Poezija - Luka Katančić

Puno toga ni o čemu

Luka Katančić

Prostor između Recite mi gdje počinje samopoštovanje i završava ponos, gdje ljubaznost prelazi u poniznost, gdje je granica pogleda i uvida kad u ljubomori mrziš što voliš istovremeno.

Recite mi da saznam gdje prešućivanje postaje laganje, gdje pravda ima naličje okrutnosti, gdje suosjećanje dovodi do preosjetljivosti, gdje samoća potiskuje društvenost.

Recite mi kako se zove onaj prostor između dobra i zla.

Anđele Nema ničega skupljeg do biti siromašan.

Nema ničega samotnijeg do biti sa svima, ni jadnijeg do biti bez ljubavi.

Nema ničega umornijeg do željeti živjeti, a ne živjeti, jer život nije nešto što želimo nego ono što činimo.

Nema ničeg nesretnijeg do ne biti tužan, jer tuga pokazuje gdje je sreća.

I nema ničega ljepšeg do vidjeti ružnoću svijeta i unatoč tome živjeti.

Nepoznatost snova Pletu se prikaze nepoznate struje svijesti, pomiču se potiše.

Pitaju se kad ćemo se sresti u atmosferi gdje bujan mošus odiše.

Izdužuju se sjene kao osmijeh tužnog klauna, sablasno se cere.

Osluškuju frulu razigranog fauna što se kao divokoza strminom vere.

Izmjenjuju se novi ugođaji i oni od prije.

Stvarnost je teatar koji samo mijenja pozadine…

Sekunda traje dvije i vatra ne peče u danima teškim i dugim.

Snove ne poznamo, oni govore jezikom drugim.

Ples prirode Kroz kaljužu i blato vjetar lomi kosti, trnje trga kožu u ubode i rane.

Do samotnoga mjesta gdje nema puno kretnji.

Njegovog oka treptaj i valcer golih grana.

Ondje žudi često biti ličnost njegova sakrivena.

Zvuka nema i zrak je čišći.

A koraci plesa osmijehe mu mame.

Želja Izdubljeni krater mokre zemlje zaborava kroz stajaću vodu utapa i guši pore trulih grana.

Ne daje im zraka i povlači u sebe kapima što vode u podzemlje i Had. Iznad površine viri kapa lakog žira koji bori se za život, preko ljuštura se penje, doziva u pomoć, moli, tiho stenje.

Tek održava ga želja da iznikne u hrast, da dotakne visine i pobjedi kontrast.

Lađa Skamenila se lađa na plovidbi oceanom.

Bez veslača, sasvim sama, dok pritišće je tjesnac što kida pramac i jarbol slama.

Diže valove vjetar koji pustoši.

Ne vjeruje da postoje dobri ili loši.

Samo izgubljeni. Čeka da nestanu…

Pitala je nepregledne rute, plimu, oseku i sirene ljute, na sjeveru i na jugu kroz vode krute…kamo?

Pitanje otvara bezbrojne toke, ali odgovor samo jedan.

I da na vodi ga otkriješ ostao bi žedan. Čula ga je onda pored niza topa, jer za to nije bitna visina i ljepota stropa, kada uvijek slijedi „zašto“…

Zaputila se zatim uz zvuke fanfara i truba preko znanog dijela da prijeđe preko ruba.

Petlja Napraviti korak bez izvjesnosti u ispravnost.

Petlja nije hrabrost.

Koračati prekrivenog vida.

Precrtati napisano i porušiti izgrađeno.

Kružiti.

Krug je savršen u sebi.

Ne mari za početak, a kraj mu je svaka točka.

On zna svoj kraj.

Kažu mu da to je smrt.

Ne zanima ga ploha na kojoj je narisan.

Niti dalje od obruba.

Sredinu je lako naći.

Pretvori ga u metu.

Ograniči.

Nazovi je zlatnom.

Kao da bi zlato vrijedilo išta da nema vas.

Njemu je ipak draža svijest.

Zaklopit će oči i začepiti uši, odstraniti kožu i zatvoriti nos.

I onda se uputiti.

U krug…

Biografska bilješka o autoru Luka Katančić rođen je 21.3.1996. godine u Zagrebu, a živi i radi u Koprivnici kao odvjetnički vježbenik. Nakon završene osnovne škole i Klasične gimnazije u Zagrebu upisao je Pravni fakultet u Zagrebu, na kojem je i diplomirao. Na državnom natjecanju „LiDraNo“ sudjelovao je 2009. godine, a godinu poslije na županijskom. Osvojio je nekoliko nagrada za poeziju u Novom Sadu, sudjelujući na Međunarodnom festivalu poezije i kratke priče u kategoriji autora do 30 godina. Također je sudjelovao na 2. i 3. Gornjogradskom književnom festivalu u Zagrebu. Neke od pjesama objavio je u beogradskom književnom časopisu „Zvezdani kolodvor“, i u petrinjskom zborniku „Petrinjske staze“, a jednu od kratkih priča pod naslovom „Napokon vani“ na internetskom portalu književnog časopisa „Kvaka“. Član-suradnik je Podravsko-prigorskog ogranka Društva hrvatskih književnika. 2021. godine osvojio je nagrdu „Ivan Trnski“ koju dodjeljuje Podravsko-prigorski ogrankak Društva hrvatskih književnika za najbolji neobjavljeni rukopis, zbirku poezije „Kad šutnja progovara“, koja je i objavljena u svibnju 2022. godine u nakladi Podravsko-prigorskog ogranka Društva hrvatskih književnika.