSU

PJEVA^ICA, RITA

DOKTOR TI[INA

NAMIBIJA PJESNIK DIZDAR SELEN TROPSKO VO]E (mn.)

VOLUMEN KRALJ U [AHU

ALT NEPROFESIONALKA

RJE[ENJE - Min~eta, Gu{ter, orao ribar, Trst, NM, kop, tu}i, ti, tarot, Bo`ica, n, o, Ilijas, rampa, Vatikan, hotel, juan, idol, ET, O, E~o, Ron, boem, N, Am, a, ilj, aula, baza, rol, pipav, rege, noga, Edo Maajk, ker, vid, trend, Unac, e, akril, nok, dr, Lovrijenac, Mak, Irci, ananasi, V, naiva, amaterka.

www.sbd.hr

UMJETNOST SAMOUKIH UMJETNIKA

FOSFOR

PRITOK UNE

TVR\AVA NA DUBROVA^KIM ZIDINAMA EVROPSKI NAROD

ADNANOVA IMENJAKINJA

LOVA^KI PAS

JEDNO OD PET OSJETILA

Sunset Beach Dubrovnik

I. LJ.

PRVO SLOVO

BIRO, KANCELARIJA (mn.)

SVE^ANA DVORANA

Šetalište kralja Zvonimira 17 reservations@sbd.hr 00385 (20) 642 700

VELIKI MORSKI GREBEN

NEUTRON

@EN. IME, BO@ANA

NAJMANJA DR@AVA NA SVIJETU

ručak / večera kava / kolač / palačinke Dobro došli!

ESTONAC

TRENER BLA@EVI]

KARTA[KA IGRA

SMO

TREMOLO

LUKA U ITALIJI

NOVO MESTO

OTVORILI

[TICOVATI

SVETA GORA U GR^KOJ

PTICA GRABLJIVICA

^ETVRTI SAMOGLASNIK

URUGVAJ

petkom

WV Passat 2.0 TDI

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Mali oglasi

Škoda Octavia Combi

Audi TT 3,2 V automatik

ll LAPAD-STAN 67 M2,dvije so-

be+DB,parking,193.500 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254 Encert C.

PLOVILA

okućnice + 2 parkinga.ALAVIJA NEKRETNINE 098288254 Encert C. ll MONTOVJERNA - STAN 55 M2,d-

vije sobe+DB,128.700 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254 Encert C.

ll 1,6 tdi 2013 g , 160000km . ll 103KW, Diesel, 2011 godište.

165000 km. Registriran do 08/2021 godine. Cijena 75000 kuna. MOB: 098 1602 475 ___________________________________

Mob : 098618999 ___________________________________

Clio 1.2 Rip Curl

ll 2004 godište. Benzin. 290000

km. Registriran do 06/2021. Cijena 8.400 eura. Sve informacije na 0981772088 ___________________________________

Citroen Saxo

ll GRUŽ STAN 76 M2,tri sobe+DB,-

vrt 34 M2.187.948 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert C ll LAPAD-STAN 85 M2,tri sobe

+ DB,uključen parking.309.315 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert B ll GRUŽ-APARTMAN/PP 30 M2 na-

Citroen c3 dizel

mješten i uređen.107.700 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert B ll STARI GRAD – KUĆA 4 etaže 68

M2 sve kompletno obnovljeno 2019 god. 389.460 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert D ll 2007.god. Prvi vlasnik,118 500 km

presao.Napravljen veliki servis,registriran do kraja 7 mj. Cijena 3200 EUR. Mob: 099 252 0138 ___________________________________

Mitsubishi Outlander 2.4 Instyle 4wd ll 2008,129.000 km, registriran go-

dinu dana. Cijena 3800 EUR MOB: 098 756 239 ___________________________________

ll Ispravan u voznom stanju ,

neregistriran. 1999.god , motor 1.1 ( 1124 ccm ) 292.000 km44 kW (59 Ks) Cijena : 1500 kn. MOB: 091 385 2568

IZNAJMLJIVANJE ll Iznajmljujem stan i garsonjeru u

Gružu. Kontakt: 098 338 620 ___________________________________ ll Iznajmljujem smještaj za dvije stalno zaposlene muške osobe na području grada. Kontakt: 020/419574

Mercedes B 180 cdi

PRODAJA NEKRETNINE ll Plin, 2009., odličan, dosta opre-

me, 185.000 km, održavan, nije uvoz, povoljno. MOB:098 344 480 ___________________________________ ll 2012.g., 194tkm, reg.12/’20.g.,

cijena 11.900€. Moguća zamjena. MOB:0912852851

ll Prodajem Opel Corsu 1.6 nere-

gistriranu, 1999 god. KONTAKT: 097 661 6033

ll Prodaje se stan u Novoj Mokošici

55,55 m2. Stan je južno orijentiran i prodaje se kompletno namješten. Na 5 minuta pješice se nalaze pošta, autobusna stanica, banka, trgovina, vrtić, ambulanta, ljekarna i škola. Za više informacija se obratite na broj mobitela 0953963757

ll KUPARI KUĆA 550 M2 za turi-

zam,smještaj više djelatnika (30-40) potrebna rekonstrukcija 379.500 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. ll GRUŽ STAN u izgradnji od 59

M2,dvije sobe+DB,169.920 E,mogućnost kupnje garaže. ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. ll Prodaje se stan u Cavtatu cca

47m2 kompletno uređen i namješten, tek useljen prije godinu dana. Sastoji se od spavaće sobe, kupaonice, kuhinje, te velikog i prostranog dnevnog boravka koji ima izlaz na natkriveni balkon/terasu s koje se pruža pogled na more. Stanu pripada garažno parking mjesto u vlasništvu. Sve informacije na 098244682

RAZNO ll Tim iskusnih meštara nudi

ll LAPAD KUĆA – 220 M2 i 151 M2

ll Prodaje se barka, za sve infor-

macije zvati na telefon 098 177 61 07 ___________________________________ ll Prodaje se barka Korčulanka 7 m. Kontakt: 098 196 2196 ___________________________________ Prodajem vanbrodski motor Honda 2,3 HP novi. Cijena 6000 kuna. MOB:098285038

PRODAJA RAZNO ll Prodajem ugostiteljske stolice i

stolove (niske) po 250 kn, visoke po 300 +385 91 5654 987 ll Prodajem dvije rikše s baterijama.

Mogućnost prodaje pojedinačno. Može i prodaja baterija i punjača zasebno. MOB: 099 6697 403

ll Prodajem extra djevičansko mas-

linovo ulje – Blato, Korčula Kontakt: 020 426 049 ili 091 936 6481

KUPNJA RAZNO ll Kupujem nosače kopača za

Hondu F620 kuzivator Kontakt: 091 585 5001

AKO CIJENITE ZDRAVLJE I VOLITE SE NATJECATI I PUTOVATI, MOŽETE BITI DIO USPJEŠNOG TIMA. Javite se! 091 2333452

DEŽURNA LJEKARNA „GRUŽ” od 28.9. do 4.10.2020. „ KOD ZVONIKA” od 5.10.2020. - 11.10.

pomoć u Vašoj kući, apartmanu. Vršimo sitne popravke, renoviranja i održavanja stambenih objekata (skidanje i popravci drvenih prozora, persijana, vrata, te pituravanje istih, građevinski radovi, elektroinstalacije, vodoinstalacije, gipsarski, keramičarski i soboslikarski radovi, postavljanje podova-laminati, montaza i demontaža namjestaja, izrada i postavljanje željeznih ograda, vrata. MOB: 098 765 460 ___________________________________ ll KAMENOKLESAR- Izrada grobnica,spomenika,nadgrobne vaze - kamenice,nadgrobne knjige,brončana galanterija, slike od porculana, čišćenje i zaštita grobnica,klesanje slova na spomeniku, klupice, skalini, kolone, kamene ograde, dostava i montaža kamena. MOB: 091 7285208 ___________________________________ ll Podučavam sviranje klasične akustične I električne gitare. Početnicima I naprednim gitaristima uz puno korisnih informacija. Termin za dogovor iza 17 sati. Prvu lekciju ne naplačujem. MOB: 0915462650 ___________________________________ ll Pomoć pri učenju,čuvanju djece, kakav dodatni posao, slobodno se javite. MOB: 0917864666

PREMINULI PREMINULI Marija Jurjević (1950) Ivan Eklić (1940) Nevenka Mostahinić (1935) Branko Golik (1952) Marin Surać (1975) Nedjeljka Lučić (1955) Živadin Nikolić (1953) Pero Majkovica (1934) Nike Vidak (1922) Ante Beno (1949) Anto Burum (1944) Ivana Pavletić (1961) Mara Kralj (1928) Rado Pendo (1938) Pero Matušić (1933) Vinko Lahalo (1927)

petkom

• BROJ 18 • 2. listopada 2020. WWW.DUBROVACKIDNEVNIK.HR

Zadnja

NAJJAČI JE!

Skandinavac kojega zapljuskuju valovi na Porporeli nešto je najbolje što ćete vidjeti ovog tjedna VJETAR ga je šibao i more zapljuskivalo, a on je uživao u trenutku Foto: Emira Mira Konjhodžić

Kiša i znatno niže ll temperature od onih koje su bile prije desetak dana obilježile su prošli vikend u Dubrovniku. Bilo je i malo sunca, ali ne toliko koliko je dovoljno za kupanje. No, jedan hrabri turist okupao se na Porporeli i tako zauvijek upamtio odmor u Gradu. Klupe kod legendarnog crvenog ferala na Porporeli kad vlada nevrijeme mjesto su u koje udaraju snažni valovi. To prošlog vikenda nije zas-

metalo jednom mladiću koji je opušteno u kupaćim gaćicama sjedio na klupi i pozirao prijateljima. Prema riječima naše

čitateljice koja je zabilježila ovaj trenutak, on je porijeklom Skandinavac što mu je možda olakotna okolnost budući da su

sjevernjaci naviknuti na hladnoću. Vjetar ga je šibao i more zapljuskivalo, a on je uživao u trenutku i nije dao ljetu da ode.