Kulturno-prosvjetno društvo "Zrinski"

Naslov: Kulturno-prosvjetno društvo “Zrinski” Nakladnik: Državni arhiv za Međimurje Za nakladnika: Jurica Cesar Urednik i autor: Jurica Cesar Grafičko oblikovanje: ICON, vl. Krešimir Haman Tisak: Printex, d.o.o., Čakovec Naklada: 300 primjeraka

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 791372 ISBN 978-953-56071-1-3 Knjiga je objavljena novčanom potporom Ministarstva kulture 4

PROLOG Krajem 2008. godine u Štrigovi samostalno započinje s radom Državni arhiv za Međimurje. Osnivanjem novoga arhiva i povećanjem broja zaposlenika stvoreni su bolji uvjeti za vođenje skrbi o gradivu te da se temeljitije pristupi proučavanju i objavljivanju dokumenata značajnih za rasvjetljavanje političkih, društvenih, demografskih, vjerskih i drugih aspekata prošlosti spomenutog prostora.

U vrlo značajno vrijeme Hrvatskog proljeća i MASPOKA na sjeveru Hrvatske 8. listopada 1970. godine u Čakovcu se sastala skupina entuzijasta vezana uz “Kajkavski kalendar” te je u vrlo kratkom razdoblju, do svoga gašenja u veljači 1972. godine, pokrenula jaku izdavačku djelatnost. Kulturno-prosvjetno društvo “Zrinski” u vrlo kratkom vremenu okupilo je više stotina članova koji su svojim djelovanjem obilježili društvena previranja tih godina.

Zahvaljujući tadašnjem vodstvu cjelokupna pismohrana Društva bila je sačuvana i danas je pohranjena u Državnom arhivu za Međimurje (fond HR-DAM-209. “ZRINSKI” TISKARSKO IZDAVAČKI ZAVOD ČAKOVEC; 1970-1972; 1 d/m). Dio ovog fonda čine zapisnici koje kronološkim redoslijedom donosimo u ovoj knjizi.

Ovim putem bih se također zahvalio dr. Dragutinu Feletaru na ustupanju gradiva iz njegove privatne zbirke, a koje se odnosi na razdoblje poslije 27. veljače 1972. godine.

Kako se o ovom razdoblju hrvatske povijest do sada nije puno pisalo, vjerujem kako će ova knjiga zapisnika doprinijeti istraživanju povijesti sjeverozapadne Hrvatske u burna vremena početkom 70.-ih godina prošloga stoljeća. Objava ove knjige osim što će poslužiti rasvjetljavanju novije povijesti, posebice kulturne, ujedno ispunjava i jednu od zadaća arhiva, objavljivanje arhivskoga gradiva.

Jurica Cesar, prof.

Ravnatelj Državnog arhiva za Međimurje

5

Kako su jednom spaljivali knjige

Varaždinsko Okružno javno tužilaštvo donijelo je odluku o privremenoj zabrani Kajkavskog kalendara 1972. Razmjerno kasno, što je bilo u najmanju ruku čudno. Istina je da je ta odluka donijeta tek na višekratnu intervenciju Općinskog komiteta Saveza komunista Čakovec.

Kalendar je iz tiska izišao već krajem studenoga 1971., a zabrana nosi datum od 4. veljače 1972. godine. Od točno 11.954 tiskanih primjeraka, do tada je već bilo rasprodano oko devet tisuća, tako da je tadašnja milicija zaplijenila točno 2.973 primjerka. Ubrzo je u Okružnom sudu u Varaždinu održano suđenje, pa je presudom od 11. veljače 1972. kalendar trajno zabranjen. Razlog zabrani bila je pjesma Željka Sabola “Kad izgovorim tvoje ime”, objavljena na stranici 100, koja je ocijenjena nacionalističkom. U fizičkoj likvidaciji kalendara milicija je bila efikasna: spomenutih 2.973 primjerka spaljena su u grotlu kotlovnice čakovečkog MTČ-a. Zajedno sa slikom druga Tita na stranici 5! Bilo je to vrijeme kada su spaljivali knjige.

Međimurski kalendar za 1969., te Kajkavski kalendari za 1970., 1971. i 1972. godinu podsjećaju na jednu generaciju mladih novinara i kulturnih radnika iz Međimurja, ali i svih hrvatskih kajkavskih krajeva, koji su dušom i srcem sudjelovali u kulturnom i nacionalnom preporodu u okviru Hrvatskog proljeća. Zapravo je to i priča o jednoj udruzi, o Kulturno - prosvjetnom društvu “Zrinski” iz Čakovca - koje je u organizacijskom smislu vodilo probuđene kulturne, rodoljubne akcije. Predvodnici su bila tri mlada novinara iz Čakovca i Varaždina - Tomislav Đurić, Ernest Fišer i Dragutin Feletar.

Međimurski kalendar za 1969. formalno je izdalo NIP “Međimurje”, a potom se kao nakladnik javlja kulturna udruga, Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski”. Osnivačka skupština održana je u Čakovcu 8. listopada 1970., dok je u registar udruženja građana Društvo upisano rješenjem čakovečke Stanice javne sigurnosti broj Up. 1-05/1-536/1-1970 od 3. studenoga 1970. godine. Uskoro su se razvile mnogobrojne djelatnosti, a pogotovo nakon godišnje skupštine održane 18. travnja 1971., kada se zapošljavaju i tri profesionalna radnika.

Najplodnija djelatnost bila je na polju nakladništva. U kratkom razdoblju postojanja, KPD “Zrinski” izdao je tri godišta kalendara i 12 knjiga (neke i u nakladi od petnaestak tisuća primjeraka!). S obzirom da do tada u Čakovcu gotovo nije ni bilo nakladničke djelatnosti, ovaj uspjeh mladoga 7

društva bio je veliko iznenađenje, a narod je izvrsno prihvatio sva izdanja.

Tiskane su zbirke pjesama Stjepana Bencea, Ivice Jembriha, Stanka Kancijana, Vesne Parun, Martina Hegedušića, Paje Kanižaja (“Kralju Tomislavu” - s poznatim stihom: Dišel je Jelačić s Jelačić placa, a borme bu dišel i žaca Aca), Božidara Hlasteca, Božice Jelušić, Ernesta Fišera i Dragutina Feletara. Izdane su i tri knjige povijesnoga sadržaja, čiji su autori bili Tomislav Đurić i Dragutin Feletar.

Razvijala se mnogoznačna kulturna djelatnost u Međimurju i širom kajkavskih krajeva. Društvo je osnovalo pjevački zbor, folklornu grupu, tamburaški orkestar i filatelističku grupu. Vodilo je kulturne priredbe u Čakovcu i međimurskim selima, a 1971. organiziralo je veliku “Karavanu putovima Zrinskih i Frankopana” (Čakovec - Zagreb - Ozalj - Bečki Novigrad - Sigetvar - Čakovec). Organizirani su brojni susreti i stručni kolokviji. U Varaždinu se 19. lipnja 1971. sastalo pedesetak kulturnjaka iz sjeverozapadne Hrvatske, te je odlučeno da se osnuje Kajkavski sabor, koji bi se brinuo o unapređenju hrvatskih kajkavskih krajeva. Sva ta pozitivna nastojanja i snove, koji nisu imali nikakve veze s nacionalizmom, prekinula je naprasna zabrana KPD “Zrinski”, te progoni njegovih članova, osobito vodstva. Društvo je pod prisilom moralo donijeti odluku o ukidanju na izvanrednoj skupštini 27. veljače 1972. godine.

Srećom radnike i izdanja preuzela je čakovečka tiskara TIZ “Zrinski”. Sačuvan je i veći dio arhive Društva. Knjige su, pak, ostale zauvijek u hrvatskom narodu. Kao sudionik života i rada KPD “Zrinski” osobito sam radostan i sretan što se arhivska građa o kratkoj ali plodnoj djelatnosti KPD “Zrinski”, 40 godina kasnije, danas predočuje hrvatskoj javnosti. I to upravo u mladoj ustanovi - u Državnom arhivu za Međimurje.

Neka i taj djelić hrvatske povijesti ostane u memoriji hrvatskoga naroda.

U Donjoj Dubravi, na dan Sv. Martina, a.d. 2010.

Prof.dr.sc. Dragutin FELETAR, član suradnik HAZU

8

Popis nazočnih na fotografiji - sastanak suradnika Kajkavskog kalendara - Varaždinsko kazalište, 15. studenoga 1970.

Sjede (s lijeva): Rade Milosavljević (Križevci), Štefica Biškupić (Vrbovec), Tomislav Đurić (Varaždin), Roko Živković (Varaždin), Krešimir Filić (Varaždin), Milivoj Slaviček (Prelog - Zagreb), Zvonimir Bartolić (Čakovec), Ružica Feletar (Kotoriba), Josip Habulin (Ivanec), Dragutin Feletar (Čakovec) Stoje - prvi red: Josip Ernoić (Zlatar), Tomislav Jagačić (Varaždin), Miško Balija (Klanjec), Tomislav Stunić (D. Stubica), Andrija Turković (Đurđevac), Antun Kozina (Krapina), BoŽena Loborec (Koprivnica), Franjo Marciuš (Čakovec), Ivica Žišković (Čakovec), Stjepan Bence (Čakovec) Stoje - drugi red: Jovo Rojčević (Koprivnica), Ivo Čičin Mašansker (Koprivnica), Slavko Jagačić (Varaždin), Željko Sabol (Bjelovar), Marija Novak (Donja Dubrava), Ernest Fišer (Čakovec), Josip Turković (Virje), Irena Kostjuk (Koprivnica), Vladimir Kostjuk (Koprivnica) Stoje - treći red: Ivica Jembrih (Čakovec), Martin Lukavečki (Ivanec), Milan Blašković (Zabok), Zlatko Jurenec (Čazma), Miroslav Dolenec Dravski (Đurđevac), Stjepan Jurač (Varaždin)

9

Željko Sabol

Kad izgovorim tvoje ime Kad izgovorim tvoje ime: Hrvatska preda mnom je lice onog koji se podrijetla svoga odrekao pa ostaje sam na putu, zatravljen pred ponorima ne sjeća se svojih mrtvih, onih što su sve iskusili nevjeru i omču, kajanje i prijetnju i slijedi slijepo sunce što se zorom diže nad tvoje gluhe uvale nad tvoje prazne kolijevke nikada u tvome srcu nije bilo toliko nesreće nikada u tvome tijelu nije bilo toliko metaka nikada u tvojim sinovima nije bilo manje ljubavi za prah iz koga iznikosmo i koji će nas jednom natrag pozvati Kad izgovorim tvoje ime: Hrvatska tu čudnu riječ što stoljećima sam je samo sricao i pođem bosonog kroz tvoje šume, hridi, šikarje kuće bez ljudi posjede bez gospodara skrivat ću se kao uhoda i mahovinu naći da me ne bi korak odao pred došljacima koji sretni u pijanstvu ne žele ništa znati ništa čuti ništa vidjeti i kada trijezni budu neće se zapitati odakle teku tvoje rijeke i u koji se ocean slijevaju još samo jednom javit ću se glasom i znati da je prošao moj vijek Kad izgovorim tvoje ime: Hrvatska i mjesto bajke preda mnom se prostre pustinja strah i varka, ili smijeh u vječnom zaboravu napustit ću gradove i živjeti gdje nema ljudske stope domahujući konjanicima koji silaze s vrha planine govor njihov, sastavljen od zapovijesti, ne mogu razumjeti trti ostajemo oči u oči i uvijek ćemo tako ostati jer molitva i kletva jednako su teške a vrijeme prije sna i vrijeme kad se gube prijatelji već je tako blizu da me topot taj zaglušuje 10

ja sadih stabla a oni nose crne sjekire i traže mjesta na kojima je bila zapisana istina o zemlji gdje ni cvijeće više rasti ne može Kad izgovorim tvoje ime: Hrvatska grane se uznemire i zmija pojavi iz mojih njedara (za ujed pravi čas) svi tragovi već su u prašini a gorka kap na ovoj usni dovoljna je da me omami ja te prizivam, i otkrivani u nedaćama koje me okružuju, pretvarajući čitav svijet u sjenu tvoga lika, sazdanog od kamena i soli hladnoća je već tolika da se naše ruke jedva pokreću u očima bez sjaja naziremo strane svijeta a ja ne znam kamo da se vratim jer što je jučer bilo sutra više nema važnosti na ovom otoku gdje u nekom zaklonu nas čeka posljednji dio zakopanog blaga: sretna Hrvatska

11

ZAPISNIK sa Osnivačkog sastanka udruženja (redakcije) “Kajkavskog kalendara”, održanog u Čakovcu u utorak 10. lipnja 1969 Prisutni: Jovo Rojčević, “Podravka”, Koprivnica Tomislav Đurić, Radio Varaždin Drago Feletar, “Međimurje”,Čakovec Đuro Jalšovec, “Međimurje”, Čakovec Ernest Fišer, “Međimurje” Čakovec Dnevni red: 1.Odluka o osnivanju udruženja (redakcije) 2.Usvajanje Pratila “Kajkavskog kalendara” 3.Organizaciona, i tehnička pitanja Dnevni red je prihvaćen bez primjedbe.

Ad 1.

Drago Feletar upoznao je prisutne s tradicijom izdavanja “Međimurskog kalendara”, koji se tiska još od 1885, godine. Prošle godine njegovo izdavanje je opet nastavljeno. Međutim, Međimurje je ekonomski nedoraslo da samo kupuje i financira jednu kvalitetniju ediciju poput kalendara, pa je nužno proširiti područje izdavanja. Stoga je predložio formiranje udruženja/redakcije novinara, koje bi izdavalo “Kajkavski kalendar” za šire područje na kojem se govori kajkavštinom.

Poslije diskusije u kojoj su sudjelovali svi prisutni, ističući identičnost gledišta i potrebu jednog takvog godišnjaka, prihvaćen je prijedlog o osnivanju udruženja/redakcije izdavanje “Kajkavskog kalendara”.

Ad 2.

U nastavku sastanka detaljno je pročitan i proanaliziran prijedlog Pravila udruženja (redakcije). Pravila su na kraju jednoglasno prihvaćena, a nalaze se u prilogu originala zapisnika.

Ad. 3.

Za sjedište redakcije izabran je Čakovec, Istarska 16/11 (stan Ernesta Fišera). Za glavnog i odgovornog urednika postavljen je prof. Drago Feletar, tehničkog urednika Ernest Fišer, a za lektora prof. Ivo Zvonar s Građevinske škole u Čakovcu.

Dogovoreni su detalji o prikupljanju materijala za objavljivanje. Rečeno je 12

da s područja Koprivnice treba osigurati 40 kartica materijala, a isto tako i s područja Čakovca i Varaždina. Jovo Rojčević djelovat će na području Koprivnice i Đurđevca, Tomislav Đurić u Ludbregu i Varaždinu, a Drago Feletar i Ernest Fišer u Međimurju. Glavnina rukopisa trebala bi biti kod glavnog urednika u toku srpnja. Isti članovi redakcije pobrinut će se za prikupljanje reklama na spomenutim i drugim područjima.

Za rješavanje pitanja registracije redakcije zadužen je Drago Feletar. Određen je i cjenik oglasa i reklama: jedna strana 120.000, polovica 70.000, četvrtina 40.000, a osmina 25.000 starih dinara. Vanjska stranica zadnjih korica u boji 200.000, a unutarnja u crno - bijeloj tehnici 150.000 starih dinara. Ove cijene prema konkretnoj situaciji mogu varirati sa 30 posto u plusu ili minusu.

Kao potpisnici računa udruženja u Komercijalnoj banci Čakovec određuju se Drago Feletar, Tomislav Đurić i Ernest Fišer. Oglasi, reklame i rukopisi trebaju biti sakupljeni i predani glavnom uredniku najkasnije do 1. listopada, da bi se zatim zajednički izvršila konačna redakcija. Za izradu štambilja sadužen je Drago Feletar (tri komada i to broj 1 za Čakovec, broj 2 za Koprivnicu i broj 3 za Varaždin). Zaključeno je da se stupi u kontakt s Ekonomskim biroom Čakovec radi vođenja administrativnih poslova, Za to je zadužen Drago Feletar.

Redakcija će na jednom od slijedećih sastanaka točno definirati način raspodjele honorara i eventualnog dobitka. Svi članovi ispitat će u svojim mjestima (i drugim) mogućnosti štampanja, kako bi se kalendar štampao u najjeftinijoj štampariji. Također će se o propagandi i distribuciji raspravljati kasnije. Dogovoreno je da se idući sastanak redakcije održi polovicom srpnja u Varaždinu.

Sastanak je završen.

Zapisničar: Ernest Fišer

Glavni i odgovorni urednik: Drago Feletar

13

ZAPISNIK sa osnivačke skupštine Kulturno - prosvjetnog društva “ZRINSKI” Čakovec održane dne. 8 listopada 1970. godine u 16 sati u prostorijama Socijalističkog saveza Čakovec u Štrosmajerovoj ulici Prisutno: 24 pozvanih članova društva, te drugarica Mira Kermek, drugovi Mijo Micek i Dobrivoje Čirković Zapisničar: Nada Smrtić Ispred Inicijativnog odbora prisutne pozdravlja Drago Feletar i predlaže slijedeći Dnevni red 1. Izbor radnih tijela skupštine 2. Obrazloženje inicijativnog odbora o osnivanju i rasprava 3. Izbor predsjednika, zamjenika predsjednika, tajnika i blagajnika 4. Izbor Upravnog odbora, nadzornog odbore, odbora kulturno - prosvjetne djelatnosti, uredništva izdavačke sekcije i odbora filatelista 5. Okvirni program rada za idude razdoblje 6. Donošenje pravila 7. Ostala pitanja AD 1 Drug Feletar nadalje predlaže da u radno predsjedništvo budu izabrani Ernest Fišer (za predsjednika), Marija Novak i Stanko Kancijan. Za zapisničara je predložena Nada Smrtić, a za ovjerovitelje zapisnika Štefica Zanjko i Đuro Jalšovec.

Prijedlozi su prihvaćeni.

Ad 2 Pod 2. točkom dnevnog reda, obrazloženje inicijativnog odbora o osnivanju, podnio je Drago Feletar i to kako slijedi: “Drugarice i drugovi, U Čakovcu i Međimurju u cjelini već se godinama osjeća pomanjkanje kulturno - prosvjetne djelatnosti na amaterskoj osnovi. Nekadašnje odlične i uigrane diletantske grupe u Čakovcu su se raspale, a da ne govorimo i o nedostatku društva koje bi gajilo bogatu narodnu tradiciju Međimurja. Od dvadesetak nekadašnjih seljačkih sloga u našim selima danas sporadično 14

djeluju tek one u Donjoj Dubravi, Prelogu i Nedelišću.

Uz nedostatak određene kulturno - prosvjetne djelatnosti sve je akutniji i problem izdavačke djelatnosti koja bi se bavila izdavanjem narodu bliskih knjiga, a koje su ipak vrijedne i poučne. Danas se izdaje doduše dosta knjiga, ali one su u našem kraju mahom tiskane u vrlo maloj tiraži, a ako se tome doda i veoma slabo organizirana distribucija, onda je nedostatak narodne poučne knjige očit.

Takvo stanje je još prije dvije godine ponukalo grupu novinara - entuzijasta vezanih oko lista “Međimurje” u Čakovcu da izda “Međimurski kalendar 1969”. Za 1970. godinu ista grupa izdala je “Kajkavski kalendar”, koji je doživio pun uspjeh. Radeći zdušno na kalendaru, ova grupa novinara - entuzijasta je ubrzo uvidjela da je samo izdavanje kalendara jednostrana aktivnost. Dakle, logičnim slijedom događaja došlo se na ideju da se djelatnost proširi na općenitiji i prošireni kulturno - prosvjetni rad. Drugim riječima, treba osnovati kultuno - prosvjetno društvo, koje bi okupljalo još širi krug entuzijasta, a preko kojeg bi se ostvarili ciljevi prosvjetnog i kultunog djelovanja na području cijele općine. Poslije niza sastanaka i međusobnih konzultacija, uredništvo “Kajkavskog kalendara” je odlučilo da sazove ovu osnivačku skupštinu kulturno - prosvjetnog društva “Zrinski”, koju upravo održavamo.

Naše zamisli o djelokrugu rada i aktivnosti društva veoma su široke i raznovrsne. Zato već sada ističemo da članovi društva mogu biti samo oni entuzijasti koji su spremni dobar dio svojeg slobodnog vremena posvetiti radu u društvu. Želimo društvo postaviti na ozbiljne temelje i aktivirati samo one sekcije koje će imati dovoljno predanih članova. Prema sadašnjoj zamisli, a koju ćemo još razraditi i na današnjoj skupštini, društvo bi djelovalo preko svoje tri osnovne sekcije: 1. Sekcija za kulturno - prosvjetni rad U okviru ove sekcije osnovala bi se folklorna grupa, tamburaški orkestar i pjevački zbor. Čini se da u Čakovcu i Međimurju ima zaista dosta entuzijasta koji bi bili voljni raditi u tim sekcijama. Naš zadatak je da ih pronađemo i aktiviramo. U okviru ove sekcije još bi radila i grupa za organizaciju književnih večeri, predavanja i drugih javnih nastupa i priredbi. Ova sekcija bi ujedno i činila okosnicu rada cijelog društva. Naravno, pojedine sekcije će se osnivati prema materijalnim i kadrovskim mogućnostima.

2. Sekcija za izdavačku djelatnost I ova sekcija bi bila veoma važna i aktivna, tim više što na tom planu Imamo već prilično iskustva. Naravno, najvažnija aktivnost bila bi izdavanje 15

“Kajkavskog kalendara”, a izdavala bi se i druga izdanja, kao što su npr. kajkavske pjesme, povijesna publicistika, narodni običaji 1 slično. želimo putem ove sekcije popularizirati stvaralačke sposobnosti naših članova i vrednote kajkavskog kraja. Budući da je rad ove sekcije povezan s veoma velikim materijalnim izdacima, njen rad je osobito otežan i ozbiljan, pa mu tako treba pristupiti.

3. Sekcija za filateliju Filatelisti našeg grada su izrazili želju da se vežu za jedno veće društvo, pa nema razloga da im ne pružimo gostoprimstvo. Vjerujemo da će članova biti dovoljno, a u društvu mogu ostvariti i svoje izdavačke aspiracije (tiskanice, kuverte i sl.).

Vjerujem da će ovako širokoj lepezi djelatnosti svaki od članova naći svoj interes i djelokrug rada. Naravno, prema želji i potrebi možemo osnivati i nove sekcije. Želim i ovom prilikom istaći da će naše društvo pratiti mnogobrojne poteškoće u radu. Osim prikupljanja članova što nam je tada primarni zadatak, valja računati i na probleme vezane oko financija i prostorija. Međutim, nismo željeli da prvo rješavamo te probleme, a tek onda osnujemo društvo, već bi željeli da današnja osnivačka skupština bude poticaj da se krene naprijed. Dakle, današnji sastanak bi trebao biti radni dogovor entuzijasta kako da se ostvare naši ciljevi kulturno - prosvjetnog djelovanja.

Iz svih tih razloga smo na današnji sastanak pozvali one buduće članove za koje vjerujemo da imaju žicu i volju za takvu djelatnost. Vjerujem da uz slogu i međusobno poštovanje i pomoć možemo ostvariti zacrtane planove. Svaka sekcija donijet će na svojim posebnim sastancima daljnje planove rada, koji vjerujem da će se i u cjelini izvršavati. Uvjeren sam da ćemo na današnjem sastanku još mnogo toga detaljizirati i dogovoriti se za konkretne akcije. Zato sve pozivam na predan i ozbiljan rad, na slogu i ostvarivanje zacrtanih planova.”

Nakon što je pročitano ovo uvodno izlaganje predsjednik radnog predsjedništva Ernest Fišer poziva prisutne da otvore raspravu po ovom obrazloženju.

Prvi je u diskusiji sudjelovao E. Fišer, koji je razjasnio i dopunio izvještaj i to u vezi prostorije koja bi društvu bila potrebna, zatim o djelatnosti društva i broju članova, za što misli da će biti dovoljno.

U daljnjoj raspravi sudjelovali su Mijo Micek, Dobrivoje Čirković i Mira Kermek, koji su prisutnima uglavnom dali objašnjenja o tome zašto su 16

takva društva i sekcije u okviru Mjesne zajednice i Kulturno - prosvjetnog društva propale, o teškoćama na koje se nailazi u takvom radu i na kraju mišljenje da se o svemu vodi računa i da se uzmu u obzir i loša iskustva sa radom baš ovakvih sekcija.

Odgovor na ove diskusije dao je D. Feletar time što je još jednom podvukao da je to početak, planovi su dobri a realizirati će se prema financijskim mogućnostima. Ne treba prije sumnjati u propast nečega, a pogotovo ne zbog loših iskustava, već treba dati volju za rad, vidjeti rezultate i na kraju dati ocjenu.

U diskusijama Stanka Kancijana, Ivice Jembriha i I. Haramije izraženo je mišljenje da su s ovom akcijom zadovoljni, vjeruju u dobar rad tog društva i prihvaćaju prijedloge inicijativnog odbora. Posebno je još jednom izraženo mišljenje da se složnim radom i s puno volje može i puno napraviti.

Nakon što je rasprava završena i prisutni se složili s prijedlozima inicijativnog odbora prešlo se na 3. točku dnevnog reda.

AD 3.

Prijedloge za predsjednika, njegovog zamjenika i tajnika i blagajnika dao je Ivica Haramija i to: za predsjednika je predložio Dragutina Feletara, zamjenika Ernesta Fišera, a tajnika i blagajnika Nadu Smrtlć. Prijedlozi su bili jednoglasno prihvaćeni.

AD 4.

Na prijedloge druga Srpak Alojza, glasanjem su izabrani u UPRAVNI ODBOR: Dragutin Feletar, Ernest PiSer, Ivica Haramija, Marija Novak, Ivica Žišković, Ivica Jembrih i Tomislav Đurić.

NADZORNI ODBOR: Stjepan Bence, Stanko Kancijan i Vera Glavina.

ODBOR KULTURNO - PROSVJETNE SEKCIJE: Marija Hovak, Štefica Zanjko, Drago Feletar, Tomislav Đurić i Alojz Srpak.

ODBOR SEKCIJE ZA IZDAVAČKU DJELATNOST: Drago Feletar, Ernest Fišer, Đuro Jalšovec, Tomislav Đurić i Jovo Rojčević ODBOR FILATELISTIČKE SEKCIJE: Ivica Žišković (i još dva člana birat će se naknadno) AD 5 Okvirni program rada za iduće razdoblje, a koji se odnosi na 5. točku dnevnog reda, podnio je Tomislav Đurić.

17

OKVIRNI PROGRAM RADA KPD “ZRINSKI” za razdoblje 1970/71.

1. Odmah prići izdavanju “Kajkavskog kalendara 1971” 2. Obaviti pripreme za izdavanje drugih djela u proljeće 1971.g.

3. U proljeće 1971. godine organizirati književne večeri u Čakovcu i drugim mjestima 4. Odmah započeti s akcijom prikupljanja financijskih sredstava za potrebe rada društva (osobito radi kupnje tamburica i narodnih nošnji).

5. Odmah prići ispitivanju mogućnosti za dobivanje prostorija u Čakovcu 6. Odbori sekcija odmah trebaju sastaviti svoje programe djelatnosti, te prići okupljanju članova 7. Tiskati članske iskaznice društva 8. Odmah registrirati društvo kod Stanice javne sigurnosti. Za to se zadužuju tajnik i predsjednik.

9. Sazivati sastanke izabranih tijela prema potrebi l0. Iduću godišnju skupštinu pripremiti za jesen 1971. godine Pravila društva pročitao je Dragutin Feletar, a na njih nije data nikakva primjedba te su ona glasanjem prihvaćena. Pravila su priložena ovom zapisniku.

I na kraju, pod zadnjom točkom dnevnog reda, donijeta je odluka o visini članarine. Za članarinu bila su predložena dva iznosa i to 0,5, din. ps mjesečno 1 l,00 dinara. Većinom glasova prihvaćen je prijedlog da članarina bude l,00 dinar mjesečno po svakom članu.

Osim toga prihvaćeno je da znak “KK” bude utisnut na sva ostala Izdanja ovog društva, koja će biti štampana u narednom razdoblju.

Budući da nitko od prisutnih nije imao nikakvih pitanja, skupština je završena u 18,30 sati.

U Čakovcu, 08.10.1970.

Zapisničar: Nada Smrtić Ovjerovitelji zapisnika: Štefica Zanjko Đuro Jalšovec

18

Predsjednik: Drago Feletar

PRAVILA KULTURNO-PROSVJETNOG DRUŠTVA “ZRINSKI” ČAKOVEC KULTURNO - PROSVJETNO DRUŠTVO “ZRINSKI” ČAKOVEC, Istarska 16/11 Pravila Član 1.

Službeni naziv društva je: KULTURNO - PROSVJETNO DRUŠTVO “ZRINSKI” ČAKOVEC. Član 2.

Sjedište Društva je u Čakovcu, a područje djelovanja općina Čakovec (Međimurje). Član 3.

Društvo ima štambilj, koji je četvero oglas tog oblika, a na njemu piše: KULTURNO - PROSVJETNO DRUŠTVO “ZRINSKI” ČAKOVEC. Član 4.

Svrha Društva je širenje kulture. Cjelokupna aktivnost se odvija u duhu socijalističkog preobražaja našega kraja i postojećih zakonskih odredbi.

Ovaj cilj ostvarit će se putem specifičnih akcija članova Društva, kao što su književne večeri i predavanja, rad folklorne sekcije, tamburaškog orkestra, pjevačkog zbora, filatelističke grupe i izdavačku djelatnost. Član 5.

Osnovni oblici aktivnosti Društva su slijedeći: a. Organizacija književnih večeri i predavanja. Organizacija nastupa pjesnika, književnika i kulturnih radnika. Organizacija predavanja o vrednotama našega kraja i zemlje, kulturne teme i slično. b. Rad folklorne grupe, pjevačkog zbora i tamburaškog orkestra, članovi Društva angažirani u ovoj sekciji organizirat će, zavisno od materijalnih i kadrovskih mogućnosti, što više javnih nastupa, te tako čuvati i gajiti bogatu narodnu ostavštinu kajkavskoga kraja. c. Najvažniji dio izdavačke djelatnosti je izdavanje “Kajkavskog kalendara”. Pored ovog izdanja izdavat će se prema potrebi i druge knjige i publikacije, čiji su autori i suradnici članovi Društva (na primjer, kajkavske pjesme, monografije umjetnika, povijesna publicistika, narodni običaji i slično).

19

d. Filatelistička sekcija će propagirati i gajiti filateliju i ostale sakupljačke hobije (numizmatika i slično). e. Prema potrebi mogu se osnivati i druge sekcije i pokretati ostali oblici: kulturno - prosvjetnog djelovanja članova Društva. Odluku o tome donosi Upravni odbor ili Skupština Društva, Član 6.

Društvo zastupa predsjednik, a u slučaju njegove spriječenosti zamjenik predsjednika ili tajnik. Član 7., Društvo ima svoj posebni račun kod SDK Čakovec. Potpisnici financijskih dokumenata (računa i drugo) su predsjednik, zamjenik predsjednika i tajnik Društva. Upravni odbor može prema potrebi odrediti i druge potpisnike. Član 8. Članovi društva mogu biti svi građani SFRJ stariji od 16 godina, koji imaju sklonosti za rad u sekcijama Društva. Član 9. Članstvo u Društvu je: a. Redovno b. Podupirajuće c. Počasno Član 10.

Prilikom pristupa u članstvo budući član podnosi tajniku Društva potrebne podatke (pismeno ili usmeno). Odluku o njegovom prijemu donosi Upravni odbor Društva. Član 11.

Redovni članovi Društva su osobe koje zadovoljavaju uvjete ovih Pravila i aktivno rade u jednoj od sekcija Društva. Član 12.

Podupirajući članovi su osobe koje redovno plaćaju članarinu i simpatiziraju djelatnost Društva. Njegov rad potpomažu savjetima i financijskim prilozima.

20

Član 13.

Počasne članove bira Skupština Društva, a to mogu biti osobe koje imaju osobite zasluge za rad i razvitak Društva, ili su kojim drugim načinom zavrijedile da postanu počasni članovi Društva. Član 14.

Samo redovni članovi imaju aktivno pravo glasa. Član 15.

Prava redovnih članova su slijedeća: a. Da razvijaju aktivnost u okviru Društva b. Da biraju i budu birani u organe Društva c. Da sudjeluju u radu organa Društva d. Da aktivno sudjeluju u provođenju akcija Društva e. Da u radu koriste imovinu Društva f. Da stavljaju prijedloge i primjedbe na rad Društva i njegovih organa Član 16.

Dužnosti redovnih i podupirajućih članova su slijedeća: a. Da izvršavaju odluke organa upravljanja Društva b. Da savjesno rukuju imovinom Društva c. Da svojim radom ne narušavaju ugled Društva d. Da savjesno i predano rade na širenju kulture i narodnih tradicija e. Da čuvaju i štite interese Društva f. Da redovito plaćaju članarinu g. Da se u svemu pridržavaju odredaba ovih Pravila Član 17. Članstvo u Društvu u prestaje: a. Ako sam član istupi iz Društva samovoljno b. Ako ne plati članarinu jednu godinu neprekidno c. Ako ga isključi- Upravni odbor ili Skupština d. Smrću e. Prestankom rada Društva Član 18.

Svaki član može istupiti iz Društva po vlastitoj volji, ali prethodno treba namiriti sve svoje materijalne obaveze prema Društvu, ukoliko one postoje. Prestanak članstva računa se od dana predaje istupnice tajniku Društva, odnosno od dana podmirenja materijalnih obaveza ukoliko one postoje.

21

Član 19.

Upravni odbor ili Skupština mogu isključiti iz članstva Društva onoga člana koji ne ispunjava preuzete obaveze, koji radi protiv interesa Društva, koji djeluje u suprotnosti s postavkama ovih Pravila, i koji neprekidno jednu godinu ne plati članarinu.

Protiv odluke o isključenju, isključeni član ima pravo žalbe Skupštini Društva u roku od 30 dana od primitka odluke, Član 20.

Društvo ima slijedeće organe upravljanja: a. Skupština b. Upravni odbor c. Nadzorni odbor d. Odbor kulturno-prosvjetne sekcije e. Odbor izdavačke sekcije f. Odbora filatelističke sekcije Član 21.

Skupština je najviši organ Društva, a sačinjavaju je svi redovni članovi.

Skupština može biti redovna i izvanredna. Redovna skupština održava se svake godine u jesen. Svake druge godine skupština je izborna. Izvanredna skupština sastaje se prema potrebi.

Redovnu skupštinu saziva Upravni odbor, a izvanrednu saziva predsjednik na zahtjev Upravnog odbora, Nadzornog odbora ili jedne trećine redovnih članova. Skupština se saziva najmanje sedam dana unaprijed. Član 22.

Za donošenje pravovaljanih zaključaka, Skupštini treba prisustvovati barem polovica redovnih članova Društva. U slučaju ako ne bude prisutna polovica članova, na njihov dolazak se čeka jedan sat od vremena saziva, a ako ni tada ne bude dovoljna većina, onda se održava sjednica Skupštine koja donosi pravovaljan je zaključke. Član 23.

Skupština Društva osobito je odgovorna: a. Donosi Pravila Društva, kao i njezine izmjene i dopune b. Bira predsjednika, njegovog zamjenika, tajnika, blagajnika, te članove Upravnog odbora, nadzornog odbora i odbora sekcija. c. Utvrđjuje program rada Društva d. Odlučuje o visini članarine e. Raspravlja i odlučuje o izvještajima predsjednika., Upravnog i nadzor22

nog odbora, i blagajnika. f. Donosi odluke o žalbama članova g. Donosi odluku o raspuštanju Društva Član 24.

Upravni odbor ima najmanje sedam članova. Predsjednik Društva je ujedno i predsjednik Upravnog odbora. Upravni odbor se bira na dvije godine. Član 25.

Upravni odbor je osobito nadležan: a. Da izvršava zaključke Skupštine b. Da upravlja radom između dviju skupština c. Da donosi, odluke o primanju članova d. Da odlučuje o dodjeli nagrada i priznanja članovima, kao i drugim zaslužnim osobama e. Da donosi odluke o isključenju iz članstva f. Da priprema i saziva Skupštinu g. Da koordinira rad odbora sekcija h. Da rukovodi i provodi ostale tekuće poslove Društva Član 26.

Sjednice Upravnog odbora saziva predsjednik Društva, a u slučaju njegove spriječenosti zamjenik predsjednika.

Sjednice Upravnog odbora sazivaju se prema potrebi. Odluke se donose većinom prisutnih članova, a za pravovaljane odluke je potrebno prisustvo preko polovice članova Upravnog odbora. Član 27.

Predsjednik Društva dužan je sazvati sastanak Upravnog odbora, ako to zatraži najmanje jedna trećina članova Upravnog odbora, ili nadzorni odbor, ili odbor koje od sekcija Društva. Član 28.

Predsjednik Društva izvršava osobito slijedeće obaveze: a. Zastupa Društvo pred organima vlasti, pred trećim osobama (pravnim ili fizičkim) u svim poslovima Društva b. Izvršava i provodi u djelo odluke Upravnog odbora c. Saziva sjednice Upravnog odbora d. Potpisuje akte udruženja uključujući i novčane dokumente. Društvo može prema potrebi predstavljati zamjenik predsjednika ili tajnik.

23

Član 29.

Nadzorni odbor Društva sastoji se najmanje od tri člana, od kojih je jedan predsjednik. Mandat članova Nadzornog odbora traje dvije godine. Član 30.

Nadzorni odbor obavlja nadzor nad financijskim poslovanjem i osnovnim sredstvima Društva. 0 tome izvještava povremeno Upravni odbor, a jednom godišnje i Skupštinu Društva. Član 31.

Odbori pojedinih sekcija (kulturno - prosvjetne, izdavačke i filatelistčke) sačinjava najmanje po pet članova, a prema potrebi i više (neparan broj). Član 32.

Odbori, sekcija djeluju samostalno i odgovorno. Za svoj rad odgovaraju Upravnom odboru i Skupštini Društva, Mandat članova odbora traje dvije godine. Svaki odbor bira svojeg predsjednika. Mandat predsjednika odbora kulturno - prosvjetne djelatnosti i filatelističke sekcije traje dvije, a izdavačke sekcije, zbog specifičnosti i odgovornosti posla, četiri godine. Članovi odbora pojedine sekcije samostalno donose program rala sekcije, koji je u skladu s programom rada Društva kao cjeline. Članovi odbora sekcija realiziraju taj program i materijalno odgovaraju za financijsko poslovanje sekcije. Član 33.

Svi članovi organa Društva i rukovodioci mogu nekoliko puta biti birani na određenu funkciju uzastopce.

Jedan član Društva može istovremeno obavljati više funkcija u Društvu. Član 34.

Materijalni (financijski) prihodi Društva su slijedeći: a. Članarina, čiju visinu određuje Skupština Društva b. Ulaznina od priredbi, predavanja, javnih nastupa, književnih, večeri i drugih, javnih priredbi, koje će organizirati Društvo c. Od prala je “Kajkavskog kalendara” i drugih izdanja d. Prikupljanjem ekonomske propagande za “Kajkavski kalendar”, druga izdanja, plakate i druge tiskane stvari, koje će izdavati Društvo u svojoj aktivnosti e. Dotacije općinskih foruma, ustanova, poduzeća i ostalih institucija / Dobrovoljni prilozi članova, organizacija, poduzeća i pojedinaca g. Ostali prihodi 24

Član 35.

Blagajničko poslovanje uredno vodi blagajnik. Poslovanje financijsko svake sekcije vodi se na posebnoj kartici. Odbori sekcija samostalno planiraju, ostvaruju, raspored ju ju i troše financijska sredstva, Za svoje materijalno poslovanje snose i materijalne konzekvence, Član 36.

Cjelokupno financijsko poslovanje odvija se preko računa Društva kod SDK Čakovec, a u duhu važećih propisa i zakona. Član 37.

Društvo prestaje s radom: a. Temeljem zakonskih propisa b. Ako to odluči Skupština (redovna ili izvanredna) Društva Član 38.

Vrijednost imovine Društva u slučaju prestanka rada, nakon podmirenja svih obaveza Društva, pripada onome kome to odluči zadnja sjednica Skupštine. Član 39.

Ukoliko prilikom prestanka rada Društva postoje kakve materijalne obaveze Društva, koje se ne mogu podmiriti prodajom postojeće imovine Društva, solidarno ih snose svi članovi Društva. Član 40.

Ova Pravila jednoglasno su prihvaćena na osnivačkoj sjednici Skupštine Društva, koja je održana 8. listopada 1970. godine u Čakovcu.

U Čakovcu, 15. listopada 1970. godine Predsjednik Društva: Drago Feletar, prof.

Tajnik Društva: Nada Smrtić

25

SOCIJALISTIČKA REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINA ČAKOVEC STANICA JAVNE SIGURNOSTI Broj: Up.I°-05/1-536/1-1970. Čakovec, 4.XI 1970. godine Potvrđuje se od strane ove Stanice, da su prednja Pravila Kulturno - prosvjetnog društva “Zrinski” Čakovec u skladu sa članom 8. Osnovnog zakona o udruženjima građana.

Načelnik: Franjo Jezernik

KULTURNO-PROSVJETNO DRUŠTVO “ZRINSKI” ČAKOVEC, Istarska 16/11 Broj 1/70 STANICI JAVNE SIGURNOSTI Čakovec Molimo Vas da naše udruženje, Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” Čakovec, upišete u registar udruženja kod Vaše Stanice javne sigurnosti.

Udruženje osnivamo s namjerom da pridonesemo kulturnom prosvjećivaju stanovništva, što je detaljnije obrazloženo u Pravilima Društva.

Molimo Vas da potvrdite naša pravila, te da nas o upisu u registar pismeno obavijestite, kako bismo mogli kod SDK Čakovec otvoriti račun Društva.

Na svemu se unaprijed zahvaljujemo.

Ovoj molbi prilažemo: pravila, zapisnik s osnivačke skupštine, popis članova upravnog i nadzornog odbora Primite drugarske pozdrave.

Tajnik: Nada Smrtić

26

Predsjednik: Drago Feletar,prof.

POTPISI OSNIVAČA 1. Haramija Ivan, Prelog, I. L. Ribara 38 2. Zanjko Štefica, Čakovec, A. Habuša 37 3. Smrtić Nada, Čakovec, O. Keršovanija 4/VII 4. Fišer Ernest, Čakovec, Istarska 16/II 5.Jalšovec Đuro, Čakovec, M. Oreškovića 9 6. Žišković Ivica, Čakovec, V. Nazora 1 7. Kuserbanj Stjepan, Čakovec, Štrosmajerova 70 8. Jembrih Ivica, Čakovec, Istarska 17 9. Kancijan Stanko, Čakovec, Želj. Stanica 10. Novak Marija, Kotoriba, Murska 2 11. Martin Lukavečki, Lukavec 7, Žir Zrinski 12. Drago Feletar, Kotoriba, Murska 2

SOCIJALISTIČKA REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINA ČAKOVEC STANICA JAVNE SIGURNOSTI Broj: Up.I°-05/1-536/1-1970. Čakovec, 4.XI 1970. godine.

PREDMET: Registracija društva VEZA: vaš dopis broj 1/70.

U prilogu dostavljamo vam rješenje o registraciji i dva primjerka pravila vašeg društva ovjerenih od ove Stanice. Ujedno vam pozivamo da nas u buduće redovito izvještavate o promjenama u vašem društvu, te da nam dostavljate zapisnik i ostale materijale sa godišnje i izvanrednih skupština.

Prilog: 3 Načelnik: Franjo Jezernik

27

KULTURNO - PROSVJETNO DRUŠTVO “ZRINSKI” ČAKOVEC SOCIJALISTIČKA REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINA ČAKOVEC STANICA JAVNE SIGURNOSTI Broj: Up.I°-05/l-536/1-1970. Čakovec, 4.XI 1970. godine.

Stanica javne sigurnosti općine Čakovec, rješavajući molbu zahtjev Kulturno - prosvjetnog društva “Zrinski” Čakovec, kojim traže upis u Registar udruženja građana, donosi na temelju člana 12. Osnovnog zakona o udruženjima građana i člana 5. Zakona o udruženjima građana, slijedeće RJEŠENJE 1. Određuje se upis u Registar udruženja građana, koji se vođi kod ove Stanice i upisuje se pod rednim brojem 158 Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” Čakovec, sa sjedištem u Čakovcu i djelovanjem na području općine Čakovec.

2. Danom upisa u Registar udruženja građana Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” Čakovec, u smislu člana 9. Osnovnog zakona o udruženjima građana, stiče svojstvo pravne osobe i može početi sa radom.

OBRAZLOŽENJE Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” Čakovec izvjestio je ovu Stanicu o osnivanju Društva i stavio zahtjev za upis u Registar udruženja građana. U izvještaju se navodi da je dana 8.X 1970. godine u Čakovcu održana osnivačka skupština Društva, kojom prilikom su prihvaćena pravila Društva, pa moli da se izvrši upis Društva u Registar i ovjere priložena pravila.

Ova Stanica uvidom u izvještaj o osnivanju, zapisnik sa osnivačke skupštine i pravila Društva, te druge spise, koji se odnose na ovaj predmet, utvrdila je, da je Društvo osnovano i da su njegova pravila, koja su na toj skupštini prihvaćena, u skladu sa članom 8. Osnovnog zakona o udruženjima građana, pa je stoga riješeno kao u dispozitivu.

Protiv ovog rješenja može se uložiti žalba u roku od 15 dana po prijemu rjesenja Republičkom sekretarijatu za unutrašnje poslove SRH Zagreb. Žalba se podnosi pismeno putem ove Stanice, ili izravno, a može i usmeno na zapisnik kod ove Stanice, a taksira se sa 5.- dinara administrativne takse po tbr. 2. Zakona o republičkim administrativnim taksma.

Taksa po tbr. 1 i 3. Odluke o općinskim administrativnim taksama naplaćena je i poništena na molbi.

NAČELNIK: Franjo Jezernik

28

ZAPISNIK sa sjednice odbora za izdavačku djelatnost KPD “ZRINSKI” održane u Koprivnici 6. XI 1970. godine s početkom u 17 sati.

Prisutni: Dragutin Feletar, Fišer Ernest, Đurić Tomislav, Jovo Rojčević, Vladimir Kostjuk i Nada Smrtić Zapisničar: Anica Fišer Predsjednik KPD “ Zrinski “ drug Feletar Drago otvara sjednicu, pozdravlja sve prisutne i predlaže slijedeći Dnevni red: 1. Izbor urednika za izdavačku djelatnost 2. Ocjena “Kajkavskog kalendara za 1970. godinu” 3. Distribucija i propaganda 4. Razno Dnevni red je prihvaćen i prelazi se na prvu točku.

Drug Feletar upoznaje prisutne,da prema novom Pravilniku društva treba birati urednike za izdavačku djelatnost. Prema prijedlozima i na osnovu glasanja izabrani su: a) za izdavačku djelatnost – urednik (glavni i odgovorni) Drago Feletar b) za književnu biblioteku – urednik Ernest Fišer c) za povijesnu – publicističku bibilioteku – urednici Jovo Rojčević, Tomislav Đurić i Drago Feletar Poslije toga prešlo se na ocjenu “Kajkavskog kalendara za 1970.” i to : suradnicima za objavljene materijale u kalendaru ,te članovima uredništva za obavljeni posao za kalendar.

Suradnicima je određen honorar pojedinačno za svaki napis ili obavljenu fotografiju zavisno o dužini ili kvaliteti napisa.

Ocjene materijala nalaze se u jednom primjerku kalendara. Kod ocjenjivanja vodilo se računa o tome da jedna kartica materijala vrijedi od 30. – do 50. – dinara. Fotografija su ocijenjene po 30.- dinara komad. U kalendaru su upisani neto iznosi honorara, a isplaćivat će se kao autorski honorari.

Za članove uredništva također se ocjenjivalo pojedinačno. Određeni su honorari, te dnevnice i putni troškovi za službena putovanja objavljena u toku 1970. godine, a koja su vezana za kalendar.

29

Priznati putni računi za putovanja u 1970. su: 1. Za Jovu Rojčevića - Koprivnica – Čakovec i natrag = 1 dnevnica ( 80. – dinara ) + putni troškovi 1. – dinar po pređenom kilometru valastitim automobilom 2. Ernesta Fišera - Čakovec - Koprivnica = 1 dnevnica i putni trošak po prijeđenom kilometru – sastanak KK 71 - Čakovec - Zagreb i natrag = 1 dnevnica – lagan za kk 71 - za prijevoz kalendara po Međimurju = 65 kilometara po 1. d. i pola dnevnice + DNEVNICA 3. Tomislava Đurića - Čakovec- Koprivnica i natrag = 1 dnevnica i putni trošak po kilometru - Varaždin – Karlovac = 1 dnevnica - Varaždin – Krapina = 1 dnevnica - Varaždin – Zagreb = 1 dnevnica i putni trošak po prijeđenom kilometru vlastitom automobilom 4. Dragutina Feletara - Čakovec – Karlovac = 1 dnevnica i putni trošak po km 16.6.

- Čakovec – Krapina = 1 dnevnica i putni trošak po km 14.7.

- Čakovec – Zagreb = 1 dnevnica i putni trošak po km 27.6.

- Čakovec – Hlebine = 1 dnevnica i putni trošak po km 12.7.

- Čakovec – Koprivnica = 1 dnevnica i putni trošak po km 19.10 - Čakovec – Krapina = 1 dnevnica - 1. 11.

Honorari članovima uredništva kalendara određeni su prema uloženom radu oko stvaranja kalendara i to pojedinačno kako slijedi: 1. Drugarici Nadi Smrtić – za obnavljanje poslova - financijskih i administrativnih – akontacija od 500. – dinara 2. Drugu Feletar Dragutinu : - za učestvovanje u radu izdav. odbora 400 - za uređivanje kalendara 1.000 - za prikupljanje materijala 800 - za organizaciju – prije i poslije tiskanja 2.400 - prelom 800 Ukupno 5.400 3. Ernestu Fišeru : - za učestvovanje u radu izdav. odbora 400. - prelom 600. - za lekturu 700.- za korekturu 500.- za uređivanje poezije 200.30

Ukupno

2.400. -

Ukupno

400. 300. 700. -

4. Jovi Rojčeviću : - za učestvovanje u radu izdav. odbora - za organizaciju 5. Đuri Jalšovcu : - za učestvovanje u radu izdav. odbora

400. -

6. Drugu Česi Vinku : - za organizaciju

300. -

7. Zlatko Jakovac : - za organizaciju

200. -

8. Tomislavu Đuriću : - za učestvovanje u radu izdav. odbora - za organizaciju Ukupno 9. Stjepanu Juriću : - za organizaciju

400. 1.000. 1.400. 300. -

Pod 3. točkom dnevnog reda drug D. Feletar upoznao je prisutne o propagandi za “KK 70”, kao i distribuciji koja je upravo u toku, te se o tome nije posebno raspravljalo. I na kraju dogovoreno je za sastanak društva u Varaždinu, na kojem će se dati ocjena kalendara za 1970., zatim koncepcija za 1971. godina, te pročitati nova Pravila društva. Dogovoreno je da sastanak vodi drug Tomislav Đurić, ocijenu i mišljenje o kalendaru 1970. iznjet će drug Jovo Rojčević, a koncepciju za 1971. godinu drug Drago Feletar.

Na sastanak društva biti će pozvani, osim članova i suradnici u kalendaru za 1971. godinu. Osim toga donijet je zaključak da se kod obračuna putnim računa za naknadu za dnevnicu prizna iznos 80. – dinara, a kod obračuna naknade za prijevoz 1. – dinara po prijeđenom km.

Na prijedlog drugarice Smrtić donjet je zaključak da se otpiše iznos 2.000. dinara za obračun “Sjemena” iz Sesvete, koji iznos oni ne priznaju, a odnosi se na objavljenu reklamu u kalendaru 1970.

Sastanak je zaključen u 20 sati.

U Čakovcu, 16. 11. 1970.

Zapisničar: Nada Smrtić

Predsjednik KPD-a: Drago Feletar

31

Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” ČAKOVEC Ulica maršala Tita 4/I, Čakovec, 12. veljače 1971.

SAZIV SJEDNICE PROŠIRENOG UPRAVNOG ODBORA Uljudno Vas pozivamo na treću sjednicu Upravnog ODBORA u proširenom sastavu, koja će se održati u srijedu 24. veljače, u 16 sati. u prostorijama Društva, Ulica maršala Tita 4/I (Udruženje samostalnih zanatlija).

Dnevni red: 1. Karavana putovima Zrinskih i Frankopana a) Informacija o pripremama b) Sklapanje ugovora s “Generalturistom” c) Organizacija priredbi i konferencije za štampu d) Ostala organizaciona pitanja 2. Izdavačka djelatnost a) Informacija o izdavanju zbirki i knjiga b) Plan financija i distribucije c) Književne večeri d) Ostala organizaciona pitanja 3. Razno a) Informacija o “Kajkavskom kalendaru 71” b) Organizaciona pitanja Molimo Vas da se sjednici odazovete na vrijeme i unaprijed Vam zahvaljujemo .

Predsjednik: Drago Feletar , prof

32

ZAPISNIK SA SJEDNICE PROŠIRENOG UPRAVNOG ODBORA KULTURNO PROSVJETNOG DRUŠTVA “ZRINSKI” ČAKOVEC, ODRŽANE 24. VELJAČE 1971. GODINE U 16 SATI U PROSTORIJAMA DRUŠTVA PRISUTNI: IVICA ČIČIN, JOSIP KOSTJUK, TOMISLAV ĐURIĆ, ERNEST FIŠER, STANKO KANCIJAN, DRAGUTIN FELETAR I LADISLAV RADEK. DNEVNI RED: 1. KARAVANA PUTOVIMA ZRINSKIH I FRANKOPANA a) Informacija o pripremama b) Sklapanje ugovora s “Generalturistom” c) Ostala organizaciona pitanja 2. izdavačka djelatnost a) Informacija i izdavanju zbirki i knjiga b) Plan financija i distribucija c) Književne večeri d) Ostala orgizaciona pitanja 3. RAZNO a) Informacija o “Kajkavskom kalendaru 71” b) Organizaciona pitanja AD 1 DRAGUTIN FELETAR: Knjiga “Navek on živi ki zgine pošteno”, već se nalazi u prodaji, a isto tako ovih dana izači će iz štampe prospekt o “Karavani putovima Zrinskih i Frankopana”; Pa se prema tome vidi, da su pripreme već krenule. Pokrovielj ove velike akcije bit će “Večernji list” iz Zagreba.

Osim toga sav propagandni materijal i knjiga bit će štampani besplatno,te će tako biti doprinos ŠIZ-a “Zrinski”, ovoj proslavi. Prema izvršenom predračunu svi će troškovi biti pokriveni i još će društvu ostati oko 3 milijuna dobitka. U razgovoru sa Stjepanom Makovcem, rukovodiocem poslovnice “Generalturista“ u Čakovcu (koja je pružila najbolje prihvatljive uvjete za osiguranje hrane i smještaja učenika “Karavane putevima Zrinskih i Frankopana”) donijeta je definitivna odluka i sklopljen konačan ugovor.

TROŠKOVE I RIZIK VEZAN UZ KARAVANU, ZAJEDNIČKI SNOSE DRUŠTVO I POSLOVNICA “GENERALTURISTA”, ALI ISTOVREMENO JEDAN PREMA DRUGOME NEMAJU NIKAKAVIH OBVEZA. 33

Prisutni članovi složili su se: s obvezama koje na pojedince padaju u vezi organizacije Karavane: ERNEST FIŠER: Organizirati susrete s Hrvatima u Bečkom novom mjestu i u Mađarskoj. Prilikom dolaska Karavane u Čakovec, ugovoriti nastup “Željezničke glazbe “. U toku mjeseca travnja obilazit će se trasa “Karavane”, te se drug Fišer zadužuje da s drugom Feletarom obiđe Mađarsku.

DRAGUTIN FELETAR: Organizirati sve pripreme za doček u Ozlju i Sigetvaru. Ozalj s drugom Đurićem, a u Mađarskoj s drugom Fišerom. Te sve pripreme u Čakovcu.

TOMISLAV ĐURIĆ I TOMISLAV JAGAČIĆ: Izvršiti sve pripreme za doček “ Karavane “ u Varaždinu te posjetiti Austriju i ugovoriti dočeke.

IVICA JEMBRIH: Zadužuju se za recitale posvećene “Zrinskima i Frankopanima”. Za početak svibnja predviđa se konferecija za štampa koja će se održati u Zagrebu i to u organizaciji pokrovitelja, “Večernjeg lista”.

DRAGUTIN FELETAR: budući da je ova godina, godina 300. obljetnice pogubljenja Zrinskih i Frankopana, čije i ime nosi naše društvo, apeliram na sve 4 članove da prisutvuju svim manifestacijama, pripremljenim u njihovu čast.

Ad 2 a) Za petnaestak dana iz tiska će izaći zbirke pjesama kajkavskih pjesnika: Stjepana Bencea, Andrije Turkovića , Ivica Jembriha, Stanka Kancijana i Dragutina Feletara. Osim toga u toku će ove godine, izači iz tiska: “ monografija o Legradu “, “Stari gradovi i dvorci” i knjiga Martina Hegedušića. b) Planirani prihodi iznose 24, rashodi 20 i dobitak 4 milijuna dinara, na knjigama.

Ujedno je prihvaćen i prijedlog da se zbirke pet kajkavskih pjesnika pošalju poštom, time da se prikupe adrese ljudi za koje se predpostavlja da će te knjige kupiti, zatim da im se pošalje pismo i na kraju knjige – pouzećem. c) Nakon izlazaka iz tiska pet zbirki pjesma kajkavskih pjesnika, održat će se književne večeri i to u : VARAŽDINU, ČAKOVCU, KOPRIVNICI I KRIŽEVCIMA. Nakon ovih obimnih programa u toku ožujka i travnja, za kraj travnja i početak svibnja planira se tiskanje “Feferon”.

Ad 3 U toku ovog mjeseca organizirani su nastupi članova “Seljačke sloge” iz Preloga u pojedinim Međimuskim mjestima , a društvo si u zadatak stavlja još slijedeće: 1. OSNIVANJE MUZEJA U LEGRADU, 34

2. POSJET ZRINU – 30 . 4 . 71. – 300 godišnjica pogubljenja Zrinskih, 3. UPLATITI ČLANARINU ZA 1971. GODINU, MJESEČNO 100 STARIH DINARA, 4. DRUŠTVO PRIHVAĆA SURANJU S NOVOOSNOVANIM DRUŠTVOM “PETAR ZRINSKI” U VRBOVCU, 5. ZAPOČETI S AKCIJOM PRIKUPLJANJA MATERIJALA ZA “KAJKAVSKI KALENDAR 1972”, U UŽEM SASTAVU OSTAJU: DRAGUTIN FELETAR, ERNEST FIŠER, TOMISLAV ĐURIĆ I JOVO ROJČEVIĆ 6. DOBITAK OD “ KAKA 71 “ , 2.000.000, koja se sredstva ulažu kao početna za tisak zbirki kajkavskih pjesnika.

Na kraju sastanaka svi su se članovi jednoglasno složili DA SE DRUGARICA ŠTEFICA ZANJKO PRIMI ZA HONORARNOG ADMINISTRATORA ZA POSLOVE OD 1.1. DO 31.3. 1971. godine za KOJE ĆE RAZDOBLJE PRIMITI HONORAR OD 40.000 STARIH DINARA. Sastanak je završen u 18 sati.

ZAPISNIČAR: ŠTEFICA ZANJKO

PREDSJEDNIK: prof. DRAGUTIN FELETAR

35

ZAPISNIK sa sjednice Upravnog odbora KULTURNO PROSVJETNOG DRUŠTVA “ZRINSKI” IZ ČAKOVCA, 1. TRAVNJA 1971., S POČETKOM u 17 sati, u prostorijama Društva.

Prisutni : Drago Feletar, Ernest Fišer, Tomislav Đurić, Stanko Kancijan, Ivica Jembrih i Đuro Jalšovec.

Dnevni red: 1. PROBLEMI DRUŠTVA U VEZI NAPISA U LISTU “MEĐIMURJE” 2. SAZIV IZVANREDNE SKUPŠTINE DRUŠTVA I 3. OSTALA PITANJA Ad 1 DRAGUTIN FELETAR: OVIM POLEMIKAMA o našem radu i o vrijednosti posla ja sam već pomalo umoran, a istovremeno svjestan koliko nas još u toku ove godine očekuje posla za koji nam je potreban mir i staloženost, pa sam stoga za to da se PREKINU SVE POLEMIKE s naše strane.

ERNEST FIŠER: Iako smo već ranije odlučili da prekidamo polemike, ipak smatram da bismo na posljednji napis u listu “Međimurje” trebali poslati odgovor i objašnjenja.

STANKO KANCIJAN: Možda su nas građani krivo shvatili pa bismo ih jednim mirnim tonom mogli obavijestiti da mi članovi tog društva nemamo namjere nikoga izolirati i da primamo svaku suradnju.

GLASANJEM, članovi upravnog odbora društva, donijeli su odluku da se listu “Međimurje” pošalje dopis u ime ovog odbora, u kojem se mirnim tonom objašnjava rad ovog društva. Sastavljanje tog pisma uredništvu, članovi upravnog odbora povjerili su Tomislavu Đuriću i Ernestu Fišeru.

Ad 2 DRAGUTIN FELETAR: Prilično ambiciozan i realan plan društva za ovu godinu nameće potrebu za profesionalcima, jer bi se u protivnom moglo dogoditi da se knjige ovih dana izašle iz štampe gomilaju, a o financijskom stanju društva da se i ne govori. S ovom konstatacijom svi prisutni članovi Upravnog odbora su se složili i donijeli jednoglasnu odluku da se 18. travnja s početkom u 9 sati i 30 minuta sazove Izvanredna godišnja skupština društva, za koju se predlaže slijedeći 36

DNEVNI RED: 1. Osvrt na dosadašnji rad društva, 2. Budućnost društva (izdavačka djelatnost) 3. Razriješnica dosadašnjeg i izbor novog rukovodstva i 4. Razno Sastanak je završen u 18 i 30.

Zapisničar: Štefica Zanjko

Predsjednik: Dragutin Feletar

Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” ČAKOVEC Ulica maršala Tita 4/I U Čakovecu, 8. travnja 1971.

SAZIV SJEDNICE UPRAVNOG ODBORA Pozivamo Vas na redovnu sjednicu Upravnog odbora, koja će se održati u ponedjeljak 12. travnja 1971, točno u 16 sati poslije podne u prostorijama Društva u Čakovcu, Ulica maršala Tita 4/I .

Predlaže se slijedeći dnevni red : 1. Pripreme za izvanrednu skupštinu Društva 2. Rasprava i prihvat Pravilnika o utvrdjivanju dohotka i Pravilnika o raspodjeli osobnih dohodaka Društva 3. Kadrovska pitanja 4. Ostala pitanja a. Izdavačka djelatnost b. Pred proslavu 300. obljetnice Urote Zrinsko-frankopanske c. Organizacioni problemi Molimo Vas da se na sjednicu odazovete točno u zakazano vrijeme.

Predsjednik: Drago Feletar, prof .

37

ZAPISNIK sa sjednice Upravnog odbora KULTURNO PROSVJETNOG DRUŠTVA “ZRINSKI” održane u ponedjeljak 12. travnja 1971. god. početkom u 16 sati, u prostorijama Društva u Ulici maršala Tita 4/I u Čakovcu.

Prisutni: Dragutin Feletar, Ernest Fišer, Tomislav Đurić, Đuro Jalšovec i Ivica Jembrih.

Zapisničar: Anica Fišer Predsjednik KPD “Zrinski” drug Drago Feletar otvara sjednicu i pozdravlja sve prisutne i predlaže slijedeći Dnevni red: 1. Pripreme za izvanrednu skupštinu Društva 2. Rasprava i prihvat Pravilnika o utvrđivanju dohotka i Pravilnika o raspodijeli odobnih dohodaka Društva 3. Kadrovska pitanja 4. Ostala pitanja a. Izdavačka djelatnost b. Pred proslava 300. obljetnice Urote Zrinsko-frankopanske c. Organizacioni problemi Dnevni red je prihvaćen i prelazi se na prvu točku. Drug Feletar upoznaje prisutne sa prijedlozima za nove članove Upravnog odbora, te biranje novog predsjednika i podpredsjenika Društva. Za predsjednika Upravnog odbora predlaže Alojza Srpaka, a za članove, Ivica Jembrih, Tomica Đurić, Drago Feletar, Ernest Fišer, Đuro Jalšovec, Stanko Kancijan.

Zatim predlaže za Odbor prosvjetne sekcije: - predsjednik: Alojz Srpak - članove: Marija Novak, Štefica Zanjko, Drago Feletar i Tomica Đurić Odbor sekcije za izdavačku djelatnost: - predsjednik: Drago Feletar - članovi: T. Đurić, J. Rojčević, E. Fišer i Đ. Jalšovec Odbor za filateliju ostaje isti Nadzorni odbor: - Stjepan Bence, Slavko Jagačić, Tomislav Stunić 38

Za novog Predsjednika Društva predlaže se Tomislav Đurić, a za podpredsjednika odnosno zamjenika Ivica Jembrih.

Pod 2. točkom dnevnog reda raspravljalo se o Pravolniku o utvrđivanju dohodaka. Prijedlog pravilnika je u cijelosti prihvaćen, osim što se poslije završnog računa za 1971. godinu mijenja odnos fondova i dohodaka.

Treća točka dnevnog reda odnosila se na Kadrovska pitanja tj. raspisivanje natječaja za poslovnog tajnika i urednika biblioteke. Natječaj je objavljen u “Varaždinskim vijestima” Pod 4. točkom govorilo se o Izdavačkoj djelatnosti. Dogovoreno je da se odlaže štampanje Knjige Stari gradovi i dvorci, a da se ove godine štampa Monografija Legrada i Feferon. Povodom 300. obljetnice Urote Zrinskofrankopanske bilo je dogovarano za “Karavanu Zrinskih” u devetom mjesecu ove godine.

Pod ostalim pitanjima drugarice Smrtić Nada razriješena je prava potpisa u banci i opunomoćena drugarica Fišer Anica.

Sastanak je zaključen u 19 sati.

U Čakovcu, 13. travnja 1971. god.

Zapisničar: Anica Fišer

Predsjednik KPD “Zrinski” Drago Feletar

ZAPISNIK sa izvanredne skupštine Kulturno – prosvjetnog društva “Zrinski” Čakovec, održane u 18. 4. 1971. godine u 10 sati u prostorijama Društva u Ulici maršala Tita 4/I. Prisutno: 81 članova Društva.

Zapisničar: Anica Fišer Predsjednik Društva Drago Feletar pozdravlja prisutne i predlaže radno predsjedništvo: Predsjednik Radnog predsjedništva - Stanko Kancijan 39

Članovi: Drago Feletar, Irena Kostjuk Stanko Kancijan predsjednik Radnog predsjedništva zahvaljuje se na dužnosti i predlaže sljedeći: Dnevni red: 1. Pripreme za izvanrednu skupštinu Društva.

2. Rasprava i prihvat Pravilnika o utvrđivanju dohotka i Pravilnika o raspodjeli osobnih dohodaka Društva 3. Kadrovska pitanja 4. Ostala pitanja a. Izdavačka djelatnost b. Pred proslavu 300. obljetnice Urote Zrinsko-frankopanske c. Organizacioni problemi AD 1 Izvještaj o dosadašnjem radu Kulturno-prosvjetnog društva “Zrinski” podnio je Drago Feletar, predsjednik Društva. (u prilogu originala zapisnika) Nakon izvještaja predsjednik Radnog predsjedništva otvara diskusiju.

Prvi za diskusiju javlja se STANKO KANCIJAN: Ne slaže su u potpunosti sa izlaganjem u izvještaju i smatra da xx uspjeh društva u tome što smo se svi okupili iz svih kajkavskih krajeva i što su rezultati vrlo pozitivni, i da ne podcjenjujemo svoj snage. Podržava prijedlog da Drago Feletar i Ernest Fišer počinju profesionalno raditi.

- JEMBRIH IVICA: Kritički se osvrnuo na polemiku u lokalnom listu “Međimurje” i smatra da to nesmije negativno djelovati na naš daljnji rad.

- SLAVKO JAGAČIĆ VARAŽDIN: Pozitivno ocjenjuje dosadašnji rad Društva i ustrajnost članova unatoč svim dosadašnjim negativnim gledištima u svim društveno – političkim organizacijama. Preporučuju što čvršću suradnju sa privrednim organizacijama i među stanovništvom. Daje podršku za otvaranje profesinalnih radnih mjesta jer smatra (citiram) ... ako želimo imati ogranke društva i mnogo članova to se ne može obavljati bez profesionalaca, jer se jedino može izdavati Kajkavski kalendar, ali afirmirati naš kraj nebi išlo dalje na bazi amaterizma. Nadalje (citiram): ... bez pomoći lokalnih sredstava informiranja i fondova mi ćemo se izolirati (a što ne želimo), treba ići u tu suradnju, jer ako nas baza podržava tada će i ostali (fondovi) na svojim sjednicama govoriti o Društvu a to je ujedno i podržavanje.

- KREŠIMIR FILIĆ, prof. VARAŽDIN: zahvaljuje se drugu Feletaru na 40

počasnom članu Kulturno – prosvjetnog društva “Zrinski” i nadovezuje diskusiju (citiram) Sigurno je da čovjek mora biti spreman na gromove i strijele, jer one ne udaraju u vrhove a ne u nizinu. Svi napadaji i intrige prema čovjeku koji kulturno radi nesmiju ga sputati već da ga stimuliraju i daju snagu za daljni rad. Kultura treba da da se širi na širem području, treba da pokrije čitav hrvatski narod. Treba ući u narod oduševiti ga i uspjesi će biti, povezati čitavo kajkavsko područje, da čovjek bude ne samo svjestan nego i ponosan da pripada našem narodu. Daje podrušku za profesionalizam i uvjerava da uspjesi neće izostati.

- PAJO KANIŽAJ, ZAGREB: Smatra da treba da budemo složni. Izdavačku djelatnost u jednom društvu kao u našem treba podržati, obzirom da je u kratkom roku izdano veći broj knjiga. Preporučuje suradnju sa Maticom hrvatskom na jednoj ravnopravnoj osnovi, ako i sa svim srodnim ustanovama. On se također izjasnio da je profeionalizam neophodan da bi se moglo dalje djelovati s a pozitivnim rezultatima. Također osuđuje napise u “Međimurju” koji nemaju nikakove osnove da polemizira.

- STJEPAN BENCE, ČAKOVEC: Gledajući zbivanja imamo pravo razmatrati i ostale činjenice. Treba vidjeti koliko je bilo ličnog, a koliko protiv društva. Možda Matica hrvatska uza toga ne stoji već nešto ličnog, pa zato treba odvojiti lićno od društva. Odjek našeg rada vidljiv je i u susjednoj Republici Sloveniji, jer će drug Borko pisati o zbirkama.

- TOMISLAV ĐURIĆ, VARAŽDIN: U određenim situacijama treba prijeći preko toga (misli na polemiku u “Međimurju”), ali treba i reagirati jer su htjeli sputati čovjeka koji je dao sve od sebe kao amater. Mi moramo biti oni koji će našu riječ afirmirati jer je upravo sada vrijeme ka se ne čuje o nama. Drug Đurić također smatra da bi naše društvo trebalo biti jedno od glavnih organizatora SABORA. Dao je i prijedlog da se sa skupštine uputi brzojav CK Hrvatske sa punom podrškom.

- MIRKO SVIBEN, ZLATAR: Pozdravlja skupštinu od strane Zlatara.

Iznosi neke stvari kako bi bilo dobro da se sprovede akcija za uređenje Staroga grada. Isto tako stoji na stanovištu da nebi trebalo prihvatiti ničije mecenstvo, već samo pomoć i savjet. U potpunosti se slaže da se profesionalno radi u Društvu. Izražio je želju nekih članova Društva Zlatara za učlanjivanje u naše Društvo, a isto tako i naših članova u njihovo.

- IVICA HERMAN, ČAKOVEC: Izrazio je želju da se Katerdra za muzički odgoj pripoji našem Društvu, jer za daljnje financiranje u Radničkom sveučilištu nije sigurno.

- ANTUN KOZINA. KRAPINA: Postoji suradnja ali je treba što više objediniti. Pod okriljem Društva treba i dalje djelovati jedinstveno i čvrsto krenuti naprijed. Apelira na Društvo da se ne dozvoli da se kajkavština 41

planira, već da se objedini kako bi se što bolje i uspješnije moglo djelovati. Časopis Hrvatsko Zagorje prihvaća suradnju i pomoć, kako bi došlo do objedinjenja kajkavstva i djelovanja jednog zajedničkog lista.

- ANDRIJA TURKOVIĆ, ĐURĐEVAC: Predlaže da se ide na otvaranja profesionalnih radnih mjesta. Pozdravlja prijedlog Zlatara za učlanjivanje i omasovljavanje članstva.

- ERNEST FIŠER, ČAKOVEC: Drug Fišer se osvrnuo na dosadašnju diskusiju u vezi napisa u “Međimurju” i zahvaljuje se članovim koji su oštro osudili napise koji su bili napisani protiv njega i druga Feletara. Smatra da su napisi bili pisani bez ikakova osnova i argumenata, tim više što su bili usmjereni ne samo protiv njih dvojice već i direktno protiv društva.

Ad 2 Drug Feletar iznio je krače izlaganje o Pravilniku o utvrđivanju dohodtka i Pravilnika o raspodjeli osobnih dohodaka Društva. Pravilnik je jednoglasno prihvaćen bez ikakovih nadopuna i izmjena Ad 3 Pod trećom točkom dnevnog reda razriješeno staro i oformljeno xx novo rukovodstvo: TOMISLAV ĐURIĆ IVICA JEMBRIH

- predsjednik Društva - zamjenik predsjednika Društva

UPRAVNI ODBOR TOMISLAV ĐURIĆ DRAGUTIN FELETAR ERNEST FIŠER ALOJZ SRPAK ĐURO JALŠOVEC STANKO KANCIJAN ANTUN KOZINA IVICA ČIČIN

- predsjednik Upravnog odbora - tajnik - član - član - član - član - član - član

NADZORNI ODBOR STJEPAN BENCE SLAVKO JAGAČIĆ TOMISLAV STUNIĆ

- predsjednik - član - član

ODBOR ZA KULTURNO-PROSVJETNE SEKCIJE ALOJZ SRPAK - predsjednik 42

DRAGICA SRPAK MARIJA NOVAK JOSIP LUKŠA DRAGUTIN FELETAR TOMISLAV ĐURIĆ ŠTEFICA ZANJKO

- član - član - član - član - član - član

ODBOR SEKCIJE ZA IZDAVAČKU DJELATNOST DRAGO FELETAR - predsjednik TOMISLAV ĐURIĆ - član JOVO ROJČEVIĆ - član ERNEST FIŠER - član ĐURO JALŠOVEC - član ODBOR FILATELIČKE SEKCIJE IVICA ŽIŠKOVIĆ - predsjednik STJEPAN HRADELA - tajnik ZVONKO TURK - blagajnik BOŽIDAR BALOG - član SREĆKO POSPIŠIL - član Ad 4 a . Dogovoreno je da se sazove sastanak u Varaždinu 27. 6. 1971. gdje će se okupiti svi suradnici Kajkavskog kalendara i dati će se konačna koncepcija. b . Povodom 300. obljetnice Urote Zrinsko – Frankopanske, organizira se “Karavana “ . Drug Feletar dao je kraću informaciju o Karavani. c . Pod organizacionim problemima utvrđeno je da treba intenzivno raditi na proširenju članstva na širem kajkavskom području.

Na kraju je drug Slavko Jagačić pročitao pozdravni tekst brzojava upućenog CK Hrvatske. Drug Tomislav Đurić zahvalio se na povjernoj mu dužnosti predsjednika Društva.

Sastanak je završen u 13 sati.

Predsjednik: Drago Feletar , prof.

43

REFERAT ZA IZVANREDNU SKUPŠTINU KPD “ ZRINSKI “ ČAKOVEC NEDJELJA , 18. TRAVNJA 1971. GODINE Drugarice i drugovi, dragi prijatelji kajkavci!

Možda je ponekog i iznenadio ovaj saziv izvanredne skupštine našeg Društva. Međutim, valja naglasiti da Kulturno – prosvjetno društvo Zrinski djeluje u specifičnim uvjetima rada, da želi iz korijena mijenjati pristup širenju knjige i ostalih kulturnih djelatnosti u kajkavskom kraju, te da su u takvom nastojanju nužni i određeni sukobi i borba mišljenja. Zapravo, bio bih slobodan ustvrditi da ne bismo smjeli biti zadovoljni mirnim tokom naše aktivnosti, već moramo težiti da kroz borbu mišljenja postignemo što bolje rezultate rada na širenju kulture u najšire slojeve kajkavskog stanovništva. U takvom zahuktalom nastojanju da što dosljednije i beskičmenjaški provedemo u život zajedničke zamisli i želje, nailazimo na otpore starih struktura i shvaćanja. S toga smatramo da su nagle promjene u organizacionoj shemi i stilu rada naše organizacije neophodne. To je ujedno i razlog zašto smo se odlučili da vas danas sve skupa pozovemo u naš Čakovec.

Rekao bih odmah na početku da je Kulturno – prosvjetno društvo Zrinski od 8. listopada prošle godine, kada je osnovano, pa do danas, prošlo dosta trnovit ali uspješan put, a da glavni zadaci pred nama tek predstoje. Na osnivačkoj skupštini društva, a i kasnije na sastanku uredništva i suradnika Kajkavskog kalendara u Varaždinu, jasno su zacrtani pravci djelovanja.

KPD Zrinski je društvo regionalnog karaktera, koje ima prvenstveno zadatak da izvuče iz anonimnosti vrijednosti našeg dragog kraja. To drugim riječima znači, da smo ujedinili snage u težnji da putem “ Kajkavskog kalendara “ i drugih izdanja, zatim preko književnih večeri i drugih priredbi i predavanja, preko folklorne, filatelističke, tamburaške i drugih sekcija Društva, afirmiramo stvaralaštvo na kajkavskom području, da na neki način probudimo stvaraoce na našem području od Karlovca, Petrinje, Čazme i Djurdjevca pa do Čakovca i Klanjca. Svi smo mi osjetili da su naš dragi kaj, naše autohtono stvaralaštvo, naše kulturne vrijednosti bili dosad zapostavljeni, te da smo se morali organizirati i objediniti da bi opet započeli s gajenjem vlastitih vrijednosti.

To su bez sumnje vrlo ambiciozne zamisli i ne možemo ni izdaleka očekivati da će ih provesti u djelo samo naše KPD Zrinski. To je samo kap u moru potencijalnih inicijativa, koje idućih godina neminovno moraju doći 44

na površinu. Stoga nam je bio i ostaje i dalje osnovni princip djelatnosti suradnja sa svima. Jer, mi ćemo biti sretni ako imamo što više štampane riječi na našem području, ako ima što više kulturno – umjetničkih i prosvjetnih društava, ako ima što više izdavača, ako se što više ljudi na razne načine uključuje u afirmaciju naših domaćih vrijednosti. Dakle, ponavljam još jednom, nikakve konkurencije nema, već samo razumijevanje i suradnja. Međutim, ta suradnja jasno mora biti provedena na bazi jednakosti i međusobnog razumijevanja, uz traženje istih uvjeta rada za sve zainteresirane sudionike kulturnog djelovanja u našem kraju.

Privilegije i monopol predstavljaju za nas najveću opasnost za razvijanje kulturnih djelatnosti u našem kraju.

Koliko smo od tih postavki i principa proveli u život u prošlih šest mjeseci otkako postoji KPD Zrinski, zaista je teško ocijeniti i reći. To ćemo tek kasnije vidjeti. No, ovom prilikom bih želio još jednom istaći izvanredno važnu ulogu Kajkavskog kalendara, koji je na konkretnom poslu uspio objediniti sedamdesetak kulturnih radnika iz gotovo svih općina kajkavskog kraja. To ujedno smtaram i najvećim njegovim uspjehom, te sam uvjeren da će ova njegova uloga i dalje biti proširivana i prisutna u našim planovima rada. Izdavanje Kajkavskog kalendara je ujedno i bio i prvi značajniji uspjeh novoformiranog društva i poticaj da se na tome ne stane.

Uz mnogobrojne međusobne dogovore i konzultacije, te uz angažiranje kulturnih radnika iz nekoliko centara sjeverozapadne Hrvatske, pokrenuto je i prvo kolo “Biblioteke Kajkavskog Kalendara”. Iako je posao tek u pravom zamahu, čitaocima smo se već predstavili sa šest knjižica. Afirmirali smo pet kajkavskih pjesnika, Stjepana Bencea, Ivicu Jembriha, Martina Hegedušića, Stanka Kancijana i Dragutina Feletara, od kojih su neki već poznati široj čitalačkoj publici. Bio je to dosta rizičan poduhvat, koji već pokazuje prve pozitivne rezultate. Tu je zatim i knjižica Navek on živi ki zgine pošteno, koja je prvenstveno namijenjena učesnicima Karavane putovima Zrinskih i Frankopana, a i ostalim ljubiteljima hrvatske povijesti.

Akcija izdavanja knjiga iz proljetnog kola Biblioteke Kajkavskog kalendara sa sada nastavlja. U toku idućeg mjeseca tiskat će se naučna studija Monografija Legrada i zbirke humora Feferon. Tu je zatim vodič kroz arboretum Opeku, prvi te vrste u povijesti ovog veličanstvenog spomenika prirode i ljudskog stvaranja. U pripremi je i zbirka kajkavskih pjesama Paje Kanižaja, zatim luksuzna monografija Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske i neka druga izdanja.

45

Društvo je aktivno radilo i radi i na drugim područjima djelatnosti. Tako je osnovana folklorna sekcija, koja nažalost još nije prohodala u punom smislu te riječi, ali ima šanse da uskoro postigne prve uspjehe. Tu je zatim osnivanje Društva filatelista i numizmatičara, te organizacija vrlo uspjele književne večeri u varaždinskom kazalištu. Književne večeri kajkavske lirike će se potkraj ovog mjeseca organizirati u Hlebinama i Koprivnici, a zatim i u nekim drugim gradovima i mjestima.

Održano je i jedno predavanje o ljepotama Hrvatskog Zagorja i Slavonije organiziran nastup Ogranka Seljačke sloge iz Preloga u Maloj Subotici, ugošćeni su tamburaši Muzičke katedre Radničkog sveučilišta Čakovec, uspostavljena suradnja s KUD Petar Zrinski Vrbovec, potaknuto je osnivanje zavičajnog muzeja u Legradu i akcija spašavanja starih zidina u Beli kod Varaždina itd. Uz to, već je u punom jeku pripremanje velike općehrvatske akcije Karavana putovima Zrinskih i Frankopana. Ova akcija zahtijeva puno angažiranja svih naših članova. Računamo da će na put dug 1400 kilometara od 15. do 18. rujna ove godine na relaciji od Zagreba, preko Ozlja, Bečkog Novog Mjesta i Sigetvara do Čakovca poći oko 250 učesnika. U svim mjestima organiziraju se bogati programi. U vezi s ovom akcijom već smo izdali poseban prospekt, a priprema se i drugi. Veliku pomoć smo u tome našli u poslovnici Generalturista u Čakovcu, zatim u kolektivu Štamparsko – izdavačkog zavoda Zrinski iz Čakovca i u redakciji Večernjeg lista iz Zagreba. Nadamo se da će ova akcija uz krajnje organizacione napore biti još jedan uspjeh našeg Društva.

Iz svega iznjetog je vidljivo da je naše društvo u ovom relativno kratkom razdoblju zabilježilo značajne rezultate. Međutim, mjesta zadovoljstvu nema, jer još nismo ostvarili brojne ciljeve koje smo na početku zacrtali.

Nadamo se da ćemo ih uspjeti provesti u život u toku ove i idućih godina.

U realizaciji naših planova nailazili smo i nailazimo sve više na značajne probleme. Međimurci nas ne priznaju jer smo društvo regionalnog karaktera, drugdje nas ne priznaju jer smo međimursko društvo. Dakle, nalazimo se u procjepu zastarjelih shvaćanja, jer želimo biti kajkavski, želimo konačno jednom ostvariti što užu suradnju između stanovništva i kulturnih radnika našeg dragog kajkavskog kraja.

Ovakva shvaćanja su imala i odraz na vrlo malim dotacijama koje je uspjelo naše društvo dobiti od fondova za kulturu za ovu godinu. Nažalost, sredstva se još uvijek dijele po starom principu da se financiraju institucije, a ne akcije i svježe ideje. Tu su zatim stare ustajale strukture, ljudi koji 46

već dvadesetak godina drmaju kulturom u pojedinim općinama i kojima je svaki novi vjetar, svaka nova progresivna promjena, strana i neprihvatljiva. Kod toga je važnu ulogu odigrao i veliki lokalizam tih krugova, koji eto nažalost raspolažu s novcima. Radije su se sredstva dodjeljivala usko lokalnim institucijama i društvima, pa makar se i unaprijed zna da ta sredstva neće biti adekvatno iskorištena. Mi smo tako ostali u procjepu između općinskih lokalizama, kao da i KDP Zrinski nije naše, dapače obavlja nezahvalnu funkciju objedinitelja.

Naše je rukovodstvo bog tih nesporazuma doživjelo i dosta velika razočarenja i sukobe upravo u Međimurju. Dobar dio članstva je s njima upoznat.

Moram i ovom priliko reći da nove ideje prodiru vrlo teško i da zastarjela shvaćanja pružaju jak otpor. Međutim, posebice bih želio naglasiti da nam ova neprestana borba daje snage da izdržimo do kraja u obrani principijelnih stavova i da sve to još više proširuje naše redove. Uvjeren sam da se nalazimo na progresivnoj strani, a već sama ta konstatacija dovoljno govori za sebe. Čuvanje zajedničkog dinara za financiranje onih kulturnih akcija koje već na samom početku obećavaju malo koristi za široki sloj ljudi, uputilo nas je da upravo sa širokom čitalačkom publikom i privredom nađemo zajednički jezik. Zapravo, uvjereni smo da nam je ova situacija donijela i mnogo koristi.

Naime , orijentirali smo u izvorima prihoda na suradnju s privrednim organizacijama i na što masnovniji dodir sa stanovništvom , prvenstveno putom prodaje knjiga. Očito je zdravije orijentirati se na takve trajne izvore financiranja, nego čekati milostinju iz općinskih fondova za unapređivanje kulturnih djelatnosti. Osim toga, u stalnom kontaktu s čitalačkom publikom određene vrijednosti koje smo ostvarili se ili potvrđuju ili propadaju. Dakle , to nam je ujedno i najbolji putokaz kako valja dalje raditi.

Sve ove poslove i zamisli nastojali smo dosad riješiti volonterskim ,odnosno honorarnim djelovanjem svih članova Društva. Međutim, s obzirom da su se poslovi i djelatnost tako proširili, s obzirom da smo naišli na izvanredan prijem kod čitalačke publike, naši planovi su dobili novi polet. Želimo ostvariti sve više i više akcija, izdati sve više knjiga. Stoga je neophodna reorganizacija u vrhu Društva. Očito je ove poslove nemoguće kvalitetno obavljati izvan svojeg redovnog posla na radnom mjestu. To je ujedno i bio jedan od najvažniji razloga za sazivanje izvanredne skupštine Društva. Upravni odbor je već na nekoliko sastanaka raspravljao o novonastaloj situaciji. Poslovi su se gomilali, a isto tako i neučinjene obveze.

Već je sada očito da će promet od prodaje Kajkavskog kalendara, izdavanja knjiga i organizacije Karavane biti ove godine blizu 45 milijuna starih 47

dinara (od čega na dotacije otpada tek oko 3 do 4 milijuna). To je takav obim poslovanja da je potrebno nekoliko profesionalaca.

Dakle, do radikalne izmjene je moralo doći. U suprotnom bi došla u pitanje cjelokupna naša djelatnost, ne bismo mogli uopće više ići naprijed.

Nama je posve jasno da svi suradnici Kajkavskog kalendara, od kojih ih dobar dio sjedi ovdje danas, nisu zadovoljni našim dosadašnjim radom.

Bili smo prespori, neekspeditivni, bilo je dosta propusta. Neke obveze još ni do danas nisu podmirene, iako za to nije bilo objektivnih razloga. Međutim, najljepše bih vas molio da nas ispričate, jer zaista sav taj posao uz redovan rad na radnom mjestu nismo mogli valjano obaviti.

Upravni odbor našeg Društva je stoga u ponedjeljak raspisao natječaj za popunjenje dva radna mjesta – poslovnog tajnika i glavnog urednika biblioteke. Uz to je prihvatio i potrebne pravilnike o raspodjeli dohodka i osobnih dohodaka. Na taj postupak ima pravo po statutu našeg Društva.

Na ovaj natječaj ćemo se javiti Ernest Fišer i ja. Zavoljeli smo ovo društvo , ljude koji u njemu rade, pa bi željeli da se potpuno posvetimo ovom poslu.

Naravno, ako Upravni odbor početkom svibnja prihvati naše molbe.

S obzirom na ovakve planove, smatramo da više ne možemo obavljati funkcije predsjednika i potpredsjednika društva. Danas bismo stoga morali izabrati nove rukovodioce KPD Zrinski. Osim toga, predlažem da izaberemo i novi sustav upravnog i nadzornog odbora, kao i odbore pojedinih sekcija, uzimajući kod toga u obzir da ova tijela moraju biti krajnje ekspeditivna i funkcionalna. Želio bih na kraju naglasiti da su pravilnici o radu i raspodjeli sastavljeni tako da gubitka praktički ne može biti. Naime, radi se posve po učinku s određenom rezervom za akumulaciju u fondove Društva. Dakle, kako ćemo poslovati tako će nam i biti. Već je sada jasno da kolega Fišer i ja prelazimo s konja na magaraca, to jest na niža primanja nego ih sada imamo.

Međutim, u ovom poslu vidimo perspektivu i zadovoljstvo, pa smo se zbog toga za njega i odlučili.

Vjerujemo da ove organizacijske promjene predstavljaju određenu prekretnicu u radu našeg Društva. Svi planovi će se tako moći provesti u životu, radit će se kontinuirano i svi suradnici će na vrijeme moći ostvarivati svoja prava i obveze prema Društvu. Na ovaj korak smo se odlučili jer je obim poslova takav da bi svako drugo rješenje bilo samo djelomično i ne bi obećavalo daljnje razvijanje Društva.

48

Možda postavke Upravnog odbora, u čije ime vam i iznosio ova zapažanja, nisu najbolje. Stoga smo se i danas sastali da o svemu otvoreno porazgovaramo. Stoga Zato vas pozivam na raspravu, jer će nam ona biti od neobično velike koristi.

Drago Feletar, predsjednik KPD ZRINSKI

ZAPISNIK sa sjednice Upravnog odbora KULTURNO PROSVJETNOG DRUŠTVA “ZRINSKI” održane u srijedu 12.05.1971. god. s početkom u 16 sati, u prostorijama Društva u Ulici maršala Tita 4/I u Čakovcu.

Prisutni: Dragutin Feletar, Ernest Fišer, Đuro Jalšovec, Ivica Jembrih, Alojz Srpak, Tomislav Đurić i Stanko Kancijan Zapisničar: Anica Fišer Predsjednik KPD “ Zrinski “ Tomislav Đurić pozdravlja prisutne i predlaže slijedeći dnevni red 1. Prijem novih radnika u stalni radni odnos prema raspisanom natječaju 2. Prijedlog o spajanju sa Katedrom za muzički odgoj Radničkog sveučilišta 3. Neposredne akcije 4. Razno Dnevni red je prihvaćen i prelazi se na prvu točku.

Razmatranje molbi za prijem u stalni radni odnos. U stalni radni odnos primljeni su drug Dragutin Feletar za poslovnog tajnika, koji ispunjava sve uvjete natječaja. Za radno mjesto Urednika biblioteke primljen je Ernst Fišer, koji također ispunjava uvjete natječaja. Dragutin Feletar počinje sa stalni radom u KPD “Zrinski” sa 15.05. 1971., a drug Ernest Fišer sa 15.06.

1971. god.

Pod 2. točkom dnevnog reda drug Dragutin Feletar ukratko je iznio djelatnost Katedre za muzički odgoj. Prijedlog Katedre je da se u idućih nekoliko mjeseci riješi pripajanje našem društvu tj. KPD “Zrinski”. Prijedlog za spajanje je odbijen za daljnji period. Obzirom da je prijedlog za spajanje 49

sa Katedrom za muzički odgoj odbijen donesen je zaključak da se formira vlastiti tamburaški sastav pod vodstvom Alojza Srpaka, koji je dužan podnijeti plan rada sastava Upravnom odboru. Za rad tamb. sastava odobrena su sredstva za nabavku potrebnih muzičkih instrumenata u visini od 2.500, 00 dinara. Za vođenje tamburaškog sastava odobrena je naknada od 20.00 dinara po jednoj probi. Isto je i za drugaricu Mariju Novak koja vodi folklornu grupu odobrena naknada u visini od 20.00 dinara po probi.

Pod 3. točkom dnevnog reda konstatirano je da je do sada u “KARAVANI ZRINSKI” posjetilo oko 6.000 učenika Čakovec i Stari grad, a očekuje se još oko 2.000 učenika, svi učenici su iz Zagreba tj. Osnovni škola. Članovi KPD “ Zrinski” bili su inicijatori tih karavana i vodili su učenike kroz Stari grad.

Slijedeće akcije koje se moraju realizirati jesu: 1. Krenuti sa akcijom za osnivanje muzeja u Legradu i to po izlasku Monografije Legrada.

2. U 6 mjesecu ove godine štampati prospekt Opeka.

3. U 7 mjesecu ove godine štampati “Feferon” i Stare gradove.

4. U 8 mjesecu ove godine štampati Antologiju – Skok.

5. U međuvremenu se intenzivno radi na “Kajkavskom kalendaru” za 1972. godinu 6. Đuro Jalšovec zadužuje se za organizaciju i financiranje izložbe pod naslovom “Umjetnička fotografija” u roku od mjesec dana.

7. Da se organizira prikupljanje članarine, što će obaviti povjerenici. Sve ostale detalje o prikupljanju obaviti će Tomica Đurić.

Pod 4.točkom odobrena su sredstva da se kupi još jedan radni stol, zatim je određena mjesečna naknada za drugaricu Anicu Fišer od 500. – za honorarni rad.

Sastanak je završen u 19 sati.

U Čakovcu, 14.05.1971. godine Zapisničar: Anica Fišer

Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” ČAKOVEC 50

Predsjednik KPD “ ZRINSKI “ Tomislav Đurić

Ulica maršala Tita 4/I Čakovec, 20. svibnja 1971.

SAZIV SJEDNICE UPRAVNOG ODBORA Uljudno Vas pozivamo na drugu redovnu sjednicu Upravnog odbora KPD ZRINSKI ČAKOVEC, koja će se održati u ponedjeljak 24. svibnja u 17 sati poslije podne u prostorijama Društva u Čakovcu, Ulica maršala Tita 4 /I .

Dnevni red: 1. Pripreme za nastup u Vrbovcu 2. Pripreme za plasman knjige “Legrad” i nastup u Legradu 3. Odluka o honorarima za ovogodišnja izdanja 4. Organizaciona i ostala pitanja Molimo Vas da se na sjednicu odazovete na vrijeme.

Primite najsrdačnije pozdrave.

Tajnik: Drago Feletar, prof .

Predsjednik: Tomislav Đurić

ZAPISNIK sa sjednice Upravnog odbora KULTURNO PROSVJETNOG DRUŠTVA “ZRINSKI” održane 24.05.1971. god. u 17 sati, u prostorijama Društva u Ulici maršala Tita 4/ I u Čakovcu.

Prisutni : Drago Feletar, Đuro Jalšovec, Ernest Fišer, Stanko Kancijan, Stjepan Bence, Alojz Srpak i Ivica Jembrih Zapisničar: Anica Fišer Drago Feletar poslovni tajnik KPD “ Zrinski “ pozdravlja prisutne i predlaže slijedeći: Dnevni red: 1. Pripreme za nastup u Vrbovcu 2. Pripreme za plasman knjige “ Legrad “ i nastup u Legradu 3. Odluka o honorarima za ovogodišnja izdanja 51

4. Organizaciona i ostala pitanja Dnevni red je prihvačen i prelazi se na prvu točku.

Obzirom da se priprema proslava povodom rođenja Petra Zrinskog u Vrbovcu naše Društvo pozvano je za nedjelju 6. 6. 1971. god. da uveliča tu svečanost. Dogovorena je koncepcija programa. Drug Tomica Đurić govoriti će o radu našeg Društva i o pojedinim pjesnicima koji će nastupiti.

Bence – Pozdravljam vas ljudi Feletar – Zakaj iskati kmicu Kancijan – Međimurska elegija Jembrih – Plehari Navedene pjesme recitirati će jedan od glumaca dok će svaki od pjesnika svaki sam recitirati svoju po jednu pjesmu. Između recitacija nastupiti će Ogranak Seljačke sloge iz Preloga.

Pod drugom točkom govoreno je o financijskim problemima oko tiskanja “Legrada”. Svečana priredba povodom izlastka knjige bila bi 13.06.1971. god. u Legradu, a pokrovitelj je Elektra iz Koprivnice.

Organizatori su radne organizacije Legrada i “Glas Podravine”. Na toj priredbi nastupati će “Bratstvo” iz Koprivnice.

Treća točka dnevnog reda – honorari Odlučeno je da se autorima Navek on živi ki zgine pošteno isplati honorar u visini od: Feletar 1.000,00 din Đurić: 1.000,00 din a krajem devetog mjeseca (periodičnog obračuna) svakome po 500,00 din I izdanje – za organizaciju, prelom i korekturu Feletaru II izdanje - za lekturu, prelom i korekturu, Fišeru Za fotografije Đ. Jalšovec honorar u visini od ZA ZBIRKE - honorar Feletar – organizacija Fišer – uredništvo, lektura, korektura, grafička oprema prelom i 3 predgovora po zbirki Lacković – 20 komada zbirki Dolovski – 40 komada zbirki Turković – 20 komada zbirki Generalić – 10 komada zbirki 52

500,00 din 600,00 din

700,00 din 400,00 din

Kostjuk za izradu fotografija za Hegedušićevu zbirku

200,00 din

Pod četvrtom točkom dnevnog reda drug Kancijan dao je prijedlog da se organizira početkom 1972. godine izložba ilustratora i skulptura članova društva.

Zatim je Alojz Srpak iznio prijedlog o osnovanju harnonikaškog orkestra na bazi samofinanciranja, što je jednoglasno i prihvačeno.

Sastanak je završen u 19. sati.

U Čakovcu, 25.05.1971. god.

Zapisničar: Anica Fišer

Predsjednik: Tomislav Đurić

ZAPISNIK sa sjednice UPRAVNOG ODBORA KPD ZRINSKI, koja je održana u četvrtak, 17. lipnja 1971. godine u prostorijama Društva PRISUTNI: Tomislav Đurić, Ernest Fišer, Stanko Kancijan, Ivica Jembrih, Alojz Srpak i Drago Feletar (Anica Fišer).

Dnevni red: 1. Pripreme za sastanak suradnika u Varaždinu 2. Izlet u Zrin 3. Ostala pitanja Ad 1.

Na sastanku suradnika “Kajkavskog kalendara” , koji će se održati u Varaždinu 27. lipnja, valja pozvati i predstavnike javnog života Varaždina i Čakovca, te društvenih i kulturnih društava iz Krapine, Zlatara, Zeline, Samobora, Vrbovca i Varaždina, jer će se raspravljati i o osnivanju Kajkavskog sabora. Referent o toj problematici će biti prof. Joža Skok iz Zagreba.

UO Društva predlaže u budući inicijativni odbor za osnivanje Kajkavskog sabora slijedeće osobe: Vid Fijan, Joža Skok (predsjednik), Slavko Jagačić, Antun Kozina, Marijan Grakalić, Tomislav Đurić, Dragutin Feletar, Ernest Fišer, Zvonimir Bartolić, te predstavnici Samobora, Zlatara, Vrbovca, Koprivnice, Zeline i Zagreba (iz Skokove grupe). Odbor bi trebao brojiti 15 53

članova i do jeseni pripremiti osnivačku skupštinu Kajkavskog sabora.

Izlaganje o koncepciji Kajkavskog kalendara 1972. će na sastanku podnijeti Dragutin Feletar. Za tehničku organizaciju nastupa folkloraša i tamburaša zadužuje se Alojz Srpak i Marija Novak, a za zakusku i osiguranje dvorane Tomislav Đurić.

AD 2.

U Zrin se kreće osobnim automobilima u nedjelju, 4. srpnja, zajedno s prijateljima iz Vrbovca. O tome valja obavijestiti sve članove Društva na sastanku u Varaždinu. Drago Feletar se zadužuje da napiše dopis Općinskoj konferenciji SSRN Hrvatska Kos - tajnica o tom posjetu, a Tomislav Đurić za nabavku vijenaca. Poželjno je da sudjeljuje što više članova.

AD 3.

Ernest Fišer podnio je izvještaj s puta u Bečko Novo Mjesto, gdje je sve organiziranu za doček Karavane putovima Zrinskih i Frankopana. Feletar i Jalšovec trebaju odmah otići u Szigetvar. Odmah poraditi na završetku prikupljanja reklama za prospekt karavane i izdati ga početkom srpnja.

Organizirati zatim konfrenciju za tisak.

Feletar, Fišer i Kancijan se zadužuju da razgovaraju s direktorom Pedagoške akademije radi iznamljivanja vježbaonice za naše sekcije u zgradi PA. Odlučeno je da se kupi štampača mašina (cirka 200.000 s.d.), zatim ručna kasa za potrebe administracije, rashodovani ormar od skupštine općine Čakovec (cirka 10.000 s.d.), te da se kupi zastava Društva od Čateksa (u obliku znaka Društva), i slike (fotografije) s proslave u Legradu od Drage Rendića (5.000 s.d.).

Odlučeno je da se odvoji 12.000 s.d. ženama koje su u Legradu spremale koktel za proslavu. Odredjeno je i 35.000 starih dinara Vladimiru Kostjuku za brigu oko tiskanja plakata i pozivnica i njihovu kreaciju.

Odlučeno je da se za reprezentaciju (uglavnom komercijalnu) razdijeli 120 primjeraka knjige “Legrad”, te da se autorima knjige takodjer daju besplatni autorski primjerci i to : Vladimiru Kostjuku 10, Jovi Rojčeviću 5 , Ernestu Fišeru 10 i Dragutinu Feletaru 30 primjeraka.

Odlučeno je da se Anica Fišer iz Čakovca primi u radni odnos na mjestu administratora – blagajnika na neodredjeno vrijeme, a na temelju Pravilnika o radnim odnosima Društva. Odlučeno je da se ispita mogućnost osnicanja posebnog odbora za organizaciju dočeka Karavane putovima Zrinskih i Frankopana u Čakovcu, kako bi grad živio u znaku ove akcije.

Odlučeno je da se 25. srpnja u povodu Dana ustanka naroda Hrvatske gostuje u novoizgradjenom društvenom domu i Stanetincu ukoliko tamošnje 54

organizacije i Općinska konferencija SSRN osiguraju sredstva za prijevoz.

Gostovalo bi se zajedno sa Seljačkom slogom iz Preloga (folklor i poezija).

Odlučeno je da Tomislav Đurić ispita u Varaždinu mogućnost izrade zastave Društva.

Sastanak je završen.

Zapisničar Anica Fišer

Predsjednik: Tomislav Đurić

KULTURNO-PROSVJETNO DRUŠTVO “ZRINSKI” ČAKOVEC VAŽNIJI ZAKLJUČCI sa sastanka SURADNIKA KAJKAVSKOG KALENDARA, koji je održan dne. 27. lipnja u varaždinskom kazalištu.

Prisutno je bilo 76 kulturnih i javnih radnika iz Zagreba, Zlatara, Krapine, Donje Stubice, Križevaca, Ivanca, Đurđevca, Novog Marofa, Koprivnice, Samobora, Varaždina, Ludbrega i Čakovca.

UVODNO izlaganje o potrebi osnivanja KAJKAVSKOG SABORA podnio je prof. Joža Skok iz Zagreba. U raspravi je sudjelovalo 14 sudionika.

1. KAJKAVSKI SABOR (spravišće, tabor, zbor) je organizacija koju bi valjalo hitno osnovati, jer se s time zapravo već podosta kasni. To bi trebalo biti društveno tijelo sastavljeno od širokog kruga kulturnih i javnih radnika kajkavskog područja u Hrvatskoj. Bio bi to jedan oblik spontanog integriranja kulturnih aktivnosti u kajkavskom kraju, pa bi se u ovu organizaciju dobrovoljno i dogovorno uključile sve snage koje rade na promicanju kulturne i znanosti u ovom dijelu Hrvatske.

Kajkavski sabor trebao bi podržati sadašnje i potaknuti nove inicijative ne samo na kulturnom i znanstvenom planu, već i u gospodarskom pogledu.

2. U POČETKU bi Kajkavski sabor trebao podržati i razviti prvenstveno one inicijative na kajkavskom području koje već postoje, posebice u širenju kulture i znanosti kulturne akcije u Zlataru, Krapini, Samoboru, Zelini, Varaždinu, Čakovcu, Vrbovcu, Koprivnici i drugdje). Oko ovih manifestacija, koje trebaju postati tradicionalne i dobiti još veće društveno 55

značenje, okupljale bi se sve postojeće i potencijalne snage, s ciljem širenja kulture, znanosti i unapređivanja gospodarstva. Kajkavski sabor također treba podržati sve inicijative za znanstveno proučavanje kulturne baštine kajkavskih krajeva u Hrvatskoj i afirmaciju njihovih vrijednosti.

3. BUJANJE KULTURE na kajkavskom području nikako ne može biti suprotno razvoju cjelokupnog hrvatskog kulturnog i nacionalnog bića, već samo doprinos da se ono još brže, svestranije i bogatije razvije. U tom pravcu će se maksimalno zalagati u svojem djelovanju i Kajkavski sabor 4. KAJKAVSKI SABOR će kao društveno tijelo, sastavljeno od uglednih javnih i kulturnih radnika, imati i važan zadatak da kanalizira pritjecanje sredstava iz Republičkog i općinskog fondova za unapređivanje kulturnih djelatnosti, i to za one akcije koje će biti od interesa za razvoj kulture i znanosti kajkavskih krajeva. Maksimalno će se zalagati za financiranje konkretnih kulturnih akcija, a protiv administraivno – birokratske raspodjele sredstava institucijama i organizacijama.

5. Zvanično sjedište KAJKAVSKOG SABORA bio bi Varaždin, dok bi se administrativno – organizacioni poslovi obavljali u okviru Kulturno – prosvjetnog društva “ZRINSKI” u Čakovcu. Akcije bi se održavale u svim većim centrima na kajkavskom području.

6. O ovim i svim sličnim tezama i dilemama oko osnivanja KAJKAVSKOG SABORA još će se temeljito raspraviti na raznim nivoima do konca ove godine. Potkraj 1971. godine pripremila bi se osnivačka skupština Kajkavskog sabora na kojoj bi se okupilo nekoliko stotina sadašnjih nosilaca kulturnog djelovanja u kajkavskom području Hrvatske. Na osnivačkoj skupštini bi se donio program rada i financiranja Kajkavskog sabora, te izabrala potrebna tijela.

7. Na sastanku je izabran INICIJATIVNI ODBOR, koji treba pripemiti osnivačku skupštinu Kajkavskog sabora i prijedlog programa rada za iduću godinu. Inicijativni odbor bi aktivnije, počeo djelovati u toku rujna ove godine. U Odbor su izabrani: prof. Joža Skok, prof. dr. Milan Ratković, Marijan Grakalić, Stjepan Jakševac, dr. Antun Šojat i Pajo KAnižaj iz Zagreba, Božo Hlastec iz Samobora, Mirko Sviben iz Zlatara, Božena Loborec iz Koprivnice, Vladimir Zrimšek iz Križevaca, Antonija Matinčević iz Vrbovca, prof. Krešimir Šalamon iz Đurđevaca, antun Kozina iz Krapine, Janko Peharda ž, Slavko Jagačić, Tomislav Đurić i Vid Fijan iz Varaždina, prof. Zvonimir Bartolić, Ernest Fišer i prof. Dragutin Feletar iz Čakovca, te 56

jedan predstavnik iz Zeline. U odbor će se prema potrebi kooptirati i novi članovi. Sastanke Inicijativnog odbora će se sazivati Kulturno – prosvjetno društvo “ZRINSKI” iz Čakovca.

Važna obavijest suradnicima “Kajkavskog kalendara”: 1. RUKOPISI za “ Kajkavski kalendar “ za 1972. godinu se pripremaju do 1. kolovoza ove godine. Posebice molimo da se slanjem rukopisa oni suradnici s kojima su teme već dogovorene. Upozoravamo da prednost imaju rukopisi pisani na kajkavštini. Primaju se i prilozi kajkavske poezije i humora, te karikature. U pravilu napisi moraju biti kratki, popularno pisani i po mogućnosti ilustrirani fotografijama ili crtežima. Rukopisi se šalju na adresu: KPD “ Zrinski “ , 42300 Čakovec, Maršala Tita 4/I. 2. SKUPLJAČIMA REKLAMA: Tekstovi se primaju do 15. kolovoza, a iznimno i kasnije. Valja težiti što efektivnijim grafičkim rješenjima.

Zaključnice i šapirografirana poslovna pisma mogu se odmah naručiti u Društvu. To isto vrijedi i za reklamne primjerke “Kajkavskog kalendara 1971.” I ovom prilikom molimo naše prijatelje, sklupljače reklama, da budu agilni i radišni, jer o njima najvećim dijelom zavisi uspjeh izdanja (kakva će biti oprema, broj stranica, visina honorara i slično).

SURADNICIMA, ČLANOVIMA I PRIJATELJIMA ŽELIMO UGODNE LJETNE PRAZNIKE !

UPRAVNI ODBOR KPD “ ZRINSKI “ ČAKOVEC

57

Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” ČAKOVEC Ulica maršala Tita 4/I Čakovec, 6. srpnja 1971.

SAZIV UPRAVNOG ODBORA Uljudno Vas pozivamo na sastanak Upravnog odbora, koji će se održati u PETAK, 9. SRPNJA, S POČETKOM u 17 sati u prostorijama Društva, Maršala Tita 4 /I. Dnevni red: 1. Ljetne akcije a. Kajkavski kalendar 1972 b. Karavana putovima Zrinskih i Frankopana 2. Zaključci sa satanaka u Varaždinu 3. Honorari za knjigu “Legrad” 4. Ostala pitanja Molimo Vas da se na sastanak odazovete na vrijeme.

Na odazivu se unaprijed zahvaljujemo.

Tajnik: Dragutin Feletar

Predsjednik: Tomislav Đurić

ZAPISNIK Sa sjednice Upravnog odbora Kulturno-prosvjetnog društva “Zrinski”, održane 6. srpnja 1971 s početkom u 17. sati, u prostorijama društva u Ulici maršala Tita 4/I u Čakovcu.

Prisutni: Drago Feletar, Ernest Fišter, Alojz Srpak, Tomislav Đurić i Ivica Jembrih Zapisničar: Anica Fišer Drago Feletar poslovni tajnik KPD “Zrinski” pozdravlja prisutne i predlaže slijedeći dnevni red: 58

1. Ljetne akcije a. Kajkavski kalendar b. Karavana putovima Zrinskih i Frankopana 2. Zaključci sa sastanaka u Varaždinu 3. Honorari za knjigu “Legrad” 4. Ostala pitanja Dnevni red je prihvaćen i prelazi se na prvu točku: 1. Dragutin Feletar podnio je informaciju o Kajkavskom kalendaru 1972.

Pripreme su u toku i privode se kraju za štampu. Podnesen je izvještaj iz Sigetvara za Karavanu. Pripreme su pri kraju i prospekt ide u tisak.

Odluka Upravnog odbora je da se Kajkavski kalendar 1971. (732 preostali primjerci) rashoduju i služe kao komercijalni kod prikupljanja reklama.

2. Zaključci su analizirani, i Upravni odbor ih je usvojio.

(Prilog : Zaključci) 3. Prijedlog Upravnog odbora za honorare za knjigu “LEGRAD” 1. Drago Feletar – 5.000.00 autor 2. Vladimir Kostjuk – 1.000,00 fotografija 3. Drago Feletar - 300,00 prelom 4. Ernest Fišer - 1.000,00 lektura i korektura Prijedlog je usvojen i može se izvršiti isplata prema gore navedenoj specifikaciji.

4. Pod ostalim pitanjima odlučeno je da se Njegosavi Kučinić isplati razlika obračunata ka KK 1971. godine u iznosu od 482.00 dinara. Zatim je Upravni odbor donio odluku da se Ernestu Fišer isplati nagrada u iznosu od 1.00,00 dinara za rad u Društvu od 15.05.1971. do 15.06.1971. godine.

Upravni odbor je zaključio da Alojz Srpak ispita mogućnost podučavanja članova društva u stvaranju na glazbenim instrumentima.

Sastanak je završen u 18,30 sati.

Zapisničar: Anica Fišer

Predsjednik: Tomislav Đurić

59

ZAPISNIK UPRAVNOG ODBORA 9. KOLOVOZA 1971.

ZAPISNIK s redovne sjednice Upravnog odbora KPD “ Zrinski”, koja je održana 9. kolovoza 1971. godine u Čakovcu.

Prisutni članovi odbora: Ernest Fišer, Antun Kozina, Tomislav Đurić, Alojz Srpak, Ivica Jembrih i Dragutin Feletar Odsutni članovi odbora: Đuro Jalšovec, Ivica Čičin i Stanko Kancijan Ostali prisutni: Stjepan Bance, Anica Fišer i Dragica Srpak DNEVNI RED: 1. Pripreme za “Karavanu putovima Zrinskih i Frankopana” 2. Poslovanje u prvih šest mjeseci 1971.

3. Izmjene i dopune Pravilnika o raspodjeli osobnih dohodaka 4. Ostala pitanja Ad 1.

Temeljitu informaciju o toku pripreme za “Karavanu putovima Zrinskih i Frankopana” i podnio je tajnik Organizacionog odbora Dragutin Feletar.

Poslije opširne rasprave donijeti su slijedeći zaključci: 1. Da se aktivira poslovnica Generalturista radi agilnijeg prikupljanja upisa sudionika za Karavanu 2. Da se animiraju članovi Odbora Matice hrvatske iz Bjelovara za sudjelovanje na Karavani 3. Da se svim članovima Društva pošalje pismo – poziv za sudjelovanje na Karavani 4. Da se poduzmu hitne mjere propagande putem sredstava javnog informiranja 5. Da se koncem kolovoza pošalju u osnovne škole na području Međimurja posebne ponude za Karavanu 6. Da se članovima Društva, koji će se sudjelovati na Karavani omogući plaćanje troškova u dvije rate – do završno do 10. listopada ove godine.

7. Da se hitno nabavi glasnogovornik – za tu potrebu se odobravaju sredstva do cca 100. 000 starih dinara 8. Da se nabave četiri košarice za dijeljenje bombona u autobusima 9. Da se naruče zastave Društva radi propagande kod Staroga grada 60

10. Da se naruče platneni natpisi preko ulice u Čakovcu – radi propagande Karavane 11. Da se u ponedjeljak organizira zajednički sastanak domaćica autobusa i organizacionog odbora – radi konkretnog dogovora za vođenje karavanom.

12. Da se organizira sastanka predstavnika Mjesne zajednice, Turističkog društva i društveno – političkih organizacija Čakovca, radi organizacije dočeka Karavane u Čakovcu. Sastanak se treba održati sredinom kolovoza 1971. godine. Na tom sastanku između ostalog treba potaknuti i pitanje osvjetljavanja Staroga grada.

13. Da se hitno još jednom stupi u kontakt sa svim mjestima koja će Karavana posjetiti, radi što bolje organizacije dočeka i programa boravka.

Ad 2.

Izvještaj o poslovanju Društva u prvih šest mjeseci 1971. godine podnio je poslovni tajnik Dragutin Feletar. Podaci o poslovanju se nalaze u prilogu originala ovoga zapisnika.

Poslije kraće rasprave, članovi Upravnog odbora su jednoglasno prihvatili izvještaj i dali članovima radne zajednice Društva punu podršku za daljnji rad.

Ad 3.

Obrazloženje o potrebi izmjene i dopune Pravilnika o raspodjeli osobnih dodataka zaposlenih radnika Društva podnio je Dragutin Feletar. On je rekao da je dosadašnji pravilnik bio i donesen, jer nismo imali nikakvih iskustava o funkcioniranju poslovanja Društva u praksi. Pokazalo se da članovi radne zajednice nisu u stanju zarađivati stimulativni dio osobnih dohodaka kako je to bilo predviđeno Pravilnikom, te im zbog toga prijeti opasnost da dobiju zaista mala primanja. Stoga se predlaže povećanje startnih osnovica. Poslije duže rasprave jednoglasno su prihvaćene slijedeće izmjene i nadopune: Prvo : Mijenja se i nadopunjuje šesti član Pravilnika , stav tri , i sada glasi: obračunava se po ostvarenoj fakturiranoj realizaciji poslije svakog tromjesečja zavisno od uspjeha u poslovanju Društva, a poštivajući odnos 95 prema 5 raspodjele dohotka u korist osobnih dohodaka. Mogu se isplaćivati i honorari članovima radne zajednice društva, kao i vanjskim suradnicima, ukoliko su radili slijedeće poslove, i to za: Drugo: Mijenja se član 7 Pravilnika, stav sva, i on sada glasi: 1. Poslovni tajnik – 1.800. n.d.

2. Glavni urednik biblioteke – 1.600 n.d.

3. Administrator – blagajnik – 1.200 n.d.

61

Ad 4.

Odlučeno je da se povremeno na šapirografu izdaje informativni bilten Društva pod naslovom “Izvješća KPD Zrinskih”. U njemu će se tiskati najvažnije informacije iz rada Društva, radi bolje informiranosti članstva.

Odlučeno je da se drugarica u Ekonomskom birou, koja vodi naše knjigovodstvo, na teret Društva nagradno pošalje kao sudionik na Karavanu putovima Zrinskih i Frankopana.

Odlučeno je da se u 2000 primeraka tiska posebna omotnica (kuverta) u povodu 300. obljetnice Urote, te naruči poseban poštanski žig za 18. rujna, kada će Karavana biti u Čakovcu.

Odlučeno je da se tiska treće izdanje knjižice “Navik on živi ki zgine pošteno” i to u 6000 primjeraka.

Odlučeno je da se odmah pridje tiskanju knjige “Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske” u 3.200 prijmeraka.

Odlučeno je da se za oko mjesec dana odgodi tiskanje knjige kajkavskih pjesama Paje Kanižaja zbog nedostaka obrtnih sredstava.

Odlučeno je da se ispita mogućnost da Josip Lukša, domar starog grada, izradjuje fotografije i plakate za potrebe Društva.

Odlučeno je da se u zajednici s Kulturno – prosvjetnim vijećem općine Čakovec na terasi Staroga grada organizira potkraj kolovoza smotra međimurskog hrvatskog folklora i kajkavske poezije. Za ovaj posao se posebno zadužuje Alojz Srpak.

Prihvaćena je informacija o gostovanju limene glazbe iz Zapadne Njemačke u Čakovcu u našoj organizaciji, ako i financijski izvještaj s ove priredbe.

Podnijeta je informacija o mogućnosti dobivanja prostorija u Ulici maršala Tita 4 u Čakovcu, kao i vježbaonice u prostorijama Pedagoške akademije i Čakovcu.

Podnijeta je informacija i prioprema za jesenski početak aktivnosti tamburaša, folkloraša i pjevačkog zbora.

Zapisničar: Anica Fišer

62

Predsjednik: Tomislav Đurić

Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” ČAKOVEC Maršala Tita 4, tel. 81 811 Čakovec, 3. rujna 1971.

SAZIV UPRAVNOG ODBORA Pozivamo Vas na redovnu sjednicu Upravnog odbora Društva, koja će se održati u utorak, 7. rujna , s početkom u 16 sati u prostorijama Društva u Čakovcu.

Dnevni red: 1. Pripreme pred početak “Karavane putovima Zrinskih i Frankopana” 2. Ostala pitanja Unaprijed se zahvaljujemo na odzivu.

Primite prijateljske pozdrave.

Tajnik: Dragutin Feletar

Predsjednik: Tomislav Đurić

ZAPISNIK sa sjednice Upravnog odbora Kulturno prosvjetnog društva “Zrinski”, održane 7. rujna 1971. s početkom u 16 sati u prostorijama Društva.

Prisutni: Drago Feletar, Ernest Fišer, Alojz Srpak, Josip Lukša, Tomislav Đurić, Slavko Jagačić, Tomislav Jagačić, Stanko Kancijan, Ivica Jembrih Zapisničar: Anica Fišer Drago Feletar poslovni tajnik KPD “ Zrinskih” otvorio je otvorio sjednicu i predložio slijedeće : Dnevni red: 1. Pripreme pred početak “ Karavane putovim Zrinski i Frankopana” 2. Ostala pitanja.

Dnevni red je prihvaćen i prelazi se na prvu točku.

63

1. Detaljno su razmotreni konkretno zadati zadaci pojedinim članovima, koji su sve zadatke izvršili. Tako su sve pripreme oko organizacije Karavane gotovo pri kraju i teku normalnim tokom.

Vodič na Karavani: Autobus I. – Tomislav Jagačić Autobus II. – Tomislav Đurić Autobus III. – Ernest Fišer Autobus IV. – Dragica Srpak U štabskim kolima: Drago Feletar, Stjepan Makovec i Anica Fišer 2. Pod ostalim pitanjima odlučeno je da se kupi peć za potrebe Društva, kao i ogrijev. Zatim da se Alojzu Srpak i Franji Marciuš plati 50% iznosa za Karavanu.

Sastanak završen u 16 sati.

Zapisničar: Anica Fišer

Predsjednik: Tomislav Đurić

Karavana putovima Zrinskih i Frankopana KPD “ZRINSKI” - GENERALTURIST - VEČERNJI LIST - “ZRINSKI” ŠTAMPARSKO IZDAVAČKI ZAVOD LJUBITELJIMA PUTOVANJA I POVIJESTI NASTAVNICIMA POVIJESTI ORGANIZACIJAMA I PODUZEĆIMA Cijenjeni prijatelji, Kulturno-prosvjetno društvo “Zrinski” iz Čakovca, koje ima svoje članove po cijelom kajkavskom kraju, također se aktivno uključuje u hrvatsku proslavu 300. obljetnice tragičnog pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. U povodu ove velike obljetnice, Društvo organizira zanimljivu turističko-kulturnu akciju pod nazivom “KARAVANA PUTOVIMA ZRINSKIH I FRANKOPANA” od 15 - 18. rujna 1971. godine. Učesnici ove akcije proputovat će u četiri dana autobusima 1400 kilometara kroz Jugoslaviju, Austriju i Mađarsku, te će posjetiti Zagreb, Ozalj, Pohorje, Bečko Novo Mjesto, Kesthely, Szigetvar i Čakovec. Za učesnike će u svim mjestima biti organiziran zanimljiv program.

64

Program karavane 15. rujna 1971.

Oko 8 sati zbor pred katedralom u Zagrebu. Ceremonija polaganja vijenca na grobove pogubljenih junaka. Oko 10 sati polazak za Ozalj. Do 14.30 sati zadržavanje u Ozlju - razgledavanje i predavanje o starom gradu, nastup folklorne družine iz okolice. Polazak na Pohorje, smještaj u pohorskiim hotelima, večera, spavanje.

16. rujna 1971.

Doručak na Pohorju i oko 8 sati polazak za Bečko Novo Mjesto. Ručak u autobusima (učesnici dobivaju lunch-paket na Pohorju). Poslijepodne zadržavanje u Bečkom Novom Mjestu, razgled povijesnih mjesta, predavanje, nastup folkorne družine Gradišćanskih Hrvata. Večera, spavanje.

17. rujna 1971.

Doručak u Bečkom novom Mjestu. Oko 8 sati polazak za Kesthely na Blatnom jezeru, ručak. Nastavak puta za Szigetvar, razgledavanje sigetske utvrde, predavanje, nastup folklorne družine iz okolice. Večera i noćenje u Szigetvaru i Pećuhu.

18. rujna 1971.

Doručak. Oko 8 sati polazak za Čakovec. Ručak u Čakovcu. Koncert i recital poezije o Zrinskima na terasi čakovačkog Starog grada. Razgledavanje i predavanje o Zrinskoj utvrdi. Večera. Kazališna predstava o Zrinskima.

Riječi oproštaja. Oko 22 sata polazak za Zagreb. Oko 24 sata završetak karavane u Zagrebu.

Pripreme za ovu općehrvatsku akciju već su u punom jeku. Pokrovitelj karavane su zagrebačke dnevne novine “VEČERNJI LIST”, dok su suorganizatori poslovnica “GENERALTURISTA” u Čakovcu i Štamparsko-izdavački zavod “ZRINSKI” u Čakovcu. Već je tiskana i posebna knjižica s kratkom povijesnicom obitelji Zrinskih i Frankapana, te gradova koje će karavana posjetiti. Knjižica ima i propagandni karakter za karavanu, a prodaje se po simboličnoj cijeni od 5 novih dinara primjerak. Paralelno teku i sve druge pripreme, kako bi cijela akcija bila što solidnije organizirana, a učesnici imali zaista ugodan i izvanredan doživljaj.

POZIVAMO I VAS DA SE PRIKLJUČITE “KARAVANI PUTOVIMA ZRINSKIH I FRANKOPANA”. Bit će to i za Vas doživljaj prvoga reda. Prijave se primaju DO 1. KOLOVOZA 1971. GODINE u svim poslovnicama turističke agencije “GENERALTURIST”. Prijaviti se možete i u poslovnicama svih drugih agencija, ili pismeno na adresu: Poslovnica “Generalturista”, 42300 Čakovec. Očekuje se da će se u ovoj svojevrsnoj karavani naći oko 250 učesnika, pa se nadamo da ćete i Vi biti među njima.

65

ŠKOLE! Pošaljite svoje nastavnike povijesti na ovu karavanu, jer će obogatiti svoje znanje i nastavu na Vašoj školi.

ORGANIZACIJE I PODUZEĆA! Pošaljite svoje članove na ovu karavanu, jer će to za njih biti prvorazredni doživljaj i odmor.

Cijena kompletnog aranžmana (prijevoz, spavanje, prehrana, kulturne priredbe, razgledavanje muzeja, knjiga o Zrinskima itd.) iznosi po osobi svega 600 novih dinara. S obzirom na uslugu koja se pruža, uvjereni smo da je cijena pristupačna.

MOLIMO VAS DA SE ZA UČESTVOVANJE U OVOJ AKCIJI PRIJAVITE ŠTO PRIJE, JER JE ZANIMANJE VELIKO A BROJ MJESTA OGRANIČEN NA 250 UČESNIKA. Sve potrebne potanje informacije možete dobiti u svakoj poslovnici “Genenalturista”, te usmeno ili pismeno u poslovnici “Generalturist”, Čakovec, telefon 81-233 i upravi Kulturno - prosvjetnog društva “Zrinski” u Čakovcu, Ulica maršala Tita 4/1.

O “Karavani putovima Zrinskih i Frankopana” opširne informacije donosit će povremeno “VEČERNJI LIST”.

Unaprijed zahvaljujemo na prijavi.

Uz srdačne pozdrave.

ORGANIZACIONI ODBOR “KARAVANE PUTOVIMA ZRINSKIH I FRANKOPANA”

ZAPISNIK Sa sjednice Upravnog odbora Kulturno-prosvjetnog društva “Zrinski”, održane 28.9.1971. god. s početkom u 17. sati u prostorijama društva.

Prisutni: Drago Feletar, Ernest Fišter, Alojz Srpak, Stanko Kancijan, Ivica Jembrih, Marja Novak, Nada Canjko, Josip Lukša, Zvonimir Bartolić Zapisničar: Anica Fišer Poslovni tajnik Društva Drago Feletar pozdravi je prisutne i otvorio sjednicu i predložio slijedeći Dnevni red : 1. Analiza Karavane 2. Osnivanje pjevačkog zbora 3. Nastavak rada tamburaške glazbe i folklora 66

4. Sazivanje inicijativnog odbora Kajkavskog sabora 5. Ostala pitanja Ad 1 Drago Feletar podnio je financijski izvještaj Karavane. Karavana je u potpunosti uspjela što je vidljivo iz izvještaja.

Bartolić opisuje Karavanu kao vrlo uspjelu, osim što se kritički osvrnuo na aljkavost lokalne i vjesnikov štampe što nije dala veći publicitet toj općehrvatskoj akciji.

Pod prvom točkom zaključeno je da sve informacije o Karavani objave članovi drutva i Izvješćima koja povremeno izlaze.

Ad 2 Pod drugom točkom dogovoreno je da se osnuje pjevački zbor “Zrinski” za kojim se već dulje vrijeme ukazuje potreba. Naše društvo prišlo je akciji za osnivanje pjev. zbora i to od starijih članova, kako bi u gradu mogao djelovati vrlo ozbiljno. Zbor bi počeo sa radom 15.10.1971. god. pa su zaduženi Drugarica A. Fišer i D. Feletar da pošalju pozive svim zainteresiranjima da pristupe zboru. Zbor bi vodila drugarica Nada Canjko nastavnica na III. Osn. školi uz naknadu od 20. – dinara po probi.

Ad 3 Folklorna sekcija počinje sa radom 10. 10. 1971. god.. i dalje će je voditi drugarica Marija Novak, a poduzeće se potrebni koraci za nabavu narodne nošnje. Tamburaška glazba, također počinje sa radom i to članovi koji su već svirali (mali sastav), a radi se i na osnivanju velikog tamburaškog sastava sa mjesečnom članarinom od 30. – dinara.

Ad 4 Upravni odbor jednoglasno je prihvatio prijedlog da se sazove inicijativni odbor Kajkavskog sabora 17. 10. 1971. god. u varaždinskom Kazalištu i to u 10 sati prije podne.

Ad 4.

Pod ostalim pitanjima donešena je odluka da isplati kupljeni ormar. Također je dogovoreno da se održi u Kotoribi književno veče 7. 10. 71 s početkom u 18 sati.

Zapisničar: Anica Fišer

Predsjednik: Tomislav Đurić

67

KPD “ZRINSKI” ČAKOVEC Čakovec, 20.10. 1971. godine.

PREGLED PRIHODA I RASHODA ZA RAZDOBLJE 29.08. do 30.09.1971. godine PRIHODI 1. Prihodi od dotacija 2. Prihodi za priredbe 3. Realiz. čestitki i reklama 4. Realizacija “Kajkavski kalendar” 5. Realizacija knjige “ Navek ... “ 6. Realizacija “ Zbirki “ 7. Realizacija knjige “ Legrad “ 8. Prihodi od najamnine 9. Prihodi od članarina UKUPNO PRIHODI

30.000,00 13.090,00 112.340,00 88.795,00 27.543,80 21.967,50 17.873,00 1.008,00 502,00 313.119,90

RASHODI 1. Utrošena elektr. energija 2. Kancelarijski materijal 3. Materijal za čišćenje 4. Ostali režij. materijal 5. Otpis sitnog inventar 6. Transportni troškovi 7. Izvršeni popravci 8. Troš. investicionog održavanja 9. Ptt troškovi 10. Prevozni trošk. služb. puta 11. Isplaćenu autorski honorari – brutto 12. Troškovi najamnine 13. Isplaćene provizije suradnicima – brutto 14. Ostale usluge – štampanje i knjigovodstvo 15. Isplaćene dnevnice služb. puta 16. Prevoz. trošk. vlast. automobila 17. Troškovi reprezentacija 18. Isplaćeno za novine i časopise 19. Ostali razni troš. – mape i vijenci 20. Amortizacija 21. Troškovi platnog prometa NB Čak.

22. Dodatni doprinos iz OD

126,00 2.168,75 15,40 687,87 900,75 3.195,00 231,50 200,00 4.738,90 833,00 53.345,40 1.009,00 26.437,65 160.162,00 6.591,00 12.371,00 8.565,75 650,00 2.027,00 200,00 956,20 116,55

68

23. Stambeni dopr. iz OD 24. Dopr. Bosanskoj krajini iz OD 25. Isplać. O D iz red. rad. odn. – brutto 26. Isplać. nakn. za godiš. odmore 27. Isplać. O D iz red. rad. odnosa - brutto 28. Isplać. nagrade UKUPNO RASHODI

994,70 174,05 22.694,10 430,25 685,50 1.102,20 311.610,10

1. UKUPNO PRIHODI 2. UKUPNO RASHODI 3. DOBITAK I. 4. Zaliha 30.09.1971. g. CK 5. KORIGIRANI DOBITAK 30.09. 71. g.

6. Nerasporedj. sredstva iz 1970. g.

7. UKUPNO NERASPOREDJ. SREDSTVA 30.9.1971.

313.119,90 311.610,10 1.509,80 36.834,20 38.344,00 4.698,05 43.042,05

I. UTVRĐIVANJE DOHOTKA 1. UKUPNI PRiHOD 2. Realizirani trošk. poslov. i OD 3. DOBITAK 30.09 .71.

4. Ukalkulirani dohodak 5. OSTVARENI DOHODAK 30. 9. 71.

313.119,90 - 274.775,90 38.344,00 + 27.153,55 65.497,55

II. RASPODJELA OSTVARENOG DOHOTKA 1. OSTVARENI DOHODAK - pokriće ugovor. obaveza - pokriće zakon. obaveza 2. OSTATAK DOHOTKA - pokriće isplać. OD 3. NERASPOREDJENA SRED. DOH. 30. 9. 71 4. NERASPOREDJENA SREDSTVA 1970. g.

5. UKUPNO NERASPOR=SRED. 30. 9. 71. g.

65.497, 55 956,20 - 1.285,30 63.256,05 - 24.912,05 38.344,00 + 4. 698,05 43.042,05

U Čakovcu, 25.10.1971. g. Šef računovodstva: Posavec Katica

Poslovni tajnik: Drago Feletar prof.

69

KULTURNO-PROSVJETNO DRUŠTVO “ZRINSKI” ČAKOVEC Maršala Tita 4, tel. 81 811 Čakovec, 22. listopada 1971.

Poštovani prijatelji, Obraćamo Vam se s jednom izuzetnom molbom i prijedlogom. Vjerojatno Vam je već poznato iz teksta da se pokreće osnivanje Hrvatskog kajkavskog sabora. Inicijator ove korisne akcije je naše Društvo, a njeni nositelji su mnogobrojni kulturni i znanstveni radnici iz cijelog kajkavskog kraja.

Hrvatski kajkavski sabor bi trebala biti društvena organizacija u koju bi se spontano integrirale sva značajnije kulturne i znanstvene organizacije i akcije na našem području, te tako zajedničkim snagama i sinhroniziranim djelovanjem doprinijele promicanju kulture i znanosti u kajkavskom području Hrvatske. Dakle, osnivanje Sabora nikako ne znači ugušivanje hvalevrijednih lokalnih incijativa, već naprotiv njihovo daljnje paljenje, pomaganje i afirmiranje.

Osnovni cilj Hrvatskog kajkavskog sabora je da ujedini sadašnje i potencijalne kulturne i znanstvene snage, kako bi se zajedničkim snagama ječe i djelotvornije afirmirale naše vrijednosti u Hrvatskoj i izvan nje, te postiglo sufinanciranje kajkavskih kulturnih i znanstvenih aktivnosri i iz republičke kase. Dakle, samoupravnim dogovorom bi se promicale one manifestacije koje imaju određenu kulturnu i znanstvenu težinu, te bi se zajedničkim snagama nastojala afirmirati i za njihovo održavanje osigurati potrebna sredstva. U svojem kasnijem djelovanjem, Hrvatski kajkavski sabor bi nastojao dati i svoj doprinos gospodarstvom razvitku kajkavskog kraja.

Bujanje kulture, znanosti i gospodarstva na kajkavskom području nikako ne može biti suprotno razvitku cjelokupnog hrvatskog kulturnog i nacionalnog bića / kako to neki žele spočitati /, već to može biti samo doprinos da se ono još brže, svestranije i bogatije razvija. Dakle, Hrvatski kajkavski sabor ne bi bio partikularizacija hrvatske kulture, nego značajan doprinos njenom razvitku.

Sjedište Sabora bilo bi u Varaždinu, a njegove manifestacije organizirale bi se u svim onim mjestima kajkavskog kraja gdje za njih ima zanimanja i mogućnosti. Do osnivačke skupštine sve organizacione poslove obavlja Kulturno-prosvjetno društvo “ Zrinski “ iz Čakovca.

70

Na masovnom sastanku kulturnih i javnih radnika iz cijelog kajkavskog kraja, koji smo organizirali u lipnju ove godine u varaždinskom kazalištu, izabran je i Inicijativni odbor Hrvatskog kajkavskog sabora u sustavu: prof. Joža Skok, prof. dr. Milan Ratković, Stjepan Jakševac, dr. Antun Šojat, Marijan Grakalić i Pajo Kanižaj iz Zagreba, Božidar Hlastec iz Samobora, prof. Vladimir Srimšek iz Križevca, prof. Ivan Valentaković iz Zeline, Mirko Sviben iz Varaždina, te prof. Zvonimir Bartolić, Ernest Fišer i prof.

Dragutin Feletar iz Čakovca.

Inicijativni odbor je ovih dana imao sastanak u Varaždinu, te zaključeno da se do polovice prosinca ove godina obave sve potrebne pripreme za održavanje osnivačke skupštine Hrvatskog kajkavskog sabora. Također smo ovih dana imali potrebne kontakte s rukovodiocima Međuopćinske konferencije SK Varaždin, koja bi trebala posebno razmatrati ovo pitanje.

Konzultacije s kulturnim i društveno – političkim rukovodiocima Sabora SR Hrvatske i općinskih skupština kajkavskog područja su u toku.

Očekuje se da će već iduće godine dobar dio akcije Hrvatskog kajkavskog sabora sufinancirati Republički fond za unapređivanje kulturnih djelatnosti. U ovom trenutku je jedino neophodno osigurati oko dva milijuna starih dinara sredstava za potrebe osnivanja Hrvatskog kajkavskog sabora. PREDLAŽEM VAM SA I VI BUDETE SUOSNIVAČI Hrvatskog kajkavskog sabora, te da u troškovima njegovog osnivanja sudjelujete sa ___ starih dinara. Preostali dio osigurat će ostale općine i organizacije kajkavskog područja.

Vjerujem da ćete podržati ovu korisnu inicijativu, jer smo uvjereni da će Hrvatski kajkavski sabor uvelike doprinjeti promicanju kulture, znanosti, pa i gospodarstva u našem kraju.

S obzirom da smo s pripremama za osnivačku skupštinu u značajnom vremenskom škripcu, molim Vas da nam na naš prijedlog što prije odgovorite.

Unaprijed se zahvaljujemo na razumijevanju. Želim Vam mnogo uspjeha u radu i srdačno Vas pozdravljamo.

Tajnik Dragutin Feletar prof.

71

Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” ČAKOVEC Maršala Tita 4 , tel. 81 811 Čakovec, 22. listopada 1971.

SAZIV SJEDNICE UPRAVNOG ODBORA Pozivamo Vas na redovnu sjednicu Upravnog odbora KPD “Zrinski” Čakovec, koja će se održati u četvrtak, 28. listopada. u 18 sati, u prostorijama KPD “Zrinski” u Čakovcu.

Prijedlog dnevnog reda: 1. Zadaci pred osnivanje Hrvatskog kajkavskog sabor 2. Kooptiranje novih članova Upravnog odbora 3. Ostala pitanja a. Rad pjevačkog zbora, folklora i tamburaša b. Kupnja dijela narodnih nošnji c. Određivanje broja besplatnih primjeraka za knjige tiskane ovih dana d. Suradnja s Odborom Matice hrvatske Čakovec Unaprijed se zahvaljujemo na odzivu.

Tajnik: Dragutin Feletar , prof.

KULTURNO-PROSVJETNO DRUŠTVO “ZRINSKI” ČAKOVEC Maršala Tita 4, tel. 81 811 Čakovec, 23. listopada 1971.

Broj 210-21/71 MEĐUOPĆINSKOJ KONFERENCIJI SAVEZA KOMUNISTA (na ruke drugu Lonjaku) VARAŽDIN Poštovani drugovi, Na osnovi razgovora s drugovima Pehardom, Lonjakom i Belošom, šaljemo Vam sažetu informaciju o djelatnosti Kulturno-prosvjetnog društva 72

″Zrinski″ iz Čakovca i o potrebi osnivanja Hrvatskog kajkavskog sabora.

1. Informacija o djelatnosti KPD “Zrinski” Ideja o osnivanju Društva potekla je od uredništva “Kajkavskog kolendara”, a osnivačka skupština održana ja 8. listopada 1970. godine. Prvi predsjednik Društva bio je prof. Dragutin Feletar, dok sada tu dužnost obavlja Tomislav Đurić, novinar “Varaždinskih vijesti”.

U tijeku svojeg jednogodišnjeg djelovanja Društvo je postiglo zapažene uspjehe na širenju kulture cijelom kajkavskom kraju. Društvo je izrazito regionalnog karaktera, tako da danas ima više od 500 članova širom kajkavskih krajeva Hrvatske. Članstvo je vrlo dobro povezano i to putem šapirografiranog internog glasila Društva ″Izvješća″, te brojnim sastancima. Od ostalih sastanaka valja posebice spomenuti sastanke suradnika “Kajkavskog kolendara”, koji se dva puta godišnje održavaju u Varaždinu.

Tu se sastane više od stotinu najmarljivijih kulturnih radnika iz cijelog kajkavskog kraja, od Karlovca i Siska do Čakovca i Pitomače.

Djelovanje Društva odvija se preko tri temeljne sekcije: 1. Izdavačka, 2. Za kulturno-prosvjetni rad i 3. Filatelistička. Sve poslove administracije i neposrednih tehničkih zadataka obavlja ekipa od tri profesionalca, stalno zaposlenih u Društvu (poslovni tajnik, urednik biblioteke i blagajnik-administrativac). Izdavačka sekcija pripada među najaktivnije u Hrvatskoj.

Samo u tijeku godine dana izdano je jedanaest naslova i to : 1. Kajkavski kolendar 1971.

2. Stjepan Bence: “Sledi i tragi” (pjesme) 3. Ivica Jembrih: “Vse – i dihanje” (pjesme) 4. Stanko Kancijan: “Zbrani čemer” (pjesme) 5. Martin Hegedušić: “Žuli z vincem zelejani” (pjesme) 6. Dragutin Feletar: “Moje Međimurje” (pjesme) 7. Pajo Kanižaj: “Kralju Tomislavu” (pjesme) 8. Božo Hlastec: “Zvezde nad Samoborom” (pjesme) 9. Feletar- Đurić: “Navik on živi ki zgine pošteno” (ova je knjiga u nekoliko mjeseci doživjela čak tri izdanja!)

10. Dragutin Feletar: “Legrad” (monografija) 11. Đurić-Feletar : “Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske” (monografija) Valja istaći da su se ove knjige tiskale u rekordnim nakladama i da su sve 73

od reda bile odlično prihvaćene od kritike i čitatelja. Uz njihovo objelodanjivanje vezana su i imena velikih umjetnika i književnika, koji su dali svoj prilog kao ilustratori ili pisci predgovora (Ivan Generalić, Ivan Lacković, Josip Turković, brača Dolovski, Vladimir Kostjuk, Joža Skok, Ernest Fišer, Jovo Rojčević i drugi). Biblioteka KPD “Zrinski” je uvelike doprinijela afirmaciji kajkavskog područja u Hrvatskoj i Jugoslaviji.

Sekcija za kulturno-prosvjetni rad razvila je vrlo razgranatu aktivnost. U Čakovcu vrlo uspješno djeluje pjevački zbor sastavljen od odraslih građana, zatim folklorna sekcija i dva tamburaška orkestra (veliki i mali). Osim ovih grupa, u kojima aktivno radi više od 120 članova, sekcija je u tijeku godine organizirali niz priredbi i manifestacija. Valja, primjerice, spomenuti književne večeri u Varaždinu (podrumska scena kazališta), Koprivnici, Hlebinama, Čakovcu, Kotoribi i drugim mjestima, zatim folklorne priredbe u Vrbovcu, Čakovcu, Podturnu, Maloj Subotici i drugdje. Organizirana je i izvrsno posjećena akademija u povodu tiskanja knjige “Legrad” u Legradu, kojoj su prisustvovali i najviši rukovodioci naše regije.

Tu je zatim i općehrvatska akcija “Karavana putovima Zrinskih i Frankopana”, koja je održana od 15. do 19. rujna 1971. godine. Više od 200 sudionika iz cijele Hrvatske autobusima je obišlo Zagreb, Ozalj, Pohorje, Bečko Novo Mjesto, Kestehly, Szigetvar i Čakovec. Bila je akcija od izuzetnog značenja, jer se na priredbama i popratnim manifestacijama okupilo nekoliko tisuća građana triju zemalja, a sudionike karavane su primili istaknuti kulturni i politički rukovodioci u mjestima koje su posjetili.

Posebice vrijedi spomenuti srdačne kontakte s Gradišćanskim Hrvatima i gradjanskim Stigetvara.

KPD “Zrinski” je tiskao niz prigodnih kuverata, plakata, prospekata i slično, bio glavni ili suorganizator niza drugih priredbi u Međimurju i izvan njega, inicijator brojnih akcija i tiskanja publikacija ili članaka. O aktivnosti Društva je dosad pisalo više od 30 listova iz Jugoslavije, Austrije i Mađarske. Društvo surađuje s nizom organizacija.

Filatelistička sekcija okuplja tridesetak filatelista i numizmatičara iz Međimurja. Sekcija priprema u proljeće svoju prvu izložbu skupljenih maraka i novca u Čakovcu.

Sastav Upravnog odbora KPD “Zrinski”: 1. Tomislav Đurić, predsjednik, novinar Varaždin 2. Prof. Dragutin Feletar, tajnik, profesionalac, Čakovec 3. Ernest Fišer, književnik, urednik biblioteke, Čakovec 4. Antun Kozina, direktor Muzeja, Krapina 5. Ivica Čičin, novinar, Koprivnica 6. Stanko Kancijan, službenik, pjesnik, Čakovec 74

7. Ivica Jembrih, radnik, pjesnik, Čakovec 8. Alojz Srpak, nastavnik, Čakovec 9. Đuro Jalšovec, tehničar, Čakovec U uredništvu “Kajkavskog kolendara” nalazi se 47 najistaknutijih kulturnih i javnih radnika iz općina Čakovec, Varaždin, Novi Marof, Ivanec, Ludbreg, Koprivnica, Đurđevac, Križevci, Vrbovec, Kutina, Donja Stubica, Zlatar Bistrica, Zabok, Krapina, Samobor, Ozalj, Jastrebarsko, Dugo Selo, Karlovac, Sisak, Velika Gorica, Zelina, Bjelovar i Zagreb.

2. Okvirna informacija o potrebi osnivanja Hrvatskog kajkavskog sabora Danas na kajkavskom području bijaju značajne kulturne i znanstvene aktivnosti. Lijepi primjeri za to su kulturne manifestacije u Krapini, Zelini, Samoboru, Zlataru, Varaždinu, Vrbovcu, Čakovcu i drugdje. Ove lokalne inicijative su svakako hvale vrijedne i njih bi valjalo maksimalno podržati.

One doprinose brže razvitku hrvatske kulture i znanosti kao cjeline.

Vjerujemo da oko toga da li nam ove kulturne aktivnosti potrebne ili ne, nema dvojbe. Međutim, drugo je pitanje, da li su naše domaće vrijednosti i akcije dovoljno afirmirane na širem planu, da li se o njima dovoljno brinemo materijalno. Također se pokazala kao vrlo urgentna pojava nedovoljne sinkronizacije pojedinih akcija i manifestacija.

OČITO JE DA SU DANAS KULTURNE I ZNANSTVENE INICIJATIVE NA KAJKAVSKOM PODRUČJU PREVIŠE OSAMLJENE I NEPOVEZANE MEĐUSOBNO. ČINJENICA JE TAKOĐER DA NEMA ZAJEDNIČKE KULTURNE POLITIKE NA OVOM PODRUČJU. Sve to ima odraza na nedovoljnom odjeku pojedinih manifestacija, te na potenciranim brigama materijalne prirode. Kulturne i znanstvene težnje i vrijednosti kajkavskog kraja mogu se afirmirati na širem planu jedino zajedničkim snagama, jedino ujedinjeno možemo izboriti sufinanciranje naših akcija iz republičke (kulturne) kase.

Sve ove probleme (koji, usput budi rečeno, već nekoliko godina ″vise u zraku″) razmatralo je 27. lipnja 1971. godine više od 80 kulturnih radnika kajkavskog kraja, na sastanku suradnika “Kajkavskog kolendara”, koji je sazvalo KPD “Zrinski” u Varaždinu. Na tom je sastanku odlučeno da se započne s potrebnim pripremama za osnivanje Hrvatskog kajkavskog sabora, tijela koje bi odigralo ulogu objedinitelja i afirmatora kajkavskih vrijednosti i inicijativa.

75

Evo i sažetog prikaza zaključaka s tog sastanka: 1. Hrvatski kajkavski sabor bi trebalo biti društveno tijelo sastavljeno od širokog kruga renomiranih javnih i kulturnih radnika kajkavskog područja u Hrvatskoj. Bio bi to jedan oblik spontanog integriranja kulturnih aktivnosti u kajkavskom kraju, pa bi se u ovu organizaciju dobrovoljno i dogovorno uključile sve snage koje rade na promicanju kulture i znanosti u ovom dijelu Hrvatske. Kajkavski sabor trebao bi podržati sadašnje i potaknuti nove inicijative ne samo na kulturnom i znanstvenom planu, već kasnije i u gospodarskom pogledu (simpoziji gospodarskih i ostalih stručnjaka i slično).

2. U početku bi Hrvatski kajkavski sabor trebao podržati prvenstveno one inicijative na kajkavskom području koje već postoje. Dakle, orijentirati se u početku na ono što već imamo i na temelju ove baze afirmirati i razvijati nove akcije. Oko postojećih manifestacija, koje trebaju postati tradicionalne i dobiti još veće društveno značenje, okupljale bi se sve postojeće i potencijalne snage, s ciljem širenja kulture, znanosti i unapređivanja gospodarstva.

3. Bujanje kulture i znanosti na kajkavskom području nikako ne može biti suprotno razvitku cjelokupnog hrvatskog kulturnog i nacionalnog bića, već samo doprinos da se ono još brže, svestranije i bogatije razvije.

4. Hrvatski kajkavski sabor će kao društveno tijelo, sastavljeno od uglednih kulturnih i javnih radnika, imati i važan zadatak da kanalizira pritjecanje sredstava iz Republičkog fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti (kao i iz općinskih), i to za one akcije koje će biti od interesa za razvoj kulture i znanosti kajkavskih krajeva.

5. Zvanično sjedište Hrvatskog kajkavskog sabora bio bi Varaždin, dok bi sve administrativno-organizacione poslove obavljalo do osnivanja KPD “Zrinski” u Čakovcu. Akcije Sabora bi se održavale u svim većim središtima kajkavskog kraja.

6. O ovim i sličnim tezama i dilemama oko osnivanja Hrvatskog kajkavskog sabora valja temeljito upoznati sve zainteresirane kulturne i znanstvene institucije i pojedince, te društveno-političke zajednice i organizacije. To se posebno odnosi na Savez komunista i Socijalistički savez, jer bi Hrvatski kajkavski sabor trebao djelovati upravo u okviru ovih organizacija. (Stoga je i uslijedila zamolba da se u osnivanje Sabora najaktivnije uključe Međuopćinska konferecija SK Varaždin i Međuopćinska konferencija SSRN Varaždin). Tek poslije najšire konzultacije i prihvaćanja teza Sabora, organizirala bi se njegova osnivačka skupština u Varaždinu.

S osnivanje Sabora valjalo bi požuriti (održati skupštinu još u prosincu 1971. godine), kako bi se Sabor mogao pojaviti kao molitelj sredstava u Re76

publičkom fondu za unapredjivanje kulturnih djelatnosti za 1972. godinu.

7. Evo i sastava Inicijativnog odbora za osnivanje Hrvatskog kajkavskog sabora: prof. Joža Skok, prof. dr. Milan Ratković, prof. dr. Antun Šojat, Marijan Grakalić, Stjepan Jakševac i Pajo Kanižaj iz Zagreba, Božo Hlastec iz Samobora, prof. Ivan Valentaković iz Zeline, Mirko Sviben iz Zlatara, Božena Loborec iz Koprivnice, prof Vladimir Srimšek iz Križevaca, Antonija Martinčević iz Vrbovca, prof. Krešimir Šalamon iz Đurđevca, Antun Kozina iz Krapine, Janko Peharda, Slavko Jagačić, Vid Fijan i Tomislav Đurić iz Varaždina, te prof. Zvonimir Bartolić, Ernest Fišer i prof. Dragutin Feletar iz Čakovca.

Inicijativni odbor je održao 17. listopada u Varaždinu radni sastanak na kojem je zaključeno da se izrade opširne teze za osnivanje Hrvatskog kajkavskog sabora, te da se s njima upoznaju sve organizacije i institucije na kajkavskom području. U tom pravcu osobito valja upoznati i angažirati Međuopćinsku konferenciju SK i SSRN Varaždin, kao i Skupštinu opčine Varaždin. Tek poslije toga će se u tijeku prosinca prići organiziranju osnivačke skupštine. Maksimalno će se koristiti i iskustva već afirmiranog Čakavskog sabora, s kojim su već uspostavljeni potrebni kontakti.

U vezi s ovim našim zaključcima i stavovima, drugarski Vas molimo da nam pomognete i najaktivnije se uključite u osnivanje Hrvatskog kajkavskog sabora. Vjerujemo da je ovaj pothvat višestruko koristan, te da se u njega svakako mora uključiti organizacija Saveza komunista i SSRN. Molimo Vas također da proces konsultacije ubrzamo.

Predlažemo da Vaša komisija za kulturna pitanja pripremi potrebne materijale za održavanje zajedničke sjednice predsjedništava međuopćinskih konferecija SSRN i SK, na koju bi se pozvali i zainteresirani kulturni , javni i znanstveni radnici, te predstavnici republičkih organa i organizacija . U pripremama ovog korisnog sastanka, od kojeg cjelokupna kultura i znanost na kajkavskom području očekuje vrlo mnogo, spremni smo se maksimalno uključiti.

Stoga s velikim zanimanjem očekuje Vaš poziv za akciju pripremanja predloženog sastanka. Želimo Vam mnogo uspjeha u radu i drugarski Vas pozdravljamo.

Tajnik KPD “Zrnski”: Dragutin Feletar, prof.

Urednik biblioteke KPD “Zrinski”: Ernest Fišer

77

Prilog: Međunarodne veze KPD “Zrinski” - izvještaj Izvještaj o međunarodnim vezama Kulturno-prosvjetnog društva “Zrinski” iz Čakovca Budući da Kulturno – prosvjetno društvo “Zrinski” , sa sjedištem u Čakovcu, djeluje tek nešto više od godinu dana, njegove dosadašnje međunarodne veze – za tako kratko razdoblje – bile su relativno bogate i plodonosne.

Valja s tim u vezi odmah naglasiti da su te veze uslijedile zahvaljujući već poznatoj kulturno – turističkoj akciji Društva pod nazivom “Karavana putovima Zrinskih i Frankopana”. Naime, s obzirom na trasu ove uspješne i zapažene akcije, koja je prolazila kroz povijesna mjesta Austriji i Mađarske /Bečko Novo Mjesto i Szigetvar/, logično se nametnula potreba da KPD “Zrinski” u tim mjestima uspostavi kontakte s predstavnicima vlasti i zainteresiranim kulturnim ustanovama i pojedincima. Evo dakle, s kim su sve uspostavljeni kontakti: U pripremnom razdoblju za organiziranje “Karavane putovima Zrinskih i Frankopana” predstavnici KPD “Zrinski” i poslovnice “Generalturista” iz Čakovca vodili su potrebne razgovore s gradonačelnikom Bečkog Novog Mjesta, predsjednikom Turističkog društva ovoga grada, kao i nadležnim funkcionerom za turizam vlade Donje Austrije. Međutim, ovi su razgovori imali sasvim službeni karakter i jedinu svrhu – da se dogovore i utvrde svi detalji oko prijema i boravka sudionika “Karavane ...” u Bečkom Novom Mjestu i Austriji. Za KPD “Zrinski” međutim, neusporedivo su značajniji kontakti i veze koje su radi “Karavane ....” uspostavljene s Kulturno – umjetničkim društvom “Ivan Vuković” iz Parndorfa, u kojem su okupljeni Gradišćanski Hrvatski, kao i sa članovima uredništva “Hrvatskih novina” koje izlaze u Željeznom (Gradišće). Ove su veze uspostavljene posredstvom umirovljnog profesora glazbe Dragana Raljušića, inače iz Crikvenice, koji međutim veći dio svake godine proboravi sa suprugom u Parndorfu, radi uvježbavanja velikog omladinskog tamburaškog orkestra KUD “Ivan Vuković”.

Ukratko, ovaj je izvrstan omladinski tamburaški orkestar s dirigentom prof. Raljušićem održao nezaboravni koncert za sudionike “Karavane....”

16. rujna 1971. u jednoj baroknoj dvorani Bečkog Novog Mjesta, no, to je i istovremeno bila prilika da se detaljnije upoznamo s jezikom, običajima i suvremenim političko – ekonomskim problemima naših sunarodnjaka, Gradišćanskih Hrvata u Austiji. Na osnovi brojnih razgovora tom prigodom stekli smo uvjerenje da njihov društveni i politički položaj u Austriji nije nimalo ohrabrujući, no to je tema koja zaslužuje posebnu raspravu.

78

Za KPD “Zrinski “ je s tim u vezi najvažnije, da smo sa članovima KUD “Ivan Vuković” iz Parndorfa uspostavili uistinu srdačne, prijateljske odnose. Poslije spomenutog koncerta u Bečkom Novom Mjestu poklonili smo članovima KUD “Ivan Vuković” i uredništvu “Hrvatskih novina “ više od stotinjak knjiga pisanih na hrvatskom jeziku (izdanja KPD “Zrinski” iz Čakovca), kao i brojne prigodne suvenire. Bitno je međutim, istaći da je to bio tek početak uspješne suradnje na kulturnom planu s Gradišćanskim Hrvatima, jer smo tom prilikom, kao i nekoliko kasnijih susreta s prof.

Draganom Raljušićem i predstavnicima KUD “Ivan Vuković “ iz Parndorfa, dogovorili i okvire daljnje suradnje. Rezultat tih dogovora je i gostovanje spomenutog omladinskog tamburaškog orgestra KUD “Ivan Vuković” u Čakovcu i Varaždinu, koje naše Društvo organizira već 30. i 31. listopada ove godine, u suradnji s Kulturno – prosvjetnim vijećem općine Varaždin, a pod pokroviteljstvom kolektiva Trgovinskog poduzeća “Čakovečki magazin” u Čakovcu. Ističemo također da smo o ovom skorom gostovanju Gradišćanskih Hrvata u Čakovcu i Varaždinu, kao i u Mađarskoj, u okviru “Karavane ...” , pravovremeno i iscrpno obavještavali funkcionere Općinske konferencije SK i SSRN, te Skupštine općine u Čakovcu. Što se tiče kontakata predstavnika KPD “ Zrinski “ s predstavnicima vlasti u Bečkom Novom Mjestu i Szigetvaru – također u okviru “Karavane ...” – možemo reći da su bili vrlo korektni. Naši domaćini u Austriji i Mađarskoj bili su veoma pristupačni i gostoljubivi, pa smo u Bečkom Novom Mjestu od referenta za kulturu gradskih vlasti dobili na poklon vrijednu sliku, a u Szigetvaru pak brončanu plaketu, koju nam je na svečanom prijemu uručio predsjednik gradske uprave Szigetvara. Međutim, trajnije oblike suradnju uspostavili smo tom prigodom s predstavnicima Društva prijatelja sigetskog zamka, na čelu s predsjednikom prof. Imre Molnarom iz Szigetvara, kao i predsjednikom podružnice ovog Društva u Osijeku, prof.

Hugom Borenićem. Naime, članove ovog Društva kolektivno smo učlanili (formalno) u Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” i obratno, KPD “Zrinski” se učlanilo Društvo prijatelja sigetskog zamka. Isti je slučaj i s Kulturno – umjetničkim društvom “Ivan Vuković” iz Parndorfa, čije smo članove kolektivno učlanili u KPD “Zrinski” no s njima osim toga, i nadalje namjeravamo održati posebno prisne i trajne kontakte. Tako smo već dogovorili da u proljeće 1972. godine KPD “Zrinski” organizira gostovanje članova Ogranka Seljačke sloge iz Preloga (to je najrenomiraniji međimurski folklorni i tamburaški sastav!) u više hrvatskih mjesta na području Gradišća u Austriji.

U Čakovcu, 23. listopada 1971.

79

80

81

ZAPISNIK s redovne sjednice Upravnog odbora KPD ZRINSKI Čakovec, održanog u četvrtak, 28. listopada 1971. godine, u prostorijama Društva.

Prisutni članovi: Ernest Fišer, Alojz Srpak, Stanko Kancijan, Ivica Jembrih, Dragutin Feletar, Anica Fišer i Antun Kozina.

Dnevni red: 1. Zadaci pred osnivnaje Hrvatskog kajkavskog sabora 2. Kooptiranje novih članova Upravnog odbora 3. Izvještaj o poslovanju za razdoblje I do IX 1971. godine 4. Ostala pitanja AD. 1 Izvještaj o poduzetim koracima u svezi s osnivanjem Hrvatskog kajkavskog sabora podnio je Dragutin Feletar. Između ostalog, on je rekao da se priprema u organizaciji Međuopćinske konferencije Sk Varaždin regionalno savjetovanje na tu temu, te da se privode kraju opsežne pripreme za osnivačku skupštinu Sabora. Izvještaj je poslije rasprave u kojoj su sudjelovali Stanko Kancijan i Ernest Fišer, jednoglasno prihvaćen. Date su profesionalnim članovima Društva odriješene ruke da pripreme oko osnivanja Sabora što uspješnije privedu kraju.

AD 2.

Poslije opširne rasprave je konstatirano da je sadašnji Upravni odbor preuzak za sve opširniju djelatnost Društva. Zato je jednoglasno odlučeno da se za nove članove Upravnog odbora kooptiraju do Godišnje skupštine : Nada Canjko, Marija Novak, Josip Lukša i prof. Zvonimir Bartolić.

AD 3.

Izvještaj o poslovanju Društva u prvih devet mjeseci ove godine podnio je Dragutin Feletar, gospodarski tajnik. Izvještaj se nalazi u prilogu originala ovoga zapisnika. Izvještaj je jednoglasno prihvaćen, a s tim u vezi i sve odluke Radne zajedno Društva.

AD 4.

Zaključeno je da se svi članovi članovi maksimalno angažiraju u prihvatu Gradišćanskih Hrvata za priredbu 30. listopada. Zaključeno je da se što više članova Društva odazove na književno veče, koje u petak 29. listopada organizira Matica hrvatska u Čakovcu. Podnijeta je informacija o kanditaturi KPD “Zrinski” za organizaciju kulturnih priredbi u Čakovcu. Ova 82

ponuda je od strane Upravnog odbora prihvaćena, te je dati zaduženje profesionalnim članovima da se za njenu realizaciju maksimalno založe.

Odlučeno je da se podvorniku Pedagoške akademije isplati 6.000 s.d. mjesečno za čišćenje prostorije gdje se održavaju probe. Jednoglasno je odlučeno da se obavi izmjena Pravilnika raspodjeli osobnih dohodaka stalno zaposlenog osoblja u Društvu i to : 1. Da se osnovica poslovnom tajniku poveća s 1800 na 2300 n.d. mjesečno 2. Glavnom uredniku bibloteke s 1.600 na 2100 nd. mjesečno 3. Blagajniku administratoru sa 1200 na 1400 n.d. mjesečno Ovaj zaključak stupa na snagu od 1. studenog 1971. godine. Odlučeno je da se kupe četiri “tibetna ropca” za potrebe kompletiranja narodnih nošnji.

Potrebna srdstva od 80 000 s. d. Odlučeno je da se hitno kupi stariji klavir za potrebe pjevačkog zbora. Ovu odluku će realizirati Alojz Srpak, a iznos se može kretati do 400.000 starih dinara.

Podnijeta je informacija da je Društvo u istoj zgradi dobilo prigode prostorije, te da je time trajno riješen problem smještaja uprave i sekcija Društva.

Odlučeno je da se za potrebe novih prostorija kupi sljedeće : 30 stolica, 1 vitrina, 3 konferencijska stola, 1 kancelarijski stol, 1 luster, 3 fotelje, 1 manji stolić, potrebne zavjese i karniži, 1 tepih, potrebne žarulje i drugi potrebni materijal. Također će se preseliti telefon, te omaljati jedna manja prostorija. Osim toga je odlučeno da se kod stolara dade izraditi potrebna stalaža za skladište knjiga.

Odlučeno je da se s Upravnim odborm Matice Hrvatske što prije održi sastanak na zajedničkom nivou, te da se raspravi o daljnjoj suradnji i akcijama od zajedničkog interesa. Alojz Srpak je podnio izvještaj o radu tamburaške, folklorne i zborne sekcije, te o programu djelovanja na selu.

Izvještaji su prihvaćeni i zaključeno je da se započetim putem ide dalje.

Odlučeno je da se u zajednici s Odborom Matice hrvatske što prije uspostavi bliža suradnja s Ljudskom in študijskom knjižnicom u Ptuju.

Odlučeno je da se kao reprezentacija i autorski primjeri razdijele slijedeće knjige : 1. Stari gradovi i dvorci – 30 kom. Feletaru, 30 Đuriću, 5 Fišeru, 60 kom. ostalo (uredništva itd.)

2. Hlastecova zbirka – 10 Fišeru, 5 Feletaru, 60 ostalo 3. Kanižajeva zbirka – 10 Fišeru, 10 Feletaru, 10 Kostjuku, 10 Lackoviću, 10 Generaliću, 60 ostalo Sastanak je završen.

Zapisničar: Anica Fišer

Tajnik: Dragutin Feletar, prof.

83

Zapisnik s RAZGOVORA O HRVATSKOM KAJKAVSKOM SABORU, koji je održan u ponedjeljak 22. studenog 1971. godine u 17 sati u prostorijama Kulturno – prosvjetnog društva ZRINSKI u Čakovcu, Ulica maršala Tita 4.

Nazočni: JANKO PEHARDA, predsjednik Međuopćinske konferecije SK Varaždin RUDOLF KERMEK, predsjednik Međuopćinske konferecije SSNR Varaždin MAŠAN SREDANOVIĆ, sekretar Općinskog komiteta SK Čakovec ZVONKO GOLUB, podpredsjednik Skupštine općine Čakovec ZVONIMIR BARTOLIĆ, prof., predsjednik Odbora Matice hrvatske Čakovec ERNEST FIŠER, ANICA FIŠER, FRANJO PREININGER, NADA CANJKO, TOMISLAV ĐURIĆ, ALOJZ SRPAK I DRAGUTIN FELETAR, prof.

– članovi Upravnog odbora KPD “Zrinski” Čakovec Sastanak je vodio TOMISLAV ĐURIĆ, predsjednik KPD “ZRINSKI” Čakovec.

Dnevni red: 1. Razgovor o potrebi osnivanja Hrvatskog kajkavskog sabora 2. Ostala pitanja AD 1.

Uvodno izlaganje o potrebi osnivanja Hrvatskog kajkavskog sabora podnio je prof. Dragutin Feletar, tajnik KPD “Zrinski” Čakovec. On je temeljito iznio razloge za osnivanje ovoga tijela, te obrazložio njegove osnovne ciljeve. Ovaj je materijal već dostavljen Međuopćinskoj konfereciji SK i uglavnom je poznat javnosti.

Prof. Feletar je u okviru svojeg izlaganja predložio slijedeći redoslijed akcije pred osnivanje Hrvatskog kajkavskog sabora: - temeljito pripremiti savjetovanje u organizaciji Međuopćinske konferecije SK Varaždin. Savjetovanje bi se početkom prosinca 1971. godine održalo u Varaždinu.

- na temelju materijala za savjetovanje kao i rasprave na savjetovanju bi posebna stručna grupa sastavila prijedlog teza Hrvatskog kajkavskog sabora. Teze bi sadržavale sve potrebne materijale za osnivanje Sabora: ciljeve, statut i ostale interne akte, sistem organizacije, konstrukcija financiranja, prijedlog sastava tijela itd. Materijali (teze) bi trebale biti gotove 84

do konca prosinca, pa bi se tiskale u posebnu knjižicu i rasposlale svim zainteresiranim faktorima na uvid i raspravu. To bi bila generalna priprema za osnivačku skupštinu HKS. - osnivačku skupštinu bi trebalo sazvati u Varaždinu polovicom siječnja 1972. godine, te je temeljito pripremiti. Na skupštinu pozvati zaista široki krug zainteresiranih faktora i pojedinaca, te prihvatiti sve potrebne akte i programe djelovanja. Sastaviti i konkretnu ponudu za financiranje Fondovima za kulturu općina i Republike.

- sve poslove oko osnivanja HKS obavilo bi KPD “Zrinski“ Čakovec, a poslije osnivanja HKS bi postao samostalna organizacija. Za potrebe osnivanja HKS očekuje se i posebna novčana pomoć Skupštine općine Varaždin (oko 500.000 s. d.), dok je dio ostalih općina već dao odobrenje za svoje priloge.

Rudolf Kermek - Međuopćinske konferecije SSNR Varaždin u cjelini podržava ideju osnivanja Hrvatskog kajkavskog sabora, te će o tome raspravljati na predstojećem plenumu svojeg Predsjedništva. S pripremama valja požuriti i temeljito provesti. Odmah uvesti značajnije inovacije.

Janko Peharda - inicijativa za osnivanje HKS svakako je za pozdraviti i punu podršku. Kultura u kajkavskom kraju ima duboke korijene i mi je moramo dalje razvijati. Stoga je posebice pozitivno što je inicijativa HKS potekla upravo iz Čakovca i Varaždina. Uskoro će o kulturi raspravljati i CK SKH, pa će rasprava s prestojećeg savjetovanja biti naš doprinos tom važnom sastanku. Dobro je što se, između ostalog, planiraju i simpozij i o gospodarskim temama. Kultura mora pomoći gospodarstvu. Naša stremljenja u kulturi moraju izrazito koheziono djelovati na opća kretanja u Hrvatskoj, a nikako razjedinjavajuće. Mi moramo i u kulturi biti prisutni u žiži događaja u Hrvatskoj. Moramo se znati u neku ruku nametnuti.

Mašan Sredanović - Mislim da poslije svega što je učinjeno i rečeno, ideju HKS ne treba razmatrati da li je ona pozitivna i potrebna ili nije, već samo o tome kako je što prije provesti u život. Svjetovanje treba biti okosnica za daljnji rad, a sve akcije valja pažljivo i smišljeno pripremiti.

Još su raspravljali prof. Zvonimir Bartolić, Tomislav Đurić, Ernest Fišer, Franjo Preininger, Dragutin Feletar i Zvonimir Golub.

Umjesto zaključka 1. Na savjetovanje u Varaždinu će Međuopćinska konferecija SK pozvati i predstavnike ostalih međuopćinskih konferecija s kajkavskog područja, te predstavnike CK SKH i neke kulturne radnike i znanstvenike iz Zagreba. Svjetovanje će se održati početkom prosinca 1971.

85

2. U tijeku prosinca će se sastaviti, tiskati i raspačati teze HKS, te obaviti sve pripreme za Osnivačku skupštinu HKS u Varaždinu, koja će se održati polovicom siječnja. Skupštinu valja vezati s još nekim manifestacijama.

Pripreme će provesti KPD ZRINSKI zajedno s ostalim zainteresiranim faktorima.

3. Organizirati do tog vremena što veću propagandu putem svim sredstavva javnog informiranja u Hrvatskoj.

4. Za godišnju skupštinu temeljito pripremiti sve interne akte, sustav organizacije, organe i sustav financiranja. Razmisliti o predsjedniku HKS. Bilo bi dobro da to bude netko od istaknutih kajkavaca. Raspravljalo se o Miroslavu Krleži ili Peri Pikeru.

5. Republičkom fondu za unapređivanje kulturnih djelatnosti, kao i općinskim fondovima, podnijeti konkretne programe akcija i manifestacija, kako bi se osigurala sredstva za djelovanje HKS u idućoj godini. Raspravljalo se o tome da se u program unesu slijedeće akcije i rashodi: - smotra kajkavskog folklora Čakovec - festival limenih glazbi i barokne glazbene večeri Varaždina - festival kajkavske popjevke Krapina - simpozij o kajkavštini i povijesti - smotra lirike Samobor - recital kajkavske lirike Zelina - Dani kajkavske riječi Zlatar - zborovanje maldih pjesnika Jugoslavije Čakovec - godišnja skupština i manifestacije oko nje - izdavanje Hrvatskih kajkavskih novina ( polumjesečnik ) - financiranje profesionalnog godpodarskog tajnika i ostalih pratećih izdataka - ispitati mogućnost osnivanja barem jednog instituta JAZU u Varaždinštini - izdavačka djelatnost u Čakovcu (knjige autora s cijelog kajkavskog područja) Sastank je završen razgovorom o djelatntnosti KPD “Zrinski” i razgledavanjem novouređenih prostorija ovoga Društva.

Tajnik: Dragutin Feletar, prof.

86

PLAN KULTURNO-PROSVJETNE DJELATNOSTI KPD “ZRINSKI” ČAKOVEC ZA 1972. GODINU PRIPREMLJENO ZA UPRAVNI ODBOR OPĆINSKOG FONDA ZA UNAPREDJIVANJE KULTURNIH DJELATNOSTI ČAKOVEC KULTURNO-PROSVJETNO DRUŠTVO “ZRINSKI” ČAKOVEC Maršala Tita 4, tel. 81 811 Čakovec, 7. prosinca 1971.

UPRAVNOM ODBORU FONDA ZA UNAPREDJIVANJE KULTURNIH DJELATNOSTI OPĆINE ČAKOVEC Poštovani prijatelji, Na osnovi Vašeg dopisa o izradi planova kulturnih djelatnosti za 1972. godinu, koje će sufinancirati fond, šaljem Vam plan djelatnosti Kulturnoprosvjetnog društva “Zrinski” Čakovec, sa zamolnicom da se uključite u njegovo sufinanciranje. Unaprijed se zahvaljujemo na razumijevanju.

PLAN KULTURNO-PROSVJETNIH DJELATNOSTI KPD “ZRINSKI” ZA 1972. GODINU Uvodna napomena: Kulturno-prosvjetno društvo “Zrinski” okuplja danas na cijelom kajkavskom području više od 400 upisanih članova, mahom novinara, publicista, kulturnih radnika i članova radnih kolektiva. Od toga je s područja Međimurja upisano blizu 150 članova. U tijeku 1971. godine je Društvo djelovalo uglavnom u tri sekcije. Sekcija za izdavačku djelatnost izdala je ukupno 11 naslova u ukupnoj nakladi od 61.000 primjeraka. Cjelokupnu ovu nakladničku djelatnost Fond je sufinancirao tek s 1.550,000 starih dinara (nešto više od 6 posto vrijednosti izdanja). Dosta je bila aktivna i kulturno-prosvjetna sekcija, u okviru koje već godinu dana djeluje dobro uvježbana folklorna sekcija i tamburaški orkestar (zbog nedostatka nošnji nastupili su samo jednom – u varaždinskom kazalištu), a u jesen 1971. započeo je s radom i pjevački zbor. Nabavljene su tamburice, klavir, razglas, te uređene prostorije u Čakovcu, Ulica maršala Tita 4.

Ova sekcija se pokazala i vrlo aktivnom u organizaciji književnih večeri i 87

ostalih manifestacija. U cijelom kajkavskom kraju dali smo samostalno 9 nastupa (Koprivnica, Varaždin, Vrbovec, Hlebine, Samobor, Čakovec, Kotoriba itd.). Organizirali smo i vrlo uspješnu “Karavanu putovima Zrinskih i Frankopana”, koja je imala hrvatski nacionalni karakter. Organizirali smo i vrlo uspjelu akademiju u Legradu, te započeli s akcijama obnove Starog grada Bele u Zagorju i osnivanjem zavičajnog muzeja u Legradu. U zadnjem tromjesečju 1971. godine nam je Fond povjerio i organizaciju dijela kulturnog života u Čakovcu i na međimurskom selu. Do konca godine plan ćemo u cijelosti solidno obaviti: već je u gradu održano iz tog programa nekoliko uspjelih priredbi (Gradišćanski Hrvati, NKUD “Petar Zrinski” Vrbovec, Pajo Kanižaj i Smiljka Bencet, te ranije održane dvije priredbe na terasi Staroga grada), a takodjer i na selu (Podturen, Goričan, Štrigova, Mala Subotica, Kotoriba, Donji Vidovec i Domašinec). U okviru Društva smo uspjeli okupiti nekoliko desetaka vrlo aktivnih entuzijasta, koji su u stanju vrlo solidno realizirati zajednički dogovoren program (Programski savjet kreira sastav programa). Na početku rada je i filatelistička sekcija, koja zasad ima dvadesetak članova. U tijeku 1971. godine uspostavili smo tijesnu suradnju s nizom organizacija (“Ivan Vuković” Pandrof, Društvo prijatelja Szigetvara, “Bratstvo” Koprivnica, “Petar Zrinski” Vrbovec, “Ivo Mikac” Varaždin, “Zlatarjevo” Zlatar, Odbor matice Hrvatske Čakovec, Odbor matice Hrvatske Varaždin, “Podravka” Koprivnica, Međuopćinska konferencija SK Varaždin, uredništva listova itd.), a o djelatnosti Društva je objavljeno u listovima i radiostanicama u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji i Mađarskoj gotovo dvije stotine članaka. Već više od pola godine vrlo aktivno radimo i na osnivanju Hrvatskog kajkavskog sabora u zajednici s mnogobrojnim zainteresiranim organizacijama, a posebice s Međuopćinskom konferencijom SK Varaždin.

Temeljit izvještaj o trošenju sredstava, koje nam je Fond odobrio za 1971. godinu, ćemo podnijeti Upravnom odboru Fonda u tijeku siječnja.

1. PLAN NAKLADNIČKE DJELATNOSTI ZA 1972. GODINU ZA PODRUČJE MEĐIMURJA Predlažemo Fondu da sufinancira u 1972. godini slijedeća izdanja: 1. MARTIN VILJEVAC: GRAĐA ZA POVIJEST NEDELIŠĆA Elementi: Na blizu dvjesto stranica autor iznosi vrlo vrijedne i zanimljive podatke o povijesti Nedelišća, od pretpovijesti do danas. Posebice su vrijedni materijali o radu niza društvenih organizacija i škola. On je ove podatke prikupljao za vrijeme svojeg učiteljevanja u Nedelišću (više od 30 godina). Knjiga bi bila ilustrirana i s više od 50 fotografija i fotokopija, 88

od kojih i nekoliko u koloru. Planiramo nakladu od 2000 primjeraka. Ova knjiga, koja bi sadržala vrijedne izvorne dokumente o povijesti ovog velikog mjesta, bila bi bez sumnje značajan doprinos za povijesno proučavanje Međimurja. Stručnu recenziju knjige obavio bi prof. Dragutin Feletar.

Računamo da bi cjelokupni troškovi za izdavanje knjige (tiskanje, otkup materijala, stručna obrada, lektura, prelom, korektura, organizacija, fotografije, distribucija i ostalo) iznosili 7,050.000 starih dinara. Od toga bismo iz prodaje pokrili 3,000.000, Mjesna zajednica Nedelišće bi pomogla s 500.000, a radne organizacije i ostali izvori s 1,500.000 starih dinara.

Prema tome, MOLIMO FOND DA SUFINANCIRA IZDAVANJE KNJIGE SA 2,050.000 STARIH DINARA, ili sa svega blizu 30 posto sa stvarnih troškova.

2. LADISLAV RADEK : ZBIRKAS KAJKAVSKIH PJESAMA (SVETLE TENJE) Ladislav Radek, komercijalist u “Čateksu”, bavi se pisanjem kajkavskih stihova i humora od svoje najranije mladosti. Dosad je pjesme objavljivao u nekoliko časopisa i novina, te sudjelovao na smotri kajkavske lirike.

Selekciju pjesama, nastalih u posljednjih deset godina, napravio bi Ernest Fišer, koji je i urednik izdanja. Zbirka bi imala 64 stranice, a ilustracije bi izradili naši poznati umjetnici naiva. Planiramo nakladu od 1500 primjeraka. Ukupni troškovi za izdavanje knjige (tisak, honorar, predgovor, lektura prelom, korektura, organizacija, materijalni rashodi, doprinosi, distribucija i drugo) iznosili bi 1,450.000 starih dinara. Od prodaje planiramo da bismo pribavili 700.000, pomoć “Čateksa” iznosila bi 250.000, pa ostaje da FOND SUFINANCIRA IZDAVANJE SA 500.000 STARIH DINARA ili s oko 35 posto od ukupnih troškova.

3. MARIJA NOVAK: ZBIRKA KAJKAVSKIH PJESAMA Marija Novak, nastavnica hrvatskog jezika na Osnovnoj školi Kotoriba, već je poznatija širokoj publici, koja prati poetsko stvaralaštvo na kajkavštini. Objavila je pjesme u nekoliko novina i časopisa (Hrvatsko zagorje i drugi), te sudjelovala na smotrama kajkavske lirike u Zlataru i Samoboru (na ovom zadnjem je i nagrađena trećom nagradom). Njena preokupacija su socijalni međimurski motivi, te ljubavna poezija. Zbirka bi imala 64 stranice, a ilustracije bi izradili takodjer umjetnici naive. Planiramo nakladu od 1500 primjeraka. Ukupni troškovi izdavanja bili bi isti kao i kod Ladislava Radeka – dakle 1,450.000 starih dinara. Ovdje na žalost ne možemo računati na pomoć neke radne organizacije, pa MOLIMO FOND DA SUFINANCIRA IZDAVANJE SA 700.000 STARIH DINARA ili s oko 50 posto od ukupnih troškova.

89

4. PROF. JOŽA SKOK: ANTOLOGIJA KAJKAVSKE LIRIKE Prof. Jožu Skoka ne treba posebice predstavljati, jer je on trenutno najbolji poznavalac stvaralaštva na kajkavštini u Hrvatskoj. Na antologiji kajkavske lirike on već radi godinama, a u knjizi će na visokom stručnom nivou biti obuhvaćeno kajkavsko lirsko stvaralaštvo od najstarijih vremena (narodne poezije) DO DANAS. Knjiga će bez sumnje biti jedan od izuzetnih poduhvata u proučavanju lirskog stvaralaštva u kajkavskom dijelu Hrvatske, te biti temelj za daljnja proučavanja na ovom planu. Antologija će biti tiskana na oko 300 stranica, s gotovo stotinu fotografija, a tiraž smo planirali na 3000 primjraka. Troškovi ovog svojevrsnog nakladničkog pothvata bili bi prilični : oni bi ukupno iznosili 9,200.000 starih dinara (tiskanje, honorar autoru, likovna oprema, fotografije, prelom, korektura, organizacija, doprinosi, distribucija i drugo). Planirali smo da bi od prodaje knjige ostvarili 4,000.000, a od Republičkog fonda za unapredjivanje kulturnih djelatnosti zamolimo daljnja 3,000.000 starih dinara. ČAKOVEČKI FONDA BISMO ZAMOLILI ZA SUFINANCIRANJE SA 2,200.000 starih dinara. Ovo tražimo zbog toga što će u antologiji dobrim dijelom biti zastupljena upravo međimurska kajkavska lirika (od narodne do sadašnje), te zbog toga što je izdavač iz Čakovca, a i prof. Skok je duže vrijeme službovao u našem gradu.

5. MEĐIMURSKI ZBORNIK S obzirom da se znanstvenim proučavanjem Međimurjem bavi sve više znanstvenika i publicista, na zajedničkom sastanku upravnih odbora Matice hrvatske i KPD “Zrinski”, održanom početkom prosinca, odlučeno je da se u zajedničkoj nakladi pokrene izdavanja “Međimurskog zbornika”. U ovoj znanstvenoj ediciji, u čije izdavanje ćemo uključiti i Muzej Međimurja, objavljivali bi se navredniji znanstveni radovi o Međimurju. To bi bili napisi iz svih područja, a prvenstveno o povijesti, jeziku, likovnom stvaralaštvu, spomenicima kulture i gospodarstvu. Uredništvo “Zbornika” će se uskoro osnovati, a bit će sastavljeno od istaknutih javnih i znanstvenih radnika – Međimuraca. Planiramo da bio prvo godište “Zbornika” bilo objelodanjeno potkraj 1972. godine. Prvi broj bi sadržao oko 200 stranica s oko 50 fotografija, a naklada je planirana na 1000 primjeraka.

Prema našem planu ukupni troškovi za izdavanje “Zbornika” iznosili bi ukupno 5,500.000 starih dinara (tiskanje, honorari suradnicima, fotografije, likovna oprema, lektura, korektura, prelom, organizacija, doprinosi, distribucija i ostalo). Vjerujemo da bismo od prodaje mogli ostvariti 1,000.000, a od pomoći radnih organizacija (oglasi) još 2,000.000 starih dinara. Prema tome, potrebna bi bila pomoć od FONDA U VISINI OD 90

2,500.000 STARIH DINARA, ili oko 48 posto. Od svih sredstava KPD “Zrinski”, moli 1,250.000 starih dinara, dok će istu sumu zamoliti i Odbor Matice Hrvatske Čakovec.

REKAPITULACIJA FINANCIRANJA IZDAVAČKOG PLANA : 1. Martin Viljevac: Građa za povijest Nedelišća moli se 2,050.000 2. Ladislav Radek: Kajkavske pjesme 500.000 3. Marija Novak: Kajkavske pjesme 700.000 4. Joža Skok: Antologija kajkavske lirike 2,200.000 5. Međimurski zbornik 1,250.000 UKUPNO ZA IZD. DJELATNOST: 6,700.000 s. d.

Napomena: Ukupni troškovi za ovih pet knjiga iznose 24,650.000 starih dinara, pa prema tome zamolnica za sufinanciranje iznosi oko 25 posto sredstava. Želimo takodjer naglasiti da će Društvo u tijeku 1972. godine tiskati još nekoliko naslova za koje ne moli pomoć čakovečkog fonda. To su: Kajkavski kolendar 1973., Ernest Fišer: Ishodišta (pjesme), Antun Kozina: Zapisi iz povijesti Hrvatskog zagorja, Marija Winter: Povijest Ludbrega, Pajo Kanižaj: Zbirka dječjih pjesama, Joža Turković: Običaji Podravine, Tomislav Đurić: Povijest Nove Gradiške, Tomislav Hruškovec-Dubravko Horvatić: Stjepan Radić, i neke druge naslove.

2. PLAN RADA SEKCIJA DRUŠTVA ZA 1972. GODINU 1. PJEVAČKI ZBOR Sada je u pjevačkom zboru “Zrinski” kojeg je zborovođa Nada Canjko, nastavnica glazbenog odgoja na III. osnovnoj školi (predsjednik je Franjo Preininger, a potpredsjednik Dragutin Molnar), uključeno blizu 40 0draslih građana Čakovca. Zbor je počeo radom polovicom listopada 1971. godine, a računamo da će prvi ozbiljniji nastup imati u Čakovcu u povodu proslave Dana oslobodjenja Međimurja, 6. travnja 1972. godine. Zbor zasad uvježbava međimurske narodne melodije, zatim himne, te borbene pjesme, dok će se kasnije repertoar i znatnije proširiti. U tijeku idućih mjeseci namjeravamo još ozbiljnije poraditi na proširenju članstva.

Planiramo da bi u tijeku 1972. godine pjevački zbor sudjelovao na ukupno osam nastupa u Čakovcu i selima Međimurja. To bi pretežno bili nastupi u zajednici s ostalim sekcijama KPD “Zrinski”. Zbor bi također i nadalje održavao redovito vježbe dva puta tjedno, te bio na raspolaganju i za uobičajene gradske svečanosti i akademije.

91

Plan financiranja: - materijalni rashodi - honorar voditelju - nastupi - doprinosi i nepredviđeno Ukupno:

150.000 300.000 300.000 100.000 850.000 s. d.

2. FOLKLORNA SEKCIJA Folklorna sekcija je sastavljena uglavnom od omladine, poglavito studenata Pedagoške akademije. Sekcija je već nastupala u varaždinskom Kazalištu, ali joj je više nastupa onemogućeno zbog nedostatka narodnih nošnji. Inače, sekcija redovito radi već više od godinu dana i relativno je dobro uvježbala međimurski narodni folklor i pjesmu. Voditeljica sekcije je Marija Novak, nastavnica na osnovnoj školi Kotoriba. Zasad je u sekciju uključeno 20 plesača (deset parova). Sekcija će započeti, zajedno s tamburaškim orkestrom, seriju nastupa čim se nabave narodne nošnje, jer je iskustvo pokazalo da ih je nemoguće posuđivati. Planiramo da bi ova sekcija dala na području Međimurja i u Čakovcu najmanje osam nastupa u tijeku 1972. godine. Održala bi nekoliko nastupa i izvan Međimurja, za što naravno ne molimo sredstva od Fonda. Vježbe će se i dalje aktivno nastaviti dva puta tjedno, kao što je to slučaj i sada.

Plan financiranja: - materijalni rashodi (tekući) - honorar voditelju - osam nastupa - doprinosi i nepredviđeno Ukupno:

100.000 300.000 300.000 100.000 800.000 s. d.

3. TAMBURAŠKI ORKESTAR Tamburaški orkestar djeluje također već više od godinu dana, a vodi ga Alojz Srpak, završeni učenik Muzičke škole Varaždin i apsolvent Pedagoške akademije u Čakovcu (sa stanom u Podturnu). Sekcija je sastavljena mahom od srednjoškolaca, a uključeno je i nekoliko učenika osnovnih škola (uglavnom izvan Čakovca). Vježbe se održavaju redovito dva puta tjedno, a povremeno se izvodi i individualna nastava s članovima orkestra koji polaganije svladavaju glazbene zadatke. Orkestar je do sada nastupio četiri puta u Varaždinu i Čakovcu, uglavnom za interne potrebe KPD “Zrinski”. Orkestar najvećim dijelom uvježbava međimursko narodno glazbeno blago. Broj članova se stalno proširuje, tako da u tijeku 1972. godine namjeravamo osnovati i veliki dječji tamburaški orkestar sastavljen 92

od 40 do 50 članova.

I za tamburaški orkestar planiramo da bi u tijeku 1972. godine na području Međimurja održao najmanje osam nastupa (uglavnom s ostalim sekcijama). Osim toga nastupio bi i na nekoliko nastupa izvan Međimurja i na internim priredbama i akcijama KPD “Zrinski”. Vježbe bi se i dalje održavale redovito dva puta tjedno.

Plan financiranja : - materijalni rashodi - honorar voditelju - osam nastupa - doprinosi i nepredviđeno Ukupno:

200.000 300.000 240.000 60.000 800.000 s. d.

SAMOSTALNI PRIHODI OD RADA SEKCIJA Planiramo da bi na nastupima naših sekcija od ulaznine i pomoći radnih organizacija mogli ostvariti u tijeku 1972. godine samostalne prihode u visini od najmanje 500.000 starih dinara.

REKAPITUKLACIJA PLANA FINANCIRANJA SEKCIJA: 1. Potrebna sredstva za rad pjevačkog zbora 850.000 2. Potrebna sredstva za rad tamburaškog orkestra 800.000 3. Potrebna sredstva za rad folklorne sekcije 800.000 Ukupno: 2,450.000 s. d.

4. Planirani vlastiti prihodi od rada sekcija 500.000 POTREBNA DOTACIJA 1,950.000 s. d.

3.NEOPHODNE INVESTICIJE U TIJEKU 1972. GODINE KPD “Zrinski” bi vrlo teško nastavilo svoje djelovanje bez nekih najneophodnijih nabavki materijalnih sredstava za rad sekcija. To se prije svega odnosi na komplet međimurskih narodnih nošnji. Folkloraši i tamburaši su već trebali imati više nastupa, ali smo ih morali otkazati zbog nošnji i tamburica. Osim toga, smatramo da bi se za potrebe propagande priredbi u Čakovcu trebali nabaviti ukusni panoi na koje bi se lijepili plakati.

Panoi bi služili za reklamiranje svih priredbi u Čakovcu. KPD “Zrinski” je nedavno dobilo i dosta prostrane prostorije u centru Čakovca. Na proljeće bi ih svakako trebalo omalati i urediti, kako bi se u njima moglo nastaviti s radom sekcija i ostalih aktivnosti Društva. I na kraju, smatramo da bi iduće godine valjalo svakako nabaviti komplet reflektora za potrebe priredbi u Čakovcu. Reflektori bi služili za sve priredbe, bilo u organizaciji KPD 93

“Zrinski” ili organizaciji drugih društava i ustanova.

REKAPITULACIJA INVESTICIJA 1. Komplet narodnih međimurskih nošnji 2. Dva ormara 3. Reflektori 4. Propagandni panoi 5. Uređenje društvenih prostorija Ukupno

1,100.000 200.000 1,300.000 200.000 200.000 3,000.000 s.d.

4. ORGANIZACIJA PRIREDBI NA SELU KPD “Zrinski” je u trećem tromjesečju 1971. godine dobilo od Fonda određena sredstva za organizaciju priredbi u selima Međimurja. Plan priredbi bit će u cjelini izvršen i čak premašen, iako su sredstva za njegovu realizaciju bila vrlo ograničena i minimalna.

Predlažemo da naše Društva preuzme posao organizacije određenog broja priredbi u međimurskim selima i u tijeku 1972. godine. S tim u vezi predlažemo i konkretni program.

1. Predlažemo da se početkom 1972. godine održi savjetovanje o kulturnom životu sela i njegovom daljnjem usmjerenju. Savjetovanje bismo organizirali u zajednici s Općinskom konferencijom SSRN. Na savjetovanju bi se donijeli konkretni zadaci kulturnog djelovanja na selu i mjestu KPD “Zrinski” u tom sklopu, kao organizatora dijela aktivnosti. Za pripremu i održavanje savjetovanja valjalo bi osigurati barem 150.000 s.d., kako bi se ono solidno pripremilo i donijeli konkretne rezultate.

Predlažemo da na osnovici rezultata savjetovanja, o rasporedu i eventualninm izmjenama u sadržaju priredbi, koje bi organiziralo KPD “Zrinski”, odlučuje PROGRAMSKI SAVJET ZA PRIREDBE NA SELU. Savjet bi trebao biti sastavljen od zainteresiranih kulturnih radnika, a predlažemo da on ima slijedeći sastav: Jugo Mileta (Čakovec), Ivan Marčec (Nedelišće), Fanika Kovač (Donja Dubrava), Ivan Kos (Prelog), Ivan Tota (Mursko Središće), Dragica Šimunković (Vratišinec), Ivan Kutnjak (Lopatinec), dva odbornika Skupštine općine sa sela, te Ernest Fišer i Alojz Srpak (KPD “Zrinski”). Naravno sastav programskog savjeta se može mijenjati i nadopuniti, već prema stanovništvima Upravnog odbora Fonda ili sudionika spomenutog savjetovanja. Želimo jedino da se sadržaj i raspored priredbi, koje bi na selu organiziralo KPD “Zrinski”, zajednički kreira, a da naše Društvo bude valjani njihov realizator.

94

2. Predlažemo da međimurska kulturno-prosvjetna društva u tijeku 1972. godine održe u međimurskim selima ukupno 15 priredbi u organizaciji KPD “Zrinski”. To se odnosi na slijedeća društva : seljačke sloge Nedelišće, Prelog i Donju Dubravu, KUD “Dr. Vinko Žganec” Vratišinec, RKUD “Karlo Mrazović-Gašpar” Mursko Središće i KPD “Zrinski” Čakovec. Tih 15 priredbi bi se održalo onim redom i u onim selima kako to odluči programski savjet. Za ovih 15 nastupa KPD “Zrinski” bi preuzelo cjelokupno organizaciju, te financiralo prijevoz, večeru, dvoranu, plakate i ostale materijalne rashode. Prema dosadašnjem iskustvu jedan takav nastup se ne bi mogao organizirati po cijeni ispod 250.000 starih dinara. Prema tome, za 15 nastupa bi u tijeku 1972. godine valjalo osigurati ukupno 3,750.000 starih dinara.

3. Predlažemo da se u tijeku 1972. godine u međimurskim selima održi i šest priredbi na kojim bi gosti bili ansambli i pojedinci izvan Međimurja.

Sela i sadržaj tih programa bi također odredio Programski savjet, a to bi proizašli iz rasprave na savjetovanju. S naše strane namjeravamo predložiti Programskom savjetu da se u međimurskim selima održe dvije predstave “Hipokondrijakuša” u izvodjenju NK “August Cesarec” Varaždin, zatim jedna predstava “Kerempuha” iz Zagreba, zatim veće kajkavske lirike uz sudjelovanje desetak pjesnika i recitatora-glumaca iz cijelog kajkavskog kraja, te susret s pjesnicima i književnicima Jožom Horvatom, Milivojom Slavičekom i Ernestom Fišerom. Za održavanje ovakvih priredbi valjalo bi osigurati barem 400.000 s.d. po nastupu, jer ih je ispod ove cijene nemoguće organizirati. Prema tome bilo bi potrebo osigurati 2,400.000 s.d.

4. Predlažemo da se od iduće godine u Prelogu započne s održavanjem SUSRETA MEĐIMURSKIH SLOGA I DRUŠTAVA, koji bi trebali postati tradicionalni. Susreti bi se organizirali u zajednici sa svim društvenopolitičkim organizacijama u mjestu, kao i s Osnovnom školom. Bila bi to godišnja smotra rada naših društava, koja bi ih poticala na još kvalitetniji rad, te inicirala stvaranje novih društava u našim selima. Smotra bi se trebala održati u ljetu 1972. godine, a prikazala bi sve aktivnosti društava. Za potrebe održavanje ovog susreta valjalo bi osigurati barem 1,000.000 s.d. iz Fonda.

5. Materijalni rashodi rad na selu (kancelarijski materijal, blagajna, putni troškovi, dnevnice, poštarine, knjigovodstvo itd.) - 400.000 s.d.

6. Nepredviđeni rashodi (povećanja cijena i slično) - 300.000 95

REKAPITULACIJA DJELATNOSTI NA SELU 1. Savjetovanje 2. 15 priredbi međimurskih društava 3. 6 priredbi ansambala i grupa izvan Međimurja 4. Susret društava u Prelogu 5. Materijalni rashodi 6. Nepredvidjeno Ukupno 7. Predviđeni prihodi od priredbi POTREBNA DOTACIJA

150.000 3,750.000 2,400.000 1,000.000 400.000 300.000 8,000.000 s.d.

1,050.000 s.d.

6,950.000 s.d.

5. ORGANIZACIJA PRIREDBI I AKCIJA U ČAKOVCU Zadnja dva mjeseca 1971. godine Društvo je od Fonda dobilo određena sredstva za organizaciju šest priredbu u Čakovcu. Dosadašnje priredbe (a i one na ljetnoj pozornici, te “Karavana putovima Zrinskih i Frankopana”) nedvojbeno su pokazale da je KPD “Zrinski” u stanju solidno organizirati takvu djelatnost. Stoga predlažemo da naše Društvo bude organizator određenog broja priredbi i u 1972. godini, tim više što se broj aktivista u Društvo stalno povećava, te vjerujemo da ćemo posao organizatora kulturnog života grada moći sve uspješnije i kvalitetnije izvršavati.

1.Predlažemo da KPD “Zrinski” bude SAMO PRAKTIČNI REALIZATOR ZAJEDNIČKI DOGOVORENOG PROGRAMA. Prema tome, kulturnu politiku u gradu ćemo zajednički voditi sa svim zainteresiranim organizacijama i građanima, dok će Društvo biti samo njihov praktički realizator i to opet uz suradnju i sinkronizaciju sa zainteresiranim organizacijama. Željeli bismo da se u kreiranje i realizaciju kulturnog života grada uključi zaista najširi dio građana.

Stoga predlažemo da se na početku 1972. godine održi savjetovanje u kulturnoj politici u gradu za 1972. godinu, te donesu konkretni zaključci za priredbe i akcije. U tijeku 1972. godine predlažemo da te zaključke sinkronizira i odredi tempo njihovog provođenja posebni PROGRAMSKI SAVJET. Evo i prijedloga njegovog sastava : prof. Zvonimir Bartolić, Zvonimir Golub, Đuro Ružić, Mijo Micek, Ernest Fišer, Nada Canjko, Vinko Lisjak, prof. Mira Kermek, Vladimir Kapun, prof. Božidar Balog, prof. Ljubica Dujić, Lacko Kronast, Ivica Žišković, Nikolla Maričić, Antun Hrustek i prof. Dragutin Feletar. Naravno, sastav savjeta se može od strane Fonda ili savjetovanja mijenjati i nadopunjavati. Uvjereni smo da bi savjet predloženog sastava bio tijelo koje bi valjano vodilo kulturnu politiku u gradu (određivanje konkretnih pripredbi i akcija) u 1972. godini. Za pripremu i 96

održavanje savjetovanja, te za rad programskog savjeta, valjalo bi osigurati 300.000 s. d.

2. Predlažemo da KPD “Zrinski” u zajednici s ostalim čimbenicima organizira u 1972. godini ukupno 25 priredbi, dakle svakog drugog tjedna u pravilu. Smatramo da je taj broj priredbi sasvim dovoljan, jer će se između njih još održavati priredbe i u organizaciji drugih gradskih i izvangradskih organizacija i čimbenika. Moramo biti na čistu s time da publiku za pripredbe u Čakovcu tek formiramo i grad ne može apsorbirati (uz dobar posjed) kvalitetne priredbe svakog tjedna. Publika za priredbe svakog tjedna može se osigurati jedino putem škola, što su i jasno pokazali “Čakovci četvrtkom”.

Kontinuitet i sadržaj priredbi bi odredilo savjetovanje i kasnije Programski savjet. Predlažemo da od 25 priredbi budu: 3 nastupa domaćih društava, 5 kazališnih priredbi, 2 ozbiljna glazbena koncerta, xx 2 akademije (za 6.travnja i 29.studenog), 2 humorističke priredbe, 3 folklorno-zborne, 3 književne, 2 znanstvena predavanja, 1 nastup baleta i 2 likovne izložbe.

Između ostalih, savjetovanju i Programskom savjetu ćemo predložiti organizaciju slijedeći priredbu u Čakovcu u tijeku 1972. godine: 1. Proslava obljetnice Ljudevita Gaja, uz sudjelovanje dr. Ivana Frangeša i ostalih znanstvenika.

2. Akademije u povodu Dana oslobođenja Međimurja i Dana Republike 3. Gostovanja Igora Mandića 4. Dva gostovanja Narodnog kazališta “August Cesarec” 5. Gostovanje zagrebačkog “Jazavca” 6. Gostovanje baleta mariborske Opere 7. Priredbe sloga iz Preloga i Nedelišća, te nastup KPD”Zrinski” 8. Gostovanje Dramskog kazališta Gavella ili Teatra itd. iz Zagreba 9. Predavanje Mikeca Tripala ili Pere Pirkela o hrvatskoj državnosti 10. Predavanje prof. dr. Ljudevita Jonkea o jeziku 11. Dva koncerta uz prijedlog Muzičke omladine 12. Gostovanje zagrebačkog “Kerempuha” 13. Akademija u povodu tiskanja knjige Kalmana Mesarića “Dravom zlato plovi” uz suradnju s Odborom Matice Hrvatske 14. Koncert u povodu obljetnice J.Š. Slavenskog (uz suradnju s Muzejom) 15. Djelomična repriza Krapinskog festivala (suradnja s “Hrastom”) 16. Izložba naivaca članova KPD “Zrinski” u Izložbenom salonu: Ivan Generalić, Ivan Lacković, Ivan Rabuzin i Martin Hegedušić (uz suradnju s Muzejom).

17. Izložba međimurskih stvaralaca: Lujo Bezeredi, Aleksander Schultejs, Josip Grgevčić, te Ladislav Kralj-Međimurec, Priska Kulčar, Josip Vojtje97

hovski, Marija Zidarić i Roko Štokić (u suradnji s Muzejom).

18. Književna priredba “Međimurje u hrvatskoj kulturi”: Zvonimir Bartulić, Dragutin Toma, Milivoj Slavičerk, Kalman Mesarić, Jakova Sekulić, Joža Horvat, Stjepan Bence, Ernest Fišer, Ivica Jembrih, Stanko Kancijan, Zvonko Kovač, Marija Novak, Ivan Kutnjak, Ladislav Radek, Ivan Sokač, Ljubica Dujić i Dragutin Feletar.

Naravno, sve ove priredbe bi se održavale uz suradnju sa zainteresiranim organizacijama i pojedincima, jer ih je inače i nemoguće organizirati. S obzirom na obimnost ovog programa i raznovrsnost priredbi, nastupe je nemoguće organizirati ispod 400.000 s.d. Po priredbi (honorari, prijevoz, večere, dvorane, plakati, doprinosi, organizacija itd). Prema tome, za 25 priredbi bi u tijeku 1972. godine trebalo osigurati 10,000.000 s.d.

3. Predlažemo da organiziramo 5 priredbi u čakovečkim radnim organizacijama (MTČ, Čateks, GK “Međimurje”, Hrast i Čakovečki mlin). Ovi nastupi bi se održali u dogovoru s radnim organizacijama, a po mogućnosti da se izabere nešto iz programa u gradu (iz prethodne točke). S obzirom da bi za organizaciju ovih nastupa pomoć pružale i radne organizacije, vjerujemo da bismo ih mogli ostvariti uz dotaciju Fonda od svega 100.000 s.d. po pripredbi, ili ukupno 500.000 s.d. Time bismo uz ostale naše nastupe u radnim organizacijama koje ne financira Fond, uvelike doprinijeli oživljavanju kulturnog života u čakovečkim poduzećima.

4. Predlažemo i da se 1972. godine održi Susret mladih pjesnika Hrvatske u Čakovcu. Sistem organizacije bi uglavnom bio isti kao i na prethodan dva susreta, ali s time da se starost sudionika poveća na barem 30 godina, kako bi se dobio potreban kvalitet. O tome bi se, naravno, trebali još izjasniti sudionici savjetovanja i Programski savjet. Za organizaciju Susreta bi valjalo osigurati barem 1,500.000 s.d. iz sredstava Fonda.

5. KPD “Zrinski” u zajednici s Međuopćinskom konferencijom SK Varaždin i drugim organizacija širom kajkavskog kraja, aktivno radi na osnivanju Hrvatskog kajkavskog sabora. Na dosadašnjim dogovorima je usuglašen stav da Čakovec u kajkavskoj regiji bude nosilac dviju aktivnosti šireg značenja: izdavačke djelatnosti (Odbor Matice hrvatske i KPD “Zrinski”), te održavanja FESTIVALA KAJKAVSKOG FOLKLORA. Tako bi u okviru Hrvatskog kajkavskog sabora Čakovec konačno dobio i svoj festival. S obzirom na dugu tradiciju narodnog folklora i pjesme u Međimurju uvjereni smo da ovakav festival Čakovcu i pripada. U Hrvastkom kajkavskom saboru ćemo se izboriti da održavanje ovog festivala financira i Republički fond 98

za unapredjivanje kulturnih djelatnosti.

Prema sadašnjim planovima na ovaj festival pozvalo bi se u ljetu iduće godine desetak najkvalitetnijih folklornih sastava iz kajkavskog kraja Hrvatske, a festival bi se održao dva dana na terasi Staroga grada, dvorani kina DOM i na rukometnom igralištu “Partizana”. Bila bi to manifestacija koja bi uvelike popunila ljetni kulturni život grada a imala i šire kulturno značenje za Hrvatsku.

Prema proračunima koje smo nedavno obavili, Festival kajkavskog folklora bi iduće godine stajao oko 5.000.000 starih dinara. Od toga namjeravamo od reklama dobiti 1,000.000, od Republičkog fonda. 2,500.000, pa ostaje da Općinski fond zamolimo za dotaciju u visini od 1,500.000 starih dinara.

6. Uz djelatnost u gradu vezani su i brojni materijalni rashodi kao što su poštarine, telefon, knjigovodstvo, blagajna, putni troškovi, dnevnice, administrativni materijal i slično. Smatramo da bi za te svrhe valjalo osigurati u idućoj godini 500.000 starih dinara.

REKAPITULACIJA PLANA FINANCIRANJA ZA AKTIVNOST U GRADU 1. Održavanje savjetovanja i rad programskog savjeta 300.000 2. 25 priredbi i akcija 10.000.000 3. 5 priredbi u radnim organizacijama 500.000 4. Susret mladih pjesnika Hrvatske 1,500.000 5. Festival kajkavskog folklora 1,500.000 6. Materijalni rashodi 500.000 Ukupno 14,300.000 s.d 7. Planirani prihodi od priredbi 2,100.000 s.d.

POTREBNA DOTACIJA 12,200.000 s.d.

NAPOMENA: sve priredbe na selu i gradu organizirali bismo na temelju zajedničkog dogovaranja i zajedničke suorganizacije sa zainteresiranim organizacijama, posebice s kulturno-prosvjetnom društvima, mjesnim zajednicama, školama, organizacijama SSNR i SK. Ovakvim planom postigla bi se određena KONTINUIRANA KULTURNA DJELATNOST KROZ CIJELU 1972. GODINU, te postigla i sinhronizacija kultrunih aktivnosti u gradu i na selu. Naravno, ostala društva i organizacije održavale bi i svoje priredbe bez pomoći KPD “Zrinski”, a zajedničkim dogovaranjem bismo uskladili termine, kako bi sve priredbe što bolje uspjele.

U realizaciji programa očitavala bi se točnost i profesionalni pristup organizaciji. Time bi se u Čakovcu i na selima počeo formirati sve deblji sloj stalnih posjetilaca kulturnih priredbi.

99

100

101

102

103

To je težak i mukotrpan posao, a pokušali bi ga u početku provesti i putem upisivanja abonenata za priredbe u Čakovcu. Mislimo da bi sistem abonenata urodio plodom. Osim toga, u našoj aktivnosti bi se pružila značajna šansa mladima i nadolazećim kadrovima da se iskažu u organizaciji i kreiranju kulturnog života u našem kraju. Naime, u radu Društva sudjeluje najvećim djelom mladog članstva. Društvo bi također nabavkom raznim sredstava za organizaciju kulturnog života, KONAČNO POČELO STVARATI MATERIJALNU BAZU KULTURE, koje dosada nažalost nije bilo i nitko se o njoj nije ozbiljnije bavio.

U okviru ovim kulturnih djelatnosti namjeravamo i organizirati ODLAŽENJE ČAKOVEČKE PUBLIKE AUTOBUSIMA NA PRIREDBE u Varaždin, Zagreb i Maribor. Naime, ako pojedine vrijedne kazališne i druge priredbe ne možemo vidjeti u Čakovcu, bilo zbog pozornice, ambijenta ili nedostatka sredstava, a onda ne bi bilo zgorega da se autobusima poveze publika u teatar u Zagreb ili u koji drugi grad. Time bismo postigli isti, ili još bolji efekt, kao da smo priredbu organizirali u Čakovcu.

6. TROŠKOVI PROFESIONALACA Naravno da se poslovi oko organizacije priredbi u Čakovcu i na selu ne mogu voditi izrazito amaterski (iako će u organizaciju biti uključeno na desetke kulturnih entuzijasta), pa je neophodno da ih vodi profesionalni radnik, koji će sinkronizirati sve akcije i odgovarati za njihovo valjano provođenje.

Predlažemo da se njegovo osobo primanje u 1972. godini kreće neto na oko 170.000 s.d., što bi godišnje s doprinosima iznosilo 3,040.000 s.d. K tome valja još dodati i nepredviđene rashode (bolovanja i slično) u iznosu od barem 200.000 s.d. ili ukupno za profesionalca 3,240.000 starih dinara.

GENERALNA REKAPITULACIJA 1. Nakladnička djelatnost 2. Rad sekcija 3. Investicije 4. Organizacija priredbi na selu 5. Organizacija priredbi u gradu 6. Profesionalac UKUPNO: 7. Planirane pomoći od radnih organizacija i drugih izvora za spomenute akcije SVEUKUPNO POTREBNA DOTACIJA 104

6,700.000 1,950.000 3,000.000 6,950.000 12,200.000 3,240.000 34,040.000 s.d.

4,000.000 s.d 30,040.000 s.d

7. AKCIJE I PRIREDBE KOJE NE FINANCIRA FOND KPD “Zrinski” će u tijeku 1972. godine organizirati niz akcija i priredbi, za održavanje kojih ne moli financijsku pomoć čakovečkog Fonda.

Nabrojit ćemo samo neke od njih: 1. Izdavanje još osam knjiga, autora a cijelog kajkavskog područja 2. Osnivanje Hrvatskog kajkavskog sabora, najvažnije ustanove za kulturu u kajkavskom području. Akcija se već privodi kraju u zajednici s dvadesetak kulturnih i društvenih organizacija, a mediju njima i Međuopćinskom konferencijom SK Varaždin, CK SKH i drugima.

3. Organizacija dvadesetak javnih nastupa sekcija, te književne večeri, u cijelom kajkavskom kraju 4. Posebne književne večeri i nastupi sekcija u školama i radnim organizacijama izvan spomenutog programa 5. Obnova gradine Bela u Zagorju 6. Osnivanje zavičajnog muzeja u Legradu 7. Organizaciono učvršćenje Društva 8. Organizacija svečanosti povodu 30. trvanja 1972. – obljetnice pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 9. Uređenje posebnog štanda u čakovečkoj knjižari za domaća izdanja Odbora Matice hrvatske i KPD “Zrinski” 10. Ogranizacija posjeta priredbama u Zagreb, Varaždin i Maribor 11. Dva masovna sastanka suradnika “Kajkavskog kolendara” 12. Nekoliko izleta i drugih akcija Društva 13. Kontakti s Hrvatima u Gradišću i Mađarskoj, te s Međimurcima zaposlenima u inozemstvu 14. Kontakti s mnogobrojnim društvima i organizacijama (poglavito iz Čakovca, Koprivnice, Varaždina, Vrbovca, Ptuja, Zagreba, Samobora, Zlatar i Zeline).

15. Uključivanje u red Mjesne zajednice, SSRN i SK Čakovec 16. Početak rada na pisanju “Monografije Međimurja” u zajednici s Odborom Matice hrvatske i ostalim zainteresiranim čimbenicima 17. Osnivanje kluba za članove Odbora Matice hrvatske i KPD “Zrinski” u sadašnjim društvenim prostorijama 18. Osnivanje Društva za čuvanje starina u zajednici s Odborom Matice hrvatske, Muzejom i ostalim čimbenicima 19. Reaktivizacija Turističkog društva Čakovec - zajedno s ostalim čimbenicima.

20. Osnivanje podružnice Hrvatskog filološkog društva u Čakovcu - zajedno s ostalim čimbenicima 21. Osnivanje Zaklade za obnovu spomenika kulture u Međimurju - zajde105

no s ostalim čimbenicima 23. Organizacija dočeka Djeda Mraza i priredbi u Čakovcu i čakovečkim radnim ogranizacijama 24. Suradnja posebice sa srednjim i osnovnim školama u Čakovcu i na podrečju Međimurja - uključivanje što više prosvjetnih radnika u rad Društva.

25. Jačanje materijalne baze Društva- aktiviranjem novih izvora financiranja - prvenstveno radnih organizacija i ustanova Poštovani prijatelji iz Upravnog odbora Fonda, Nadamo se da smo Vam barem djelomično uspjeli iznesti naše planove za 1972. godinu, koji imaju cilj da se kulturne djelatnosti u Međimurju u 1972. godini zaista unaprijede bržim koracima, te sa se stvori kadrovska i materijalna osnovica za daljnji razvitak.

Neke cijene koštanja akcija su očito ispod stvarnih troškova, ali vjerujemo da ćemo cjelokupni program uspjeti realizirati u život, budući da raspolažemo s dovoljno kadrova, a nadamo se i razumijevanju ostalih financijera, osim Fonda.

Ukoliko Fond neće moći financirati ovaj program u cijelosti, spremni smo učiniti određene ispravke i smanjenja broja akcija. Vjerujemo da ćemo od strane Upravnog odbora Fonda naići na potrebno razumijevanje, što će biti osnovni preduvjet da se izneseni planovi oživotvore, u cilju bržeg promicanja kulture u našem kraju.

Unaprijed se zahvaljujemo na pozitivnom rješenju naše zamolnice i prihvaćanje našeg plana aktivnosti za 1972. godinu. Želimo Vam mnogo uspijeha u radu i srdačno Vas pozdravljamo.

Tajnik KPD “Zrinski” Dragutin Feletar, prof.

106

Ocjena Kajkavskog kalendara 1972.

OPĆINSKE KONFERENCIJE SK HRVATSKE Komisija za idejno osposobljivanje 29.12.1971. g OPĆINSKA KONFERENCIJA SK HRVATSKE Komisija za idejno osposobljavanje, ČAKOVEC Komisija općinske koferencije SK Hrvatske Čakovec za idejno Osposobljavanje, potaknuta reakcijama iz nekih radnih organizacijama, raspravljala je 28.XII 1971. godine o dijelu sadržaja “Kajkavskog kolendara 1972.” što ga je izdalo KPD “Zrinski” Čakovec. U raspravi su učestvovali i Dragutin Feletar, glavni i odgovorni urednik kalendara i Ernest Fišer, odgovoran za izbor lirike i lekturu. Nakon rasprave Komisija je usvojila slijedeće ocjene: 1) U dijelu sadržaja “Kajkavskog kolendara 1972. “uočljiva je nota nacionalizma, da bi u pjesmi Ž. Sabola “Kad izgovorim tvoje ime” bila ispoljena i šovinistička uvjerenja. Ti elementi dobivaju posebno na težini jer su integralni dio publikacije u kojoj surađuje niz uglednih privrednika, kulturnih i društveno – političkih radnika, koji su napisali svoje priloge ne znajući u kakvom kontekstu će biti objavljeni, kao i zato što kalendar sadrži čestitke i reklamne reportaže niza društveno-političkih organizacija, općinskih skupština,radnih i drugih organizacija.

2) Za razliku od prijašnjih izdanja kalendara, kada je kalendarski dio sadržavao narodna imena i značajne datume, u ovogodišnjem izdanju prevladavaju vjerski datumi i nazivi, a u napisu Ž. Kasala i vjerski osjećaji. To je nekorektno prevenstveno prema radnim organizacijama koje su kalendar naručile u poslovno propagandne svrhe a nisu bile konzulitirane o promjeni koncepcije.

Na osnovu ocjene pod točkom 1), te na osnovu zaključka Općinske konferencije SKH Čakovec od 23.XII 1971. godine Komisija predlaže: 1. Sekretaru Općinskog komiteta SKH Čakovec da organe Javnog tužilaštva upozna sa ocjenom Komisije.

2. Upravnom odboru KPD “Zrinski” Čakovec da razmotri ocjenu Komisije, te donese odluku o povlačenju publikacije bez obzira koliki dio tiraža će se stvarno moći povući.

3. Upravnom odboru KPD “Zrinski” da donesu odluku o prestanku rada 107

KPD “Zrinski” i o integriranju korisnih kulturno prosvjetnih djelatnosti Društva sa drugim srodnim djelatnostima grada, odnosno općine u okviru Socijalističkog saveza.

4. Osnovnoj organizaciji SKH čiji su članovi Dragutin Feletar i Ernest Fišer da raspravi njihovu pojedinačnu političku odgovornost. Komisija skreće pažnju da ni nakom 21. sjednice Predsjedništva SKJ i 23. sjednice CK SKH navedeni drugovi nisu poduzeli sve da bi oblažili negativne posljedice svog propusta.

5. Komisija će ova mišljenja i prijedloge dostaviti svim organizacijama SK u općini.

U Čakovcu, 29. XII 1971. godine.

PREDSJEDNIK KOMISIJE: Ivan Bilić v.r.

IZVJEŠTAJ o radu Kulturno-prosvjetnog društva “ZRINSKI” Čakovec od 8. listopada 1970. do 27. veljače 1972. godine Izvještaj o radu Kulturno-prosvjetnog društva “Zrinski” Čakovec od Osnivačke skupštine 8. listopada 1970. do Izvanredne godišnje skupštine 27. veljače 1971. godine Danas smo se sastali najvjerojatnije posljednji put kao članovi Kulturnoprosvjetnog društva “Zrinski” Čakovec. To je također jedan od izuzetnih razloga da vam temeljitije razložim ljetopis našeg djelovanja od osnivanja Društva, 8. listopada 1970. godine pa do dana današnjega.

Društvo je osnovala grupa entuzijasta vezana uz “Kajkavski kalendar”, i to s ciljem da Društvo na cijelom kajkavskom području Hrvatske gaji vrijednosti narodne tradicije i stvaralaštvo ljudi koji u njemu žive. ovaj plemeniti cilj Društvo je trebalo ostvariti kroz djelatnosti podijeljene u sekcije, od kojih su najvažnije dvije: nakladnička sekcija i sekcija za kulturno-prosvjetni rad.

Danas, godinu i pol dana poslije Osnivačke skupštine, možemo s ponosom konstatirati da je naše Društvo ostvarilo zacrtane ciljeve iznad očekivanja i da je u proteklom razdoblju ostavilo zaista vidan trag u kulturi kajkavskog kraja.

108

U prvo vrijeme su Društvo vodili: predsjednik Dragutin Feletar, njegov zamjenik Ernest Fišer, tajnik i blagajnik Nada Smrtić, te članovi Upravnog odbora Ivica Haramija, Marija Novak, Ivica Žišković, Ivica Jembrih i Tomislav Đurić. U proljeće 1971. godine, točnije 18. travnja, na izvanrednoj skupštini Društva, izabrano je novo rukovodstvo, jer je Društvo postavljeno na nove temelje, a tri radnika u stalnom radnom odnosu. Tako je na predsjednika izabran Tomislav Đurić, novinar i publicist iz Varaždina, tajnika Dragutin Feletar, urednika biblioteke Ernest Fišer, a za ostale članove Upravnog odbora Stanko Kancijan, Ivica Jembrih, Antun Kozina, Ivica Čičin Mašansker, Nada Canjko, Josip Lukša, Đuro Jalšovec, Alojz Srpak, Marija Novak i prof. Zvonimir Bartolić. Ovo rukovodstvo je vodilo aktivnost Društva sve do danas.

Prva akcija novoosnovanog Društva bilo je izdavanja “Kajkavskog kalendara” za 1971. godinu, što je i uspješno obavljeno. Odmah poslije tiskanja kalendara, 15. studenog 1970. godine, održan je u prostorijama varaždinskog kazališta sastanak svih suradnika, na kojem je sudjelovalo više od sedamdeset kulturnih i javnih radnika iz cijelog kajkavskog kraja. Ovdje su udareni temelji koncepciji “Kajkavskog kalendara za 1972. godinu.

Koncem 1970. godine Društvo dobiva i svoje prostorije u Čakovcu, u Ulici Maršala Tita 4, i to zahvaljujući susretljivosti Udruženja samostalnih zanatlija. U prosincu 1970. godine je Tomislav Đurić održao predavanje za članove Društva na temu “Ljepote Hrvatskog zagorja i Slavonije”, a radi se i na osnivanju folklorne družine i tamburaškog orkestra. Na ovom poslu posebice su se slagali Marija Novak, voditeljica folklora, i Alojz Srpak, voditelj tamburaša. Upravo njima se ima zahvaliti što je Društvo “Zrinski” pod konac prošle godine imalo zaista solidno uvježbanu folklornu i tamburašku sekciju. Za tamburaše je Društvo kupilo i potrebne tamburice, a s nabavkom narodnih nošnji se upravo započelo. Obje grupe imale su nastupe u Varaždinu na sastanku suradnika “Kajkavskog kalendara” u lipnju 1971.godine, te na jednoj proslavi u Pedagoškoj akademiji u Čakovcu.

Početkom 1971. godine Društvo započinje i s realizacijom svojeg obimnog nakladničkog programa. Velike poteškoće u ovom radu predstavljao je nedostatak financijskih sredstava, jer je pomoć Općinskog fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti Čakovec bila zaista minimalna. Tako da koncem ožujka 1971. godine u izdanju Kulturno-prosvjetno Društva “Zrinski” tiskano čak šest knjiga.

To su: Sledi i tragi Stjepana Bencea, Vse – i dihanje Ivice Jembriha, Zbrani čemer Stanka Kancijana, Moje Međimurje Dragutin Feletar i Žuli s vincem zalejani Martina Hegedušića, te knjižica Navik on živi ki zgine pošteno koje su autori Tomislav Đurići Dragutin Feletar. Ova posljednja knjižica je tiskana u okviru proslave 300. obljetnice Urote Zrinsko-Frankopanske 109

i priprema za Karavanu putovima Zrinskih i Frankopana. Valja pripomenuti da je ova knjižica doživjela čak tri izdanja i nakladu od 15 000 primjeraka.

U proljeće 1971. godine već su započele obimne pripreme za organizaciju značajne akcije Karavane putovima Zrinskih i Frankopana, a u suradnji sa zagrebačkim Večernjim listom i čakovečkom poslovnicom Generalturista. Koncem veljače 1971. godine Društvo je sudjelovalo i u značajnoj proslavi 70. obljetnice života istaknutog varaždinskog javnog, kulturnog i znanstvenog radnika, prof. Krešimira Filića. Tom je prilikom slavljeniku uručena povelja kojom se proglašava za doživotnog počasnog člana našeg Društva.

Društvo je, osim drugih načina, nastojalo da popularizira izdane zbirke kajkavskih pjesama i putom organizacije zapaženih književnih večeri.

Ovakve književne večeri, na kojima su sudjelovali spomenuti pjesnici, te ostali članovi Društva i poznati dramski umjetnici, održane su u Varaždinu, Čakovcu, Koprivnici, Vrbovcu, Hlebinama i u Kotoribi. Valja naglasiti da su svi ovi nastupi bili izvrsno posjećeni i da su uvelike doprinijeli popularizaciji knjige kao i rada našeg Društva. U Vrbovcu su zajedno s nama nastupili i članovi Ogranka Seljačke sloge iz Preloga.

Značajnu prekretnicu u radu Društva imala je Izvanredna skupština, koja je održana 18. travnja 1971. godine, a koja je postavila organizaciju rada na nove osnovice. Do polugodišta 1971. godine u Društvu se zapošljavaju tri profesionalca, koje vrlo uspješno vode poslove oko izdavanja i prodaje knjiga, te organizacije kulturno-prosvjetnog djelovanja.

U tijeku travnja i svibnja 1971. godine bili smo suorganizatori takozvanih “Karavan Zrinski” u okivoru kojih je Čakovec posjetilo više od 10 tisuća osnovaca iz Zagreba i Podravine. U to vrijeme smo uspostavili vrlo prisne odnose suradnje s kulturnim društvima i institucijama iz Varaždina, Vrbovca, Zlatara, Preloga, Koprivnice i Pandrofa u Gradišću.

Društvo je u tijeku svibnja zabilježilo još jedan uspjeh: tiskana je monografije “Legrad”. U povodu tiskanja ove vrijedne knjige održana je u Legradu svečana priredba, na kojoj su uzeli učešća istaknuti politički radnici naše regije. Značajan je i masovni sastanak suradnika Kajkavskog kolendara u Varaždinu, koji je održan 19. lipnja. To su udareni temelji Kajkavskog sabora. S ovom izvanrednom idejom sinkronizacije i poticanja kulturnih djelatnosti u kajkavskom kraju upoznati su kasnije Veseljko Velčić i Mirko Božić, kao i ostali društveno-politički faktori naše regije i republike. Nažalost, do realizacije ove izvanredne zamisli nije došlo zbog objektivnih razloga, jer je najnovija društveno-politička situacija od nadležnih organizacija zahtijeva angažiranje na drugim područjima.

U tijeku ljeta Društvo se uključilo i u organizaciji priredbi na terasi čako110

večkog Starog grada. Tako smo organizirali nastup Plavih strijela u zapadnonjemačkog grada Margreoningena, te malu smotru međimurskog folklora uz nastup društva iz Vratišinca, Nedelišća, Preloga i Donje Dubrave.

Na smotri folklora su nastupili i pjesnici čije su zbirke tiskane u nakladi našeg Društva.

Društvo je u tijeku rujna i listopada opet bilo vrlo aktivno u nakladničkoj djelatnosti. Tiskali smo još tri knjige, tako da se broj izdanja tiskanih u 1971. godini povećao na deset. Tada su izdane slijedeće knjige: Pajo Kanižaj Kralju Tomislavu, Božidar Hlastec Zvezde nad Samoborom, i monografija Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske Tomislava Đurića i Dragutina Feletara. Ovim izdanjima koje je odlično prihvatila hrvatska kritika, Društvo se uvrstilo među najaktivnije i uspješnije izdavače u Hrvatskoj.

Jedna od najznačajnijih akcija, koju je Društvo organiziralo, bila je Karavana putovima Zrinskih i Frankopana, koja je održana od 15. do 19. rujna 1971. godine. U Karavani je sudjelovalo 200 sudionika iz cijele Hrvatske, koji su posjetili Zagreb, Ozalj, Pohorje, Bečko Novo Mjesto, Szigetvar i Čakovec. Svi sudionici Karavane bili veoma zadovoljni ovom akcijom, a Društvo je steklo mnogo prijatelja. Valja naglasiti da smo ovu akciju organizirali uz pomoć prijatelja iz Ozlja Austrije i Madžarske, te da je Društvo dobilo i značajna priznanja , među kojima posebice spominjem medalju grada Szigetvara.

U jesen 1971. godine Društvo je dobilo povjerenje Općinskog fonda za financiranje kulturnih djelatnosti Čakovec za organizaciju kulturnih priredbi u Čakovcu i u selima Međimurja. Za točno određen broj priredbi dobivena su i određena sredstva, a program priredbi je u cijelosti izvršen. Želio bi ovdje naglasiti da su rukovodioci našeg Društva prije preuzimanja priredbi na selu bili na razgovoru kod predsjednik Skupštine općine Ignaca Bela, gdje su bili stavljeni u poziciju da su naprosto morali prihvatiti organizaciju određenog broja priredbi. Kasnije je prof. Mira Kermek, u svojem referatu na osnivačkoj skupštini Kulturno-prosvjetnog vijeća u Čakovcu, taj naš rad na selu prozvala “menedžerstvom” i kao djelatnost koja nije bila dogovorena. To nas vrlo čudi, jer i spomenuta drugarica prisustvovala dogovoru kod predsjednika općine.

Da sada nabrojim najprije priredbe održane na selu: gostovanja Ogranka Seljačke sloge iz Preloga u Podturnu, Štrigovi i Domašincu, gostovanje društva iz Vratišinca u Donjem Vidovcu i gostovanje Ogranaka Seljačke sloge iz Nedelišća u Goričanu. Održano je i književno veče u Kotoribi.

U Čakovcu su održane slijedeće priredbe: Gostovanje velikog tamburaškog orkestra iz Pandrofa (Gradišće), Koncert pjevačkog zbora “Petar Zrinski” iz Vrbovca, Književno veče Paje Kanižaja, a uz sudjelovanje i Smiljke Ben111

cet-Regice, gostovanje varaždinskog kazališta s dramom “Smrt Stjepana Radića”, Predavanje o Perziji Tomislava Đurića s kolor diapozitivima, te svečana akademija u povodu Dana Armije. Osim toga, Društvo je bilo organizator svečanosti Djeda Mraza u povodu Dana dječje radosti, u okviru kojih su date priredbe u kinu DOM, zatim za djecu Medicinskog centra, Međimurske trikotaže, Elektre, Čakovečkog mlina, Tiskare Zrinski i Čakovečkog magazina.

Dne 18. studenog 1971. godine je priredjeno i književno veče u Gradskoj knjižnici u Varaždinu u povodu tiskanja knjige “Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske”. U tijeku listopada je počeo radom i pjevački zbor našega Društva, za čije pokretanje i rad ima najveće zasluge njegova voditeljica Nada Canjko.U zbor se uključilo tridesetak odraslih građana, a uvježbavle su se međimurske narodne pjesme, himne i borbene pjesme.

Sve sekcije Društva bile su spremne za prvi zajednički nastup, koji smo planirali održati 15. siječnja u Nedelišću. Međutim, iz razumljivog razloga do ovog nastupa nije došlo.

U ovom dijelu svojeg izvještaja želio bih naglasiti da je Društvo potkraj prošle godine sudjelovalo i u niz drugih akcija, o kojima se u ovako kratkom izvještaju ne može opširnije govoriti. Ipak bih želio naglasiti da smo u zajednici s čakovečkim Odborom Matice hrvatske željeli osnovati Društvo za čuvanje starina u Čakovcu, da smo zatim, samostalno, već pokrenuli akciju za zaštitu starog templarskog grada Bele u Zagorju, te za osnivanje zavičajnih muzeja u Legradu i Gregurovcu. Sve su to akcije koje su imale izričiti cilj širenja i unapređivanje kulture na našem području.

U tijeku ljeta i jeseni 1971. godine obavljene su i sve pripreme za izdavanje “Kajkavskog kolendara” za 1972. godinu. Te su pripreme bile vrlo široke i obimne jer se u kolendar željelo uključiti sve općine kajkavskog područja u Hrvatskoj. U tom poslu se uglavnom u cijelosti i uspjelo.

Rukopisi za “Kajkavski kolendar 72” bili su pripremani najvećim dijelom u tijeku ljeta, a predani su u tiskaru 29. rujna prošle godine. Tiskanje je završeno u tijeku studenoga, a kolendar se pojavio na tržištu početkom prosinca prošle godine. Želio bih ovdje naglasiti da je izdavanje “Kajkavskog kolendara 72” značilo ujedno i početak kraja djelatnosti Kulturno-prosvjetnog društva “Zrinski”.

Naime, kolendar je na sjednici Komisije za idejno osposobljavanje Općinske konferencije SK Čakovec, održanoj 28. prosinca 1971. godine, negativno politički ocijenjen. Posebice je zamjereno tiskanje pjesme Željka Sabola “Kad izgovorim tvoje ime” na stranici 100. Na istoj sjednici spomenuta komisija donosi i preporuku “Upravnom odboru KPD “Zrinski” da donese odluku o prestanku rada KPD “Zrinski”.

S tim u vezi su 29. prosinca i 7. siječnja održane sjednice Upravnog od112

bora našeg Društva, na kojima je prihvaćen prijedlog Komisije Komiteta.

Upravni odbor predlaže ovoj Skupštini rasformiravanje Društva, što će biti poslije ovog referata temeljitije objašnjeno. Ovakve rasprave o radu Društva imale su naravno reperkusije na cjelokupno djelatnost, a ne samo na izdavanje Kajkavskog kolendara. Na sjednicama Upravnog odbora je naglašeno da Društvo nikad nije polazilo u svojem radu od bilo kakvih nacionalističkih ili šovinističkih postavki i htijenja. I općinski rukovodioci, koji su prisustvovali ovim sastancima, a među njima i Mašan Sredanović, sekretar Općinskog komiteta SK Čakovec, istakli su da je Društvo, osim Kajkavskog kolendara, djelovalo pozitivno, da su sve akcije bile provedene bez ikakvih nacionalističkih ili šovinističkih natruha. Stoga i ovom prilikom posebno ističem da kao tajnik Društva, a vjerujem da zastupam i mišljenje članstva, najenergičnije odbacujem bilo kakve insinuacije da je djelovanje našeg Društva bilo zadojeno bilo kakvim nacionalističkim ili šovinističkim uvjerenjima i stremljenjima. O tome nismo ni sanjalo, a kamoli da tako djelujemo. To tim više što je u naše Društvo učlanjeno i desetak Srba, a vjerujem da ima i drugih nacionalnosti. Točne podatke o nacionalnoj strukturi našeg članstva nemam, jer prilikom uključivanja u rad našega Društva nije nam bilo niti na kraj pameti da buduće članove pitamo kakve su nacionalnosti, a kamoli da na temelju toga pravimo kakvo pitanje ili diskriminaciju.

U međuvremenu se u općinskim organima, poglavito u Općinskoj konferenciji SSRN, vodila rasprava o novoj organizaciji kulturnih djelatnosti u općini Čakovec. Želim ovdje naglasiti da u tim raspravama nije sudjelovao nitko od rukovodilaca našega Društva, niti su bilo koga od nas zvali na te sastanke. Sva naša kulturna djelatnost, pa i one pozitivne strane toga, djelovanja, koje vjerujemo da su postojale, zbrisane su takoreći preko noći!

Sva ova raspravljanja i odnosi imali su neminovnog odraza na rad sekcija Društva. U prvoj polovici siječnja ove godine prestali su s radom sve kulturno-prosvjetne sekcije Društva, iako su one upravo bile spremne na prvi zajednički nastup. Komisija za prosvjetu i kulturu Općinske konfrencije SSRN naše općine donosi na svojem sastanku pomalo čudnu odluku, koja je pismeno zabilježena u zaključcima sa sastanka, da folklor i tamburaši nemaju uvjeta za rad u Čakovcu i da se ovdje ne bi gajio izvorni folklor i melos, pa je bolje da takva aktivnost postoji na selu. Na temelju takvoj stajališta nije nam preostalo drugo već da folklornu sekciju i tamburaški orkestar rasformiramo. To smo učinili i s pjevačkim zborom, a članovima smo preporučili da se uključe u novi zbor u okviru SSRN, ako će se on u Čakovcu kasnije formirati. Želim ovdje istači da je velika šteta da su se ove sekcije rasformirale, jer ako Čakovec, kao središte općine, neće gajiti čuveni međimurski folklor i melos, on se neće moći održati na selu, gdje se 113

danomice bilježi stalna depopulacija.

I djelovanje sekcije za nakladničku djelatnost sveli smo od početka ove godine samo na praktične administrativne poslove. Kao što je to i zaključeno na jednoj od sjednica Upravnog odbora, maksimalno smo se u tom razdoblju zalagali u prodaji izdanih knjiga, u čemu smo u velikoj mjeri i uspjeli.

Nadalje, pospješili smo naplati koliko smo to god mogli, te poplatili dosta računa. Praktički sada još dugujemo jedino tiskati. No o tome će više riječi biti u izvještaju o financijskom poslovanju. Praktički, rukovodstvo Društva je nastojalo da sve poslove privede kraju, kako bi ova Skupština mogla donijeti odluku o rasformiravanju.

To baš i nije lako u tako kratkom roku, jer smo naše poslovanje i djelovanje temeljili na dužim planovima. Dovoljno je reći da je Društvo prošle godine ostvarilo promet od 70 milijuna starih dinara, pa da se vidi obim poslovanja. Dva mjeseca poslije izlaženja kolendara iz tiska, od Okružnog javnog tužilaštva Varaždin stigla je i službena privremena zabrana – 4. veljače 1972. godine. Dne 11. veljače je u Okružnom sudu u Varaždinu održana i rasprava, te je kolendar izričito zbog pjesme Željka Sabola i trajno zabranjen.

Međutim u međuvremenu je prodano više od 80 posto ovog izdanja, tako da se ono ipak financijski pokrilo. Mi smo u obrani pokušavali dokazivati apsurdnost političke analize jednog umjetničkog djela, ali nažalost u tome nismo uspjeli. Ako koga podrobnije zanima dokumentacija o ovom suđenju, može je poslije Skupštine vidjeti u upravi Društva.

Na temelju svega iznijetog u ovom referatu, vidljivo je da je naše Društvo u tijeku svojeg jednoipolgodišnjeg djelovanja postiglo zaista zavidne rezultate. Tiskali smo ukupno 12 naslova knjiga, organizirali četrdesetak priredbi i drugih akcija, bili evidentno prisutni u kulturi našega kraja.

Međutim, jasno je da zbog prigovora “Kajkavskom kolendaru 1972”, kao i zbog opće situacije izazvane tim slučajem i preporukama iz općinskih organizacija Čakovca, naše Društvo očito nema uvjete za daljnje djelovanje. Stoga i ovom prilikom plediram za prijedlog Upravnog odbora o prestanku rada Društva s 1. ožujkom 1972. godine, s nadom da će se kulturna djelatnost možda još uspješnije nastaviti u drugačijoj organizacionoj šemi u okviru SSRN-a. Svi detalji o budućnosti imovine Društva, kao i njenih profesionalnih radnika, te nakladničke djelatnosti, koja je postigla zavidan renome u Hrvatskoj, bit će izneseni u prijedlogu za rasformiravanje Društva i pripajanju nakladničke djelatnosti Tiskarsko-izdavačkom zavodu “Zrinski” u Čakovcu.

Na kraju mojeg izlaganja želio bih se najsrdačnije zahvaliti na višegodišnjoj suradnji svim članovima i suradnicima Kajkavskog kolendara, skupljačima reklama, te posebice članovima pjevačkog zbora, tamburaške i 114

folklorne sekcije, kao i autorima knjiga i drugim članovima Društva, na zaista velikom zalaganju u radu. Bez naših mnogobrojnih pomagača i članova ne bismo uspjeli ništa postići. Svima još jednom veliko hvala i poziv da i dalje djeluju na promicanju kulture u našem lijepom kajkavskom kraju Hrvatske, bez obzira na sve poteškoće ovakvog djelovanja.

Hvala.

KULTURNO-PROSVJETNO DRUŠTVO “ZRINSKI” ČAKOVEC Maršala Tita 4, tel. 81 811 Čakovec, 12. siječnja 1972.

POZIV NA SJEDNICU UPRAVNOG ODBORA Pozivamo Vas na sjednicu UPRAVNOG ODBORA, koja će se održati u petak, 14. siječnja 1972. godine, s početkom u 16 sati u prostorijama KPD “Zrinski”.

DNEVNI RED: 1. Pripreme za godišnju skupštinu 2. Izvještaj inventurne komisije 3. Ostala pitanja S obzirom na neobičnu važnost sastanka, molima Vas da se na sjednicu svakako odazovete.

Tajnik Dragutin Feletar, prof.

115

ZAPISNIK SA SJEDNICE UPRAVNOG ODBORA KPD “ZRINSKI” ČAKOVEC ODRŽANE 14. SIJEČNJA 1972. GODINE ZAPISNIK Sa sjednice UPRAVNOG ODBORA KPD “ZRINSKI” ČAKOVEC, koja je održane 14. siječnja 1972. godine u prostorijama Društva s početkom u 16 sati Prisutni članovi Upravnog odbora: Nada Canjko, Josip Lukša, Alojz Srpak, Ernest Fišer, Marija Novak, Tomislav Đurić i Dragutin Feletar Dnevni red: 1.Pripreme za godišnju skupštinu 2.Izvještaj inventurne komisije 3.Ostala pitanja AD 1.

Dragutin Feletar upoznao je prisutne s pripremama za godišnju skupštinu, kojoj će se predložiti donošenje odluke o prestanku rada Društva. On je rekao da su u tijeku pripreme za izradu prijedloga dokumenata potrebnih za ovu odluku. Iznio je da likvidacioni postupak nije tako jednostavan i da s danom odluke o prestanku rada, svi zaposleni dobivaju trenutni otkaz. Osim toga, valjalo bi naći pravnog nasljednika Društva, koji bi mogao preuzetii likvidaciju poslovanja. O tome valja odmah konzultirati Općinsku konferenciju SSRN Čakovec, kao i Općinski komitet SK. Predložio je da pravni nasljednik Društva bude TIZ “Zrinski” Čakovec s obzirom da ova radna organizacija ima svoju izdavačku djelatnost, a i Društvo joj je dužno prilično novaca.

Poslije kraće rasprave doneseni su jednoglasno ovi zaključci: 1. Godišnja skupština će se održati u nedjelju, 27. veljače 1972. godine, s početkom u 10 sati u prostorijama Društva.

2. Prije održavanja skupštine još jednom će se sastati Upravni odbor, da razmotri sve dokumente koji će se predložiti skupštini. Do tog sastanka Upravnog odbora, profesionalni radnici trebaju u dogovoru sa SSRN i SK pripremiti sve potrebne prijedloge.

3. Upravni odbor će predložiti godišnjoj skupštini da donese odluku o prestanku rada Društva s 1. ožujkom 1972. godine, a da cjelokupna imovina 116

Društva, kao i likvidacija poslovanja pripadne TIZ-u “Zrinski”.

4. Profesionalni radnici uz suradnju sa članovima Društva trebaju na vrijeme obaviti sve potrebne pripreme za održavanje godišnje skupštine. To se prvenstveno odnosi na pripremu temeljitih izvještaja o radu i poslovanju, kao i na cjelokupnom sređivanju poslovanja i pripremanju za likvidaciju.

Valja se maksimalno založiti na likvidaciji prodaje knjiga u komisiji, te na smanjenju zaliha knjiga, kako bi financijski rezultat bio što povoljniji.

Osim toga, treba ubrzati naplatu od kupaca, kako bi se do najveće moguće mjere smanjila dugovanja Društva prema dobavljačima. U suradnji s Ekonomskim biroom valja za skupštinu pripremiti temeljiti izvještaj i stanju financija i zaliha knjiga.

AD 2.

Izvještaj inventurne komisije podnio je Dragutin Feletar, član komisije (izvještaj se nalazi u prilogu originala ovog zapisnika).

Izvještaj je jednoglasno prihvaćen.

Donesena je odluka da se rashoduju slijedeće knjige (stavka i reprezentacija): 1. Navik on živi ki zgine pošteno primjeraka 1.912 2. Feletar i zbirka 174 3. Kancijan 263 4. Bence 178 5. Jembrih 238 6. Hegedušić 211 7. Legrad 256 8. Stari gradovi 194 9. Pajo Kanižaj 890 10.Božo Hlastec 349 11. Kajkavski kalendar 72 345 Ove su knjige razdijeljene autorima, poslane uredništvima raznih časopisa, oglašivačima, prijateljima, prodavačima i slično.

Jednoglasno je također odlučeno da se do 1. ožujka 1972., dakle do rasformiravanja Društva, može besplatno uručiti autorima knjiga, urednicima, piscima predgovora, prijateljima i drugim osobama, još po 150 primjeraka od svake knjige, a prema nahođenju rukovodilaca Društva.

Ove se knjige mogu odmah smatrati rashodovanima.

Ponovna inventura će se obaviti prilikom predaje cjelokupne imovine li117

kvidacionoj komisiji ili pravnom nasljedniku Društva.

AD 3.

Zaključeno je da se Anici Fišer, administratoru i blagajniku, daje sporazumni raskid radnog odnosa zbog odlaska na novu dužnost. Sporazumni raskid se računa sa 17. siječnjom 1972. godine. Anica Fišer će honorarno voditi poslove blagajne do rasformiravanja Društva, dakle od 17. siječnja do 1. Ožujka 1972. godine. Upravni odbor joj je za te poslove izglasao nagradu U iznosu od 1.000,00 dinara.

Zbog uredno vođenih financijskih poslova dodjeljuje se jednokratna nagrada u iznosu od 800,00 dinara Katici Posavec nagrada se ima isplatiti odmah i to u neto iznosu.

Odlučeno je da se klavir, vlasništvo Društva, odmah proda Nadi Canjko i to za njegovu knjižnu vrijednost. Nada Canjko treba isplatiti klavir u roku od tri mjeseca.

Jednoglasno je prihvaćen prijedlog honorara za napise, uređivanje, likovnu opremu i fotografije za “Kajkavski kalendar 72”, zbirku pjesama Paje Kanižaja, zbirku pjesama Bože Hlasteca i knjigu “Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske”. Također se odobrava i evidencija provizija, koje se isplaćuju na temelju Pravilnika o raspodjeli osobnih dohodaka. Izvještaji honorara i provizija nalaze se u prilogu originala ovog zapisnika.

Isplata se ima obaviti u bruto iznosima i to odmah kada Društvo bude imalo novaca na računu.

Slijedeći sastanka Upravnog odbora će se održati oko 20. veljače.

Dovršeno!

Predsjednik Tomislav Đurić

118

Tajnik (zapisničar) Dragutin Feletar, prof.

KULTURNO-PROSVJETNO DRUŠTVO “ZRINSKI” ČAKOVEC BROJČANI OBRAČUN KNJIGA NA DAN 31. PROSINCA 1971.

GODINE Naslov knjige

Naklada Faktur. Uplata

1. NAVIK ON ŽIVI KI ZGINE POŠTENO ( I . , II . , III . ) 15. 038 4. 257 2. FELETAR ( ZB ) 1. 160 487 3. KANCIJAN 1. 150 497 4. BENCE 1. 170 485 5. JEMBRIH 1. 120 487 6. HEGEDUŠIĆ 1. 160 490 7. LEGRAD 1. 520 452 8. STARI GRAD. 3. 170 231 9. PAJO KANIŽAJ 2. 215 306 10. HLASTEC 5. 453 2. 916 11.KALENDAR 72 11. 954 6. 361

1. 752 128 126 132 133 110 377 137 51 4

Komisija

Reprez

Sklad.

5. 100 36 74 35 155 35 249 278 674 2. 020 4. 074

1. 912 174 263 178 238 211 256 194 890 349 345

2. 017 335 190 340 117 314 286 2. 330 294 168 1.170

U Čakovcu, 4. siječnja 1972. godine OBRAČUNALI Dragutin Feletar Anica Fišer

KULTURNO-PROSVJETNO DRUŠTVO “ZRINSKI” ČAKOVEC OBRAČUN AUTORSKIH HONORARA ZA NAPISE OBJAVLJENE U “KAJKAVSKOM KALENDARU 1972.”

1. Dragutin Feletar, čakovec 2. Ing. Alojz Hudiček, Skupština općine, Čakovec 3. Andrija Turković, Djurdjevac, Basaričekova 66 4. Ivica Crnić, Dugo Selo 5. Antun Kozina, Krapina, Bregovita 12 6. Milivoj Slaviček, Zagreb 7. Tomislav Stunić, Donja Stubica 8. Rade Milosavljević, Križevci

580,00 200,00 355,00 170,00 200,00 100,00 200,00 100,00 119

9. Vinko Česi, Vjesnik, Zagreb 10. Ernest Fišer, Čakovec 11. Franjo Marciuš, Željeznički kolodvor, Čakovec 12. Prof. Krešimir Filić, Varaždin 13. Slavko Jagačić, Varaždin, Špinčićeva 74 14. Ivica Haramija, Osnovna škola, Prelog 15. Martin Lukavečki, Tiskara “ Zrinski “, Čakovec 16. Miroslav Dolenec, Zagreb 17. Štefica Biškupec, Radio-Vrbovec 18. Mladen Balen, Karlovac 19. Stjepan Jakševac, Radio-Zagreb 20. Nikola Perić, Karlovački tjednik, Karlovac 21. Ivica Jembrih, Čakovec 22. Tomislav Hruškovec, Zagreb 23. Mirko Sviben, Zlatar 24. Stjepan Bence, Čakovec, GK “Međimurje” 25. Mato Kolenić, Donji Vidovec 26. Marija Winter, Ludbreg 27. Tomislav Đurić, Varaždin 28. Prof. Ivo Zvonar, Varaždin 29. Zvonko Kovač, student, Donja Dubrava 30. Joža Tropčić, Moslavački list, Kutina 31. Nino Škrabe, Jastrebarske novine, Jastrebarsko 32. Prof. Zvonko Lovrenčević, Bjelovar 33. Mato Madjerić, Malo Trojstvo 34. Gerhard Ledić, Vjesnik u srijedu, Zagreb 35. Miško Balija, Općinski komitet SK, Zabok 36. Vilko Ivanuša, Zagreb 37. Josip Habulin, Osnovna škola, Bela I 38. Ladislav Radek, Čateks, Čakovec 39. Prof. Dragutin Toma, Gimnazija, Čakovec 40. Prof. Zvonimir Bartolić, Pedagoška akademija, Čakovec 41. Ivica Vukotić, Varaždinske vijesti, Varaždin 42. Dr. Roko Živković, Medicinski centar, Varaždin 43. Ing.Vinko Todorić, “Budućnost”, Djelekovec 44. Ivica Mihalić, Općinski komitet SK, Ozalj 45. Krsto Milošić, Podravka, Koprivnica 46. Prof. Mirko Androić, Historijski arhiv, Varaždin 47. Josip Bogožalec, Skupština općine, Ivanec 48. Ivan Horvatić, Skupština općine, Zelina 49. Josip Žerjav, Velepromet, Čakovec 120

100,00 350,00 70,00 120,00 140,00 200,00 100,00 300,00 70,00 100,00 80,00 100,00 100,00 200,00 180,00 80,00 120,00 150,00 200,00 150,00 180,00 100,00 220,00 100,00 160,00 200,00 150,00 150,00 200,00 100,00 120,00 100,00 100,00 200,00 150,00 100,00 500,00 200,00 100,00 120,00 120,00

50. Ing.Vladimir Trojak, Podravka, Koprivnica 51. Ing. Dimitar Kadiev, Elektra, Čakovec 52. Viktor Rojko, Čakovečki mlin, Čakovec 53. Franjo Preložnjak, Osnovna škola, Kotoriba UKUPNO :

150,00 200,00 60,00 60,00 8.650,00

Ovi honorari će se isplatiti u bruto iznosu, čim to Društvo bude u mogućnosti (s obzirom na naplatu). Ove honorare je odobrio Upravni odbor Društva na svojoj sjednici od 14.01.1972. godine.

Za točnost – tajnik Dragutin Feletar, prof.

KULTURNO-PROSVJETNO DRUŠTVO “ZRINSKI” ČAKOVEC Obračun autorskih honorara za četiri knjige – brutto iznosi 1. KAJKAVSKI KALENDAR 1972 Dragutin Feletar – uredjivanje Ernest Fišer – izbor lirike, likovna oprema 2. PAKO KANIŽAJ : KRALJU TOMISLAVU Vladimir Kostjuk – likovna oprema Ernest Fišer, predgovor, uređivanje 3. BOŽIDAR HLASTEC: ZVEZDE NAD SANOBOROM Prof. Joža Skok – predgovor Ernest Fišer – uređivanje Dragutin Feletar – likovna oprema

6.400,00 3.100,00

1.000,00 600,00

150,00 1.200,00 400,00

4. ĐURIĆ-FELETAR: STARI GRADOVI I DVORCI SJEVEROZAPADNE HRVATSKE Dragutin Feletar – autorski honorar, uređivanje 5.300,00 Tomislav Đurić – autorski honorar ( 1.000,00 isplaćeno ) 8.400,00 Ernest Fišer – likovna oprema 700,00 Vladimir Kostjuk – fotografije 600,00 Đuro Jalšovec 300,00 121

REKAPITULACIJA 1. Kajkavski kalendar 1972 2. PAJO KANIŽAJ: PJESME 3. BOŽIDAR HLASTEC PJESME 4. ĐURIĆ-FELETAR: STARI GRADOVI I DVORCI SZH UKUPNO

9.500,00 1.600,00 1.750,00 15.300,00 28.150,00 n.d.

Isplata se ima obaviti čim to bude moguće, s obzirom na naplatu. Ovaj obračun je prihvaćen na sjednici Upravnog odbora Društva od 14. I 1972. godine.

Za točnost – tajnik Dragutin Feletar, prof.

PROVIZIJE ZA PRIKUPLJANJE REKLAMA U KAJKAVSKOM KALENDARU 1972.

- brutto iznosi 1. RUDOLF KRZNARIĆ 400,00 2. IVAN HORVATIĆ 780,00 3. MIŠKO BALIJA 440,00 4. ANDRIJA TURKOVIĆ 540,00 5. FRANJO MARCIUŠ 780,00 6. SLAVKO JAGAČIĆ 11.778,00 ( 100,000 s. d. isplaćeno) 7. TOMISLAV ĐURIĆ 1.170,00 ( 500.000 s. d. isplaćeno – 2 . II ) 8. MIRKO SVIBEN 780,00 9. TOMISLAV STUNIĆ 1.248,00 10. ŠTEFICA BIŠKUPEC 580,00 11. NJEGOSAVA KUČINIĆ 4.530,00 ( 200.000) 12. ANTUN KOZINA 600,00 13. RADE MILOSAVLJEVIĆ 1.060,00 14. MARTIN LUKAVEČKI 1.040,00 15. VINKO ČESI 960,00 16. IVICA CRNIĆ 400,00 17. NINO ŠKRABE 280,00 18. ZLATKO JURENEC 1.350,00 19. DRAGO FELETAR 5.439,65 20. ERNEST FIŠER 5.439,65 UKUPNO : 39.495,30 ISPLATU PROVIZIJA ODOBRAVA: Drago Feletar, prof.

122

OKRUŽNO JAVNO TUŽILAŠTVO VARAŽDIN Broj: KTR-330/71.

Varaždin, 3. veljače 1972.

0kružni javni tužilac u Varaždinu na osnovu propisa čl.1. i 13. Zakona o Javnom tužilaštvu, kao i propisa čl. 53. st. 1. Zakona o štampi i drugim oblicima informacije donosi

RJEŠENJE Privremeno se zabranjuje raspačavanje publikacije “Kajkavski kolendar 1972.” koji je izdan u nakladi Kulturno - umjetničkog društva “Zrinski” Čakovec, kojem je glavni i odgovorni urednik Dragutin Feletar, a štampan je u studenom 1971. godine u Tiskarsko - izdavačkom zavodu “Zrinski” Čakovec.

Privremena zabrana raspačavanja u smislu propisa čl.53 st.3., citiranog Zakona o štampi itd. traje do pravomoćnosti sudske odluke.

Obrazloženje U studenom 1971. godine tiskarsko-izdavački zavod “Zrinski” u Čakovcu štampao je i počeo rasturati “Kajkavski kolendar 1972” sa ostalim oznakama kao u dispozitivu ovog rješenja.

Među ostalim sadržajem te publikacije štampana je pjesma “Kad izgovorim tvoje ime” od Željka Sabol. Ta pjesma po svom sadržaju, aluzijama i viziji sadržava u sebi sve karakteristike jedne nacionalističko-šovinističke pjesme u kojoj se prikazuje neistinito političko i ekonomsko stanje Hrvatske i potiče i razviju negativna nacionalistička osjećanja. Iz teksta se vidi da autor izražava žaljenje radi toga da se Hrvatska odrekla svoga podrijetla, da na poštuje svoju prošlost, da je bijedno stanje Hrvatske, što ispoljava riječima da su “gluhe uvale” u Hrvatskoj i “prazne kolijevke”, što u pjesničkoj metafori autor aludira sa teze tadašnjeg masovnog pokreta o nekom biološkom istrebljenju Hrvatske. Autor vidi veoma teško stanje u Hrvatskoj jer i kaže da nikada u njenom srcu nije bilo toliko nesreće, a ni toliko metaka. Prigovara njenim sinovim da nije bilo nikada za tu Hrvatsku manje ljubavi.

Autor prikazuje veoma negativno ekonomsko stanje u Hrvatskoj. Alegorički to izražava dijelom teksta u pjesmi da kada bosonog pođe kroz njene šume, šikare itd. vidi kuće bez ljudi i posjede bez gospodara. Govori o došljacima koji su sretni i zadovoljni što postoji takvo stanje u Hrvatskoj, što sigurno misli na pripadnike srpskog naroda u Hrvatskoj. Za autora kad 123

izgovori ime Hrvatska, tada pred sobom ima pustinju, strah i varku i želi da pobjegne iz takve realnosti. U zadnjoj strofi svoje pjesme kad izgovori i misli na Hrvatsku, vidi samo sjenu sazdanu od kamena i soli, hladnoću od koje se ruke jedva pokreću i oči bez sjaja što aludira kao da je takvo stanje u Hrvatskoj gdje su njeni ljudi u očaju, bez volje za kakvu aktivnost za njen napredak.

Iz reproduciranog smisla sadržaja i teksta te pjesme očigledno se izražava njem nacionalistički i Šovinistički karakter. Prikazuje se neistinito političko i ekonomsko stanje u Hrvatskoj, širi se defetizam i besperspektivnost.

Obzirom na takva utvrđenja autor pjesme Željko Sabol počinio je krivično djelo protiv naroda i države neprijateljskom propagandom iz čl.118 st.1.

KZ i prikazivao lažno stanje u Hrvatskoj i postavio tvrdnje koje izazivaju uznemirenost građana.

Obzirom na gornje, a na osnovu propisa čl.52. st.1. toč.1. i 2. Zakona o štampi i dugim oblicima infomacija valjalo je izreći privremenu zabranu raspačavanja te publikacije.

Na osnovu svega toga ovo se rješenje ukazuje opravdanim i na zakonu osnovanim.

Okružni javni tužilac: Oskar Poje

TEZE ZA OBRANU PJESME ŽELJKA SABOLA “KAD IZGOVORIM TVOJE IME” Neophodno je najprije precizno utvrditi značenje osnovnih pojmova, na kojima se zasniva optužnl prijedlog, a to su pojmovi NACIONALIZAM i ŠOVINIZAM. Evo definicija ovih pojmova, kako ih je dao za to meritoran stručnjak, dr. Bratoljub Klaić, u svom “Rječniku stranih riječi” (Zora, Zagreb, 1958, godine) NACIONALIZAM: “Prvotno - nacionalna svijest, vezana s borbom mlade građanske klase protiv feudalizma odnosno apsolutizma, U to se doba nacionalna svijest građanstva suprotstavlja feudalnom partikularizmu i nadnacionalnoj organizaciji crkve (Dante u Italiji, zatim Luther u Njemačkoj itd.). Poslije pobjede buržoazije nacionalizam postaje agresivan i osvajački prema slabijim narodima, a prije svega prema internacionalizmu revolucionarnog radničkog pokreta, te je reakcionarna buržoaska ideologija i politika”. Dr. Bratoljub Klaić na kraju ove definicije tumači i - što NIJE nacionalizam: “Voljeti svoj narod, boriti se za njegova prava i nezavisnost, znači služiti ne samo svome narodu, nego i svim narodima i općem napretku”. Ili, drugim riječima: pravo, iskreno rodoljublje NIJE nacionalizam, 124

nikada to nije ni bilo i sigurno nikada neće ni biti. Evo i definicije drugog bitnog pojma, koji je iznijet u optužnom prijedlogu: ŠOVINIZAM je pojam, objašnjava dr, Bratoljub Klaić, “nastao po imenu francuskog vojnika Chauvina (Šovena), poklonika Napoleonove osvajačke politike; to je reakcionarna politika progonjenja. istrebljivanja, ugnjetavanja drugih naroda: raspaljlvanje nacionalne mržnje, propovijedanje nacionalne isključivosti”.

Na temelju takvih definicija ovih osnovnih pojmova, postavlja se odmah na početku principijelno pitanje: Mogu li se uopće ovi pojmovi primijeniti u kritičkoj analizi pjesme Željka Sabola “Kad izgovorim tvoje ime”?! Odnosno: da li ova pjesma u cjelini, sa svojom poantom koja je njena suština - a koja je sasvim suprotna od one koju sugerira optužni prijedlog - uopće pruža mogućnost primjene pojmova NACIONALIZAM i ŠOVINIZAM? Jer, poanta je ove pjesme sadržana u njenom zadnjem stihu, u sintagmi “sretna Hrvatska”, a to je dijametralno suprotno od zaključaka koje izvodi tužilac k pojmovima “defetizam” i “besperspektivnost”.

2. Treba, nadalje, konstatirati da je ova pjesma prije svega literarno (umjetničko) djelo, pa se zato u bilo kojoj relevantnoj vrsti njene analize apsolutno moraju poštivati i primjenjivati principi i metode KNJIŽEVNE kritike - ako analiza želi biti objektivna, nepristrana, netendenciozna i pravovaljana. U tekstu optužnog prijedloga, međutim, takvi principi i metode nisu prisutni.

3. Uvaženi beogradski stručnjak dr. Dragiša Živković u svom udžbeniku “Teorija književnosti sa teorijom pismenosti” (Naučna knjiga, Beograd, 1964. godine) precizno tumači što je to književno djelo: “Književno djelo kao umjetničko djelo je LIČNI doživljaj svijeta njegova stvaraoca i kao takvo ne može biti podvrgnuto nikakvim unaprijed stvorenim pravilima koja bi sputavala slobodu umjetničkog stvaranja”. Pjesma kao najsuptilnija vrsta umjetničke ili lijepe književnosti također se izražava osebujnim jezikom, koji nije jezik svakodnevne komunikacije među ljudima ili jezik obične, recimo, novinske informacije: on nije jednoznačan nego slojevit, višeznačan, pa se ni pjesnički (umjetnički) tekst NE MOŽE i NE SMIJE jednoznačno ili jednostrano tumačiti. A upravo takvo jednoznačno, čak isforsirano jednoznačno i prema tome proizvoljno tumačenje pjesme “Kad izgovorim tvoje ime” iznosi se u optužnom prijedlogu. Konkretno, tužilac je takvom svojom analizom i tumačenjem pjesnički jezik autora pjesme “Kad izgovorim tvoje ime” - sveo na nivo svakodnevne upotrebe jezika, iako se, prema dr. Dragiši Živkoviću, renomiranom teoretičaru književnosti, “jezik u književnim djelima preobražava, postajući slikovit, emocionalan, ritmičan, jezgrovit, SIMBOLIČAN i ekspresivan”, dakle, nešto sasvim drugo i nešto odnosno čak znatno više od svakodnevnog, govornog, sao125

braćajnog jezika. Takvom svojom analizom i interpretacijom inkriminirane pjesme, tužilac ju je, u stvari, sveo i na nivo običnog novinskog (političkog) članka, što ova pjesma - kao nesumnjivo umjetničko djelo - svakako nije. Naprotiv, pjesma “Kad izgovorim tvoje ime” je sasvim subjektivan izraz i iskaz svoga autora, izraz njegovih subjektivnih stanja i osjećaja, pa je čak i osnovni motiv (Hrvatska) ove pjesme, koji mu je poslužio za pjesničko iznošenje takvih svojih stanja i privatnih osjećaja - manje važan ili gotovo irelevantan. Upravo zato, analiza ove pjesme nikako se ne može prenositi na političko područje, jer ona politikom nije bila ni inspirirana. Pjesnik je svoja sasvim subjektivna stanja nelagode i tjeskobe jednako tako mogao izraziti i u bilo kojem drugom motivu, a to je pjesnik Željko Sabol, uostalom, i izrazio u cijelom nizu svojih pjesama, služeći se čak vrlo sličnim pjesničkim slikama i figurama, koje je upotrebio i u pjesmi “Kad izgovorim tvoje ime”. Konačno, takva stanja postala su i glavna karakteristika njegova pjesničkog stila (a to je stil kojim se služi i većina suvremenih jugoslavenskih pjesnika), što se vrlo lako može dokazati analizom Sabolova pjesničkog opusa, koji nije ni malen ni beznačajan. I napokon, zar bi uopće imalo smisla pjesniku osporavati njegovo elementarno ljudsko pravo - da bude neraspoložen, pritisnut tjeskobom ili čak očajem?!

4. Na temelju svega dosad iznijetog, sasvim je evidentno da je tužilac u svojoj analizi spomenute pjesme izveo zaključke iz pogrešnih pretpostavki, pa je onda i logički jedino moguće - da su i zaključci POGREŠNI. Pođimo redom.

5. U svom obrazloženju, konkretno, tužilac navodi: “Iz teksta se vidi da autor izražava žaljenje radi toga da se Hrvatska odrekla svoga podrijetla, da ne poštuje svoju prošlost, da je bijedno stanje Hrvatske, što ispoljava riječima da su “gluhe uvale” u Hrvatskoj i “prazne kolijevke”, što u pjesničkoj metafori autor aludira na teze tadanjeg masovnog pokreta o nekom biološkom istrebljenju Hrvatske”. Upravo je neshvatljivo kako se sintagme “gluhe uvale” i “prazne kolijevke”, što su inače vrlo uobičajene pjesničke slike, mogu ikako logički povezati s “biološkim istrebljenjem Hrvatske”?!

Ako bismo ove pjesničke slike morali “objasniti” tj. pridati im neka konkretna značenja, onda se ta “značenja” jedino mogu odnositi na subjektivna pjesnikova stanja tjeskobe i spoznaju da se sve u životu ne može prikazivati samo svjetlim tonovima (jer ni sam čovjekov život ne sadrži isključivo radosna, afirinativna raspoloženja). Prema tome, nikakvim se relevantnim sredstvima ne može dokazati da je pjesnik Željko Sabol pod citiranim pjesničkim slikama mislio na nešto drugo, odnosno, konkretno, na “biološko istrebljenje Hrvatske”, što mu se na ovaj način imputira. Da126

kle, nikako se ne bi mogao ni prihvatiti kao valjani dokaz nešto što je netko drugi mislio da pjesnik misli!

6. U optužnom prijedlogu se dalje navodi da “Autor vidi veoma teško stanje u Hrvatskoj, jer i kaže da nikada u njenom srcu nije bilo toliko nesreće, a ni toliko metaka. Prigovara njenim sinovima da nije bilo nikada za tu Hrvatsku manje ljubavi”. I ove su tvrdnje, najblaže rečeno, sasvim proizvoljne. Tako, primjerice, autor nigdje u pjesmi nije upotrebio sintagmu “za tu Hrvatsku”, što se u tužbi navodi, jer inkriminirani stih u pjesmi doslovce glasi: “nikada u tvojim sinovima nije bilo manje ljubavi” — i ništa više. Dakle, sintagma “za tu Hrvatsku” je proizvoljni umetak ili “dodatak”, koji potpuno mijenja stvarni smisao i poruku toga stiha (pjesnikove misli).

I ovaj pita je tužilac višeznačne, univerzalne pjesničke slike sveo na jednoznačne rečenice (kao da je to novinski članak, rečenice kojeg se ne mogu nikako drukčije protumačiti!?). Čak ako bi ovakvu “fetnalizu” pjesničkog teksta sebi mogli dopustiti, na što Inače nemamo nikakvo pravo, onda bismo također mogli izvesti zaključak da je “toliko nesreće” bilo onda kada je pjesma stvarana, pisana. A to je konac 197o. godine, pa bi prema tome mogli zaključiti da pjesnik za takvo stanje “optužuje” i ondašnje ljude, rukovodioce Hrvatske, upravo one političke snage koje su doživjele opću kritiku u Jugoslaviji, a posebice na povijesnoj 21, sjednici Predsjedništva SFRJ. Međutim, i to bi predstavljalo samo jednoznačno tumačenje pjesnikovih misli, samo pretpostavku da je pjesnik upravo na to mislio, što je inače uobičajenim metodama književne kritike nemoguće utvrditi. Kaline, pojmovi koje pjesnik u ovom slučaju koristi (kolijevka, nesreća, ljubav i drugi) — samo su najopćenitiji pjesnički simboli, a ne imenice koje označavaju konkretne,”opipljive” stvari ili predmete. Prihvatljiva i razumna (s književno-kritičkog stajališta) je, međutim, slijedeća teza: da je pjesnik uporabom upravo ovih i ovakvih kontrasta pomoću odabranih pjesničkih simbola i slika želio jače naglasiti poantu djele pjesme, sadržanoj: u stihu “sretna Hrvatska”, odnosno čovjekova sreća uopće.

7. U optužbi se dalje navodi: “Autor prikazuje veoma negativno ekonomsko stanje u Hrvatskoj. Alegorički to izražava dijelom teksta u pjesmi da kada bosonog pođe kroz njene šume, šikare itd. vidi kuće bez ljudi i posjede bez gospodara”.

Ovakvo bi se tumačenje citiranih stihova, eventualno, moglo uvažiti, kada bi oni bili dio teksta neke ekonomske studije o Hrvatskoj, a ne jednog pjesničkog (umjetničkog) djela.

Međutim, pjesnik nije ni ekonomista ni političar nego, ipak, “samo” pjesnik, pa se i citirani stihovi jedino mogu tumačiti kao dio jednog umjet127

ničkog teksta (pjesme), a ne kao dio nekog ekonomističkog ili političkog traktata. Takvo vulgarno ili, blaže rečeno, bukvalno pridavanje značenja pjesnikovim metaforičkim izričajima i pjesničkim simbolima - više je nego tendenciozno i, u krajnjoj liniji, neistinito, jer se ničim ne može dokazati.

U protivnom, morali bi povjerovati u apsurdnu pretpostavku da je takvo “ekonomsko stanje u Hrvatskoj” da pjesnik nema čak ni obuću, pa mora BOSONOG (!?) prolaziti kroz “šume, hridi, šikarje”! Isto tako, pjesnik nesumnjivo ne misli na konkretne kuće (od cigle i betona, recimo) u sintagmi “kuće bez ljudi”, već mu je ova plastična i sugestivna pjesnička slika poslužila za izražavanje njegovih osobnih emocionalnih stanja i raspoloženja, koja kroz cijelu pjesmu, inače, antitetički razvija da bi što snažniji dojam kod čitatelja izazvala (konačna) poanta, što smo je u nekoliko navrata već citirali. Bez sumnje, najteža optužba protiv autora pjesme “Kad izgovorim tvoje ime” upućena je slijedećom rečenicom u obrazloženju rješenja o privremenoj zabrani raspačavanja “Kajkavskog kolendara 1972”. Rečenica doslovce glasi: “Govori o došljacima koji su sretni i zadovoljni što postoji takvo stanje u Hrvatskoj, što sigurno misli na pripadnike srpskog naroda u Hrvatskoj”. Prije svega, neshvatljiva je riječ SIGURNOST u ovoj optužbi, koja je, inače, ne samo bez svakog osnova, nego je naprosto nedopustiva, štetna i krajnje provokativna. Jer, tužilac je svakako u optužbi morao navesti i neke dokaze da potkrijepi tvrdnju kako je pjesnik “sigurno mislio” na pripadnike srpske nacionalnosti pod imenicom “došljaci”. Osim gole tvrdnje, međutim, takvog dokaza nema, jer ga je i nemoguće izvesti, iz više razloga. Prvo, zato jer nitko - osim samog pjesnika - ne može znati što on nekom riječju ili frazom “misli”, pa mu prema tome nitko ni ne može imputirati nešto što uopće nije mislio, a kamoli napisao. Drugo, povijesna je činjenica da Srbi u Hrvatskoj nisu došljaci niti su to ikad bili, jer su stoljećima (kao i Hrvati) vezani uz ovo tlo koje obuhvaća Socijalistička Republika Hrvatska. Prema tome, da li srpski narod može biti sretan u “nesretnoj” Hrvatskoj, kada on u potpunosti dijeli sudbinu te iste Hrvatske?!

Treće, autor pjesme ni izrijekom ni aluzijama ni bilo kojom pjesničkom figurom ili bilo čim drugim - čak ne da ni naslutiti čitatelju ono što se tvrdi u optužbi (da “sigurno misli na pripadnike srpskog naroda u Hrvatskoj”), pa stoga ova optužba nema zaista nikakve osnove i s indignacijom je odbacujemo. Dapače, ne samo ovom pjesmom, nego i cjelokupnim svojim javnim djelovanjem i cjelokupnim književnim stvaralaštvom, autor Željko Sabol dosad nije dao nikakva povoda za takvu neosnovanu tvrdnju.

Na kraju optužnog prijedloga se iznosi slijedeće: “Za autora kad izgovori ime Hrvatska tada pred sobom ima pustinju, strah, i varku i želi da pobjegne iz takve realnosti. U zadnjoj strofi svoje pjesme kad izgovori i misli na Hrvatsku vidi samo sjenu sazdanu od kamena i soli, hladnoću od koje 128

se ruke jedva pokreću i oči bez sjaja, što aludira kao da je takvo stanje u Hrvatskoj gdje su njeni ljudi u očaju, bez volje za kakvu aktivnost za njen napredak”. Iz toga se zatim izvodi zaključak: “Iz reproduciranog smisla sadržaja i teksta te pjesme očigledno se izražava njen nacionalistički i šovinistički karakter. Prikazuje se neistinito političko i ekonomsko stanje u Hrvatskoj, širi se defetizam i besperspektivnost”.

I u vezi ovih posljednjih tvrdnji optužnog prijedloga, mogu se jedino ponoviti nedvojbene činjenice, koje smo dosad već djelomično iznijeli. Prije svega, poanta pjesme sadržana je u stihu “posljednji dio zakopanog blaga: sretna Hrvatska” ističe pjesnik, međutim, također izražava samo svoja intimna osjećanja sreće. Kako je sam pojam sreće u dijametralnoj suprotnosti s pojmovima “defetizam” i “besperspektivnost”, to se ni ovi pojmovi ne mogu dovesti u bilo kakvu razumnu i pravovaljanu vezu s autorovim intencijama, kao ni s njegovom pjesničkom porukom sadržanom u ovoj pjesmi. Da je pjesnik, kojim slučajem, komponirao svoju pjesmu kao “lakirovku”, da je odmah od početka čitatelju nametnuo utisak o nekakvoj lakoći života, sigurno je da ne bi tako duboko, seriozno i na osebujan pjesnički način “pripremio” čitatelja za spomenutu poantu “sretna Hrvatska”. Do te poante, dakle, pjesnik ga je “doveo” nizajući mnogobrojne sugestivne ali kontrastne pjesničke slike (“pretvarajući čitav svijet u sjenu) tvoga lika, sazdanog od kamena i soli”, “hladnoća je već tolika da naše ruke jedva pokreću”, “u očima bez sjaja naziremo strane svijeta” itd. itd.) - što je općepoznat pjesnički postupak, u svim epohama i vremenima.

I napokon, potpuno je neosnovana i neodrživa tvrdnja optužbe da pjesnik “kad izgovori i misli na Hrvatsku vidi samo sjenu sazdanu od kamena i soli, hladnoću od koje se ruke jedva pokreću i oči bez sjaja, što aludira kao da je takvo stanje u Hrvatskoj gdje su njeni ljudi u očaju, bez volje za kakvu aktivnost za njen napredak”. Jer ako uopće itko (osim samog pjesnika) može tvrditi na što je on tim svojim stihovima aludirao, onda je jedino moguće te aluzije povezati s konačnom poantom pjesme (“sretna Hrvatska”), a nikako ne s formulacijom “takvo stanje u Hrvatskoj gdje su njeni ljudi u očaju”. U svakom slučaju, besmisleno bi bilo, recimo, tvrditi da su u sretnoj Hrvatskoj “njeni ljudi u očaju”!

10. Na temelju svega dosad iznijetog očito je da pjesma Željka Sabola ne može imati “nacionalistički i šovinistički karakter”, kako se to navodi u optužnom prijedlogu. Smatramo, naime, da je ova pjesma jedino izrazito rodoljubna, kakvih je u suvremnoj hrvatskoj književnosti, kao i u književnostima ostalih jugoslavenskih naroda, zaista napisano vrlo mnogo.

11. Kao jedan od priloga tvrdnji da autor ni u ovoj pjesmi, ni u ostalim 129

svojim dosad publiciranim pjesmama, nikada nije izražavao neka nacionalistička, a kamoli šovinistička uvjerenja, smatramo da može poslužiti i njegova biografija. Rođen je u Bjelovaru 1941. godine, a Filozofski fakultet je završio u Zagrebu. Član je Saveza komunista Jugoslavije od 1958. godine. Bio je sekretar Osnovne organizacije SK na svom fakultetu, zatim delegat na povijesnom IX. kongresu SKJ, kao i na nekoliko kongresa Saveza omladine i Saveza studenata. Književnim stvaralaštvom počeo se baviti vrlo rano, te je ubrzo postao jedan od najpriznatijih mladih hrvatskih književnika. Godine 1967. primio je godišnju književnu nagradu omladinskog lista “Mladost” iz Beograda i CK Saveza omladine Jugoslavije, a već iduće godine dobio je i renomiranu književnu nagradu “7 sekretara SKOJ-a”, koju dodijeljuje Centralni komitet Saveza omladine Hrvatske. Upravo u svojoj nagrađenoj knjizi pjesama, “Opreke”, autor je objelodanio cijeli niz pjesama vrlo sličnih karakteristika i stila, koje karakteristike i stil nalazimo i u pjesmi “Kad izgovorim tvoje ime”. Nadalje, Željko Sabol je bio urednik “Studentskog lista”, “Poleta” i biblioteke “Pitanja” (izdavač: Centralni komitet SOH), a surađivao je u mnogim jugoslavenskim listovima i časopisima. Njegove pjesme prevođene su dosad na desetak stranih jezika. Član je Društva književnika Hrvatske od 1964. godine. Posebno ističemo, da je pjesnik Željko Sabol — kao komunista - vrlo pozitivno javno istupao poslije i prije 21. sjednice Predsjedništva SKJ, a osobito na posljednjem sastanku članova aktiva književnika—komunista u Zagrebu”. Iznijeli smo podrobnije podatke iz biografije književnika Željka Sabola s jedinom intencijom - da ukažemo kako bi zaista bilo teško povjerovati da bi stvaralac njegova ugleda uopće prišao pisanju jedne pjesme s nacionalističkih ili šovinističkih pozicija, i na taj način de facto upropastio cjelokupni svoj dosadašnji pozitivni književni rad.

12. Ukoliko se naše osnovane primjedbe i navodi, kojima osporavamo optužni prijedlog, ne bi usvojile od strane ovog suda, u ime izdavača tražimo da inkriminiranu pjesmu analizira sudski vještak. Također smatramo da bi sudski vještak, što je i razumljivo, trebao biti jedan priznati književnik ili književni kritičar.

13. U optužnom prijedlogu se također navodi da je autor pjesme “Kad izgovorim tvoje ime” u njoj “postavio tvrdnje koje izazivaju uznemirenost građana”. Ističemo s tim u vezi, da je ova pjesma još u proljeće 1971. godine bila publicirana u više desetaka tisuća primjeraka u listovima “Hrvatski tjednik” i “Bjelovarski list” (dakle, znatno prije nego u “Kajkavskom kolendaru”), a ipak nije izazvala ni najmanju uznemirenost građana, pa čak ni jednu negativnu reakciju kod čitatelja. Dapače, naglašavamo da je 130

pjesnik Željko Sabol predao rukopis pjesme prvom uredniku “Hrvatskog tjednika”, književniku Igoru Zidiću, znatno prije nego je tiskan prvi broj “Hrvatskog tjednika”, odnosno tada kada o koncepciji ovog lista Željko Sabol objektivno ništa određenije nije mogao ni znati. Tvrdimo također da inkriminirana pjesma nije izazvala uznemirenost građana ni poslije objavljivanja u “Kajkavskom kolendaru 1972” (što je logički, jer ona takvo uznemirenje nije izazvala ni ranije), odnosno sve dotle dok Komisija za idejno osposobljavanje Općinskog komiteta SK Čakovec nije održala raspravu o “Kajkavskom kolendaru”, a tada je već pola naklade praktički bilo rasprodano.

14. Na kraju izražavamo svoje čuđenje što je rješenje o privremenoj zabrani raspačavanja “Kajkavskog kolendara 1972” uslijedilo čak puna dva mjeseca poslije njegova tiskanja. Naime, do izdavanja naloga o zabrani raspačavanja, “Kajkavski kolendar” je najvećim dijelom već bio rasprodan (više od 8o posto naklade ili više od 9.500 primjeraka). Prema tome smatramo da bi eventualna trajna zabrana raspačavanja ove edicije postigla sasvim suprotan efekt od željenog tj. od onog što bi se takvom zakonskom mjerom trebalo postići. Dapače, mišljenja smo da bi upravo eventualna trajna zabrana raspačavanja “Kajkavskog kolendara 1972” u ovom trenutku mogla stvarno izazvati uznemirenost građana, poradi dva bitna razloga: l) jer je prema našim procjenama “Kajkavski kolendar 1972” dosad pročitalo čak oko 50.000 građana (koeficijent 5); 2) jer će velik broj nedovoljno upućenih čitatelja vjerojatno smatrati da je ovime u određenom smislu zabranjeno i publiciranje rodoljubnih pjesama, a analogno tome i izražavanje rodoljubnih osjećaja.

15. S obzirom na sve argumente i navode koje smo dosad iznijeli, duboko smo uvjereni da nema dovoljno pravovaljanih elemenata za donošenje odluke o trajnoj zabrani raspačavanja edicije “Kajkavski kolendar 1972”.

Stoga ujedno predlažemo ovom sudu da svojom odlukom stavi van snage rješenje Okružnog javnog tužilaštva Varaždin o privremenoj zabrani raspačavanja edicije “Kajkavski kolendar 1972”.

U Čakovcu, 10. veljače 1972, Glavni i odgovorni urednik “Kajkavskog kolendara”: Dragutin Feletar, prof.

Urednik za izbor lirike i lektor “Kajkavskog kolenadara” Ernest Fišer

131

Broj: Kr.5/72-2 POZIV ZA RASPRAVU Povodom prijedloga Okružnog javnog tužilaštva u Varaždinu od 3.II 1972. godine broj KTR 330/71 o zabrani raspačavanja publikacija “Kajkavski kalendar 1972” određuje se glavna rasprava za dan 11. veljače 1972.godine u 10 sati u sobi broj 237/II UPOZORENJE: Ukoliko pozvani na raspravu ne pristupe, rasprava će se održati i donijeti odluka u njihovoj odsutnosti.

OKRUŽNI SUD U VARAŽDINU, dna 7. veljače 1972.god.

Dostavljeno: 1. Kulturno prosvjetno društvo “Zrinski” Čakovec, - predstavnik 2. Tiskarsko-isdavački zavod “Zrinski” Čakovec, 3. Okružni javni tužilac Varaždin na br.KTR 330/71 PREDSJEDNIK VIJEĆA: Josip Belamarić,v.r.

Za točnost otpravka: Štefica Brleković

Posl.broj Kr.5/72-6

RJEŠENJE Okružni sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od predsjednika ovog suda Belamarić Josipa kao predsjednika vijeća, te sudaca - porotnika Vadla Roka i Milović Ivana kao članova vijeća, uz sudjelovanje Štefice Brleković koa zapisničara, povodom prijedloga Okružnog javnog tužioca u Varaždinu da se zabrani raspačavanje publikacije “Kajkavski kolendar 1972”, nakon donešene javne glavne rasprave, dana 11. veljače 1972. godine, u prisutnosti zamjenika Okružnog javnog tužioca Milovana Bakliže, predstavnika izdavača Kulturno - prosvjetnog društva “Zrinski” u Čakovcu Ivana Novaka, istoga dana donio je i objavio slijedeće RJEŠENJE 1. Zabranjuje se raspačavanje publikacije “Kajkavski kolendar 1972” u kojem je objavljena pjesma Željka Sabola “Kad izgovorim tvoje ime”, koja po svojem smislu prikazuje lažno i izopačeno stanje u Hrvatskoj i postavlja 132

tvrdnje koje izazivaju uznemirenost građana.

2. Od izdavača imaju se oduzeti navedeni kalendari u svim primjercima i to zbog povrede čl. 52 st.1 toč.2 Zakona o štampi i drugim oblicima informacija.

3. Rješenje Okružnog javnog tužioca u Varaždinu, kojim je izrečena privremena zabrana raspačavanja publikacije “Kajkavski kolendar 1972” s danom pravomoćnosti ovog rješenja prestaje važiti i ovim se rješenje zamjenjuje.

4. Nakon pravomoćnosti ovo rješenje se ima objaviti u “Službenom listu SFRJ”.

OBRAZLOŽENJE Okružni javni tužilac u Varaždinu svojim prijedlogom broj KTR 330/71 od 3. veljače 1972. godine, a i na samoj glavnoj raspravi održanoj 11. veljače 1972. godine predložio je da se izreče zabrana raspačavanja publikacije “Kajkavski kolendar 1972”. Javni tužilac tvrdi da je u navedenom kalendaru na stranici 100 i 101 objavljena pjesma Željka Sabola pod naslovom “Kad izgovorim tvoje ime” koja da je po svom sadržaju takvog nacionalističkog i šovinističkog karaktera da može izazvati uznemirenost građana.

Javni tužilac također ističe da je izdao privremenu zabranu raspačavanja kalendara. Povodom prijedloga javnog tužioca održana je rasprava 11. veljače 1972. godine, a kojoj su također prisustvovali predstavnik izdavača Kulturno - umjetnočkog društva “Zrinski” u Čakovcu Dragutin Feletar i predstavnik Tiskarsko - izdavačkog zavoda “Zrinski” Čakovec Ivan Novak.

Ocjenjujući provedene dokaze u odnosu na utuženi tiskani materijal sud je ustvrdio da pjesma Željka Sabola “Kad izgovorim tvoje ime” po svom sadržaju ima sve karakteristike jedne nacionalističke i šovinističke pjesme.

Tako se iz teksta vidi da autor izražava žaljenje radi toga što se Hrvatska odrekla svog podrijetla, da ne poštuje svoju prošlost. Riječima: “...nad tvoje gluhe uvale, nad tvoje prazne kolijevke nikada u tvome srcu nije bilo toliko nesreće, nikada u tvome tijelu toliko metaka...” Autor nesumnjivo pokazuje teško ekonomsko stanje u Hrvatskoj i aludira na biološko istrebljenje Hrvatske. Nadalje riječima: “...i pođem bosonog kroz tvoje šume, hridi, šikarje, kuće bez ljudi, posjede bez gospodara...”, zatim “...pred došljacima koji sretni u pijanstvu ne žele ništa znati, ništa čuti, ništa vidjeti...” lako je zaključiti da autor inspiriran tezom tzv. “masovnog pokreta” aludira na opljačkanost Hrvatske, da u Hrvatskoj nema slobode i da su u Hrvatskoj samo došljaci (misleći pri tome na ostale narodnosti) sretni i zadovoljni. Kad izgovori ime “Hrvatska” za autora to predstavlja “strah i varku”, želju da pobjegne iz takve realnosti. Posljednjom strofom jasno 133

aludira na netrpeljivost i odsustvo bolje za bilo kakvu aktivnost u Hrvatskoj. “...ja te prizivam, i otkrivam u nedaćama koje me okružuju, pretvarajući čitav svijet u sjenu tvoga lika sazdanog od kamena i soli, hladnoća je već tolika da se naše ruke jadva pokreću u očima bez sjaja naziremo strane svijeta, a ja ne znam kamo da se vratim...”

Prema tome sud nije mogao prihvatiti tvrdnje predstavnika izdavača Dragutina Feletara, a i samog autora Želja Sabola da se radi isključivo o ličnoj i subjektivnoj pjesničkoj viziji, koja se nikako ne može tumačiti kao politički tendenciozno niti propagandno djelo. Naprotiv, analizom teksta pjesme vidi se da ona u cjelini, po svom sadržaju, duhu i načinu na koji je pisana, nastoji izazvati određene efekte, odnosno nacionalizam, šovinizam, neistinito političko i ekonomsko stanje u Hrvatskoj i potpunu besperspektivnost.

Polazeći od svega toga sud je uvjerenja da je inkriminirana pjesma po svojoj sadržini i duhu kao i načinu na koji je pisana mogla izazvati uznemirenost građana u onom smislu kakav ima u vidu čl.52 st.1 toč.2 zakona o štampi i drugim oblicima informacija.

Odluka o oduzimanju zabranjenih kalendara osniva se na propisu čl.61 st.2 citiranog Zakona o štampi, a odluka o objavljivanju ovog rješenja u “Službenom listu SFRJ” na propisu čl.65 istog Zakona.

Radi svih naprijed iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Okružni sud Varaždin, Varaždin, dne 11. veljače 1972.

Zapisničar: Štefica Brleković

Predsjednik vijeća: Josip Belamarić

Pouka o pravnom lijeku protiv ovog Rješenja ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu pismeno u dva jednaka primjerka putem ovog suda ili usmeno na sudski zapisnik u roku od 3 (tri) dana nakon primitka rješenja.

Rješenje se dostavlja: 1. Okružno javno tužilaštvo Varaždin na broj KTR 330/71 2. Dragutin Feletar, predstavnik Kulturno - umjetničkog društva “Zrinski” Čakovec 3. Štamparsko izdavačko poduzeće “Zrinski” Čakovec 4. Načelniku Stanice javne sigurnosti Čakovec, nakon pravomoćnosti 5. Uredništvu “Službenog lista SFRJ” Beograd, nakon pravomoćnosti.

134

ZAPISNIK s Izvanredne godišnje skupštine KULTURNO-PROSVJETNOG DRUŠTVA “ZRINSKI” ČAKOVEC 27. veljače 1972. godine ZAPISNIK sa sjednice IZVANREDNE GODIŠNJE SKUPŠTINE KULTURNO-PROSVJETNOG DRUŠTVA “ZRINSKI” ČAKOVEC, koja je odražama u nedjelju, 27. veljače 1972. godine u prostorijama KPD “Zrinski” Sjednici su, osim članova Društva, prisustvovali i Zvonko Golub, potpredsjednik Skupštine općine Čakovec, Slavko Strahija, tajnik Općinske konferencije SSRN Čakovec i Ivan Ovčar, sekretar TIZ-a “Zrinski” Čakovec.

S obzirom što skupština nije imala kvorum, sjednica je započela u l0.30 sati, to jest jedan sat poslije vremena saziva, te s obzirom na Pravila Društva donosi pravovaljane odluke.

Dnevni red: 1. Izbor radnih tijela Skupštine 2. Izvještaj o dosadašnjem radu 3. Izvještaj o financijskom poslovanju 4. Prijedlog Upravnog odbora o prestanku rada Društva i pripajanju izdavačke djelatnosti TIZ-u “Zrinski” 5. Izvještaj Nadzornog odbora 6. Rasprava 7. Donošenje zaključaka i odluka skupštine 8. Ostala pitanja AD. 1.

U radno predsjedništvo Skupštine su jednoglasno izabrani: Tomislav Đurić (predsjednik), Margareta Husak i Josip Habulin (članovi). Za zapisničara je izabrana Anica Fišer, a za ovjerovitelje zapisnika Stjepan Bence i Ivan Ovčar.

AD. 2.

Izvještaj o dosadašnjem radu Kulturno-prosvjetnog društva “Zrinski” podnio je tajnik Dragutin Feletar. Izvještaj se nalazi u prilogu ovoga zapisnika.

Ad. 3.

Izvještaj o financijskom poslovanju podnijela je knjigovođa Ekonomskog biroa Katica Posavec. Izvještaj se nalazi u prilogu originala ovoga zapisnika.

135

AD. 4.

Izvještaj Nadzornog odbora podnio je njegov predsjednik Stjepan Bence.

Izvještaj se nalazi u prilogu originala ovoga zapisnika.

AD. 5.

Prijedlog Upravnog odbora o prestanku rada Društva i pripajanju izdavačke djelatnosti TIZ-u “Zrinski” Čakovec obrazložio je predsjednik Društva Tomislav Burić. Obrazloženje se nalazi u prilogu originala ovoga zapisnika.

AD. 6.

Ernest Fišer je pobliže govorio o uspjesima u izdavačkoj djelatnosti Društva. On je rekao da smo se sa 12 knjiga i 64.200 primjeraka ukupne naklade uvrstili u vrh hrvatske nakladničke djelatnosti i da smo za to dobili i priznanja književne i stručne kritike. On je pobliže obrazložio kako smo to uspjeli, zahvaljujući dobroj organizaciji rada i stvaranju široke mreže suradnika. Posebno je naglasio da bi bila velika šteta ako bi se s ovom aktivnosti prestalo.

Stjepan Bence je govorio o uspjehu Društva u kontaktu s kulturnim institucijama u Sloveniji, posebice u Ptuju. Takvu suradnju bi trebale nastaviti nove organizacione šeme u čakovečkoj kulturi.

Andrija Turković je rekao da je značajna krivnja u akciji za prestanak rada Društva poslovični hrvatski jal. Jer naše je djelovanje bilo izrazito na kulturnom planu i nije imalo nikakvih negativnih osobina. To se prije svega ima zahvaliti najužem rukovodstvu Društva. Kajkavski kolendar je i sada odlično primljen od čitateljstva. Valjalo bi odati priznanje takvom radu.

Dapače, mislim da smo bili i previše anbiciozni da smo se ponegdje i preprogramirali, ali sve u svemu zabilježili smo zaista vidne rezultate rada.

Plediram da se ne odustane od osnivanja Hrvatskog kajkavskog sabora, jer to je odlična ideja i valja je svakako sprovesti u život. Također bi i sekcije Društva, koje su rasformirane, trebale negdje nastaviti s radom, jer nam je sveta dužnost da očuvamo narodne tradicije našega kraja. Valja također svakako nastaviti i s izdavanjem “Kajkavskog kolendara”.U izdavačkoj djelatnosti bi se trebalo još više orijentirati na izdavanje knjiga o narodnoj tradiciji, posebice pjesama. Također treba i dalje povezivati u suradnički krug što više kulturnih radnika iz cijelog kajkavskog kraja.Ne pustiti da se sadašnja velika mreža suradnika rastepe.

Zvonko Golub je na početku naglasio da ocjene koje su date u referatu poslovnog tajnika stoje. Mislim da je sada dobro rješenje da se izdavačka djelatnost pripoji tiskari, a ostale korisne aktivnosti Društva u SSRN. Sada smo sve prepustili Kulturno-prosvjetnom vijeću i nadamo se da će 136

biti nekog rezultata. Ranije se “Spektar” nije uspio formirati i jedino je vaše Društvo bilo tu sposobno da organizira kulturni život na selu i u gradu i o nekom menedžerstvu, kako se pokušavao ocijeniti vaš rada, nema ni govora, šteta što ovdje nema i predstavnika KPV-a, iako su pozvani, pa da i oni čuju neke ocjene. Što se tiče imovine Društva, zalagao bih se da tamburice, rupci i razglas pređe u KPV. Društvo “Zrinski” pozitivno je djelovalo u svojem radu, što vrijedi i za razdoblje poslije 21. sjednice. Bila bi šteta ako bi se pozitivne aktivnosti Društva ugasile.

Marija Novak je zahvalila svim članovima folklora i ostalim članova Društva na radu i suradnji u njezinoj sekciji. Zatim je izrazila svoje čuđenje i ogorčenje što je jedna sekcija SSRN donijela zaključak da je folklor demodiran u gradu, da on tu nema uvjete, da tu ne bi bio izvoran i da se on treba gajiti samo na selu. To su frapantne nedosljednosti, a i sasvim pogrešni stavovi. Jer, izvornost ne zavisi od toga da li se vježba na selu ili gradu, već kakav je voditelj. Takvi stavovi rukovodilaca kulture u Čakovcu, a posebice prof. Mire Kermek su do kraja štetni i neprihvatljivi, pa se postavlja opravdano pitanje dali takvi ljudi uopće mogu voditi kulturu u jednoj sredini, jer je očito da ne poznaju duh i bilo te sredine.

AD. 7.

Ernest Fišer je pročitao prijedloge triju odluka i jedne preporuke. Tekstovi se nalaze u prilogu originala ovog zapisnika.

U raspravi poslije prijedloga odluka, Ivan Ovčar je rekao da čakovečka tiskara rado prihvaća djelatnost Društva, a isto tako i njegove radnike, jer namjerava proširiti svoju izdavačku djelatnost. S tim u vezi već su organi tiskare donijeli odgovarajuće odluke i sve je spremno za start 1. ožujka ove godine. Što se tiče tamburica, rubaca i razglasa mislim da bi se oni trebali dati Kulturno-prosvjetnom vijeću. Za tu istu soluciju se zalažio i Slavko Strahija. Naprotiv Dragutin Feletar, Marija Novak i Ernest Fišer su se založili da se sva imovina preda tiskari, jer se Drušvo tamo pripaja, a stvar je Tiskare, ako nekome poslije želi pokloniti ovu imovinu. U tiskari postoji aktiv od sto omladinaca i normalno je za očekivati da će oni tu imovinu koristiti. Članovi Skupštine jednoglasno su odlučili da se pročitane odluke i preporuka prihvate, a također i da sva imovina Društva bude prenesena na TIZ “Zrinski” Čakovec.

AD. 8.

Andrija Turković založio se da se novom izdavaču predloži daljnje održavanje suradnje s Gradišćanskim Hrvatima. To posebice vrijedi za poklanjanje knjiga u Gradišće, gdje vape za domaćom hrvatskom riječi. Ovu sugestiju je Skupština prihvatila, te će je prenesti novom izdavaču.

137

Tomislav Đurić, predsjednik KPD “Zrinski”, se na kraju vrlo toplim i biranim riječima zahvalio svim članovima na radu, suradnji i podršci. On je rekao da je svima i dalje sveta dužnost da rade na promicanju kulture na našem području, te preporučio članstvu da se uključe u sve nove organizacione forme u kulturi našega kraja.

Skupština je završila rad u 12 sati.

Tajnik: Dragutin Feletar Zapisničar: Anica Fišer

Predsjednik: Tomislav Đurić Ovjerovitelji zapisnika Stjepan Bence Ivan Ovčar

PRILOZI ZAPISNIKU s izvanredne godišnje skupštine KPD “Zrinski” Čakovec 27. veljače 1972. godine Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” Ulica maršala Tita 4/1, tel. 81-811 Čakovec, 19. veljače 1972.

POZIV NA IZVANREDNU GODIŠNJU SKUPŠTINU Na temelju odluke Upravnog odbora KPD “Zrinski” i prijedloga komisije za idejno osposobljavanje komunista CK SK Čakovec da se KPD “Zrinski” rasformira, sazivamo IZVANDERDNU GODIŠNJU SKUPŠTINU KULTURNO - PROSVJETNOG DRUŠTVA “ZRINSKI” ČAKOVEC. Skupština će se održati u NEDJELJU, 27. veljače 1972. godine u prostorijama KPD Zrinski” u Čakovcu (centar grada, iznad knjižare, Ulica maršala Tita 4/1), s početkom u 9.50 sati.

PRIJEDLOG DNEVNOG REDA: 1. Izbor radnih tijela skupštine 2. Izvještaj o dosadašnjem radu (poslovni tajnik D. Feletar) 3. Izvještaj o financijskom poslovanju (knjigovođa Posavec) 4. Izvještaj Nadzornog odbora (predsjednik S. Bence) 5. Prijedlog Upravnog odbora o prestanku rada Društva i pripajanju Izdavačke djelatnosti TIZ-u “Zrinski” Čakovec 6. Rasprava 7. Donošenje zaključaka i odluka skupštine 138

8. Ostala pitanja S obzirom na izuzetno značajan dnevni red skupštine, kao i na činjenicu da će to vjerojatno biti posljednji zajednički sastanak članova KPD “Zrinski”, molimo Vas da se ovom pozivu svakako odazovete.

Primite drugarske pozdrave.

Poslovni tajnik: Dragutin Feletar, prof.

Predsjednik: Tomislav Đurić

Izvanredna godišnja skupština Kulturno - prosvjetnog društva “Zrinski” Čakovec, održana 27. veljače 1972. godine, na temelju članova 226.i 237.(stav 2) Osnovnog zakona o poduzećima, te člana 38. Pravila KPD “Zrinski”, donosi slijedeću ODLUKU Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” Čakovec pripaja se Tiskarsko - izdavačkom zavodu “Zrinski” Čakovec. Ova odluka stupa na snagu s 1. ožujkom 1972. godine, Obrazloženje Na prijedlog Upravnog odbora KPD “Zrinski”, kao i preporukom Komisije za idejno osposobljavanje CK SK Čakovec, izvanredna godišnja skupština KPD “Zrinski” odlučila je da ovo Društvo prestane samostalno djelovati s 1. ožujkom 1972. godine. S obzirom na ranije uske poslovne veze Društva i TIZ-a “Zrinski”, kao i s obzirom na to da je tiskara registrirana za izdavačke djelatnosti, te na činjenicu da su općinske društveno - političke organizacije dale svoj pristanak, odluku o pripajanju izdavačke djelatnosti KPD “Zrinski”, čakovečkom TIZ-u “Zrinski”, smatramo normalnom i svrsishodnom.

Na temelju ove odluke TIZ “Zrinski” preuzima sva prava i obveze KPD “Zrinski”, kao i radnike koji su se nalazili u stalnom radnom odnosu u KPD “Zrinski”.

U Čakovcu, 27. veljače 1972. godine.

Tajnik KPD “Zrinski” Dragutin Feletar, prof.

Predsjednik KPD “Zrinski” Tomislav Đurić

139

Izvanredna godišnja skupština Kulturno - prosvjetnog društva “Zrinski”. Čakovec, održana 27. veljače 1972. godine, na temelju člana 237. stav 2. Osnovnog zakona o poduzećima, te člana 38.

Pravila KPD “Zrinski”, donosi slijedeću ODLUKU Sva osnovna i obrtna sredstva Kulturno-prosvjetnog društva “Zrinski” Čakovec bespovratno i bez posebne naknade prenose se s 1. ožujkom 1972. godine na Tiskarsko - izdavački zavod “Zrinski” Čakovec, Globetka bb.

Ovim također TIZ “Zrinski” preuzima sva prava i obveze, kao radnike koji su bili u stalnom radnom odnosu u Kulturno - prosvjetnom društvu “Zrinski”.

Obrazloženje S obzirom da je ova izvanredna godišnja skupština već donijela odluku da se s 1. ožujkom 1972. godine Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” Čakovec pripoji Tiskarsko - izdavačkom zavodu “Zrinski” Čakovec, normalno je da na ovu radnu organizaciju bespovratno prelaze i sva osnovna i obrtna sredstva, kao i sva prava i obveze, te zaposleno osoblje.

Zbog toga je donesena odluka kao u gore navedenoj formulaciji.

U Čakovcu, 27. veljače 1972. godine.

Tajnik KPD “Zrinski” Dragutin Feletar, prof.

Predsjednik KPD “Zrinski” Tomislav Đurić

Izvanredna godišnja skupština Kulturni-prosvjetnog društva “Zrinski” Čakovec, koja je održana 27. veljače 1972. godine, donosi slijedeću PREPORUKU Preporučamo Tiskarsko-izdavačkom zavodu “Zrinski”, kojemu se od 1. ožujka 1972. godine pripaja izdavačka djelatnost KPD “Zrinski”, da nastavi s redovitim izdavanjem popularne narodne edicije “Kajkavski kolendar”.

Usprkos određenih uočenih propusta u posljednjem godištu, “Kajkavski kolendar” je u prošlih nekoliko godina stekao zaista zavidan broj čitatelja u cijelom kajkavskom kraju, pa se ova edicija svake zime očekuje s izuzet140

nim zanimanjem. “Kajkavski kolendar” je takodjer stekao velik brok suradnika u gotovo svim mjestima kajkavskog područja, a takodjer i značajan broj stalnih oglašivača. Zbog svih tih njegovih osobina, kao i renomea koji uživa, bila bi prava šteta obustaviti izdavanje ove edicije. Dosadašnji članovi KPD “Zrinski” i suradnici “Kajkavskog kolendara” ovom preporukom žele također naglasiti da će rado ostati i dalje aktivni potpomagači izdavanja “Kajkavskog kolendara”. Iz svih tih razloga vjerujemo da će novi izdavač, Tiskarsko-izdavački zavod “Zrinski” Čakovec, prihvatiti ovu našu preporuku i nastaviti s izdavanje “Kajkavskog kolendara”. Na tom poslu novom izdavaču želimo mnogo uspjeha u radu.

U Čakovcu, 27. veljače 1972. godine.

Tajnik KPD “Zrinski” Dragutin Feletar,prof.

Predsjednik KPD “Zrinski” Tomislav Đurić

Izvanredna godišnja skupština Kulturno-prosvjetnog društva “Zrinski” Čakovec, održana 27. veljače 1972. godine, na temelju člana 38 Pravila KPD “Zrinski”, donosi slijedeću ODLUKU Arhiva KPD “Zrinski”, a poglavito plakati o aktivnosti Društva, fotografije o aktivnosti, dobijene diplome, plakete i slično, kao i jedan rashodovani starinski ormar, poklanjaju se Muzeju Međimurja Čakovec, u kojem će spomenuta arhiva biti pohranjena.

Obrazloženje S obzirom da je izvanredna godišnja skupština donijela odluku o prestanku samostalnog djelovanja Društva s 1. ožujkom 1972. godine, normalno je i osnovano na Pravilima Društva, da se arhiva Društva pokloni Muzeju Međimurja, gdje će se ona i čuvati.

U Čakovcu, 27. veljače 1972. godine.

Tajnik KPD “Zrinski” Dragutin Feletar, prof.

Predsjednik KPD “Zrinski” Tomislav Đurić

141

Izvanredna godišnja skupština KPD “Zrinski” Čakovec, 27. veljače 1972. godine IZVJEŠTAJ NADZORNOG ODBORA U razdoblju od 5. do 12. siječnja 1972. godine je cjelokupno poslovanje Kulturno - prosvjetnog društva “Zrinski” Čakovec pregledala inspektorica Službe društvenog knjigovodstva, filijale Čakovec, Helena Pleša, te je o tom pregledu sastavljen 17. siječnja 1972. godine i službeni zapisnik. U zapisniku je konstatirano je cjelokupno financijsko poslovanje vođeno po zakonskim normama i vrlo uredno. Konstatirani su rezultati poslovanja kao što je to malo prije iznešeno u izvještaju o financijskom poslovanju.

Zbog toga što je cjelokupno financijsko poslovanje pregledala posebna službenica Službe društvenog knjigovodstva i što ona nije našla nikakve propuste ili anomalije, smatrali smo za normalnim da naš Nadzorni odbor ne pregledava posebno poslovne knjige i cjelokupno financijsko poslovanje.

Zato predlažem da nalaz Službe društvenog knjigovodstva, kao i izvještaj o financijskom poslovanju, koji je malo prije pročitan, prihvatimo u cijelosti.

Predsjednik Nadzornog odbora KPD “Zrinski” Stjepan Bence

Prijedlozi izvanrednoj 27.02.1972.

skupštini

KPD”Zrinski”

Čakovec,

1.Na temelju prijedloga UO KPD “Zrinski” od 7.siječnja 1972.g.,a koji je uslijedio na temelju prijedloga i sugestija Komisije za idejno osposobljavanje komunista CK SK Čakovec predlažem ovoj skupštini da akceptira prijedlog tog foruma o prestanku rada i postojanja KPD “Zrinski” sa današnjim danom, odnosno 27.veljače 1972.godine i donese takvu odluku.

U sklopu ove Odluke predlažem nadalje skupštini da se izjasni u prilog prijedloga o prenošenju izdavačke djelatnosti KPD”Zrinski” na TIZ “Zrinski” u Čakovcu jer se Komisija za izdavačku djelatnost KPV-a Čakovec nije mogla prihvatiti nastavak ove djelatnosti koja je između ostalog vezana i za podmirenje duga tiskari od 14 milijuna starih dinara i prihvaćanje 142

sadašnjih dvaju izvršilaca, koji se nalaze u radnom odnosa u ovom društvu. Nadalje, predlažem da se u sklopu ove Odluke, a na temelju Zakona o poduzećima sav inventar KPD “Zrinski” kao i prostorije Društva prenesu na TIZ “Zrinski” u Čakovcu. Primopredaja osnovnih i obrtnih sredstava treba se obaviti najkasnije do 1.ožujka 1972. godine. Taj posao obavit će zajednička komisija KPD “Zrinski” i TIZ “Zrinski” koji se suglasio sa ovim prijedlogom.

2. Predlažem ovoj skupštini da prihvati i prijedlog i u tome smislu donose svoj stav, da nasljednik u izdavačkoj djelatnosti KPD “Zrinski” - TIZ “Zrinski” u Čakovcu nastavi sa izdavanjem edicije “Kajkavski kolendar”, te da dosadašnji suradnici te edicije pruže punu podržku budućem izdavaču Kalendara.

3. Sudionicima skupštine predlažem da prihvati prijedlog UO i donesu Odluku o pohranjivanju cjelokupne arhive i dokumentacije o postojanju i djelovanju društva u “Muzeju Međimurja” u Čakovcu.

4. I na kraju predlažem skupštini da donese Odluku o gašenju rada svih ostalih sekcija, odnosno kulturno - prosvjetnih sekcija - pjevački zbor, tamburaški sastav i folklorkna sekcija, a posebnim apelom članovima pjevačkog zbora da se uključe u rad budućeg zbora kojega namjerava osnovati u svojem sastavu KPV Čakovec.

U Čakovcu, 27.veljače 1972.

Za UO KPD “Zrinski” Tomislav Đurić, predsjednik

143

IZVJEŠTAJ o radu Kulturno-prosvjetnog društva “ZRINSKI” Čakovec od 08. listopada 1970. do 27. veljače 1972. godine Izvještaj o radu Kulturno-prosvjetnog društva “Zrinski” Čakovec od Osnivačke skupštine 8. listopada 1970. do izvanredne godišnje skupštine 27. veljače 1971. godine Danas smo se sastali najvjerojatnije posljednji put kao članovi Kulturno - prosvjetnog društva “Zrinski” Čakovec. To je također jedan od izuzetnih razloga da vam temeljitije razložim ljetopis našeg djelovanja od osnivanja Društva, 08. listopada 1970. godine, pa do dana današnjega.

Društvo je osnovala grupa entuzijasta vezana uz “Kajkavski kalendar”, i to s ciljem da Društvo na cijelom kajkavskom području Hrvatske gaji vrijednosti narodne tradicije i stvaralaštvo ljudi koji u njemu žive. Ovaj plemeniti cilj Društvo je trebalo ostvariti kroz djelatnosti podijeljene u sekcije, od kojih su najvažnije dvije: nakladnička sekcija i sekcija za kulturno prosvjetni rad. Danas, godinu i pol dana poslije Osnivačke skupštine, možemo s ponosom konstatirati da je naše Društvo ostvarilo zacrtane ciljeve iznad očekivanja i da je u proteklom razdoblju ostavilo zaista vidan trag u kulturi kajkavskog kraja.

U prvo vrijeme su Društvo vodili: predsjednik Dragutin Feletar, njegov zamjenik Ernest Fišer, tajnik i blagajnik Nada Smrtić, te članovi Upravnog odbora Ivica Haramija, Marija Novak, Ivica Žišković, Ivica Jembrih i Tomislav Đurić. U proljeće 1971. godine, točnije 18. travnja, na izvanrednoj skupštini Društva, izabrano je novo rukovodstvo, jer je Društvo postavljeno na nove temelje, s tri radnika u stalnom radnom odnosu. Tako je za predsjednika izabran Tomislav Đurić, novinar i publicist iz Varaždina, tajnika Dragutin Feletar, urednika biblioteke Ernest Fišer, a za ostale članove Upravnog odbora Stanko Kancijan, Ivica Jembrih, Antun Kozina, Ivica Čičin Mašansker, Nada Canjko, Josip Lukša, Đuro Jalšovec, Alojz Srpak, Marija Novak i prof. Zvonimir Bartolić. Ovo rukovodstvo je vodilo aktivnost Društva sve do danas.

Prva akcija novoosnovanog Društva bilo je izdavanja “Kajkavskog kalendara” za 1971. godinu, što je i uspješno obavljeno. Odmah poslije tiskanja kalendara, 15. studenog 1970. godine, održan je u prostorijama varaždinskog kazališta sastanak svih suradnika, na kojem je sudjelovalo više od sedamdeset kulturnih i javnih radnika iz cijelog kajkavskog kraja. Ovdje 144

su udareni temelji koncepciji “Kajkavskog kolendara” za 1972. godinu.

Koncem 1970. godine Društvo dobiva i svoje prostorije u Čakovcu, u Ulici maršala Tita 4, i to zahvaljujući susretljivosti Udrušenja samostalnih zanatlija. U prosincu 1970. godine je Tomislav Đurić održao predavanje za članove Društva na temu “Ljepote Hrvatskog zagorja i Slavonije”, a radi se i na osnivanju folklorne družine i tamburaškog orkestra. Na ovom poslu posebice su se zalagali Marija Novak, voditeljica folklora, i Alojz Srpak, voditelj tamburaša. Upravo njima se ima zahvaliti što je Društvo “Zrinski” pod konac prošle godine imalo zaista solidno uvježbanu folklornu i tamburašku sekciju. Za tamburaše je Društvo kupilo i potrebne tamburice, a s nabavkom narodnih nošnji se upravo započelo. Obje grupe imale su nastupe u Varaždinu na sastanku suradnika “Kajkavskog kolendara” u lipnju 1971. godine, te na jednoj proslavi u Pedagoškoj akademiji u Čakovcu.

Početkom 1971. godine Društvo započinje i s realizacijom svojeg obimnog nakladničkog programa. Velike poteškoće u ovom radu predstavljao je nedostatak financijskih sredstava, jer je pomoć Općinskog fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti Čakovec bila zaista minimalna. Tako koncem ožujka 1971. godine u izdanju Kulturno - prosvjetno društva “Zrinski” tiskane čak šest knjiga. To su: Sledi i tragi Stjepana Bencea, Vse - i dihanje Ivice Jembriha, Zbrani čemer Stanka Kancijana, Moje Međimurje Dragutin Feletar i Žuli z vincem zalejani Martina Hegedušića, te knjižica Navik on živi ki zgine pošteno koje su autori Tomislav Đurić i Dragutin Feletar.

Ova posljednja knjižica je tiskana u okviru proslave 300. obljetnice Urote zrinsko - frankopanske i priprema za Karavanu putovima Zrinskih i Frankopana. Valja pripomenuti da je ova knjižica doživjela čak tri izdanja i nakladu od 15 tisuća primjeraka.

U proljeće 1971. godine već su započele obimne pripreme za organizaciju značajne akcije Karavane putovima Zrinskih i Frankopana, a u suradnji sa zagrebačkim Večernjim listom i čakovečkom poslovnicom Generalturista koncem veljače 1971. godine Društvo je sudjelovalo i u značajnoj proslavi 70. obljetnice života istaknutog varaždinskog javnog, kulturnog i znanstvenog radnika, prof. Krešimira Filića. Tom je prilikom slavljeniku uručena povelja kojom se proglašava za doživotnog počasnog člana našega Društva.

Društvo je, osim drugih načina, nastojalo da popularizira izdane zbirke kajkavskih pjesama i putom organizacije zapaženih književnih večeri.

Ovakve književne večeri, na kojima su sudjelovali spomenuti pjesnici, te 145

ostali članovi Društva i poznati dramski umjetnici, održane su u Varaždinu, Čakovcu, Koprivnici, Vrbovcu, Hlebinama i u Kotoribi. Valja naglasiti da su svi ovi nastupi bili izvrsno posjećeni i da su uvelike doprinijeli popularizaciji knjige kao i rada našega Društva. U Vrbovcu su zajedno s nama nastupili i članovi Ogranka Seljačke sloge iz Preloga.

Značajnu prekretnicu u radu Društva imala je Izvanredna skupština, koja je održana 18. travnja 1971. godine, a koja je postavila organizaciju rada na nove osnovice. Do polugodišta 1971. godine u Društvu se zapošljavaju tri profesionalca, koji vrlo uspješno vode poslove oko izdavanja i prodaje knjiga, te organizacije kulturno - prosvjetnog djelovanja.

U tijeku travnja i svibnja 1971. godine bili smo suorganizatori takozvanih “Karavana Zrinski” u okviru kojih je Čakovec posjetilo više od 10 tisuća osnovaca iz Zagreba i Podravine. U to vrijeme smo uspostavili vrlo prisne odnose suradnje s kulturnim društvima i institucijama iz Varaždina, Vrbovca, Zlatara, Preloga, Koprivnice i Pandrofa u Gradišću.

Društvo je u tijeku svibnja zabilježilo još jedan uspjeh tiskana je monografije “Legrad”. U povodu tiskanja ove vrijedne knjige održana je u Legradu svečana priredba, na kojoj su sudjelovali istaknuti javni i politički radnici naše regije. Značajan je i masovni sastanak suradnika Kajkavskog kolendara u Varaždinu, koji je održan 19. lipnja. Tu su udareni temelji Kajkavskog sabora. S ovom izvanrednom idejom sinhronizacije i poticanja kulturnih djelatnosti u kajkavskom kraju upoznati su kasnije Veseljko Velčić i Mirko Božić, kao i ostali društveno - politički faktori naše regije i republike. Nažalost, do realizacije ove izvanredne zamisli nije došlo zbog objektivnih razloga, jer je najnovija društveno - politička situacija od nadležnih organizacija zahtijeva angažiranje na drugim područjima.

U tijeku ljeta Društvo se uključilo i u organizaciji priredbi na terasi čakovečkoga Staroga grada. Tako smo organizirali nastup Plavih strijela zapadnonjemačkog grada Margreoningena, te malu smotru međimurskog folklora uz nastup društava iz Vratišinca, Nedelišća, Preloga i Donje Dubrave. Na smotri folkora su nastupili i pjesnici čije su zbirke tiskane u nakladi našega Društva. Društvo je u tijeku rujna i listopada opet bilo vrlo aktivno u nakladničkoj djelatnosti. Tiskali smo još tri knjige, tako da se broj izdanja tiskanih u 1971. godini povećao na deset.

Tada su izdane slijedeće knjige: Pajo Kanižaj Kralju Tomislavu, Božidar Hlastec Zvezde nad Samoborom, i monografija Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske Tomislava 146

Đurića i Dragutina Feletara. Ovim izdanjima, koje je odlično prihvatila hrvatska kritika i čitateljstvo. Društvo se uvrstilo među najkativnije i uspješnije izdavače u Hrvatskoj. Jedna od najznačajnijih akcija, koju je Društvo organiziralo, bila je Karavana putovima Zrinskih i Frankopana, koja je održana od 15. do 19. rujna 1971. godine. U Karavani je sudjelovali 200 sudionika iz cijele Hrvatske, koji su posjetili Zagreb, Ozalj, Pohorje, Bečko Novo Mjesto, Szigetvar i Čakovec. Svi sudionici Karavane bili veoma zadovoljni ovom akcijom, a Društvo je steklo mnogo prijatelja. Valja naglasiti da smo ovu akciju organizirali uz pomoć prijatelja iz Ozlja, Austrije i Madžarske, te da je Društvo dobilo i značajna priznanja, među kojima posebice spominjem medalju grada Szigetvara.

U jesen 1971. godine Društvo je dobilo povjerenje Općinskog fonda za financiranje kulturnih djelatnosti Čakovec za organizaciju kulturnih priredbi u Čakovcu i u selima Međimurja. Za točno odredjen broj priredbi dobivena su i odredjena sredstva, a program priredbi je u cijelosti izvršen. Želio bih ovdje naglasiti da su rukovodioci našeg Društva prije preuzimanja priredbi na selu bili na razgovoru kod predsjednika Skupštine općine Ignaca Bela, gdje su bili stavljeni u poziciju da su naprosto morali prihvatiti organizaciju određenog broja priredbi. Kasnije je prof. Mira Kermek, u svojem referatu na osnivačkoj skupštini Kulturno - prosvjetnog vijeća u Čakovcu, taj naš rad na selu prozvala “menedžerstvom” i kao djelatnost koja nije bila dogovorena. To nas vrlo čudi, jer i spomenuta drugarica prisustvovala dogovoru kod predsjednika općine! Da sada nabrojim najprije priredbe održane na selu; gostovanja Ogranka Seljačke sloge iz Preloga u Podturnu, Štrigovi i Domašincu, gostovanje društva iz Vratišinca u Donjem Vidovcu i gostovanje Ogranka seljačke sloge iz Nedelišća u Goričanu. Održano je književno veče u Kotoribi. U Čakovcu su održane slijedeće priredbe: Gostovanje velikog tamburaškog orkestra iz Pandrofa (Gradišće), Koncert pjevačkog zbora “Petar Zrinski” iz Vrbovca, Književno veče Paje Kanižaja, a uz sudjelovanje i Smiljke Bencet-Regice, gostovanje varaždinskog kazališta s dramom “Smrt Stjepana Radića”, Predavanje o Perziji Tomislava Đurića s kolor diapozitivima, te svečana akademija u povodu Dana Armije. Osim toga, Društvo je bilo organizator svečanosti Djeda Mraza u povodu Dana dječje radosti, u okviru kojih su date priredbe u kinu DOM, zatim za djecu Medicinskog centra, Međimurske trikotaže, Elektre, Čakovečkog mlina, Tiskare Zrinski i Čakovečkog magazina.Dne 18. studenog 1971. godine je priredjeno i književno veče u Gradskoj knjižnici u Varaždinu u povodu tiskanja knjige “Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske”. U tijeku listopada je počeo s radom i pjevački zbor našega Društva, za čije pokretanje i rad ima najveće zasluge njegova vo147

diteljica Nada Canjko. U zbor se uključilo tridesetak odraslih gradjana, a uvježbavle su se međimurske narodne pjsme, himne i borbene pjesme.

Sve sekcije Društva “bile su spremne za prvi zajednički nastup, koji smo planirali održati 15. siječnja u Nedelišću. Međutim, iz razumljivog razloga do ovog nastupa nije došlo. U ovom dijelu svojeg izvještaja želio bih naglasiti da je Društvo potkraj prošle godine sudjelovalo i u niz drugih akcija, kojima se u ovako kratkom izvještaju ne može opširnije govoriti. Ipak bih želio naglasiti da smo u zajednici s čakovečkim Odborom Matice hrvatske željeli osnovati Društvo za čuvanje starina u Čakovcu, da smo zatim, samostalno, već pokrenuli akciju za zaštitu starog templarskog grada Bele u Zagorju, te za osnivanje zavičajnih muzeja u Legradu i Gregurovcu. Sve su to akcije koje su imale izričiti cilj širenja i unapređivanje kulture na našem području.

U tijeku ljeta i jeseni 1971. godine obavljene su i sve pripreme za izdavanje “Kajkavskog kolendara” za 1972. godinu. Te su pripreme bile vrlo široke i obimne, jer se u kolendar željelo uključiti sve općine kajkavskog područja u Hrvatskoj. U tom poslu se uglavnom u cijelosti i uspjelo.

Rukopisi za “Kajkavski kolendar 72” bili su pripremani najvećim dijelom u tijeku ljeta, a predani su u tiskaru 29. rujna prošle godine. Tiskanje je završeno u tijeku studenoga, a kolendar se pojavio na tržištu početkom prosinca prošle godine. Želio bih ovdje naglasiti da je izdavanje “Kajkavskog kolendara 72” značilo ujedno i početak kraja djelatnosti Kulturno - prosvjetnog društva “Zrinski”. Naime, kolendar je na sjednici Komisije za idejno osposobljavanje Općinske konferencije SK Čakovec, održanoj 28. prosinca 1971. godine, negativno politički ocijenjen. Posebice je zamjereno tiskanje pjesme Željka Sabola “Kad izgovorim tvoje ime” na stranici 100. Na istoj sjednici spomenuta komisija donosi i preporuku “Upravnom odboru KPD “Zrinski” da donese odluku prestanku rada KPD “Zrinski”. S tim u vezi su 29. prosinca i 7. siječnja održane sjednice Upravnog odbora našega Društva, na kojima je prihvaćen prijedlog Komisije Komiteta. Upravni odbor predlaže ovoj Skupštini rasformiravanje Društva, što će biti poslije ovog referata temeljitije objašnjeno.

Ovakve rasprave o radu Društva imale su naravno reperkusije na cjelokupnu djelatnost, a ne samo na izdavanje Kajkavskog kolendara. Na sjednicama Upravnog odbora je naglašeno da Društvo nikad nije polazilo u svojem radu od bilo kakvih nacionalističkih ili šovinističkih postavki i htijenja. Općinski rukovodioci, koji su prisustvovali ovim sastncima, a među 148

njima i Mašan Sredanović, sekretar Općinskog komiteta SK Čakovec, istakli su da je Društvo, osim Kajkavskog kolendara, djelovalo pozitivno, da su sve akcije bile provedene bez ikakvih nacionalističkih ili šovinističkih natruha. Stoga i ovom prilikom posebno ističem da kao tajnik Društva, a vjerujem da zastupam i mišljenje članstva, najenergičnije odbacujem bilo kakve insinuacije da je djelovanje našeg Društva bilo zadojeno bilo kakvim nacionalističkim ili šovinističkim uvjerenjima i stremljenjima. 0 tome nismo ni i sanjala, a kamoli da tako djelujemo. To tim više što je u naše Društvo učlanjeno i desetak Srba, a vjerujem da ima i 10 drugih nacionalnosti. Točne podatke o nacionalnoj strukturi našeg članstva nemam, jer prilikom uključivanja u rad našega Društva nije nam bilo niti na kraj pameti da buduće članove pitamo kakve su nacionalnosti, a kamoli da na temelju toga pravimo kakvo pitanje ili diskriminaciju.

U međuvremenu se u općinskim organima, poglavito u Općinskoj konferenciji SSRN, vodila rasprava o novoj organizaciji kulturnih djelatnosti u općini Čakovec. Želim ovdje naglasiti da u tim raspravama nije sudjelovao nitko od rukovodilaca našega Društva, niti su bilo koga od nas zvali na te sastanke. Sva naša kulturna djelatnost, pa i one pozitivne strane toga djelovanja, koje vjerujemo da su postojale, zbrisane se takoreći preko noći!

Sva ova raspravljanja i odnosi imali su neminovnog odraza na rad sekcija Društva. U prvoj polovici siječnja ove godine prestala su s radom sve kulturno - prosvjetne sekcije Društva, iako su one upravo bile spremne za prvi zajednički nastup. Sekcija za prosvjetu i kulturu Općinske konferencije SSRN naše općine donosi na svojem sastanku pomalu čudnan zaključak koji je pismeno zabilježen u zaključcima sa sastanka, da folklor i tamburaši nemaju uvjeta za rad u Čakovcu i da se ovdje ne bi gajio izvorni folklor i melos, pa je bolje da takva aktivnost postoji na selu. Na temelju takvoj stajališta nije nam preostalo drugo već da folklornu sekciju i tamburaški orkestar rasformiramo. To smo učinili i s pjevačkim zborom, a članovima smo preporučili da se uključe u novi zbor u okviru SSRN, ako će se on u Čakovcu kasnije formirati. Želim ovdje istači da je velika šteta da su se ove sekcije rasformirale, jer ako Čakovec, kao središte općine, neće gajiti čuveni međimurski folkor i melos, on se neće moći održati na selu, gdje se danomice bilježi stalna depopulacija i sve manji interes. I djelovanje sekcije za nakladničku djelatnost sveli smo od početka ove godine samo na praktične administrativne poslove. Kao što je to i zaključeno na jednoj od sjednica Upravnog odbora, maksimalno smo se u tom razdoblju zalagali u prodaji izdanih knjiga, u čemu smo u velikoj mjeri i uspjeli. Nadalje, pospješili smo naplatu koliko smo to god mogli, te poplatili dosta računa.

Praktički sada još dugujemo jedino tiskati. No o tome će više riječi biti u izvještaju o financijskom poslovanju. Praktički, rukovodstvo Društva je 149

nastojalo da sve poslove privede kraju, kako bi ova Skupština mogla donijeti odluku o rasformiravanju. To baš nije lako u tako kratkom roku, jer smo naše poslovanje i djelovanje temeljili na dužim planovima. Dovoljno je reći da je Društvo prošle godine ostvarilo promet od 70 milijuna starih dinara, ga da se vidi obim poslovanja. Dva mjeseca poslije izlaženja kolendara iz tiska, od Okružnog javnog tužilaštva Varaždin stigla je i službena privremena zabrana - 4. veljače 1972. godine. Dne 11. veljače je u Okružnom sudu u Varaždinu održana i rasprava, te je kolendar izričito zbog pjesme željka Sabola i trajno zabranjen. Međutim u međuvremenu je prodano više od 80 posto ovog izdanja, tako da se ono ipak financijski pokrilo. Mi smo u obrani pokušavali dokazivati apsurdnost političke analize jednog umjetničkog djela, ali nažalost u tome nismo uspjeli. Ako koga podrobnije zanima dokumentacija o ovom suđenju, može je poslije Skupštine vidjeti u upravi Društva.

Na temelju svega iznijetog u ovom referatu, vidljivo je da je naše Društvo u tijeku svojeg jednoipolgodišnjeg djelovanja postiglo zaista zavidne rezultate. Tiskali smo ukupno 12 naslova knjiga, organizirali četrdesetak priredbi i drugih akcija, bili evidentno prisutni u kulturi našega kraja.

Međutim, jasno je da zbog prigovora “Kajkavskom kolendaru 1972”, kao i zbog opće situacije izazvane tim slučajem i preporukama iz općinskih organizacija Čakovca, naše Društvo očito nema uvjete za svoje daljnje djelovanje. Stoga i ovom prilikom plediram za prijedlog Upravnog odbora m prestanku rada Društva s 1. ožujkom 1972. godine, s nadom da će se kulturna djelatnost možda još uspješnije nastaviti u drugačijoj organizaciojoj šemi u okviru SSRN-a”tj. KPV-a. Svi detalji o budućnosti imovine Društva, kao i njenih profesionalnih radnika, te nakladničke djelatnosti koja je postigla zavidan renome u Hrvatskoj, bit će izneseni u prijedlogu za rasformiravanje Društva i pripajanju nakladničke djelatnosti Tiskarskoizdavačkom zavodu “Zrinski” u Čakovcu.

Na kraju mojeg izlaganja želio bih se najsrdačnije zahvaliti na višegodišnjoj suradnji svim članovima i suradnicima Kajkavskog kolendara, skupljačima reklama, te posebice članovima pjevačkog zbora, tmburaške i folklorne sekcije, kao i autorima knjiga i drugim članovima Društva, na zaista velikom zalaganju u radu mnogobrojnih pomagača i članova ne bismo uspjeli ništa postići. Svima još jednom veliko hvala i poziv da i dalje djeluju na promicanju kulture u našem lijepom kajkavskom kraju Hrvatske, bez obzira na sve poteškoće ovakvog djelovanja.

Hvala.

150

Ljetopis Kulturno-prosvjetnog društva “Zrinski” Kao što smo hrvatskoj javnosti priopćili već u prošlom godištu “Kaikavskog kalendara”, grupa entuzijasta je 8. listopada 1970. godine osnovala Kulturno-prosvjetno društvo “Zrinski” sa sjedištem u Čakovcu. Ono ie osnovano s ciljem da na cijelom kajkavskom području u Hrvatskoj gaji vrijednosti narodne tradicije i stvaralaštvo onih koji u njemu žive. Ovaj plemeniti cilj Društvo treba ostvarivati kroz djelatnosti svojih sekcija, od kojih su najvažnije kulturno-prosvjetna i nakladnička. Na osnivačkoj skupštini je za prvog predsjednika izabran prof. Dragutin Feletar, za njegova zamjenika Ernest Fišer, te za članove Upravnog odbora Ivica Haramija, Marija Novak, Ivica Žišković, Ivica Jembrih i Tomislav Đurić. Za tajnika i blagajnika izabrana je Nada Smrtić.

Danas, godinu dana poslije osnivačke skupštine, možemo sa zadovoljstvom ustvrditi da je KDP “Zrinski” u cijelosti ostvarilo zacrtane planove, te da je, dapače, premašilo početna očekivanja. Društvo ima danas nekoliko stotina članova diljem kajkavskih krajeva u Hrvatskoj, od Goranovog Gorskog kotara od Miškinine Podravine i od Šutejeva Kutine do Međimurja.

Prva briga novoosnovanog Društva bilo je redovno izlaženje “Kajkavskog kalendara” (za 1971. godinu). S tim u vezi obavljene su sve potrebne pripreme, pa je kalendar objelodanjen već početkom studenog 1970. godine.

Odmah poslije tiskanja kalendara, 15. studenog 1970. godine, održan je u prostorijama Narodnog kazališta “August Cesarec” u Varaždinu sastanak njegovih suradnika, na kojem je sudjelovalo sedamdesetak istaknutih kulturnih i javnih radnika iz većine općina s kajkavskog područja u Hrvatskoj. Na sastanku je najprije proanaliziran “Kajkavski kalendar”, a zatim su utvrđene osnovne smjernice za koncepciju ovog izdanja za 1971. godinu. Uvodna izlaganja o ovoj problematici podnijeli su prof. Dragutin Feletar, glavni urednik kalendara, te Jovo Rojčević, član užeg uredništva.

Ovaj je skup eminentnih kulturnih radnika temeljitije upoznat i s ciljevima novoosnovanog kulturno-prosvjetnog društva “Zrinski”, o čemu je govorio zamjenik predsjednika Ernest Fišer.

Koncem 1970. godine Društvo dobiva i svoje prostorije u Čakovcu, u Ulici maršala Tita 4/1, zahvaljujući susretljivosti Udruženja samostalnih zanatlija Međimurja. Time su stvoreni (barem djelomično) i osnovni materijali uvjeti za djelovanje. Početkom prosinca 1970. godine je za članstvo Društva, koje postaje sve brojnije, Tomislav Đurić održao zanimljivo predavanje o ljepotama Hrvatskog zagorja i Slavonije, uz kolor dijapozitive. U tom razdoblju počelo se aktivno raditi i na osnivanju vlastite folklorne i 151

tamburaške sekcije. U tom poslu posebice su se aktivno angažirali članovi Marija Novak i Alojz Srpak. Početkom 1971. godine, točnije 26. siječnja, osnovana je i Filatelistička sekcija KPD “Zrinski”, koja je okupila petnaestak filatelista i numizmatičara iz Čakovca, a za predsjednika je izabran Ivica Žišković. Prve probe folklorne sekcije, u koju se učlanilo tridesetak studenata čakovečke Pedagoške akademije, počele su početkom ožujka 1971. godine pod stručnim vodstvom Marije Novak. Paralelno su počeli vježbati i tamburaši, sekcija kojih je sastavljena od dvadesetak mlađih članova, a pod vodstvom Alojza Srpaka. U toku travnja društvo nabavlja i vlastite tamburice, kompletiravši ih uz razumjevanje Osnovne škole “Martin Puštek” iz Čakovca. Društvo je u to vrijeme organiziralo i vrlo uspješan nastup Ogranka Seljačke sloge iz Preloga u Maloj Subotici.

Početkom 1971. godine Društvo počinje i s realizacijom svojeg opsežnog nakladničkog programa. Obavljaju se pripreme za tiskanje pet zbirki kajkavskih pjesama, te nekoliko knjiga povijesne publicistike. Velike poteškoće u ovom radu predstavljale su financije, jer Društvo još nije raspolagalo s vlastitim sredstvima, a dotacija Fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti općine Čakovec bila je zaista minimalna. Osim toga, ovakav ambiciozni program zahtijevao je maksimalno angažiranje užeg rukovodstva, a uz to su njegovi članovi nailazili na značajne probleme. Stoga su morali ulagati maksimalne napore i sve svoje slobodno vrijeme utrošiti za rad u Društvu.

U to vrijeme započele su i pripreme za veliku, općehrvatsku akciju pod nazivom “Karavana putovima Zrinsikih i Frankopana”, predviđenu za rujan 1971. godine. Početkom ožujka izabran je i organizacioni odbor na čelu s Tomislavom Jagačićem. Za tajnika je izabran Dragutin Feletar, a za članove Ernest Fišer, Tomislav Đurić, Slavko Jagačić, Stjepan Makovec, Josip Baksa i Josip Novačić. Odlučeno je da se ova akcija održi pod pokroviteljstvom “Večernjeg lista” iz Zagreba a da suorganizatori budu čakovečka poslovnica “Generalturista” i Tiskarsko-izdavački zavod “Zrinski” iz Čakovca. Također je odlučeno da se odmah priđe tiskanju prigodne knjižice u povodu 300. obljetnice urote Zrinsko-Frankopanske, pod naslovom “Navik on živi ki zgine pošteno”, koju su sastavili Dragutin Feletar i Tomislav Đurić.

Koncem veljače 1971. godine Društvo je sudjelovalo u značajnoj proslavi 70. obljetnice života poznatog varaždinskog znanstvenika i javnog radnika prof. Krešimira Filića. Upravni odbor je odlučio da se prof. Filić proglasi doživotnim počasnim članom KPD “Zrinski”, a povelju o tome uručio mu je predsjednik Društva, prof. Dragutin Feletar, na velikoj proslavi u Varaždinu održanoj 25. veljače.

U međuvremenu su obavljene i sve pripreme za tiskanje pet zbirki kajkav152

skih pjesama i knjižice “Navik on živi ki zgine pošteno”. Tako su koncem ožujka 1971. godine objelodanjene slijedeće knjige pjesama: “Sledi i tragi” Stjepana Bencea, “Žuli z vincem zalejani” Martina Hegedušića, “Vse — i dihanje” Ivice Jembriha, “Zbrani čemer” Stanka Kancijana, “Moje Međimorje” Dragutina Feletara, te prigodna edicija “Navik on živi ki zgine pošteno” Tomislava Đurića i Dragutina Feletara. Odmah je započela i distribucija spomenutih izdanja, kao i njihovo propagiranje među brojnim čitateljstvom.

Osim objavljivanja napisa u republičkom i pokrajinskom tisku, kao i objava na radio-stanicama, kao poseban oblik propagande ovih izdanja održavane su književne večeri. Prva od njih priređena je 30. ožujka na Podrumskoj sceni varaždinskog Narodnog kazališta “August Cesarec”. Osim spomenutih pet pjesnika, njihove stihove su recitirali i kazališni glumci Antonija Čutić i Tomislav Lipljin, o zbirkama je govorio urednik Ernest Fišer, a o radu Društva Tomislav Đurić. Konferansu je vrlo uspješno vodila Štefica Zanjko. Bio je to prvi javni nastup, koji je nesumnjivo uspio i ulio članovima Društva samopouzdanje i još više volje za daljne djelovanje.

Na ovom mjestu svakako valja spomenuti da su nam u organiziranju ovog nastupa mnogo pomogle varaždinske društvene organizacije, a posebice Narodno kazalište “August Cesarec”, uredništvo “Varaždinskih vijesti”, Narodno sveučilište, Kulturno-prosvjetno vijeće i Odbor Matice hrvatske. Također Društvo duguje posebnu zahvalnost svim članovima koji su se direktno angažirali oko izdavanja spomenutih knjiga, kao što su Ivan Generalić, Ivan Lacković, braća Dolovski, Josip Turković, Božidar Borko, Vladimir Kostjuk, Franjo Novak, Tomislav Đurić, Jovo Rojčević i drugi, te posebice sami pjesnici i urednik Ernest Fišer.

Tako se djelatnost Društva vrlo razmahala. Broj članstva neobično brzo raste, jer se u KPD “Zrinski” učlanjuju javni radnici iz cijeloga kajkavskog područja. Veoma je živa nakladnička djelatnost, rade folklorna, tamburaška i filatelistička sekcija, organiziraju se književne večeri, predavanja i druge akcije, pa je angažiranost rukovodstva i članstva sve veća. 0 problemima organizacione prirode Upravni odbor Društva raspravljao je u nekoliko navrata. Bilo je jasno da se neće moći nastaviti s proširenjem djelatnosti Društva, ako se ne priđe sređenju i realizaciji zamisli da akcije Društva vodi nekoliko profesionalnih radnika. Da bi se to pitanje riješilo, Upravni odbor je na sjednici od 1. travnja 1971. godine donio odluku da se sazove izvanredna skupština Društva, na kojoj bi se o ovoj problematici otvoreno i konkretno raspravilo.

Izvanredna skupština održana je 18. travnja 1971. godine u Čakovcu. Odziv članstva je bio veoma dobar, tako da su s predstavnicima bili zastupljeni skoro svi kajkavski krajevi u Hrvatskoj. Poslije opširne i iscrpne rasprave 153

u kojoj su sudjelovali (poslije uvodnog izlaganja prof. Dragutina Feletara) Stanko Kancijan, Ivica Jembrih, Slavko Jagačić, prof. Krešimir Filić, Pajo Kanižaj, Stjepan Bence, Tomislav Durić, Mirko Sviben, Ivica Herman, Antun Kozina, Andrija Turković i Ernest Fišer, donijete su važne odluke, koje su ujedno značile prekretnicu u radu Društva.

Između ostalog, odlučeno je da se u početku otvore tri profesionalna radna mjesta i to: za poslovnog tajnika, glavnog urednika biblioteke i za administatora-blagajnika. Osim toga, prihvaćeni su osnovni interni akti Društva, te opsežan program djelovanja. Društvo i dalje treba razvijati aktivnost na širenju kulture na cijelom kajkavskom području Hrvatske, i to putem izdavačke djelatnosti, organizacijom književnih večeri i drugih priredbi i javnih nastupa, te djelatnošću kulturno-prosvjetnih sekcija, kao što su folklorna, tamburaška, pjevački zbor i druge. Valja odmah poraditi i na proširenju broja članova, kao i na organizacionom učvršćenju. Osobito je istaknuta potreba uspostavljanja suradnje s društveno-političkim i kulturnim organizacijama i ustanovama. To se posebice odnosi na kulturnoprosvjetna vijeća, odbore Matice hrvatske, kulturno-umjetnička društva i slične organizacije na kajkavskom području, kao i u ostalim krajevima naše zemlje.

Na izvanrednoj skupštini je za novog predsjednika Društva izabran Tomislav Đurić, novinar i publicist iz Varaždina, a za njegovog zamjenika Ivica Jembrih, pjesnik iz Čakovca. Kasnijim natječajem je za profesionalnog tajnika postavljen prof. Dragutin Feletar, za urednika biblioteke Ernest Fišer, te za blagajnika-administatora Anica Fišer. Za članove Upravnog odbora su izabrani Tomislav Đurić, Dragutin Felctar, Ernest Fišer, Alojz Srpak, Đuro Jalšovec, Stanko Kancijan, Ivica Jembrih, Antun Kozina, i Ivica Čičin-Mašansker. U Nadzorni odbor su izabrani Stjepan Bence (predsjednik), Slavko Jagačić i Tomislav Stunić. U Odbor kulturno-prosvjetne sekcije izabrani su Alojz Srpak (predsjednik), Dragica Srpak, Marija Novak, Josipa Lukša, Štefica Zanjko, Tomislav Đurić i Dragutin Feletar. U odbor nakladničke sekcije izabrani su Dragutin Feletar (predsjednik), Tomislav Đurić, Ernest Fišer, Jovo Rojčević i Đuro Jalšovec, te u Odbor filatelističke sekcije — Ivica Žišković (predsjednik), Stjepan Hradel (blagajnik), prof.

Božidar Balog i Srećko Pospišil.

Društvo na čelu s novim rukovodstvom nastavilo je još aktivnije djelovanje. Velik broj članova Društva sudjelovalo je u proslavi 300. obljetnice urote Zrinsko-Frankopanske, koja je održana od 24. do 30. travnja 1971. godine u Čakovcu, a kasnije i u drugim mjestima (Zagrebu, Vrbovcu itd.).

Odmah poslije Izvanredne skupštine nastavljeno je i s organizacijom književnih večeri, kao i s realizacijom ostalih zacrtanih zadataka. Već 26. travnja održani su veoma uspjeli nastupi pet pjesnika i rukovodstva Druš154

tva u Hlebinama i Koprivnici. Tom prilikom je njihove stihove recitirao i poznati hrvatski glumac Julije Perlaki. U organizaciji ovih priredbi dugujemo posebice zahvalnost Radio-Hlebinama, Osnovnoj školi Hlebine, “Glasu Podravine”, Skupštini općine Koprivnica i Narodnom sveučilištu u Koprivnici. Za rukovodstvo Društva i ostale izvođače je tada upriličio prijem i posebnu večeru Stjepan Kapusta, predsjednik Skupštine općine Koprivnica.

Tijekom svibnja i lipnja KPD “Zrinski” je bilo suorganizator jedne značajne kulturno-turističke manifestacije pod nazivom “Karavane Zrinski”.

Glavni organizator ove vrijedne akcije bilo je “Malo kazalište Trešnjevka” iz Zagreba, a ostali suorganizatori “Generalturist”, “Varaždinske vijesti” i Narodno kazalište “August Cesarec”. U okviru ovih “Karavana Zrinski” Čakovec i njegov Stari grad posjetilo je više od deset tisuća učenika zagrebačkih škola (uglavnom osnovnih). Naše Društvo se pokazalo kao sposoban organizator prihvata ovako velikog broja učenika. U povodu završetka ove akcije je predsjednik Skupštine općine Čakovec, Ignac Bel, priredio u čakovečkom Starom gradu posebni prijem, na kojem su uz njega govorili još Tomislav Đurić i Tomislav Jagačić.

KDP “Zrinski” je tijekom proljeća i početkom ljeta 1971. godine uspostavilo prisne međudruštvene odnose s nekoliko organizacije. To posebice vrijedi za Esperantsko društvo Čakovec, Ogranak Seljačke sloge Prelog, KUD “Bratstvo” Koprivnica, HKUD “Petar Zrinski” Vrbovec i HKUD “Zlatarjeve” Zlatar, kao i za Odbor Matice hrvatske u Čakovcu. U okviru ove suradnje Društvo je 6. lipnja 1971. organiziralo vrlo uspjelo gostovanje svojih članova, kao i članova Ogranaka Seljačke sloge iz Preloga, u Vrbovcu na proslavi 350. obljetnice rođenja Petra Zrinskog. Na toj veličanstvenoj manifestaciji, kojo je prisustvovalo više od dvije tisuće ljudi, naše se Društvo predstavilo kajkavskom poezijom Stjepana Beneca, Ivice Jembriha, Stanka Kancijana, Martina Hegedušića i Dragutina Feletara, stihove kojih je recitirao i Tomislav Lipljin. Konferansu je uspješno vodila Štefica Zanjko, dok je o radu Društva govorio predsjednik Tomislav Đurić. Na kulu Zrinskih u Vrbovcu tom je prigodom položen vijenac Društva, a izmjenjeni su i pokloni s HKUD “Petar Zrinski”, u čije ime nas je pozdravila predsjednica Antonija Martinčević.

U međuvremenu je tiskana i sedma knjiga u okviru “Biblioteke Kulturnoprosvjetnog društva Zrinski” - monografija “Legrad”. Autor knjige je prof.

Dragutin Feletar, dok su se oko njenog tiskanja još posebice anagažirali Vladimir Kostjuk, te urednici Jovo Rojčevic i Ernest Fišer. U povodu izlaska iz tiska ovoga izdanja održana je u Legradu svečana akademija u društvenom domu, kojoj je prisustvovalo oko 800 mještana. Sudionike svečanosti su pozdravili Stjepan Kapusta, predsjednik Skupštine općine 155

Koprivnica, Slavko Jagačić, zastupnik Sabora iz Varaždina, te Eugen Andrašek, predsjednik Mjesne zajednice Legrad. O radu Društva govorio je predsjednik Tomislav Đurić, a o knjizi “Legrad” Jovo Rojčević. Autor knjige prof. Dragutin Feletar održao je slovo o potrebi osnivanja zavičajnog muzeja u Legradu, dok je konferansu vodila Štefica Zanjko. Poslije svečanog dijela programa nastupile su folklorna i tamburaška sekcija KUD “Bratstvo” iz Koprivnice i pjevački zbor Osnovne škole Legrad. Na svečanosti je zapaženo prisustvo nekoliko desetaka istaknutih znanstvenih, kulturnih i javnih radnika iz Koprivnice, Varaždina, Čakovca i Zagreba.

Poslije svečanosti je za uzvanike održan i poseban prijem, na kojem je goste pozdravio Mijo Smolek, predsjednik Mjesne organizacije SSRN Legrad. Ova svečanost u Legradu održana je pod pokroviteljstvom kolektiva koprivničke “Elektre”, a u organizaciji “Glasa Podravine”, društveno-političkih organizacija i Osnovne škole Legrad, te KPD “Zrinski”.

U međuvremenu se poradilo i na realizaciji odluke izvanredne skupštine Društva, da se u radni odnos prime tri profesionalca. Tako je na temelju natječaja 15. svibnja 1971. godine počeo profesionalno raditi poslovni tajnik Društva Dragutin Feletar, 15. lipnja glavni urednik biblioteke Ernest Fišer, a 28. lipnja blagajnik-administrator Anica Fišer.

Vođenje knjigovodstva povjereno je Ekonomskom birou u Čakovcu. Na taj način su već u početku aktivnog djelovanja Društva stvoreni i osnovni kadrovski uvjeti da se što djelotvornije ostvari opsežan program rada.

U suradnji s mnogobrojnim suradnicima “Kajkavskog kolendara”, kao i u kontaktu s uredništvima lokalnih listova, te znanstvenicima iz Zagreba, u KPD “Zrinski” se došlo na ideju da se priđe osnivanju “Kajkavskog sabora” - jednog reprezentativnog tijela koje bi objedinjavalo kulturne i druge inicijative na cijelom kajkavskom području, a koje za sada egzistiraju osamljeno i ipak prilično neefikasno. S tim u vezi je 27. lipnja održan u varaždinskom kazalištu i sastanak suradnika “Kajkavskog kolendara”, na kojem se raspravljalo prvenstveno o ovoj ideji. Sastanku je prisustvovalo 76 kulturnih, znanstvenih i javnih radnika iz Zagreba, Zlatara, Krapine, Donje Stubice, Križevaca, Ivanca, Đurđevca, Novog Marofa, Koprivnice, Samobora, Varaždina, Ludbrega i Čakovca. Uvodno izlaganje o potrebi osnivanja “Kajkavskog sabora” održao je prof. Joža Skok iz Zagreba, a u raspravi je sudjelovalo 14 sudionika.

Svi sudionici su se suglasili da valja što brže prići osnivanju “Kajkavskog sabora”. Određen je i rok za održavanje osnivačke Skupštine - konac 1971. godine. S tim u vezi je izabran i inicijativni odbor u slijedećem sastavu: prof. Joža Skok, prof. Ivan Valentaković, prof. dr. Milan Ratković, Marijan Grakalić, Stjepan Jakševac, dr. Antun Šojat, Pajo Kanižaj, Božo Hlastec, Mirko Sviben, Božena Loborec, Vladi156

mir Srimšek, Antonija Martinčević, prof. Krešimir Salamon, Antun Kozina, Janko Peharda, Slavko Jagačić, Tomislav Đurić, Vid Fijan, prof.

Zvonimir Bartolić, Ernest Fišer i prof. Dragutin Feletar. Pred zaključenje kolendara (konac rujna) započele su pripreme za realizaciju zaključka o osnivanju “Kajkavskog sabora”.

Na spomenutom sastanku u Varaždinu je obavljen i zadnji kolektivni dogovor o koncepciji “Kajkavskog kolendara 1972”. Na kraju sastanka su po prvi put javno nastupili članovi folklorne i tamburaške sekcije KPD “Zrinski”. Oni su efektno izveli splet hrvatskih narodnih pjesama i plesova iz Međimurja, a njihovi voditelji, Marija Novak i Alojz Srpak, pokazali su da se u relativno kratkom vremenu može postići mnogo.

S obzirom na vrlo opsežan i raznolik rad koji je Društvo razvilo do polovice 1971. godine, zaključeno je da bi bilo korisno o našim djelatnostima i planovima upoznati i odgovorne rukovodioce Sabora Hrvatske. Stoga je 14. srpnja posebna delegacija KPD “Zrinski”, u sastavu Tomislav Đurić, Slavko Jagačić, Ernest Fišer i Dragutin Feletar, posjetila u Zagrebu Veseljka Velčića, člana Izvršnog vijeća Sabora, Mirka Božića, predsjednika Kulturno-prosvjetnog vijeća Sabora i Peru Djetelića, republičkog sekretara za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu. Članovi delegacije iscrpno su tom prigodom upoznali ove republičke funkcionere o svim dotadašnjim djelatnostima KPD “Zrinski”, s posebnim osvrtom na funkciju “Kajkavskog kolendara”, pokretanje biblioteke KPD “Zrinski”, kao i osnivanje “Kajkavskog sabora”. Rukovodioci Sabora su pokazali puno razumijevanje za ove djelatnosti, te izrazili spremnost da ih i sami maksimalno pomognu.

Osim republičkih funkcionera, predstavnici Društva su u više navrata upoznali s djelatnostima našeg članstva također i funkcionere društvenopolitičkih organizacija i Skupštine općine Čakovec. To se posebice odnosi na Ignaca Bela, predsjednika Skupštine općine, Mašana Sredanovića, sekretara Općinskog komiteta SK i Ladislava Logožara, predsjednika Općinske konferencije SSRN Čakovec. Također su vođeni uspješni dogovori o suradnji s prof. Zvonimirom Bartolićem, predsjednikom Odbora Matice hrvatske u Čakovcu.

Društvo je u toku ljeta 1971. godine aktivno nastavilo s organizacijom kulturnih manifestacija. Tako je 24. srpnja na terasi Staroga grada u Čakovcu organiziran nastup limene glazbe i baletnog sastava “Plave strijele” iz zapadnonjemačkog grada Markgroningena. Sudjelovalo je više od stotinu izvođača, koji su prije predstave priredili spektakularan mimohod ulicama grada. Goste je pozdravio tajnik Društva Dragutin Feletar, a priredbu je financiralo Kulturno-prosvjetno vijeće općine Čakovec. Idućeg dana, 25. srpnja, u organizaciji našeg Društva održala je na Trgu Republike u Čakovcu svoj uspjeli promenadni koncert čuvena vojna limena glazba iz San 157

Marina.

KPD “Zrinski” je bilo organizator i uspjele večeri međimurskog folklora i kajkavske lirike, koje je također održano na terasi Staroga grada u Čakovcu, 28. kolovoza 1971. godine. Na ovoj priredbi je sudjelovalo oko 130 izvođača iz KUD-a “Dr. Vinko Žganec” Vratišinec i ogranaka Seljačke sloge iz Preloga, Nedelišća i Donje Dubrave, te kajkavski pjesnici Stjepan Bence, Stanko Kancijan, Martin Hegedušić, Ivica Jembrih i Dragutin Feletar. I ovom prilikom je upriličen mimohod ulicama grada, a goste, među kojima je bio i dr. Vinko Žganec, naš istaknuti muzikolog, pozdravio je Ernest Fišer, dok je konferansu znalački vodila Stefica Zanjko. U organizaciji ove značajne manifestacije još su se istakli Alojz Srpak, Dragica Srpak, Josip Lukša, Anica Fišer i drugi. Ovu priredbu je također pretežno financiralo Kulturno-prosvjetno vijeće općine Čakovec.

U dogovoru s Upravnim odborom Fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti i Kulturno-prosvjetnim vijećem općine Čakovec, naše Društvo je preuzelo od 1. rujna i dobar dio poslova oko organiziranja kulturnog života u međimurskim selima. Sastavljen je konkretan program priredbi koje trebamo do konca 1971. organizirati u desetak sela čakovečke općine. Prva od tih priredbi održana je 8. rujna u Podturnu, gdje je nastupio Ogranak Seljačke sloge iz Preloga. Najveći teret u vezi organizacije kulturnih priredbi u selima Međimurja preuzeli su Alojz Srpak i Anica Fišer.

Od ljetnih akcija svakako još valja istaći domjenak članova Društva na Zrinskoj gori, koji je organiziran 4. srpnja u povodu Dana borca i 30. obljetnice ustanka naroda Jugoslavije, te 300. obljetnice urote ZrinskoFrankopanske. Desetak članova Društva je posjetilo Hrvatsku Kostajnicu, gdje su položili vijenac na spomenik palim borcima, a zatim je nastavljen put za drevni Zrin, sijelo obitelji Zrinski. Na zidine staroga Zrina također je položen spomen-vijenac. Ovaj izlet ostat će svim sudionicima u najdražoj uspomeni.

Paralelno sa spomenutom akcijama, rukovodstvo i članstvo Društva nastavilo je s pripremanjem i tiskanjem novih knjiga. Ovdje valja napomenuti da je knjižica “Navik on živi ki zgine pošteno” odlično primljena od čitalačke publike, te da su narudžbe stizale iz cijeloga svijeta. Zato je ova prigodna knjižica početkom kolovoza doživjela čak i svoje treće izdanje, te je tiskana u ukupnoj nakladi od rekordnih 15 tisuća primjeraka.

Upravo u vrijeme završavanja rukopisa za “Kajkavski kalendar” u tisku se nalazilo nekoliko novih knjiga. To je luksuzna monografija “Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske”, koje su autori Tomislav Đurić, a prof.

Dragutin Feletar, zatim zbirke pjesama Paje Kanižaja “Kralju Tomislavu”, Božidara Hlasteca “Zvezde nad Samoborom” i Ernesta Fišera “Ishodišta”.

Oko realizacije spomenutih izdanja posebice su se još angažirali Ivan Ge158

neralić, Ivan Lacković, Vladimir Kostjuk, Željko Sabol, Josip Turković, Ivica Čičin i drugi. Urednik spomenutih knjiga je Ernest Fišer. U pripremi su i druga izdanja, a do Nove godine očekuje se još tiskanje zbirke humora “Feferon”. U povodu objelodanjivanja spomenutih knjiga, Društvo će organizirali nekoliko književnih večeri i priredbi u većim mjestima kajkavskog područja u Hrvatskoj. Članovi KPD “Zrinski” započeli su pripreme i za osnivanje dvaju zavičajnih muzeja te za spasavanje jedne stare hrvatske građevine. Tako se upravo radi na osnivanju inicijativnog odbora, koji bi preuzeo poslove oko uređivanja zavičajnog muzeja u Legradu. U ovoj akciji osobito se angažirao prof. Dragutin Feletar, a očekuje se da će muzejska zbirka u Legradu biti otvorena u tijeku 1972. godine. S tim u vezi očekuje se pomoć Muzeja grada Koprivnice, kulturnih ustanova i Fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti općine Koprivnica, “Podravke”, te Osnovne škole i društvenopolitičkih organizacija iz Legrada.

Radi se i na prikupljanju materijala za otvaranje zavičajnog muzeja u Gregurovcu kod Zlatara, na čemu se osobito angažirao pjesnik Ivica Jembrih i nekoliko nastavnika tamošnje Osnovne škole. Zahvaljujući nastojanju Josipa Habulina, pri Osnovnoj školi u Beli prilazi se osnivanju prve pionirske sekcije KPD “Zrinski”, kojoj će biti osnovni zadatak otkrivanje i obnova zidina stare templarske utvrde Pusta Bela. U ovoj akciji se posebice angažira i predsjednik Društva Tomislav Đurić.

Da bi se svi članovi Društva, kojih se broj sada povećao već na više od 300, pravovremeno i valjano informirali o akcijama i nastojanjima upravnih tijela i rukovodstva, početkom kolovoza je pokrenut i interni informativni bilten KPD “Zrinski” pod nazivom “Izvješća”. Prvi broj “Izvješća”, koje se tiskaju na šapirografu, objelodanjen je 12. kolovoza, a donosi najosnovnije informacije o trenutnim akcijama Društva. “Izvješća” će se, inače, tiskati prema potrebi.

Od samoupravnih organa Društva u proteklom razdoblju je najaktivniji bio Upravni odbor, a održano je i desetak sjednica organizacionog odbora “Karavane putovima Zrinskih i Frankopana” te radnih grupa. Poslije izvanredne skupštine sastanci Upravnog odbora održani su 12. i 24. svibnja, 17. lipnja, 6. srpnja, 9. kolovoza i 10. rujna. Na njima se raspravljalo o svim dosadašnjim akcijama Društva.

KPD “Zrinski” se kolektivno učlanilo u HKUD “Zlatarjeve” iz Zlatara i u Esperantsko društvo Čakovec, koja društva su također i naši članovi. Naše Društvo vodi značajnu korespodenciju s mnogim ustanovama i pojedincima iz cijelog svijeta, što se posebice odnosi na sve brojnije čitatelje. Također se održava vrlo redovita prepiska s većinom članova, s obzirom na to da se oni nalaze diljem cijelog kajkavskog područja u Hrvatskoj. U svojoj 159

arhivi Društvo čuva nekoliko stotina pisama čitatelja “Kajkavskog kolendara” i ostalih naših izdanja. U velikoj većini je u pismima izražena radost što smo pokrenuli ovu djelatnost i izražava nam se puna podrška za daljnji rad.

O akcijama i izdanjima KPD “Zrinski” je od osnivanja, 8. listopada 1970, pa do konca rujna 1971. godine, objavljeno 116 članaka i informacija u tridesetak listova, časopisa i radio-stanica. Najcjelovitije su naš rad pratile “Varaždinske vijesti”, na čemu se uredništvu i ovom prilikom najtoplije zahvaljujemo. O našem radu još su pisali - “Vjesnik u srijedu” (redovno izdanje), “Vjesnik u srijedu” (inozemno izdanje), “Vjesnik” (Zagreb), “Večernji list” (Zagreb), “GK Međimurje” (Čakovec), “Karlovački tjednik”, “Školske novine” (Zagreb), “Glas Podravine” (Koprivnica), “Hrvatske novine” (Željezno). “Međimurje” (Čakovec), “Komuna” (Vrbovec), “Hrvatski tjednik” (Zagreb), “Hrvatsko zagorje” (Krapina), “Varaždinska lira”, “Bjelovarski list”. “Delo” (Ljubljana), “Večernje novosti” (Zagreb - Beograd), “Revija” (Osijek), “Podravka” (Koprivnica), “Feferon” (Koprivnica), “Susreti” (Koprivnica), “Plavi vjesnik” (Zagreb), “Vjesnik VIS” (Varaždin), “Matica” (Zagreb), “Prijateljstvo” (Slovenska Bistrica), “Novosti” (Vinkovci), “Glas koncila” (Zagreb), “Moslavački list” (Kutina), Televizija Zagreb, Radio-Zagreb, te lokalne radio-stanice Čakovec, Varaždin, Koprivnica, Križevci, Vrbovec, Krapina, Hlebine i Karlovac. Kolegama novinarima za revno praćenje naše djelatnosti dugujemo veliku zahvalnost.

Jedna od najvećih akcija koju je KPD “Zrinski” organizirala u tijeku 1971. godine, bez sumnje je “Karavana putovima Zrinskih i Frankopana”. Pripreme za ovu akciju započele su još početkom godine, te kontinuirano trajale sve do njenog održavanja, od 15. do 18. rujna. Pripremama je uglavnom rukovodio Upravni odbor Društva, a povremeno i Organizacioni odbor u sastavu: Tomislav Jagačić (predsjednik), Dragutin Feletar (tajnik), Ernest Fišer, Slamko Jagačić, Tomislav Đurić, Stjepan Makovec, Josip Baksa i Josip Novačić. Suorganizatori su bili čakovačka poslovnica “Generalturista” i Tiskarsko-izdavački zavod “Zrinski”, a pokrovitelj zagrebački “Večernji list”. U povodu karavane tiskani su posebni prospekti, omotnice i značke, te ostali potrebni materijal. O karavani je napise i informacije objavilo dvadesetak listova i radio-stanica u Hrvatskoj, Austriji i Mađarskoj. Na akciji je sudjelovalo 200 sudionika iz svih dijelova Hrvatske, a ponajviše iz Zagreba, Varaždina i Čakovca. Domaćini u autobusima, te rukovodioci karavane bili su Tomislav Đurić, Dragutin Feletar, Stjepan Makovec, Ernest Fišer, Dragica Srpak, Anica Fišer, Alojz Srpak, Tomislav Jagačić, Franjo Marciuš i Andrija Turković. S karavanom se nalazio i Zvonimir Golub, potpredsjednik Skupštine općine Čakovec, prof. Zvonimir Bartolić, predsjednik čakovečkog Odbora Matice hrvatske, kao i drugi istaknuti 160

društveni radnici iz Zagreba, Križevaca, Čakovca, Varaždina i Osijeka.

Sudionici karavane su se okupili 15. rujna u jutro ispred Prvostolne crkve (katedrale) u Zagrebu. Ovdje je održana svečana ceremonija polaganjem vijenca na biste Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Vijence KPD “Zrinski” i Odbora Matice hrvatske iz Čakovca položili su Tomislav Đurić i prof. Zvonimir Bartolić, koje su pratile djevojke u narodnim nošnjama iz Međimurja. Bio je to dirljiv trenutak, kojeg će se dugo sjećati svi sudionici karavane. Ceremonijal je bio praćen i malim koncertom na orguljama.

Nešto poslije 12 sati autobusi su sretno stigli u drevni Ozalj. Na ulazu u utvrdu sudionike su dočekale djevojčice i dječaci u narodnim nošnjama, a tu su bili i najviši rukovodioci općine Ozalj. Odmah poslije ručka je za sudionike karavane posebno predavanje o ozaljskom Starom gradu održao Martin Vajdić, direktor tamošnjeg Muzeja. Vrhunac svečanosti je bila predstava u dvorani Staroga grada, na kojoj su nastupili članovi KUD-a iz sela Rečice. Prije programa je nazočne pozdravio Ivica Mihalić, sekretar Općinskog komiteta SK Ozalj, a otpozdravio mu je Tomislav Đurić, predsjednik Društva. Također su izmijenjeni i prigodni pokloni. Folklorna grupa iz Rečice izvela je efektan program, a posebice su se dopale njihove narodne nošnje. Nastupio je također i guslar Mile Krajina, sudionik karavane iz Osijeka.

Potom je karavana nastavila put kroz Sloveniju, te se zaustavila u hotelima na Pohorju. Idućeg dana se putovalo preko čuvenog Semmeringa u povijesno Bečko Novo Mjesto. Već na ulazu u grad autobuse su dočekali prometni milicioneri, a svečani doček je upriličen u poznatoj vojnoj akademiji “Marija Terezija”. Posjeti Hrvata pridano je ovdje izuzetno značenje, što se vidi i iz činjenice da je karavanu dočekao gradonačelnik Bečkog Novog Mjesta, kao i predstavnici vlade, parlamenta i vojske Donje Austrije. Poslije izmjene pozdravnih govora gradonačelnika i Tomislava Đurića, sudionici su uz stručno vodstvo razgledali Vojnu akademiju, a potom su se uputili na razgledavanje povijesnih mjesta vezanih uz zatočenje i pogubljenje Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Između ostalog, posjećeno je mjesto zatočenja, zatim mjesto pogubljenja, te prvi i drugi grob. Na drugom grobu, koji se nalazi na mjesnom groblju, Tomislav Đurić je položio vijenac KPD “Zrinski”, a nazočni su spontano zapjevali “Lijepu našu”.

Mnogima su tada potekle suze...

No, programska iznenađenja su tek tada započela. Sudionici su najprije razgledali Muzej u kojem je bila i specijalno uređena izložba o tragičnom završetku urote zrinsko-frankopanske u Bečkom Novom Mjestu. Na večer je u prekrasnoj baroknoj dvorani Sparkasse priređen spektakularni program tamburaškog orkestra Kulturno-umjetničkog društva “Ivan Vuković” iz Parndorfa, pod ravnanjem prof. Dragana Raljušića. Uz više od 161

stotinu mladih glazbenika, gosti karavane bili su i rukovodioci Kulturnoumjetničkog društva za Gradišće, Hrvatskog tiskarskog društva i “Hrvatskih novina”. Pozdravne govore su održali referent za kulturu Bečkog Novog Mjesta, zatim predsjednik Kulturno-umjetničkog društva za Gradišće, Tomislav Đurić, Zvonimir Golub i drugi. Voditelj je bio Tomislav Jagačić.

Izmijenjeni su brojni darovi, a posebice valja istaći izmjenu većeg broja knjiga, te poklon-sliku Bečkog Novog Mjesta KPD-u “Zrinski”. Radosti, razgovorima i veselju nije bilo kraja - gotovo do zore idućeg dana. Na ovom mjestu treba osobito naglasiti gostoljubivost i prisnost domaćina, direktora hotela “Goldene Hirsch”.

Puna utisaka karavana je trećeg dana krenula u prijateljsku Mađarsku.

Legendarni Szigetvar je svečano dočekao Hrvate. Na prijemu kod predsjednika općine, kojemu su prisustvovali i najviši gradski rukovodioci, uručene su plakete za suradnju Skupštini općine Čakovec i KPD-u “Zrinski”, kao i poklon Društva prijatelja szigetvarske utvrde. Na pozdravnim riječima predsjednika općine Szigetvar, kao i na poklonima, zahvalili su se Zvonimir Golub i Tomislav Đurić.

Poslije razgledavanja sigetske utvrde i muzeja pod stručnim vodstvom prof. Imre Molnara i prof. Huga Borenića, sudionici karavane prisustvovali su svečanoj priredbi u društvenom domu grada. Ovdje je nazočne pozdravio Imre Molnar, predsjednik Društva prijatelja sigetske utvrde, a zatim su vrlo efektan program izveli dječji i mješoviti gradski pjevački zbor. Tomislav Đurić i Zvonimir Golub su i ovdje uručili poklone rukovodiocima grada i istaknutim kulturnim radnicima. Bilo je to nezaboravno veče u njedrima povijesnog Sigetvara.

I Čakovec, grad domaćin, je vrlo svečano dočekao karavanu. Oko 13 sati je limena glazba ŽKUD “Ivo Mikac” iz Varaždina priredila svečani defile ulicama grada, a u međuvremenu se pred svečano uređenom pozornicom prikupilo više od tisuću Čakovčana. Svakom sudioniku karavane su djevojke u međimurskim narodnim nošnjama, inače članice Ogranka Seljačke sloge iz Nedelišća, uručile po jedan crveni karanfil u znak dobrodošlice.

Goste je zatim pozdravio ing. Ivan Kiš, predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Čakovec, poslije čega je uslijedio kulturno-umjetnički program. Na kraju je Tomislav Đurić izvođačima predao prigodne poklone.

Poslije ručka, sudionici karavane prisustvovali su svečanom ceremonijalu polaganja vijenca na spomen-ploču hrvatskim velikanima Petru Zrinskom i Frani Krsti Frankopanu u čakovačkom Starom gradu. Zatim je uslijedio koncert limene glazbe varaždinskih željezničara, koje su nazočni toplo pozdravili. Oproštajne govore na terasi Staroga grada održali su na kraju koncerta Zvonko Golub, Tomislav Đurić i Dragutin Feletar. Na ovom mjestu valja posebice istaći inicijativu sudionika karavane, koji su na kraju 162

koncerta spontano organizirali akciju prikupljanja sredstava za obnovu Staroga grada Zrinskih. Tom je prilikom prikupljeno više od 250.000 starih dinara, što bi trebalo biti podstrek za nastavak ove humane akcije. Da su se sudionici karavane odlučili na ovakav lijepi gest svakako je pripomoglo i veoma iscrpno predavanje o Čakovcu u doba Zrinskih, koje je prije koncerta održao Vladimir Kapun, direktor Muzeja Međimurja.

Sudionici karavane su poslije večere produžili za Varaždin, gdje je za njih priređena posebna predstava dramske kronike Tita Strozzija “Zrinski” u izvođenju glumaca Narodnog kazališta “August Cesarec”. Bio je to efektni finale ove značajne hrvatske kulturno-povijesne akcije. Izvođačima je Tomislav Đurić uručio spomen - vijenac.

Upravni odbor KPD “Zrinski” koristi ovu priliku da se još jednom zahvali svim sudionicima karavane na sudjelovanju, te da iskaže duboku zahvalnost svim domaćinima i organizatorima ikoji su pripomogli u Ozlju, Bečkom Novom Mjestu, Szigetvaru, Čakovcu i Varaždinu da karavana što bolje uspije.

Ljetopis priopćio: DRAGUTIN FELETAR

163

SOCIJALISTIČKA REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINA ČAKOVEC STANICA JAVNE SIGURNOSTI Broj: Up.I°-04/t-93/1-1972. Čakovec, 6.III 1972. godine Stanica javne sigurnosti općine Čakovec, rješavajući po zahtjevu Kulturno - prosvjetnog društva “Zrinski” Čakovec, kojim izvještava o prestanku rađa društva i traži brisanje iz Registra udruženja građana, donosi na temelju člana 5. Zakona o udruženjima građana, slijedeće RJEŠENJE 1. Utvrđuje se da je Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” Čakovec prestalo sa radom.

2. Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” Čakovec današnjim danom briše se iz Registra udruženja građana, koji se vodi kod ove Stanice.

OBRAZLOŽENJE Kulturno-prosvjetno društvo “Zrinski” Čakovec, upisano u Registar udruženja građana pod reg.brojem 158. osnovano rješenjem ove Stanice broj Up.1-05/1-536/1-1970. od 3.XI 1970. godine, svojim podneskom broj 435/1972. od 4.XI 1970. godine izvjestilo je ovu Stanicu da je na izvanrednoj skupštini održanoj 27.11 1972. godine odlučeno da Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” Čakovec prestaje sa radom.

Moli da se ova odluka primi na znanje i da se izvrši brisanje Kulturno prosvjetnog društva “Zrinski” Čakovec iz Registra udruženja građana.

Nakon što je ova Stanica utvrdila da je Kulturno - prosvjetno društvo “Zrinski” Čakovec prestalo sa radom, na temelju člana 2. i 5. Zakona o udruženjima građana riješeno je kao u dispozitivu.

Protiv ovog rješenja može se uložiti žalba u roku od 15 dana po prijemu rješenja Republičkom sekretarijatu za unutrašnje poslove SRH Zagreb. Žalba se podnosi pismeno putem ove Stanice ili izravno, a može i usmeno na zapisnik kod ove Stanice, a taksira se sa 5.- dinara administrativne takse po tbr. 2. Zakona o republičkim administrativnim taksama.

Taksa po tbr. 1 i 3. Odluke o općinskim administrativnim taksama u iznosu od l0.- dinara naplaćena je i poništena na molbi.

NAČELNIK Franjo Jezernik

164

Dogovor novinara u VIS-u VARAŽDIN — Članovi aktiva novinara Hrvatskog Zagorja i Međimurja svoju posljednju sjednicu održali su u Varaždinskoj industriji svile, konfekcije i kišobrana. Nakon što su razmotrili svoje probleme i donijeli odluku da se iz članstva aktiva te iz Društva novinara Hrvatske isključe, zbog svog djelovanja na nacionalističkoj liniji, Tomislav Đurić, Drago Feletar i Ernest Fišer, novinari su upoznati s radom, razvojem i perspektivama Varaždinske industrije svile konfekcije i kišobrana.

O toj velikoj radnoj organizaciji, koja zapošljava više od 1.500 radnika govorio je direktor Franjo Petković. On je naglasio da ove godine VIS planira ostvariti ukupni prihod od 170 milijuna dinara, za 14 posto više nego lani, da će izvoz biti za 50 posto veći, dok se predviđa prosječni osobni dohodak od 1.659 dinara po zaposlenom što je među najvišim u tekstilnoj industriji Jugoslavije. Jedan od razloga veoma uspješnom poslovanju VIS-a je i kadrovska struktura zaposlenih. U tvornici radi, 15 stručnjaka s visokom, 43 s višom i 152 sa srednjom stručnom spremom te 71 radnik i 486 kvalificiranih radnika. Nakon razgovora novinari su obišli pojedine pogone tvornice.

29.05.1972

Sudu časti Društva novinara Hrvatske, Zagreb Poštovani drugovi! Iz petog izdanja “Večernjeg lista” od 29.V.1972. saznao sam da je aktiv novinara u Varaždinu donio zaključak da se iz aktiva i DNH isključe trojica članova zbog djelovanja na nacionalističkoj liniji. Među tom trojicom nalazi se i moje ime. Kako je vjerojatno takav zaključak upućen i DNU molim Naslov da prilikom razmatranja tog slučaja pozove i mene na saslušanje ili pak da mi se omogući pismena obrana uz predočenje odgovarajuće dokumentacije.

Naime, sam postupak isključenja ukazuje na indicije revanšizma koji je prisutan kod jednog broja novinara u Varaždinu prema manjem broju novinara “Varaždinskih vijesti” i nekim kolegama u Čakovcu. Autor napisa u “Večernjem listu” dopisnik Boris Ratković ujedno je i predsjednik aktiva. Simptomatično je da je on napisao da se trojica novinara isključuju iz DNH iako zna da takva odluka može donijeti samo Sud Časti. Nadalje, on spominje i ime prof. Dragutina Feletara iz Čakovca iako taj kolega nije ni član aktiva ni DNH. A Ratković kao predsjednik to “ne zna”. Ovi novinari 165

nastupili su i sa poluistinama i insinuacijama u CK SK Varaždin protiv mene i još nekih kolega na čemu su se temeljile i neke partijske kazne novinarima - komunistima “Varaždinskih vijesti”.

Svakom prilikom nastojalo se naša imena staviti u novine (Vjesnik, Večernji list) i Radio Zagreb, kada je bila riječ o “Varaždinskim vijestima”, te o meni osobno. Međutim, kada je dopisnik Radio Zagreba drug Golob bio smijenjen sa radnog rasporeda rukovodioca informativne službe na zahtijev Saveza boraca, a direktor radio Varaždina Franjo Čić partijski kažnjen opomenom zbog propusta poslije 21.sjednice, o tome u novinama i na raniju nije bilo ni riječ.

Nadalje, novinar Ratković predsjednik aktiva nalazio se u dosadašnjem Upravnom odboru DNH predstavljajući ovaj aktiv koji ga na to mjesto nikada nije izabrao. Ja sam svojevremeno potaknuo to pitanje čime sam “uvrijedio”” Ratkovića. Sada mu je to bila prilika za”revanš”. Nisam bio pozivan ni na jednu sjednicu aktiva u ovoj godini, a prilikom produženja novinarskih legitimacija i plaćanja članarine za 1971. odnosno 1972. godinu neistinito je obaviješteno DNH da se više ne nalazim u “Varaždinskim vijestima” iako sam se u radnom odnosu nalazio sve do 11. lipnja 1971. godine. Zbog nastale situacije u “Varaždinskim vijestima” sporazumno sam prekinuo radni odnos.

Kako sam skoro 10 godina član DNH i nikada si nisam ogriješio o novinarski kodeks ne bih želio da mi se neargumentirano pridaje etiketa nacionaliste, kada nikada nisam napisao ni jedan članak koji bi u sebi bilo kakve natruhe nacionalizma. Uvjeren sam da će Sud časti donijeti svoju odluku na temelju materijalnih činjenica, a ne na temelju verbalnih izjava.

Te materijalne činjenice želim prezentirati Sudu časti i ako se tada utvrdi bilo koji stupanj moje povrede novinarskog Kodeksa spremaan sam bez pogovora snositi konsekvence.

U očekivanju poziva pred Sud časti, drugarski vas pozdravljam.

Tomislav Đurić, novinar Varaždin, Đure Salaja 13 Varaždin,22.VI.1972.

166

Zapisnik o saslušanju vještaka od 27.VI 1972. sastavljen kod Okružnog suda u Bjelovaru Prisutni od suda: Sudac: Zvonko Čačić Zapisničar: Nada Brkić Krivični predmet protiv okrivljenog Sabol Željko Zbog krivičnog djela iz čl. 118, st.1, 119/1 ZK Početak u 13.15 sati Svjedok je prethodno opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, te je upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza. Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke: 1. Porodično, rođeno ime i ime oca: IGOR MANDIĆ, sin Emila 2. Zanimanje i boravište: književnik, Zagreb, Prilaz JNA 68 A 3. Mjesto rođenja i godina starosti: Šibenik, star 33 godine 4. Odnos sa okrivljenim i oštećenim: nije u rodu sa okrivljenim Svjedok pozvan da iznese sve što mu je o predmetu poznato, iskazuje: Konstatira se da ispitivanju vještaka prisustvuje Vladimir Kovačić, zamjenik OJT Bjelovar. Nakon što je vještaku predočen predmet vještačenja, te upozoren na propis čl. 221. ZKP, daje na zapisnik slijedeći NALAZ i MIŠLJENJE Ja već gotovo 10 godina pratim sva zbivanja u savremnom hrvatskoj književnosti. Prema tome ja sam i upoznat sa dosadašnjim književim radom Željka Sabola. S obzirom na navode književnika Željka Sabola, da je pjesma “Kad izgovorim tvoje ime”, trebala ući u Zbirku hrvatske rodoljubne poezije, koju ja uređujem, mogu napomenuti da u vezi toga Željko Sabol sa mnom nije nikada osobno kontaktirao.

Ove pjesme ja se nejasno sjećam još iz prvog broja “Hrvatskog tjednika”.

Pjesmu “Kad izgovorim tvoje ime” treba promatrati u cjelokupnoj književnoj aktivnosti Željka Sabola. Dakle, kao njezin neodvojiv dio. Umjetničko djelo nije slučaj, i ostvaruje se u pravilu kao plod višegodišnjeg zrenja.

Upravo to vrijedi za ovu pjesmu. Željko Sabol je od cjelokupne književne kritike u Jugoslaviji, a ne samo u SR Hrvatskoj, već stanovito vrijeme pri167

znat kao značajn predstavnik novije hrvatske poezije i njegovo je djelo bez dvoumica primljeno u svim književnim sredinama u Jugoslaviji. Prema tome, pjesma “Kad izgovorim tvoje ime” predstavlja djelić jedne priznate književne djelatnosti i mora se promatrati i ocjenjivati isključivo unutar nje, odnosno vrednovati kriterijima koji su primjereni toj djelatnosti.

Pjesmu koju ocjenjujemo kao umjetničko djelo nije moguće ni u kojem slučaju svesti na jednostavni novinski iskaz. Pjesma je činjenica jednog složenog načina mišljenja i izražavanja, tako da se ne može podvesti pod logiku svakidašnjeg govora i načina mišljenja.

Pošto je, dakako, određena djela u stihovima, koja možemo prepričati saživljući njihove društvene političke ili slične ideje. Međutim, u pravilu to se ne može uraditi sa pjesmama koje smatramo umjetničkima. Posebno je novije pjesništvo i to u XX stoljeću napustilo već odavno bilo kakovu čisto pojmovnu strukturu. Moderne pjesme posve su lišene “fabule” i pričanja o događajima iz svakidašnjeg života. To je tendencija koja je u poslednjih 50-tak godina obilježila pjesništvo čitavoga svijeta, a i naši pjesnici već desetljećima djeluju u istom smislu. Tako je i Željko Sabol pripadnik onih pjesničkih nazora koji su utemeljeni u samom jeziku, a ne u pojmovima.

Zato pjesnički jezik ne možemo smatrati diskurzivnim u svakidašnjem značenju te riječi. Na moderno pjesništvo uopće više nije primjerena ona školska pitalica “što je pjesnik htio reći ovom pjesmom”?. Tako se moglo pitati nekad dok je pjesma imala banalno govoreći svoj “sadržaj”, ali to već odavno nije moguće. Općenito modreno je pjesništvo, kako se to obično kaže, i što ga u pravilu čini, slabo popularnim među širokim čitateljstvom, hermetično. To znači da je ono komplicirano, zatvoreno usvoje gotovo specijalizirane jezične strukture, dakle, često sasvim nejasno običnim čitaocima. Književni stručnjaci primjenjuju razne metode u razjašnjavanju modernih pjesničkih tvorevina, ali gotovo niti jedna od tih tehnika ne uzima u obzir puki “sadržaj pjesme”. Književni kritičari bave se estetskim i filozofskim komentiranjem, zatim jezičkim i strukturalističkim procjenama, ocjenjujući pjesmu kao jezični fenomen. Sve ovo apsolutno vrijedi za pjesmu “Kad izgovorim tvoje ime”, i ja osobno ne mogu njoj pristupiti sa stajališta koje bi tražilo da svakidašnjim pojmovima objašnjavam njezine metafore.

Pjesnički jezik nije svakidašnji jezik. Ako slike ili metafore iz neke pjesme izvadimo iz njihova konteksta i pokušamo ih prenijeti u svakidašnji jezik, onda ćemo vidjeti da je to nasilan apsurdan postupak, koji ne može dati rezultata. Jedan primjer: Metafora “slijepo sunce”, na koju nailazimo u prvim stihovima inkriminirane pjesme, ne znači savršeno ništa u kontekstu svakidašnjeg govora. Prema logici jezika kao čiste komunikacije, Sunce ne može biti “slijepo”. Taj izraz, dakle, nema nikakvog praktičnog sadržaja, i 168

zato on ne može biti neistinit. Pjesničke slike ne možemo kvalificirati bilo kao istinite, bilo kao neistinite. Upravo zato jer one nemaju praktičnoga smisla. Isto vrijedi za metaforu “gluhe uvale”, koje također besmislena u konktekstu svakidašnjeg jezika. Dakle, ono što je u svakidašnjem jeziku besmisleno, ne može biti ni zlonamjeran ni neistinit iskaz. Pjesnički jezik i svakidašnji jezik dvije su nespojive realnosti. Kad bismo u svakidašnjici govorili pjesničkim metaforama, bili bismo smiješni isto kao što nas nitko ne bi i razumio. Zato u metaforama inkriminrane pjesme ne mora otkriti nikakvo aludiranje na činjenice događaja, stanja ili osobe iz svakidašnjeg života. Pjesnički jezik je jezik podignutih značenja koji djeluje na osjetljivog čitatelja svojom stanovitom unutrašnjom napetošću, ljepotom ili snagom svojih slika, pa tako uvijek ostaje samo na razini dojma, karakter racionalnog, praktičnog ili konkretnog objašnjavaja činjenica.

Kao književmo djelo ovu pjesmu smatram dijelom rodoljubnog pjesništva. U toj višestoljetnoj hrvatskoj poeziji uvijek je bilo autora koji su na razne načine nastojali iskazati svoju ljubav prema domovini, nema pravila koje bi određivalo idejni smjer takovog pjesništva iz jednostavnog razloga što je pjesništvo takva jezična struktura kojoj se pravila ne mogu nametati, osim dakako, u slučajevima kad imamo citiranu književnost. U našoj kulturi međutim, otvoreni su svi duhovni i idejni prostori za ispoljavanje rodoljubnog osjećaja, koliko je i kompliciran. Tako se i ovaj pjesnik odnosi prema skupnoj imenici “Hrvatska” dovodeći je u kontekst svojih hermetičkih metafora. Zbog nesumnjive sugestivnosti Sabolova pjesničkog jezika dojam što ga ostavlja pjesma, u cijelosti nije vedar, ali to ne smatram negativnom odrednicom pjesme, Sabolova sugestija ima povijesnu dimenziju u toliko što se negdje u dubinama svoga jezika na stanovit način odnosi prema svemu što je pjesnik mogao saznati o svojoj domovini.

No, prema prirodi svoga pjesničkog rada, Sabol ne dovodi tu sugestivnost u vezu s izravnim činjenicama, pa je, držim, neopravdano i nategnuto ako se prema njoj tvrdi da je on mislio ovo ili ono zapisujući pojedine stihove.

Moderni pjesnički jezik, kao što je Sabolov, posve se otimlje takvoj praktičnoj analizi, koja u stvari niti ne može pokazati izričaje koji se direktno odnose na stanovite činjenice, nego koja tek samo predstavlja određena praktična značenja. Prema svemu što je do sada rečeno, mislim da je jasno, kako takav postupak dolazi u suprotnost sa svakom književno-kritičkom analizom pjesme, a to je jedina analiza koju u ovom (slučaju smijemo primjeniti).

Nije mi poznato da bi ova pjesma izazvala negativnu reakciju u književnim krugovima, odnosno u književnoj kritici.

Pjesma “Kad izgovorim tvoje ime” nesumnjivo ima jednu rodoljubnu intonaciju, ali takve prirode da u njoj ne možemo prepoznati bilo što, što bi 169

moglo biti inkriminirano. Njena rodoljubnost u stvari je općenitog karaktera i mislim da bi njen sadržaj odgovarao rodoljubnom osjećaju i pripadnika nekog drugog naroda ili narodnosti. Kad bismo napravili, čak jedan eksperiment koji je inače pjesnički nedopustiv, možda i apsurdan, ali koji nam može ipak pomalo pomoći, odnosno kad bismo imenicu “Hrvatska” zamijenili imenom neke druge nacije, vidjelo bi se da je apstraktnost rodoljubnog osjećaja, sukladna i toj drugoj imenici. To znači, da pjesma nema nikakve stroge nacionalno - rodoljubne odrednice, a pogotovu ne takve, koje bi zadirale u prava slobodu i ravnopravnost bilo koje druge nacije u našoj zemlji.

Nije mi poznato da je posljednih l0-tak godina koliko ja pratim zbivanja u suvremenim književnostima naroda i narodnosti u Jugoslaviji, neka pjesma koja je bila neprijeporno kvalificirana kao umjetnička, bila podvrgnu ta sudskim postupcima.

Intonacija pjesme nesumnjivo je “tamnija”. Objašnjavajući njezinu intonaciju, ja se također služim jednom metaforom, koja u praktičnom smislu opet nema mnogo značenja (jer u svakidašnjem jeziku ne znači mnogo da li je jedna intonacija svijetla, ili tamna). Međutim, to hoće reći da se i književni kritičari odjašnjavajući umjetničko djelo često moraju poslužiti upravo sličnim postupcima i izrazima, pokazujući tako da nije moguće čisto racionalnom aparaturom dosegnuti i objasniti bit umjetničkog djela.

Zato kad kažem, da intonacija pjesme je tamnija, ne govorim o praktičnom značenju toga pojma, nego samo objašnjavam dojam koji je individualan i koji, dakle, ne podliježe čvrsto ustanovljenim društvenim kategarijama, a po najmanje ne formulacijama krivičnog zakonika. Isto tako svoje subjektivno privatno osobno određenje o intonaciji ove pjesme nipošto ne držim njezinom negativnom stranom. Zbog karaktera svog hermetičnog pjesničkog jezika, i zbog općenito vrlo malog i skučenog dosega današnje pjesničke riječi, ne smatram tu intonaciju praktički značajnom u bilo kojem smislu.

Kad bismo tražili praktički sažetak ove pjesme, onda bi trebalo govoriti da je njega nemoguće izvesti, budući da je ova pjesma umjetničko djelo takove vrste koje posve onemogućava jednu sličnu analizu. U stvari, moderno pjesništvo kojemu pripada i inkriminarana pjesma, neda jednostavne prozne, odnosno čak, pragmatične, novinske ili političke iskaze. U smislu fabule ova pjesma nema “sadržaja”, nema “poruke” i prema tome posve ispada iz okvira svih tumačenja koja bi htjela tako nešto u njoj naći i vidjeti.

Toliko po mom znanju i mišljenju.

Vještak traži u ime nagrade za dat nalaz i mišljenje iznos od 600,00 dinara, što mu se određuje i platež nalaže blagajni ovog suda.

170

Kratak osvrt na pjesmu Žejka Sabola “Kad izgovorim tvoje ime” Svemu što je čovjek stvorio može se pristupiti iz različitih kriterija pa je logične da su kriterij javnog tužioca i kriterij književnog kritičara različiti i u pristupu i u svrhi i u metodi. Ne moram to potvrđivati primjerima iz povijesti umjetnosti i književnosti. Poučeni iskustvom mnogih procesa u povijesti od Sokrata do Baudelairea pa do “zabranjene i dekadentno umjetnosti” pod Hitlerom i u staljinističkoj eri, vidimo da javno tužilački kriterij nije vodio računa o onome što je u djelu misaone filozofske ili kreativne umjetničke, bilo da je riječ o pjesmi, o muzici ili slici.

Smatram vrlo pozitivnim da se o pjesmi Željka Sabola “Kad izgovorim tvoje ime”, traži mišljenje književnika ili književnog kritičara.

Pokušat ću iznijeti svoje mišljenje.

Načela književne kritike nisu i ne mogu biti jedinstvena. Unutar same književne kritike postoji nekolike tipova i metoda pristupa, ali se oni ne isključuju, jer im je svima zajedničko samo književno djelo, a posebno one što je književno u književnom djelu, morfologija djela, unutrašnji horizont i pristup djelu, neodvojivost sadržaja i forme.

Književnost je jezična umjetnost i po tome se razlikuje od drugih umjetnosti. Književni kritičar mora polaziti od jezika, od funkcije jezika u književnom djelu. Osnovna funkcija jezika je komunikacija, sporazumijevanje među ljudima, prenošenje poruke. To je osnovna društvena, ali nije jedina funkcija jezika. Književni jezik, a posebne pjesnički, metaforički jezik, ima izražajnu, prenesenu, estetsku funkciju u kojoj je riječ odstvarena i dobiva nova značenja. Istina života i istina umjetnosti nisu identične.

Prema teme potrebno je utvrditi karakter teksta i funkciju jezika u tom djelu. Riječ ima pjesničku vrijednost u strukturi pjesme i ne može se istrgnuti iz cjeline, a da se ne razruši samo djelo. Jedan sistem vrijednosti ne može se prenositi u drugi suprotni sistem vrijednosti.

Ako bih ta načela primijenio na Sabolovu pjesmu “Kad izgovorim tvoje ime” došao bih do slijedećih zaključaka.

1. Ta pjesma po svom karakteru, po svojoj usmjerenosti, nije komunikativna, nije deklarativno okrenuta čitaocu nego je uvrnuta u sebe, u svoj unutarnji emotivno-misaoni svijet.

2. Ta usmjerenost u tamne prostore ljudskog bića daje riječima prenesena značenja u funkciji tragičnog osjećaja svijeta. A osjećaji se ne mogu mjeriti racionalno diskurzivnim mjerama i kategorijama.

3. Riječi u spomenutoj pjesmi imaju metaforičnu vrijednost i gube doslov171

ni smisao kao i “slijepo sunce”, “lice onog koji se podrijetla svoga odrekao”... itd... pa i čitavi sklopovi stihova gube doslovnost... pa i sama riječ “Hrvatska” u ovoj pjesmi nije geografski ili etnički pojam nego u funkciji unutarnje vizije i unutarnje drame. Ako bi bilo koji čitalac pokušao odgovoriti na pitanje što ova pjesma kaže onda te što kaže ne može odvojiti od načina kako kaže. Mislim da bi bile suviše jednostrano i neodrživo tražiti jednu inkriminiranu šifru poruke. U tom slučaju pjesma ne bi bila umjetnički izraz nego gola parola i plakat. A ta navedena pjesma nije.

4. Zaključujem, da pjesma željka Sabola “Kad izgovorim tvoje ime” ne može biti predmet istrage radi kazneneg postupka Jure Kaštelan

Suđenje jednom novinaru U utorak, 16. listopada 1973. godine održano mi je suđenje pred Sudom časti Društva novinara Hrvatske koji je zasjedao u sastavu - Katarina Matić, predsjednik, te članovi: Mladen Bježić, posebno zadužen za “moj slučaj”, inače kao i Katarina Matić, novinar RTV Zagreb, Božo Milačić iz RTV, Vlasta Kovač iz “Vjesnika” i Danko Oblak iz “Večernjeg lista”.

Prije početka “suđenja” dali su mi na uvid dokumenat o prethodnom postupku. Cijela priča počela je na temelju prijave Aktiva DNH iz Varaždina koji je zahtijevao moje isključenje zbog navodne nacionalističko - šovinističke djelatnosti u Varaždinu. Tome se kao opterečujući materijali uzimaju moji napisi “Zašto šute lepoglavska zvona”.

Iz navedenog dokumenta prethodnog postupka, što mi je pokazaan pola sata prije “suđenja” vidljivo je da moji “inkriminirani” članci nisu takvi kako se to ocijenilo u Varaždinu. U tom dokumentu između ostalog piše: “Sud časti smatra da se napisi objavljeni u toku 1971.godine ne bi mogli ocijeniti kao nacionalistički, osim ako se ne misli na njihovo vrijeme objavljivanja i na njihovo značenje i utjecaj (pritisak) u određenom političkom vremenu i određenoj političkoj konstelaciji.”

Nakon toga počelo je suđenje! Članovi suda tražili su da iznesem razloge koji su utjecali da Aktiv zatraži moje isključenje. Sažeto i dokumentirano sam iznio povijesni slijed novinarskih odnosa u Varaždinu sa posebnim akcentom na odnos prema meni od grupe novinara - dopisnika i Rvadio stanice, koji su čekali svoj trenutak da bi insinuacijama i lažima diskreditirali moj rad. Nakon moga izlaganja, povela se rasprava o Lepoglavskim 172

zvonima. Vlasta Kovač, Mladen Bježić i Božo Milačić nisu imali što bitno da primijete u vezi tih napisa. Imala je jedino Katarina Matić, koja je doslovce rekla: “Vidite druže Đuriću, vi ste naveli u tim člancima i slijedeće rečenice: Lepoglavska crkva je biser hrvatskog baroka, tu je osnovano prvo hrvatska sveučilište itd. To bi se moglo svrstati u domenu nacionalizma.

Drugaricu Katarinu prekinuo je tada Mladen Bježić, govoreći da se takvim načinom ne možemo služiti. A onda se javio Danko Oblak koji je rekao: U vašim člancima osjeća se nacionalistička intonacija.

Kao svjedok na sudu nalazio se zamjenik sekretara SK iz Čakovca Micek, koji je trebao nešto određenije reći o negativnom djelovanju društva”Zrinski” za koji je Aktiv u optužbi protiv mene naveo da je bilo zabranjeno, a ja sam mu bio predsjednik. Tako je rasprava prešla na to područje. S lakoćom je bilo moguće opovrgnuti izmišljotine o zabrani i lošem djelovanju društva, jer sam imao zapisnike u kojima se sekretar komiteta i predsjednik SSRN Čakovca poslije 21. sjednice pozitivno ocijenili rad društva. Tako i zamjenik sekretara nije mogao ničime potvrditi da je “Zrinski” loše djelovao.

Tako je dvosatna rasprava završila bez rezultata. I tako bez argumenata protiv mene, Sud čast ne donosi oslobađajuću odluku već odlučuje da se održi još jedna rasprava za koju bi se prikupili drugi, teži “dokazi”.

Na prvu raspravu trebali su doći kao svjedoci protiv mene, a u ime aktiva novinari iz Varaždina Mario Porobija “Vjesnik” i Antun Golob, dopisnik Radio Zagreba. Ovaj puta nisu došli.

Poštovani druže Strahonja!

Budući da nemamo dovoljno vremena za usmeni razgovor, želim Vam ovim putem objasnit ponešto u vezi Vašeg prijedloga da se u KAJKAVSKO SPRAVIŠČE primi prof. Drago Feletar, a i da se objasnimo o još nekim pitanjima.

Vaš prijedlog da se primi u KAJKAVSKO SPRAVIŠČE prof. Drago Feletar nije prihvatljiv koliko iz političkih razloga toliko i iz razloga njegovog odnosa prema kulturnom nastojanju redakcije časopisa KAJ, i časopisa kao edicije za kulturu. Naime, da se odmah razumijemo to nije uvjet, mislim na njegovo članstvo u ovom Društvu da on ne bi surađivao. I sa tom suradnjom prof. Feletara u časopisu KAJ ja bih započeo moje objašnjenje i informacije Vama.

Odmah nakon osnivanja časopisa KAJ, dakle 1968. godine ja sam lično posjetio prof. Feletara i predložio mu suradnju. On se odazvao pa smo mu objavili sve što je poslao. Međutim, negdje početkom 1970. godine Fe173

letar otkazuje pretplatu i ne javlja se više. To je bilo vrijeme kada se sa više strana pokušalo časopis KAJ skrenuti sa svoje bitne preokupacije i korektnog političkog stava, na tendenciozno bavljenje politikom. KAJ je već prve godine bio široko primljen, uskoro je imao više pretplatnika od bilo kojeg časopisa pa je radi tako široke prihvaćenosti kvalitete i ugleda bio privlačna meta za one koji su htjeli to iskoristiti za svirku u druge diple, uglavnom krajnje desne i nacionalističke. To je bilo vrijeme kada naprosto nije bilo dana a da takav pokušaj ne bi isprobavao našu čvrstinu i naše stavove. Ostali smo rezolutno na tome da ćemo se striktno baviti kulturom i prosvjetom, to praktički znači omogučiti da KAJ bude kulturna tribina kajkavskim regijama, pridonijeti afirmaciji povijesnih događaja, tradicija, radničkog i revolucionarnog pokreta, NOP-e, suvremenih dostignuća i drugog. Mi smo, kao što znate, prvi dali mogućnost stalnog objavljivanja starijoj kajkavskoj književnosti, suvremenoj kajkavskoj poeziji i prozi i dječjim kajkavskim pjesmama. Ja sam Hrvat, ponosan sam na to, ja svoju domovinu svim srcem volim, ja sam hrvatski komunista što znači da svih 40 godina niti jednog dana nisam bio izvan sudbine ovog naroda kojem pripadam pa je to odredile moj odnos prema svrsi i praksi časopisa KAJ: ja sam od prvog momenta bio na čistu i to danas tvrdim da ako je išta više potrebno Hrvatima i drugim narodima onda je to kultura i prosvjeta, Hrvatskoj je i danas potrebna dobra knjiga i ako tome stremimo tada je to naš kulturni, politički i patriotski doprinos. Međutim, kada bliže priđete malo realizaciji takve knjige i tih političkih i kulturnih stavova - što je u načelu naprosto od svih dobilo izjavu apsolutne i bezrezervne prihvatljivosti i podrške, svi se slažu sa time, ali kada vi radi tako dobre knjige tražite i dobre priloge, tj. kada primjenjute kriterij kvalitete u valorizaciji tada ćete doživjeti direktnu kulturnu i političku konfrotaciju. Naime, do kulturne konfrotacije došlo je sa strane elemenata koji htjeli ili ne htjeli, dakle svjesno ili nesvjesno ipak su prije svega ispoljili svoju zaljubijivost u stihove i pričice čija vrijednost nije išla dalje od spomenarskog sadržaja.

Ili je to bilo odražavanje Domjanića, Galovića, i Krleže. Vrlo, vrlo često bio je to plač nad hrvatskom, a da ne govorimo o poplavi vinskih tema.

Sve je to u 90 posto slučajeva nuđeno i garnirano u ime svog patriotizma.

Osim konfrotacije takvih elemenata pridružili su se i oni čija je ponuda s političkog aspekta bila sasma promašena. Mi nismo mogli prihvatiti mistifikaciju povijesti, niti pokušaj obračuna sa Krležom preko KAJ-a, niti prihvatiti tendencije kritike stanja u privredi itd. Vidjevši da ovdje ne nalaze plodno tlo šutke su se povukli. Međutim, već 1970. godine pokazalo se je da mnogi neće “oprostiti” KAJ-u to što ne mogu nametnuti svoje stavove i svoj kulturni nivo redakciji. Samo je jedan javno istupio, dok su svi drugi pa zatim i on našli utočište u časopisu “Hrvatsko Zagorje”, zatim u “Hrvat174

skom tjedniku” i “Hrvatskom književnom listu” da bi se najjači okupili oko KUD Zrinski u Čakovcu. I odatle je najjače zračila odgovarajuća politička taktika onemogućavanja časopisa KAJ; javno su stvorili “zavjesu šutnje”, odnosno apsolutnu izolaciju ovog časopisa. U tim se redovima u četiri oka govorilo da Draganić “nije pravi Hrvat” uz odmahivanje rukom šaputalo se “on je crveni” da bi me se u Zlataru proglasilo “opasnim policajcem”.

Svi do jednoga su otkazali časopis KAJ! Zrinski je najsnažnije pokazao, tj. najimpulzivnije šta je za njih prihvatljivo kao kulturna i politička orijentacija i kakvi su njihovi kriteriji u odnosu na suradnike i tekstove. Kajkavska biblioteka koju je vodio Ernest Fišer dala je dobrih izdanja, ali isto toliko i promašenih, a njih su donijeli oni kojima smo mi odbili. To je u biti upropastilo časopis Hrvatsko Zagorje pa znatno smanjilo značaj kajkavskoj biblioteci Zrinski. S političkog aspekta oni su najsnažniju manifestaciju planirali i ostvarili: tragom urote Zrinskog. Vi se toga sigurno sjećate kako je to bila ogromna manifestacija po broju učesnika i programa. Pala je u vrijeme 30-godišnjice Ustanka koji događaj i datum jedva da su spomenuli. Slijedi osnivanje Kajkavskog sabora u Varaždinu negdje polovicom 1971. gdje se također javno prešutjelo KAJ, a u svojim redovima davali mu dosljedno istu karakteristiku: “oni nisu pravi Hrvati, oni su crveni” itd. U programu i statutu sabora stoji: “da je njegov primaran zadatak buđenje hrvatskog kajkavskog čovjeka, buđenje zapretanih snaga hrvatskog kajkavskog čovjeka.. itd. Zatim je u istom statutu predviđeno da se u Sabor uključi Socijalistički savez, a ne da se oni uključe u Socijalistički savez!

Dakle, totalno lutanje u pogledu političkih stavova, odnosno istovremena ispoljenost tendencije da uprava Sabora rukovodi sa svima “uključenim” pa prema tome i sa Socijalističkim savezom! Vjerovali ili ne doslovce isti statut i program je uskrsnuo 1976. godine uz ponovni prijedlog osnivanja sabora. Dakle makar je XXI sjednica razjurila KUD Zrinski i Sabor oni su dalje nastavili i povampirili se 1976. Međuvremeno su se okupili u Zlataru istupivši protiv KAJ-a i u štampi sa zahtjevom da se KAJ uključi u Kajkavski zbor u Zlataru, da mu bude glasilo, u protivnom oni će osnovati svoj časopis! Uz taj pokušaj srozavanja časopisa KAJ na nivo festivalskog biltena trajalo je lično diskreditiranje redakcije i suradnika. Ja sam “tvrdoglav”, “prgav”, “glup”, “svadljiv” - “sa mnom se ne da razgovarati” da bi kao kulminantna i zjava bila Ivice Jembriha u Zlataru pred velikim skupom: “sve bi bilo dobro da Draganić nije komunista”.

Sve u svemu odakle se jasno razabirala taktika neprijateljskih metoda političke borbe: prešutjet ga, lično diskreditirati, stalno širiti famu i onemogućiti ga. Ne mislim tu samo na sebe jer se prije svega radilo o takvom stavu prema časopisu KAJ. Na moje principijelne stavove odgovorili su furioznim ličnim napadima. Principijeni stav s moje strane bio je da niče175

mu ne vodi tripliciranje festivala Kajkavske lirike, a isto tako i dječjih kajkavskih pjesama, da se uvrštavanjem 18 od 24 pjesme u Krapini na temu vina “uz pretežno vrlo loše stihoklepstvo”, “originalni melos” kojeg Krleža, zgražajući se, nazivlje jodlanjem jer se i kajkavski melos u Krapini pretežno falsificira, daje karakteristika Hrvatima i posebno kajkavcima kao nekakvom polupijanom narodu koji stupidno luta oko te svoje kleti, i ne bi bilo Hrvata da nema flaše o koju su se kroz povijest poštapali! Užasno!

Takva je karakterizacija dolazil iz srca Hrvatskog Zagorja, iz Gupčevog i Titovog kraja, iz puntarskog, partizanskog kraja, iz kraja i zemlje gdje se opstalo zahvaljujući žilavosti i radu toga čovjeka koji i u svojoj kleti ima najviše muke i rada, a ne bogomdanog vina. Kako kaže Krleža “Hrvatska krčma tu trešti”, triumfira i postoji sa svim svojim dalekosežnim posljedicama: pod uplivom krapinijade, djeca su nam ovamo slala pretežno vinske pjesmice, ogromna sredstva prikupljana za Krapinijadu izostala su kulturnim i prosvjetnim programima malih mjesta i krajeva, a priznat ćete da nam je podjednaki interes kulturnog prosperiteta u svakom mjestu, u svakom zaseoku, jer je taj prosperitet bitan interes i hrvatskog i svakog drugog naroda. Ali ne! Nek on samo brblja, mu vrag mater komunističku, bili su svjesni druže Strahonja da društvena zajednica nije još ocijenila društvenu i kulturnu ulogu tih festivala i drugih “kulturno umjetničkih okupljanja, bili su svjesni da imaju materijalna sredstva i legalnu dozvolu djelovanja, pa kad je tako onda tom crvenom Štefu se može razbiti zube, treba njega ušutkati ili prešutjeti - makar, interesantno anatema protiv mene započinje sa konstatacijom: “ne, nemre se reći - KAJ je dobar” Do čega su druže Strahonja tom nimalo naivnom rabotom doveli?

1. Likvidiran je časopis Hrvatsko Zagorje 2. Likvidiran je KUD Zrinski.

3. likvidiran je Kajkavski kalendar.

4. Likvidiran je festival Kajkavske lirike u Zlataru.

5. Likvidiran je festival Kajkavske lirike u Zelini.

6. Likvidiran je Kajkavski zbor u Zlataru.

Ostala su još tri dječja festivala čiji akteri tvrdoglavo tvrde da su sva tri neophodna opće jugoslavenska ili opće hrvatska, da su oni počeli prvi itd.

Doista tužno i dalekosežne posljedično. Političku ocjenu stanja koje je neminovno moralo dovesti do kraha u tim sredinama dao je CK SKH nakon XXI sjednice. Zrinski je rasformiran, a prof. Feletar je isključen iz SK. Ako ga mi sada primimo to će ipak značiti i politički rehabilitaciju, a za tako nešto je kompetentan CK SKH. Ako prof. Feletar smatra da nije kriv, da se prema njemu pogriješilo on će to sigurno iznijeti ili je iznio, tražeći svoju rehabilitaciju. Međutim, i nakon te rehabilitacije prof. Feletar je sa ljudskog i političkog aspekta dužan reći nešto i nama: on je bio predsjednik 176

KUD Zrinski, ako nije intonirao onda je ipak tolerirao stvoreni odnos i atmosferu prema časopisu KAJ. Nitko iz te sredine ne negira da je haranga protiv nas postojala, i svi do jednoga upiru prst u Feletara. On je to znao i tolerirao. Nitko neće i nema razloga da se s njime suočava i konfrotira radi toga. Međutim, ja stojim čista čela pred profesorom Dragutinom Feletarom i bez da ga pitam on je radi svoje savjesti dužan odgovoriti koja je to moja krivica da se takva nemila izolacija provodila i tolerirala prema meni i prema časopisu KAJ. Ja sam pred nekoliko godina bio kod njega, sa njime normalno razgovarao, no on nije niti jednom riječju spomenuo svoj stav i odnos. Ja mu to nisam ni zahtijevao, to je stvar njegove kulturne i političke savjesti. Ja sam ga pozvao na suradnju, obećao je da bih se moglo raditi desetak knjiga o Koprivnici, no od toga do danas ništa, ali smo mu objavili ono sve što je ponudio. Neka dalje surađuje, neka dođe na promociju ovih knjiga, ali uvjet njegovoj suradnji i drugih ne mora biti prisustvo u Društvu.

Vaša usporedba njega sa Koncelakom za mene je iznenađujuće površna i doista ne točna. Koncelak nije pisac velikog formata, napisao je malo, ali dobro. Nije li značajno sve što je napravio kao član redakcije kroz proteklih 12 godina? Da li su uvjet KAJ-u sastanci ili ono što čovjek u postizanje jednog časopisa unosi. Makar su veći kulturni kapaciteti Feletara on za opstanak KAJ-a nije ništa dao, osim nekoliko tekstova. Niti podcjenjujem Feletara, ali veoma cijenim Frana Koncelaka radi čestitosti, životne i političke zrelosti, radi kulturnih i političkih stavova koji su bili bit u određivanju svrhe ovog časopisa i njegovog postojanja. Kada ste me pitali na zadnjoj sjednici Upravnog odbora šta radi redakcija časopisa KAJ ostao sam zaprepašten, jer Vi ste dobili od nas Pravila gdje imate direktan odgovor na to, jer ste me odavna mogli pitati za objašnjenje i jer je veoma vjerodostojan odgovor 12 godišta časopisa su KAJ, taj isti KAJ o kojem Vi tako lijepo mislite i kojem ste posvetili mnogo vrijednih emisija. To je odgovor druže Strahonja. Taj odgovor Vi već odavna znate, jer nitko drugi osim redakcije nije stvarao repertoar, nitko ga nije tako zdušno i angažirano realizirao u svim elementima koji su radni zadatak jedne redakcije.

Tu je i moj 12-godišnji danonoćni rad, a ja sam dio te redakcije i nadam se da je moja efektivnost prilično vidljiva. Jesmo li pogriješili što od Koncelaka ne tražimo već dvije godine veće napore jer je teško bolestan, pa ga ne zovemo ni na ono malo sastanaka, niti ga angažiramo u svemu onom što radi redakcija? To ni je naš grijeh, to je dostojan odnos prema čovjeku. Da sastanci uopće nisu mjerilo vrijednosti bilo kakve djelatnosti, niti njezina karakteristika dokazuje ovo Društvo, jer ni tu nema sastanaka, ali ima mnogo efektivnog rada i zavisi o tome koliko će ga svatko efektivno pružati. To je ta “enigma” i to je taj “čarobni štap” osnovom kojeg dosta 177

uspješno radimo.

Pitate me pred svima, pred cijelim Upravnim odborom šta radi redakcija ipak je žalac protiv mene. Svjesno ili nesvjesno to je diskreditirajuće i za mene uvredljivo. Jer sasvim sigurno Vi ste pročitali pravila koja smo donijeli još pred dvije godine gdje je minuciozno opisan rad redakcije, pa je tu najpotpunija informacija o tome kakva je uloga redakcije, koji su joj zadaci, šta je ona u ovom društvu kao tijelo. Kada bi ste Vi radili naprosto 12 godina danonoćno, i kada biste bez i jedne riječi samo pokazali sva ta redovita i posebna izdanja, sve to što smo objavili i kada bi Vas neko na sve to pitao: molim šta radi redakcija - pokušajte zamislit si kako bih se osjećali. Isto tako veoma čudno i izgleda tendenciozno Vaše pitanje kada ste gledajući na police u skladištu rekli “kad budu ti kupčeki manji”. Ti se “kupčeki” veoma često smanjuju pa ih kao i u svakom skladištu opet povećamo ako brojeva još ima da bi se skladišni prostor oslobodio ako police mogu da ponešto prime. Plasman knjige je veoma ozbiljan opće jugoslavenski problem o čemu sam ja govorio i na godišnjoj skupštini, a posebno i naročito prošle godine na sjednici Upravnog odbora u Sv. Jani, gdje sam podnio opširan elaborat o problemu: s jedne strane naše želje - s druge strane naše realne mogućnosti ili nemogućnosti da ih ostvarimo.

To sam veoma analitički iznio kako funkcionira realizacija i kompletno drugo vršenje poslova započam sa ponudom pa nadalje. Ja sam očekivao da ćemo se na tome dostojno ozbiljno zadržati, jer je to kompleksan problem i zahtjeva punu pažnju da bismo išli malo dalje od konstatacija, tj. da bi pronašli rješenja. Na žalost to je izostalo. Istovremeno, odmah nakon sjednice ja sam od Vas dobio popis osoba koje smatrate da bi mogle biti “potencijalni ambasadori KAJ-a”. Vi očito niste znali da smo mi od prvog dana, tj. od prije 12 godina započeli sa svakodnevnim prisustvom u malim mjestima i krajevima, stvorili kontakte i održali ih gdje god je to bilo moguće. Surađivali smo sa sve do jednim od navedenih 12 osim g. Šoštarić u Lepoglavi. Vi ste ove adrese dali vjerujem u najboljoj namjeri. Međutim, ja ovo navodim kao primjer formalističkog rješavanja problema koji zahtjeva individualnu efektivnost svakoga, konkretno ono što Vi meni dajete adrese da ja kontaktiram njim, taj isti kontakt lično Vas je onaj vid djelatnosti s kojim se može nešto napraviti. Ja sam to u elaboratu i naveo, lično Vas spomenuo i zamolio da pošto ste veoma često prisutni u kajkavskim regijama, da kontaktirate sa ljudima koje poznate i tražite druge suradnike, dakle nove ljude. Tako se jedino može nešto napraviti jer mi ovdje nemamo osoblja na koje bi mogli službeno prenijeti traženje suradnika i druge poslove. Ja sam jedini ovdje stalno, vršio šest funkcija istovremeno, no ni u kojem slučaju ne prihvaćam bilo čiji pokušaj da me se pretvori ili shvati kao Katicu kojoj se na ceduljici napisalo kaj bu delala i koja će podnositi 178

izvještaje gazdarici. Ja nisam službenik Upravnog odbora, ja sam dobrovoljni tajnik i ovo je dobrovoljna društvena organizacija kojoj je upravni odbor RUKOVODEĆE TIJELO ZA EFEKTIVNU REALIZACIJU. O tome šta mu je raditi minuciozno je naznačeno u našem Statutu, u godišnjim planovima, a ja sam svakome uvijek rado o tim stvarima objašnjavao, pa ću to od srca rado i Vama.

Vi ste druže Strahonja časopisu KAJ i ovom Društvu pristupili sa povjerenjem i simpatijama, Vi ste u svojoj službenoj funkciji na Radio stanici mnogo puta govorili o Kaj-u i dali nam riječ. Očito je da ste to shvatili kao profesionalnu dužnost i kao pobudu Vas kao kulturne ličnosti kao književnika. Međutim, ja bih rekao da Vama fali iskustvo u toj operativi društvene organizacije, Vi smatrate da je dovoljna sugestija i kritika, a ne toliko konkretno preuzimanje odgovarajućih zadataka na sebe. Ne popis “ambasadora u provinciji” već Vaš direktni kontakt druže Strahonja sa njima, Vaše objašnjavanje o kulturnoj ulozi ovog Društva, o tome što Društvo može pružati, o problemu ponude naših izdanja, o mogućnosti njihove suradnje i drugo. To se jednim kontaktom i jednim razgovorom ne može riješiti. To potvrđuje i ovaj slučaj sa Lepoglavom: Vi ste me uputili na nesumnjivo ozbiljne i mjerodavne ličnosti, na Vaše prijatelje ili dugogodišnje poznanike. Napisao sam im ljubazno pismo i priložio ogledni primjerak.

Prošlo je mjesec dana, a niti jedan se uopće nije javio. Ja sam vidite sklon da ih opravdam: sredstva su minimalna, zatim su tu tromjesečni i drugi izvještaji, zatim problem vremena itd. Dakle nitko nije kriv, već je po srijedi nešto drugo; problem ponude i kontakta sa ljudima ne izvršava se jednim pokušajem, već je to najčešće, druže Strahonja dugotrajan, zapravo trajan posao, to je veoma često mukotrpno jer se najavite stotinjak puta, pođete tamo pa usprkos dogovora ne možete biti primljeni, ili se osvjedočite da će trebati mnogo objašnjavanja jer veliki broj ljudi vani nema naviku na knjigu, naprosto ne zna šta je to književni periodik. To što mi nazivljemo jednostavno ponuda to je u stvari drugi front našeg rada i djelovanja: kada završite knjigu; uložite ogroman napor i sredstva tada započinje njezina misija, njen život, i za tu misiju i za taj život započinje naša borba da knjiga bude prihvaćena, a to znači suočiti se s elementima zbog čega do sada nije prihvaćena: naša stoljetna tama, neznanje, primitivizam, ili glupost i politička tendencioznost što redovito idu ruku pod ruku pa sam u Zlataru doživio da direktor škole direktno zabranjuje KAJ, taj isti čovjek pripadnik jedne grupe tamo koja je još 1969. godine pokušala od KAJ-a stvoriti svoj bunker, pa su ne poznavajući me, stavili karte na stol; pričali su otvoreno o postojanju ilegalne organizacije - “treba ući u partiju da ih se iznutra razje... - otvoreno su pričali o vezama sa emigracijom i da su 15 godina sabotirali izbore itd.itd Kada sam se odupro, od 80 pretplatnika spasnulo je na 179

10 i do danas potrajao bojkot KAJ-a u ovom mjestu što rade vrlo smišljeno i prikriveno, nanoseći nam štetu gdjegod mogu jer- “KAJ nije glasilo zlatarskog festivala”. Podjednako je eklatantan slučaj sa A. Kozinom koji je imao srca i lica da ide na Republički fond i traži da se”Hrvatskom Zagorju” dade pola dotacije od KAJ-a opravdavajući to tvrdnjom da je on osnovao taj časopis jer njemu i drugima KAJ nije htio objavljivati! On je direktno lagao najvišim ličnostima jer sam ga prvog pozvao na suradnju, a nikada ništa nije poslao. On još uvijek okolo bubnja i o meni i o KAJ-u, odbija pretplatu, poručuje koješta preko drugih lica itd. Sve ovo Vam pišem da bi Vam što jasnije bilo kako su kompleksni problemi pred kojima stojimo i da ih ja ne mogu sam riješiti, niti je rješivo konstatacijom Upravnog odbora već njegovom efektivom. Mi smo napravili podosta i dobro je ako bude bar toliko u buduće, a želimo li više od toga ono a tu predstoji i moći osim htjeti. Ja u Vaše dobre namjere ne sumnjam, ali se sa dobrim namjerama nikada ništa nije riješilo na tom svijetu. Uvijek je trebalo znati i moći, a ne samo htjeti.

Naročito nakon Vašeg pitanja šta radi redakcija ja sam ozbiljno i mnogo razmišljao šta bi to moglo biti što Vi meni pamtite i što Vas oneraspoložuje prema meni do te mjere da anulirate sve što sam napravio, već pitate šta radi, tj. šta radi redakcija. Vratit ću se malo unazad na neke događaje pa ćemo možda tu naći objašnjenje. Vaše sam radio reportaže zapazio pred mnogo godina i rado slušao dok se još mi nismo poznali. Sa imenom Strahonja susreo sam negdje šezdesetih godina ili ranije tj. sa Vašim pok. stricem koji je živio u Čakovcu i prigodom realizacije mojeg filma “MEĐIMURSKI MOZAIK” upoznali ga, simpatičan i veoma ljubazan pozvao je ekipu u svoju klet, počastio nas sa sirom i vrhnjem i dobrim vinom, zamolio da netko od nas čita na glas odlomke iz knjige markiza De Sada i ubrzo me zamolio neka snimim što više njegovog vinograda jer bi mu to pomoglo da ga proda. Položaj prekrasan, vinograd lijep a klet zapravo vila.

Međutim, osim jednog - dva kadra nisam mogao više uvrstiti jer je .cijeli film imao dvanaestak minuta trajanja. On je dolazio više puta k meni u Zagreb i razočarao se vidjevši šta je izostalo s filma, kao i radi toga jer nije vjerovao da ja nisam tako dobar sa Karlom Mrazovićem da bih ga mogao zamoliti za pomoć u prodaji tog vinograda. Ima li druže Strahonja možda u tome kakav nesporazum između nas dva, ili je on u slijedećem događaju: 1962.godine bio sam pozvan na radio Zagreb pa mi je predloženo da svake druge nedjelje pripremim emisiju: “POPEVKE I POVJEDANJA Z MOJIH BREGOV”. Pisao sam tekstove i interpretirao. Emisija je bila više nego dobro primljena da bi mi 1963. bilo otvoreno rečeno da Radio Zagreb ima i svojih stalnih službenika za ovu emisiju. Dakle “noga”. U vezi emisije u novom ruhu, tj. od novog autora pojavio se članak u Večernjem listu u kojem 180

F. Dugi govori kako je to prva emisija takve vrste, a započinje ju Ivo Strahonja. Ja sam ga nazvao i rekao mu da to nije istina, a odgovorio je da je on napisao samo ono što ste mu Vi rekli. Imali s Vaše strane neka zamjerka u vezi tog slučaja? Ja sam do kraja mirne savjesti u odnosu na Vas: ja sam Vas usmeno i pismeno molio na suradnju, radovao Vašim tekstovima, bio sa Vama u dostojnom kolegijalnom kontaktu, pričao Vam o svom radu kojeg ste Vi zapazili da biste me u okviru tako užasnog napora kao što je bilo u 1978 i 1979. godini zapitali šta ja to uopće radim, tj. šta radi redakcija.

Ako želite možemo o svemu razgovarati pred Upravnim odborom, a ovo pismo možete pokazati i Feletaru i Kozini i bilo kome drugom, jer ja nisam nikada nikome radio iza leđa, ali sam bio i ostao kulturno i politički nepomirljiv prema tendencijama koje su se jako ispoljile prema KAJ-u i prema meni pa Vam zato danas tako opširno objašnjavam vjerujući u Vaše dobre namjere, ali ne i upoznavanju situacija i u Vaše iskustvo u radu ovakve društvene organizacije. Ja Vam toplo predlažem da ozbiljno kao ljudi razgovaramo, da mi otvoreno kažete šta Vas to oneraspoložuje prema meni, da objasnimo sve što Vam eventualno nije jasno. Isto tako predlažem da u buduće dinamičnije surađujemo u životu i radu ovog Društva, jer ja ću i onako inzistirati konkretiziranje poslova svakome jer to zahtjeva diskusiju o svakodnevnoj praksi i svakodnevno izvršavanje, što ona diktira. Imamo jako mnogo poslova na korist prosvjećivanja našeg naroda, a tu leži i interes prosperiteta ove knjige.

Ja sam otvoren pa ću Vam iznijeti jednu primjedbu redakcije, zapravo molbu kako da u buduće radimo. Vaš tekst koji ste napisali za Klanjec, mi smo naručili i dali dnevnice jer smo želili da prvi put bude objavljen u jubilarnom broju o Klanjcu. Međutim, taj isti sadržaj bio je najprije objavljen na Radio stanici o čemu smo mi dva i razgovarali. Nisam rekao da ne mogu ponekad biti korišteni već postojeći tekstovi, ali kada nešto naručimo i platimo i dademo dnevnice onda je praksa da bude ekskuzivno naše, a nakon objavljivanja u KAJ-u eventualno i drugdje. Vi ste me više puta pitali kada ćemo pisati o Lepoglavi, odnosno Ivancu i predložili da isto tako jedan putopisni tekst napišete. Budući ste to pitanje više puta ponavljali imam dojam da se nismo dovoljno razumjeli. Naime, monografsko izdanje o ovom kraju rado ćemo napraviti čim bude moguće i tada ću Vas zamoliti da zajedno pođemo u ove krajeve i da pišete više tekstova. Parcijalno donositi o tom kraju nema smisla niti imamo sredstava za to. Nama se isplati jedino kada radimo monografski broj o jednom kraju, jer tada je i participacija i prodaja sigurne. Mi sada naprosto ni dinara nemamo koje bi mogli uložiti a da ne znamo da će nam se taj dinar vratiti. O Ivancu sam pokušao 1969. i 1972. napraviti monografiju, no na žalost tadašnji predsjednik drug Logožar nije pokazao dovoljno volje, ponudivši nam 50 tisuća st. dinara 181

nakon što knjigu napravimo! Neki dan na sastanku sam Vas iskreno i toplo ispratio rekavši, tj. nazvavši Vas po domaćem “teček”. Vi ste jako na mrštili lice, a tek kada Vam rekoh da se to u mojem kraju kaže od milja uz osmjeh ste odgovorili “a mi kad se napijemo velimo jedan drugom “teca”.

Molim Vas oprostite ako sam time povrijedio.

Izvinjavam se na tako opširnom pismu no trebalo je sve reći na čestit i otvoren način kako bi se izbjegli nesporazumi i sve objasnilo. Drugu Golobu ćemo poslati Statut i program, a pozivnicu za promociju u Zaboku njemu i Feletaru. Feletara ću i ja zamoliti pismom i uskoro usmeno za više suradnje za što ima kulturnih razloga, dakle ne ovisno o njegovom prisustvu u Društvu.

Uz pozdrav!

Zagreb, 9. svibnja 1980.

Stjepan Draganić

182

183

184

185