Bogu na svom jeziku: Baština rimske liturgije na crkvenoslavenskom jeziku i glagoljskom pismu

BAŠTINA RIMSKE LITURGIJE NA CRKVENOSLAVENSKOM JEZIKU I GLAGOLJSKOM PISMU

DRŽAVNI ARHIV ZA MEĐIMURJE ŠTRIGOVA 27. RUJNA – 31. LISTOPADA 2019.

Ne pada li kiša od Boga na sve jednako?

Ili ne sja li sunce, također, na sve? (...)

A mi znamo mnoge narode koji imaju pismo i slave Boga svaki svojim jezikom.

Respondit vero philosophus: „Nonne cadi pluvia a Deo super omnes aequaliter? Et sol nonne eodem modo lucet super omnes (Mt 5, 45)? (…)

Nos vero multas gentes novimus litteras scientes et Deo laudem tribuentes sua quaeqe lingua. Žitje Konstantina Ćirila, 16

Uvod u izložbu

1

Povijest starocrkvenoslavenskoga bogoslužja svoje početke veže uz djelovanje sv.

Konstantina Ćirila i Metoda među Slavenima u Srednjoj Europi. Da bi im pripomogli u inkulturaciji sa središtem u Rimu, liturgijske su knjige latinskoga jezika preveli na starocrkvenoslavenski jezik, prepisavši ih posebno osmišljenim pismom koje su Hrvati u 17. st., prema glagolu glagoljati (govoriti, održati liturgiju), nazvali glagoljica. Sv. Ćiril i Metod pokazali su Rimu tu danost, slavivši 868. god. u Bazilici sv. Marije Velike svetu misu na starocrkvenoslavenskom jeziku.

Doskora je papa Hadrijan II. u pismu Gloria in altissimis Deo iz 869. god. odobrio bogoslužje na starocrkvenoslavenskom jeziku. Budući da je otada dio baštine Rimske Crkve, rimski je obred sve kraja do Drugoga vatikanskoga koncila bio dvojezičan (latinski i crkvenoslavenski) i dvopismen (latinica i glagoljica). Rimski obred na crkvenoslavenskom jeziku i glagoljici posebno se ukorijenio na istočnoj obali Jadrana,

odnosno među Hrvatima koji su preko 1000 godina imali blagodat da se uz latinski u liturgiji obraćaju Bogu na svom jeziku. Crkvenoslavenski jezik i glagoljica bili su prisutni u gotovo svim hrvatskim krajevima i susjednim zemljama u kojima su Hrvati oduvijek živjeli ili su u nekom času prispjeli. Svećenici koji su se obraćali Bogu na svom jeziku nazivali su se glagoljašima, a najčešće su bili iz redova dijecezanskoga klera ili pak benediktinci glagoljaši, pavlini i franjevci trećoredci glagoljaši.

O ukorijenjenosti bogoslužja na crkvenoslavenskom jeziku u rimski obred svjedoči i reskript pape Inocenta IV. senjskomu biskupu Filipu iz 1248. god., u kojemu papa (ponovno) dopušta da se rimski obred slavi na ovom jeziku u biskupijama u kojima je postao običaj. Otada, ali i otprije jer je djelovanje učenika sv. Ćirila i Metoda zabilježeno u Hrvatskoj već 928. godine, glagoljaška liturgija iliti rimska liturgija na crkvenoslavenskom jeziku važan je i prepoznatljiv dio hrvatske kulturne baštine, a

zbog uljudbene strukture rimskoga obreda u glagoljskoj riječi i dio europske kršćanske baštine. Na stotine je liturgijskih knjiga na crkvenoslavenskom jeziku i glagoljskom pismu koje su se prepisivale kroz cijeli srednji vijek, a na desetke ih je tiskanih kroz cijeli rani novi vijek. Zašla je rimska liturgija na crkvenoslavenskom jeziku duboko u suvremenost iako je glagoljica u 20. st. uglavnom zamijenjena latinicom. Takav je posljednji misal na crkvenoslavenskom jeziku, prilagođen rimskomu obredu pape Pavla VI., a tiskan je 1980. godine.

U rijetkim je prilikama još uvijek živa Božja riječ na crkvenoslavenskom jeziku u Hrvata.

Uzdamo se da se neće ugasiti. Ova izložba, koju smo naslovili Bogu na svom jeziku. Baština rimske liturgije na crkvenoslavenskom jeziku i glagoljskom pismu, neka bude mali poticaj ustrajanju u liturgijskoj tradiciji u naših pređa. Izložba prezentira baštinu rimskoga obreda na crkvenoslavenskom jeziku i glagoljskom pismu, koju smo postavili 2018. godine u Bazilici sv.

Marije Velike u Rimu, upravo na mjestu gdje su sv. Ćiril i Metod prezentirali crkvenoslavenski jezik i glagoljsko pismo urbi et orbi. Sama činjenica da je uz latinski u rimskoj liturgiji supostojao i crkvenoslavenski jezik, nedovoljno je poznata i sasvim sigurno intrigantna.

Izložbom odlomaka liturgijskih tekstova iz slavlja mise prezentira se njihova pripadnost rimskoj liturgiji. Ona se ne očituje samo u

tekstualnom liturgijskom sadržaju, već i u kodikološkim obilježjima rukopisa i tiskanih izdanja. Svaki odlomak popraćen je legendom na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku.

Odlomci prate red mise rimskoga obreda, a uz njih se donosi i nekoliko odlomaka obreda sadržanih u rukopisnim misalima pisanih glagoljskim pismom. Time se želi ukazati na to da cjelokupna crkvenoslavenska književnost izvire iz liturgijske književnosti rimskoga obreda na crkvenoslavenskom jeziku te da je bila jaka prevodilačka i priređivačka djelatnost glagoljaša na hrvatskom prostoru.

Izložbu čine odlomci liturgijskih tekstova na panoima te faksimili, pretisci i izvorna izdanja tiskanih liturgijskih knjiga rimskoga obreda na crkvenoslavenskom jeziku i glagoljskom pismu.

S nadom da ćemo izlošcima opravdati riječi sv.

Konstantina Ćirila: »Ne pada li kiša od Boga na sve jednako? Ili ne sja li sunce, također, na sve? (...) A mi znamo mnoge narode koji imaju pismo i slave Boga svaki svojim jezikom.«

2

IZLOŽBA

Izložbu čine odlomci liturgijskih tekstova na panoima. Odlomci liturgijskih tekstova prate red mise, a sabrani su iz Misala kneza Novaka (1368.), Berlinskog misala (1402.), Ročkog misala (oko 1420.) i Prvog vrbničkog misala (1456.).

1. Initium liturgiae Romanae paleoslavonicae Neka povijesna svjedočanstva o papinskom dopuštenju slavljenja Svetih Otajstava na crkvenoslavenskom jeziku Dio poslanice pape Hadrijana II. Gloria in altissimis Deo Rastislavu, Svetopluku i Kocelju.

Prijepis iz rukopisa Uspenskij zbornik, XII. st.

Priredili. F. GRIVEC, F. TOMŠIĆ, Constantinus et Methodius Thessalonicenses. Fontes. Radovi Staroslavenskog instituta 4, 1960., str. 157. tal.

Pismo pape Hadrijana II., sačuvano u prijepisu Žitja Metodova, predstavlja najstariji spomen dopuštenja slavljenja svetih otajstava (liturgije) na jeziku koji su na područje vlasti Rastislava, Svetopluka i Kocelja, donijeli sveti Konstantin Ćiril i Metod. Dopuštajući da se starocrkvenoslavenski jezik rabi u liturgijskim slavljima, papa podsjeća na »običaj« (unam consuetudinem) da se čitanja svetoga Pisma u liturgiji čitaju prvo na latinskom, a potom na starocrkvenoslavenskom jeziku, podsjećajući time na običaj nekih Crkava koje su uz latinski jezik rabile i jezik razumljiv crkvenoj zajednici.

2. Initium missalis Romani Uvod Rimskoga misala pisan glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom Početak Drugoga vrbničkog misala, 1462., Vrbnik, Župni ured, f. 2r

Blagdan Katedre sv. Petra u kalendaru hrvatskoglagoljskog misala Kalendar. Prvi vrbnički misal, 1456., Vrbnik, Župni ured, f. 248ab

3. Preparatio ad missam et Ordo missae Molitve priprave svećenika za svetu misu prevedene s latinskoga na crkvenoslavenski jezik Početak mise. Berlinski misal, 1402., Staatsbibliothek zu Berlin, Missale romanum, slav., sign. Ms. Ham. 444, f. 129r Molitve prije mise. Molitve svećenika pri oblačenju.

Berlinski misal, 1402., Staatsbibliothek zu Berlin, Missale romanum, slav., sign. Ms. Ham. 444, f.

129r

4

4. Missa cathecumenorum

6. Missa fidelium – Canon missae

Misa katekumena, tj. prvi dio svete mise koji se sastoji od molitava, čitanja biblijskih tekstova i ispovijesti vjere

Misa vjernika: od Predslovlja do molitve nakon Pretvorbe

Proslov evanđelja po Ivanu: Iskoni bě slovo, (Iv 1,1), Berlinski misal, 1402., Staatsbibliothek zu Berlin, Missale romanum, slav., sign. Ms. Ham. 444, f. 8v Početak Vjerovanja, Misal kneza Novaka, 1368., Beč, Österreichische Nationalbibliothek, Cod. slav.

8, f. 268b

5

Incipit rimskog kanona, Prvi vrbnički misal, 1456., Vrbnik, Župni ured, f. 152r Incipit rimskog kanona, Ročki misal, oko 1420., Beč, Österreichische Nationalbibliothek, Cod. slav. 4, f. 143v

7. Ritus communionis

Misa vjernika: drugi dio svete mise koji započinje darovnom pjesmom te prikazanjem kruha i vina

Obred pričesti iz Reda mise: najprije svećenik raširi ruke, gledajući Presveti Sakrament, sâm naglas moli Oče naš (Pater noster) dok ne kaže I ne vvedi nas v napast, na što prisutni odgovaraju (otvĕt) na izbavi nas od neprijazni.

Početak predslovlja. Ročki misal, oko 1420., Beč, Österreichische Nationalbibliothek, Cod. slav.

4, f. 142r

Molitva Gospodnja – Oče naš; Ročki misal, oko 1420., Beč, Österreichische Nationalbibliothek, Cod. slav. 4, f. 145a

Rimski kanon. Imago pietatis ispred kanona, Misal kneza Novaka, 1368., Beč, Österreichische Nationalbibliothek, Cod. slav. 8, f. 159r Rimski kanon. Raspeće ispred kanona, Prvi vrbnički misal,1456., Vrbnik, Župni ured, f.

151v

Molitva Gospodnja – Oče naš. Berlinski misal, 1402., Staatsbibliothek zu Berlin, Missale romanum, slav., sign. Ms. Ham. 444, f. 134r

5. Missa fidelium

8. Hymni et sequentiae

9. Benedictiones

Himni i sekvencije prevedene s latinskoga na crkvenoslavenski jezik

Blagoslovi iz Rimskoga misala

Pashalna sekvencija. Berlinski misal, 1402., Staatsbibliothek zu Berlin, Missale romanum, slav., sign. Ms. Ham. 444, f. 126r Sekvencija dolazi u prijevodu koji se ne poklapa s latinskim u potpunosti.

Sekvencija za mrtve. Berlinski misal, 1402., Staatsbibliothek zu Berlin, Missale romanum, slav., sign. Ms. Ham. 444, f. 126v Najstariji hrvatski prijevod Dies irae.

Himan Slava Bogu na visini. Misal kneza Novaka, 1368., Wien, Österreichische Nationalbibliothek, Cod. slav. 8, f. 268b Vazmeni hvalospjev Exultet. Berlinski misal, 1402., Staatsbibliothek zu Berlin, Missale romanum, slav., sign. Ms. Ham. 444, f. 76r

Blagoslov soli i vode. Misal kneza Novaka, 1368., Beč, Österreichische Nationalbibliothek, Cod. slav. 8, f. 263v Blagoslov krsne vode na Veliku subotu. Misal kneza Novaka, 1368., Beč, Österreichische Nationalbibliothek, Cod. slav. 8, f. 257b Blagoslov krsne vode na Veliku subotu. Litanije.

Misal kneza Novaka, 1368., Beč, Österreichische Nationalbibliothek, Cod. slav. 8, f. 257v

6

IZLOŽBA HRVATSKOGLAGOLJSKIH LITURGIJSKIH KNJIGA

FAKSIMILI RUKOPISA

TISKANA IZDANJA

M. Šimić, Akademijin brevijar (HAZU III c 12), hrvatskoglagoljski rukopis s konca 14. stoljeća.

Jezična studija. Transliteracija. Faksimil.

Biblioteka Spomenici knjiga 1, Staroslavenski institut, Zagreb 2014., 33 × 22,5 cm

IZVORNICI

Missale Hervoiae ducis spalatensis Croaticoglagoliticum, I. knjiga (faksimilno izdanje), Mladinska knjiga Ljubljana, Akademische Druck- u. Verlagsanstalt Graz, Staroslavenski institut Zagreb, 1973., 30,6 × 22,5 cm Drugi novljanski brevijar, hrvatskoglagoljski rukopis iz 1495., Župni ured Novi Vinodolski, fototipsko izdanje. Marija Pantelić, Anica Nazor, Uvod, Bibliografija. Staroslavenski institut "Svetozar Ritig", Turistkomerc, Zagreb, 1977., 36 × 26 cm

Missale Romanum Slavonico idiomate Iussu S. D. N. Urbani Octavi editum, Romae, Typis, et Impensis Sacrae Congregationis de Propaganda Fide, 1631. (prir. R. Levaković), Knjižnica Staroslavenskoga instituta Breviarium Romanum Slavonico idiomate Iussu S. D. N. Innocentii PP. XI. editum, Typis, et Impensis Sac. Cong. de Propag. Fide, 1688. (prir. I. Paštrić), Knjižnica Staroslavenskoga instituta.

Missale Romanum Slavonico idiomate Jussu SS. D. N. Papae Urbani Octavi editum, Romae, 1741., Typis, et Impensis Sacrae Congregationis de Propaganda Fide (prir. M. Karaman), Knjižnica Staroslavenskoga instituta Breviarium Romanum Slavonico idiomate Iussu S. D. N. Papae Pii Sixti editum in duas anni partes divisum. Pars aestiva, Romae, 1791., Typis, et Impensis Sac. Congregationis de P. Fide (prir.

M. Karaman, M. Sović), Knjižnica Staroslavenskoga instituta Rimski misal slavjenskim jezikom / Missale Romanum Slavonico idiomate, Romae, ex Typographia Polyglotta, S. Congregatio de Propaganda Fide. 1893. (prir. D. A. Parčić), Knjižnica Staroslavenskoga instituta

8

Rimski misal slovjenskim jezikom presv. G. N. Urbana Papi VIII poveljenijem izdan / Missale Romanum Slavonico idiomate ex Decreto Sacrosancti Concilii Tridentini, Romae, Typis Polyglottis Vaticanis, 1927. (prir. J. Vajs), Knjižnica Staroslavenskoga instituta

9

PRETISCI Misal po zakonu Rimskoga dvora, Prvotisak: 1483.

Pretisak: Zagreb, 1971., dimenzije 18 × 27 cm Brevijar po zakonu Rimskoga dvora 1491. Faksimil (faksimilna reprodukcija jedinoga sačuvanoga originalnoga primjerka. Venecija, Biblioteka nazionale Marciana, Breviario glagolitico. Inc. 1235), HAZU, U povodu 500. obljetnice izlaska Brevijara i 125. obljetnice Akademije. Urednik: A. Nazor, Zagreb, 1991.

Misal hruacki Šimuna Kožičića Benje. Faksimilno izdanje. Prema primjerku koji se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pod signaturom R II A-8°-8. Nacionalna i sveučilišna knjižnica Zagreb – Sveučilišna knjižnica Rijeka, 2015.

Izložba: Državni arhiv za Međimurje, Štrigova Organizatori: Državni arhiv za Međimurje, Štrigova Staroslavenski institut, Zagreb Uz potporu: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Općina Štrigova Turistička zajednica Općine Štrigova Fotografije: Österreichische Nationalbibliothek, Wien, Republik Österreich Staatsbibliothek zu Berlin, Berlin, Bundesrepublik Deutschland Župni ured Vrbnik, Vrbnik, Republika Hrvatska Izložene knjige: Knjižnica Staroslavenskog instituta, Zagreb Autori izložbe: Ivan Botica, Sandra Požar, Kristijan Kuhar Za nakladnike: Jurica Cesar, Državni arhiv za Međimurje Vida Vukoja, Staroslavenski institut Nakladnici: Državni arhiv za Međimurje, Štrigova Staroslavenski institut, Zagreb