Godišnjak - Jahrbuch 2002

VDG JAHRBUCH

2002 GODI[NJAK NJEMA^KE NARODNOSNE ZAJEDNICE

GODI[NJAK NJEMA^KE NARODNOSNE ZAJEDNICE VDG JAHRBUCH 2002

Izdava~ NJEMA^KA NARODNOSNA ZAJEDNICA Zemaljska udruga Podunavskih [vaba u Hrvatskoj VOLKSDEUTSCHE GEMEINSCHAFT Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien Ribarska 1 31000 Osijek, P.P. 110 Urednici Renata Tri{ler Nikola Mak Prijevod sa`etaka na njema~ki jezik Karmen Krajina, prof.

Vlatka Kalafati}, prof.

Grafi~ka priprema Odisej d.o.o. Osijek Tisak Grafika d.o.o. Osijek UDK 08:061.2 ISSN 1331-7172 Zbornik je tiskan uz financijsku potporu Ureda za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske, Kulturne zaklade Podunavskih [vaba Savezne dr`ave Baden-Württemberg iz Stuttgarta, Veleposlanstva Savezne Republike Njema~ke u Republici Hrvatskoj, Veleposlanstva Republike Austrije u Republici Hrvatskoj i Zaklade Friedrich Naumann iz Zagreba.

Dieses Buch wurde dank der finanziellen Unterstützung des Amtes für nationale Minderheiten der Regierung der Republik Kroatien, der Donauschwäbischen Kulturstiftung des Landes Baden-Württemberg aus Stuttgart, der Botschaft der Bundesrepublik Deutschland in der Republik Kroatien, der Botschaft der Republik Österreich in der Republik Kroatien und des Friedrich Naumann Stiftung, vorbereitet.

2002 GODI[NJAK NJEMA^KE NARODNOSNE ZAJEDNICE

VDG JAHRBUCH Njema~ka narodnosna zajednica Zemaljska udruga Podunavskih [vaba u Hrvatskoj Volksdeutsche Gemeinschaft Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien

SADR@AJ UVODNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE Obitelj Engelhardt u gospodarskom `ivotu Osijeka (Prilozi za prou~avanje mlinarske industrije u Osijeku) . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Zdenka BAŽDAR Uloga grofa Karla Eltza u podizanju gospodarskih prilika na podru~ju Vukovara 1848.-1900.

(Prilog prou~avanju gospodarske povijesti na podru~ju @upanije Sreimeske) . . . . . 23 Mira KOLAR-DIMITRIJEVIĆ [to su pravnici Ernest Spies i Ljudevit (Ludwig) Zimpermann radili u Srijemu i u Beogradu tijekom Prvog svjetskog rata i kako im je uzvra}eno na njihovu dobrotu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Lovorka ČORALIĆ Barun Maksimilijan Gall i Brinjsko-li~ka buna 1746. godine . . . . . . . . . . . . . 45 Zlatko VIRC Vinkova~ki Nijemci u hrvatskim dru{tvima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Snježana PAUŠEK-BAŽDAR Teze iz kemije Ivana Petra Karla grofa Sermagena Terezijanskoj vite{koj akademiji u Be~u. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Stanko PIPLOVIĆ Slikar Rudolf Bunk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 Branka BALEN Pfalzovo sakralno slikarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 Ludwig BAUER Kulturni identitet Podunavskih Nijemaca kao knji`evni izazov . . . . . . . . . . . . 89 Lidija DUJIĆ Podunavlje - europski obzor Bauerovih romana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Zaneta SAMBUNJAK Motiv Grala u von Eschenbachovu Parzivalu i u Vita Constantini . . . . . . . . . . . 103 Ivan PEDERIN Austrija u europskoj publicistici u doba oko Prvog svjetskog rata . . . . . . . . . . . 111 Marina VINAJ Novine na njema~kom jeziku tiskane u Osijeku do po~etka Drugog svjetskog rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171

Goran BEUS RICHEMBERGH O nekim hrvatskim muzikolozima i skladateljima njema~kih korijena . . . . . . . . 179 Vlasta ŠVOGER Nijemci i Njema~ka na stranicama lista Südslawische Zeitung . . . . . . . . . . . . 189 Suzana LEČEK “Freies Heim” – Hrvatska republikanska selja~ka stranka i Folksdoj~eri . . . . . . . 201 Milan VRBANUS Prilog prou~avanju pivarstva u Osijeku u prvoj polovici 18. stolje}a . . . . . . . . . 221 Matija PIGLER Nijemci u Bankovcima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229 Ivan BALTA Nijemci i Austrijanci u \ur|enovcu krajem 19. i po~etkom 20. stolje}a . . . . . . . 241 Tomislav WITTENBERG Doseljavanje Nijemaca u sredi{nji dio Po`e{ke doline. . . . . . . . . . . . . . . . . 257 Bogdan MESINGER Ritaulizacija sje}anja (Antropolo{ki ogled o o~uvanju znanja o uminulim kulturama) . . . . . . . . . . . 273 Margareta MATIJEVIĆ Franz Pfanner (1825. – 1909.) - ili kratko o doprinosu njema~kih trapista gospodarskom razvitku banjalu~kog kraja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 279 Vladimir GEIGER FOLKSDOJ^ERI - Fatum kolektivne krivnje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287 Ivan ĆOSIĆ-BUKVIN Poslijeratna sudbina Nijemaca Cvelferije u Izvje{}ima op}inskih Komisija za ratne zlo~ine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325 Vlado OBAD In memoriam: Marko Leitner (Roman Alexandra Sachera-Masocha: "Die Ölgärten brennen") . . . . . . . . . . . 329 Branko OSTAJMER Bibliografija Godi{njaka Njema~ke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 1994.-2002. . . . . . . . . . . . . . . . . . 337

RIJE^ UREDNIKA Po{tovani sudionici Znanstvenog skupa "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu", dragi sunarodnjaci i vjerni ~itatelji Posva|amo li pro{lost i sada{njost, izgubit }emo budu}nost.

Winston Churchill Uo~i desetog, jubilarnog ro|endana Znanstvenoga skupa "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" ~ast nam je i radujemo se {to Vas ponovo mo`emo pozdraviti ovom, ve} tradicionalnom publikacijom Njema~ke narodnosne zajednice – Zemaljske udruge Podunavskih [vaba u Hrvatskoj. U rukama iznova dr`ite "Jahrbuch" – "Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice 2002.", a ve} na idu}im stranicama ~ekaju Vas stari poznanici – uva`ena hrvatska povjesni~arska i knji`evna imena – autori dragocjenih znanstvenih radova koji iz godine u godinu daju neprocjenjiv doprinos spoznaji vrijednosti njema~ke kulture i tradicije na hrvatskome tlu.

Posegnemo li, pak, za zrncem mudrosti iz izreke W. Churchilla slo`it }emo se da je ovakav pristup povijesti ujedno i jedan od malobrojnih modela da budu}nost Nijemaca i Austrijanaca na hrvatskome tlu ostane sa~uvana, iako se gotovo pola stolje}a jugoslavenska vlast nakon Drugog svjetskog rata svojski trudila posva|ati pro{lost sa sada{njo{}u. U posljednji tren, prije okruglo deset godina, po~eli smo svi zajedno spa{avati budu}nost. Svjesni da bez objektivnog, faktografskog, znanstvenog i istra`iva~kog pristupa povijesnim ~injenicama ~esto nismo u mogu}nosti objektivno evaluirati vrijednosti naslje|a, a posebice naslje|e jedne velike etni~ke grupacije – Nijemaca i Austrijanaca, Znanstveni se skup, a potom i "Jahrbuch" pokazao najboljim modelom za takvu akciju.

Upravo ~injenica da nam je pred vratima, brojkom i slovima – DESETI Znanstveni skup te da je on, jednako kao i "Jahrbuch" koji ga prati, iz godine u godinu sve kvalitetniji i opse`niji, a posljednjih godina i etabliran u znanstvenim krugovima, obvezuje organizatore ovogodi{njeg Znanstvenog skupa i urednike "Jahrbucha" da }e te dvije aktivnosti ostati prioritetne programske odrednice rada Njema~ke narodnosne zajednice, onoliko dugo koliko to bude potrebno. Konkretnije, onoliko dugo dok izme|u ~injenica o pro{losti i sada{njosti Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj ne budu izgla|ene sve nesuglasice.

I ove godine na{a bi vrijedna publikacija te{ko ugledala svjetlost dana bez financijske potpore na{ih vi{egodi{njih sponzora i donatora. Na pomo}i od srca zahvaljujemo Uredu Vlade RH za nacionalne manjine, Zakladi Friedrich Naumann iz Zagreba, Kulturnoj zakladi Podunavskih [vaba Savezne dr`ave Baden-Württemberg iz Stuttgarta, Veleposlanstvu SR Njema~ke u Republici Hrvatskoj i Veleposlanstvu Republike Austrije u Republici Hrvatskoj.

Uz ~estitke ovogodi{njem jubilarnom Znanstvenom skupu "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" opra{tamo se od Vas, dragi ~itatelji, i pozdravljamo Vas do idu}e godine i narednog, desetoga po redu "Jahrbucha" Renata Tri{ler Nikola Mak

9

VDG JAHRBUCH 2000

DAS WORT DER REDAKTEURE Sehr geehrte Teilnehmer der Wissenschaftsversammlung „Die Deutschen und Österreicher im kroatischen Kulturkreis“, liebe Landsleute und treue Leser Wenn wir die Vergangenheit und die Gegenwart verzanken, verlieren wir die Zukunft Winston Churchill Unmittelbar vor dem 10. Jubiläumsgeburtstag der Wissenschaftsversammlung „Die Deutschen und Österreicher im kroatischen Kulturkreis“ bereitet es uns eine Ehre und wir freuen uns, Sie wieder begrüssen zu dürfen, mit dieser, schon traditionellen Publikation der Volksdeutschen Gemeinschaft - Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien. In Ihren Händen halten Sie wieder das „Jahrbuch der Volksdeutschen Gemeinschaft 2002“ und schon auf den nächsten Seiten warten alte Bekannte auf Sie - die geehrten kroatische Geschichts- und Literaturnamen - Autoren von bedeutenden wissenschaftlichen Arbeiten, die von Jahr zu Jahr einen unschätzbaren Beitrag der Erkenntnis des Wertes der deutschen Kultur und Tradition auf kroatischen Boden geben.

Wenn wir aber nach einem Körnchen der Weisheit des Sinnspruches von W. Churchill greifen, werden wir uns einigen, dass ein solcher Zugang der Geschichte auch eines der wenigen Modelle darstellt um die Zukunft der Deutschen und Österreicher auf kroatischem Boden aufzubewahren, obwohl sich die jugoslawische Regierung fast ein halbes Jahrhundert nach dem 2.Weltkrieg bemüht hat, die Vergangenheit und die Gegenwart zu verzanken. Im letzten Augenblick, vor genau zehn Jahren, fingen wir alle zusammen an, die Zukunft zu retten. Bewusst, dass ohne einen objektiven, faktographischen, wissenschaftlichen und Forschungszutritt zu den geschichtlichen Tatsachen zu haben, wir oft nicht in der Lage sind, die Werte der Erbschaften objektiv zu beurteilen, besonders die Erbschaft einer großen ethnischen Gruppierung - der Deutschen und Österreicher, zeigt sich die Wissenschaftsversammlung, und danach auch das „Jahrbuch“, als bestes Model für solch eine Aktion.

Gerade die Tatsache, dass mit Zahl und Buchstaben, die zehnte Wissenschaftsversammlung vor unserer Tür steht und, dass sie genau wie das Jahrbuch, dass ihr folgt, von Jahr zu Jahr immer qualitativer und umfangreicher ist, verpflichtet die Organisatoren der diesjährigen Versammlung und die Redakteure des „Jahrbuches“, diese zwei Aktivitäten so lange es notwendig ist, als Prioritätsrichtlinien des Arbeitsprogramms der Volksdeutschen Gemeinschaft zu sehen. Konkreter, so lange, bis zwischen den Tatsachen über die Vergangenheit und Gegenwart der Deutschen und Österreicher in Kroatien alle Missverständnisse aus der Welt gebracht werden.

Auch dieses Jahr hätte unsere wertvolle Publikation schwer das Tageslicht erblickt, wenn wir nicht die Unterstützung unserer mehrjährigen Sponsoren und Donoren gehabt hätten. Für die Hilfe bedanken wir uns recht herzlich dem Büro für Nationalminderheiten der Regierung der Republik Kroatien, der Stiftung Friedrich Naumann aus Zagreb, der Kulturstiftung der Donauschwaben des Bundeslandes Baden-Württemberg aus Stuttgart, der Botschaft der BR Deutschland in Kroatien und der Botschaft der Republik Österreich in der Republik Kroatien.

Mit Gratulationen für die wissenschaftliche Jubiläumsversammlung „Die Deutschen und Österreicher im kroatischen Kulturkreis“ verabschieden wir uns, liebe Leser, und grüßen Sie bis zum nächsten Jahr und dem nächsten, zehnten der Reihe nach „Jahrbuch“ Renata Tri{ler Nikola Mak

10

VDG JAHRBUCH 2002

Zlata @IVAKOVI] - KER@E

Obitelj Engelhardt u gospodarskom `ivotu Osijeka (Prilozi za prou~avanje mlinarske industrije u Osijeku) U ratnom vihoru Drugoga svjetskoga rata prekinut je rad donjogradskog Motornog mlina na valjke Karla Dragutina Engelhardta.

Oko 11.00 sati 14. lipnja 1944. godine anglo-ameri~ki (savezni~ki) zrakoplovi izvr{ili su zra~ni napad na Osijek. Glavni cilj napada bila je donjogradska industrijska zona, i to IPOIL, velika spremi{ta benzina, i Ko`ara. Me|utim, u eksplozijama bombi tzv. tepiha nisu poru{eni samo napadnuti industrijski ciljevi, pale su bombe i na {ire podru~je Donjega grada i poru{ile brojne druge zgrade i obiteljske ku}e; mnoge i sravnile sa zemljom. Toga kobnog dana poginulo je podosta Osje~ana-Donjogra|ana. Bombe su gotovo opusto{ile pojedine donjogradske ulice Ki{pati}evu, Ulicu Vojvode Mi{i}a (dana{nju Ulicu Matije Gupca) i dijelove Vukovarske ceste.1 Me|u industrijskim poduze}ima izravno je pogo|en i Engelhardtov Motorni mlin na valjke u Ulici Vojvode Mi{i}a broj 7. Zgrada mlina, s bra{nom, sagorijevala je danima.

1

Hrvatski list, Osijek 15. i 16. 06. 1944.

11

VDG JAHRBUCH 2002

Nakon bombardiranja Donjeg grada. Uni{ten mlin.

Tada se, u tom ratnom razaranju, na tom mjestu, ugasio `ivot vlasnika mlina Karla Dragutina i njegove supruge Zlate Engelhardt, njihove kuharice, prokuriste Stanka Mayera i nekoliko radnika zate~enih u mlinu.2 Bio je to kraj jednog industrijskog poduze}a i njegovih vlasnika, i to nakon gotovo sedam desetlje}a kako su preci posljednjeg vlasnika Motornog mlina na valjke Karla Dragutina Engelhardta po~eli u Osijeku mlinarski obrt a potom razvili mlinarsku industrijsku proizvodnju.

2

Djeca: Katarina – koja je taj dan i{la polagati maturu, Nikola i Karlo ostali su bez roditelja i za njih se brinuo tetak Dezider ^iki.

12

VDG JAHRBUCH 2002

Prvi osje~ki zapis o jednoj obitelji Engelhardt Prezime Engelhardt prvi put nalazimo u popisu stanovni{tva Osijeka za 1693. godinu u spomenu kr{tenja Marie Dorotheae, k}erke Andreasa Engelhardta, obi~nog vojnika, i njegove `ene Dorotheae.3 Ta obitelji Engelhardt, koliko je poznato, nema izravnih rodbinskih veza s obitelji Engelhardt koja je ostavila traga u gospodarskom `ivotu (mlinarskom obrtu i industriji) Osijeka u drugoj polovici 19. i u prvoj polovici 20. stolje}a.4 Kako sljede}i popis stanovni{tva Osijeka iz 1736. godine5 ne bilje`i osobe prezimenom Engelhardt, mo`e se zaklju~iti da je s odlaskom vojnika Andreasa Engelhardta iz Osijeka grad napustila i njegova obitelj.

Obitelj Engelhardt iz Saske trajno nastanjena u Osijeku Gospodarski razvoj Osijeka, njegovo teritorijalno {irenje i pove}anje stanovni{tva u prvoj polovici 19. stolje}a utjecali su sna`no na cjelokupni razvoj grada na Dravi. U to je doba Osijek najve}i grad u kontinentalnoj Hrvatskoj, najja~e je privredno sredi{te Slavonije. Sve je to, uz povoljan geografski smje{taj na va`nom rije~nom prijelazu i na raskri`ju zna~ajnih europskih putova, privla~ilo brojne obrtnike, trgovce i druge gospodarske interesente da se u njemu nastane i pokrenu djelatnost u gradu na Dravi. Najve}i broj novoprido{lih stanovnika bili su Nijemci iz Gornje Austrije, Bavarske, Saske i Rajnske oblasti; dio njih ula`e svoj kapital u obrtni~ke radionice (ja~eg poduzetni~kog kapitala u prvoj polovici 19. stolje}a u Osijeku jo{ nema), jer su obrti i obrtni~ka proizvodnja tada temelj ekonomskog razvoja Osijeka.6 U tom valu doseljavanja dolazi u Osijek 40-ih godina 19. stolje}a iz Saske Carolas Engelhardt, tesarski majstor, zacijelo privu~en mogu}nostima ÂŤge{eftaÂť - zbog {umskoga blaga Slavonije i osje~ke okolice - i trajno se nastanjuje u Donjem gradu.7 U gospodarskoj povijesti Osijeka {ume i drvo imali su osobito zna~enje u graditeljstvu jer se na tom resursu temeljila djelatnost brojnih majstora koji su podizali crkve, drvene i zidane stambene zgrade te gospodarske i druge objekte.

Carolas Engelhardt se odmah, po postoje}im pravilima, u~lanio u osje~ku crkvenu bratov{tinu tesara koja je pripadala cehu tesara, klesara i krovopokriva~a (u potonjem razdoblju to je ceh zidara, tesara i stolara). Taj je ceh u Osijeku djelovao od 1833. godine i bio je u to doba jedan od 20-ak cehova u gradu. (Cehovi su sve do druge polovice 19. stolje}a smatrani i institucijom za privla~enje obrtnika u gradove.

Najva`nije i osnovno pravo ceha bilo je da se samo njegov ~lan mogao baviti odre|enom vrstom obrta, i jedino su cehovi odlu~ivali o prijemu novih ~lanova.

3 4 5 6 7

Ive MA@URAN, Stanovni{tvo Osijeka 1693. – 1703., Osijek 1974., 218.

Prema kazivanju g-|e Katarine Baraba{, r. Engelhardt, ro|ene u Osijeku 24. studenog 1925., Osijek, Crkvena 10a.

I. MA@URAN, Stanovni{tvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine, Osijek 1993.

Zlata @IVAKOVI]-KER@E, Urbanizacija I promet grada Osijeka na prijelazu stolje}a (1868.-1918.), Osijek 1996., 77.-130.

Prema kazivanju g-|e Katarine Baraba{, ro|ene Engelhardt.

13

VDG JAHRBUCH 2002

Cehovi su spre~avali mogu}e zloporabe izme|u pojedinaca unutar istoga obrta.

Odre|ivali su broj kalfi ili djeti}a i {egrta koje je majstor smio imati i koliko ih pla}ati.)8 Nekoliko godina po dolasku u Osijek Carolus Engelhardt o`enio se 18. lipnja 1843. godine u @upnoj crkvi Presvetog Imena Marijina u Donjem gradu s Hrvaticom Annom Horvath, k}eri Nikole Horvatha, iz Donjega grada.9 U braku Carla i Anne ro|eno je 12 djece, od kojih je ve}ina umrla odmah nakon poroda ili u najranijoj dobi. djeca: Joannes (14. 04. 1844. - 24. 04. 1844.)10 Joannes (24. 06. 1845. – 30. 06. 1845.)11 Agnes (7. 08. 1846. - )12 Adamus (25. 09. 1848. - 26. 03. 1864.)13 Franjo (2. 12. 1849. - )14 Antonia (12. 06. 1851. – 1. 09. 1855.)15 Anna (2. 01. 1854. - )16 Carolus (3. 12. 1855. – 8. 05. 1931.)17 Maria (7. 07. 1857. – 4. 01. 1861.)18 Antonius (6. 03. 1859. - )19 Josepus (18. 03. 1860. - )20 Paulina (29. 05. 1866. – 14. 07. 1866.)21 Kako je `ivjela obitelj Engelhardtovih do druge polovice 19. stolje}a, nije poznato.

No, kako je druga polovica 19. stolje}a donijela velike promjene u privredni `ivot Habsbur{ke monarhije, a tako i Kraljevine Hrvatske i Slavonije i, dakako, Osijeka, morale su se te promjene odraziti i na poslovanje Engelhardtovih koji }e se u tom razdoblju, kao i drugi, suo~iti sa {irenjem gospodarskih horizonata.

U drugoj polovici 19. stolje}a pogor{avao se u cijeloj Monarhiji polo`aj malih obrtnika. I osje~ki je obrt zapadao u sve ve}u krizu iako je u tom razdoblju nominalno 8

9

10

11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21

Nikola KOSANOVI], “Osje~ki cehovi i cehovski spomeni~ki predmeti”, Osje~ki zbornik XIV. – XV., Osijek 1973.-1975, 247.-260.; Josip BÖSENDORFER, “Pravoslavni element kao sekundarni factor u oblikovanju gra|anskog stale`a u Osijeku”, Osje~ki zbornik II. – III., Osijek 1948., 99.

Dr`avni arhiv u Osijeku (dalje DAO), Zbirka mati~nih knjiga Matice vjen~anih Donji grad (dalje MVDg), br. 598 (1836.-1872.)

Isto, Zbirka mati~nih knjiga Matice ro|enih Donji grad (dalje MRDg), br. 593 (1829.-1852.), 291.; Matice umrlih Donji grad (dalje MUDg), br. 601., 278.

Isto, MRDg, br. 593, 309.; MUDg, br. 601., 290.

Isto, MRDg, br. 593, 326.

Isto, MRDg, br. 593, 361.; MUDg, br. 602., pod brojem 38.

Isto, MRDg, br. 593, 397.

Isto, MRDg, br. 593, 428.; MUDg, br. 602., pod brojem 55.

Isto, MRDg, br. 594 (1853.-1873.), 19.

Isto, MRDg, br. 594, 50.

Isto, MRDg, br. 594, 73. ; MUDg, br. 602., pod brojem 2.

Isto, MRDg, br. 594, 96.

Isto, MRDg, br. 594, 111.

Isto, MRDg, br. 594, 195. ; MUDg, br. 602., pod brojem 75.

14

VDG JAHRBUCH 2002

rastao broj obrtnika u gradu, {to je bila, pak, posljedica pove}anja broja stanovnika Osijeka koji se sve vi{e gospodarski razvijao i prostorno {irio.22 Kako je napredak u tehnici i kemiji izazvao pojavu novih obrta, a razvoj `eljezni~kog, parobrodarskog i drugog prometa razmahao nov~arsko gospodarstvo (kreditno poslovanje) osje}ala se sve ja~e potreba za slobodnim obrtnim poslovanjem bez cehova koji u novim prilikama postaju ko~nica napretka obrtni~ke proizvodnje.23 Stoga je 20. prosinca 1859. godine u Carevini uvedena sloboda obrta tzv. Austrijskim obrtnim redom, koji je stupio na snagu carskom odlukom (patentom) 1. svibnja 1860. godine. Dok je u prvoj polovici 19. stolje}a pravo bavljenja gotovo svim obrtima ovisilo o dobivanju koncesije, od sada je samo za manjinu obrta bila potrebna slu`bena koncesija. Svi su drugi obrti bili slobodni, svatko se njima mogao baviti, zahtijevala se samo predaja odgovaraju}e izjave i otkup obrtnice.24 Me|utim, kako u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji taj zakon nikada nije ni progla{en ni proveden nije se stanje u obrtu pobolj{alo ni do po~etka 70-ih godina 19. stolje}a jer su ovdje cehovi i dalje dominirali i ograni~avali broj majstora, pove}avali takse i ote`avali primanje kalfi. I tek nekoliko godina nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe, sa zajedni~kog sabora u Budimpe{ti 27. velja~e 1872. godine podnijelo je Ugarsko ministarstvo za poljodjelstvo, obrt i trgovinu na odobrenje vladaru Franji Josipu I. Obrtni zakon koji je 16. o`ujka te godine stupio na snagu. Njime su i kod nas ukinuti cehovi i «… svaka punoljetna osoba mogla je samostalno tjerati obrt i trgovinu».25

Od tesara do vodeni~ara No, na slo`eno stanje u obrtni{tvu nisu utjecali samo cehovi nego i sve ja~i razvoj industrije. To je, konkretno, u Osijeku sve izrazitije o~itovalo odumiranjem nekih vrsta obrta (npr. krznara, ~ur~ija, }ohara i drugih), a neki su obrtnici imali i sve manje posla (npr. sedlari, remenari, pu{kari, kolari, tesari i drugi). Novonastale prilike odrazile su se u drugoj polovici 19. stolje}a u promjeni strukture obrtni~kog poduzetni{tva u Osijeku (kao i diljem Slavonije i Hrvatske). U to vrijeme sve ve}e zna~enje dobiva prera|iva~ka privreda, i to ona dovoljno blizu izvorima vodene energije i sirovina, i to posebice sirovina iz primarne poljoprivredne proizvodnje – proizvodnje `ita.26 Stupanjem na snagu Obrtnoga zakona iz 1872. godine ukida se cehovska organizacija i primjenjuje sloboda «tjeranja» obrta, a to je omogu}ilo da se u doma}i obrt privedu glavnice izvan strukovno odgojnog stale`a, te da jedna osoba slobodno biraju}i vrstu, opseg i mjesto obrta - mo`e u isto vrijeme i na vi{e mjesta voditi obrt.27 22

23

24 25

26

27

Npr. 1852. godine u Osijeku je 487 obrtnika, a 1857. godine 915 obrtnika – te je godine Osijek imao 14.344 stanovnika, a Zagreb 16.657.)

Z. @IVAKOVI]-KER@E, S tradicionalnih na nove puteve Trgovina obrt, industrija i bankarske ustanove grada Osijeka na prijelazu stolje}a od 1868. - 1918. godine, Osijek 1999., 43.

Josef KULISCHER, Op}a ekonomska povijest srednjega i novoga vijeka, Druga knjiga, Zagreb 1957., 419.

Miroslava DESPOT, Industrija Gra|anske Hrvatske za banovanja Ivana Ma`urani}a 1873.-1880., Zagreb 1975., 97.; N. KOSANOVI], “Osje~ki cehovi i cehovski…», n. dj., 273.

Marko LANDEKA, “Razvoj obrta u Osijeku od ukidanja cehova 1872. do 1941. godine”, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje 1, Osijek 1991., 229.-232.

Z. @IVAKOVI]-KER@E, S tradicionalnih na nove puteve…, n. dj., 44.

15

VDG JAHRBUCH 2002

Najvjerojatnije iz tih razloga Carolus Engelhardt 70-ih godina 19. stolje}a kupuje nekoliko vodenica na Dravi, postaje vodeni~ar i ulazi u vodeni~arske poslove koji }e drugu generaciju (Carolus, 3. 12. 1855. – 8. 05. 1931.) i tre}u generaciju Engelhardtovih (Carolus, 5. 05. 1890. – 14. 06. 1944.) uvesti u mlinsku industriju grada Osijeka.28 U to je doba prehrambena djelatnost - prerada poljoprivrednih i sto~arskih proizvoda po opsegu dolazila odmah iza drvne.

Engelhardtova vodenica

Engelhardtovi - od vodenica do mlina na valjke Mlinovi na Dravi (vodenice) mljeli su u bra{no p{enicu, ra`, je~am, proso i heljdu.

U razdoblju dok se proizvodilo i tro{ilo samo jedinstveno bra{no, vodenice su mljele na jedan kota~, ali od 17. stolje}a - s pojavom bijeloga bra{na od ~iste p{enice mlinari su na rijekama pokrenuli (preuredili) vodenice za “pajtlanje” na dva, ili vi{e kota~a. Godine 1814. popisano je 39 dravskih vodenica kod Retfale, op}ine uzvodno od Osijeka, uz obalu kod osje~kog Gornjeg grada i Donjeg gradu, na sjevernoj strani Drave kod Podravlja preko puta Donjeg grada, te na tada{njem zavoju Drave kod Nemetina.29 ^esto se doga|alo u ljetno doba da mlinovi na potocima u Slavoniji nisu mogli raditi zbog dugotrajne su{e i premalo vode. Tada bi slavonski seljaci svoje `ito dovozili na meljavu u vodenice na Dravi, gdje je i u ljetno doba bilo dosta vode za rad vodenica (zabilje`eno je da su npr., iz cijele \akov{tine seljaci `ito dovozili u Osijek, gdje su brojne vodenice na Dravi danono}no mljele.) Vodeni~ari i mlinari uzimali su od meljiva (koli~ine mljevenog `ita) u{ur (koliko im je odgovaralo), a povremeno je izdavan i propisan «Mlinarski red» kojeg su se mlinari prilikom mljevenja morali pridr`avati.30 Zbog pojave posebnog mlinarskog obrta osnovali su mlinari u Osijeku po~etkom 19. stolje}a, poput drugih obrtnika, svoj ceh (1821. godine). U cehu mlinara razlikovali su se mlinari tzv. “vodeni~ari”, koji su imali svoje mlinove (vodenice) na potocima i rijekama.31 Razvoj vodeni~arskog obrta potaknut }e i razvoj drugih obrta.

Bogatstvo drvene gra|e, dobivane iz {uma podno Krndije, ponajvi{e je, naime, pogodovalo seoskim majstorima iz sela donjomiholja~kog, valpova~kog i na{i~kog 28

29 30 31

Engelhardtovi }e u narednim desetlje}ima ulagati kapital i u zemlju (postav{i vlasnici nekoliko donjogradskih pustara, vinograda i vo}njaka.)

Kamilo FIRINGER, «Po~eci manufakture i industrije u Osijeku», Osje~ki zbornik, br. VI., Osijek 1958., 145., 146.

K. FIRINGER, «Po~eci manufakture i…», n. dj., 146.

“U znaku mehanizacije Dravske vodenice polako nestaju ...», Hrvatski list, Osijek 15. 03. 1940, 14.; Marija [ERCER, «Stari zagreba~ki obrti», Katalog istoimene izlo`be, Zagreb 1991., 44.

16

VDG JAHRBUCH 2002

kraja. Oni }e po narud`bi graditi vodenice za osje~ke vodeni~are; gotove vodenice otpremali su Dravom do Osijeka i postavljali ih na tzv. vodeni~arska mjesta.32 Sedamdesetih godina 19. stolje}a ~inilo se da }e nova sloboda obrta uroditi najboljim plodovima za sve slojeve pu~anstva, ali je nastupila nesmiljena, te{ka i neprestana borba za opstanak malih obrtnika. Ona nije bila karakteristi~na samo za Osijek, te Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju nego i za cijelu Austro-Ugarsku monarhiju i za ostale zemlje Europe, posebice Njema~ku. Zakon je, dodu{e, rije{io neke organizacijske probleme i djelomice probleme osposobljavanja kadrova, ali sam zakon obrtnicima nije jam~io socijalnu sigurnost.

U to doba Carolus Engelhardt posjeduje tri vodenice u Donjem gradu (u kojem su krajem 19. stolje}a i jo{ na po~etku 20. stolje}a vodenice jedno od glavnih obilje`ja).

To su bile male drvene ku}ice s golemim kota~ima, koje je rije~na struja neprestano okretala u pravcu svoga toka. No, promjenjivost rije~nog toka {tetio je radu vodenica pa su brojni osje~ki vodeni~ari, me|u kojima je 70-ih i 80-ih godina 19. stolje}a i Carolus Engelhardt, vodili bitku za vlastitu egzistenciju i opstojnost toga obrta na Dravi.

Naime, zbog nepovoljnih uvjeta rada, koji su proizlazili promjenjivosti dravskoga toka, mnogi su vodeni~ari samovoljno mijenjali vodeni~arska mjesta na rijeci Dravi, a to se kosilo s odobrenjem Ugarskog dr`avnog rije~kog mjerni{tva u Osijeku i Gradskog poglavarstva koji su vodeni~arima dodjeljivali mjesta na rijeci za koja su vodeni~ari gradu morali pla}ati tzv. vodarinu, bitni izvor gradskog prihoda. Kako se pri dodjeli tih mjesta nije brinulo o tome ima li na tom mjestu dovoljno vode za rad vodenice osje~ki su vodeni~ari samovoljno premje{tali vodenice na povoljnija mjesta.

Tako su neprestano bili u sukobu s gradskim vlastima jer su vodenice na Dravi morale biti na strogo utvr|enom mjestu, a posebice zato jer je Drava bila i plovni put pa kada se vodeni~ari ne bi pridr`avali dodijeljenoga mjesta, vodenice bi mogle smetati plovidbi. Tako je pojava prvih parobroda nanosila nevolje osje~kim vodeni~arima.33 U potonjem razdoblju sve je manje grad prihva}ao zamolbe vodeni~ara za dodjelu povoljnijih mjesta za meljavu, a sve se vi{e pozornosti usmjeravalo na promet parobrodima Dravom pa je stagnacija sitne mlinske, vodeni~arske, radinosti nastupila krajem 19. stolje}a i po~etkom 20. stolje}a; no ne samo zbog razvoja parobrodarenja na rijeci Dravi nego i zbog pojave i djelatnosti paromlinova.

Vodeni~ari su se pod pritiskom te nagle industrijalizacije ili proletarizirali ili jedva odr`avali dalje vode}i svoje vodenice s jednim, dvojicom ili trojicom pomo}nika.

Me|utim, bilo je i izuzetaka, tj. imu}nijih vlasnika vodenica koji su svoj novac i {tedne uloge preusmjerili na modernizaciju mlinarske proizvodnje i izgradili i vrlo uspje{no vodili motorne mlinove i/ili paromlinove. Me|u ovim potonjim bio je Carolus Engelhardt.

32

33

Fran MILOBAR, Izabrana poglavlja iz narodnog gospodarstva (politi~ke ekonomije), II. svezak, Zagreb 1903., 86.-90.; K. FIRINGER, «Po~eci manufakture i…», n. dj., 146.

DAO, fond Gradskog poglavarstva u Osijeku (dalje GPO), 1874., kutija 1108., spis 4348.; kutija 1109., spis 4504., 4680., 4720.; Z. @IVAKOVI]-KER@E, S tradicionalnih na nove puteve…, n. dj., 165.-167.

17

VDG JAHRBUCH 2002

Kako su mlinari (vodeni~ari) nastojali da i njihovi sinovi izu~e mlinarski obrt, da ih mogu naslijediti, pojedine su obitelji dr`ale isti mlin u svom vlasni{tvu vi{e desetlje}a.

Tako je 80-ih godine 19. stolje}a vodenice i mlinarsku djelatnost Carolusa Engelhardta preuzeo sin Carolus Dragutin (3. 12. 1855. – 8. 05. 1931.) izu~eni vodeni~ar. On se 24. sije~nja 1883. o`enio u donjogradskoj @upnoj crkvi Preslavnog Imena Marijina u 27 godini s 19-godi{njom Katarinom Spreitzer, k}eri pokojnog Fridricha Spreitzera i Anne Pfeiffer, iz Donjega grada.) Vjen~ani kumovi mladencima bili su Ferdinand Stanetti, donjogradski vodeni~ar, i Sebastian Stibi, donjogradski tesar.)34 U braku Karla (Dragutina) i Katarine ro|eno je troje djece, i to: Paulina (21. 06. 1884. -)35 Katarina (22. 11. 1886. - )36 Karlo (5. 05. 1890.37 – 14. 06. 1944.)

Karlo (Dragutin) Englhardt, vodeni~ar i vlasnik nekoliko vodenica, po hrvatskom je povjesni~aru Rudolfu Horvatu u osje~kom Donjem gradu otvorio godine 1880. drugi motorni mlina na valjke.38 No, arhivsko gradivo sa~uvano u Dr`avnom arhivu u Osijeku (Registar inokosnih tvrtki) ne potvr|uje taj Horvatov navod, a kao nadnevak registracije “Motornog mlina na valjke“ Karla (Dragutina) Englhardta bilje`i 4. sije~nja 1922. godine po{to je sudbenom odlukom potvr|ena zamolba Karla (Dragutina) Englhardta (poslana na rje{avanje 30. travnja 1921. godine.)39 Mlin se nalazio u [irokoj ulici broj 7 (u potonjem razdoblju Ulica Vojvode Mi{i}a, a dana{nja Ulica Matije Gupca). Motorni mlin na valjke preuzet }e 1931. godine samostalno njegov sin Karlo (Dragutin) (5. 05. 1890. – 14. 06. 1944.)40 On se nakon {kolovanja u rodnom gradu usavr{io u mlinarskoj struci i odmah po otvorenju motornog mlin na valjke otac Karlo (Dragutin) Engelhardt uklju~io ga je u rad.41 Karlo (Dragutin) Engelhardt, sin, o`enio se 1924. godine s gornjogra|ankom Zlatom Erben, k}eri Karla Erbena, veletrgovca vatrogasnom opremom i potrep{tinama i jednog od utemeljitelja Dobrovoljnog vatrogasnog dru{tva u Gornjem gradu.

U braku Karla (Dragutina) i Zlate ro|eno je troje djece: Katarina (24. 11. 1925.)

Nikola (4. 12. 1927. - 1985.)

Karlo (12. 10. 1929.)42 Engelhardtov mlin izgorio je 1927. godine, ali je ubrzo na istom mjestu podignut novi, jo{ moderniji. Taj motorni mlin na valjke upo{ljavao je oko 80 radnika. O zna~enju tog osje~kog mlina u privrednom `ivotu grada govori zapis objavljen 34 35 36 37 38 39 40 41 42

DAO, Zbirka mati~nih knjiga Matice vjen~anih Donji grad (dalje MVDg), bez broja (1874.-1900.), 70.

Isto, MRDg, bez broja (1874.-1890.), 214.

Isto, 266.

Isto, 338.

Rudolf HORVAT, Povijest trgovine obrta i industrije u Hrvatskoj, Zagreb 1994., 279.

DAO, A. II. Registar za inokone tvrtke, 230.

R. HORVAT, Povijest trgovine obrta..., n. dj., 275.-277.

Prema kazivanju g-|e Katarine Baraba{, r. Engelhardt, ro|ene u osijeku 24. studenog 1925., Osijek, Crkvena 10a Isto.

18

VDG JAHRBUCH 2002

povodom smrti oca Karla Dragutina koji je u osje~koj bolnici preminuo 8. svibnja 1931. godine u gradskoj rubrici osje~kog dnevnika Hrvatskog lista od 9. svibnja te godine: «Pokojnik je u krugovima mlinskih industrijalaca u`ivao ugled vrlo radina ~ovjeka koji je iz skromnih po~etaka uspio stvoriti veliko i ugledno poduze}e. Godine 1879. osnovao je svoju prvu vodenicu na Dravi koju je modernizirao ve} 1880. kao drugo motorni mlin na valjke. Mlin se nalazio u Donjem gradu, a 1905. je jo{ vi{e bio pro{iren. Posebice je bila zanimljiva zgoda vezana uz smrt Dragutina Engelhardta koja je djelovala kao “metafizi~ki misterij”. Naime, odmah nakon pokojnikove smrti telefonirao je u mlin njegov sin Karlo (Dragutin) da se u znak `alosti obustavi pogon motora u mlinu. Na telefonu je bila jedna gospo|ica koja je odgovorila da su u trenu primanja ove vijesti strojevi stali u tren.»43 Nakon njegove smrti Motorni mlin na valjke uspje{no je, do kobnog 14. lipnja 1944. godine, vodio Karlo (Dragutin) Engelhardt, sin.

Pogled na Engelhardtov Motorni mlin na valjke («Iz Donjega grada», Hrvatski list, Osijek 16. 02. 1943., 14.)

Tako se nakon kojih sedam desetlje}a kako je prvi Carolus Engelhardt kupio nekoliko vodenica na Dravi, u vrtlogu Drugoga svjetskoga rata, uz smrt vlasnika ovoga mlina i njegove supruge zavr{ilo sudjelovanje ove obitelji u gospodarskom `ivotu Osijeka.

43

“Gradske vijesti”, Hrvatski list, Osijek 9. 05. 1931., 7.

19

VDG JAHRBUCH 2002

RODOSLOVLJE OBITELJI ENGELHARDT Carolus Engelhardt

Anna Engelhardt, ro|ena Horvath

vjen~ani u @upi Donji grad 18. lipnja 1843. djeca: Joannes (14. 04. 1844. - 14. 04. 1844.)

Joannes (24. 06. 1845. - ) Agnes (7. 08. 1846. - ) Adamus (25. 09. 1848. - 28. 09. 1848.)

Franjo (2. 12. 1850. - ) Antonia (12. 06. 1851. Anna (2. 01. 1854. - ) Carolus (3. 12. 1855. – 8. 05. 1931.)

Maria (7. 07. 1857. - ) Antonius (6. 03. 1859. - ) Josepus (18. 03. 1860. - ) Paulina (29. 05. 1866. - ) Katarina Engelhardt, ro|ena Spreitzer (5. 05. 1864. - 30. 08. 1948.)

Carolus Engelhardt (3. 12. 1855. - 8. 05. 1931.)

vjen~ani u @upi Donji grad 24. sije~nja 1883. djeca: Paulina (21. 06. 1884. -)44 Katarina (22. 11. 1886. - )45 Karlo (5. 05. 1890.46 – 14. 06. 1944.)

Zlata Engelhardt, ro|ena Erben (1905.? - 14. 06. 1944.)

Carolus Engelhardt (5. 05. 1890. - 14. 06. 1944.)

vjen~ani 1924. djeca: Katarina (24. 11. 1925.)

Nikola (4. 12. 1927. - 1985.)

Karlo (12. 10. 1929.)

44 45 46

Isto, MRDg, bez broja (1874.-1890.), 214.

Isto, 266.

Isto, 338.

20

VDG JAHRBUCH 2002

Die Familie Engelhardt im wirtschaftsleben der Stadt Osijek (Beiträge zu den Untersuchungen über die Mühlindustrie der Stadt Osijek) Das Werk bindet sich an die schon früher veröffentlichten Werke, die den Einfluss der Familien mit deutscher und österreichischer Herkunft auf das Wirtschaftsleben der Stadt Osijek an der Wende des 19. in das 20. Jahrhundert bearbeiteten. In diesem Werk stellt man in einer Zusammenfassung die Rolle und Bedeutung der Familie Engelhardt, die in sieben Jahrzehnten viele Spuren auf das Wirtschaftsleben in Osijek, vor allem im Mühlhandwerk und in der Mühlindustrie, hinterlies, dar.

21

VDG JAHRBUCH 2002

Zdenka BA@DAR

Uloga grofa Karla Eltza u podizanju gospodarskih prilika na podru~ju Vukovara 1848.-1900.

(Prilog prou~avanju gospodarske povijesti na podru~ju @upanije Sreimeske) 1.

Slavonija i hrvatsko Podunavlje1 jo{ su u XVIII stolje}u zbog svojih gospodarskih mogu}nosti predstavljali va`no privredno podru~je za cijelu Monarhiju. Brojne promjene koje su uslijedile u politi~kom `ivotu Habsbur{ke Monarhije polovinom XIX stolje}a dovele su i do prodora novih inicijativa u poljoprivredi, trgovini, obrtu, prometu i industriji. Na slavonskom gospodarskom prostoru nalazimo ~itav niz specifi~nosti koje je u velikoj mjeri do nagodbe usmjeravala austrijska dr`avna uprava. Nakon sklapanja Austro-Ugarske nagodbe 1867. i Hrvatsko-Ugarske nagodbe 1868. nadle`nost u tzv. zajedni~kim poslovima pripala je ma|arskom saboru, a Nagodbom su bile uklju~ene u ugarsku upravu i sve oblasti privrednog `ivota: industrija, obrt, kreditne ustanove, vanjska politika, promet i `eljeznice tj. financijski i gospodarski poslovi stavljeni su u nadle`nost ma|arskih ministarstava.

Za razliku od Austrijske, Ugarska prometna politika nagodbenog razdoblja zasnivala se na radijalnom, zvjezdolikom sustavu pruga, koje su imale ishodi{te u Budimpe{ti i s njom povezivale susjedne zemlje.2 Na podru~ju isto~ne Slavonije uz Osijek, kao gospodarski centar isti~e se trgovi{te Vukovar po svom polo`aju, prirodnim bogatstvima i trgovini. Prirodna bogatstva “Podunavlja”, a uz njih trgovina i obrt predstavljali su veliko privredno bogatstvo koje je Austrija htjela razviti tako da bi povezala Podunavlje s Jadranskim morem. Tijekom XVIII stolje}a trgovina je iz Banata i{la starim prirodnim putovima od Podunavlja prema Rijeci. Za proizvode iz Podunavlja bile su otvorene u tom razdoblju sve talijanske, {panjolske i francuske luke.3 U razdoblju neposredno prije ukidanja feudalnih odnosa podru~je hrvatskog Podunavlja predstavljalo je va`no prometno podru~je za cijelu Habsbur{ku Monarhiju.

Gra|anstvo Vukovara je sve do 1848. ostalo u svojim cehovskim i trgova~kim granicama, tj., zbog ograni~enog lokalnog tr`i{ta, skromnog kapitala i lo{e carinske 1 2 3

Pod navedenim suvremenim pojmom obra|ujem isto~nu Hrvatsku (isto~nu Slavoniju i Srijem) u navedenom razdoblju.

I.Beuc, Povijest institucija dr`avne vlasti kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dlamacije, Zagreb, 1985., str.276-278.

Denkschrift über die Notwendigkeit und die Bedeutung einer Eisenbahn von Semlin nach Fiume mit Abzweigungen nach Zeng, Essek und Brod (Mit einer Eisenbahnkarte und mehreren Situationsskizzen), Wien, Aus der kaiserlich - königlichen Hof- und Staatsdruckerei, 1864., str.11.

23

VDG JAHRBUCH 2002

politike, imu}niji gra|ani nisu osnivali manufakture nego su sredstva ulagali u zemlju ili ku}e. U Slavoniji i Vukovaru, proces industrijalizacije nije bio nastavak djelovanja obrtni~kih ili manufakturnih pogona zbog velikog utjecaja uvozne robe, a gradovi su se razvijali kao trgovinsko-prometna ili upravna sredi{ta.

U ovakvim okolnostima do~ekao je Vukovar revolucionarna zbivanja 1848. koja su dovela do ~itavog niza promjena u gospodarskom i politi~kom `ivotu trgovi{ta.

Nakon smrti Huga Filipa Karla Eltza (1817.-1848.), koji je stradao u revolucionarnim zbivanjima 1848. naslijedio je vukovarski posjed njegov brat Karlo Eltz, koji je upravljao vukovarskim posjedom punih pedeset godina sve do svoje smrti 1900. godine. 4

2.

Vukovarski posjed, bio je dobro be~ke krune sve do 1728. godine kada je car Karlo darovao grofu Joh. Ferinandu Küffsteinu kao zamjenu za posjed u Ma|arskoj.

Godine 1731. car Karlo je potvrdio ~itav vukovarski posjed zajedno sa Tovarnikom i Sotinom grofu Küffsteinu i time je formiran veliki feudalni posjed u isto~noj Slavoniji i Srijemu na po~etku XVIII stolje}a pod nazivom Vukovarsko vlastelinstvo.5 Godine 1736. grof Küffstein prodao je cijelo vukovarsko vlastelinstvo izbornom knezu nadbiskupu Mainza grofu Karlu Filipu von Eltz za 175. 000 rajnskih guldena.

Grof Eltz je zadu`io cara Karla u ratu protiv Francuske, tako se be~ka kruna obvezala na isplatu godi{njeg iznosa od 5000 guldena sve dok se ne na|e slobodno vlastelinstvo. Od godine 1736. grofovi Eltz bili su vlasnici vukovarskog vlastelinstva (Osim pojedinih mjesta na jugu posjeda koja su potpala pod Vojnu Krajinu, te kasnije kupljenog posjeda Gabo{ i Ada) sve do kraja feudalnog razdoblja, te nakon prijelaza u kapitalisti~kom razdoblju u veleposjed sa novo utemeljenim ekonomijama sve do 1945. godine. 6 Eltz (von Eltz), njema~ka plemi}ka obitelj, javlja se ve} u XII stolje}u, a nazvana je prema dvorcu Eltz na donjem toku istoimene rijeke. Nalazimo vrijedan podatak u Prvoj hrvatskoj enciklopediji tiskanoj u Osijeku 1890. u kojoj se nalazi navod: “Eltz, velika{ka, grofovska doma}a znamenita obitelj, nu njema~kog porijekla, koja ima svoja posjedovanja u Srijemskoj `upaniji, ogromno vlastelinstvo Vukovarsko, a osim toga posjeduje u njema~koj vite`ku gospo{tiju i grad Eltz na rije~ici Eltz, u kotaru Mayen, okru`ju Koblenz u Pruskoj, zatim majoratsku gospo{tiju Elteville, u okru`ju Wiesbaden u Porenskoj”.7 Iz gore navedenog vidi se odnos stanovni{tava prema pozitivnim tekovinama koje je obitelj Eltz unijela na hrvatsko podru~je pa je kao 4

5 6

7

Godine 1848. nakon umorstva Huga Filipa Karla (1817-1848) kojeg su umorili iz pobunjenici pred njegovim dvorcem 26.listopada 18148. Vidi o tome Prva hrvatska enciklopedija, Osijek, 1890.,Tom II., Pretisak,Osijek, 1996., str.384.-385.; Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1998., sv.4, str.35.; S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str.149.

S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str.147.

S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str.147. i prema HAO, Vukovarsko vlastelinstvo, kut. br.2 i 3 Prva hrvatska enciklopedija, Osijek, 1890., Knjiga II, Pretisak – Osijek 1996., str.384-385.

24

VDG JAHRBUCH 2002

takva nazvana “velika{ka, grofovska doma}a znamenita obitelj, nu njema~kog porijekla”.8 Prema rodoslovlju grofova Eltz, vlasnika vukovarskog vlastelinstva, na sedmom mjestu nalazi se Karlo Emerik Ivan Nepomuk (Carl, Dragutin) Eltz, posjednik (Aschaffenburg, 29. sije}anj 1823. – Vukovar 26. svibanj 1900.) Najmla|i sin Johana Filipa Jakoba i Marije Ane barunice Wamboldt od Umstatta. U njegovoj biografiji razlikujemo nekoliko zasebnih razdoblja.

U ranim godinama `ivota bio je upu}en na vojno obrazovanje kako u izvoru stoji “bija{e opredieljen za vojni~ki stali{”, te je ve} u rujnu 1837. godine primljen u vojnu in`enjerijsku akademiju u Be~u, slu`io je od godine 1839. u kirasirskoj pukovniji grofa Ignatza Hardegga, te je godine 1840. dobio ~in poru~nika. U vojnoj je slu`bi napredovao, osobito u vrijeme revolucije 1848-49. Sudjelovao je u borbama u Schleswig-Holsteinu kao pobo~nik generala L.von der Tanna, gdje je 21. travnja 1848. kod Altenhofa ranjen. Nakon oporavka do kraja rata bio je u svojstvu ordonanz-~asnika, a od 8. rujna 1848. nakon primirja uzeo je svoj otpust kao konjani~ki satnik, a patentom od 16. rujna 1848. stupio je kao second – poru~nik u kr.prusku Ziethensku husarsku pukovniju. U tom svojstvu sudjelovao je grof Karlo Eltz u vojni u Badenu do godine 1852. kada je napustio vojnu slu`bu.9 Nakon vojne slu`be tj. jo{ godine 1844. naslijedio je obiteljske posjede na Rajni u Njema~koj, a 1848. nakon smrti brata Huga Filipa Karla i vukovarsko vlastelinstvo. O veli~ini i vrijednosti posjeda koje je Karlo Eltz naslijedio govori nam podatak da je “slovio kao jedan od ja~ih feudalaca u Europi”. Nakon {to je preuzeo upravu nad vukovarskim vlastelinstvom o`enio se je 15. listopada 1853. u Wiesentheidu za udovu svoga brata Huga, groficu Ludvinu Peja~evi}.10 Vukovsko vlastelinstvo do{lo je u posjed Karla Eltza 1848. pod vrlo te{kim okolnostima, neposredno nakon unutarnjih nemira u Monarhiji. Nakon 1848. vlastelinstvo se bitno smanjilo tj. od 87 000 jutara seljacima je pripalo ukupno 55 000 jutara, a ostatak od 32 000 jutra pripalo je vlastelinstvu ( od toga se 10 000 jutara odnosilo na oranice i {ume, a ostalo su ~inile poku}nice, livade, pa{njaci, vinogradi i dr.) Najve}i kompleks od 5 000 jutara zemlje nalazio se je na Pala~i. Pove}ao je posjed 1891. kada je kupio posjede Gabo{ i Adu tj. posjed je obuhva}ao ukupno 33 000 jutra ( 13 728 jutara odnosilo se na poljoprivredni kompleks, a 12 000 jutara na {ume)11 U vrijeme uprave Karla Eltza do{lo je do velikih ekonomskih promjena tj. vlastelinstvo je pre{lo iz feudalnog u kapitalisti~ki veleposjed. Ovakve promjene zahtijevale su brojne napredne mjere u gospodarenju, koje je Karlo Eltz postupno i 8

9

10

11

Vidi o tome Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1998., sv.4, str.34-35.; I.Karaman, Vjekovni hrvatski grad na Dunavu,Zagreb, 1994., str.164.; S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str.147-150.

Vidi Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1998., sv.4, str.36-37.; “Sriemske novine” Vukovar, Te~aj XIII, br.43 od 27. svibnja 1900., str.2. (Nekrolog); S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str.151.

“Sriemske novine” Vukovar, Te~aj XIII, br.43 od 27. svibnja 1900., str.2. (Nekrolog) i O.Placido Belavi},Crtice iz pro{losti Vukovara, Vukovar 1927. (Pretisak), str. 18.

I.Karaman,Vukovar, vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Zagreb, 1994., str.185.

25

VDG JAHRBUCH 2002

planski tijekom dugog razdoblja provodio i od vrlo zapu{tenog posjeda stvorio je veleposjed, koji je vremenom postao uzor za brojne posjednike i okolno stanovni{tvo.

Uveo je racionalno gospodarstvo na vukovarski posjed i ~itav niz mjera me|u kojima je odustajanje od dvopoljnjog i tropoljnog na~ina obrade zemlje i uz pomo} agro-tehni~kih mjera prijelaz na intenzivno obra|ivanje zemlje; nabavio je ~itav niz naprednih strojeva, umjetnih gnojiva, sjemenja i sl.. Nalazimo u izvoru opis u kojem stoji : “Postepeno preuzeo je kao uman gospodar svekolika zemlji{ta u vlastitu re`iju; u~inio je silne investicije podignu}em mnogobrojinh majura te nabavom skupocienog `ivog i mrtvog fundus instructusa; zapo~eo je gojiti sto~arstvo sa najplemenitijimi pasminama; podigao je konjarstvo u kod nas neobi~noj mjeri; uveo je racionalno {umsko gospodarstvo i podigao je lovstvo na moredni niveau, tako, da se vlastelinstvo vukovarsko danas punim pravom mo`e smatrati uzornim gospodarstvom”.12 Promjene u sto~arstvu bile su brojne. U Slavoniji i Srijemu je tijekom XVIII i XIX stolje}a osnovano vi{e od 50 ergela konja. Po~eo je uzgajati najplemenitije pasmine, a konjogojstvo je podigao na europsku visinu. Godine 1868. osnovana je ergela nonijusa (vrsta ~vrstog konja za te{ke poljoprivredne i druge radove). Vremenom se uzgoj nonijusa toliko razvio da je ergela bila zadu`ena za uzgoj u cijeloj zemlji. U navedenom razdoblju sa vukovarskog veleposjeda izvozili su konje. Izuzev ergele nonijusa godine 1871. osnovana je ergela lipicanaca ( izdr`ljivi i brzi konji za jahanje ili vu~u ko~ija). Uz brojne uspjehe sa razvojem konjogojstva, podigao je i lov na moderan na~in. 13 Unutar arhivskog fonda vukovarskog vlastelinstva ~uvaju se Mati~ne knjige pastuha i kobila, registri porijekla konja (npr. ergela Lipova~a za razdoblje 1863.-1934. u kojima se nalaze podaci o konjima, rasama, rasplodu, prodaji i sl.)14 Zna~ajan doprinos dalo je vlastelinstvo Vukovara tijekom druge polovine XIX stolje}a u unapre|enju svinjogojstva tj. uzgojem mesnatih pasmina, koje su daleko uspje{nije izvozili i plasirali na stranim tr`i{tima. Postupno selja{tvo preuzima uzgoj naprednijih pasmina, a izgradnjom `eljeznica i transport postaje lak{i.

U razvijenije privredne grane na podru~ju vukovarskog posjeda spadalo je i vinogradarstvo. Kao va`noj gospodarskoj grani posebnu pa`nju posvetili su uzgoju doma}ih vrsta i vukovarska i ilo~ka vina izlagana su na doma}im i europskim sajmovima ve} od pari{ke izlo`be 1855. godine. Zna~ajno je napomenuti da je sve na{e krajeve do 1880. zahvatila filoksera i uni{tila vinograde, a njihova obnova provodila se narednih 2-3 desetlje}a.

Ve} u vrijeme turske uprave zabilje`eni su podaci o prihodima koje su dobivali od ko{nica. Karlo Eltz je na vukovarskom podru~ju zatekao 2 500 ko{nica p~ela, a godine 1891. osnovano je i p~elarsko dru{tvo u Vukovaru, a uz p~elarstvo bilo je zastupljeno i svilarstvo u neznatnoj mjeri.15 12 13 14 15

“Sriemske novine”, Vukovar, Te~aj XIII, br.43 od 27.svibnja 1900., str.1. (Nekrolog) I.Karaman,Vukovar vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Zagreb, 1994., str.186.

S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str.157.

I.Karaman,Vukovar vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Zagreb, 1994., str. 186 -187.

26

VDG JAHRBUCH 2002

Unapre|enjem svih privrednih grana na vukovarskom posjedu grof Karlo Eltz javljao se kao izlaga~ svojih proizvoda na brojnim doma}im i inozemnim sajmovima i izlo`bama npr. u Osijeku i Zagrebu. Godine 1864. u Zagrebu bio je jedanaesti izlaga~ po koli~ini proizvoda, izlagao je u Budimpe{ti, u Be~u je dobio vi{e nagrada za vino 1866., u Parizu je 1855. dobio nagrade za vino, a sudjelovao je kao prvi dioni~ar Prve osje~ke dioni~ke {tedionice 1861. godine. Godine 1891. poklonio je Vukovaru zemlji{te na kojem je 1894. sagra|ena gimnazija.16 Posebno zalaganje za izgradnju `eljeznice na prostoru Vukovara i pobolj{anje prometnih prilika u velikoj mjeri obilje`ilo je razdoblje upravljanja vukovarskim posjedom. Iako grof Karlo Eltz nije sudjelovao aktivno na politi~kom podru~ju, u velikoj mjeri se zalo`io da `eljezni~ki priklju~ak dobije Vukovar i to brojnim podnescima upu}enim Zemaljskoj vladi u kojima svjedo~i o potrebi pro{irenja `eljezni~ke mre`e na podunavski prostor i sam u vi{e navrata daje zajedno sa jo{ nekim istaknutim vukovarskim gra|anima prijedlog i nudi zemlji{ne parcele u cilju izgradnje prometnice. U vrijeme njegove uprave vukovarskim veleposjedom izgra|en je i `eljezni~ki kolodvor Vukovar-Borovo 1879. kada je krak putni~ke `eljeznice od Vinkovaca proveden od Borova do Vukovara-kolodvor Priljevo, tj. do dunavske obale, a do samoga grada `eljeznica je produ`ena 1891. godine.17 Izuzev unapre|enja u gospodarstvu i prometu grof Karlo Eltz je kako nalazimo u izvorima pomagao kulturu, umjetnost i katoli~ku crkvu. Nalazimo podatak O.Placida Belavi}a u kojem stoji da je:”Za pro{irenje i ukras vukovarske franjeva~ke crkve darovao je 5000 for., te je u velike volio i po{tovao svoje franjevce”.18 Tijekom svoje dugogodi{nje uprave nad vukovarskim veleposjedom grof Karlo Elzt bio je vi{e puta odlikovan i to: za svoje brojne zasluge bio je vi{e puta odlikovan od Zemaljske vlade u Zagrebu.19 Odlikovan je i nagra|en vi{e puta dvorskim po~astima (npr. pruski kraljevski tajni savjetnik 1880., tajni savjetnik Franje Jospa I. 1886.) 20 Od 1857. obna{ao je dostojanstvo ces. i kr. komornika, a 22. travnja 1875. dobio je naslov dvorskog kapetana grada Homburga. Dne 27. travnja 1879. podieljen mu je kr.pruski krunski red II. razreda sa zviezdom, a 24. travnja 1880. podieljen mu je bavarski veliki comthur reda sv Gjurgja. Godine 1896. odlikovalo ga je Njegovo c. i kr. apostolsko Veli~anstvo redom `eljezne krune I. razreda. 21 Uvidom u vukovarski tisak s kraja 19. st. “Sriemski Hrvat” i “Sriemske novine”, a i izvorni materijal ukazuje da je aktivno djelovanje grofa Karla Eltza uklju~ivalo podru~je vukovarskog vlastelinstva, kasnije veleposjeda i da je njegovo djelovanje obilje`ila samostalnost. Prema podacima o radu javne uprave u Vukovaru, `upanije i drugih organa vlasti nalazimo malobrojne navode o djelovanju grofa Karla Elzta u politi~kom `ivotu trgovi{ta. Me|u zna~ajnijim nalazimo u Unutarnjem odjelu 16 17 18 19 20 21

Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1998., sv.4, str.36-37.

“Sriemske novine” Vukovar, od 12. rujna 1891., br. 37, Godina IV, O.Placido Belavi}, Crtice iz pro{losti Vukovara, Vukovar 1927. (Pretisak), str. 18.

S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str.150.

Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1998., sv.4, str.36-37.

“Sriemske novine” Vukovar, Te~aj XIII, br.43 od 27. svibnja 1900., str.2. (Nekrolog)

27

VDG JAHRBUCH 2002

Zemaljske vlade spise koji se odnose na izgradnju `eljezni~ke pruge. Arhivsko gradivo vukovarskog vlastelinstva danas je pohranjeno Dr`avnom arhivu u Osijeku i u njemu se nalaze brojni podaci i o gospodarenju vlastelinstvom, posebice iz navedenog razdoblja uprave Karla Eltza kada je u organizacijskom i privrednom smislu posjed dosegao vrhunac. Navedeno arhivsko gradivo predstavlja vrijedan izvorni materijal u prou~avanju gospodarske problematike vukovarskog vlastelinstva tijekom du`eg vremenskog razdoblja.22 Grof Karlo Eltz je uvo|enjem brojnih novina na vukovarski veleposjed i cjelokupnim djelovanjem na promicanje gospodarskih, kulturnih i inih vrijednosti djelovao i na okolne gospodare i da je kako stoji “te~ajem nekoliko decenija znatno uplivo na podignu}e narodnoga gospodarstva u ovim krajevima”.23 Stanovni{tvo Vukovara je iskazalo brojnim izrazima po{tovanja svoju naklonost prema grofu Karlu Eltzu. Nakon njegove smrti u Nekrologu od 27.svibnja 1900. stoji: “ Vukovar oplakuje u Dragutinu grofu Eltzu ne samo najodli~nijega svoga `italja, ve} i mu`a, koji je vazda te~ajem svoga `ivota podupirao sve {to je dobro i plemenito”, a “Sriemske novine prenose: “... da Vukovar tu`i i `ali za svojim prvim `iteljem i najve}im svojim dobro~initeljem”.24 Doba njegove uprave vukovarskim veleposjedom predstavlja razdoblje najintenzivnijeg razvoja i procvata trgovi{ta Vukovar koje se poslije vi{e u ovoj mjeri nije ponovilo sve do 1945. kada grofovi Eltz gube zemlji{ni posjed na podru~ju Vukovara.

Grofa Karla Eltza je 1900. nakon smrti naslijedio sin Jakob Petar August Ivan Nepomuk. 25

3.

Vukovarsko vlastelinstvo smje{teno je na podru~ju sa brojnim geografskim, demografskim i gospodarskim specifi~nostima, koje je grof Karlo Eltz u razdoblju od 1848.-1900. uspio objediniti i primjerenim postupcima u velikoj mjeri oplemeniti, {to ujedno predstavlja njegovu osobnu veliku zaslugu, da je svojim nesebi~nim ulaganjem i djelovanjem na unapre|enju hrvatskog gospodarskog prostora proveo reforme i postupno promijenio odnos kako pojedinca tako i ve}e grupe seoskog i gradskog stanovni{tva prema ekonomiji i vremenom postao kako u izvoru stoji “jedan od najuglednijih velika{a na{e domovine” i “prvi `itelj i najve}i dobro~initelj Vukovara” tijekom druge polovine XIX stolje}a.

22

23 24 25

Vidi o tome S.Sr{an, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28., str. 143- 175.

“Sriemske novine” Vukovar, Te~aj XIII, br.43 od 27. svibnja 1900., str.1. (Nekrolog) “Sriemske novine”, Vukovar, Te~aj XIII, br.44 od 30. svibnja 1900., str.1.

Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1998., sv.4, str.34-35.

28

VDG JAHRBUCH 2002

Literatura: • Belavi}, O.Placido, Crtice iz pro{losti Vukovara, Vukovar 1927. (Pretisak) • Beuc, Ivan, Povijest institucija dr`avne vlasti kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb, 1985.

• Denkschrift über die Notwendigkeit und die Bedeutung einer Eisenbahn von Semlin nach Fiume mit Abzweigungen nach Zeng, Essek und Brod (Mit einer Eisenbahnkarte und mehreren Situationsskizzen), Wien, Aus der kaiserlich-königlichen Hof- und Staatsdruckerei, 1864.

• Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1998., sv.4.

• Karaman, Igor, Vukovar, vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Zagreb, 1994.

• Prva hrvatska enciklopedija, Osijek, 1890.,Tom II., Pretisak,Osijek, 1996.

• Sr{an, Stjepan, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28.

• Sr{an, Stjepan, Arhivska gra|a vukovarskog vlastelinstva 1719.-1945., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1985., br.28.

• “Sriemske novine” Vukovar, br.43 od 27. svibnja 1900., (Nekrolog)

29

VDG JAHRBUCH 2002

Die rolle des Grafen Karl Eltz in der Erhebung von Wirtschaftlichen umständen auf dem Gebiet von Vukovar von 1848-1900 (Beilage der Erforschung der Wirtschaftsgeschichte auf dem Gebiet der Gespannschaft von Syrmium) Die Wirkung von Graf Karl Emerik Ivan Nepomuk (Carl, Dragutin) Eltz, (Aschaffenburg, den 29. Januar 1823 - Vukovar den 26. Mai 1900) auf dem Gebiet von Vukovar während der zweiten Hälfte des 19. Jahrhunderts wurde von zahlreichen wirtschaftlichen Änderungen gekennzeichnet, bzw. der Großgrundbesitz ging aus dem feudalen in den kapitalistische Großbesitz über. Graf Karlo Eltz beerbte nach dem Tode seines Bruders Hugo Filip Karl den Großgrundbesitz von Vukovar. Die angegebenen Änderungen forderten zahlreiche fortschrittliche Maßnahmen in der Verwaltung, die Karlo Eltz stufenweise und plangemäß während des langen Zeitraumes durchführte und aus einem vernachlässigten Besitztum ein Großgrundbesitz schuf, das mit der Zeit zum Vorbild für zahlreiche Besitzer und das benachbarte Bürgertum wurde. Er führte eine rationelle Verwirtschaftung auf den Vukovar Besitz als auch zahlreiche Maßnahmen, unter denen auch das Ablassen von einer zweifeldrigen und dreifeldrigen Bebauung des Erdbodens war, ein, und ging mit Hilfe von agrotechnischen Maßnahmen auf den Übergang einer intensiven Bebauung des Erdbodens über. Er begann die edelsten Rassen zu züchten und brachte die Pferdezucht auf ein europäisches Niveau. Im Jahre 1868 wurde das Gestüt Nonijusa gegründet. Mit der Zeit entwickelte sich die Zucht von Nonijus so stark, dass das Gestüt für die Zucht im ganzen Lande verantwortlich war. Außer des Gestütes Nonijus wurde 1881 auch das Gestüt der Lipizzaner gegründet. Neben zahlreichen Erfolgen in der Pferdezucht hob er auch die Jagd auf ein modernes Niveau, wobei er die Schweinezucht durch die Zucht von fleischigen Rassen förderte.

Mit der Förderung allen wirtschaftlichen Zweigen auf dem Besitz in Vukovar erschien Graf Eltz als Aussteller seiner Produkte auf zahlreichen heimischen und ausländischen Messen und Ausstellungen, als auch in Osijek und Zagreb, und nahm als erster Teilhaber an der Ersten osijeker Aktiensparkasse im Jahre 1861 teil.

Während seiner langjährigen Verwaltung des Großgrundbesitzes in Vukovar, wurde Graf Karlo Eltz mehrmals ausgezeichnet. Die Zeit in der er den Großgrundbesitz in Vukovar verwaltete stellt den Zeitraum der intensivsten Entwicklung und des Aufblühens des Marktfleckes Vukovar dar, das sich in diesem Masse bis 1945, als die Grafen Eltz den Grundbesitz auf dem Gebiet Vukovars verlieren, nicht mehr wiederholte.

30

VDG JAHRBUCH 2002

Mira KOLAR-DIMITRIJEVI]

[to su pravnici Ernest Spies i Ljudevit (Ludwig) Zimpermann radili u Srijemu i u Beogradu tijekom Prvog svjetskog rata i kako im je uzvra}eno na njihovu dobrotu.

1.

Uvijek pi{emo samo o `rtvama Drugog svjetskog rata. Me|utim izvori pokazuju da je i Prvi svjetski rat zaustavio karijere onih koji su se na{li na strani pora`enih. No pogo|eni su ~esto bili i oni koji su pravodobno odabrali stranu, pa su ipak bili udaljeni od vlasti i to radi svog njema~kog podrijetla i prezimena. U brojnim materijalima odabrala sam dvije takove li~nosti: dr. Ernesta Spiesa i dr. Ludwiga Zimpermanna. Ono {to je zajedni~ko za te dvije li~nosti je da su u~estvovali tijekom Prvog svjetskog rata kao civilni upravnici u Srijemu i Beogradu, i iako su ~inili dobro koliko je to bilo mogu}e u ratnim uvjetima na kraju su oni ispali `rtve, proskribirani od beogradskog re`ima, sumnjivi, omalova`eni i zapostavljeni.

Njema~ka i Austro-Ugarska izgubile su Prvi svjetski rat. Velika Austro-Ugarska, koja je imala 52,000.000 stanovnika na 625.000 kvadratnih kilometara povr{ine sukobila se sa Kraljevinom Srbijom koja je imala 4,500.000 stanovnika na 96.000 kv. kilometara i kao posljedica toga rat je zahvatio gotovo ~itavu Europu. Austro-Ugarska je precijenila svoje snage, a osobito nije vodila ra~una o mnogonacionalnom sastavu svoje dr`ave i o jakom udjelu Slavena u njoj. Kraljevina Srbija je bila mala, ali je ratovala 1876. s turskom, 1885. s Bugarskom, 1912. s Turskom, 1913. s bugarskom i Albanijom, a 1914. s Austro-Ugarskom carevinom i iz svakog tog sukoba izlazila je uglavnom kao pobjednik. Poznato je da povijest pi{u pobjednici, pa u tome nije iznimka ni Srbija, koja ni prije 1918. nije dobro mislila o Nijemcima, a pogotovo se antigermansko osje}anje u~vrstilo tijekom Prvog svjetskog rata kada su Nijemci, Austrijanci i Ma|ari okupirali Beograd i cijelu Srbiju. Dakako pod okupacijom nije bilo dobro. No dobro nije bilo ni u Hercegovini, Dalmaciji, Istri i Bosni. Svugdje je harala glad, neima{tina, zima, bole{tine. Djecu iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije trebalo je 1917. slati u sjeverne dijelove Hrvatske kako ne bi umrla od gladi.

Austro-Ugarska je u{la u rat misle}i da ima posla sa neprijateljem koji se je istro{io tijekom balkanskih ratova. Ona je po uzoru kako je von Schliffen namislio zaokru`iti Pariz u{la i u Srbiju preko Drine misle}i na taj na~in zaokru`iti Beograd. No udar preko Drine, gdje nije bilo mogu}e osiguravati kvalitetnu pozadinu bio je za Austro-Ugarsku proma{aj, utoliko vi{e {to komanda nije ra~unala sa me|usobnim simpatijama ju`nih Slavena {to se je njegovalo ve} puno stolje}e. Slavenski vojnici 31

VDG JAHRBUCH 2002

Austro-Ugarske vojske radije su se predavali u zarobljeni{tvo nego da se bore protiv bra}e Srba. Iako su austro-ugarske trupe u jesen 1914. zauzele dio Beograda nakon `estokog bombardiranja iz Be`anijske kose, ipak nisu do{li dalje od Ralje, te se u Beogradu pjevalo "Do{o [vaba sve do Ralje, a od Ralje ne sme dalje"., a istovremeno su do`ivljavali na Drini @eljezni~ki most na Savi sru{en u Prvom poraz za porazom. U no}i od 5. na 6. svjetskom ratu. Na slici se vide austrijski rujna Prva srpska armija je pre{la Savu vojnici koji su pre{li na podru~je Srbije kod Kupinova i u{la u Srijem, zauzev{i vrlo brzo cijeli ju`ni dio. Jedna ~eta je 10. rujna u{la u Zemun koji su Austrijanci napustili u najve}oj `urbi.1 Dakako stanovnici srpske narodnosti su se odu{evljenjem pozdravljali srpsku vojsku. Me|utim ve} 13. rujna srpska komanda je povukla svoje jedinice u Valjevo kako bi se izbjeglo opkoljavanje Beograda a austro-ugarska vojska je ponovno dr`ala ~itav Srijem u svojim rukama. No zbog odnosa prema srpskoj vojsci tijekom spomenutog upada sada komanda doma}e stanovni{tvo ocjenjuje kao nepouzdano, pa su izvr{ene internacije Zemunaca Srba u Aradu, Koprivnici i Osijeku, a neki su i optu`eni radi veleizdaje. Tako je bilo do polovice prosince kada je srpska vojska uspjela istjerati austro-ugarsku vojsku iz Srbije, i u}i duboko u Srijem, ali su se borbe i dalje vodile na granicama, a zbog rata s Italijom ostale su na ovom rati{tu samo dvije divizije: 59. u isto~noj Bosni i 61. u Banatu.

Ulazak Bugarske u rat na strani Centralnih sila ugrozio je Srbiju. Centralne sile formiraju 1915. zajedni~ku komandu i 7. rujna po~ela je dugo pripremana ofenziva njema~ke i austro-ugarske vojske. No komandu je od austrijskog generala Tersztyanszkog preuzeo pruski general feldmar{al August von Mackensen (1849.-1945.) koji je odlu~io napustiti drinski front, te navaliti prema Beogradu sa sjevera, dok su Bugari trebali upasti preko Zaje~ara. Sa srijemske strane trebala je navaliti austrijska 53. pje{a~ka divizija koja je bila podre|ena 19. korpusu u Tuzli. Pod trostrukim udarom Srbija se je po~ela raspadati i Beograd je pao 8. listopada 1915. a srpska vojska se je po~ela ubrzano povla~iti, te je 7. studenog 1915. pao i Kragujevac, a Bugari su zauzeli Ni{, a 11. studenog i Kraljevo. Zadnji otpor Srba pru`en je kod Pri{tine i Kosova 24. i 25. studenog 1915., nakon ~ega je po~elo slabo kontrolirano povla~enje srpske vojske i izbjeglica sve do Jadrana, gdje su ih u Valoni trebali ~ekati talijanski brodovi, ali su ti kasnili, pa su izbjeglice strahovito stradale, kako od napada [iptara, tako i od gladi i zime.2 Na povla~enje je sa srpskom vojskom krenulo i mno{tvo naroda. No ne samo u okupiranoj Srbiji ve} i u Sarkoti}evoj Bosni prilike se nikako nisu mogle smiriti.

Otvaranje banjalu~kog procesa koji je trajao od 3. studenog 1915. do 14. o`ujka 1 2

To{o Iskruljev, Raspe}e srpskog naroda u Sremu 1914. godine i Ma|ari, Novi Sad, 1936, 156, 159.

Mile Budak, Ratno roblje, Zagreb, I, 1941, II, 1942.

32

VDG JAHRBUCH 2002

1916. s optu`bom za veleizdaju protiv 151 osobe utjecala je na stanje u ~itavoj Bosni.

Kroz "Narodnu Odbranu" Srbi su probudili nacionalni osje}aj kod Srba u Bosni. S obrazlo`enjem da ne treba stvarati "mu~enike" od 151 optu`enih na smrt je osu|eno svega trojica, a apeli za pomilovanje do{li su i od {vedskog i od {panjolskog kraja.3 Osim banjalu~kog vo|eno je u Bosni jo{ nekoliko procesa, ali nitko nije bio smaknut radi veleizdaje. Uvrije`ilo se mi{ljenje da ti procesi imaju svrhu zastra{ivanja Srba terorom. Vrlo je nemirno bilo i podru~je Sand`aka gdje se trebalo brinuti za oko 30.000 izbjeglica muslimana koji su izbjegli pred srpskim vlasti u Bosnu, ali ih je sada trebalo prehranjivati.

Zbog svega toga prilike u Beogradu i Srbiji uop}e bile su vrlo te{ke. Beograd je imao mno{tvo problema. Trebalo je organizirati `ivot u polurazru{enom gradu, trebalo je razgovarati s narodom i smiriti ga, pa je u tome Nijemcima dobro do{ao svaki ~ovjek koji je znao srpski jezik, pa je jedno vrijeme poslan u Beograd i Kosta Hรถrmann, upravnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu.4 Tra`ili su se mladi, sposobni i obrazovani ljudi koji bi mogli raditi u Beogradu i Zemunu, a takovi su bili dr. Ernest Spies i dr. Ljudevit Zimpermann.

2.

Ernest Spies ro|en je u Vinkovcima 28. lipnja 1868. a umro je u Zagrebu 1929. godine.

Otac Franz bio je trgovac, ali je nakon ste~aja radio kao knjigovo|a.5 U {koli mu je razrednik bio Oton Ku~era, a hrvatski mu je predavao Stjepan Senc, a povijest Josip Brun{mid.

Maturirao je u vinkova~koj gimnaziji 1886. s najboljom ocjenom, a kao odli~an u~enik bio Reklama trgovine Franza Spiesa u Vinkovcima je oslobo|en pla}anja {kolarine. iz po~etka 20. stolje}a (Dr`avni arhiv u Osijeku) Pravo je studirao u Grazu, te je ondje 30. lipnja 1894. i doktorirao a svakako je zanimljivo da je kao dobrovoljac 1889/1890. slu`io kod 27 pje{adijske pukovnije u Grazu, te je polo`iv{i ispit za ~asnika dobio raspored za 70 pje{adijsku pukovniju u Petrovaradinu. Odvjetni~ki ispit polo`io je 24. lipnja 1896. dozvolu Zemaljske vlade u Zagrebu da se bavi odvjetni{tvom. No ~ini se da mu nije po{lo za rukom da otvori svoju kancelariju, jer ga je vlada 27. listopada 1896. imenovala kotarskim pristavom u Bjelovaru. Dvije godine kasnije radi u komasacionom povjerenstvu Bjelovarsko-kri`eva~ke `upanije, {to su bili najkompliciraniji poslovi koje su pravnici nerado radili. Potkraj 1900.

3 4 5

Ernest Bauer, Der letzte Paladin des Reiches, Be~, 1988., 100.

Kosta Hรถrmann nije dugo bio na ovom mjestu, jer je ve} bio u godinama, pa se brzo vratio u Sarajevu.

Zahvaljujem mr. Zlatku Vircu koji mi je istra`io podatke u vinkova~kom arhivskom spremi{tu Dr`avnog arhiva u Osijeku.

33

VDG JAHRBUCH 2002

premje{ten je u ^azmu za kotarskog upravitelja, a ovdje je 16. svibnja 1902. postao kotarski na~elnik prvog razreda. Ocjenjuju}i njegov rad veliki `upan Bjelovarsko-kri`eva~ke `upanije dr. Milutin pl. Kukuljevi} Sakcinski je napisao 14. lipnja 1902. "^inovnik izvanrednih i velikih sposobnosti, veoma znanstveno izobra`en, savjestan i veoma marljiv. Za samostalnu upravu kotarskih oblasti izvrstno osposobljen te zaslu`uje izvanredno promaknu}e."6 Ove preporuke trebale su mu omogu}iti brzo napredovanje, ali se to nije dogodilo zbog dolaska hrvatsko-srpske koalicije na vlast u Hrvatskoj. Poni{teno je njegovo rje{enje od 1. kolovoza 1906. da bude kotarski predstojnik u Bjelovaru, te je poslan u Viroviticu za upravitelju kotara.

U me|uvremenu se o`enio s Ljubicom Juzba{i}, no nije imao djece.

Ban Pavle Rauch izvr{io je brojna premje{tanja. On je Spiesa 3. srpnja 1908. premjestio u Vukovar, smatraju}i ga sposobnim da umiri tenzije koje su ovdje nastale zbog carinskog rata sa Srbijom. U suradnji s velikim `upanom Rajachichem dr. Spies je doveo kotar u red, pa Rauch `eli iskoristiti te njegove sposobnosti te ga premje{ta u Karlovac za vladinog povjerenika, jer su dr. Lukinovi} i ostali ~lanovi Hrvatsko-srpske koalicije zbog veleizdajni~kog procesa pri~injavali banu velike neprilike, paraliziraju}i provedbu banovih uredaba.

Dakako da je promjena vlasti i dolazak dr. Nikole Toma{i}a na bansku stolicu morao utjecati i na Spiesa. Bio je 4. o`ujka 1910., dakle niti mjesec dana od dolaska novog bana, premje{ten u Zemun gdje mu je bila povjerena i uprava tamo{njeg redarstvenog zapovjedni{tva. No bio je tu vrlo kratko, jer je hrvatsko-srpska koalicija tra`ila da ga se premjesti, a nije bio zadovoljan ni on, jer je trebalo na Be`anijskoj kosi kopati rovove, budu}i da se svaki ~as o~ekivao sukob sa Kraljevinom Srbijom.

Slijede}e mjesto bilo mu je u Vara`dinu, gdje su udareni osnovi prijateljstva Antuna i Stjepana Radi}a, koji su 1927. dali odli~nih rezultata u Spiesovoj suradnji s Oblasnim odborom Zagreba~ke oblasne skup{tine.

Od 1. o`ujka 1914. Spies radi u Odjelu za unutarnje poslove Zemaljske vlade. Na tom ga je mjestu zatekao i prvi Ban Skerlecz {alje 14. listopada 1914. Dr. Spiesa svjetski rat, te ga je ban Skerletz posao za gra|anskog povjerenika u Mitrovicu ve} 1914. u Br~ko da kontrolira kopanje 6

Hrvatski dr`avni arhiv, dosjei banovine Hrvatske, br. 163. osobnik Spiesa. Iz ovog dosjea navode se i ostali podaci.

34

VDG JAHRBUCH 2002

bunkera kod Jarka. Ovdje je 6. rujna 1914. odr`ana glasovita bitka na Legetu na kojoj je pora`ena Prva Timo~ka divizija koja je imala 25.000 ljudi, a nedovr{en most preko Save sru{io se zajedno sa vojnicima u Savu. Ovaj doga|aj zaustavio je dalji prodor srpske vojske u Srijem, koja je doprla do Klenka i Stare Pazove, da bi se onda povukla radi Valjeva. Spies je imenovan za civilnog komesara u Mitrovici i ~ini se da je ovdje svoj posao radio dobro. Me|utim njegova dogovor s vojnim komandantom Teodorom Beki}em da pomogne da se na Legetu podigne drveni kri` u spomen bitke s natpisom "U spomen palim junacima srpske timo~ke divizije", ispisan na }irilici i srpskim jezikom na jednoj, a na latinici i na njema~kom jeziku na drugoj strani izazvalo je sumnju vojne komande u njegovu politi~ku lojalnost. Ovaj je spomenik poslije Prvog svjetskog rata zamijenjen od beogradske vlade kamenim spomenikom.

Spiesu su oduzeti dotadanji poslovi, pa je do kraja 1915. organizira kolni prijevoz srijemskih seljaka za potrebe vojske kod Tre}e, Pete i Dvanaeste etapne komande te kontaktira s op}inama i trgovi{tima, a Beki} je dobio premje{taj na talijanski front.7 Od po~etka 1916. pa do 15. rujna 1916. obavlja za guvernersku upravu u Srbiji razne poslove upravne prirode. Sastavio je jedan priru~nik za upravu, a dr`ao je i te~ajeve za u~itelje i upravne ~inovnike u op}inama. Sakuplja i bakar za ratne potrebe, pa su tu stradali i mnogi kotlovi za pe~enje rakije. U njegovom dosjeu tajnik Zemaljske vlade Thallochy je 28. rujna 1916. njegov rad kod Osmog odjela komande u Beogradu ocijenio ovako: "Sehr verlässlich, gewissenhaft und fachlich. Mit den Gesetzen vetraut und in deren Anwendung erfahren", odnosno "Ein sehr bauchbarer und erstklassiger Verwaltungsbeamter". Ova ocjena donijela mu je orden kri`a cara Franje Josipa s ratnom dekoracijom i priznanje nadvojvode Friedricha 28. kolovoza 1916. za izvrsnu slu`bu. Obavljaju}i svakakve poslove u njegov je dosje bilo upisano da je dobio nalog da pregleda crkvene knjige Srpske pravoslavne crkve kako bi utvrdio velikorusku, odnosno velikosrpsku propagandu u Srijemu u korist ruskog cara i kralja Petra I., no nisam uspjela prona}i izvje{taj Spiesa na tu temu.

No ~ini se da je Spiesovo znanje zatrebalo i u Zagrebu, te je 12. sije~nja 1917. vra}en "iz slu`benih obzira" u `upanijsku upravu u Zagrebu. No ubrzo je premje{ten u novosnovani Odjel za narodno gospodarstvo Zemaljske vlade, {to su bili najte`i poslovi oko organiziranja aprovizacije i rekvizicije hrane za vojsku, pa je tu rade}i do~ekao i kraj Prvog svjetskog rata.

Poslije rata Spies je mislio da }e mirno nastaviti svoj rad, utoliko vi{e {to je bio o`enjen s Ljubicom Juzba{i}, Srpkinjom. Me|utim ban Ivan Pale~ek, vukovarski odvjetnik, ~im je do{ao na bansku stolicu odmah ga je poslao u Vara`din za `upanijskog tajnika, a 7. svibnja 1919. je umirovljen. Me|utim na{lo se i nekoliko prijatelja koji su upozorili na njegov kvalitet, pa je nakon deset dana umirovljenja opet aktiviran. Me|utim spomenuto umirovljenje izvr{eno je na zahtjev osoba koje su tra`ile da se istra`i {to je Spies radio za vrijeme Prvog svjetskog rata. Morao je detaljno izvijestiti svoje kretanje po Srijemu i u Srbiji. Nemaju}i {to skrivati Spies je detaljno izvijestio o svojem radu u Mitrovici, prikazav{i u kakvim su uvjetima stradali 7

Iskruljev, n.dj., 249-250.

35

VDG JAHRBUCH 2002

Srbi Timo~ke divizije i kako su stradali stanovnici sela Jarak, koji su svi bili internirani zato {to su s odu{evljenjem do~ekali srpsku vojsku pa je oko 30 osoba u internaciji i umrlo.8 Napadi na Spiesa bili su vrlo o{tri. Ante Kova~, jedan od urednika zagreba~kog "Pokreta" objavio je 21. rujna 1922. listu svih konfidenata i sumnjivih za zlo~ine u Srijemu po~injene u rujnu 1914.(9) Ponovno su zapo~ele istrage, pa se Spiesa optu`ivalo i za neke zlo~ine u Dvoru, iako on tamo o~ito nije ni bio kao {to je utvrdio vladin tajnik Uzorinac. I ponovno ispitivanja koja kroz dvije godine vodi Gjermanovi}, pri ~emu Spies ka`e da je radio 1916. "poput mnogih drugih ~inovnika" i da nije ~inio nikakvo zlo.

Usprkos toga Spies nije bio preveden u dr`avne ~inovnike po novom Zakonu o ~inovnicima 1922., te je umirovljen. Ne mogav{i `ivjeti od mizerne mirovine on se strana~ki ve`e uz Stjepana Radi}a, te je izdavanje Radi}evog "Doma" ("Das Heim") 1925. godine njegovo djelo i najvjerojatnije njegovi prijevodi.9 Stjepan Radi} se 1925. odrekao republikanizma i priznao Monarhiju, pa je kao takav u{ao u beogradsku vladu kao ministar prosvjete. No njegova suradnja s radikalima bila je kratka vijeka i Radi} ponovno prelazi u opoziciju. No nije se vi{e mogao odre}i vlasti, pa je prihvatio ponudu nakon izbora za Oblasnu skup{tinu Zagreba~ke oblasti da bude predsjednik Oblasnog odbora. Na toj funkciji Radi} je mislio pozivanjem na rad `upanijskih Dr. Ernest Spies u Oblasnom odboru zagreba~ke Oblasne skup{tine 1928. samouprava poraditi na gospodarskom, Sjede: Dr. Vladko Ma~ek, Stjepan Radi}, zdravstvenom, prosvjetnom i ostalom Josip Predavec nepoliti~kom povezivanju oblasti s Stoje: Dr. Juraj Krnjevi}, Dr. Ernest Spies i hrvatskom ve}inom. U tom njegovom ing. August Ko{uti} poslu dr. Ernest Spies bio mu je najpovjerljivija osoba kao predstojnik Odjela za samoupravnu administraciju u Oblasnom odboru. Kroz dvije godine rada Spies je izradio i redigirao sve pravne akte zagreba~ke samouprave i dosta uspje{no vodio bitku s velikosrpskim `upanima, odnosno ministarstvima u Beogradu snagom zakona koji su va`ili u Hrvatskoj do 1929. godine kada je provedena unifikacija zakonodavstva. Na stotinama dokumenata Oblasnog odbora nalazimo Spiesov paraf.10 Spies je uspio izboriti rje{enje Dr`avnog savjeta da sva nadzorna vlast u samoupravnim poslovima, te disciplinska vlast nad op}inskim ~inovnicima prelazi na Oblasni odbor. Oblasni 8 9

10

Iskruljev, n.dj., 56-57, 60.

Vidjeti rad Suzane Le~ek u ovom Zborniku, pisan s posebnim osvrtom na organiziranje Nijemaca u okviru Hrvatske republikanske selja~ke stranke Stjepana Radi}a.

Pokret, 218, 21. IX. 1922.

Radi}ev sabor. Zapisnici oblasne skup{tine Zagreba~ke oblasti. Priredila M. Kolar-Dimitrijevi}, Zagreb 1993; Vidjeti i Hrvatski dr`avni arhiv, fond Zagreba~ke oblasti.

36

VDG JAHRBUCH 2002

odbor je mogao osnivati disciplinske sudove no bilo je dosta borbe dok Uredba o ustrojstvu i kompetenciji karnosnih povjerenstava Oblasnog odbora u postupku protiv na~elnika, te ~inovnika i slu`benika nije kona~no bila progla{ena u "Narodnim novinama", jer je time najavljena borba korupciji, mitu i nepo{tenju, te lo{em odnosu prema poslu. Spies je odmah po~eo vr{iti pregled poslovanja od 1922. do 1928., te je napisao "Stanje, koje je pronadjeno u najve}em dijelu op}ina upravo je pre`alosno".

Pi{e da su op}inama godinama gospodarili kojekakvi komesari, koji su tro{ili op}inska sredstva kako se je njima svidjelo, a glavne knjige op}inskih blagajni na mnogo mjesta pokazuju prevelika optere}enja. Otkrivene su - kako Spies pi{e upravo "nevjerojatne stvari, koje terete na{e dr`avne ~inovnike", misle}i time i na predstojnike kotara i druge koji su se povodili za interesima pojedinih politi~kih i drugih grupa. U vrlo kratkom roku - koliko je Odjel za samoupravnu administraciju radio - Spies je uspio provesti izbore op}inskih odbora u svim op}inama Zagreba~ke oblasti.11 Da nije do{lo do progla{enja {estosije~anjske diktature i postavljanja komesara na ~elo `upanija sela u podru~ju zagreba~ke Oblasne skup{tine po~ela bi se oporavljati i u{la bi u veliku svjetsku krizu 1932. u znatno boljem stanju.

Spies je krajem prosinca 1928. oti{ao u Vara`din kao predsjednik mirovnog suda za op}inske ~inovnike jer je op}inski bilje`nik u Hra{}ini bio optu`en za malverzacije.

Trebao je izvidjeti i prilike u vara`dinskom Gradskom kazali{tu koje je zamolilo pomo} samouprave kako ne bi moralo obustaviti rad.

No Spies nije mogao izbje}i neizbje`no. Me|u prvim dokumentima nakon uvo|enja {estosije~anjske diktature je ukinu}e oblasnih samouprava. Spies nije dugo pre`ivio ponovni slom svojih nada. Uskoro je umro, a njegova supruga je morala napustiti stan u Mihanovi}evoj ulici 36. nasuprot Botani~kog vrta, jer nije mogla pla}ati visoku stanarinu, primaju}i samo slabu mirovinu. Spiesova smrt nije bila zabilje`ena u novinama, nitko mu je itko napisao kakav "in memoriam". Ugasila se oblasna samouprava, umro je Spiess, a na politi~ko-upravnoj sceni pojavili su se novi ljudi.

3.

Ljudevit Zimpermann. O ovom istaknutom pravniku ve} sam objavila jedan rad.12 Zbog toga }u dati samo najkra}i presjek kroz `ivot i rad Zimpermanna. Ro|en je u Senju 1883. i dobio je ime Ludwig Franz Friedrich. Njegov je pradjed do{ao u Senj jo{ u osamnaestom stolje}u, jer je Senj bio luka li~ke pukovnije i mjesto koje je imalo povla{ten status komunitata u kojem su mogli raditi i `ivjeti obrtnici i trgovci.

Djed Zimpermanna bio je ve} zakupnik soli za Hrvatsko primorje, a otac Konrad bio je ugledni senjski trgovac, nekoliko godina i gradski na~elnik, predsjednik senjske Trgova~ko-obrtni~ke komore, osnovane 1868. i predsjednik Senjske {tedionice, osnovane 1873. Ljudevit je odrastao u dobrim prilikama, a njegova majka Marija bila 11 12

Novosti, 1, 1. I. 1929., str. 17. - Zanimljivi podaci o radu Zagreba~ke Oblasne samouprave u godini 1928.

M.Kolar-Dimitrijevi}, Skrivene biografije nekih Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj, Osijek, 2001, str. 269.-286. Rad je nastao uz veliku pomo} pravnice Ljerke Kobelje, praunuke Zimpermanna.

37

VDG JAHRBUCH 2002

je k}erka senjskog trgovca Vinka Vranyczanija i Luize Hofmann von Vellenhof, pa se u ku}i govorilo njema~ki, jer je to Ljudevitu bio i materinski jezik. Nakon {to je zavr{io glasovitu senjsku gimnaziju, koju su vodili sve}enici, studirao je u Zagrebu pravo, polo`iv{i 1909. zadnji ispit.

Uz pomo} dr. Josipa [ilovi}a, profesora krivi~nog prava na zagreba~kom Pravoslovnom fakultetu, ali rodom iz Praputnjaka kraj Bakra, Zimpermann se zaposlio kod dr`avnog odvjetni{tva, prvo u Ogulinu, pa od 1912. u Zagrebu. Bila je to blistava karijera mladog pravnika koji je mnogo obe}avao.

Za Zimpermanna je bio presudan Prvi svjetski rat. Bio je naime imenovan za civilnog povjerenika u Beogradu nakon {to je u jesen 1915. njema~ka vojska u{la u glavni grad kraljevine Srbije, a od 1. listopada 1916. pa do 31. svibnja 1917. bio je zamjenik dr`avnog odvjetnika kod komande u Beogradu. O~uvano je uvjerenje koje je izdala vojna komanda odnosno Junrath Ludwigu Zimpermannu. ^itamo da je Zimpermann "...genauer und tüchtiger Arbeiter jedoch nicht expeditiv. Eignet sich besonder für die Bearbeitung von grösseren nicht dringenden juristischen Fragen. Ein theoretisch gebildeter Jurist, der auch für legislatorische Arbeiten sehr gut verwendbar ist. Mit besonderer Ambition vertieft er sich in verwickelte Fachtsfragen". Na istoj ocjeni Suhay, {ef politi~ke grupe je 13. lipnja 1917. nadopisao "Dr. Zimpermann hat einen ausgesprochenen, festen Charakter, Ocjena rada dr. Ludwiga Zimpermanna u Beogradu za vrijeme od 1. listopada 1916. ruhigen Temperament, in seinem do 31. svibnja 1917. ganzen Auftreten und Benehmen stets korekt". I guverner za Srbiju general barun Rehmen dao je 1917. Zimpermannu vrlo povoljno karakteristiku, a potpisao je to i Wilhelm Stipetich, te je zbog svih tih ocjena Zimpermann dobio zlatni kri` za zasluge s krunom na vrpci i kolajnu za hrabrost.13 Tijekom rada u Beogradu dr. Zimpermann je napisao priru~nik "Das Polizeirecht.

Vorlesungen", a to su zapravo njegova predavanja beogradskim policajcima koji su se trebali uputiti u krivi~no pravo Austro-Ugarske Monarhije.14 Taj priru~nik po~inje 13

14

Hrvatski dr`avni arhiv, Banovina Hrvatska, personalni dosje br. 1597. Iz ovog dosjea su uzeti mnogi podaci za ovaj rad, ali se to posebno ne citira.

Ovaj priru~nik nema Zagreba~ka sveu~ili{na i nacionalna biblioteka, ali ga ima praunuka iz drugog Ljudevitovog braka s Eugenijom (Genom) Chylak, koja `ivi u Zagrebu pod imenom Ljerka Kobelja.

38

VDG JAHRBUCH 2002

citatom Friedricha Julia Stahla iz knjige "Die Philosophie des Recht": "Policiji je zadatak briga za op}e dobro. Njezin je zadatak op}i `ivot u svim njegovim odnosima, materijalnim i duhovnima, uzdr`ati i prema postavljenom cilju unapre|ivati." Vrlo sistemati~no, krajnje humano i s velikim obzirom Zimpermann je obrazlo`io uredbu vojne komande od 22. srpnja 1916. godine, tra`e}i da se na okupiranom podru~ju primjenjuje op}eeuropsko pravo u najve}oj mogu}oj mjeri. Kako bi se za to izborio on ga detaljno analizira na osnovu najvrjednije i najsuvremenije tada{nje literature o policiji i upravi, tvrde}i da su glavne zada}e policije, kako je to naveo Maurice Block u "Dictionnaire de l'administration franรงaise" (Paris 1862): "Uzdr`avanje javnog reda, za{tita li~nosti i individualna sloboda, briga za zdravlje, moral i povezivanje", te time Zimpermann o~ito nastoji dovesti u sklad njema~ko i francusko shva}anje policije i prava. U svojem djelu Zimpermann ka`e da dok se vojska bori protiv vanjskog neprijatelja, policija se mora boriti protiv unutarnjeg neprijatelja, neprijatelja koji je sastavljen od provalni~kih i dru{tvu i dr`avi neprijateljskih elemenata (str. 25). Od stranice 31. do stranice 35. Zimpermann govori o kaznama, uva`avaju}i olak{avaju}e okolnosti krivnje kao {to su starost, slabo zdravstveno stanje ili zanemaren odgoj (str.

33), ali i ote`avaju}e, koje poimence nabraja. Zimpermann je svakako napisao jednu zanimljivu studiju koja na 55. stranici zavr{ava posvetom "Dem Rechte zum Schutz, dem Unrecht zum Trutz!" pozivaju}i dakle na za{titu prava i u borbu protiv nepravde. ^ini se da je upravo ovo djelo izazvalo poprili~no pa`nje te je dovelo i do njegovog ve} spomenutog nagra|ivanja.

Zimpermannova pravednost i po{tenje dobila je priznanje i mnogih Srba, koje je izvukao iz neprilika u koje su zapali. Mogao je to ~initi i kroz izvjesnu "nebri`ljivost" prema protivnicima neprijateljima Austro-Ugarske monarhije, nastoje}i da u ratnom sukobu Srbije i Austro-Ugarske izabere neutralnu stanje koliko je to najvi{e mogao.

Tako se je 1915. vratio u Beograd iz Ohrida gdje je radio kao nastavnik crtanja i Mo{e Pijade, te je radio kao novinar "Pravde" sve dok se kralj Petar nije s vojskom povukao iz Beograda pred njema~kom vojskom. Mo{a, koji se deklarirao kao `idovski Srbin nije napustio grad, iako dakako nije radio kao novinar jer "Pravda" nije izlazila, ve} kao li~ilac i pismoslikar, a jedno vrijeme ~ak i kao konobar. Me|utim kada se je 19. listopada 1918. u Beograd vratila srpska vojska on je odmah izdao "Pravdu" sa svojim ~lankom "Iz mra~noga groba srpske krune novi sjaj".15 Nije mogu}e da Zimpermann nije znao tko je Mo{a Pijade, jer je Mo{a sura|ivao u listu "Pijemont" koji izlazi od 1911. do 1915. a kojemu je moto da Srbija mora postati Pijemont svih ju`noslavenskih naroda. Mo{a Pijade nije bio za vrijeme okupacije Srbije ni interniran, te se slobodno kretao Beogradom. Vjerojatno je imao za{titnika, a Zimpermann je svakako bio za{titnik nekomu jer kako ina~e shvatiti da ga je regent Aleksander odlikovao ordenom sv. Save IV. reda te zlatnom dozom s briljantnim monogramom i odlikovanjem.

No ~ini se da je nekoga ipak zasmetala Zimpermannova dobrodu{nost. On se 1917. vra}a u Zagreb, gdje mu je dr`avni odvjetnik dr. Viktor Aleksander, ~lan 15

Ljubica [tefan, Zrnca iz `ivotopisa Mo{e Pijade. Hrvatsko slovo, 22. I. 1999.

39

VDG JAHRBUCH 2002

poznate `idovske obitelji Aleksander, isposlovao kod bana Antuna Mihalovi}a, simpatizera hrvatsko-srpske koalicije, mjesto njegovog zamjenika.

Vi~an konfliktnim situacijama na nacionalnoj i klasnoj osnovi Zimpermann je u vrijeme kada su gra|ani Zagreba izabrali u gradsko zastupstvo 20 komunista i za predsjednika op}ine komunistu Svetozara Deli}a, konzumnog ~inovnika, bio imenovan za tajnika Hrvatsko slavonske Zemaljske vlade u VII. ~inovni~kom razredu, te mu je povjerena uprava redarstvenog povjerenstva u Zagrebu, a razrije{en je posla zamjenika dr`avnog odvjetnika. Ovim imenovanjem Zimpermann je postao {ef zagreba~ke policije u vrijeme kada je trebalo komuniste udaljiti iz vlasti i sprije~iti izbijanje bolj{evisti~ke revolucije u Hrvatskoj. Mo`da je upravo to bilo presudno za njegovu smrt 1945 godine, ali ovo pitanje je dakako bez odgovora.16 No sre}a je po~ela napu{tati Zimpermanna i oko njega su se po~ele plesti intrige. Bio je osumnji~en da je olako izdavao inozemne putnice sefardima iz Bosne koji nisu imali stalnog boravi{ta u Zagrebu, pa prema tome nije bio nadle`an za izdavanje njihovih putnica. Veza je navodno i{la preko Alfreda Grauera i Vladislava Gostimirovi}a ali vlast nije mogla dokazati Zimpermannu da je to ~inio za novac. Zimpermannov polo`aj {efa zagreba~ke policije bio je ugro`en i on, nalaze}i se pod istragom, bio je prisiljen 16. svibnja 1921. dati otkaz na dr`avnu slu`bu dr. Milovanu Zori~i}u kao odsje~nom savjetniku, vrativ{i i orden sv.

Save IV. reda zajedno sa zlatnom dozom s briljantnim monogramom koju je dobio od regenta Aleksandra Kara|or|evi}a. Ustvari Zimpermann se morao zahvaliti na tri slu`be: na mjestu redarstvenog povjerenika za grad Zimpermann 16. svibnja 1921. daje ostavku Zagreb, na mjestu povjerenika za na dr`avnoj slu`bi i vra}a orden sv. Save TV. unutra{nje polove Zemaljske vlade reda te zlatnu dozu kralja Aleksandra Hrvatske i Slavonije, te na slu`bi vladinog tajnika, te je vlada odmah obustavile sve njegove prinadle`nosti a te nisu bile male. Primao je naime pla}u od 5400 kruna godi{nje, stanarinu 1440 kruna, li~no doplatak od 76 kruna po danu i jo{ posebni dodatak od 12 kruna dnevno.17

16 17

M. Kolar-Dimitrijevi}, Radni slojevi Zagreba od 1918.-1931., Zagreb 1973.

Svi podaci uzeti iz dosjea Zimpermanna.

40

VDG JAHRBUCH 2002

Ova ostavka poprili~no je uzburkala ~inovni~ke krugove u Zagrebu, pa je posebni izvje{taj morao biti podnesen ~ak i ministru unutra{njih poslova Miloradu Dra{kovi}u, tvorcu Obznane.

Bilo je najavljeno da }e se protiv Zimpermanna povesti i kazneni postupak ako se daljim izvidima ustanovi da je kriv po kaznenom zakonu.

Me|utim Zimpermannu se nije mogla dokazati nikakva krivnja, te je 20. svibnja 1921. - svega pet dana nakon podno{enja izvje{taja ministru Dra{kovi}u - primio dekret o otpustu iz dr`avne slu`be.

Zimpermann - iako je vjerojatno u~inio dosta usluga ljudima na vlasti nisu mu iza{li u susret kada je tra`io da mu se omogu}i rad kao odvjetniku.

Naime, kada je 1924. tra`io uvjerenje o svojoj slu`bi u zagreba~kom redarstvu izjavljeno mu je da je njegov personalni dosje izgubljen. Stoga se morao zaposliti kod zagreba~kog odvjetnika Milana Borkovi}a u Ilici 33/III kat.

Ministarstvo unutra{njih djela Kr. SHS oduzima 1921. dr Zimpermannu odlikovanje i zlatnu dozu kralja Aleksandra

Braniteljstvo u kaznenim stvarima na podru~ju Banskog stola uspio je dobiti tek 17. lipnja 1926. kada je ve} Zagreb izgubio status metropole i postao samo sredi{te Zagreba~ke oblasti. Svakako da mu je to pomogla `enidba s Eugenijom Chylak s kojom je imao k}er Aleksandru i sina Mladena, te je radi tog drugog braka pre{ao na evangeli~ku vjeru.

Pravo odvjetnikovanja u Zagrebu dobio je tek 9. srpnja 1929. u \or|i}evoj 3.

Njegova klijentela bila je vrlo razli~ita. Bio je poznat kao odva`ni odvjetnik, te je poput Ive Politea branio i mnoge komuniste. Bavio se i pisanjem pravnih studija.

Njegove su obrane u stvarima privrednog kriminala postale su glasovite, jer se na na~in velikih odvjetnika slu`io citatima iz svjetske pravni~ke literature koju je o~ito dobro poznavao.

Me|utim kada je progla{ena Nezavisna dr`ava Hrvatska Zimpermann je imao samo dva izbora. Zbog branjenja mnogih komunista i Srba morao je ili oti}i u partizane, ili se je morao uklju~iti u politi~ki sistem nove dr`ave koja je bila njema~ki satelit, jer su svi odvjetnici i{li na reviziju. Zimpermann se odlu~io na ovo zadnje.

Da bi se potvrdio kao odvjetnik odan re`imu Zimpermann je 10. travnja 1941. odr`ao govor u Advokatskoj komori koji je bio tiskan u "Spremnosti". U tom ~lanku on je ustvrdio da je Nezavisna dr`ava Hrvatska rezultat razvoja hrvatske dr`avotvorne 41

VDG JAHRBUCH 2002

politi~ke misli u njenom neprekinutom slijedu kroz stolje}a, a ovu misao su svakako u njega ugradili profesori senjske gimnazije. Zatim je u istom listu objavio 14. lipnja 1942. ~lanak "Misao i ostvarenje. Od Ante Star~evi}a do Ante Paveli}a". Ovaj je ~lanak napisao povodom blagdana sv. Antuna Padovanskog, borca sa surom konkvistadorskom silom. Ako se pa`ljivo pro~ita taj ~lanak vidi se da Zimpermann u njemu osu|uje Paveli}evo pona{anje i sugerira mu izmjenu stava. Tre}i je ~lanak "Pravo, rat i mir" objavljen u "Spremnosti" br. 221 od 19. srpnja 1942. U tom ~lanku Zimpermann opravdava rat kao oblik silovite samopomo}i, kao krajnje sredstvo za obranu prava.

Ova tri ~lanka donijela su dr. Zimpermannu ugled ali i smrt. Postao je poznat kao odvjetnik "na liniji", pa je 18. rujna 1942. imenovan za pro~elnika Ministarstva pravosu|a i bogo{tovlja, a mjesec dana kasnije, to jest 13. listopada 1942. zauzeo je polo`aj koji je do tada dr`ao Eugen Dido Kvaternik. Postao je naime ravnatelj Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH, misle}i da }e - kao {to je to ~inio u Beogradu - mo}i pomo}i nekim @idovima i Srbima da spasu glavu. No to su bila druga vremena. Vidjev{i da nikome ne mo`e pomo}i, on je 5. prosinca 1942. podnio neopozivu ostavku, opravdavaju}i to zdravstvenim razlozima.

Poslije toga `ivi u Zagrebu do 1945. kao pro~elnik Ureda dr`avnog vije}a, koji je bilo dosta mirno mjesto. Ured mu je bio u Berislavi}evoj 7.

Uvjeren u svoje po{tenje i misle}i da ga partizani ne}e dirati s obzirom da je branio mnoge komuniste on ostaje u Zagrebu, rekav{i prijateljima "Zimpermann ne gre nikud".

Me|utim ve} u srpnju 1945. Sud za za{titu nacionalne ~asti pozvao ga je na saslu{anje i vi{e se nikada nije vratio ku}i. Bio je zatvoren i mu~en na Vojnom sudu u Novoj Vesi, a supruga je kasnije uspjela dobiti smrtovnicu da je strijeljan 21. listopada 1945. na temelju osude komande grada Zagreba od 21. srpnja 1945. dakako bez pravog su|enja i bez mogu}nosti obrane. Osudom Zimpermannu konfiscirana je sva imovina, a oduzeta su mu i sva politi~ka i gra|anska prava. Njegov grob nije poznat, a nalazi se prema mi{ljenju ~lanova obitelji negdje na podru~ju Maksimarske {ume.

Zanimljivo je, da se za Zimpermanna nije htio nitko zauzeti, pa ~ak ni Ferdo ^ulinovi}, koji je bio na ~elu komisije koja je ispitivala pona{anje intelektualaca za vrijeme rata, iako su oba bila Senjani i pravnici.

3.

Ova dva primjera pokazuju da se dobro ne vra}a uvijek dobrim i navodi na razmi{ljanje o ljudskoj prirodi. Ono {to je najgore da ~esto krivi i lo{i ulaze u povijest i u njoj ostaju, a pravi i dobri bivaju posve zaboravljeni. Ovaj rad neka bude jedan mali pomak u spa{avanju iz zaborava dva pravnika njema~kog porijekla.

42

VDG JAHRBUCH 2002

Was taten die Juristen Ernest Spies und Ludwig Zimpermann während des Ersten Weltkrieges in Syrmium und Belgrad und wie man ihnen gegenüber ihre Güte dankte Die Militärskreise der Österreichisch-ungarischen Monarchie wie auch des Deutschen Kaisertums bedienten sich während des Ersten Weltkrieges auf dem kroatischen und serbischen Gebiet mit den Deutschen, die deutsche, kroatische und serbische Sprache kannten. Vertrauliche Menschen mit diesen Charakteristiken, besonders gebildete, gab es nicht viele. Darunter befanden sich zwei ausgezeichnete Juristen. Einer davon war Dr. Ernest Spiess (Vinkovci, 28.6.1868-Zagreb,1929) und der zweite war Dr. Ljudevit Zimpermann (Senj,1883.-Zagreb,1945). Spiess galt als eminenter Staatsbeamter in der Gespannschaftsverwaltung Nordkroatiens und in der Landesregierung. Er war auch in die Arbeit auf dem Gebiet von Syrmium im Jahre 1915 eingeschlossen, bzw. in die Gouvernerverwaltung der Deutschen in Serbien im Jahre 1916. Es scheint, als ob er sehr korrekt gegenüber dem lokalen Bürgertum war. Trotzdem war er jahrelang nach dem Krieg ohne Arbeit; Stjepan Radi} erkannte aber seinen Wert und schloss ihn in die Arbeit des Zagreber Bezirkes ein. Zimpermann arbeitete in der Anwaltschaft und Rechtsanwaltschaft. Auch er half den Serben in Belgrad während des Zeiten Weltkrieges, die Okkupation so schmerzlos wie möglich zu überstehen. Dies ermöglichte ihm eine gute Karriere in Zagreb bis 1921 als ihn das belgrader Regime abstoß. Er arbeitete zur Zeit des Unabhängigen Staates Kroatien mit der Herrschaft und wurde 1945 erschossen, obwohl er dies nicht verdiente.

43

VDG JAHRBUCH 2002

Lovorka ^ORALI]

Barun Maksimilijan Gall i Brinjsko-li~ka buna 1746. godine Tema je rada `ivotni put i djelovanje Maksimilijana Galla, kranjskog plemi}a njema~kog podrijetla i zapovjednika (bojnika) grani~arske utvrde Brinje 1746. godine. Gall je istaknuti protagonist Brinjsko-li~ke bune 1746. godine, usmjerene protiv novih propisa (Regulamenta) kojima su se ograni~avala dotada{nja prava ~asnika i vojnika na podru~ju Vojne granice. U radu je ukazano na dosada{nja saznanja historiografije o bojniku Gallu i njegovoj ulozi u Brinjsko-li~koj buni te predstavljeno djelovanje pojedinih odvjetaka obitelji Gall na hrvatskom prostoru.

Te`i{te rada usmjereno je na podrobno izno{enje tijeka pobune i ulogu bojnika Galla.

Na kraju se zaklju~uje da `ivotni put bojnika Galla zavrje|uje dodatnu istra`iva~ku pa`nju te da je prilog vi{e u osvjetljavanju vi{estoljetnih hrvatsko-njema~kih veza.

U razdoblju dugih stolje}a opstojnosti Vojne granice (Militärgrenze) – jedinstvenog vojno-obrambenog sustava koji je na hrvatskom tlu trajao od XV. do druge polovice XVIII. stolje}a – va`nu ulogu imali su pojedinci (~asnici i vojnici) iz njema~kih i austrijskih zemalja. Pomna ra{~lamba njihovog sudjelovanja u otporu osmanlijskim prodiranjima i u vi{estoljetnim iscrpljuju}im ratovima na rubovima europskog predzi|a, iziskivala bi zasebne studije i monografska djela. Ovom prigodom, nastavljaju}i se na prethodna istra`ivanja, obradit }u djelovanje njema~kog ~asnika, baruna Maksimilijana Galla, zapa`enog sudionika povijesti primorskog dijela Vojne granice tijekom 40-ih godina XVIII. stolje}a. Iako se o njegovom `ivotopisu zna malo pojedinosti, ~injenica da potje~e iz presti`ne obitelji kranjskih plemi}a njema~koga podrijetla, kao i neosporno va`na uloga u poznatoj Brinjsko-li~koj buni 1746. godine, zaslu`uje istra`iva~ku pozornost te je u tom smjeru, s ciljem izno{enja {to vi{e postoje}ih saznanja u historiografiji, usmjereno te`i{te ovoga priloga.

Djelovanje Maksimilijana Galla, kao i pojedinih ~lanova njegove obitelji u Hrvatskoj, nije nepoznato u historiografiji. Njima su se, iako ne kao sredi{njim protagonistima odre|enih povijesnih zbivanja, bavili prou~avatelji hrvatske (i slovenske) povijesti ranoga novog vijeka, poglavito oni koji su u svojim djelima obra|ivali pro{lost primorskoga dijela Vojne granice u XVIII. stolje}u. Osnovne podatke o djelovanju istaknutih odvjetaka obitelji Gall na hrvatskom i slovenskom prostoru bilje`imo u enciklopedijsko-leksikonskim edicijama Enciklopedija Slovenije1 i Hrvatski biografski leksikon (dalje: HBL)2. Uloga nekih ~lanova obitelji Gall tijekom ratovanja s Osmanlijama u XVI. stolje}u na podru~ju tada{nje Biha}ke kapetanije spominje se u monografijama Radoslava Lopa{i}a (Biha} i Biha}ka krajina, Zagreb, 1 2

Sv. III, Ljubljana, 1989, str. 176-177. (tekst: D. Kos).

Sv. IV, Zagreb, 1998, str. 555. (tekst: L. ^orali}).

45

VDG JAHRBUCH 2002

19435, str. 78-79) i Milana Kruheka (Kraji{ke utvrde Hrvatskog Kraljevstva, Zagreb, 1995, str. 159-163.), do~im se djelovanjem Johanna Galla na podru~ju Petrinje u drugoj polovici XVIII. i po~etkom XIX. stolje}a bavi Ivica Golec u svojim sintezama o povijesti i znamenitim osobama petrinjskoga kraja.3 Najvi{e podataka o glavnom protagonistu ovoga rada, ~asniku Maksimilijanu Gallu, sadr`ano je u nekoliko monografija i studija koje obra|uju hrvatsku vojno-kraji{ku povijest u XVIII. stolje}u, kao i u djelima prou~avatelja buna i ustanaka diljem hrvatskog prostora u ranom novom vijeku. Ponajprije vrijedi izdvojiti sintetska djela Ferde ]ulinovi}a i Stjepana Antoljaka o selja~kim bunama i ustancima u Hrvatskoj, u kojima je kronolo{kim slijedom podrobno iznesen tijek Brinjsko-li~ke bune 1746. godine4. Uloga Maksimilijana Galla u buni primorskih grani~ara ukratko je predstavljena i u studijama koje se bave `ivotopisom senjskog pjesnika Mate{e Kuha~evi}a, jednog od vode}ih sudionika onovremenih nemira na brinjsko-li~kom podru~ju.5 Na posljetku, sadr`ajni podaci o Gallovom udjelu u kraji{kim nemirima 1746. godine zabilje`eni su u sintezi F. Vaní~eka Specialgeschichte der Militärgrenze (Band I, Wien, 1875, str. 500-506), opse`noj studiji Ivana Kukuljevi}a Sakcinskog Hrvati za nasljednoga rata (Pos. otisak iz Rada JAZU, sv. 38, Zagreb, 1877., str. 79-81) te u novijem djelu Stjepana Krpana o povijesti Brinja i brinjskoga kraja (Brinjski kraj u pro{losti i sada{njosti, Zagreb, 1995, str. 31-32).

Obitelj Gall kranjska je plemi}ka obitelj koja se u Kranjsku doselila iz Bavarske zajedno sa poznatim plemi}kim rodom Andechs-Meranskih (izme|u 1105. i 1154. godine). Do 1288. godine bili su ministerijali obitelji Andechs-Meranskih, a kasnije su istu du`nost obna{ali u slu`bi akvilejskog patrijarha te vojvoda Spanheim i Gori{kih. Naslov kranjskih vitezova stje~u 1446., a naslov baruna 1650. godine.

Zapa`eniju ulogu dobivaju u XIII. stolje}u, kada je Konrad Gall zastupao kranjske ministerijale kod cara Fridrika II. (1237. god.). Najzna~ajniji predstavnici obitelji Gall bili su: Dietrich (1173-1183), Konrad (1223-1268), Ivan, opat u Sti~ni (1252-1261), Juraj, kranjski zemaljski upravitelj (oko 1430. god.), Andrija, pisac teolo{kih rasprava i nad|akon u Dolenjskoj (oko 1450. god.), Sigfried, kri`ar u Pruskoj (do 1478. god.), Apolonija, opatica u samostanu Velesovo (oko 1520. god.), Ivan, diplomat u Osmanskom Carstvu i Francuskoj (1535-1536) i pisac obiteljske kronike iz 1574. godine. Od sredine XVI. stolje}a isti~u se i kao sljedbenici protestantizma, a Franjo Kristofor i Jakov Gall bili su tijesno povezani s Primo`om Trubarom. Po~etkom XVII. stolje}a spominje se Siegfried, koji se pod pritiskom protureformacije iselio i postao utemeljitelj husitskog ogranka obitelji Gall. Do XVIII. stolje}a ~lanovi obitelji Gall bili su aktivni u vojnoj slu`bi na {irem podru~ju Vojne granice i nositelji raznih ~asni~kih i upraviteljskih du`nosti. U XIX. stolje}u 3

4

5

I. Golec, Povijest grada Petrinje (1240 – 1592 – 1992), Petrinja, 1993, str. 111, 367; Isti, Petrinjski biografski leksikon, Petrinja, 1999, str. 130.

F. ]ulinovi}, Selja~ke bune u Hrvatskoj, Zagreb, 1951, str. 99-101; S. Antoljak, Bune pu~ana i seljaka u Hrvatskoj, Zagreb, 1956, str. 236-241.

M. Magdi}, @ivot i djela Senjanina Mate{e Antuna pl. Kuha~evi}a hrvatskoga pjesnika XVIII. vieka, Senj, 1878, str. 11-18; V. Pacher, Mate{a Antun pl. Kuha~evi}, hrvatski pjesnik XVIII. vijeka, Nastavni vjesnik, knj. 12, Zagreb, 1904, str. 2-6; T. Mati}, Der kroatische Schriftsteller M. A. Kuha~evi} und der Aufstand von Bri e, Archiv für slavische Philologie, Band 35, Berlin, 1914, str. 87, 94-95, 98-102.

46

VDG JAHRBUCH 2002

njihova va`nost opada te se spominju uglavnom kao obna{atelji ni`ih ~asni~kih ~inova. Posljednji mu{ki odvjetak Rudolf umro je po~etkom XX. stolje}a. Glavna sjedi{ta obitelji Gall u Kranjskoj bila su kraj Gabrovke (sjedi{te do XVI. stolje}a), zatim Ro`ek kod Dolenjskih Toplica, Motnik, Morav~e, Medija, Luknja kraj Novog mesta, [entjurska gora kraj Gabrovke, Vi{nja Gora, Rade~e, Mirna i Gri~ kraj Mirne.6 Nekoliko ~lanova obitelji Gall imalo je zapa`enu ulogu u ratnim zbivanjima u Hrvatskoj u XVI. stolje}u, u vrijeme kada su osmanlijske provale bile najizrazitije te kada je za Hrvatsko Kraljevstvo zauvijek izgubljena strate{ki va`na Biha}ka kapetanija. Tako se, primjerice, 1540. godine spominje Martin Gall, koji je preuzeo du`nost kapetana u Biha}u. Posebnu pozornost pri preuzimanju du`nosti posvetio je obrani Biha}a i utvrda Biha}ke krajine (Ripa~, Sokolac, Iza~i}), koje je nastojao osposobiti za obranu. U nizu izvje{}a u Be~ Gall pi{e o lo{em stanju tamo{njih utvrda, nedovoljnom broju ~lanova posade, potrebi dopremanja ja~eg naoru`anja i neredovitosti u primanju vojni~kih pla}a te re~ene okolnosti izdvaja kao glavne razloge za slabost obrane ove hrvatske kraljevske utvrde.7 Koncem istoga stolje}a u Biha}u se spominje i Toma Gall. Kao dio njema~ke posade koja je pod zapovjedni{tvom Josipa Lamberga odolijevala osmanlijskim naletima, sudjelovao je u borbama oko Biha}a tijekom 1590-ih godina. Onodobna vrela kazuju da je bio prisutan i pri predaji Biha}a 19. VI. 1592. godine osmanlijskom vojskovo|i Hasan-pa{i Predojevi}u, a prema onodobnim kronikama istakao se velikom hrabro{}u.8 Od drugih odvjetaka obitelji Gall koji su imali zapa`eno mjesto u hrvatskoj povijesti, mogu}e je izdvojiti i Johanna Galla. Kao grani~arski satnik slu`bovao je tijekom druge polovice XVIII. stolje}a u vi{e pukovnija Hrvatsko-slavonske vojne granice. Nakon umirovljenja reskriptom Dvorskog ratnog vije}a u Be~u (14. II. 1815. god.) potvr|en je za gradona~elnika vojnog komuniteta Petrinja. Tu je slu`bu obna{ao do 1821. godine. U vrijeme obna{anja slu`be gradona~elnika bio je aktivan u dru{tvenom `ivotu grada te je zabilje`eno da je sudjelovao u osnivanju petrinjskoga Strelja~kog dru{tva (1816. god.) i bio jedan od autora prvih pravila dru{tva.9 Podrobni podaci iz `ivotopisa Maksimilijana Galla nisu nam poznati, tako da ne mo`emo sa punom sigurno{}u utvrditi njegovu izravnu vezu sa prethodno spomenutim odvjetcima obitelji Gall. Kranjski plemi} Maksimilijan Gall poznat nam je od 1746. godine, kada se spominje kao zapovjednik (u ~inu bojnika) grani~arske utvrde Brinje. Doga|aji koji su uslijedili iste godine, a u kojima je Gall imao neprijeporno va`no mjesto te koji su naposljetku bili i od presudne va`nosti za njegovu vojnu karijeru, zbili su se povodom preustroja Karlova~kog generalata.

Preustroj iz 1746. godine bio je dio reformnih zahvata koje je be~ka sredi{njica postupno provodila tijekom cijelog XVIII. stolje}a, a s ciljem rastere}enja dr`avne riznice i preuzimanja dijela tro{kova financiranja na teret samih grani~ara. Preustroj je djelo princa, generala J. F. Hildburgshausena, koji je novim propisima 6 7 8 9

Usporedi: Enciklopedija Slovenije, str. 176-177.

M. Kruhek, nav. dj., str. 159-163.

R. Lopa{i}, nav. dj., str. 78-79.

I. Golec, Petrinjski biografski leksikon, str. 130; Isti, Povijest grada Petrinje (1240 – 1592 – 1992), str. 111, 367.

47

VDG JAHRBUCH 2002

(Regulamenti) u velikoj mjeri dokinuo stare povlastice tamo{njeg stanovni{tva.10 Na odgovor nezadovoljnih grani~ara nije trebalo dugo ~ekati. Nemirima brinjsko-li~kih grani~ara prethodila je pritu`ba ve}eg broja vojnika sa toga podru~ja koji su 31. VII. 1746. godine svoje nezadovoljstvo iskazali `albama pred Maksimilijanom Gallom, zapovjednikom grani~arske utvrde Brinje. Bojniku Gallu je izaslanstvo nezadovoljnih grani~ara izjavilo da narod Vojne granice ne `eli novu uredbu te da tra`i njeno povla~enje. U isto je vrijeme izabrano pet izaslanika koji }e njihove pritu`be iznijeti pred caricu Mariju Tereziju u Be~u.11 Iz sudskih spisa proizlazi da je jedan od glavnih sudionika nemira bio i sam bojnik Gall, koji je uz potporu supruge Barbare sura|ivao sa senjskim zapovjednikom, bojnikom i barunom Karlom Portnerom, zapovjednikom gornje Like, gospi}kim bojnikom (de Pozzy) te sa senjskim patricijem, pjesnikom i tada{njim auditorom Mate{om (Matom) Kuha~evi}em12. Svi su oni bili prili~no nezadovoljni s “Regulamentom”, ponajvi{e stoga jer su u svojoj slu`bi bili prikra}eni i zapostavljeni, a novo je ure|enje ujedno i smanjivalo njihove prihode te su `eljeli povratak starom sustavu uprave na podru~ju granice. ^ini se da je bojnik Gall imao i odre|ene veze s dotada{njim brinjskim knezom Serti}em iz Jezerana, koji je u`ivao velik ugled me|u tamo{njim grani~arima. Upravo su se po Serti}evu nalogu sastali okolni kraji{nici 5. VIII. iste godine u Jezeranima.13 S ciljem postizanja {to ve}eg psiholo{kog efekta me|u grani~arima, Serti} im je njihovu budu}nost prikazivao u najcrnjim bojama, nagla{avaju}i da }e uskoro morati krenuti u rat u druge zemlje, a da }e istodobno u Liku prispjeti njema~ka vojska koja }e provoditi stroge mjere, ali i kojoj }e biti prepu{tene njihove supruge i djevojke. Iz Jezerana je pove}a skupina pobunjenika krenula u susjedno selo Stajnicu, gdje je jedan ~asni~ki odbor upravo pregledavao pu{ke i streljivo tamo{njih grani~ara. Uskoro su izbili prijepori, a do{lo je i do otvorenih fizi~kih obra~una. Kada su se nakon toga neki istaknutiji grani~ari pritu`ili Gallu radi postupaka tamo{njeg poru~nika Carine, Gall je dao ~etvoricu od njih okovati i zatvoriti. Ipak, kada je skupina nezadovoljnih grani~ara zaprijetila da }e provaliti u brinjski grad i silom osloboditi svoje prista{e, bojnik je zatvorenike bio prisiljen pustiti na slobodu.14 Taj je doga|aj dao povod op}em nezadovoljstvu grani~ara. Iz Brinja su odmah odaslani glasnici u susjedne “kumpanije” s ciljem podizanja ustanka, a u isto vrijeme upu}en je proglas (Proklamacija) cijelom 10

11 12

13 14

Regulamenti su dokinuli brojna “stara prava” tamo{njih grani~ara. Dokinute su njihove stare op}ine, uklonjeni knezovi i narodni suci, za ~asnike mahom postavljeni stranci (Nijemci), u javni `ivot potpuno je uveden njema~ki jezik, a nabavljanje odora (novih) je od sada teretilo same grani~are (jednako kao i opskrba hranom). O preustroju Vojne granice vidi: F. Moa~anin, Vojna krajina do kantonskog ure|enja 1787., u: Vojna krajina (povijesni pregled – historiografija – rasprave), uredio D. Pavli~evi}, Zagreb, 1984, str. 23-56.

F. Vaní~ek, nav. dj., str. 500-501; F. ]ulinovi}, nav. dj., str. 99; S. Antoljak, nav. dj., str. 236-237.

Mate{a Antun Kuha~evi} (Senj, 1697. – Zagreb, 1772). Filozofiju i pravo zavr{io je u Grazu, a Vojno-tehni~ku akademiju u Be~u. Bio je kapetan galije (za vrijeme nasljednog rata (1733-36) i zastupnik senjske op}ine u Be~u. Poslije Brinjsko-li~ke bune 1746. protiv preustroja Vojne granice uhi}en je na osnovi pritu`be senjskoga biskupa Juraja Vuka ]oli}a zbog latinskog spisa (Synoptica informatio circa vetus et novum regulamentum generalatus Carlostadiensis) u kojem je branio prava Senja od vojne uprave. Nakon trogodi{nje istrage osu|en je na do`ivotni zatvor i konfiskaciju imovine. Do 1756. godine bio je u zatvoru u Spielbergu nad Brnom, a zatim u Schlossbergu u Grazu. Kao 75-godi{nji starac pu{ten je 1772. godine na slobodu, ali je uskoro umro. Autor je nekoliko latinskih djela te poslanica upu}enih ~lanovima obitelji koje su potresno svjedo~anstvo o njegovu tamnovanju (Molitva nevoljnika u pr`unu nahode}ega). Usporedi: M. Magdi}, nav. dj.; V. Pacher, nav. dj.; T. Mati}, nav. dj.

S. Krpan, nav. dj., str. 31.

F. Vaní~ek, nav. dj., str. 501; F. ]ulinovi}, nav. dj., str. 99; S. Antoljak, nav. dj., str. 237.

48

VDG JAHRBUCH 2002

“kraji{kom narodu” pozivaju}i sve grani~are da se pridru`e borbi za njihove “stare pravice”, s time da svaka ku}a po{alje po jednog naoru`anog vojnika i uz prijetnju da }e im – ako tako ne postupe - zapaliti ku}u. Potom je iz Brinja naoru`ana masa krenula prema jednom grani~arskom selu, gdje su se utaborili. Prethodno su brinjski grani~ari odveli sa sobom bojnika Galla i druge njemu podre|ene ~asnike s ciljem da im budu taoci. Kasnije su, svjedo~e onodobna vrela, ustanici vi{ekratno poku{avali nagovoriti Galla da im bude vo|om u ustanku. Kasnije donesena presuda govori da se tom prilikom Gall nekako uspio izgovoriti te su ga grani~ari ubrzo (zajedno s ostalim ~asnicima) pustili na slobodu.15 Ustani~ka skupina tada se utaborila na jednoj visoravni blizu sela Stajnice o~ekuju}i da im se pridru`e i ostali grani~ari sa podru~ja Like i Krbave.

Buna je isprva dobro napredovala. Zahvatila je i grad Senj, ~iji su gra|ani bili izrazito nezadovoljni vojnom upravom i uzalud su tra`ili da im se vrate prava slobodnoga grada. U susjednom selu Sv. Juraj grani~ari su otvoreno pristupili buni. U me|uvremenu je iz Oto~ca pristigao barun Leopold Scherzer (general Karlova~kog generalata), ali i njegov poku{aj umirivanja nezadovoljnih vojnika nije imao uspjeha.

Istodobno su i grani~ari mjesta Lovinac podigli bunu (10. VIII.) te je tom prilikom izbio manji okr{aj u kojem je smrtno stradao tamo{nji zapovjednik kapetan Pohl.

Zajedno sa grani~arima naselja Pazari{te Lovin}ani su se potom uputili u Gospi}, gdje je njihove zahtjeve saslu{ao bojnik de Pozzy, nastoje}i ih smiriti obe}anjem da }e o njihovim pritu`bama izvijestiti vi{a nadle{tva.16 Me|utim, ustanicima se nisu – iako se to o~ekivalo - pridru`ili Li~ani i Oto~ani. Uskoro im je uzmanjkalo hrane te se ve}ina po~ela razilaziti ku}ama. Najuporniji su ostali tek Brinjani, koji su na Gusi}a-polju uzalud ~ekali Oto~ane te su se na posljetku i sami povukli u Brinje.

Koncem kolovoza poslali su ustanici sedam svojih poslanika u Be~. Poslanstvo je predvodio bojnik-auditor Mate{a Kuha~evi}.17 Za potonjeg se dr`i da je bio u tijesnim vezama s Portnerom, Gallom i njegovom `enom te je prije ostalih ~lanova poslanstva oti{ao u Be~ pripremiti teren. Istovremeno je u Be~ pristiglo i pismo senjskoga biskupa Juraja Vuka ]oli}a18 u kojem je stajalo: “Stavite majora baruna Galla, majora Karla baruna Portnera i auditora Kuha~evi}a u zatvor i odmah }e se ugasiti li~ko-primorska pobuna”.19 Odmah potom Kuha~evi} je uhi}en, do~im su ostala ~etvorica ~lanova poslanstva uskoro pu{tena na slobodu. Kada su buntovnici u Brinju ~uli ovu vijest potpuno su se razi{li, izjavili da priznaju nove uredbe te na kraju carsku vlast zamolili za milost i oprost. Uslijedio je poziv bojnicima Gallu i Portneru da stupe pred vojni sud u Karlovcu. Uslijedila su i druga uhi}enja te je ~ak i Barbara Gall neko 15

16 17 18

19

F. Vaní~ek, nav. dj., str. 501-502; I. Kukuljevi} Sakcinski, nav. dj., str. 79-80; F. ]ulinovi}, nav. dj., str. 100; S. Antoljak, nav. dj., str. 238.

F. Vaní~ek, nav. dj., str. 502-504; F. ]ulinovi}, nav. dj., str. 100; S. Antoljak, nav. dj., str. 238-239.

F. Vaní~ek, nav. dj., str. 504; I. Kukuljevi} Sakcinski, nav. dj., str. 80; S. Antoljak, nav. dj., str. 239; S. Krpan, nav. dj., str. 32.

Juraj Vuk ]oli}, biskup senjski i modru{ki, povijesni pisac (1699-1764). ]oli}evi suvremenici iznose o njemu vrlo opre~na mi{ljenja. Mnogi ga vrlo hvale kao iznimno krijeposna i u~ena ~ovjeka (autor nekoliko djela o pro{losti Senjske i Modru{ke biskupije; zaslu`an za ure|enje senjske katedrale, djelovao na izobrazbi svoga klera, vi{e puta pohodio je podru~je svoje biskupije). Neki mu pripisuju ~astohleplje i nezdrave ambicije. Ime mu se spominje i u svezi prijave protiv Mate{e Kuha~evi}a kao za~etnika brinjsko-li~ke pobune, a samovoljnim je postupcima pove}ao antagonizme me|u senjskim patricijima, kojima je i sam pripadao. (HBL, sv. III, Zagreb, 1993, str. 155-156; tekst: M. Bogovi}).

M. Magdi}, nav. dj., str. 13; V. Pacher, nav. dj., str. 3; T. Mati}, nav. dj., str. 94-95; S. Antoljak, nav. dj., str. 239.

49

VDG JAHRBUCH 2002

vrijeme provela u karlova~kom zatvoru (poslije je oslobo|ena radi nedostatka dokaza). Princ Hildburghausen odmah je odobrio istragu pred karlova~kim vojnim sudom u kojem je istra`nom povjerenstvu predsjedao pukovnik Josip Benzoni. Pred istra`no povjerenstvo dovedene su isprva 34 osobe, od kojih je potom deset oslobo|eno. Kazne namijenjene preostalim bile su izrazito drasti~ne i imale su za cilj zastra{iti grani~are pobunjenih podru~ja. Desetorici osu|enika odrubljena je glava, trojica su smrvljeni na kolu, a njihove su glave nataknute na kolac, sedam je ~asnika i pod~asnika osu|eno je na gubitak ~asti i do`ivotnu tamnicu, do~im su petorica poslana na prisilni dvogodi{nji rad.20 Mate{a Kuha~evi} i Karlo Portner osu|eni su na do`ivotnu tamnicu. Uz njih je sli~na kazna zadesila i brinjskog bojnika Maksimilijana Galla, osu|enog na gubitak svih ~asti i imanja te na do`ivotnu tamnicu.21

*** Presudom karlova~kog vojnog suda zavr{ava i na{e saznanje o `ivotnom putu i sudbini brinjskog bojnika, kranjskog plemi}a njema~koga podrijetla Maksimilijana Galla. I dok za senjskog patricija Kuha~evi}a znamo cijeli tijek njegovog dugogodi{njeg tamnovanja, kao i posljednje godine `ivota, zavr{no poglavlje iz `ivota Maksimilijana Galla i njegove supruge Barbare, ostaje nam, barem prema postoje}im saznanjima historiografije, jo{ uvijek nedovr{eno.22 Na kraju rada mogu}e je izre}i i nekoliko zaklju~nih misli. @ivotni put Maksimilijana Galla bio je, nalik na ostale ~lanove obitelji Gall, ve}im dijelom karijere vezan za vojnu povijest koja se zbivala i diljem hrvatskih prostora. Iako ga ne mo`emo ubrojiti u red znamenitih vojskovo|a njema~kog i austrijskog podrijetla koji su ostavili velike tragove u vi{estoljetnoj povijesti Vojne granice, Maksimilijan Gall zaslu`uje istra`iva~ku pozornost kao sudionik jednoga od brojnih odsje~aka iz prebogatih i nikada dovoljno istra`enih hrvatsko-njema~kih veza tijekom pro{losti.

20

21 22

F. VanĂ­~ek, nav. dj., str. 506; I. Kukuljevi} Sakcinski, nav. dj., str. 81; V. Pacher, nav. dj., str. 3-6; T. Mati}, nav. dj., str.

130; S. Antoljak, nav. dj., str. 240-241; S. Krpan, nav. dj., str. 32.

F. ]ulinovi}, nav. dj., str. 101; S. Antoljak, nav. dj., str. 240.

Kao zanimljivost vrijedi spomenuti da su likovi bojnika Maksimilijana Galla i njegove supruge Barbare, kao i njihova uloga u Brinjsko-li~koj buni 1746. godine, opisani u pripovijesti hrvatskog pisca Ivana Dev~i}a “Brinjsko-li~ki ustanak god. 1746.�

(Zagreb, s. a.).

50

VDG JAHRBUCH 2002

Baron Maksimilijan Gall und der Aufstand aus dem Jahre 1746 in Brinj – Lika Während des Bestehens der Militärsgrenze des einheitlichen Militärverteidigungssystems, das auf kroatischem Boden vom 15. bis 18. Jahrhundert dauerte- spielten Individuen aus den deutschen und österreichischen Ländern eine wichtige Rolle. In dieser Arbeit wurde die Wirkung des deutschen Offiziers, Baron Maksimilijan Gall, des bekannten Teilnehmers an der Geschichte des Küstenteils der Militärsgrenze während der 40-er Jahre des 18. Jahrhunderts bearbeitet. Die Familie Gall ist eine adelige Familie aus Kranj, die zwischen 1105 und 1154 aus Bayern kam. Den Rittertitel bekamen sie 1446 und das Baronat 1650. Der Major Maksimilijan Gall wird 1746 als Kommandant der Grenzbefestigung Brinje erwähnt und wird mit dem Ausbruch der Auferstehung der Brinjer Grenzsoldaten 1746 gegen die neuen Regeln, die Prinz J. F. Hildburghausen in das Gebiet der Militärsgrenze einführte, verbunden und, die auch die Interesse der Offiziere mit einer Erniedrigung der Löhne und Begrenzung ihrer Verwaltungsbevollmächtigungen trafen. Gall verhandelte mit den Rebellen und stimmte ihrer Delegation das Abschicken des Ausschusses nach Wien zu. Obwohl die Rebellen ihn gerne als Anführer gesehen hätten, wollte sich Gall nicht tiefer einmischen, sondern versprach, nur vorgetäuscht, ihr Anführer zu sein, zog sich aber zurück und wartete die entgültige Lösung ab. Im August 1746 als die Auferstehung aufflammte und mit einer Eskalation drohte, benachrichtigte der Bischof aus Senj Juraj Vuk ]oli} den Kaiserratgeber, dass zwischen den Hauptanstechern Gall war und, dass für eine Nachlassung des Aufstandes seine Verhaftung notwendig sei. Nach der Intervention des Generals Leopod Scherzer aus Karlovac wurde der Aufstand unterdrückt und Gall wurde vor das Militärsgericht nach Karlovac geladen. Vor das Gericht wurde auch seine Ehefrau Barbara geführt, die wegen Mangel an Beweisen bald freigelassen wurde. Gall wurde nach einer langen Ermittlung auf Verlust der Ehre und des Besitzes verurteilt und in den Kerker geworfen. Das entgültige Schicksal von Major Gall ist uns nicht bekannt. Obwohl Galls Lebenslauf nicht reich ist und nicht mit glorreichen Befehlshabern deutscher und österreichischer Herkunft, die auf dem kroatischen Gebiet wirkten, vergleicht werden kann, verdient sein Schicksal ein Forschungsaufmerksamkeit und ist so eine Beilage den Kenntnissen der kroatisch-deutschen Durchdringens in die Geschichte.

51

VDG JAHRBUCH 2002

Zlatko VIRC

Vinkova~ki Nijemci u hrvatskim dru{tvima Nakon oslobo|enja isto~ne Slavonije od Turaka 1687. godine, vinkova~ki kraj bio je, kao i cijela Slavonija, relativno slabo napu~en. Carska komora, koja je htjela oja~ati gospodarski ovaj kraj, podr`avala je doseljavanje stanovni{tva iz drugih krajeva. Podru~je ju`no od Vinkovaca, uklju~uju}i i Vinkovce bilo je uklju~eno u Vojnu granicu pa je tu vojna vlast postavljala neka ograni~enja vezana uz doseljavanje. Do 1747. godine doseljavanje nije imalo nekih posebnih ograni~enja, ali iza te godine vojna vlast vi{e ne dopu{ta useljavanje ako nije u funkciji ja~anja obrambene mo}i Vojne krajine.

Nijemci su zapo~eli doseljavanje u Vinkovce u vrijeme Vojne granice koje je zavr{eno do kraja 19. stolje}a. Bilo je to najve}e pojedina~no doseljavanje porodica.

Postturski Vinkovci formirali su se u dva ve}a zemljoradni~ka naselja. To su Ervenica isto~no i Krnja{ zapadno od sredi{ta koje je izgra|eno iza 1747. godine.

Izme|u tih dvaju naselja nastala je Duga ulica ili Lange Gasse. Tu su se naseljavali Hrvati, manje Nijemci, dok su Krnja{ i Ervenica bila hrvatska naselja. Tijekom 18. stolje}a Nijemci su se prete`ito naseljavali u ulici koja je nastajala od sredi{ta mjesta prema selu Nu{tru. To je bila Njema~ka ulica ili Deutsche Gasse. No u toj ulici po~eli su se naseljavati i Hrvati.

U pravilu su se Nijemci naseljavali po ulicama, ve} prema tome gdje su uspijevali na}i slobodno zemlji{te za gradnju ku}e, ili su se naselili u ulici gdje su kupili ku}u.

Na taj na~in Nijemci nisu mogli formirati ~vr{}u zajednicu koja bi na jednom u`em prostoru bila dovoljna samoj sebi. S druge strane, `ivot u urbanoj sredini tjerao ih je na veoma brzo uklapanje u nju. U prvoj polovici 19. st. tu `ivi druga ili ~ak tre}a generacija obitelji koja je tu ro|ena. Sve zajedno to je utjecalo na razvijanje osje}aja pripadnosti novoj domovini Hrvatskoj. Do 1861. godine, kad je hrvatski ban Josip [ok~evi} uveo hrvatski jezik u javnu uporabu, postupno, i u podru~ju Vojne granice njema~ki jezik gubi vode}u poziciju u dru{tvu. Ukidanje Vojne granice i njezino priklju~enje civilnoj Hrvatskoj (1881.) ozna~ilo je daljnje slabljenje utjecaja njema~kog jezika. Nijemci, dolaze}i iz znatno ja~eg kulturnog okru`enja, sa znatno razvijenijom kulturom (u po~etku su to bili vojni slu`benici, ~asnici i obrtnici) uspijevali su utjecati na okolinu u pozitivnom smislu. Tek iza ukinu}a Vojne granice doseljavaju se i Nijemci slabijeg imu}nog stanja. Saznanje da su Nijemci bilo je nagla{avano samo u popisima stanovni{tva ili kad se trebalo posebno izja{njavati.

Sklapanje brakova s pripadnicima drugih nacionalnosti, redovito je i{lo nau{trb slabljenja uporabe njema~koga jezika u rodnom domu. Jezik, obi~aji i tradicijska kultura `ivjeli su samo u me|usobnom dru`enju unutar obitelji i me|u ro|acima.

53

VDG JAHRBUCH 2002

Nijemci dugo nisu imali svojih dru{tava, nego su se veoma brzo uklju~ili u rad postoje}ih dru{tava, naro~ito hrvatskih. @ive}i me|u Hrvatima, bilo je posve logi~no da su se postupno udru`ivali u njihova dru{tva, tako da }e to imati znatan utjecaj na njihovo prihva}anje hrvatskih rodoljubnih osje}aja.

Ovaj proces potpunoga prilago|avanja `ivljenja u novoj sredini bio je znatno usporen u novoosnovanom Vinkova~kom Novom selu ili Neudorfu. Tu se 1819. godine doselila njema~ka sirotinja kojoj je trebalo puno vremena i rada da se uzdigne u napredni i imu}ni sloj seljaka. Selo naseljeno isklju~ivo Nijemcima bila je zatvorena cjelina, radilo se o Nijemcima evangelicima, gdje nije moglo do}i do procesa pribli`avanja o kojem je prije bilo rije~i.

Tek od 1929. godine, kad nastaje prva njema~ka gospodarstvena udruga, Nijemci se po~inju polako izdvajati. Taj proces izdvajanja bio je toliko spor da tek pred Drugi svjetski rat imamo ne{to vi{e njema~kih udruga. Do tada }e oni biti ~lanovi mahom hrvatskih dru{tava, no najve}i dio Nijemaca ostat }e i dalje u hrvatskim dru{tvima. U popisu ~lanova hrvatskih dru{tava bit }e njema~ka imena kroatizirana, dok je s prezimenima ta pojava ne{to bla`a. Proces kroatizacije toliko se bio razvio da smo se u prikupljanju gradiva za obradu ove teme i sami iznenadili brojno{}u ove pojave.

Njihova odanost radu na probitku tih hrvatskih dru{tava bila je poznata i priznata, tako da su neki od njih, u vrijeme najve}ih srpskih presija, bili na njihovom ~elu, kao Dragutin Basler i Ivan Hoge.

Vinkova~ki Nijemci, premda su ~inili zna~ajnu gospodarsku, kulturnu i etni~ki brojnu cjelinu, u hrvatskoj historiografiji nisu posebno istra`ivani.1 Pred pripajanje Vojne granice civilnoj Hrvatskoj (1880.) u Vinkovcima je `ivjelo 34,71 posto Nijemaca, a deset godina kasnije ve} ih je bilo 40 posto.

Na po~etku dvadesetoga stolje}a, zbog znatnijeg doseljavanja drugih nacionalnosti, taj }e se postotak smanjiti, ali }e i dalje Nijemci biti po brojnosti odmah iza Hrvata. Bit }e drugi i nakon 1918. godine, kada je zasigurno jedan manji dio odselio. Stanovito smanjenje njihova broja, u popisu 1921. godine, realnije je protuma~iti porastom broja drugih entiteta, naro~ito Hrvata. Razloge drasti~noga smanjenja broja Nijemaca u popisu 1948. godine ne treba posebno nagla{avati.

Nacionalna struktura i broj Vinkov~ana

1

Godina

Ukupno

Hrvata

%

Nijemaca

%

1880.

5.277

2.441

46

1.832

34,71

1890.

5.946

3.004

50,5

2.383

40

1900.

9.411

3.007

32

2.896

30,7

1921.

10.160

5.248

52

2.667

26

1948.

15.076

11.715

78

72

0,47

Jedino cjelovito djelo o vinkovackim Nijemcima nastalo je u Njemackoj: HEIMATBUCH DER DEUTSCHEN AUS VINKOVCI UND UMGEBUNG, (vi{e autora, dalje samo Heimatbuch), Biberach, 1975.

54

VDG JAHRBUCH 2002

Zgrada d.d. "Hrvatski dom" bila je dru{tveno i kulturno sredi{te djelovanja mnogih hrvatskih dru{tava.

Vinkovci su u razdoblju izme|u dvaju svjetskih ratova bili grad s neobi~no dobro razvijenim gospodarstvom. Zaposleno je bilo 47 % stanovnika od kojih je ~ak 51 % radilo u industriji i obrtu, 19 % je bilo namje{tenika, 4 % se bavilo poljoprivredom, dok je gra|anskoga stale`a bilo 26 %. Poljoprivredom se bavilo 19 %, stanovni{tva, industrijom i obrtom 32,5 %, trgovinom, bankarstvom i `eljezni~kim prometom 28 %, ~inovnika u upravi je bilo 10 % te rentijera i u~enika 10,5 %. Ovakva raspodjela stanovni{tva po djelatnostima ukazuje na veoma povoljnu strukturu gospodarstva koje je stalno napredovalo. Istina, taj je razvoj povremeno usporavan zbog svjetskih gospodarskih kriza.2 *** Dru{tveni `ivot u Vinkovcima u vrijeme Vojne granice nije se mogao organizirati jer to vojna vlast nije dopu{tala. No, ukinu}em Vojne granice nestalo je i te zabrane te se postupno osnivaju dru{tva. Njih u po~etku, naravno, nije bilo puno i mogu se podijeliti, prema djelatnosti i prema svojem ~lanstvu, na nacionalna, kao npr. hrvatska, srpska i `idovska. No neka, naro~ito hrvatska, iako su u svom nazivu imala oznaku svoje etni~ke pripadnosti, nisu bila usko zatvorena, tako da u njihovim redovima susre}emo pripadnike drugih nacionalnosti, me|u kojima se po brojnosti naro~ito isti~u Nijemci.

Spomenut }emo samo najzna~ajnija vinkova~ka dru{tva. Po dugotrajnosti djelovanja, ali i po postignutom umjetni~kom dometu, na prvo mjesto moramo 2

Mira KOLAR-DIMITRIJEVIC, Socijalne prilike i klasna borba u Vinkovcima meduratnog razdoblja, Vinkovci, 1977., ? ?

55

VDG JAHRBUCH 2002

staviti Hrvatsko pjeva~ko i glazbeno dru{tvo (dalje HPiGD) “Relkovi}” (1901.). Za razliku od toga dru{tva, “Hrvatska ~itaonica” (1875.) imala je posve drugi na~in rada.

Osim u izuzetnim slu~ajevima njezina djelatnost bila je tiha i li{ena oka javnosti. ^itaonica je bila okupljali{te svih onih koji su bili zainteresirani za pisanu rije~, tako da je ona bila mjesto gdje su nicale razne ideje za razne dru{tvene i kulturne aktivnosti, kao {to su bile organizacije likovnih izlo`bi ili koncerata ozbiljne glazbe. ^itanje novina i knjiga unaprje|ivalo je kulturne i druge domete pojedinaca, profiliralo njihovu svijest i tako utjecalo na potrebu kulturnoga rada. ^itaonica je stoga ubrzo postala, naro~ito iza 1900. godine, mjesto gdje se stvarala potrebna dru{tvena klima za cijeli niz dru{tvenih aktivnosti. Jasno je da je ^itaonica bila rasadnik kulturnih pregalaca koji su se anga`irali u radu drugih dru{tava.

Naro~ito je bila zna~ajna aktivnost njezina ~lanstva u ostvarivanju ideje osnivanja i (kasnije) djelovanja dioni~arskoga dru{tva Hrvatski dom. Zbog njegove specifi~nosti njemu }emo posvetiti pa`nju na kraju.

Ovdje }emo spomenuti i prvo vinkova~ko dru{tvo nastalo u vrijeme pred ukidanje Vojne granice, 1872. godine. Bilo je to Pjeva~ko i glazbeno dru{tvo “Sloga” me|u ~ijim osniva~ima nalazimo Ivana Pakostu kao predsjednika i ~lanove Alberta von Bergera, Floriana Kremera, Nikolu Scheibla i Franza Spiesa.3 Prvo poznato njema~ko dru{tvo bilo je Pjeva~ko dru{tvo “Veselje” (Gesangsverein “Frohsinn”). Osnovano je 1892. godine. Osnovali su ga u~itelj glazbe Nikola Lutz i zlatar Kasper. Djelovalo je do Prvoga svjetskoga rata.4 Hrvatsko pjeva~ko i glazbeno dru{tvo (HPiGD) “Relkovi}” osnovano je 1900. godine. Me|u osniva~ima su Feliks [vagel - prvi tajnik i Dragutin Heger, njegov zamjenik. U prvom Upravnom odboru nalazimo Stjepana [vagela i \uru Ferderbera kao odbornike. Stoga }e kasnije oba [vagela biti po~asni ~lanovi.5 Prvi zborovo|a Dru{tva bio je Josip Eppner, dok je Stjepan Metzinger bio dirigent u 1922. godini.6 Me|u solistima, dakle istaknutijim ~lanovima “Relkovi}a”, 1932. godine imamo Petera Spreitzera.7 U vrijeme najve}ega “Relkovi}evog” uspona, ali i naj`e{}ega protuhrvatskoga pritiska, predsjednik je bio ing. Dragutin Basler. (Izabran je za predsjednika 1935. godine.) Bio je osvjedo~eni borac za pravedniji polo`aj Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji, zastupnik u Gradskom vije}u, ~lan hrvatskoga bloka. Do ukidanja Hrvatskoga sokola (1929. godine) bio je u njemu veoma aktivan. Izborom Baslera za predsjednika mo`e se govoriti o otvorenosti i povjerenju ~lanova “Relkovi}a” prema drugim nacionalnostima, ali je na tom primjeru najo~itije prilago|avanje Nijemaca sredini u kojoj dugo `ive.

Me|u utemeljiteljima Dru{tva, dakle onima koji su dali ve}e nov~ane priloge za rad, nalaze se: Stjepan Auman, Martin Balling, Anica Bauer, Hedviga Brunnsmid, Mato Dill, Eugen Friedmann, Rikard Fischler, Aleksander Glaser, Viktor Glaser, Adolf 3 4 5 6 7

CIBALAE - VINKOVCI, spomen spis (dalje: Spomen spis), Vinkovci, 1938., 68 Ne{to op{irnije o njemu vidi u Heimatbuch, 55.

Spomen spis, 140-147.

Vladimir REM, Vinkovacka kronika, (dalje: Rem), Vinkovci, 1983., 35 Rem, 51.

56

VDG JAHRBUCH 2002

Hecht, Ivan Hoge, Vladimir Huber, Hugo Kathrein, Jelka Kremer, Rudolf Kuhner, Julio Laufer, Ivan Lehner, Melhior Leicht, Milan Leutgeb, Antun Mayer, Mi{o Neuberger, Franjo Pischl, Josip Reisz, Rudolf Riesel, Filip Roth, Ervin Roscher, Antun Rückert, \uro Stock, Adam Scharnbeck, Emil Schlimp, Josip Schmidt, Zdravko Stefan, Slavoljub Stengl, Ladislav Ulrich, Pavao Vi}.

Prigodom posvete zastave 1908. godine u Dru{tvu su u zboru i tambura{kom orkestru nastupala ~ak 92 ~lana. Obzirom na tako veliki broj izvr{nih ~lanova najvjerojatnije popis sadr`i sve ~lanove bez obzira jesu li bili aktivni te godine ili su bili aktivni u prethodnim godinama. Me|u izvr{uju}im ~lanovima navodi se ~ak 31 Nijemac, {to bi bila tre}ina ~lanova. To su: Rudolf Boltauzer, Manda Bossert, Terezija Bossert, Mato Dill, Roza Drescher, Ljudevit Felger, \uro Ferderber, Sofija Ferderber, Kata Galli, Lenka Galli, Katica Henn, Jelisava Herner, Terezija Herner, Ivan Hoge, Katica Kuhmann, Ivanka Leichinger, Ivan Marks, Katica Matesz, Franjo Messinger, Terezija Pest, Rudolf Riester, Matilda Schrott, Antun Seger, Andrija Seiler, Anka Ulman, Hinko Ulman, Ladislav Ulrich, Katica Unbehendt, Pavao Vi}, Adolf Werzak i Wilma Werzak.

Od 103 potpoma`u}a ~lana, 28 je Nijemaca. To su: Adolf Albrecht, Josip Ams, Katarina Anderle, Stjepan Auman, Josip Basler, Josip Bauer, Franjo Becker, Edvin Beer, Ivan Bogner, Josip Henn, Iso Herzog, Franjo Kögl, Stjepan Kirschwenng, Dragutin Kremer, Viktor Kren, Andrija Krimer, Josio Lehrener, Rudolf Leib, Josip Müller, Stjepan Mundinger, Ivan Papp, Franjo Prag, Dragutin Pruckmayer, Antun Rott, Lavoslav Schön, Josip Schmidt, Feliks Schwagel, Dragutin Ulrich, Dragutin Vilfan.8 U pjeva~kom zboru, koji je tridesetih godina pro{loga stolje}a bio me|u vode}ima u zborskom pjevanju Hrvatske, a kao izvr{uju}e ~lanove nalazimo 68 pjeva~a, me|u kojima je 20 % Nijemaca. Njegovi su ~lanovi bili: Marko Adler, [tefica Albrecht, Mato Beer, Aleksa Buday, Franjo Buschbacher, Pavo Dill, Ivan Dörner, Petar Fischer, Ivan Hoge, Svetomir Kren, Lavoslav Loger, Leopold Mayer, Mejo Mezinger i Andrija Schnur.9 Hrvatska ~itaonica osnovana je u Vinkovcima 1875. godine nakon ukinu}a Vojne granice. Nijemce zati~emo me|u ~lanstvom od samoga po~etka. Do 1900. godine njezino se ~lanstvo moralo osloboditi vojno-grani~arskoga mentaliteta koji se o~itovao u nabavnoj politici novina, ~asopisa i knjiga. Iza te godine, kada se prozvala Hrvatskom ~itaonicom, zati~emo i dalje u njoj Nijemce kao ~lanove. Oni su veoma dobro znali da bitka za pretplatu na hrvatska izdanja nije bila uperena protiv njih, niti protiv Nijemaca u cjelini. Stoga }e oni ostati i dalje ~lanovi knji`nice. Od prvih po~etaka Nijemci }e imati u njoj zna~ajnu ulogu. Tako je me|u njezinim osniva~ima Pavle Kuhn koji je, kao okru`ni pristav, bio saziva~ sastanka 1874. godine, i koji, na`alost, nije uspio u svojoj nakani osnivanja. ^lanovi njezine uprave u razdoblju do 1918. godine bili su: Josip Ams (blagajnik 1906.), dr. Josip Brunnschmid (blagajnik 8

9

Andelko TOMERLIN, Spomen spis Hrvatskog pjevackog i tambura{kog dru{tva “Relkovic” u Vinkovcima, Vinkovci, 1908., 73.-75.

Spomen spis, 164-165.

57

VDG JAHRBUCH 2002

1888. i 1906., tajnik 1908., potpredsjednik 1909.), Josip Basler (tajnik 1892./93., predsjednik 1906./07.), svi profesori na vinkova~koj gimnaziji.10 Me|u redovnim ~lanstvom spominju se ne{to kasnije: Stjepan Senz, staroklasi~ni filolog i Anica Khun, Irma Tropsch te Marija Schir. U razdoblju izme|u dvaju svjetskih ratova ~itaoni~ki ~lanovi su i sveu~ili{ni profesori dr. Josip Hoffiller, dr. Ivan Tropsh i dr. Stanko Hondl.11 Prema bilje`nici u kojoj je skuplja~ ~lanarine vodio evidenciju iz 1922. godine, Hrvatska je knji`nica brojala 360 ~lanova. Me|u njima je i 90 ~lanova Nijemaca, {to iznosi 1/4 ~lanstva.

Njezini su ~lanovi: Stjepan Aumann, Martin Balling, Silvester Baumschabel, Josip Basler, Marijana Brandecker, Adolf Beck, Josip Bruckner, Antun Buschbacher, Franjo Buschbacher, Josip Buschbacher, Hugo Deitelbamm, Mato Dill, Ivan Dulkay, Adalbert Engel, Emanuel Engel, Ljudevit Engel, Vitomir Engel, Eugen Felger, Stjepan Felkl, Iso Füzsy, Ferdo Gerard, Aleksander Glaser, Viktor Glaser, Miroslav Goldner, Franjo Gürst, Ivan Habermann, Adolf Hecht, Ignjat Heksch, Engelbert Helbich, Ernest pl. Henn, Rudolf Henn ml., Stjepan pl. Henn, Eliza Hirschfeld, Adolf Hirtweil, Ivan Hoge, Ljudevit Kaiser, Hugo Kathrein, Lavoslav Keller, Vinko Kemper, Adela Klein, Adam Klein, Aleksander Kleinrath, Josip Kolbert, Janika Kögl, Gabriel Krasznay, Jelka Kremer, Viktor Krenn, Svetomir Krenn, Ivan Krisch, Josip Kuhner, Julio Laufer, Ivan Lehrner, Josip Lehrner, Rudolf Leib, Ana Lewitzky, Stjepan Mandl, Antun Matais, Stjepan Matheny, Heinrich Mechner, Martin Menrath, dr. Stjepan Metzger, Josip Mezinger, Andrija Pichler, Franjo Pischl, Viktor Podvinetz, Adolf Preisz, Karlo Richter, Dragutin Riesel, Rudolf Riester, Antun Rock, Stjepan Rott, Mosin Schäfer, An|elko Schliff, Marija Schir, Petar Siegler, Josip Schmidt, Martin Schwab, \uro Stock, Marko Tepesch, Rikard Trischler, Ivan Tropper, Aleksander Tropsch, Dragica Ulrich, Lavoslav Ulrich, Ja{o Urbicha, Paula Verzak, Vilma Verzak, Pavao Vi}, Ivan Werner, Rudolf Zeitler.

Me|u dru{tvima koja nisu igrala zna~ajniju dru{tvenu ulogu, ali ipak ~ine ukupnu sliku sredine, moramo pridodati “Veselog pustinjaka” i “Hrvatsku `enu”.

“Veseli pustinjak” je dobrotvorno dru{tvo osnovano 1887. godine. To je najpoznatije karitativno vinkova~ko dru{tvo koje je skrbilo za najugro`enije dijelove vinkova~koga stanovni{tva. Njegov prvi predsjednik je bio obrtnik Gustav Ulrich.

Kasniji su predsjednici: Kasper Stefan, Filip Rott, \uro Dill, Aleksander Glaser, sve obrtnici. Jedan od dobrotvora bio je Johan Stefan, tvorni~ar, tajnik je bio i Emil Heger, Antun Rott, ali i Josip Glaser te Aleksander Glaser. Blagajnik je bio Mato Dill, koji je 1936. bio i potpredsjednik. ^lanovi Upravnoga odbora bili su Sebastijan Hubert i Rudolf Piry.12 “Hrvatska `ena”, nekad Gospojinsko dobrotvorno dru{tvo, osnovana je 1891. godine. Dru{tvo je bilo nezaobilazan faktor u organiziranju najve}ega broja 10 11 12

Spomen spis, 173-176.

Spomen spis, 119-121.

Spomen spis, 129-131.

58

VDG JAHRBUCH 2002

priredaba. Okupljaju}i `ene u akcijama pozitivno je djelovalo me|u njima populariziraju}i hrvatske ideje. I u tom Dru{tvu zati~emo Njemice. Neke od njih su bile predsjednice, kao Nelly Riesel i Stefanija Balling. Oko 1903. godine pokroviteljica njihove javne kuhinje bila je grofica Johana Khuen-Belassy (1903.).13 U “Hrvatskom radi{i”, osnovanom u Vinkovcima 1903. godine, koji je skrbio o nezbrinutoj mlade`i iz Bosne, Hercegovine, Like i Dalmacije, omogu}avalo se obu~avanje za obrtnike i na taj se na~in mijenjala nacionalna struktura obrtnika. U prvom radnom odboru nalazimo kapelana Stjepana Ranzingera. Kasnije, 1918. godine, u Upravnom odboru su sudski pristav dr. N. Koler i kova~ Pavle Vi}. U dugogodi{njem radu Dru{tva, kao darivatelji su se isticali `upnik dr. Mijo Kuhner i Ivan Felker.14 Me|u mnogim sportskim klubovima prema postignutim rezultatima treba spomenuti Hrvatski gra|anski {portski klub “Cibaliju” (1919.) gdje je 1940. godine predsjednik Ballint i gdje su ~lanovi uprave Aco Reinhofer, Ivan Schmidt i Essert, i to u vrijeme kad je u Vinkovcima aktivna “Germania”. Kasnije }e se u “Cibaliji” susretati (1919.) Laufer, Herner, Lacko Barto{, Rajner, Milhofer, Nemet i presjednici Kuman, Baling (1940.) sa ~lanovima uprave Acom Reinhoferom, Ivanom Schmidtom i Essertom, i to u vrijeme kad je u Vinkovcima aktivna “Germania”. 15(Ivan Zagorac, Trideset godina nogometnog kluba “Dinamo” Vinkovci, Vinkovci, 1978., 12-13.

“Vinkova~ki teniski klub” je osnovan 1933. godine. Prvi po~etci tenisa padaju u vrijeme po~etka dvadesetoga stolje}a. Tada se me|u malobrojnim igra~ima spominju posjednik Ernest Henn, upravitelj pilane Mirko Bro{, gradski gra|evinski in`enjer Josip Ulses i Ana Lehrner. Organizirano se igrao tenis u Vinkovcima ve} 1919. godine. Tada su igrali Pavao Dill, Martin Balling i Beba Lehrner-Vladarski. Kasnije u Gradskom sportskom klubu “Cibalija” (1933.) bio je klupski prvak Pavao Dill.16 Hrvatski sokol osnovan je 1905. godine i bio je prvo vinkova~ko sportsko dru{tvo.

Bave}i se gimnastikom, podr`avaju}i ideje panslavizma i protive}i se germanizmu i ma|arizaciji, ne bi se trebalo o~ekivati da u Dru{tvu do 1918. godine bude Nijemaca.

Ipak, u njemu nalazimo gimnazijskoga profesora Josipa Baslera kao podstarje{inu (1905.), bravara Franju Kregera kao spravara, klobu~ara Franju Praga, Miju Neubergera i tiskara Antuna Rotta (1905.) - kao odbornike. U prvim godinama kao vje`ba~i isti~u se: Springer, Rudolf Pyru (kasnije vo|a), ml. Kreger, Ljudevit Felger te trgova~ki pomo}nik Ivan Grieser i vje`benik Josip Becker, dok me|u prednjacima nalazimo A. Seilera, Krstu Pfaffa, i Antuna Rocka.

U vrijeme Dr`ave Srba, Hrvata i Slovenaca “Hrvatski sokol” je odigrao neobi~no zna~ajnu ulogu okupljanja svih hrvatskih snaga koje se nisu smjele organizirati u hrvatske stranke. Hrvatski je sokol postao, bave}i se gimnastikom, atletikom, jahanjem i drugim sportovima, te okupljaju}i dramske amatere, stvaraju}i tambura{ke i duha}e orkestre te pjeva~ke zborove, odr`avaju}i predavanja, 13 14 15 16

Spomen spis, 134, 138, 164.

Spomen spis, 169-170.

Ivan ZAGORAC, Trideset godina nogometnog kluba “Dinamo” Vinkovci, Vinkovci, 1978., 12-13.

Zlatko VIRC, Poceci tenisa u Vinkovcima, 11.

59

VDG JAHRBUCH 2002

okupljaju}a snaga koja je sokolila i ja~ala nacionalnu hrvatsku svijest. Mora se naglasiti da hrvatsko sokolstvo nikad nije bilo isklju~ivo i da je uvijek isticalo pravo pojedinca na svoju nacionalnu osobnost. Stoga je razumljivo da u redovima Hrvatskoga sokola zati~emo Nijemce koji prihva}aju Hrvatsku kao svoju jedinu domovinu.

Nakon ponovna osnivanja Hrvatskoga sokola (1924. godine) u njemu zati~emo kao vo|u (trenera) bankovnoga ~inovnika Aleksandera Tropscha. Tu su odbornici Gabrijel Krasnaj, Ivan Khuman, koji je jedno vrijeme i tajnik, Dragutin Basler, Antun Rock. Posebno se isti~e kao starje{ina geodet Ivan Hoge, koji je veoma uspje{no vodio vinkova~ke hrvatske sokole ~itavo vrijeme do njihova prisilnoga ukidanja. Svetomir Kren vodio je fanfaru (duha}i orkestar), a Ga{o Krasnaj bicikliste. Me|u vje`ba~ima nalazimo: Josipa Schöna, Franju Amstadta, Petra Schauera, Antona Kellera, Josipa Himelreicha Josipa Dreschera, Jakoba Dienera, Ivana Hayera, \uru Stefana, Franju Böhma, Gertrudu Horn, Anicu Ringwald i Tereziju Wezl. Tu su jo{ Drago Miler, Franjo Sendbach, Antun Sikinger, Martin Drach, Antun Suer i Josip Bauer.

Ideju za gradnju sokolskoga doma iznio je i upravljao samom gradnjom (1926.) ing. Dragutin Basler, dok je trgovac Balling bio glavni skuplja~ dobrovoljnih darivanja.

Aleksander Kleinrath bio je predsjednik konjani~koga odjela u kojem su jo{ Ivan Kessler, Ivica Khuman, Jochan Nett, A. Rückert i J. Schmidt. Kleinrath }e zbog svoje aktivnost u Hrvatskom sokolu izgubiti dobro mjesto gradskoga veterinara.

Svi ovi podaci ukazuju da su Nijemci u Hrvatskom sokolu bili veoma cijenjeni, da su ih Hrvati prihvatili kao svoje prijatelje.17 Ideja o osnivanju Hrvatskoga doma kao budu}ega okupljali{ta svih hrvatskih dru{tava ponikla je na glavnoj skup{tini Hrvatske ~itaonice (1901.). Donijeta je odluka o pokretanju inicijative za udrugu predstavnika svih hrvatskih dru{tava.

Skup{tina je odlu~ila izdvojiti 1.000 kruna kao po~etak glavnice, s tim da nadalje petinu mjese~ne ~lanarine izdvaja za tu namjenu. Taj izdvojeni novac Hrvatska ~itaonica ~uvala je kao zakladu kod sebe. Inicijativu je prihvatilo i HPiGD “Relkovi}”, a pripomogla je Hrvatska eskomptna banka, no glavni pokreta~ je ipak bila Hrvatska ~itaonica. Tijekom godina, zahvaljuju}i i drugima, narastao je ~uvani iznos toliko da se 1910. moglo pri}i pregovorima s Rudolfom Helbichom, vlasnikom “Crnog konji}a”. Tra`enu svotu od 80.000 kruna tada nisu imali.

Sve je ubrzano na sjednici upravnoga odbora Hrvatske ~itaonice, odr`anoj 20. lipnja 1911., na koju su pozvani svi predsjednici hrvatskih dru{tava, gdje se Odbor koji je preuzeo skrb oko privo|enja pregovora kraju i skupljanju preostale razlike novca da bi se mogao kupiti dom. Na toj sjednici uz predsjednike dru{tava u odbor su u{li ugledniji gra|ani me|u kojima nalazimo ravnatelja gimnazije Josipa Bayera, ekonomista Rudolfa Henna, suca Ivana Imma, bankovnoga ~inovnika Edvina Beera, 17

Zlatko VIRC, Hrvatski sokol u sjeveroistocnoj Hrvatskoj, Vinkovci, 1998., 44-133

60

VDG JAHRBUCH 2002

trgovca Viktora Krena, op}inskoga na~elnika Adolfa Albrechta i kotar. in`injera Vilima Ulsesa.

Prema zaklju~ku sastanka formirana je glavnica od 120.000 kruna koje su razdijeljene na dionice u vrijednosti od 100 kruna. Odaziv me|u Vinkov~anima bio je toliki da je skoro svih 1.200 dionica bilo prodano.18 Na samom po~etku kao utemeljitelji javljaju se Antun Rott, Albrecht Adolf i Viktor Kren. Takvom akcijom zgrada je kupljena 19. prosinca 1912. godine.

U prvom Ravnateljstvu Hrvatskoga doma nema Nijemaca jer su u Ravnateljstvo ulazili samo predstavnici dru{tava osniva~a. Kasnije (do 1937. godine) u upravi se nalaze Aleksander Glaser, S. Aumann, J. Schmit, ing. Dragutin (Karl) Basler, Josip Khuman, Franjo Rock, A. Rock i Svetomir Kren.

Veoma se brzo pokazalo da zgrada nije dovoljno prostrana za sve zainteresirane pa se 1922. godine pri{lo izgradnji dvorane koja se gradila prihodima iz nove emisije dionica, zaradom od najma i dobrotvornim prilozima. Me|u donatorima nalazimo Ivana Stefana, Franju Beckera, Khumana, Aumanna, Henna i Aleksandra Glasera.

Va`no je napomenuti da je zgrada Hrvatskoga doma bila sjedi{te Hrvatske ~itaonice, HPiGD “Relkovi}� i da su u njegovim prostorima sva hrvatska dru{tva odr`avale svoje sastanke. Zakupom dvorane za kino predstave i zakupom za razli~ite vrste predstava i zabava stjecala se dobit, pa je Dom bio profitabilan za razliku od sli~nih domova koji su tavorili. Upravo ta profitabilnost najrje~itije govori i o dinamici djelatnosti, tako da se slobodno mo`e re}i kako je Hrvatski dom bio sredi{te dru{tvenoga `ivota ne samo Hrvata, nego i drugih, jer su se u njemu odr`avale priredbe srpskih i `idovskih dru{tava.

Nakon uspostave Demokratske Federativne Jugoslavije u gradu su se sastali, krajem 1945. godine, preostali dioni~ari i donijeli odluku o poklanjanju svojih dionica, odnosno cjelokupne imovine Hrvatskoga doma vinkova~koj Narodnoj fronti. Vjerojatno je ovo poklanjanje uslijedilo nakon saznanja da }e im Dom biti oduzet.

Hrvatski je dom 1945. godine imao ukupno 5.156 dionica u apoenima od 25 dinara. Sa~uvani su popisi dioni~ara prve, druge i tre}e serije dionica.

Prva emisija od 1.200 dionica nastala je, kako smo naveli, na po~etku akcije skupljanja novca za kupovinu Hrvatskoga doma i bila je najva`nija. Kako je to bio pionirski posao za koji se nije moglo sa sigurno{}u tvrditi da ne}e biti uludo utro{en kapital, za sve dioni~are moramo pretpostaviti da su se iz domoljublja odlu~ili na taj korak. Od toga broja konfiscirano je 548 komada (vrijednosti 89.104,80 din) koje su bile vlasni{tvo Nijemaca.19 Odluci o konfiskaciji prilo`en je popis svih dioni~ara.

Me|u tim dioni~arima nalazimo i Nijemce. To su: 18 19

Spomen spis, 100-101., DAO-ASC Vinkovci, br. 2589/1946. Odluka Gradske komisije za konfiskaciju i izvr{enje konfiskacije pri odjelu unutra{njih poslova Gradskog narodnoga odbora Vinkovci.

61

VDG JAHRBUCH 2002

Kata Anderle 1; Marija Auman 1; Stjepan Auman 2; Josip Basler 2; Martin Basler 1; Josip Bauer 1; Edvin Beer 1; Josip Bever 1; Mirko Brosch 3; dr. Josip Brun{mid 4; Julka Brun{mid 1; Anton Buschbacher 1; Mato Dill 2; Alojz Dinagel 2; Ivan Dulkay 1; Franjo Gerard, (Nu{tar) 1; Aleksander Glaser 2; Ljudevit Hamper 1; Emil Heger 1; Rudolf Helbich 1; Rudolf Hen 1; Stjepan Hen 1; Ernest Hen 1; Vilim Hes 1; Jakob Hirt 1; dr. Viktor Hoffiller 1; Oto Hofman 1; Rudolf Hostonsky 1; Lovro Huber 1; Ivan Im 1; Franjo Kamerer 1; Hugo Katrein 1; Stjepan Kirscveg 1; Ivan Klemer 1; Ivan Klet 1 (Ivan.); Josip Kohn 1; Antun Koprinski 1; Rudolf Kรถnig 1; Viktor Kren 1; Ivan Khuman 1; dr. Antun Kuhn 1; Josip Kuhn 1; Hinko grof Khuen 20; Josip Kuhner 1; dr. Mijo Kuner 3; Zvonimir Leib 1; Josip Lehrner 1; Stjepan Mandl 2; Hinko Mechner 1; Terezija Meringer 2; Franjo Miler 1; Andrija Noper 1; Stanislav Papista 1; Apolonija Pest 1; Ivan Ples 1; Dragutin Rauch 1; Ignac Reinhofer 1; Maroja Riesel 1; Rudolf Riesel 5; Mijo Rock 2; Ante Rott 1; Katica Rott 1; Sigmund Rott 1; Stjepan Rott 1; Filip Schen 1; Josip Schmidt 5; \uro Schvager 2 (Nu{tar); Mijo Schvager 1 (Nu{tar); Franjo Schwel 1; Franjo Stelzer 1; Slavoljub Stengl 1; dr. Stjepan Tropsch 2; Pavao Vi} 1. Nijemci su sa svojih 156 dionica ~inili 13 % dioni~ara.

Druga emisija dionica, njih 3.800, poslu`ile su izgradnji dvorane. Taj krug dionica zaklju~ila je izvanredna skup{tina 20. o`ujka 1921. Me|u njima zati~emo opet Nijemce. To su: Ivan Abel 2; Adela Aumann 2; Slavoljub Aumann 2; Stjepan Auman 3; Antun Baling 10; Martin Baling 10; ing. Dragutin Basler 28; Josip Basler 2; Mato Basler 6; Feliks Baumschabel 1; Silvester Baumschabel 6; Stjepan Baumschabel 4; Franjo Becker 3; Marija Becker 3; bra}a Bohn 80; Josip Bohr 3; Ivan Bogner 2; Marijana Brandeker 5; Josip Brickher 18; Josip Brislinger 5; Julka Brunschmid (Zagreb) 1; Josip Brunschmid (Zagreb) 4; Antun Buschpacher 9; Franjo Buschpacher 10; Josip Buschpacher 10; Jelisaveta Dill 1; Ljubica Dill 1; Pavao Dill 3; Josip Dold 1; Ivan Drach 2; Mijo Eckert 1; Rozina Eckert 1; Emanuel Engel 40; Ljudevit Engel 29; Ivan Felder 3; Zvonimir Felder 3; Josip pl. Fizy 10; Vladimir pl. Fizy 10; Stjepan Figernagel 2; Ignjat Fischer 2; Barbara Fuks 3; Aleksander Gertner 5; Filip Getl 2; Aleksander Glaser 24; Viktor Glaser 5; Gaspar Hecl 10; Adolf Hecht 6; Rudolf ml.

Hen 3; Rudolf pl. Hen 11; Stjepan pl. Hen 11; Josip Hesner 5; Adolf Hirtveil 24; Ivan Hoge 5; Rudolf Hostonsky 3; Lovro Huber 3; Sebastijana Hubert 2; \uro Hum 3; Ivan Hurm 2; Dragutin Jung 1; Ivan Kaspar 1; Stjepan Kir{veng 6; Aleksandar Kleinrath 3; Josip Kleinrath (Osijek) 2; Roza Kleinrath 1; Sofija Kleinreth 2; Josip Knebl 20; Dragutin Kohn 1; Makso Kohn 1; Rudolf Kรถnig 1; Cecilija Kremer 2; Svetomir Kren 1; Viktorija Kren 3; Hinko grof Khuen st. (Nu{tar) 20; Karl Kuhn 1; Ivan Khuman 9; Josip Khuman 2; Josip Kuner 1; Josip Lauber 10; Josip Leib 1; Ivan Lehner 3; Stjepan Mandl 15; Mijo Martin 3; Antun Matajs 1, Franjo Mates 6; Ivan Mates 1; Mayer i Prill 2; Stefa Mehraer 1; Olga Mencin 2; Martin Menrat 3; Gregor Michler 1; Dragutin Murk 1; Mi{o Najburger 15; Ivan Net st. 13; Adolf Oberiter 1; Josip Opitz 2; Franjo Pe~ner 1; Ivo Pap 1; Franjo Pfaf 1; Ivan Pfaf 1; Stanislav Papista 5; Apolonija Pest 1; Marija Pfeinfenrot 1; Josip Pfeinfesrot 4; Vebel Pichard 1; Andrija Pichler i drug 3; Franjo Pischl 4; Adolf Preis 6; Vendelin Prill 10; Josip Polak 1; Antun Recl 4; Josip Reis 4; David Reks 2; Gustav Remlinger 2; Dragutin Richter 3; Andrija Riesel 5; Rudolf Riesel 20; Anica Rock 9; Antun Rock 12; Franjo Rock 1; Mijo Rock 2; 62

VDG JAHRBUCH 2002

Petar Seiler 1; Filip Schen 9; Franjo Scheiring 1; Katica Slif 1; Emil Schlips 2; Georg Schmidt 3; Filip Schmidt 3; Ivan Schmidt 33; Josip Schmidt 23; Ivan Schmituz 1; Adolf Sohr 1; Johan Stefan 15; Dragutin Stock 1; \uro Stock 1; Ivan Stock 1; Iulio Stock 4; Mica Stock 1; Pavica Stock 1; [tefica Stock 1; Josip Schauer st. 2; \uro Schvager (Nu{tar) 5; Ivan Schvandtner st. 1; Ivan Schvandtner ml. 1; Pulherija Tepesch 1; Franjo Trisler 1; Aleksander Tropsch 4; Martin Ulmer 3; Adolf Verzak 1; Anka Verzak 1; Franjo Verzak 2; Josip Verzak 1; Marija Verzak 1; Slavko Verzak 3; Hinko Vendling 3; Jakob Vendling; Pavao Vi} 4. Od ukupno 3.800 dionica Nijemci su kupili 966 komada, {to je 25,42 posto.

Za tre}u emisiju dionica, koja je iznosila tek 156 komada, ne znamo u kojoj je prigodi izdana. Ovdje se kao dioni~ari Nijemci navode: Ignjat Arnold 6; Josip Freiman 5; Ivan Hoge 5; Ljubica Hubej 2; Mihajlo Mayer 10; Marija Menrath 1; Stjepan Menrath 1; Vera Menrath 1; Georg Obrad 1; Branko Obrst 1; Franjo Rock 4; Franjo Scherning 3: An|elka Schlif 2; Katica Schlif; Reinhard Weber 2. To je ukupno 53 dionice ili 34 %. Iz popisa dioni~ara vidljivo je da je me|u njima na prvom mjestu dr. Viktor Urbich koji je sam kupio 141 dionicu.

U vrijeme procesa konfiskacije dio dioni~ara je umro, njihove dionice su nestale ili su pre{le u tu|e vlasni{tvo, tako da svi ti slu~ajevi nisu bili obuhva}eni Odlukom o konfiskaciji. U toj odluci, koja je izdana 24. travnja 1946., obuhva}eni su isklju~ivo Nijemci. Kao razlog konfisciranja navodi se: “Napred navedeni su lica njema~ke narodnosti, ~lanovi kulturbunda nisu se borili u redovima Narodno oslobodila~ke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije, niti su podanici neutralnih dr`ava”. U popisu nalazimo i pojedince koji, barem po prezimenu, ne bi spadali me|u Nijemce.20 Komisija za utvr|ivanje i popisivanje imovine MNO Vinkovci u Zapisniku od 24. travnja 1946. od dioni~ara njema~ke narodnosti uzima HD. Tu je nejasna formulacija jer oduzimaju Nijemcima, {to bi zna~ilo da ostalim dioni~arima ne oduzimaju. Kao privremeni staratelj imenovan je Martin ^upi} ~inovnik uprave NO. Navodi se dalje da se oduzima imovina osobama: njema~ke narodnosti, ~lanovima kulturbunda, iseljenima i umrlima itd. Kao kapital navodi se 548 dionica po 25 din = 13.600 din.

Slijedi popis dioni~ara: Kata Anderle 1; Josip Bauer 2; Silvester Baumschabel 6; dr. Marija Bla`ecki 4; Bra}a Bohn 80; Josip Bohr 3; Josip Brisslinger 5; Josip Brun{midt 8; Julka Brun{midt 2; Antun Buschpaher 10; Franjo Buschpaher 10; Josip Buschbaher 10; Vinko Cihak 2; Alojz Dinagel 2; Ivan Drach 2; Josip Dold 1; Josip Eiseman 2; Rozina Eckert 1; Ivan Felder 3; Stjepan Fingernagel 2; Josip Freiman 5; Franjo Gerard (Nu{tar) 1; Viktor Glaser 5; Emil Heger 1; Rudolf pl. Hen 12; Stjepan pl. Hen 12; Vilim Hess 1; Josip Hesner 5; Gaspar Hezl 10; Petar Hofman (Ivankovo) 1; Petar Horn 3;Lovro Huber 4; Sebastijan Hubert 2; Franjo Janc 1; Dragutin Jung 1; Franjo Kamerer 1; Ivan Kaspar 1; Stjepan Kir{veng 7; Ivan Klemer 1; Ivan Klet (Ivankovo) 1; Josip Knebl 20; Rudolf König 4; Lovro Kri`ak 2; Khuen grof Hinko 20; Khuen grof Hinko st. 20; Ivan Kuman 1; Karl Kuhn 1; Josip Kuhner 2; dr. Mijo 20

Dopis Okru`nog NO Slavonski Brod Odjela za narodnu imovinu br. 16251/12.616-1946.

63

VDG JAHRBUCH 2002

Kuhner (Nu{tar) 3; Josip Josip Lauber 10; Josip Lehrner 1; Stjepan Mandl 17; Antun Matajs 1; Ivan Mates 1; Franjo Mates 6; Hinko Mehner 1; Martin Menrath 3; Terezija Meringer 2; Franjo Miler 1; Gregor Michler 1; Ivan Net st. 13;Andrija Noper 1; Adolf Oberiter 1; Georg Obrad 1; Franjo Pe}ner 1; Franjo Pfaf 1; Ivan Pfaf 1; Josip Pfeifenroth 4; Marija Pfeifenroth 1; Apolonija Pest 2; Franjo Pi{l 4; Ivan Ples 1; Ignac Reinhofer 1; Josip Reis 4; Dragutin Richter 3; Andrija Riesel 5; Marija Riesel 1; Rudolf Riesel 25; Antun Rock 4; Franjo Rock 5; Mijo Rock 3; Josip Schauer st. 2; Petar Seiler 1; Franjo Scheiring 1; Emil [limp 2; Filip Schmidt 3; Georg Schmidt 3; Ivan Schmidt 33; Josip Schmidt 6; Ivan [mituc 1; \uro Schvager (Nu{tar) 6; Franjo Tiesler 1; Pavao Vi} 5.

Konfiscirano je 584 kom. (vrijednost 89.104,80 din) od ukupno 5.156 kom., {to bi iznosilo svega 10,62 % ukupne vrijednosti. Naravno da je i hrvatskim dioni~arima oduzeto vlasni{tvo nad Hrvatskim domom.

Iz navedenih primjera ~lanstva vinkova~kih Nijemaca u hrvatskim dru{tvima vidljiva je njihova `elja da se sa`ive sa svojom novom domovinom. Ujedno je uo~ljiva njihova revnost u aktivnostima tih dru{tava. Stoga se slobodno mo`e zaklju~iti da su dosezi u kvaliteti rada i uspjesi tih dru{tava bili rezultat dobrim dijelom njihovih nastojanja. Njihov doprinos razvoju kulture sredine, kao i istinsko prijateljevanje s Hrvatima bilo je toliko sna`no da su se poslije 1945. godine, kad su Nijemci pro{li te`ak kalvarijski put, Hrvati o Nijemcima izra`avali blagonaklono. Takav priznavaju}i stav oni su sami izborili.

64

VDG JAHRBUCH 2002

Snje`ana PAU[EK-BA@DAR

Teze iz kemije Ivana Petra Karla grofa Sermagena Terezijanskoj vite{koj akademiji u Be~u 1. Uvod U prvi mah ~esto se Ivana Petra Karla grofa Sermagea, ro|enog u Zagrebu 1793., zamjenjuje s njegovim stricem Josipom grofom Sermageom. Razlog tomu je {to je Karlo naslijedio svog strica Josipa, nakon njegove smrti (1833.), na mjestu ravnatelja {kolstva za Hrvatsku i Slavoniju, s naslovom kraljevskog savjetnika. Pred kraj `ivota, Karlo Sermage je pozvan u Be~ da djeluje u svojstvu vladinog savjetnika za zemljodjelstvo i rudarstvo, gdje je i umro (1851.). Zapisan je u Be~kom genealo{kom priru~niku grofovskih ku}a.

Poznato je da je car imenovao Karla Sermagea uglednikom i ~lanom Banskog stola za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju (1826.). Tako|er je poznato da je kao takav uglednik sudjelovao u radu Hrvatskog Sabora (1832.), te da je odr`ao govor u kojem je istaknuo na~elo teritorijalne cjelovitosti hrvatskih zemalja, te osudio politiku ma|arizacije. Prema tom govoru, kojim se Sermage pridru`io grofu Janku Dra{kovi}u, autoru programske Disertacije, sastavljene su odrednice za saborske poklisare u zajedni~kom Ugarsko-hrvatskom Saboru.

Poznato je, tako|er, da je Karlo Sermage u doba svog boravka u Be~u objavio na njema~kom jeziku bro{uru (1836.), u kojoj je ma|arskom hegemonizmu suprotstavio ne samo povijesno pravo (Pacta conventa) s njegovom idejom o hrvatskim zemljama kao regna adnexa aut confederata Ugarskoj, ve} i nacionalnu ideju.

No, malo je poznato da se do godine 1826. Ivan Petar Karlo grof Sermage bavio kemijskim znanostima i rudarstvom i da se {kolovao na tom podru~ju. Njegove teze iz kemije objelodanjene su u Be~u u zasebnoj knji`ici (1818.).

2. @ivotopis Ivan Petar Karlo Sermage od Susjedgrada rodio se 24. velja~e 1793. godine u Zagrebu, a umro 13. kolovoza 1851. godine u Be~u. Bio je sin Petra Ivana Sermagea iz njegovog drugog braka s Katarinom groficom Nada`difogaras. O njegovom odgoju brinuo se, po onda{njem obi~aju, francuski abbĂŠ.

Kada mu je bilo 11 godina izgubio je oca i dobio mjesto za {kolovanje u Terezijanskoj vite{koj akademiji u Be~u. Tu je, u po~etku, slabo napredovao, a poslije je po~eo marljivije u~iti, osobito prirodne znanosti.

65

VDG JAHRBUCH 2002

Njegove teze iz kemije, sa studija filozofije na Terezijanskoj akademiji, obranjene su 19. kolovoza 1818. godine, a iste godine su i tiskane u zasebnoj knji`ici. U to doba Karlo Sermage je imao ve} dvadeset i pet godina, a u uvodu svojih teza je naveo da se radilo o rigoroznom ispitu "njegova carskog i kraljevskog veli~anstva Franza I". Stoga se, mo`da, radilo o nekom vi{em akademskom stupnju od diplomskog, tim vi{e {to nigdje nije navedeno ime profesora, ve} samo ime Karla Sermagea, kao autora. No, u prilog takve tvrdnje ne govori ~injenica da ga je odmah, po obrani teza, carska vlada poslala na studij rudarstva. Studirao je na Tehni~koj visokoj {koli u Banskoj [tiavnici u Slova~koj (tada Selmezbรกnya u Ugarskoj). Po zavr{etku studija (1820.), imenovan je predsjednikom Kraljevskog distriktnog rudarskog suda i direktorom rudarskog ureda. Da bi se {to bolje izobrazio u rudarstvu, dvije godine je proveo i na usavr{avanju u inozemstvu. Po povratku je djelovao u istoj slu`bi u Banskoj [tiavnici, sve do 1826. godine. Tada ga je, kao {to je navedeno, car imenovao uglednikom Banskog sudbenog stola za kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, a po smrti njegova strica i za ravnatelja {kolstva Hrvatske i Slavonije (1833.). Pod kraj `ivota pozvan je u Be~, gdje djeluje u svojstvu vladina savjetnika za zemljodjelstvo i rudarstvo, ali tako|er i kao vladin savjetnik pravosu|a. Godine 1835. odlikovan je kri`em papinskog reda sv. Grgura.

3. Terezijanska akademija u Be~u i prirodne znanosti Godine 1746. Akademiju je utemeljila kraljica i carica Marija Terezija, pod nazivom Terezijanska kne`evska akademija. Bila je smje{tena u kraljevskom dvorcu.

Najprije su je vodili isusovci, a po ukinu}u njihova reda (1773.), pijaristi. Nastavni program je bio sli~an programima drugih akademija Austrijske carevine. No, na njoj su mogli studirati samo pripadnici plemenita roda.

Kada je Franjo I preuzeo i reorganizirao Akademiju (1797.), izra|en je novi plan studija, a obuka u prirodnim znanostima zauzima istaknutije mjesto. Akademija je imala filozofski i pravni studij. Prirodne znanosti su se predavale na oba studija, osobito na Filozofskom. Podu~avala se povijest prirode, {umarstvo, ratarstvo, poljoprivreda, zoologija i botanika, ali je najvi{e zastupljena bila mineralogija. Studenti su sami sakupljali uzorke i istra`ivali minerale. U razdoblju od 1804. do 1805. godine kemija se predaje kao poseban predmet, a u razdoblju od 1806. do 1810. godine, u okviru Povijesti prirode (Naturgeschichte). Od 1819. godine nastava prirodnih znanosti potpuno prestaje, da bi se obnovila te 1825., ali samo iz zoologije i botanike.

U Pogovoru svojih teza Karlo Sermage navodi da je "Franz, prvi rimsko-njema~ki car ovog imena, posebno neke satove svog prvog razmi{ljanja posvetio ispitanom djelotvorno{}u ~ovjekoljubive znanosti", odnosno da je bio zainteresiran za kemijska pitanja. Tako je potaknuo izvo|enje pokusa u kemijskom laboratoriju Terezijanske akademije, a u svrhu odre|ivanja i poznavanja izvanrednih svojstava dijamanata, osobito njegove sagorljivosti.

Nadalje Sermage navodi da najuzvi{eniji nadvojvoda Johann, presvijetli potomak cara i kralja Francza "nije zazirao od neugodnih utisaka niti opasnosti da iznudi prirodi njene tajne". On je prou~io i uveo novu metodu za pripravljanje nikla u 66

VDG JAHRBUCH 2002

~istom stanju. Tako je na{ao "najsvrsishodniju upotrebu tuzemaljskog kroma otkrivenog po njemu".

Nikal je otkrio godine 1751. [ve|anin Axel Frederic Cronsted (1722.-1765.), a u elementarnom stanju ga je ~etiri godine kasnije izlu~io tako|er [ve|anin Torbern Olof Bergman (1735.-1784.). Taj metal se rabi u razli~ite svrhe, osobito u svojim legurama. Nikal i krom ~ine ~elik osobito tvrdim, pa se ta legura koristi kao `i~ani otpor u konstrukciji elektri~nih pe}i. Pored toga, kao izuzetno tvrda tvar, koristi se za proizvodnju oklopnih plo~a, dijelova osovina itd.

Kako Sermage ne navodi nikakve pobli`e podatke, mo`emo pretpostaviti da je nadvojvoda Johann u kemijskom laboratoriju Terezijanske vite{ke Akademije najprije priredio nikal u ~istom stanju, a zatim ga je zajedno s rudom kroma, kromitom koristio za pravljenje legura, koje su otporne prema kiselinama.

Nije poznato kada su to~no vr{eni spomenuti pokusi s dijamantom i pripravama legura nikla u kemijskom laboratoriju Terezijanske akademije, ali vjerojatno je to bilo u razdoblju izme|u 1804. i 1805. godine, kada se kemija predavala kao zasebni predmet.

Dakle, u doba kada Sermage brani svoje kemijske teze na Terezijanskoj vite{koj akademiji u Be~u, kemija se ne predaje kao zaseban predmet, ali tradicija kemijskih istra`ivanja postoji.

Arhiv Terezijanske akademije nije sa~uvan, a do sada nam je poznato da je objavljen samo jedan rad o povijesti prirodnih znanosti na toj akademiji i to 1891. godine, pod naslovom: Der naturgeschichtliche Unterricht und die naturgeschichtlichen Hilfsmittel an der k. k.

Theresianischen Akademie, autora Franza Thena (slika 2). Iz njega ne mo`emo saznati da li je Terezijanska akademija bila poput ostalih akademija u zemljama Slika 2. Naslovnica godi{njeg izvje{}a Austrijske carevine koje nisu mogle Terezijanske akademije, u kojem je objavljen dodjeljivati doktorate znanosti, ili je pak ~lanak Franza Thena o povijesti obuke ona u doba Sermageova {kolovanja imala iz prirodnih znanosti na Akademiji sveu~ili{na prava i povlastice. Rje{avanje tog pitanja pomoglo bi u dono{enju zaklju~aka o tome da li su Sermageove teze obranjene u svrhu zavr{etka te~aja, odnosno studija filozofije na akademiji, ili su one obranjene kao disertacija, u svrhu postignu}a doktorata znanosti.

Postoji vi{e razloga da prihvatimo drugu pretpostavku.

67

VDG JAHRBUCH 2002

4. Sermageove teze iz kemije Sermageove teze su tiskane u knji`ici, pod naslovom: Sätze aus allen Theilen der theoretischen und praktischen Chymie, s opse`nim Uvodom i Predgovorom.

Ispitne teze su sastavljali profesori, a branili studenti. Diskusija ili rasprava, u obliku dispute ili disputacije, bila je sastavni dio filozofijske nastave ne samo isusova~kih i katoli~kih, nego uop}e svih visokih u~ili{ta krajem 18. i po~etkom 19. stolje}a. Svrha tih disputa, vo|enih na temelju zadanih teza, bila je u tome da se mladi filozofi i prirodoznanstvenici vje`baju izricati svoje misli, te da se pojedine znanstvene teze {to svestranije obrade, utvrde i s raznih gledi{ta osvijetle, da bi se na taj na~in one {to dublje spoznale i usvojile.

Pri sastavljanju teza profesor se slu`io svojim predavanjima i priru~nicima svoga vremena s kojima se slagao u prirodoznanstvenim gledi{tima. Zato iz sadr`aja teza mo`emo saznati o prirodoznanstvenim gledi{tima, autora koji ih je pisao. Tu je najva`nije doznati na temelju kojih teorija je autor interpretirao prirodoznanstvene pokuse pojava, svojstva i otkri}a.

U pravilu su ispitne teze tiskane tako da su na prvoj stranici navedena imena profesora, ili vi{e njih koji su teze sastavljali, a na drugoj stranici imena slu{a~a koji su te iste teze branili. Me|utim, na naslovnoj stranici Sermageovih teza je navedeno: "Na dan 19. augusta 1818. godine u Terezijanskoj vite{koj akademiji Ivan Petar Karlo grof Sermage imat }e ~ast razviti tezu iz svih dijelova teorijske i prakti~ne kemije, na rigoroznom ispitu njegovog carskog kraljevskog veli~anstva Franza I".

Naslovnica teza iz kemije Ivana Petra Karla grofa Sermagea

Rigoroznim ispitima su se nazivali ispiti za obranu doktorata znanosti.

Profesor prirodnih znanosti na Terezijanskoj akademiji u Be~u bio je u to doba, tj. u razdoblju od 1806. od 1823. godine Michael Payer. Me|utim, u Sermageovim tezama on nije nigdje spomenut, nego se dobiva dojam da je teze sastavljao sam Sermage, te da je za njihovu obranu tra`io dozvolu od kralja. U op{irnom Uvodu svojih teza, on, izme|u ostalog ka`e: "Kroz samu spoznaju, korist znanosti, i kroz `elju, s jedne strane visoke vlasti pod ~ijim vodstvom `elim i nadam se zavr{iti potrebnu izobrazbu, {to u budu}nosti odgovara njihovim nastojanjima s jedne strane izlo`eno, da bi na drugoj strani predsjednik akademije

68

VDG JAHRBUCH 2002

gdje sam stekao svoju prvu naobrazbu i imao prvu priliku odr`ati takve pripreme, o mojim naprecima polagao ra~un, bio sam ponukan tra`iti dozvolu od njegova veli~anstva da pristupim rigoroznom ispitu iz ovog predmeta. Najodli~niji, nau~eni svaku sveop}u naobrazbu bodriti s istinitom o~inskom blago{}u, udostojili su ovo istra`ivanje odobriti, i samo u tom smjeru usu|ujem se izlo`iti moju mladena~ku spoznaju u protuvrijednosti tako mnogih visokou~enih i iskusnih ljudi, daleko udaljeno od ta{tine, iste ove dr`e}i kao punova`ne ili ih pred tako kompetentnim sucima kao takve izlo`iti", i dalje: "Moje `elje idu samo tako daleko, vas moju gospodu, upoznati s koli~inom moga protuvrijednog znanja i uvjeriti u moje Portret I. P. K. Sermagea iz ~asopisa ~vrste i iskrene `elje, na dr`avnu slu`bu, na Sveta Cecilija u doba kada je izabran koju }u nadam se imati sre}u uskoro za ravnatelja Glazbenog dru{tva (1834.) u Zagrebu nastupiti, kroz izvanrednu revnost pove}ati rezultate jednog vi{egodi{njeg studija i prema mogu}nostima upotrebljavati za dobro mojih sunarodnjaka".

Sermage tako|er navodi da je za blagostanje zemlje neophodno poznavanje prirodnih znanosti. One osim {to tuma~e uzroke promjena, daju rezultate koje ~ine `ivot ugodnijim i bezbri`nijim. Stoga on ka`e: "Kroz ova razmatranja i kroz neka uvjerenja i samo kroz znanosti na najvi{em stupnju koje mogu pridonijeti procvatu trgovine i blagostanja u jednoj dr`avi, i pokraj svih mojih poslova tako|er sam zacrtao i ovaj put {to sam ve} pred mnogo godina potvrdio".

Kroz mjesto i ulogu prirodnih znanosti u dru{tvu svog doba, Sermage osobito isti~e vrijednost i korisnost kemije. On je naziva "~ovjekoljubivom znano{}u" i time "opravdava svoj izbor podru~ja istra`ivanja: "Potvrdu sam na{ao u povijesti ljudske kulture, da su od svih ovih znanosti najvi{e u naro~itosti kemije sadr`ane prakti~ne i najkorisnije tendence, koje nam nude op}e dobro i koje posredno i neposredno slu`e boga}enju vi{e ili manje zna~ajnih ciljeva, moj poziv budu}eg dr`avnog slu`benika i moja `ivotna `elja je, na taj na~in koristiti mojim sudr`avljanima, ~ini mi se kao du`nost, ispuniti moju dokolicu ovom strukom. Kakav sam korisniji posao mogao izabrati, nego ovaj, koji nas sve od Tubalkaina pa sve do na{ih dana u~i formirati i taliti metale i koji je na{em rodu napravio tako mnogo usluga." i dalje: "[to bi bilo kopanje ruda bez ovih istra`ivanja. Kolike lijekove ne zahvaljujemo vidovitoj o{troumnosti tjelesnim manama osaka}enog ~ovje~anstva. Na{u hranu, odje}u, stan i tisu}u potreba za na{u udobnost pru`ila nam je njihova bri`na ruka i u~inila da u`ivamo. To mo`e biti razlog, za{to velikani i plemstvo svih vremena i narod, to sve}enstvo majke prirode posebno cijeni njezina su posebna briga i za{tita. Nakon 69

VDG JAHRBUCH 2002

pada ovih nadmo}nih svjetskih vladavina kao Egipat, Rim i Gr~ka, sve su velike i male dr`ave na{e hemisfere, uputile svoje vladare, da potpoma`u sli~na istra`ivanja sa velikom dare`ljivo{}u i na taj na~in otvore izvore industrijske produktivnosti i trgovine, i na indirektan na~in pro{ire dalje svoju mo} i bogatstvo, nego su ikada mogli u~initi krvavim osvajanjima."

Nakon opse`nog uvodnog dijela, Sermage je izlo`io 39 teza iz kemije, koje su podijeljene u 5 poglavlja: Teorijska kemija (4 teze), Prakti~na kemija (11 teza), O metalima (15 teza), O hranjivim biljnim tvarima (7 teza) i O `ivotinjskim tijelima (2 teze).

Dakako najvi{e teza ima o metalima, jer je rudarstvo bilo glavno podru~je Sermageova istra`ivanja.

U njima je obradio svojstva oksidiranja metala, analizirao postupke odvajanja zlata, srebra i bakra, te njihovu proizvodnju. Tako|er je opisao proizvodnju ~istog srebra iz solne kiseline i srebrnog oksida, te dobivanje cinobera ili rumenice iz `ive, a potom bakra iz modre galice. Opisao je i pripravu legure bakra i kositra, dakle broncu koja se rabila za lijevanje zvona. Potom je opisao i pripravke legure bakra i cinka, tzv. `ute slitine, mjedi ili mesinga, koja je imala {iroku uporabu. U navedenim tezama Sermage je tako|er obradio arsen i njegove reogense, premda on ne spada u metale, no nije mogu}e prosuditi da li je to on u~inio iz neznanja, ili pak namjerno, da bi obradio i to, do sada nepoznato podru~je. Najop{irnije je pak prikazao proizvodnju ~elika.

Sermage nije naveo literaturu koju je koristio za svoj rad. Usporedbom sadr`aja njegovih teza s onodobnim ud`benicima i djelima iz kemije, mo`emo zaklju~iti da se koristio dijelom Lanoisieovog sljedbenika Françoisa Fourcroya "Connesanse chyumique", te djelima [ve|anina Cornstedta i Gana, u prijevodu na njema~ki jezik.

Prijevode su na~inili Girtanner i Harmbstädt.

Tako nam teze K. I. P. Sermagea otkrivaju ne samo njegovo kemijsko znanje, ve} i razinu kemijske znanosti u onodobnoj Austrijskoj carevini.

LITERATURA: • J. P. C. Sermage, Sätze aus allen Theilen der theoretischen und praktischen Chymie, Wien 1818.

• Jahres-Bericht des Gymnasium der k. k. Theresianischen Akademie in Wien, für das Schuliahr 1891., Wien 1891., str. 23-55.

• Znameniti i zaslu`ni Hrvati, te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti, Zagreb 1925., str. 186.

• A. Cuvaj: Tri grofa Sermagea vrhovni ravnatelji nauka, Narodne novine, LXXIX, br.

214-220, Zagreb 1913.

• K. Wurzbach, J. P. C. grof Sermage Biographischen Lexixon, sv. 30, str. 150-152.

• Osterreich Lexikon Teresianum, Zweiter Band, L-Z, Wien und München 1924., str.

325.

70

VDG JAHRBUCH 2002

Thesen aus der Chemie von Ivan Petar Karl graf Sermage an der Theresianer Ritterakademie in Wien Bis jetzt war nicht bekannt, dass sich auch I. P. K. Sermage von Susedgrad mit Naturwissenschaften und Bergbaukunde beschäftigte. Auch war nicht bekannt, dass er an der Ritterakademie Thesen aus dem Bereich der Chemie bewies und, dass er sie in einem Büchlein unter dem Titel: Sätze aus allen Teilen der theoretischen und praktischen Chemie (Wien, 1818), druckte. Diese Thesen wurden in dieser Arbeit erforscht. Auch wurde der Lebenslauf von I. P. K. Sermage erforscht. Es wurde gezeigt, dass er am Ende seines Lebens in Funktion des Regierungsrates für Ackerbau und Bergbau nach Wien gerufen wurde. Er starb in Wien im Jahre 1851 und wurde in das Wiener Genealogenhandbuch der Grafenhäuser eingeschrieben.

71

VDG JAHRBUCH 2002

Stanko PIPLOVI]

Slikar Rudolf Bunk Bunk se rodio u Berlinu 1908. godine. Tu je studirao na [koli za primjenjenu umjetnost i Akademiji likovnih umjetnosti u razredu Karla Hofera istaknutog ekspresionista tvrdih kontrastnih boja i gr~evitih oblika. U po~etku je izlagao u Berlinu i Frankfurtu na Majni. Godine 1934. sudjelovao je na izlo`bi “Darmstädter Sezession” koju je nacisti~ka vlada nasilno zatvorila. Nakon toga boravio je kratko u [vicarskoj, ali nije dobio radnu dozvolu pa se opet vratio u Frankfurt. Neko vrijeme je `ivio u Berlinu, a 1936. emigrirao u [vedsku gdje je radio i izlagao. Odatle se vratio u Njema~ku pa je opet mijenjao boravi{ta. Ponovno je 1938. s obitelji oti{ao u emigraciju i nastanio se u Hrvatskoj na otoku Kolo~epu kod Dubrovnika, a idu}e godine u Splitu.1 Za sve to turbulentno vrijeme nije zanemarivao slikanje.

Prva samostalna Bunkova izlo`ba u Splitu prire|ena je 1940. godine. Otvorena je 18. svibnja u Salonu Gali} u Marmontovoj ulici. Umjetnik se predstavio s 47 slika u ulju i akvarelu koje su ispunile dvije dvorane. Oslikavale su na{e krajeve u kojima je boravio posljednjih godina. Ve} tada se istakao prikazivanjem krajolika, mrtvih priroda i portreta. Iako je pripadao krugu njema~kih ekspresionista, bio je i pod utjecajem modernog francuskog slikarstva. Izlo`ba je zatvorena koncem mjeseca.

Me|utim uslijed te{kih ratnih prilika koje su ve} zahvatile Evropu, nije izazvala onoliku pozornost publike kakvu je zaslu`ivala.2 U drugom svjetskom ratu progonili su ga nacisti pa je 1944. godine oti{ao s obitelji u zbjeg u EL-Schatt gdje je sudjelovao u kulturnim i prosvjetnim doga|anjima. Od 1945. zaposlio se kao scenograf i re`iser u Narodnom kazali{tu u Splitu. Osim toga bavio se dekoracijama putni~kih brodova, tvornica i ugostiteljskih objekata.

Druga Bunkova izlo`ba u Splitu prire|ena je po~etkom velja~e 1955. u Domu kulture. Otvorio je direktor Galerije umjetnina dr. Kruno Prijatelj uz prisustvo mnogih javnih djelatnika. Izlo`eno je nekoliko slika iz 1944-1945. godine. Glavni dio je 65 crte`a aktova nastalih u posljednja 3 mjeseca. Te `enske figure su izvu~ene ~vrstim tvrdim crtama bez zaobljenja, ~esto bez sjena, u smirenom polo`aju kontemplacije. U na~inu prikazivanja i{ao je od akademizma gotovo do apstrakcije.

U nekima se dosta pribli`io kubizmu, ali se ipak te{ko odvajao od realnog svijeta.3 Nakon dvadesetak mirnih godina provedenih u Splitu, Bunk je 1958. iz politi~kih razloga bio prisiljen napustiti Jugoslaviju. Preselio se u Hamburg gdje je nastavio 1 2 3

Rudolf G. Bunk. Katalog izložbe u Splitu, Hamburg 1997. 127-131.

Izložba njemaPkog slikara. ND 9. V. 1940. 6. - Izložba slika. ND 17. V. 1940. 6. - Izložba slikara Bunka. ND 25. V. 1940. 6.

Otvorena izložba slikara Bunka. SD 8. II. 1955. 4. - Madeleine Denegri: Razgovor s Rudolfom Bunkom o njegovoj umjetnosti i dosadašnjim ostvarenjima. SD 19. II. 1955. 5. - R. G. Bunk, Izložba crteža. Plakat u Galeriji umjetnina u Splitu, br. 917.

73

VDG JAHRBUCH 2002

slikati i prire|ivati izlo`be. Me|utim ~esto je posje}ivao Split, sura|ivao s kazali{tem i u tom gradu izlagao. Tako je 1969. godine uprili~io u Galeriji umjetnina samostalnu izlo`bu od 9. do 24. svibnja. I nju je otvorio dr. Kruno Prijatelj. Bunk se predstavio s 26 djela u temperi pod naslovom “Sje}anje na Dalmaciju” koja su tematikom i koloritom reminiscencije na dugogodi{nji boravak u tom kraju. Izgubila se donekle njegova ranija sklonost kubisti~koj konstrukciji i `estina boje. U nekim tada izlo`enim krajobrazima i `enskim likovima slikar je dostigao vrhunac svog stvarala{tva suptilnih tonova.4 Tom prilikom Bunk je boravio u Splitu za koji je bio trajno emocionalno vezan. Stoga nije ni ~udo {to je u svojim djelima zapadao u sentimentalizam.5 U prosincu 1972. godine u Muzeju grada Splita Bunk je izlo`io 15 crte`a ostvarenih u raznim tehnikama na temu “Splitski motivi”. U njima se opetovano osje}ala nostalgija za Jadranom. Me|u zapa`enijim radovima su “Riva”, “Ribarske ku}e” i “Na periferiji”.6 Osim slikarstvom, Bunk se bavio i kazali{nom scenografijom kada je nakon rata 1945. godine radio u Narodnom kazali{tu u Splitu. Scenski je uprizorio vi{e od 120 predstava, a nekoliko ih je i re`irao. Iz tog razdoblja najradije se sje}ao predstava Dan odmora Ivana Katajeva, zatim Lete}eg Holandeza i Udovice iz Efeza. Od opera najdra`a su mu bile re`ije prvih predstava opera Carmen G. Bizeta i Tosce G. Puccinija. Sam je smatrao da je bio uspje{niji u dramama koje su mu pru`ale vi{e slobode kreiranja.

Kasnije kao gost u splitskom kazali{tu, napravio je scenografije za desetak premijera.

Na ljeto 1974. spremao se ponovno posjetiti Split za kojega su ga vezale lijepe uspomene i prijateljstva. Ali iznenadna smrt u ateljeu u Hamburgu zaprije~ila mu je tu `arku `elju. Preminuo je 8. srpnja te godine.7 Ipak Split se jo{ jednom susreo s Bunkovom umjetno{}u. Uo~i 90. obljetnice umjetnikovog ro|enja 1997. prire|ena je njegova retrospektivna izlo`ba. Otvorena je 15. listopada u pala~i Milesi. Poticaj je potekao od obitelji, a radove je odabrala njegova k}er Bojana Bunk-Denegri.

Organizatorima su za tu prigodu ustupili Bunkove radove splitske obitelji, a ~etrdesetak ih je dopremljeno iz Njema~ke. Ostvarenju su uz rodbinu, pomogli Ministarstvo kulture, Splitsko-dalmatinska `upanija i Poglavarstvo grada Splita.

Izlo`ba je bila zapa`en kulturni doga|aj.8 U isto vrijeme uprili~ena je u Hrvatskom narodnom kazali{tu u Splitu izlo`ba Bunkovih predlo`aka kazali{nih scenografija za dramu, operu i balet nastalih u razdoblju 1945 - 1964. godine. Tehnika je razli~ita: tu{, kreda, pastel i tempera.

4

5

6

7

8

Vladimir Rismondo: Slikarstvo Rudolfa Bunka. MoguFnosti XVI/1969. br. 7, 839. -Izložba Rudolfa Bunka u Splitu. SD 8. V. 1969. 4. - R. G. Bunk. Katalog izložbe.

D. ŠeriF: Slikam prirodu. Susret s njemačkim slikarom i scenografom Rudolfom Bunkom. SD 14. V. 1969. 4. - Božidar Jelenić: Oštrina vizije. Izložba Rudolfa Bunka u splitskoj Galeriji umjetnina. SD 2. VI. 1969. 4.

Izložba Rudolfa Bunka u Splitu. SD 1. XII. 1972. 4. - A. Filipić: Nostalgična deskripcija. “Splitski motivi “ Rudolfa Bunka u Muzeju grada Splita. SD 13, XII. 1972. 4.

Duško Kečkemet: U spomen slikara Rudolfa Bunka. Umjetnik istaknutoga kvaliteta. SD 13. VII. 1974. 6. - Kruno Prijatelj: SjeFanje na Rudolfa Bunka. Mogućnosti, Split XXI/1974. br. 8, 947-952.

Rudolf G. Bunk. Katalog izložbe, Hamburg 1997. - J. PariF: Zaboravljeni Bunk. SD 15. X. 1997. 36. - Sandi ViduliF: Retrospektiva Rudolfa G. Bunka u Zavodu HAZU. Vjesnik novoga. SD 29. X. 20.

74

VDG JAHRBUCH 2002

Me|u predstavama na kojima je radio su Hamlet, Stupovi dru{tva, Glembajevi, Duboko korijenje, Na kraju puta, Na tri kralja ili kako ho}ete, Dobar vojnik [vejk, Ukro}ena goropadnica, Udovica iz Efeza. Tu su i opere Aida, Otello, Tosca, Carmen, Turandot, Dioclesian, Ero s onoga svijeta i balet Stranac. O radovima je govorio akademski kipar Ka`imir Hraste. Tim ostvarenjima obilje`io je Bunk zna~ajno razdoblje u scenskom `ivotu Splita. Osobno je smatrao da zna~ajan trenutak za scenografiju nije premjera, ve} ona proba na pozornici, na kojoj je postavljeno djelo po prvi put sagledano u svim aspektima. Bio je vrstan poznavatelj povijesnih okvira radnje i materijala u {to je unosio mnogo osobne invencije. Temeljito je pristupao svakom zadatku pa se brinuo da kostimi, pa i maske, budu uskla|eni sa scenskim okvirom. U realizaciji zamisli naro~ito su ga smetali nesporazumi s ostalim sudionicima u postavi kazali{nog djela.

Te{ko su mu padali njihovi posebni zahtjevi od redatelja, glumaca, obrtnika pa do financijera. Svaki od njih je na svoj na~in remetio prostornu koncepciju rasporeda kulisa. Sku~ene prilike u kojima je radio, prisiljavale su ga da iznalazi takva tehni~ka i prostorna rje{enja na bini koja }e i pored tih slabosti, o~uvati povezanost, razvidnost i kontinuitet radnje. Ta svoja iskustva opisao je kroz slu~aj uprizorenja drame njema~kog knji`evnika Bartolta Brechta Dobri ~ovjek iz Sezuana.9 Danas se u Galeriji umjetnina u Splitu ~uva 16 Bunkovih radova prete`no akvarela.

Nabavljeni su uglavnom poslije drugog svjetskog rata, ali su godine dosta nesigurne.

Bunkov opus jo{ uvijek pobu|uje zanimanje likovnih teoreti~ara i kriti~ara. Tako je nedavno Vladimir Rismondo mla|i usporedio jedan njegov portret s dvama portretima koje su napravili Karlo Hofer njegov u~itelj i Antun Zuppa njegov suvremenik. Geometrijskom metodom poku{ao je ra{~laniti i objasniti Bunkov opus.

Iako je ukazao na neke posebne zna~ajke njegovog shva}anja prostora, autor namjerno nije iznio ~vr{}e zaklju~ke, ve} je Bunkovo djelo upotrijebio kao pokusni poligon za provjeru specifi~nog na~ina istra`ivanja.10 *** Bunk se dugogodi{njim boravkom zaljubio u na{u zemlju i postao dijelom te kulturne sredine. Zna~ajno je doprinio hrvatskoj likovnoj umjetnosti. Tu je stekao op}e priznanje kao slikar visokog kvaliteta. Brojni radovi u galerijama i muzejima Splita, Zagreba i Rijeke te privatnim zbirkama zna~e njegovo stalno prisustvo u tom kraju.

Bunk je po~eo stvarati u okviru njema~kog ekspresionizma s naznakom unutra{njeg pro`ivljavanja, ali umjerenog bez grotesknog, tragi~nog niti socijalnog anga`mana. I deformacije oblika su mu blage. Nije imao neki odre|eniji razvojni put niti nagla{ene stvarala~ke faze. Slu`io se stalno raznim izra`ajnim sredstvima od realizma do ruba apstrakcije, zavisno od onoga {to je smatrao najprikladnijim da se izrazi. Kada je `elio ostvariti ritmi~ku igru crtovlja, bio je skloniji nagla{enijoj stilizaciji. Ipak u kasnijim radovima osje}a se romantika koja je {tetila likovnosti.

9

10

IzloĹžba Bunkovih scenografija u HNK. Rad Parobnjaka. SD 29. X. 1997. 20. -Rudolf Bunk: Kunst der vielen KĂźnste.

Sonntagsblatt 19. VI. 1960.

Vladimir Rismondo ml: Portret Zorislave Smodlaka Rudolfa Bunka (iz 1941.) u povijesnom kontekstu i svjetlu geometrijske analize. Adrias, Zagreb-Split 1998-2000. br. 8-10.

75

VDG JAHRBUCH 2002

Ni tematski se nije ograni~avao. Radio je pejza`e, mrtve prirode i portrete. Isto tako rabio je sve slikarske tehnike. Na slikama je nagla{en crte`, sna`nih kontura i definiranih oblika. Tako ome|ene plohe ispunjene su ~istim bojama bez mije{anja i sjena. Sve je radio u {irokim i sna`nim zamasima bez detaljiziranja. Te`io je plo{nosti.

Svugdje je mirovanje, nema pokreta niti radnje koja bi odvla~ila pozornost od ugo|aja. Koliko god se u nekim Bunkovim djelima osje}a te`nja za sa`imanjem i apstrakcijom, ipak mu je podloga fizi~ka stvarnost.

U koncepciji pejza`a prevladava centralni raspored. Postizavao ga je tako da u sredini slike fokusira neki objekt, ali i obrnuto da se predmeti nalaze postrance, a u sredini dominira praznina. Dubinu je izra`avao kroz 3 odvojena plana pri ~emu su u prvom uvijek sna`ni detalji. Gotovo nigdje nema `ivih bi}a, sama pusto{, ali je ipak atmosfera napeta. Boje su mu jednako intenzivne i ~iste naprijed i u pozadini.

U Bunkovom opusu nema kompozicija s ve}im brojem ljudi. Radio je pojedina~ne portrete mla|ih sna`nih osoba. Pogledi su im zami{ljeni, uprti u daljinu. Izra`avaju unutra{nja pro`ivljavanja i du{evno stanje smirenosti, ali i neke rezignacije ili nemira.

Mrtve prirode su jednostavne i na granici realiteta. Tu je kolorizam dolazio do vrhunca. O Bunkovoj umjetnosti se mnogo pisalo. Njegovo djelo dobilo je jednodu{no priznanje istaknutih povjesni~ara i kriti~ara umjetnosti.11 Ipak je ostao slabije poznat {iroj kulturnoj javnosti.

BUNKOVE SLIKE U GALERIJI UMJETNINA U SPLITU • Pejsa`, akvarel kupljen od autora, 1940. godine ?

• Pejsa`, akvarel kupljen u Salonu Gali} u Splitu , 1944. ?

• Ribar, akvarel darovao autor, 1946. ?

• Djevojka na prozoru, ulje darovano, 1947. ?

• Autoportret, akvarel darovao Savjeta za prosvjetu i kulturu, 1951. ?

• Ribarske la|e, ulje darovala Oblasti Splita, 1952.

• Maslinik, ulje zamjena za sliku Cate Duj{in, 1962.

• @enski portret, gva{ kupljen od autora, 1955. ?

• @enski aktovi, akvarel, • Autoportret, tempera kupljeno od autora, 1969.

• @enski portret, akvarel, darovala Oblasti Split • Plakat izlo`be crte`a u Domu kulture u Splitu, darovao Salon Gali} ?

• Primorski pejsa`, akvarel, dar • Djevojka, ulje, dar • Tu`na `ena, ulje kupljeno od I. Kaliterne, 1991.

• Makedonka, akvarel, dar autora, 1946.

11

Vidjeti npr. Tonko MaroeviF: Rudolf Gerhart Bunk. Katalog izložbe 1997. godine.

76

VDG JAHRBUCH 2002

Palme na rivi, 1940.

Katalog izložbe 1969. u Split

Portret gđe. Marije Mrkli}, 1943.

Pogled na Trogir, oko 1941.

Autoportret

BILJE[KE Kratice ND Novo doba, Split SD Slobodna Dalmacija, Split

Figure, 1945

77

VDG JAHRBUCH 2002

Der Maler Rudolf Bunk Rudolf Bunk (Berlin, 1908 – Hamburg, 1974) studierte in seinem Heimatort an der Schule für angewandte Kunst und an der Akademie der bildenden Kunst Szenographie und Malkunst. Im Jahre 1934 verließ er Deutschland wegen nazistischen Drohungen und siedelte zuerst in die Schweiz und danach nach Schweden über. Im Jahre 1938 kam er nach Kroatien und siedelte sich in Split an.

Dort hatte er im Jahre 1940 seine erste Ausstellung, wobei er 47 Bilder in Öl und Aquarell darstellte. Er hob sich mit Landschaften, Stilleben und Portraits hervor.

Nach dem Zweiten Weltkrieg, in der Zeit von 1945-1948, arbeitete er als Szenograph in dem Volkstheater in Split.

Während dieser Zeit hatte er Ausstellungen in Split und Rijeka. In Februar 1955 hatte er in Split seinen zweiten selbstständigen Auftritt mit einigen Bildern und 65 Zeichnungen.

Er schuf die Szenographie für mehr als 120 Vorstellungen und führte für einige die Regie. Er war ein ausgezeichneter Kenner der historischen Rahmen und Materialien, in die er viele Neuigkeiten brachte. Mit diesen Werken bezeichnete Bunk eine wichtige Periode im Theaterleben der Stadt Split.

Nachdem er Split verließ lebte er in Hamburg, wo er seine Werke auch darstellte.

Mit der Stadt Split verbanden ihn schöne Erinnerungen und Freundschaften und deswegen besuchte er Split von Zeit zu Zeit. Er bereitete Ausstellungen vor und arbeitete mit dem Theater zusammen. Im Jahre 1969 stellte er sich in der Galerie der Kunstwerke mit 26 Werken im Tempera unter dem Titel « Erinnerungen an Dalmatien» dar. Im Jahre 1972 hatte er im Museum der Stadt Split eine Ausstellung von 15 Zeichnungen, in denen man die Nostalgie fühlte. Er gehörte dem Kreis der deutschen Expressionisten an und war unter dem Einfluss der französischen Malerei.

Im Jahre 1997, unmittelbar vor dem 90. Geburtsjubiläum, dachte die Stadt Split an ihn und organisierte seine retrospektive Ausstellung. Zur gleichen Zeit fand im kroatischen Volkstheater die Ausstellung seiner Szenographien statt.

78

VDG JAHRBUCH 2002

Branka BALEN

Pfalzovo sakralno slikarstvo Dvije slikarske obitelji dominirale su osje~kom likovnom scenom od kraja tre}eg do kraja {estog desetlje}a 19. stolje}a: Hötzendorf i Pfalz, obje doseljene iz ~e{ko-moravskog podru~ja Austro-ugarske monarhije.

Kod obitelji Pfalz slikarska tradicija imala je dublje korijenje. Pfalzovi potje~u iz Egera (Cheba) u ^e{koj. Prvi se spominju Casparus Antonius Pfaltze ro|en 1717. u Egeru, zatim sin mu Thomas Pfaltze gradski slikar minijatura. Njegova dva sina Severin i Gottfried bili su tako|er slikari. Severin je studirao u Pragu, zatim boravio u Rimu kao stipendist grofa Kinskya, izlagao u Pragu i registriran je u Thieme-Beckeru.1 Drugi sin Gottfried iz vjerojatno ekonomskih razloga napu{ta Eger te se po~etkom 19.stolje}a naseljava u Slavoniji. Iz arhivskih podataka je poznato da je `ivio 11 godina u Vinkovcima i da je 1816. preselio u Osijek2.

Gdje se to~no i koje godine rodio njegov sin Franjo za sada nam je nepoznato.

Spominju se godine 1811., 1812. i 1813., a kao mjesto ro|enja Vinkovci, Osijek i Slovinsk u ^e{koj3. Pretpostavlja se da je prvu slikarsku poduku primio od oca Gottfrieda, a poslije o~eve smrti 1827. u Osijeku od slikara Ivana Gastoa. U `ivotopisu Franje Pfaltza postoje mnoge praznine i on nam je za sada poznat samo fragmentarno. 1837. upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Be~u4 gdje se zadr`ava do 1939. kada se vra}a u Osijek. Po povratku u Osijek iste godine `eni se Anom Bastijan~i} k}erkom cipelarskog obrtnika Franje Bastijan~i}a.

Pfalz je radio portrete i sakralno slikarstvo, a kako je bio slobodni umjetnik vjerojatno je `ivio u nepovoljnim materijalnim prilikama. Bio je neprestano u potrazi za poslom. Sudjelovao je na mnogim natje~ajima za crkvene slike i druge radove.

Bore}i se za bolje uvjete `ivota boravio je neko vrijeme i u Baji u Ma|arskoj u dva navrata. Drugi puta 1860. kada se natje~e za mjesto u~itelja crtanja u tamo{njoj {koli.

Nije poznato da li je tu slu`bu i nastupio. Zanimljivo je da je Magistrat u Baji tra`io od osje~kog Magistrata da Pfalz svojoj molbi prilo`i rodni list i svjedod`bu pona{anja.

Osje~ki Magistrat je odgovorio da mo`e poslati samo svjedod`bu pona{anja (Sittenzeugnis) jer se prilikom ro|enja Franje Pfalza zaboravio unijeti taj podatak u knjigu kr{tenih – ova svjedod`ba neka poslu`i kao krsni list…. da bei der Geburt des Franc 1 2 3 4

U. Thieme – F. Becker: Allgemeines Lexikon der bildenden Künstler, Leipzig, 1907.-1950.

Dr. Kamilo Firinger: Likovna umjetnost u Osijeku u 18. i po~etkom 19. stolje}a, Tkal~i}ev zbornik, Zagreb, 1955.

Obavijest Otu [vajceru Chebske museum, Cheb, 3.7. 1970.

U matrikulama be~ke Akademije zapisano je Franjo Pfalz: ro|en u Osijeku ( Slavonija ), stupanje u Akademiju u lipnju 1837., struka risarska umjetnost ( Kunstfach Zeichenkunst bey den Antiken ) – polazio je ljetni kurs 1837., zimski i ljetni kurs 1838., te 1839. polo`io jedan ispit iz anatomije. U~io je povijesno crtanje kod L. Kupelwiesera. Boris Kelemen: Novi podaci o nekim na{im slikarima XIX. stolje}a, Republika, Zagreb, 1964., str. 520.-522.

79

VDG JAHRBUCH 2002

Pfalc das Eintragen in das Taufprotocoll vergessen wurde, so ist dieses Zeugnis als Taufschein anzusehen5.

1846. godine Pfalz tra`i putovnicu za Tursku, Rusiju, Bavarsku, Prusiju, Saksoniju, Würtemberg, Francusku i Englesku6 `ele}i vjerojatno po}i na studijsko putovanje za koje ne znamo da li se barem djelomi~no realiziralo. Umro je od upale plu}a 2. kolovoza 1863. u Osijeku. Ovaj svijet napustio je u siroma{tvu {to potvr|uje i rje{enje sjednice Gradskog poglavarstva u Osijeku 19. o`ujka 1864. u povodu zaostatka pla}anja poreza: Budu}i da je Franjo Pfalz bez da bi kakva imetka ostavio, ovde preminuo, to se blagajna gradska poziva, da du`ni zaostatak za god 860. sa 1f. 62 kraj. a.vr. nepoberiv izpi{e a gradu u razhod ra~una stavi7.

Ostavio je za sobom udovu Anu koja u novinama Esseker Lokalblatt und Landbote8 ogla{ava da u svom stanu u Donjem gradu u Duga~koj ulici br. 303. daje poduku u crtanju. Odaziv je bio slab ili nikakav jer ve} slijede}e godine predaje molbu za osnivanje dje~jeg vrti}a {to joj Namjestni~ko vije}e u Zagrebu odbija. Njezina daljnja sudbina je nepoznata.

Franjo Pfalz registriran je u Thieme-Beckeru9, dok Ivan Kukuljevi} u svom Slovniku umjetnikah jugoslavenskih10 bilje`i slijede}e: Pfalc N., `ivu}i slikar, rodio se u Vinkovcih u Slavoniji, izu~iv se na akademiji umjetnostih u Be~u, nastanio se u Osijeku. Bavi se ponajvi}e slikanjem podobah, nu na~inio je tako|er njekoliko liepih oltarnih slika. Njegovi tvorovi odlikuju se njekom osobitom zna~ajnostju i krepostju. Kukuljevi} navodi ime s N. ne znaju}i vjerojatno njegovo ime. Za~u|uje {to ga Isidor Kr{njavi u svojim Uspomenama iz Osijeka ne spominje iako je do{ao u Osijek 1863. neposredno nakon Pfalzove smrti kada su sje}anja na njega jo{ bila `iva, a bila je na `ivotu i njegova udovica.

Slikarstvo Franje Pfalza sakralne tematike, koje nam je danas poznato ograni~ava se na narud`be `upnih crkava u Babinoj Gredi, Gundincima i Petrijevcima.

Prva je nastala oltarna pala u Babinoj Gredi 1852. godine sa likom sv. Lovre kome je crkva i posve}ena.11 U sredi{njoj osi slike naslikan je sv. Lovro u odje}i |akona (dalmatika + manipul)12 sa znakovima muke u rukama. Lijevom pridr`ava veliki ro{tilj na kojemu je pogubljen (ispe~en izdahnuo), a u desnoj dr`i palmin list, simbol koji podsje}a na pobjedu mu~enika nad mukama i smr}u. Glava mu je nagnuta prema desnom ramenu, a pogled pun patnje uprt prema nebu, gdje su smje{tena dva an|el~i}a. Lijevi u pokretu razgr}e tmaste, olujne oblake kroz koje probija bo`anska svjetlost

5 6 7 8 9 10 11

12

HAO – sp. 2068./ 1860., sp. 1829. Magistrata Baje.

HAO – sp. 2262.

HAO – sp. 980.

Esseker Lokalblatt und Landbote ( Essek ), 1864., 28.2., 16.3.

Vidi napomenu 1.

Ivan Kukuljevi}: Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, Zagreb, 1858., str. 345.

Prilikom fotografiranja oltarne pale u Babinoj Gredi na`alost nismo dobili dozvolu tamo{njeg `upnika pomaknuti drveni kip Madonne s djetetom, tako da je slika sv. Lovre djelomi~no prekrivena.

Dalmatika = liturgijsko ruho |akona. To je vanjska tunika ukra{ena vezom s dugim rukavima koju |akon nosi povrh albe ( bijela lanena donja duga tunika ). Kada se razvu~e ima oblik kri`a {to podsje}a na Kristovu muku.

80

VDG JAHRBUCH 2002

obasjavaju}i sv. Lovru13. Desni je do pojasa u oblacima, s lijevom rukom dignutom u znaku blagoslivljanja. Pozadinu ~ini izmi{ljeni pejza` s travnatim platoom i visokim brdima u jednoj tre}ini, te tmurnim naobla~enim nebom u dvije tre}ine slike. ^itava kompozicija ra|ena je vrlo lirski, s znala~ki oblikovanim likom mladog sveca, koji je u svojoj bijeloj dalmatici sna`an koloristi~ki kontrast tamnoj pozadini.

Gledamo li glavu sveca s dugom, sme|om, valovitom kosom, te an|ele (putti)14 u pokretu i tmaste oblake, dobivamo dojam baroknosti. Me|utim, nema barokne pokrenutosti i vrtloga. ^itava scena zaustavljena je u jednom trenutku, stati~na, puna ozbiljnosti i mira nagla{avaju}i tako svu tragiku naslikanog sveca. Ima u toj slici puno dostojanstva i ~isto}e nazarenskog slikarstva, {to naro~ito dolazi do izra`aja u kasnijim Pfalzovim sakralnim ostvarenjima.

1854. godina nastala je oltarna pala15 Evan|eliste Mateja,16 koja je ukomponirana u vrlo lijepi, razvedeni oltar. U prednjem planu naslikan je evan|elist Matej iz profila, u sjede}em stavu. Odjeven je u bogato drapiranu tuniku. Na krilu je rasklopljeno evan|elje, koje dr`i lijevom rukom. Isto rukom dr`i i za{iljeno gu{~je pero, koje mu slu`i za pisanje. Matej je sijed, duge brade, s vijencem kose na potiljku.

Glavu je okrenuo prema an|elu s velikim rasklopljenim krilima {to daje dojam kao da je netom doletio. Lijevom rukom obgrlio je Mateja oko ramena, a desnom ga upozorava da pa`ljivo slu{a ono {to mu govori. An|eo ima plavu, valovitu kosu i vrlo nje`no lice. Uz desni rub slike je tamno – zelena draperija, razgrnuta i pridr`ana gajtanima, koji zavr{avaju resama.

Pozadina je poluobla~no nebo.

Franjo Pfalz: Evan|elist Matej, 1854. (vlasnik: `upna crkva Gundinci)

Ova oltarna pala najbolje je Pfalzovo likovno ostvarenje sakralne tematike.

Izvanredno oslikani likovi evan|eliste i an|ela odaju ga slikarom izuzetnih

13

14 15 16

Sv. Lovro = ro|en u [panjolskoj u III. Stolje}u. U Zaragozi, gdje je {kolovan, susreo je papu Siksta II. koji ga je poveo u Rim i zaredio za arhi|akona rimske Crkve, {to je podrazumijevalo odgovornost za sve crkvene riznice. Prefekt Rima dao je uhititi papu i osudio ga na smrt. Po naredbi pape Lovro je blago iz crkvenih riznica podijelio siromasima i bolesnima za {to ga je prefekt dao pr`iti na `aru i tako pogubiti.

Putti = goli{avi, krilati an|el~i}i, prikazivani na slikama po~ev{i od talijanske renesanse XV.stolje}a. pala = jednostruka oltarna slika Sv. Matej = apostol i evan|elist. Prije nego je postao Kristov u~enik bio je carinik u slu`bi Rimljana. Evan|elje je navodno pisao u Judeji na hebrejskom jeziku (o Kristovim ljudski precima i njegovu utjelovljenju), a zatim propovjedao u Etiopiji, gdje je i umro.

81

VDG JAHRBUCH 2002

Franjo Pfalz: Pietรก, 1854. (vlasnik: `upna crkva Gundinci)

Franjo Pfalz: Sv. Pavao, 1854. (vlasnik: `upna crkva Gundinci)

mogu}nosti i kvalitete. Ovim motivom bio je vjerojatno posebno inspiriran, kada ga je tako kvalitetno izveo.

Fino}u modeliranja likova, suptilnost i izvanrednu igru svjetla i sjene nije vi{e ponovio ni na jednoj sakralnoj kreaciji.

Crkva u Gundincima vlasnik je jo{ dvije Pfalzove slike. To su Pietรก i sv. Pavao, nastale vjerojatno u istoj godini kada i Evan|elist Matej.

Rebusni sv. Pavao17 naslikan je u sredi{njoj osi slike, sa ma~em u desnoj ruci i rasklopljenom knjigom poslanica u lijevoj. Odjeven je u dugu zelenu tuniku povezanu u struku e{arpom. Ogrnut je crvenim pla{tem. Ozbiljno lice sveca sa o~ima uprtim u nebo uokvireno je bujnom sme|om kosom, razdijeljenom po sredini i gustom dugom bradom. Svetac stoji bosih nogu na puteljku koji se gubi prema horizontu kroz pejza`. Nebo je obla~no.

Na Pfalzovim slikama, koje prikazuju mu~enike i muku obla~no nebo je (tada se uvijek javlja u dvije tre}ine slike), simbol nezadovoljstva i prijetnje nebeskih sila nad ljudskim djelom.

17

Sv. Pavao = zvao se prvobitno Savao ([aul). Roditelji su mu, iako @idovi, bili rimski gra|ani. Bio je odre|en da progoni kr{}ane. Me|utim, jednom prilikom obratio mu se Gospodin oslijepiv{i ga. Vid mu je vra}e, a Savao na to pokrstio i uzeo ime Pavao. Postao je najve}i {iritelj kr{}anstva svih vremena, a uz sv. Petra smatra se pravim utemeljiteljem kr{}anske crkve.

Pogubljen je prema predaji u Rimu kao rimski gra|anin ma~em (odrubljena mu je glava). Napisao je niz poslanica.

82

VDG JAHRBUCH 2002

Sv. Pavao u svojoj robustnosti i pomalo neprirodnom stavu veliki je kontrast lirskoj pozadini. Me|utim, time je slikar vjerojatno htio ista}i zna~aj sveca u hijerarhiji apostola.

Pietá18, tre}a slika iz crkve u Gudincima ujedno je i najneobi~nija. Kompozicijski uredna i stabilna, donosi prili~no nezgrapno oblikovane likove Madone, Krista i kerubina.19 Pri dnu kri`a, od kojeg se vidi samo dio patibuluma20, sjedi Madona s mrtvim Kristom u krilu, osovljena desnom nogom o kamen. Odjevena je u dugu svjetlo – ljubi~astu haljinu preko koje je ogrnuta tamno – plavim pla{tem. Glava joj je omotana bijelim velom, tako da je vidljivo samo lice. O~i na licu s izrazom `alosti spu{tene su prema dolje. Desnom rukom dr`i Krista, a lijevom, koja je polo`ena uz njegovu lijevu nogu otvorenog dlana pokazuje na njega. Mrtvi Krist opu{tenih udova sjedi u Maj~inom krilu. Glava mu je pala na desno rame. Oko bokova ogrnut je perizomom.21 Na rukama i nogama vidljive su rane od ~avala. Madona je prislonila glavu uz Kristovu, a obje okru`uju kru`ne aureole (svetokrug). U lijevom uglu na zemlji le`e znakovi Kristove muke trnova kruna i tri ~avla. Uz gornji rub slike sa svake strane patibuluma su kerubini tu`nih lica, pogleda uprtih u Krista. Pozadina su planine i obla~no nebo. ^itava slika pro`eta je bijelo – ljubi~astim svijetlom, koji daje ugo|aj hladno}e i smrti. Bijelo, beskrvno, mrtvo Kristovo tijelo na kobaltno – plavom pla{tu Majke je vizualni akcent slike svemu ostalom ostaje samo zna~aj drugog plana.

Koloristi~ki vrlo zanimljivo rije{ena slika je crta~ki proma{aj, {to se de{ava i na ostalim Pfalzovim sakralnim kompozicijama vjerojatno kao rezultat nemo}i svladavanja prostora velikih dimenzija.

Posljednja Pfalzova slika sa sakralnom temom za koju znamo nastala je 1859.

Godine za crkvu u Petrijevcima. Prikazuje Krista kako predaje klju~eve Petru. To je ogromna oltarna pala uokvirena freskom koja simulira vrlo uspjelo razvedeni drveni, odnosno kameni okvir retabla, tako da se u prvi tren niti ne primje}uje razlika.

Slika je podijeljena u tri plana. U prvom su Krist i sv. Petar. U drugom je most preko rijeke (kameni lukovi) sa ~etverokutnim kulama na svakom kraju, samostan sa crkvom na vrhu litice te u sredi{tu an|eo u letu s papinskim insignijala (mitra i {tap), dok je tre}i plan rijeka koja se gubi na horizontu i planine. Krist stoji bosih nogu odjeven u ru`i~astu haljinu ogrnut modrim pla{tem. Desna ruka mu je uzdignuta, ka`iprstom pokazuje prema crkvi22, a u lijevoj dr`i dva klju~a23 koja pru`a kle~e}em Petru. Kristu pada duga, valovita sme|a kosa do ramena. Oko glave mu je svetokrug.

18

19 20 21 22

23

pietá = oplakivanje Krista, povezano je na ovoj slici s motivom Bogorodice su}utne (Vesperbild) i zapravo je vi{e ovo drugo nego prvo. Naime ikonografski se u Bogorodice su}utne pojavljuje mrtvi Krist skinut s kri`a u njenom krilu, a ona pokazuje mrtvog Sina kao izvr{eno djelo otkupljenja. Pri sceni oplakivanja Krista pojavljuje se uz Bogorodicu likovi sv. Ivana, Marije Magdalene, Josipa iz Arimateje i Nikodema. kerubini = ubrajaju se u prvi red an|ela. Prikazuju se kao glave, s dva, ~etiri i {est pari krila. patibulum = uspravna greda kri`a perizoma = tkanina kojom su pokrivene Kristove slabine. crkva – u ovom slu~aju Stift Melk u potpunosti odgovara Kristovim rije~ima Petru: “Ti si Petre - Stijena i na toj stijeni sagradit }u Crkvu svoju, i vrata paklena ne}e je nadvladati. Tebi }u dati klju}eve kraljestva nebeskog......”/Matej 16, 15 – 19. klju~evi = zlatni od raja, `eljezni od pakla.

83

VDG JAHRBUCH 2002

Petar kle~i pred Kristom u sivomodroj haljini ogrnut `utim pla{tem.24 Pogled pun po{tovanja upro je prema Kristu. Pro}elav je i sijed. Oko glave je svetokrug kao tanka linija. Pri samom dnu slike naslikano je razno bilje i cvije}e (paprat, {umske jagode i dr.)

Iza Krista i Petra je kameni most, koji se potpuno identi~an s pejza`om koji ga okru`uje pojavljuje kao pozadina i na slici sv. Pavla. Mo`emo zaklju~iti da je rijeka Dunav, kameni most onaj kod mjesta Melk u Donjoj Austriji, a crkva sa samostanom Stift Melk drvena opatija obnovljena u XVIII. Stolje}u, a sagra|ena na 57 m visokoj stjenovitoj visoravni. Prema pozadine na obje slike [vajceru25 podsje}aju na Claudea Lorraina (kompozicija pejza`a i atmosfera s karakteristi~nom izmaglicom na Franjo Pfalz: horizontu). Taj francuski klasi~ni idealni Krist predaje klju~eve sv. Petru, 1859. pejza` Pfalz je vjerojatno upoznao za svog (vlasnik: `upna crkva Petrijevci) {kolovanja u Be~u, gdje su visjele autenti~ne slike spomenutog francuskog slikara, kao i njegovog sunarodnjaka Nikolasa Poussina. Ova vrsta pejza`a nai{la je ina~e na brojne poklonike me|u be~kim slikarima.

Rezimiraju}i Pfalzovo sakralno slikarstvo mo`emo zaklju~it da je vje{to rje{avao kompozicije velikih dimenzija. Iako su mu likovi oblikovani sa prili~no propusta i deformacija u anatomskom smislu sama naracija i kolorit su uredni i dobri. Pietรก sa svojim hladnim tonovima, ljubi~astim nebom i difuznom rasvjetom koja se ponavlja na slikama Sv. Pavao te Krist i sv. Petar u kombinaciji s izvrsno do~aranom iluzijom prostora su uz sv. Mateja solidni produkti sakralnog slikarstva svog vremena.

U komparaciji s portretnim slikarstvom sakralno slikarstvo Franje Pfalza je ne{to slabije. Ono je dodu{e bilo izvor dobre zarade, ali ga izgleda nije slikarski inspiriralo.

Rad na takovim kompozicijama bio je dugotrajan. Kako je vjerojatno rokovima bio ugovorno vezan, na izvedbama su vjerojatno bili anga`irani i pomo}nici, pa je i to bio jedan od uzroka nekih nestudioznosti u izvedbi, naro~ito likova.

U ono vrijeme mnoge se crkve obnavljalo, bilo je dosta slikarskih narud`bi, te pretpostavljamo da na na{em podru~ju mo`da postoji jo{ Pfalzovih slika koje nisu identificirane.

24 25

pla{t = Petrov pla{t redovito je jasne `ute boje, koja ozna~uje objavljenu istinu. [vajcer: Slikar Franjo Pfalz.

84

VDG JAHRBUCH 2002

LITERATURA • Oto [vajcer: Osje~ki slikar Pfalz i Giffinger. – Osje~ki zbornik, 1948, 2 – 3.

• Du{ko Ke~kamet: Pfaltz Franjo – Enciklopedija likovnih umjetnosti, 1964, 3.

• Oto [vajcer: Slikar Franjo Pfalz. – Radovi Instituta za povijest umjetnosti Sveu~ili{ta u Zagrebu, 1/1972, 1 – 2.

• Branka Balen: Osje~ki slikarski krug. – Zbornik radova II kongresa Saveza dru{tva povjesni~ara umjetnosti SFRJ, Celje, 1978.

• Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kr{}anstva. Zagreb, 1979.

• Branka Balen. Katalog djela. Slikarstvo XVIII. i XIX. stolje}e. Monografija- Zbornik Galerije likovnih umjetnosti, Osijek, 1987.

• Oto [vajcer: Doma}i i strani slikari XVIII. i XIX. stolje}a u Galeriji Likovnih umjetnosti u Osijeku. – Osijek, 1988.

@IVOTOPIS 1811. – 1813.

to~na godina i mjesto ro|enja Franje Pfalza za sada su nepoznati. U obzir dolaze Vinkovci, Osijek i Slovinsk u ^e{koj.

1827.

u~i slikarstvo kod Ivana Gastoa.

1837.

upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Be~u.

1838 – 1839.

portret Kazimira Mohatsy (?).

1838.

napu{ta studije u Be~u. Vra}a se u Osijek i `eni Anom Bastijan~i}. u Budimpe{ti izla`e na Umjetni~koj izlo`bi tri slike Vo}e, Stare Sibile i Djevicu Lukreciju.

1846.

tra`i putovnicu za Tursku, Rusiju, Bavarsku, Prusku, Saksoniju, Würtenberg, Francusku i Englesku.

1852.

oltarna pala Sv. Lovro, za `upnu crkvu u Babinoj Gredi.

1853.

boravio u Baji, u Ma|arskoj.

1854.

oltarna pala Evan|elist Matej, te Pietá i Sv. Pavle za `upsku crkvu u Grundincima.

1855.

Gradsko poglavarstvo naru~uje {est portreta dobrotvora osje~ke Gimnazije portreti Ivana i Magdalene Zanetty.

1856.

urgira kod Gradskog poglavarstva isplatu 150 guldena za tri portreta.

20. IV. Poglavarstvo odobrava isplatu ostatka.

1859.

velika oltarna pala Krist predaje klju~eve sv. Petru za `upnu crkvu u Petrijevcima.

1863.

2. VIII. umro u Osijeku od upale plu}a.

85

VDG JAHRBUCH 2002

IZLO@BE Franjo Pfalz nije za `ivota izlagao u zemlji. Posthumno su izlagana pojedina njegova djela na skupnim izlo`bama.

1950. Osijek: 100 godina osje~kog slikarstva.

1958. Osijek: Izlo`ba slavonskih portreta XVIII. i XIX. stolje}a.

1961. Zagreb: Slikarstvo XIX. stolje}a u Hrvatskoj.

1965. Osijek: Osje~ki portreti u XIX. stolje}u.

1966. Osijek: Nastavnici i u~enici gimnazije u Osijeku.

1968. Osijek: Portreti XIX. stolje}a u Slavoniji.

1987. Zagreb: Izbor djela iz Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku.

1988. Zagreb: Osje~ko slikarstvo XIX. stolje}a.

BIBLIOGRAFIJA • Ivan Kukuljevi}. Slovnik umjetnikah jugoslavenskih. – Zagreb, 1858.

• Dr. Josip Bösendorfer. Po~eci umjetnosti u Osijeku. – Osijek, 1935.

• Oto [vajcer. Slavonski slikar Pfalz i Giffinger. – Osje~ki zbornik, 1948. 2 – 3.

• Jovan Gojkovi}. Galerija slika: Privremeni katalog. – Osijek, 1953.

• Dr. Kamilo Firinger. Likovna umjetnost u Osijeku u 18. i po~etkom 19. stolje}a. – Tkal~i}ev zbornik (Zagreb), 1955.

• Drago Dodigovi}. Izlo`ba slavonskih portreta 18. i 19. stolje}a iz fundusa Galerije slika u Osijeku, Osijek, 1958.

• Slikarstvo XIX. u Hrvatskoj. – Zagreb, 1961. (katalog) • Boris Kelemen. Novi podaci o nekim na{im slikarima 19. stolje}a. - Republika (Zagreb), 1964., str.520. – 522.

• Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku. – Osijek, 1965. (katalog).

• Oto [vajcer. Osje~ki portreti 19. stolje}a. – Glas Slavonije (Osijek) 1965., 26. 9.

• Oto [vajcer. Portreti 19. stolje}a. – Glas Slavonije, 1968, 27. 7; 28. 7.

• Galerije u Slavoniji. – Osijek, 1971.

• Oto [vajcer. Slikar Franjo Pfalz. – Radovi Instituta za povijest umjetnosti (Zagreb) 1./ 1972., 1 – 2, str. 57 – 67.

• Oto [vajcer. Likovna kronika Osijeka 1930. – 1940. – Osje~ki zbornik,1973 – 1975, 14 – 15.

• Oto [vajcer. Pregled likovne umjetnosti u Osijeku u 19. stolje}u, Osje~ki zbornik, 1977., 16.

86

VDG JAHRBUCH 2002

• Jelica Ambru{, Branka Balen, Oto [vajcer. Vodi~ stalnog postava Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku. – Osijek, 1978.

• Oto [vajcer. Portretno slikarstvo u Osijeku u 19. stolje}u. – Peristil (Zagreb), 1979., 22, str. 145 – 168.

• Oto [vajcer. Franjo Pfalz – Zapostavljeni slikar. – Vjesnik (Zagreb), 1979., 23.1.

• Galerija likovnih umjetnosti Osijek: Monografija – Zbornik, Branka Balen.

Katalog djela, slikarstvo, 18. i 19. stolje}a – Osijek, 1987.

• Oto [vajcer. Pfalz (Pfaltz) Gottfried. – Likovna enciklopedija Jugoslavije -2. – Zagreb, 1987., str. 579.

• Oto [vajcer. Doma}i i strani slikari u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku: Monografija. – Osijek, 1988.

• Oto [vajcer. Predgovor katalogu izlo`be Osje~ko slikarstvo 19. stolje}a u Modernoj galeriji u Zagrebu – Zagreb, 1988.

KATALO[KI PODACI 1. SVETI LOVRO, 1852. ulje na platnu, 2300 x 1230 mm sign. d.d.: Slikario Franjo Pfalz iz Os ka vlasnik: `upna crkva Babina Grada 2. EVAN\ELIST MATEJ, 1854. ulje na platnu, 2600 x 1420 mm sign.d.d.: Slikario Franjo Pfalz iz Os ka 1854. vlasnik: `upna crkva Gundinci 3. PIET , 1854. ulje na platnu, 1490 x 1030 mm sign. d.d.: Slikario Franjo Pfalz iz Os ka vlasnik: `upna crkva Gundinci 4. SVETI PAVAO, 1854. ulje na platnu, 1490 x 1030 mm sign. nema vlasnik: `upna crkva Gundinci 5. KRIST I SVETI PETAR, 1859. ulje na platnu, 5250 x 3800 mm sign. d.d.: izvorno dielo Franje Pfalza iz Osieka 1859. vlasnik: `upna crkva Petrijevci 87

VDG JAHRBUCH 2002

Pfalzs sakrale Malkunst Franjo Pfalz stammt aus einer Familie mit Maltradition. Es ist nämlich bekannt, dass sein Urgroßvater, Großvater, Vater und Onkel sich mit der Malkunst beschäftigten. Die Familie stammt aus Eger (Cheb) in der Tschechei, woraus der Vater von Franjo Pfalz, Gottfried, nach Slawonien, nach Vinkovci übersiedelte. Nach 11 Jahren in Vinkovci kam er nach Osijek.

Ein besonderes Segment im Opus von Franjo Pfalz ist die sakrale Malkunst. Wir wissen, dass der Maler vor allem Bürgerportraits im Biedermeierstil gemalt hat, aber sein sakrales Opus ist auch von großer Bedeutung. Er arbeitete viele Kunstwerke für die Pfarrkirchen in \akovo und die Srijem Diözese aus. Bis jetzt sind uns die Gemälden, die er für Babina Greda, Gundinci und Petrijevci gemalt hat, bekannt.

Wir sagen «bis jetzt», da immer eine Möglichkeit besteht, dass man ein unbekanntes Werk, das irgendwo zurückgeworfen oder verlegt wurde, findet.

Von heutigen Positionen richtet man Franjo Pfalz und sein Werk in den sogenannten Osijeker Malkreis, in dem sich 4 Portraitmeister (F. Pfalz, J. F. Mücke, F. X. Giffinger, G. Moretti) und zwei Landschaftsmaler (H. C. Hötzendorf und A. Waldinger) befinden und, die die Malkunst des 19. Jahrhunderts in der Stadt decken.

88

VDG JAHRBUCH 2002

Ludwig BAUER

Kulturni identitet Podunavskih Nijemaca kao knji`evni izazov U pro{logodi{njem sam svome izlaganju govorio o potrebi ja~anja i afirmiranju kolektivnog kulturnog identiteta. Iako u mome izlaganju nisu bile posebno nagla{ene referencije koje bi vodile prema podsje}anju na nepoliti~ko naslje|e Kulturbunda, ali marginalno spomenute jesu, ne odri~em da se i ta veza, ma kako labava, mo`e smatrati imanentnom. Ali je naglasak onda svakako na nepoliti~kom aspektu, i na tome da je to samo jedna od mogu}ih referencija te teme.

Za ovu priliku pripremio sam prilog koji se bavi individualnim kulturnim identitetom pripadnika grupacije Podunavskih Nijemaca, odnosno Nijemaca i Austrijanaca1 kao manjine u Hrvatskoj, i to prije svega s aspekta tog pitanja kao knji`evne gra|e. Individualni kulturni identitet, tj. takav identitet pojedinaca, bli`i je po prirodi stvari knji`evnosti, odnosno -- knji`evnoj obradi, jer se ~ak i onda kada je zanimanje pisca usmjereno prema grupi, prema odre|enom tipu kolektiva, knji`evna projekcije ostvaruje na razini pojedinih osoba. U okviru te teme poku{ao bih opravdati, motivirati ili odgovoriti na neka od pitanja koja se upu}uju i mome odnosu prema vlastitom knji`evnom radu, a koja bi se mogla artikulirati na sljede}i na~in: Za{to pisac koji po mi{ljenju kritike i publike mo`e opstati u "ve}inskoj" konkurenciji, ne odstupa od toga da se bavi "manjinskom" tematikom? ^im se dotakne pitanje individualnog kulturnog identiteta, odmah se otvaraju nova. [to to zapravo jest? Pojednostavljen odgovor bio bi kako je upravo stvaranje knji`evnog modela poku{aj odgovora na to pitanje. ^ak i svaki poku{aj artikulacije takve knji`evne teme mo`e predstavljati i tra`enje ili definiranje odgovora na pitanje o vlastitom kulturnom identitetu. Ali, dakako, kulturni identitet postoji i izvan okvira knji`evne gra|e i predstavlja {iri kompleks zna~enja od onih na koja se ovdje usredoto~ujemo.

Kulturni identitet pojedinaca ipak se prije svega zasniva na naslije|u, pa se time cijeli kompleks i opet vra}a u problematiku grupe. Dakle, jedan je od problema individualizirati ishodi{no naslije|e, koje je po definiciji kolektivno, a po realizaciji, po reakcijama u pojedinim `ivotnim situacijama individualno.

1

Kada govorimo o definiranju potomaka Nijemaca i Austrijanaca, ili ljudima koji se time svojim porijeklom mogu povezati, onda moramo imati na umu da je u kulturnom smislu vrlo te{ko razlikovati takve Nijemce od takvih Austrijanaca. S jedne strane, to je uvjetovano ~injenicom da se u pro{losti ti pojmovi nisu razlikovali na na~in kao {to se razlikuju danas, pa je bilo dio op}ih nazora da se i Austrijanci, ili dr`avljani Austrije, smatraju dijelom njema~kog naroda, ba{ kao npr. Prusi ili Bavarci. Direktna je posljedica toga i to da neki od potomaka Nijemaca i Austrijanaca ni danas ne mogu odvajati jedno porijeklo od drugoga, pa niti kulture. U tom smislu neizbje`no preklapanje ili pak podudaranje oba pojma, na na~in kako se ovdje tretira, li{eno je bilo kakvih politi~kih konotacija, i valja ga razumjeti izvan takvih mogu}ih tuma~enja.

89

VDG JAHRBUCH 2002

Valja naglasiti i to da se kategorija kulturnog identiteta danas posebno aktualizira.

Tome su, uz ostale, razlog integracioni procesi u Europi, dakle, procesi unutar europske unije, ali i oni integracioni procesi koji su se ve} ranije odigrali, pa ~ak i u unutar podru~ja koje se danas na svoj na~in politi~ki i kulturno dezintegriraju.

Prili~no su u tom pogledu indikativni primjeri Gradi{}anskih Hrvata, pri ~emu se ve} niti za tu sintagmu, odrednicu ne mo`e to~no, i unaprijed, definirati u koju oblast pripada, i to ba{ zbog procesa u kojem kulturni identitet nadomje{ta nekada{nji nacionalni, ili ga upotpunjuje, ili se pojavljuje u nekom drugom odnosu prema nacionalnom identitetu.

U nekoliko sela u Slova~koj `ivi stanovni{tvo koje se smatra potomcima Hrvata, a uglavnom se i promatra kao dio gradi{~ansko hrvatskog korpusa. Dana{nja generacija tih slova~kih "Hrvata" samo u rijetkim slu~ajevima znade ne{to slo`enije re}i na hrvatskom, iako su u tim sredinama sa~uvane pojedine hrvatske rije~i. Ali ~ak kada i koriste te sa~uvane rije~i, ti ljudi govore slova~ki. Oni se nacionalno smatraju Slovacima, pa su tako klasificirani i tako se slu`beno odre|uju. Kulturno se pak smatraju zasebnim entitetom, isti~u}i pri tome porijeklo, imena i prezimena, kao i sa~uvane elemente kulture -- tj. elemente materijalne kulture i obi~aja -- svojih predaka. Naravno da osje}aju nesumnjiv afinitet prema kulturi mati~nog naroda i Hrvatskoj uop}e.

Malo je druga~iji slu~aj Gradi{}anskih Hrvata iz Burgenlanda, pri ~emu nije sasvim neva`no `ive li u Gradi{}u, u Be~u ili u nekom drugom dijelu Austrije.

Nacionalne i kulturne institucije u velikoj su mjeri sa~uvane i razvijene, pa se u Burgenlandu dobro ~uvaju stari obi~aji, nerijetko se govori hrvatski, stvara se knji`evnost na tom jeziku, a u Be~u izlaze gradi{}anske Hrvatske novine, dok na Uniju, slavnom Be~kom univerzitetu, djeluje katedra gradi{}anskog hrvatskog jezika.

Ipak, i Gradi{}anci su nacionalno uglavnom Austrijanci, a Gradi{}anci su svojim kulturnim identitetom.

Ovdje se, na margini ovog konkretnog razmatranja, mo`e dodati kako je vrlo vjerojatno da }e i unutar Europske unije, kako i mnogi drugi predvi|aju, pitanje kulturnog identiteta postajati sve aktualnije i zna~ajnije.

Njema~ki, odnosno austrijski kulturni identitet odgovaraju}e skupine hrvatskih gra|ana na na{im je prostorima negdje izme|u oba spomenuta primjera, i mnogim je svojim odrednicama spomenutim primjerima komplementaran. Procjenjujem da se velik dio onih koji se mogu identificirati kulturno kao Nijemci, odnosno Austrijanci2, nacionalno opredjeljuju i identificiraju druga~ije. Tako|er je karakteristi~no da je veliki broj pripadnika njema~ke, odnosno austrijske manjine u Hrvatskoj, odnosno njihovih potomaka koji se ne mogu u svim slu~ajevima identificirati s tom manjinom -- izgubio svoj materinji (o~inji) jezik, ili se njime slabo i ote`ano slu`i. Prema tome, prihva}anje kulturnog identiteta za mnoge je jedini oblik definiranja svoje posebnosti. Pri tome je, kako svjesno tako i neizri~ito, prihva}anje tog kulturnog 2

Kurziv u pisanju ovih rije~i nagla{ava da je rije~ o onima koji se ne osje}aju nu`no Nijemcima, odnosno Austrijancima, nego se time osje}aju u pogledu kulturne pripadnosti. Dakle, kao {to se i ina~e iz konteksta mo`e shvatiti, nije rije~ o Nijemcima ili Austrijancima u uobi~ajenom zna~enju rije~i.

90

VDG JAHRBUCH 2002

identiteta uglavnom individualno, velikim dijelom stoga {to je rije~ o individualnom obiteljskom kulturnom naslje|u, a ne kategorijama poput onih koje se usvajaju npr. {kolovanjem ili na razini definiranih skupina koje funkcioniraju manje ili vi{e sinkronizirano. Dijakronijski je moment ovdje i jedan od uzroka individualizacije kulturne pripadnosti.

Ipak, nasuprot svemu tome, kulturni identitet pojedinca u konkretnim okvirima nije lako razlu~iti od sudbine pojedinca koja je zadana pripadno{}u skupini, ~ak niti u knji`evnim okvirima, {to ve} po svojoj prirodi diktira individualizirani pristup. Nije slu~ajno {to se knjige o pripadnicima njema~ke narodnosti pretvaraju u arhetip, bez obzira je li rije~ o faktografskim ili beletristi~kim knjigama. Ako je rije~ o bilo kakvoj novopovijesnoj projekciji, neizbje`an je obrazac koji uklju~uje progon pojedinca zbog njema~kog porijekla. Taj obrazac ima u pravilu dva zavr{etka: tragi~an, kao u Pismima iz Krndije, ili uvjetno re~eno -- sretan, kao u Danima beskvasnog kruha, ili u potresnim zapisima Terezije Moho. Sretan zavr{etaka predstavlja "povratak" u zemlju mati~nog naroda, ili bar odlazak iz sredine koja participira u progonu. I zavr{etak moga romana Kratka kronika porodice Weber, koji nerijetko nazivaju kultnim donau{vapskim romanom, modeliran je prema tome obrascu. Ipak, tim obrascem nije definirana sudbina svakog pripadnika manjine, i taj obrazac nije konstantan.

Ljudi njema~kog porijekla funkcioniraju i u druga~ijem kontekstu. Valja naglasiti da i happy end odlaska u Njema~ku i Austriju ne predstavlja zavr{etak ne~ijeg `ivota, pa je zanimljivo pitanje {to se pojedincu koji je kulturno definiran pripadno{}u i ovaj sredini -- doga|a u onoj drugoj. I to je knji`evno izazovna tema.

Dakako, uz ostalo i -- s obzirom na nedostatno iskustvo, ja se nisam bavio tom sudbinom pojedinca. Ja sam se bavio i bavim se knji`evnim modeliranjem sudbine pojedinca posebnog kulturnog identiteta prvenstveno u na{em socijalnom kontekstu. [to se doga|a s nekim tko je bar dijelom pripadnik njema~ke kulture, tko je kultiviran i {kolovan i u tom pravcu, a funkcionira u ovda{njoj kulturi i civilizaciji u manje-vi{e standardnim okolnostima; odnosno, {to se doga|a s individuom koja pripada njema~kom, odnosno austrijskom kulturnom krugu svojim porijeklom i odre|enom vezano{}u, svije{}u o tom porijeklu kao, manje ili vi{e, svojoj posebnosti?

Odgovor nije jednostavan i nije jedan. [tovi{e, moje je opredjeljenje stalno preispitivanje tih odgovora.

U svakoj od fiktivnih, romanesknih situacija, fiktivni lik s kulturnim identitetom komplementarnim mojem vlastitom -- ima {ansu svojim pona{anjem, reakcijama, odlukama i razmi{ljanjem, dopuniti, odnosno dodatno definirati taj svoj identitet. Te mogu}e izvedene definicije ne smiju biti proizvoljne ma kako lik bio fiktivan. Ono {to jesu vanjske odrednice tipi~nih sudbina ne smije biti iznevjereno. Mo`e se raditi o kompleksu krivnje koji su mnogi od nas pro`ivjeli, posebno u razdoblju neposredno poslije Drugog svjetskog rata, a koji se i danas mo`e javiti kod pojedinaca u bilo kojoj situaciji koja evocira zlo~ine nacizma. Mo`e se raditi o osje}aju gor~ine prema uvijek prisutnoj germanofobiji. Mo`e se raditi o svjetonazornim vrijednostima koje unutar tipi~ne kulture smatramo manje ili vi{e dominantnim: kao {to su marljivost, disciplina, upornost i oslanjanje na samoga sebe. Mo`e se raditi o ponekad 91

VDG JAHRBUCH 2002

neizbje`nom sukobu s ekstremnijim pripadnicima nacionalne ve}ine. Surovo iskustvo nacizma mnoge je pripadnike njema~kog i austrijskog korpusa, koji su i sami posredno ili neposredno bili njegove `rtve, u~inio imunim na ekstremni nacionalizam, iako ima i suprotnih slu~ajeva -- ali tada nije vi{e rije~ o kulturnoj, nego nekoj druga~ijoj identifikaciji. Taj racionalni i emotivni imunitet mo`e biti razlog nesporazuma s ekstremistima (u ~emu imam i konkretnih iskustava). Dramati~nost povijesnog iskustva ~ini pak pojedinca, ali u ovom slu~aju i cijelu skupinu, izuzetno senzibilnim prema nacionalnim mitovima, {ovinizmu i bilo kakvom obliku rasne, nacionalne i kulturne netolerancije. Mnoge od tih situacija zakonite su, op}e i tipi~ne. U svakom slu~aju, korelacije i rezonancija izme|u stvarne stvarnosti i knji`evne stvarnosti moraju biti takve da se ova druga prihvati kao istinita. Ali lik knji`evnog djela mora ipak ostati individualan!

I tu je jedan dio odgovora na pitanje za{to se s knji`evnog gledi{ta ~ini tako izazovnim istra`ivati tako specifi~an individualni kulturni identitet. Individualna intelektualna prtljaga, kao vlastiti dio kolektivnog naslje|a takvog pojedinca, ~ini ga, kako sam ve} naglasio, izuzetnim i posebnim u svome okru`enju. Pripadnost njema~koj kulturi za pojedinca na ovim prostorima zna~i duboku i intenzivnu ukorijenjenost u pro{lost i povijest; bez te ukorijenjenosti nema niti tog kulturnog identiteta. To zna~i tako|er i afirmaciju geo-povijesnih, odnosno kulturno-povijesnih okvira koji su druga~iji od onih koji dominiraju u svijesti i pogledima ve}inske sredine. Pojednostavljeno re~eno, osoba s kulturnim identitetom koji je predmet ovog razmatranja predstavlja nositelja znatno {ireg kulturnog i geo-povijesnog iskustva od drugih svojih sugra|ana. To joj daje i mogu}nost kriti~nijeg vrednovanja gotovih povijesnih istina, kakve se neprekidno iznova serviraju, prilago|ene ovim ili onim prolaznim politikama i ideologijama, od kojih svaku krasi nazor kako upravo od nje po~inje povijest. Ali, kako smo nastojali pokazati, poseban i u danoj sredini izuzetan kulturni identitet, predstavlja teret pojedincu, ponekad vrlo te`ak teret, ali i ishodi{te za stvaranje posebnog i izuzetnog knji`evnog junaka, koji je istodobno zarobljen u u`e okvire svoje manjinske pripadnosti koliko, ili ~ak vi{e, i otvoren prema {irem svijetu od svoje sredine. Iako sam daleko od idealiziranja takvog junaka, rekao bih da on u sebi nosi dovoljno karakteristi~nih suprotnosti, dovoljno kompleksnosti, da bude model junaka, ili ~ak antijunaka, knji`evnog lika koji je duboko ukorijenjen u modernom vremenu, ali okrenut prema budu}nosti u najmanju ruku onoliko koliko nosi sobom i, uvijek nanovo valoriziranu, prtljagu pro{losti. To je ishodi{te za put koji mo`da vodi od partikulariziranog tematskog kruga prema viziji simboli~nog i univerzalnog junaka na{eg doba. S pro{lo{}u i kulturom koja je univerzalnija od one neposrednog okru`enja, takav je kulturni subjekt, prema mome vi|enju, ona osoba, pojedinac koji je upravo sjajno opremljen stremiti prema isto takvoj univerzalnijoj, slobodnijoj i humanijoj kulturi i civilizaciji budu}nosti.

Unutar mojih knji`evnih projekcija, odnosno namjera i ostvarenja, umjetni~ki razlozi, kao i rezonancija sasvim konkretne zbilje koja je ne samo dio knji`evne gra|e nego i put prema do`ivljaju, recepciji umjetni~kog djela -- put pojedinca koji vodi u navedenom pravcu nije pravolinijski i mo`e se prekinuti, ne dose`u}i cilja. Ali razmi{ljanja koja sam ovdje prezentirao, i poku{ao argumentirati, svakako su jedna 92

VDG JAHRBUCH 2002

od mojih temeljnih motivacija. Onima koji postavljaju spomenuto pitanje -- Za{to pisac koji po mi{ljenju kritike i publike mo`e opstati u "ve}inskoj" konkurenciji, ne odstupa od toga da se bavi "manjinskom" tematikom? -- poku{avam odgovoriti da se bavim vrstom osobnog pa i skupnog identiteta koji }e u budu}nosti postajati sve va`niji, ali i tematikom koja poku{ava prevladati okvire samo nacionalne kulture i koja je svojim polazi{tima, pogledima i ciljevima esencijalno europska.

Die kulturelle Identität der Donauschwaben als literarische Herausforderung Die kulturelle Identität der Deutschen und Österreicher in Kroatien, bzw. ihrer Nachkommen, ist eine breitere Kategorie als die nationale Identität - sie umfasst auch diejenigen Individuen, die ihre Identität geändert oder verloren haben. Die Schwierigkeiten, die man in der Definierung dieser Kategorie hat, stellen eine interessante literarische Herausforderung dar. Das ist ein Trend, den man auch in anderen europäischen Mitten und anderen Kulturentitäten, zum Beispiel bei den Burgenländischen Kroaten, bemerken kann. Diese Frage wird wahrscheinlich auch in der EU immer wichtiger und aktueller.

Die kulturelle Identität bedeutet ein offeneres, nicht-orthodoxeres und im weiteren Sinne ein besseres Verstehen der Geschichte und der historischen Erbschaft im Unterschied zu den dominanten, alltäglichen, politisch und ideologisch modellierten Hinsichten. Die Träger solcher Hinsichten befinden sich manchmal im Konflikt mit den überwiegenden Meinungen und deswegen sind sie, ihrer Natur nach, nicht immer glückliche und erfolgreiche (literarische) Helden. Gleichzeitig sind sie vorgesehen, die Gegenwart und die Zukunft zu schätzen und zu gestalten, aber mit viel weniger Last. Sie sind in grösseren Massen der Anschaffung der universellen, toleranten und gleichzeitig komplexen und homogenen, aber auch humaner (europäischen und weltlichen) Zukunft gewendet.

93

VDG JAHRBUCH 2002

Lidija DUJI]

Podunavlje - europski obzor Bauerovih romana Ludwig (Ljudevit) Bauer prisutan je u hrvatskoj knji`evnosti posljednjih dvadesetak godina. Za to je vrijeme objavio petnaestak naslova, namijenjenih kako dje~joj tako i odrasloj ~itateljskoj publici, koji su tiskani u Zagrebu i Sarajevu. Rije~ je prvenstveno o prozama, u rasponu od bajke do romana, obilje`enim imanentnom opredijeljeno{}u za pri~u i pripovijedanje1. Primjerice, njegove su knjige za djecu (Parnja~a Colombina – dva hrvatska i jedno slova~ko izdanje, Dokaz da je zemlja okrugla – dva izdanja, Poliglot i pas – sarajevsko i hrvatsko izdanje, Tri medvjeda i gitara – ~etiri izdanja; a sve u ukupnoj nakladi ve}oj od 60.000 primjeraka!) ocijenjene izvrsnom literaturom specifi~ne ~apekovske estetike, kojom Bauer, s jedne strane – propituje `anr bajke, restauriraju}i pritom vrijeme u kojem je bila `iva, usmena, amorfna, te s druge strane – nudi ideju umjetnosti koja mo`e korigirati stvarnost, prirodno i sasvim netendenciozno. Ne ~udi stoga {to su spomenuta ~etiri naslova ne samo objavljivana u ponovljenim izdanjima, prevo|ena i nagra|ivana, nego je jedan od njih – Tri medvjeda i gitara – postao obaveznom lektirom za osnovnu {kolu, dok su sve proze u{le u selekciju White Ravens, u koju Jugendbibliothek iz Münchena uvr{tava najbolje europske knjige godine. Da Bauer ne odustaje od pisanja za djecu, potvr|uju i posljednje knjige bajki: Ronilac bisera, naslov objavljen u posljednjim danima pro{loga stolje}a, kao i Istina o gusarskom kapetanu Karvasu, te Vje{tica Liza Hainbur{ka.2 Kriminalisti~kim romanima Trag u travi – 1984. i Trik – 1985, prodanim u 50.000 primjeraka, Bauer je pokazao ne samo da sjajno poznaje teoriju `anra, koji i danas balansira na samom rubu trivijalnosti, ve} i da posjeduje dovoljno kreativnosti da krutu shemu `anra premjesti u doma}u sredinu i napravi od nje dobru literaturu.

Pored ~itatelja, {to ih je krimi} oduvijek imao, izvanprosje~nost Bauerovih djela prepoznala je i kritika. Tako je Igor Mandi}, recenzent obaju knjiga, utvrdio da smo s Bauerom dobili `anrovskog pisca na svjetskoj razini. No, sljede}a tri Bauerova romana, (u svojim prvim izdanjima) objavljena u Sarajevu (Kratka kronika porodice Weber – 1990, Biserje za Karolinu – 1997. i Partitura za ~arobnu frulu – 1999.) na gotovo su ga misteriozan na~in u~inili nepoznatim u vlastitoj knji`evnoj sredini. Razlozi su, na`alost, sasvim neliterarni i realno se pokrivaju ~injenicom da su ih hrvatski izdava~i 1

2

Posljednjih se godina Bauer po~inje predstavljati i kao dramski pisac (drame Patnje Antonije Brabec i An|ela prodaje du{u Bogu postavljene su u radio-dramskom obliku, a ova druga spremna je za premijernu izvedbu na kazali{noj sceni; drama Partitura za ~arobnu frulu nalazi se u tisku u vrijeme pisanja ovog teksta).

Posebno poglavlje Bauerove proze za djecu ~ini njegova suradnja s Vojom Radoi~i}em. Nakon Poliglota i psa te Istine o gusarskom kapetanu Karvasu, ovaj se autorski dvojac upravo susre}e i u najnovijoj knjizi -- Vje{tici Lizi Hainbur{koj. Sretna je okolnost, prije svega za hrvatsku dje~ju knji`evnost, da su se dvije ovakve samosvojne, svje`e i autenti~ne poetike ne samo srele, nego i prepoznale. Njihovi svjetovi me|usobno korespondiraju, ne gu{e se i ne zatrpavaju; {to vi{e, ~ini se da su u stalnom dijalogu, da se naprosto razumiju, ~ak dobro zabavljaju. Iako stvarala~ki zrele i zanatski nepogre{ivo izvedene, Bauerove pri~e i Radoi~i}eve ilustracije ostavljaju dojam infantilnog, djetinjastog, namjerno skiciranog i nedovr{enog svijeta. Sre}om, u pitanju nije manira, ni poza, ve} istinska kreacija.

95

VDG JAHRBUCH 2002

redom odbijali – ogra|uju}i se proizvoljnim optu`bama za antikomunizam, antidogmatizam ili antinacionalizam, da je bilo prijedloga da se romani objave negdje drugdje, ~ak u prijevodu prije publiciranog originala. U takvoj su situaciji sarajevski izdava~i pokazali vi{e sluha za literaturu prema kojoj se mati~na knji`evnost ponijela uglavnom ma}ehinski, a manje materinski, dokazuju}i liberalizam sredine koja sa spomenutim romanima nema ni{ta zajedni~kog, osim {to `eli doprinijeti da na|u put do ~itatelja. Istovremeno, Bauerovi su romani – u rukopisu i bez korica - godinama ~itani i u vlastitoj knji`evnosti, uspostavljaju}i u njezinim podzemnim tokovima literaturu usporedivu samo s najboljim stranicama europske knji`evnosti; {to su, sasvim apsurdno, znali recenzenti i kriti~ari te su o Bauerovim romanima u posljednjih deset godina napisali vi{e komplimenata i argumentiranih pohvala nego o svim ostalim proznim djelima hrvatske knji`evnosti, koja su nastala u tom periodu – zajedno.

Rije~ je, uvjetno, o povijesnim romanima, a takvo nam shva}anje omogu}ava ~injenica da je ovaj `anr legitimirao tzv. slabu ili privatnu povijest kao potpuno ravnopravnu opciju jakoj ili slu`benoj povijesti. Jer, u Bauerovim se romanima uvijek traga za ~istim istinama – literarnim istinama, bez obzira treba li do njih do}i rekonstrukcijom povijesti vlastite obitelji, detroniziranjem vlasti pod ~ijom sjenom dodu{e mogu niknuti, ali se neminovno moraju i ugu{iti izdanci svakog pjesni~kog talenta ili postmodernisti~kom konstrukcijom svijeta, koji jedino umjetnost – ovaj put glazba, mo`e spasiti od nepovratnog udaljavanja od civiliziranog susjedstva. Bauer se ne boji biti aktualan, niti to ~ini pod svaku cijenu. Njegovi romani jednom ne ~ekaju dovoljnu povijesnu distancu, a drugi put preduhi}uju i samu povijest. Slo`ene, naj~e{}e polifonijske kompozicije, Bauerovi romani iznena|uju lako}om i jednostavno{}u pripovijedanja te uvjerljivo{}u i duhovito{}u koja nepogre{ivo dohva}a ~itatelja, ne osvr}u}i se na njegova prethodna ~itateljska iskustva. Iako su recepcijske mogu}nosti romana vi{estruke, oni uspijevaju biti jednako prohodni i zanimljivi na svim razinama.

Navedene kvalitete Bauerovih proza mogu se bez ostatka primijeniti i na njegov najnoviji roman Prevo|enje lirske poezije. Nakon pjesnika Borisa Brucknera – koji u romanu Biserje za Karolinu svjesno izabire (umo)bolnicu kao jedinu instituciju koja osigurava neprikosnoveno pravo pojedinca na slobodu govora, te glazbenika Ferdinanda Konjica – koji u romanu Partitura za ~arobnu frulu korigira svoju donkihov{tinu agresijom kojom surogatna frula zavr{i u grkljanu harmonika{a Srbina, Bauerov pripovjeda~ki senzibilitet i u novom romanu, ~vrsto ukorijenjenom u na{e vrijeme i prostor, pronalazi junaka u liku Emerika Hallera, nadarenog glazbenika i prevoditelja poezije. Sudbina kultiviranog i kreativno{}u obdarenog pojedinca ponovno je u sudaru s primitivizmom sredine, koja pobje|uje samim tim {to pla{i i inhibira sve koji ne pristaju na njezine su`ene i sku~ene koordinate, zbog ~ega je ve} i naznaku nekog talenta najpametnije potisnuti, ~ak i ironizirati. Hereti~ki uspore|uju}i umjetnika s prorokom, Bauer }e, dodu{e, poetizirati, ali ne i idealizirati stvarnost u kojoj `ivimo. Njegov je Emerik - od imena do zanimanja – romanti~arski orijentirana figura antijunaka, poja~ana dijelom i epistolarnim fragmentima romana, koji za razliku od svojih prethodnika ipak ne}e zavr{iti tragi~no. Naime, ve} 96

VDG JAHRBUCH 2002

je podnaslovom – Romanetto buffo – Bauer za svog junaka odredio happy end, pa }e ljubav prema `eni, kao i ljubav prema bli`njemu, ali i talent, na kraju ipak nadvladati barbarstvo, sebi~nost i glupost. Ravnote`u takvoj stvarnosti autor majstorski gradi u drugoj fabuli koja funkcionira slikovito kao parodija televizijskih sapunica. Pri tome, Baueru, sasvim o~ito nije do parodiranja sapunice na prvome mjestu, nego do toga da poka`e kako povr{ni suvremeni ljudski odnosi pre~esto u stvarnosti nalikuju parodiji.

Roman je ispri~an u prvom licu, temperamentno i te~no, s duhovitim opservacijama i bespo{tednim introspekcijama glavnog junaka, psiholo{ki iznijansiranim i mudro odabranim likovima razli~itih vrsta stvarnosti te kritikom vremena i njegovih glasnogovornika koji su o~ite kulturne i umjetni~ke vrijednosti doveli u krizu. Stalnim pretakanjem lirskog u grubu, glupu, pa ~ak i tragikomi~nu prozu banalnog `ivota, Bauerov je roman (poput svojih prethodnika!) uspio proizvesti uvjerljivu – makar i poraznu – sliku svijeta.

Zanimljivo je da }e i u ovom romanu ~itatelj mnoge dijelove, pa ~ak i cjelinu pri~e, do`ivjeti kao knji`evno uobli~enu autobiografiju. Taj dojam zapravo je jo{ jedna zajedni~ka crta svih Bauerovih romana. Zato valja ovdje naglasiti da su svi ti romani, bez obzira na navedene i nenavedene zajedni~ke karakteristike, u mnogome i razli~iti; arhitekturom, tempom, re~enicom i temperamentom. Svaki je od njih odre|en sasvim novim pristupom gra|i, svaki je sasvim novi knji`evni projekt. Glavni junaci i fabule, u kojima }emo, dakle, uvijek osje}ati kako prepoznajemo pisca i novu projekciju autobiografije, tako|er su u tolikoj mjeri razli~iti – da bi pisac morao imati barem pet `ivota kako bi to prepoznavanje autobiografskog dobilo ~vr{}u podlogu u stvarnosti. Karakteristi~na je zabuna do koje je do{lo u jednom od novijih prikaza Kratke kronike porodice Weber. Kriti~ar Baueru zamjera {to u drugom dijelu romana premalo intervenira u dokumentarnu gra|u, a pri tome previ|a kako ta dokumentarna gra|a postoji samo unutar stvarnosti Bauerovog romana, odnosno da to jest ~ista literatura i ni{ta drugo.

Autobiografski elementi svakako jesu prisutni u Bauerovoj prozi, ali to karakteristi~no prepoznavanje autenti~nog `ivota manje je rezultat autobiografske projekcije, a vi{e onog umjetni~kog majstorstva, ideala umjetni~kog stvaranja od antike do danas: da djelu bezrezervno i neposredno vjerujemo. *** O romanima Ludwiga Bauera danas se, navodno, sve zna. Hrvatska knji`evna kritika upregla je i izlo`ila cjelokupan kriti~ki instrumentarij kako bi pokazala i dokazala, ne samo da je u Baueru spremna vidjeti potencijalnog Nobelovca, nego da je Bauer uop}e najbolje {to se dogodilo hrvatskoj knji`evnosti posljednjeg fin de siPclea.

S jedne je strane, takav Bauer uspore|ivan s Krle`om, Andri}em ili Kunderom, a s druge strane -- me|u suvremenicima -- usporediv je, ~ini se, tek sam sa sobom; odnosno, u nedostatku kakve recentne paradigme, kriti~ari ne uspore|uju Bauera s drugim hrvatskim autorima, nego Bauerove romane uspore|uju me|usobno, tj.

Bauera mjere Bauerom. Tako je Biserje za Karolinu postalo proslavljeno, Kratka kronika porodice Weber Bauerovo je najrazvikanije djelo, a Prevo|enje lirske poezije, koje se jo{ nije 97

VDG JAHRBUCH 2002

ohladilo od tiskanja, ve} je progla{eno bestselerom -- dodu{e, vieweghovske provenijencije. No, ista kritika primijetit }e da je ipak samo rije~ o prvim hrvatskim izdanjima kojima su prethodila izdanja i nagrade u Sarajevu devedesetih godina sad ve} pro{log stolje}a (izuzev{i posljednji roman Prevo|enje lirske poezije) pa je stoga jasno za{to se Bauerovim odli~nim romanima, u kontekstu budu}ih nagrada, ne treba previ{e veseliti3. Jasno je da ovakva kritika, mo`da i nehoti~no, diskvalificira samu sebe, i ponovno potvr|uje da je, kako to Jergovi} primje}uje, ~e{}e disciplina proiza{la iz bontona nego autonoman i slobodan `anr kojemu je cilj procjenjivati knji`evnost i razvrstavati je po kvaliteti i smislu4.

Me|utim, ili na sre}u, Bauerova je literatura bila i ostala imuna kako na glas kritike, tako i na sve one izvanliterarne ~injenice koje su je u stopu pratile, ali ni Bauera ni njegove knjige nisu uspjele u~initi gnjevnim disidentima, niti protjerati iz vlastite jezi~nosti -- koja je, uostalom, oduvijek i bila barem dvojezi~nost. [to vi{e, Bauerova se literatura u~vrstila u onome u ~emu je i bila najbolja: u literaturi samoj, tj. estetskom.

Posebno mjesto u Bauerovom proznom opusu zauzima roman Kratka kronika porodice Weber, prvi u nizu od tri romana (uz jo{ jedan dje~ji) koji su od Bauera -- dotad objavljivanog i nagra|ivanog u hrvatskoj knji`evnosti napravili slu~aj Bauer: pisca za koga znaju samo najupu}eniji -- vi{e vani nego u vlastitoj zemlji, ~ije su se knjige {irile i ~itale u ve} famoznim naran~astim fasciklima kao nekakav podzemni tok mati~ne knji`evnosti, o ~emu smo ve} u ovom tekstu govorili.

Ponovimo, rije~ je o romanu koji je 1990. godine objavljen u Sarajevu. Iste je godine roman dobio nagradu Svjetlosti za roman godine te je po njemu napravljen scenarij za cjelove~ernji igrani film i TV- seriju u re`iji Rajka Grli}a, a zatim je postao dijelom ratnog plijena ili spaljen u srpskim napadima na Sarajevo. Te{ko je re}i je li u ovakvom slu~aju zanimljivija literarna ili izvanliterarna sastavnica djela.

Fiktivnu povijesnu autenti~nost romana autor svjesno podgrijava prologom u kome se, na na~in starih majstora, obra}a ~itatelju i izvje{tava o izvorima, ili krajem romana, kada se pojavljuje kao lik - dje~ak koji je u~io svirati glasovir kod Gizele Weber, autorice ove obiteljske kronike. Gizela je na taj na~in postala tuma~ autorovih pogleda. ...Weberi su uvijek prezirali apriorne podjele me|u ljudima, pa je neveberovski vjerovati da su Weberi sami po sebi ne{to posebno...

- Biti Weber - rekla je Gizela - vjerojatno nije vi{e od odre|enog iskustva, iskustva koje poznajem.

- Gizela, ja te ne razumijem - rekao je Barilo. - Zakopala si se u ovu gluhu provinciju, u ovu staru ku}erinu i `ivi{ okru`ena porodi~nim relikvijama i portretima, oprosti {to tako ka`em, ali tako to i jest, portretima mrtvaca. Ti si inteligentna i nadarena mlada `ena, ali okre}e{ le|a `ivotu i `ivi{ u fiktivnom svijetu. Umjesto u sada{njosti, `ivi{ u pro{losti. [to }e ti svi ti portreti 3 4

Jagna Poga~nik: Posustaje li hrvatska proza?, Jutarnji list, 2. 6. 2001.

Miljenko Jergovi}: Naci bonton, Zagreb, 1998.

98

VDG JAHRBUCH 2002

po zidovima, stari albumi i pisma. Kakve svrhe ima ta tvoja kronika? Zar je to zamjena za `ivot?

- Ne - rekla je Gizela. - To nije zamjena za `ivot. To jest `ivot. Ti proklamira{ Novo vrijeme, i ~ini ti se da je `ivot ono {to je po~elo jutros, ali mi smo i dio onoga {to je bilo prije nas.

- I to je razlog da se povu~e{ od svijeta i `ivota, i `ivi{ kao redovnica?

- @eljela bih sa~uvati ovu ku}u. Kao dokaz da su ovdje `ivjeli ljudi... I `eljela bih da Vlado stekne svijest o svojim korijenima. Onaj tko ne zna odakle je po{ao, ne zna ni kamo ide!5 Autor kao lik ostaje, dakle, izvan kronike; on je prvenstveno zapisiva~. Takvom svojom nazo~no{}u autor legitimira vlastitu pri~u, no ona je objektivno vjerodostojna upravo onoliko koliko je vjerodostojan i [enoa kada na kraju povjestice Postolar i vrag svjedo~anstvo svojoj obradi narodne pripovijetke, daje rije~ima: Istina vam sve to bila: od majstora sam je slu{o, kad sam kod njeg vina ku{o. Drugim rije~ima, prvenstvena istina na koju Bauerova literatura pretendira jest ona literarna. Ali i drugi izazovi njegova stvaranja jesu tra`enje istine, dakle: i izvanliterarne.

Partitura za ~arobnu frulu, za razliku od prethodnih romana, a na tragu velikih europskih uzora, oblikuje moralnu, eti~ku vertikalu - globalnog ili globaliziranog dru{tva, i to upravo na pitanjima zlo~ina i kazne, zlo~ina bez kazne, kazne koja postaje zlo~inom. Iskustvo posljednjeg rata dislocirano je u Be~ - grad koji rat u susjednom dvori{tu promatra kao televizijski program {to ga je u svakom trenutku mogu}e promijeniti. Za glavnog junaka ta distanca ne postoji: Be~ i Sarajevo neizbje`no se uspore|uju, a njihova je povezanost povijesno utemeljena.

Mogao je o Be~u govoriti vi{e i zanimljivije nego o svojem rodnome gradu. U stvari, o Sarajevu bi malo {to imao re}i. O Sarajevu se nije moglo govoriti o ulicama i zgradama, ili bar on to ne bi znao. Ovdje je bila Narodna biblioteka. Sagradili su je Austrijanci. Sarajevo je bilo tada u Austriji. Da im nismo ubili prijestolonasljednika, koji se usput re~eno zvao kao ja, samo {to je ispred Ferdinand imao jo{ i Franz—da ga mi nismo ubili, evo ovdje u centru grada, mo`da bi to bila i danas Austrija. To je povijest. @ivot je apsurdan i lud, za{to i povijest ne bi bila apsurdna i luda? Ubojica prijestolonasljednika dobio je svoju ulicu, i mi smo na njega bili ponosni, jer tri ~etvrt stolje}a on nije bio terorist nego borac za slobodu. Mo`da je meni otac namijenio ime Franjo Ferdinand iz inata prema nazoru da je terorist borac za slobodu, iz prkosa, ali ipak se nije usudio dodati ono Franjo ili Franz ispred Ferdinanda. I to je povijest.

Pro{lost koja nije ostavila ni{ta za pokazivanje turistima.6 Likovi funkcioniraju u grupi: s jedne strane, `rtve i zlo~inci, Balkanci u ~ijoj civilizacijskoj prtljazi nova sredina percipira samo rat; te s druge strane, mirotvorci, koji vlastitu ne~istu savjest poku{avaju oprati projektom Budu}nost za Bosnu, odnosno u glazbenom Be~u okupiti i `rtve i zlo~ince u glazbeni sastav, ~ije bi i samo postojanje trebalo dokazati da se ni{ta zapravo nije ni dogodilo. Takvu hipokriziju, koju je be~ki recenzent romana Ljubo Ruben Weiss nazvao ritam nasilja i ritam valcera, ne mo`e podnijeti jedino Ferdinand, donkihotovski intoniran glavni lik, junak koji sasvim 5 6

Kratka kronika porodice Weber, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001, str. 226 - 227 Partitura za ~arobnu frulu, Strijelac, Zagreb, 2000, str. 9 -10

99

VDG JAHRBUCH 2002

nejuna~ki provodi svoju privatnu pobunu u Be~u hrane}i ptice, truju}i {takore i crtaju}i kva~ice za odje}u u javnim zahodima, rugaju}i se time savr{enoj civilizaciji koja ih je tamo previdjela ili zaboravila postaviti. Hipokrizija, {to vi{e, izaziva u Ferdinanda vjerojatno istu onu mu~ninu i gadljivost koju je student Raskoljnikov morao osjetiti pred starom zelena{icom na koju je digao sjekiru. U surogatnoj muzi~koj kapeli Ferdinandova je sjekira-flauta-frula mogla zavr{iti jedino u grkljanu harmonika{a Srbina, ispisuju}i time (krvavu) partituru za (bosansku) ~arobnu frulu.

Zahtjevna polifonijska kompozicija romana uspostavlja se tako|er na nekoliko razina: od mo`da najprisutnije - povijesne, s jasno upisanim ironijskim komentarima, preko filozofske, prepoznatljive u suprotstavljenim teorijama reda i kaosa, do intertekstualne koja priziva imena poput Kafke i Dostojevskog. Nalik glazbi kojom poku{ava uspostaviti dijalog izme|u svjetova {to se razmi~u, ovaj roman - stvarnosno utemeljen, eti~an i korektan spram ljudske sudbine bilo kojeg predznaka, {irokog misaonog manevarskog prostora - otvoreno i neskromno proziva potencijalne sugovornike da mu se pridru`e.

Specifi~na dimenzija Bauerove literature, osobito romana Kratka kronika porodice Weber i Partitura za ~arobnu frulu, nalazi se u ~injenici da njima Bauer otvara sasvim novu temu u hrvatskoj knji`evnosti -- Podunavlje, temu koja se svojom mitskom dimenzijom mo`e uspore|ivati eventualno s Krle`inom Galicijom. Karakteristi~an toponim u tim okvirima predstavlja Be~.

Za razliku od ve} spomenutih literarnih istina, Be~ -- sredi{te i metafora Podunavlja, u ovim je romanima realija -- stvarno mjesto prikazano u dvije vremenske dimenzije, u rasponu od polovice 19. do kraja 20. stolje}a. Fiktivnom hrvatskom weberovskom Gradecu suprotstavlja se Be~ kao konkretan i realan kontrapunkt, mjesto susreta i konfrontacija s dominantnim klasnim sukobom. U tom i takvom Be~u Weberi se ra|aju, {koluju, lije~e i boluju; iz Be~a u Gradec sti`u prve nogometne lopte, nove note za violinu, ali i pisma stare tetke Agneze. Be~ je izazov, novost, razo~aranje, Be~ je mjera europejstva, civilizacije koja gubi bitku nad necivilizirano{}u.

Bez obzira na vi{e nego stoljetni raspon u kojem se Be~ tretira u ova dva romana, konstantna je duboka civilizacijska, kulturna i povijesna, reklo bi se ~ak organska veza Be~a s ovim na{im prostorima, odnosno -- povijesti i sada{njosti tih prostora s jednim od trajnih centara i raskrsnica europejstva. U svojoj mnogozna~nosti ta veza podrazumijeva i interferenciju srednjeeurposkih prostora i jugoisto~ne Europe, odnosno svijeta germanske i slavenske povijesti, civilizacija i kultura.

Podunavlje i, uvjetno re~eno, srednjeeuropske teme i prostori, u Bauerovoj prozi dio su {ireg Bauerovog anga`mana u aktualiziranju i analizi tema koje ulaze u te okvire. Kada ka`emo {iri anga`man, onda imamo na umu i nebeletristi~ke tekstove koje je Bauer posvetio tom tematskom krugu, dijelom i svojim doprinosom nastanku i definiranju ovog simpozija -- Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu, ali i svim onim svojim non-fiction tekstovima u kojima pokazuje koliko su ovi prostori povezani s europskom civilizacijskom maticom i povije{}u, ju~er i danas.

100

VDG JAHRBUCH 2002

Kao {to je, primjerice, kod Guentera Grassa nekada{nji Danzing tematsko izvori{te romanesknog svijeta, tako je to kod Bauera jugoisto~no europsko Podunavlje. Baueru su i s gledi{ta njegove poetike i s gledi{ta spomenutog anga`mana (dru{tvenog, politi~kog, filozofskog) interesantni prije svega Nijemci, odnosno Austrijanci ovog prostora, kao knji`evni likovi; njihove stvarne i hipoteti~ke, literarizirane ili gotovo doslovno ispri~ane sudbine. Tim svojim postupkom Bauer, na odre|enoj nadliterarnoj razini, slijedi dva cilja. Prvenstveno, poku{ava istra`iti i prezentirati istinu o tom dijelu njema~kog/austrijskog korpusa; istinu koja je ~esto zamagljena ili iskrivljena predrasudama, namjernim fabrikacijama la`i i neuni{tivom germanofobijom koju je Bauer vidio kao jednu od kroni~nih boljki i izvori{te mnogih nesporazuma karakteristi~nih za cjelokupnu oblast. Na drugoj razini, ali ne manje zna~ajnoj, Bauer neprekidno raskrinkava slu`benu povijest uop}e, dokazuju}i, podjednako snagom logi~kih koliko i literarnih argumenata, kako je u pitanju ~esto proizvoljna projekcija koja se bitno razlikuje od onoga {to konkretni povijesni momenti predstavljaju na razini konkretnog ljudskog iskustva.

Izvanknji`evni su ciljevi ove knji`evnosti, dakle, sasvim svjesno vrlo ambiciozni: dati doprinos po{tenom razumijevanju "njema~kog pitanja" uop}e, kao i pripomo}i istinitom razumijevanju cjelokupne povijesti ovih prostora. Ali upravo uvjerljivost literarne, prozne projekcije ~ini Baueru te ambiciozne ciljeve dohvatljivim.

Otvaranje ovakve teme predstavlja, dakle, afirmaciju kulture i tradicije Podunavskih Nijemaca, kojima je Kratka kronika porodice Weber ve} postala kultnim romanom, ali je i puno dalekose`nije: prividno Bauerovo zatvaranje u okvire su`enije teme, recimo -- manjinske, istovremeno je otvaranje prema ve}em, prema njema~koj kulturi i tradiciji uop}e, odnosno prema Europi. Vrstan hrvatski pisac, kakav Bauer jest, s romanesknom prtljagom Podunavskih Nijemaca -- koja neposredno predstavlja most prema Europi, ima najbolje izglede biti respektabilnim europskim piscem.

Das Donaugebiet – der europäische Horizont von Bauers Romanen Das Donaugebiet als ein historisch definiertes Gebiet, das ununterbrochen dauert, findet man im Romanopus von Ludwig Bauer und zwar auf ähnliche Weise, auf die sich der ehemalige Danzig durch die Werke von Günter Grass literarisch gestaltet. Diese thematische Richtung ist vor allem in folgenden Romanen von Bauer anwesend: "Eine kurze Chronik der Familie Weber" und "Die Partitur für die Zauberflöte". Im ersten dieser zwei Romanen, aktualisiert der Autor das Schicksal der Donauschwaben und im zweiten zeigt er die innere Verbindung zwischen Südosteuropa und sich selbst als donauschwäbische Schriftsteller mit dem europäischen und Donau- als auch Kulturzentrum. In beiden Fällen ist die effektive literarische Projektion auch im Dienst des Suchens und in der Affirmation der vernachlässigten oder zurückgedrängten historischen Wahrheit. Mit der Wendung dem vermeintlich engeren, Minderheitenthema, schließt sich Bauer eigentlich dem weitern, europäischen kulturellen und historischen Kontext an.

101

VDG JAHRBUCH 2002

Zaneta SAMBUNJAK

Motiv Grala u von Eschenbachovu Parzivalu i u Vita Constantini 1. Legenda o Gralu Legenda o Gralu ima dugu povijest koja nas vodi do Matejeva Evan|elja (XXVII, 57 – 61). U njemu se pri~a kako je, kad je umro Isus, Josip iz Arimateje zatra`io i dobio od Pilata Spasiteljevo tijelo da bi ga priredio za pokop i pokopao.

Zatim pri~u Svetog Mateja nalazimo razvijenu i pro{irenu u tzv. Nikodemovo pseudoevan|elje. Ono je sastavljeno negdje u VI. st. @idovi, pri~a se u tome apokrifu, nahu{kani protiv Josipa, zatvaraju ga i odlu~uju da }e ga usmrtiti. No otvoriv{i vrata }elije s namjerom da svoje nedjelo i izvr{e, u njoj ne nalaze zatvorenika iako su okovi ostali netaknuti.

Pri~a se dalje {iri i upotpunjuje u dragocjenom latinskom tekstu: Vindicta Salvatoris. U tom tekstu Vespazijan i Tit, da bi osvetili Isusovu smrt, odlaze u Jeruzalem i tamo pobje|uju i ka`njavaju @idove. Vespazijan je unutar jedne kule, nakon ~etrdeset godina zatvora, prona{ao `ivoga Josipa iz Arimateje. Pomoglo mu je da pre`ivi ~udo svete posude, Grala. U toj je posudi Josip skupio krv koja se cijedila iz Isusovih rana.

Svi va`niji motivi ove svete legende nalaze se i u poemi Roberta de Borona Roman de l´Estoire dou Gral ili Joseph d´ Arimathie, napisanoj najvjerojatnije izme|u 1191. i 1201. godine. U njoj se ~ita da je Josipa u zatvorskoj samo}i tje{ila ~udesna sposobnost svjetle}e posude. Ta sveta posuda je Gral koji mu je kao dar Bo`ji donesen u zatvor. Robert nam ka`e da je Gral slu`io Kristu pri posljednjoj ve~eri i identificira ga s euharistijskim kale`om. Zatim se Gral izgubio. Nije ga mogao prona}i nitko osim nekog «~istog» mu{karca. Taj je mu{karac u djelu Roberta de Borona trebao biti Parsifal.

Razvijaju}i se ova je legenda kr{}anskoga religioznog karaktera do{la u dodir sa svjetovnim legendama. U keltskim tradicijama postoje sje}anja, kao npr. u legendi o Pereduru, na ~arobne i magijske posude sa ~udotvornim mo}ima. Dok se Robert de Boron dr`ao religiozne legende, Chrétien de Troyes (XII. stolje}e) u svojoj je poznatoj poemi Parzival pri~ao doga|aje koji su imali utemeljenje u keltskoj legendi o Pereduru. Chrétien je u glavnom junaku svog romana stvorio tip junaka Grala.

Parzival je dje~ak kojega majka udovica uzaludno `eli po{tedjeti opasnoga vite{koga `ivota. Mladi}, pobjegav{i od ku}e za pustolovnim `ivotom, dolazi do dvorca kralja P scheura i tamo ugleda Gral. Kod Chrétiena de Troyes Gral nije poistovje}en s posudom Josipa iz Arimateje.

103

VDG JAHRBUCH 2002

Chrétien je na{ao nasljedovatelja u Njema~koj: Wolframa von Eschenbacha.

To~nije, von Eschenbach nagla{ava da je pri~u doznao od Kyota, ali i on je vjerojatno bio jedan od trubadura s francuskih dvorova, kao i Chrétien de Troyes.

U prvoj polovici XIII. st. legenda o Gralu je dosegnula vrhunac svoga razvoja.

Gral je ~a{a s posljednje ve~ere, euharistijski kale`, posuda u kojoj je Pilat oprao ruke, ~a{a u koju je Josip iz Arimateje skupio Kristovu krv.1 Pogledajmo stoga koja je zapravo bit Grala.

2. Bit Grala i motivi povezani s Gralom u Wolframa von Eschenbacha Gral je kr{}anski mitski predmet. Gralovo ~udo je vi{e, izvorno, spiritualno shva}eno ~udo. Njegova se izuzetna mo} obja{njava uskom povezano{}u s prisutno{}u bo`anskoga bi}a. Ta je veza s bo`anskim odlu~uju}a i ~ini jezgru sage o Gralu: ona nije samo prisutnost svete ~a{e ve} i njezino povezivanje sa spiritualnim ~udom Grala.2 S Gralovim ~udom u izvornoj vezi je motiv ~uvara Grala. Gral se mo`e naslje|ivati, njegovi ~uvari, posjednici, ve} su unaprijed predvi|eni. Daje se na ~uvanje i daljnje naslje|ivanje jednoj posebno posve}enoj ili zbog ne~ega drugoga izvrsnoj obitelji.3 Takva neposredna blizina bo`anskoj stvarnosti, takvo neobi~no uzdizanje nad ostale ljude zahtijeva duhovnu ~isto}u,4 a to samo po sebi obja{njava bit Grala. Ipak se predaja Grala nasljedniku ne odvija samo na temelju slijeda nasljedstva, niti je povezana samo s duhovnom dostojanstvenosti. Gral je tajna neusporedivo dubljeg zna~aja. Do}i u njegovo vlasni{tvo zahtijeva neku vrstu posve}enja, znanje o njegovu ~udu i njegovoj velikoj uzvi{enosti. Motiv pitanja o tome koga se poslu`uje Gralom trebalo bi biti poticajem za obja{njenje Gralova ~uda. Pitanje utvr|uje posve}enje i tajanstveni smisao slu`be Gralu.5 Gralov dvorac je jo{ jedan motiv vezan uz Grala. Za osamljeno mjesto dvorca saznajemo iz Parsifalova razgovora s njegovom ro|akinjom. Ba{ taj razgovor razja{njava Parsifalu da se, ina~e nevidljiv i nedosti`an, dvorac samo njemu pokazao.6 Te{ko pronala`enje dvorca Grala podsje}a na bajku o nestalom dvorcu. Dvorac se 1 2

3

4

5 6

Giulio Bertoni, San Gral, Modena, 1940., str. 7-19 Wilhelm Kellermann, Aufbaustil und Weltbild Chrestiens von Troyes im Percevalroman, Max Nimeyer Verlag/ Halle/ Saale, 1936., str. 229 Wolfram von Eschenbach, Parzival, in Prosa übertragen von Wilhelm Stapel, München, 1950., str. 263-264: ...“Der weise Meister Kyot machte sich daran, diesen Dingen in lateinischen Büchern nachzuspüren, ob es irgendwo ein Volk gegeben hätte, das dazu imstande war, redlich zu sein und den Gral zu hüten. Er las die Chroniken der Länder in Brittanien und anderswo, in Frankreich und Irland. Endlich fand er es in Anschauue. Er las da die volle Wahrheit über Mazadan. Über dessen ganzes Geschlecht fand er auch geschrieben, wie es sich in Wirklichkeit damit verhielt, und andrerseits auch, wie Titurel und dessen Sohn Frimutel den Gral auf Anfortas vererbten. Dessen Schwester war Herzeloyde, von der Gachmuret jenes Kind erhielt, das der Held dieser Geschicchte ist.“...

Isto, str. 138: ....“Es war des Grales Art, da$ er von reiner Hand verwahrt werden mu$te;die ihn in rechte Obhut nehmen sollte, die mu$te ohne falsch sein.“..

Wilhelm Kellermann, nav. djelo, str. 229-231 Wolfram von Eschenbach, nav. djelo, str. 146:....“Wer sie mit Flei$ sucht, der findet sie leider nicht. Gleichwohl sieht man viele Leute sich darum mühn. Es mu$ ohne Wissen geschehen, wer immer die Burg sehn soll.“...

104

VDG JAHRBUCH 2002

pojavljuje i nestaje. Dvorac Grala kao da je dio bajke s ponekim dijelovima kr{}anske pri~e o Gralu.

Gralov ma~ stoji kod Eschenbacha u slaboj vezi s Gralom. ^ini se da je u`e povezan s likom Parsifala. Za junaka on je znak njegove odabranosti. Ma~ ga obilje`uje kao nekog posebnog. Da li }e taj ma~ u razvoju radnje igrati jo{ neku ulogu - dvojbeno je.

Razgovor koji Parsifal vodi s ro|akinjom obja{njava nam sudbinu ma~a, daje nam tmurne nagovje{taje, ali nikakve sigurne ~injenice. On je sredstvo kojim se pove}ava dramati~nost radnje. Scena pobu|uje znati`elju i tek tada saznajemo da je onaj koji posjeduje ma~ izabran za ~uvara Grala.7 Daleko ve}e zna~enje za pri~u ima kralj – ribar. Od Parsifalove ro|akinje saznajemo zna~enje i djelovanje postavljenog pitanja za ozdravljenje ranjenoga kralja. Obja{njenje ro|akinje odnosi se na bolest i ozdravljenje kralja – ribara. Ali i ro|akinja pri~a op}enito. Ovdje imamo u isto vrijeme otkrivaju}i i skrivaju}i na~in pri~anja, kao {to je bio slu~aj kad se pri~alo o dvorcu.8 Pri pri~anju ro|akinje Gral ostaje skriven. [to se o njemu u ovoj sceni s ro|akinjom saznaje jest samo Parsifalov do`ivljaj Grala. Parsifala se Gral nije tako duboko dojmio kako bi ga se trebao dojmiti s obzirom na njegovu sudbonosnu ulogu pronalaza~a Grala.

Sljede}e, opet djelomi~no, obja{njenje tajni Gralova dvorca slijedi tek na kraju prvog dijela Parsifala. Govor ru`ne glasnice, proro~ice opet se ne ti~e biti Grala nego se odnosi na nastalu {tetu propu{tanjem pitanja. Njezin govor ponavlja u temelju nagovje{taje ro|akinje, samo s tom razlikom da se Parsifal sada, zbog upu}enih mu prigovora, osje}a druga~ije potresen nego prije. Poni`enje ga dosti`e na visini njegove vite{ke slave.9 Tu se roman dijeli na radnju o Parsifalu i na radnju o Gawanu. O Gralu sve do scene s pustinjakom nema vi{e govora. To zna~i da Parsifal i Gral grade jedno usko kompozicijsko jedinstvo.

7

8

9

Isto, str. 148: ...„Du trägst sein Schwert-kennst Du seinen Segen, so kannst Du fortan ohne Sorgen kämpfen. Seine beiden Schneiden laufen ganz gleichmä$ig. Trebuchet, der Schmied aus edlem Geschlecht, hat es geschmiedet. Bei Karnant steht ein Quellbrunn, nach dem König lag seinen Namen trägt. Das Schwert bleibt stets heil beim ersten Schlag, und dieser schlag ist unwiderstehlich. Wird aber einmal ein zweiter Schlag nötig, so zerspringt es. Wenn Du es aber zu dem Quell bringst , so wird es vom Wasserstrahl wieder ganz. Doch du mu$t das Quellwasser gleich unterm Felsen nehmen, ehe es vom Tag beschienen ist.

Dieser Quell hei$t Lag. Wenn von den Scwertstücken keines verlorengegangen ist und wenn man sie richtig eneinander hält, so werden sie wieder ganz, sobald der Quell sie na$ macht, und noch fester als zuvor werden ihm Fuge und Schneiden, und die eingravierten Male verlieren nichts von ihrem Schein. Das Schwert bedarf freilich wohl der Segensworte. Ich fürchte, Du hast vergessen, sie dort zu lernen. Hat aber dein Mund die Worte gelernt, so kernt und wächst bei Dir immer des Glückes Kraft. Lieber Gesippe, glaube mir, dann mu$ Deiner hand alles dienen, was Du an Wundern sahst. Auch wirst Du herrlich allzeit der Seligkeit Krone tragen, erhöht über die Würdigen. Der höchste Wunsch auf Erden ist Dir erfüllt: niemand ist so mächtig und reich, da$ er sich mit seiner Macht und seinem Reichtum gegen Dich erheben kann.“...

Isto, str. 148-149: ...„Hast Du der Frage ihr Recht getan? Er antwortete: „Ich habe nicht gefragt.“ “ O weh! Da$ mein Auge euch sieht“ sprach die leidvolle Magd. Da Ihr nicht denMut zur Frage hattet! Ihr saht doch so gro$e Wunder- da$ Euch das Fragen unangenehm war, dort wo Ihr beim Grale wart! Ihr saht...schneidendes Silber un blutigen Speer!... Ihr hättet Erbarmen mit Eurem Wirt haben sollen, den Gott mit einem schrecklichen Wunder heimgesucht hat, und hättet nach seiner Not fragen sollen! Ihr lebt und seid an Glücke tot! “ ...

Isto, str. 192: „Ich kann das Leid nicht so äu$ern, wie es mir weh tut, so da$ sich nun so mancher an mir versündigt, der nichts von meinem Schmerze ahnt, und da$ ich zu allem noch seinen Spott tragen mu$.“ ...

105

VDG JAHRBUCH 2002

Motiv koplja i srebrnih no`eva spominju se pri prvom posjetu Parsifala u Gralov dvorac kao neka od ~uda koja se zbivaju u procesiji s Gralom.10

3. Gral u Wolframa von Eschenbacha i u Vita Constantini, Procesiji s Gralom u romanima o Parsifalu vjerojatno su bili uzor crkveni obi~aji.

Postoji mogu}nost da se Gral i koplje objasne dovo|enjem u vezu s orijentalnom liturgijom i mistagogijom. To je teorija Konrada Burdacha. On je mi{ljenja da Gral i koplje zajedno od po~etka grade neodvojivu i izvornu cjelinu legende o Gralu. To shva}anje temelji se na dijelu pripremanja tzv. «velikog ulaza» u bizantinskoj Zlatoustovoj liturgiji i njegovoj sli~nosti s procesijom Grala. I sve~ani spoj dvorskih sudionika na ve~eri mo`da je bio pod utjecajem bizantinskog crkvenog pona{anja.

Smatra se da je prvotno sveti no` bizantinske mise simbolizirao koplje. No istra`ivanja nisu dokazala da je kale` iz isto~nja~ke liturgije u isto vrijeme i Gral.11 Ba{ zbog ovih ideja smatrali smo zanimljivim pogledati kakva je sli~nost u opisu Grala kod Wolframa von Eschenbacha i Salamunova kale`a u Vita Constantini (@itju Konstantinovu), slavenskome tekstu iz IX. – X. stolje}a U @itju Konstantinovu, 13. poglavlje, spominje se dragim kamenjem ukra{ena ~a{a.

Svetost i vrijednost ima zbog svog euharistijskog zna~enja koje se dokazuje time {to je ~uvana u crkvi Svete Sofije u Konstantinopolisu.12 Kod Wolframa je Gral `iva stijena od skroz ~iste vrste. Zove se lapsit exillis. Ona hrani vitezove templare,13 a onima koji je ugledaju daje vje~nu mladost.14 10

11 12

13

14

Isto, str. 135-137:...“ Da trug man etwas Schmerzliches herbei. Ein Knappe sprang zur Tür herein, der trug eine Lanze-das war dort Brauch geworden und rief jedesmal ein Trauern hervor. An ihrer Schneide entquoll Blut und lief am Schaft hernieder bis auf die Hand, so da$ es im Ärmel versickerte. Da ward geweint und geschrien im weiten Saal. Das Volk aus drei$ig Ländern könnte nicht lauter weinen als hier die Ritter. Er trug die Lanze in seinen Händen rings an den vier Wänden herum bis zurück zur Tür. Der Knappe lief wieder hinaus. Still war des Volkes Klage, zu der sie von dem Jammer getrieben worden waren, an den die Lanze sie mahnte, die der Knappe gebracht hatte.“....“ Zwei Messer, scharf wie spitze Gräten, ein Wunder zu schauen, brachten sie auf zwei Tüchern, eine jede trug eins. Das war schweres, wei$es Silber. Daran war so flei$ige Kunst gewandt, da$ es mit seiner Schärfe selbst auch Stahl geschnitten hätte." ...

Wilhelm Kellermann, nav. djelo, str. 213-214 @itja Konstantina ]irila i Metodija i druga vrela, Preveo i protuma~io Josip Bratuli}, Zagreb, 1985., str. 68: ...Filozof pak krene u Carigrad. I vidjev{i se s carem, `ivio je povu~eno mole}i se Bogu i stanuju}i u Crkvi svetih apostola. Postoji u Svetoj Sofiji ~a{a od dragog kamena....

Parzival u: Werner Burkhard, Schriftwerke deutscher Sprache, Ein literaturgeschichtliches Lesebuch, I. Band, Von den Anfängen bis ins Barockzeitalter, Aarau, 1957, str. 112: …“ ^uf einem grüenen achmaradî/ trouc si den wunsch von pardîs,/ beide wurzeln unde rîs:/ daz was ein dinc, das hiez der Grâl,/ erden wunsches überwal..../ man sagete mir, diz sage ouch ich/ ^uf iuwer ieslîches eit,/ daz vor dem grâle waere bereit,/ swâ nâch jener bôt die hant,/ daz er al bereite vant/ spîse warm, spîse kalt,/ spîse niuwe und dar zuo alt,/ daz zam und daz wilde./ es enwürde nie kein bilde,/ beginnet maneger sprechen./ der will sich übel rechen;/ wan der grâl was der saelden fruht,/ der werlde süeze ein solh genuht,/ er wac vil nâch gelîcche,/ als man saget von himelrîche./“....

Wolfram von Eschenbach, nav. djelo, str. 272: ...„.Da wohnt eine wehrhafte Schar. Ich will Euch auch sagen, wovon sie leben: sie leben von einem Steine, der von ganz reiner Art ist. Wenn Ihr ihn nicht kennt, so soll er Euch hier genannt werden. Er hei$t Lapsit exillis. ....Solche Kraft gibt der Stein dem Menschen, da$ Fleisch und Bein flugs Jugend empfängt. Der Stein wird auch genannt der Gral.“; tako|er Parzival u: Werner Burkhard, Schriftwerke deutscher Sprache, Ein literaturgeschichtliches Lesebuch, I. Band, Von den Anfängen bis ins Barockzeitalter, Aarau, 1957., str. 123-124: ...dâ wont ein werlîchiu schar./ ich will iu künden umb ir nar:/ si lebent von einem steine,/ des geslehte ist vil reine./ hât ir des niht erkennet,/ der wirt iu hie genennet./ er heuzet lapis exîlis./“....solhe kraft dem menschen gît der stein,/ ddaz im fleisch unde bein/ jugent emphaehet al sunder twâl./ der stein ist ouch genant der Grâl./“....

106

VDG JAHRBUCH 2002

Dalje u @itju stoji da je ~a{a od dragog kamenja Salamunovo djelo.15 Wolfram pri~a pri~u o poganinu Flegetanisu koji je jednom bio poznat po svome znanju. Taj je poznavatelj prirode s maj~ine strane potjecao od Salamuna, a napisao je i avanturu o Gralu koju je pro~itao iz zvijezda.16 Tu je o~ita veza me|u shva}anjima o podrijetlu Grala. Konstantin je na ~a{i pro~itao proro~anstvo o Isusu Kristu,17 a koje je Salamun vjerojatno uklesao na nju kad ga je pro~itao u zvijezdama. Tako je i njegov potomak Flegetanis, jednako mudar, u zvijezdama pro~itao proro~anstvo o dolasku Grala na zemlju i zapisao ga.

Na kale`u u Konstantinovu @itju nalaze se stihovi ispisani `idovskim i samaritanskim slovima koje nitko nije mogao pro~itati ni objasniti. Konstantin je uzeo ~a{u i pro~itao i objasnio stihove kao proro~anstvo o Kristu.18 Kod Wolframa stoji da se oko ruba stijene pojavljuje epitaf od slova koji obznanjuje ime i rod onoga koji treba stupiti na put sre}e ka Gralu. Tek {to ga se pro~ita natpis nestaje pred o~ima onih koji su ga pro~itali.19 Stje~e se dojam da natpis na kale`u u @itju donosi proro~anstvo va`no za cijelu povijest religija, dok je proro~anstvo na Gralu u Wolframa okrenuto prema Gralu samome: va`no je samo rodu posve}enih koji ga ~uvaju.

Postoji jo{ jedan motiv koji se pojavljuje u oba djela: motiv drveta. U @itju se spominje stih «Gospodinu na ku{anje stvorena je od drugog drveta…». Taj se stih mo`e shvatiti na dva na~ina. Najprije se shva}a kao kri` koji je od drveta napravljen za Kristovo razapinjanje. Drugi pristup shva}anju toga stiha je bogumilski. Bogumili su vjerovali da je kri` bio djelo vraga pa su svoje sljedbenike nau~ili da ga mrze i da ga ne {tuju. Taj se stih dakle mo`e shvatiti kao dualisti~ka vizija svemira u kojoj sve vu~e svoje korijene ili od Bo`jeg «Stabla `ivota» ili od «Stabla smrti» koji je vra`je djelo.20 Spominjanje blagotvornog drveta, Lign` Aloe,21 u Wolframa nema neke vidljive veze s kri`em od drveta na kojem je raspet Isus Krist, ali se mo`e re}i da to drvo 15 16

17

18

19

20 21

@itja Konstantina, str. 68: ... Postoji u Svetoj Sofiji ~a{a od dragog kamena, Salamunovo djelo,....

Wolfram von Eschenbach, nav. djelo, str. 262-263: „... Ein Heide namens Flegetanis war einst hochbberühmt durch seine Künste. Dieser Physione stammte mütterlicherseits von Salomon ab,...Er sagte ein Ding hie$e der Gral, dessen Namen hatte er deutlich in den Sternen gelesen....“ @itja Konstantina, str. 68: ...Prvi je stih ovakav: “ ^a{o moja, ~a{o moja! Prorokuj dokle je zvijezda! Budi za pi}e Gospodinu, prvencu koji bdi no}u!“ Za njim drugi stih: „Gospodinu za ku{anje stvorena je od drugog drveta. Pij i napij se s veseljem i kli~i: Aleluja!” A onda tre}i stih: “Evo kneza, i sav }e zbor ugledati slavu njegovu, i David kralj me|u njima.” Zatim je ispisan broj devet stotina i devet. Izra~unav{i potanko, Filozof otkri da je od dvanaeste godine vladanja Salamuna do ro|enja Kristova devet stotian i devet godina. I to je proro~anstvo o Kristu. @itja Konstantina, str. 68-69: „…na njoj stihovi ispisani `idovskim i samaritanskim slovima, koje nitko nije mogao ni pro~itati ni objasniti. , usp. i gore napom. 17 Wolfram von Eschenbach, nav. djelo, str. 273: „....Rings am Rande des Steines erscheint ein Epitaphium von Buchstaben, das den namen und das Geschlecht dessen kundtut, der die Glücksfahrt zum Grale antreten soll, Maid sowohl wie Knabe. Diese schrift braucht niemand abzuschaben, denn sobald man sie gelesen hat, zergeht sie vor den Augen....“; Parzival u: Werner Burkhard, nav. djelo, str. 124: Die aberzem grâle sint benant,/ hoert, wie die werdent bekannt./ z`ende an des steines drum/ von karakten ein epitafium/ saget sînen namen und sînen art, / swer dar tuon sol die saelden vart,/ ez sî von megeden oder von knaben./ die schrift darf niemen danne schaben:/ sô man den namen helesen hât,/ vor ir ougen si zergât./“....

Moshé Taube, Solomon`s Chalice, the Latin Scriptures and the Bogomils, Slovo, sv. 37(1987), Zagreb, 1987., str. 165-166 Wolfram von Eschenbach, nav. djelo, str. 280, ....“Wir räucherten sie auch mit Lign` Aloe – aber der Schmerz blieb wie er war.“...

107

VDG JAHRBUCH 2002

pripada Bo`jem «Stablu `ivota» jer je igralo ulogu u smanjivanju bolova jednom od Bo`jih izabranika za ~uvara Grala.

Ali i sam Gral u von Eschenbachovu Parzivalu sastoji se, jest korijenje i mlade grane.22 Ako ovu ~injenicu pove`emo s onom da Gral u tom djelu stvara hranu i odr`ava na `ivotu, onda vidimo povezanost von Eschenbachova Grala sa Bo`jim «Stablom `ivota».

4. Problem utjecaja Po{to smo nazna~ili tijekove kretanja motiva povezanih s Gralom, a op}e je poznato da su bogumili, dualisti~ki heretici iz ju`noslavenskih zemalja, zapravo suvremenici nastanka @itja Konstavtinova,23 moramo se zapitati i sljede}e: Je li mo`da legenda o Gralu pre{la u Francusku i u Njema~ku upravo iz ju`noslavenskih zemalja.

Poznato je da su bogumili imali veza s ju`nofrancuskim dualistima katarima,24 a i kri`ari, poslije i templari, odlazili su na Istok preko Dalmacije (gdje su, npr., razorili "hereti~ki" Zadar)25 i preko Bugarske (gdje je bilo `ari{te bogumilstva)26. Kao {to nema sumnji u postojanje povezanosti me|u provansalskim i njema~kim pjesnicima posredstvom Grala,27 mo`da je vjerojatna i pretpostavka da je na obje zapadnoevropske knji`evnosti prvotni utjecaj u~inilo upravo @itje Konstantinovo: Ono je najvjerojatnije nastalo u doba Metodijeva biskupovanja u Moravskoj,28 gdje je taj apostol Slavena imao `estoke sukobe s njema~kim latinskim sve}enstvom,29 u neposrednom susjedstvu njema~kih zemalja. Kako je danas gotovo op}eprihva}eno da su postojali knji`evni utjecaji koji su kretali s jugoistoka Europe prema njezinome zapadu,30 a ne uvijek samo obratno, mo`da im treba dodati i to da jedna od velikih legendi zapadne Europe, mit o Gralu, za znatan dio svoga motivskog repertoara mora zapravo zahvaliti Istoku. Mo`da ~ak utjecaj i nije i{ao od Francuske prema Njema~koj, nego od Balkana podjednako prema Francuskoj kao i prema Njema~koj: @itje Konstantinovo, zajedno s motivom Grala u njemu, bilo je ipak nastalo na prostoru koji je bli`i Njema~kim Minnesängerima nego francuskim trubadurima.

22

23

24

25

26 27 28 29 30

Wolfram von Eschenbach, nav. djelo, str. 137: ...“Auf grüner Achmaradiseide trug sie des Paradieses Vollkommenheit, Wurzel war es zugleich und Reis. Das war ein Ding, das hie$ der Gral, alles Erdensegens Überschwang.“....

Pojavili su se sredinom desetoga stolje}a ali su naslijedili ideologiju srodnih dualisti~kih pokreta koji su postojali neposredno pred njima.

René Nelli, Dictionnaire des Hérésies méridionales et des mouvements hétérodoxes ou indépendants apparus dans le Midi de la France depuis l établissement du Christianisme, Chez Édouard Privat `a Toulouse, 1968, s. v. Catharisme, str. 89, i passim.

Tri starofrancuske hronike o Zadru u godini 1202., preveo sa starofrancuskoga, uvodom i primjedbama popratio akademik Petar Skok, Zagreb 1951.

R. Nelli, nav. djelo, s. v. Bogomilisme, str. 74 – 78.

Najbolje je to potvr|eno upravo u von Eschenbachovu Parsifalu.

Josip Bratuli}, Predgovor @itjima, str.16.

Vidi @itje Metodijevo Slobodan Prosperov Novak, Povijest hrvatske knji`evnosti. I. knjiga: Od po~etaka do Krbavske bitke. Zagreb, 1996, str. 212: “Poznato je pored toga da su na njema~ku Minne, naro~ito u predjelima oko Rajne, velik utjecaj imali bogumili iz Bugarske i Bosne (…), ~ija su homoeroti~ka u~enja o ljubavi prenijeli onamo kri`ari za vrijeme druge kri`arske vojne sredinom 12. stolje}a.”

108

VDG JAHRBUCH 2002

5. Zaklju~ak Legenda o Gralu razvijala se i upotpunjavala stolje}ima. Svoj vrhunac na motivskoj razini do`ivjela je u XIII. stolje}u, mo`da ba{ u djelu Parzival Wolframa von Eschenbacha. Bit Grala obja{njena je tu na osnovi spiritualne ~udotvornosti, ali i na vidljivim ~udima. ^uda su u Gralovoj mo}i da stvara hranu i da svoje ~uvare, vitezove templare, u~ini besmrtnima samim pogledom na njega. U Vita Constantini, pak, ~udotvornost Salamunove ~a{e je u proro~anstvu koje je zapisano na njoj. Ono je bitno za cjelokupnu povijest religija, jer prori~e Isusovu smrt. Glava 13. @itja Konstantinova, koje je nastalo negdje od IX. – X. stolje}a, svojim je motivima vjerojatno izvr{ila utjecaj na legende o Gralu nastale nakon toga razdoblja. Samo je pak vjerojatno pretrpjelo utjecaj bogumilizma. Mi smo poku{ali pokazati taj utjecaj na Wolframovu djelu Parzival pronalaze}i sli~nosti i razlike u opisu samoga Grala kod Wolframa i Salamunove ~a{e u @itju. Poku{aj je to dokazivanja knji`evnih utjecaja jugoistoka Europe na njezin Zapad, a ne obratno, kako je ina~e uvrije`eno.

LITERATURA • Bertoni, Giulio, San Gral, Modena, 1940.

• Kellermann, Wilhelm, Aufbaustil und Weltbild Chrestiens von Troyes im Percevalroman, Max Nimeyer Verlag/ Halle/ Saale, 1936.

• Nelli, René, Dictionnaire des Hérésies méridionales et des mouvements hétérodoxes ou indépendants apparus dans le Midi de la France depuis l´établissement du Christianisme, Chez Édouard Privat `a Toulouse, 1968.

• Novak, Slobodan Prosperov, Povijest hrvatske knji`evnosti. I. knjiga: Od po~etaka do Krbavske bitke. Zagreb, 1996.

• Taube, Moshé, Solomon`s Chalice, the Latin Scriptures and the Bogomils, Slovo, sv. 37(1987), Zagreb, 1987.

• Tri starofrancuske hronike o Zadru u godini 1202., preveo sa starofrancuskoga, uvodom i primjedbama popratio akademik Petar Skok, Zagreb 1951.

TEKSTOVI • von Eschenbach, Wolfram, Parzival, in Prosa übertragen von Wilhelm Stapel, München, 1950.

• @itja Konstantina ]irila i Metodija i druga vrela, Preveo i protuma~io Josip Bratuli}, Zagreb, 1985.

• Burkhard, Werner, Schriftwerke deutscher Sprache, Ein literaturgeschichtliches Lesebuch, I. Band, Von den Anfängen bis ins Barockzeitalter, Aarau, 1957.

ZANETA SAMBUNJAK 109

VDG JAHRBUCH 2002

Das Gralmotiv in von Eschenbachs Parzival und in Vita Constantina Die Gralsage entwickelte und bereicherte sich jahrhundertslang. Ihren Höhepunkt auf der Motivebene erlebte sie im 13. Jh., vielleicht gerade im Wolfram von Eschenbachs Werk Parzival. Das Wesen des Grals ist in diesem Werk aufgrund der geistigen Wundertätigkeit und aufgrund der sichtbaren Wunder erklärt. Die Wunder bestehen in der Kraft des Grals das Essen zu schaffen und in der Kraft seine Hüter, Tempelritter, unsterblich zu machen. In Vita Constantini die Wundertätigkeit des Kelches von Salomon besteht in der Weissagung, die auf dem Kelch aufgeschrieben ist. Diese Weissagung ist von gro$er Bedeutung für die ganze Religionsgeschichte, weil sie den Tod des Kristus prophezeit. Das 13. Kapitel von Vita Constantini ist in der Zeitspanne vom 9. bis 10. Jh. entstanden und mit seinen Motiven hat es wahrscheinlich den Einfluss auf die Gralsagen, die nach dieser Zeit entstanden sind, ausgeübt,. Dieses Kapitel selbst war wahrscheinlich unter dem Einfluss der Bogomilen. Auf dem Werk von Wolfram von Eschenbach haben wir versucht diesen Einfluss zu zeigen. Wir suchten die Ähnlichkeiten und Unterschiede zwischen der Gralbeschreibung bei Wolfram und der Beschreibung von salomunschen Kelch in Vita Constantini. Es ist ein Versuch der Nachweisung der literarischen Einflüssen der südostlichen Europa auf ihren Westen und nicht umgekehrt, wie es üblich ist.

110

VDG JAHRBUCH 2002

Ivan PEDERIN

Austrija u europskoj publicistici u doba oko Prvog svjetskog rata Habsbur{ka Carevina suprostavila se u Podunavlju Osmanlijama {to su nadirali u Europu, a istodobno i protestantima. Habsburgovci su bili bojovna dinastija koja je imala dobro izvje`banu vojsku, a bili su i vrlo ambiciozni pa je Karlo V. postao rimskim carem i vladarom u ~ijem Carstvu sunce nije zapadalo. Kao rimski car Karlo V. nije nastojao, niti je imao sredstava da potre individualnosti kraljevina i kne`evina koje su se u njegovu carstvu na{le. Me|utim, Marija Terezija oduzela je Crkvi {kolstvo i tako je be~ko sveu~ili{te postalo ustanovom koja }e dr`avi odgajati ~inovnike, a u Rimskom Carstvu razvila se dr`avna ideologija o dr`avi nalik na ko{nicu u kojoj svatko nalazi svoje mjesto. Bila je to Polizeiwissenschaft dvojice filozofa - Sonnenfelsa i Justija, koji su pod tom znano{}u podrazumijevali znanost o upravljanju prema gr~koj rije~i politeia {to zna~i upravljanje gradom. Tako je nastalo suvremeno austrijsko ~inovni{tvo kao ste~evina austrijskog prosvjetiteljstva, a ova dr`avna ideologija bila je mo`da element ili po~elo kasnijeg marksizma-lenjinizma koji je dr`avu zami{ljao na sli~an na~in. To ~inovni{tvo nadvisilo je u centralisti~kom smislu stare feudalne mjesne institucije, ali je ujedno zna~ilo i na~elo posuvremenjenja zaostalih feudalnih kraljevina. Tako je Carevina postala dr`avna tvorevina u kojoj je posuvremenjenje dolazilo odozgo, dok se liberalni nacionalizam pozivao na stare feudalne pravice i povlastice protiv kojih se borio liberalizam u Francuskoj i Italiji.

Bio je to razlog iz kojeg liberalni revolucionarni pokreti nikad nisu imali mnogo izgleda u Carevini. Crkva se uglavnom povoljno odnosila prema apsolutisti~kom posuvremenjenju, a poslije Josipa II. sve}enici su bili manje-vi{e dr`avni ~inovnici pa se zbog toga Carevina do`ivljavala kao klerikalna, a protuklerikalizam nikad nije imao mnogo izgleda u Carevini. ^ak ni masonerija nije u Carevini bila protuklerikalna kao talijanska ili francuska masonerija.

Hrvati su u toj Carevini imali status kraljevine, pa su ustrojili suvremenu dr`avu prema europskim na~elima. Uveli su hrvatski kao uredovni jezik, ustrojili su suvremeno {kolstvo, osnovali Sveu~ili{te, Akademiju, muzeje, arhive i knji`nice suvremeno ~inovni{tvo koje je u svoj Carevini ustrojila Austrija s katastrom, zemlji{nim knjigama, suvremenim sudstvom i zakonodavstvom koje su opet preuzeli od Austrije, pa ~ak i {pijuna`om, ali nisu ustrojili nacionalnu vojsku, diplomaciju i {pijuna`u, odnosno vodili su manje-vi{e privatnu {pijuna`u kao ilirci koji su u Bosnu poslali Matiju Ma`urani}a kao obavje{tajca, a on je napisao Pogled u Bosnu, a ilirci su preko svojih obavje{tajaca `ivo sudjelovali u bosanskoj politici {to se vidi iz slu~aja 111

VDG JAHRBUCH 2002

biskupa Rafaela Bari{i}a.1 Sli~no kao i Ma|ari, koji su nastojali obnoviti i napokon 1867. obnovili krunu sv. Stjepana i mi smo nastojali obnoviti Zvonimirovu krunu, ali u tome nismo uspjeli, nismo uspjeli pripojiti Dalmaciju, {to je u Hrvatskoj do`ivljeno kao crna nezahvalnost Dvora prema Jela~i}u. Koliko je to va`no mo`e pokazati slu~aj Srbije u kojoj ni do pred I. svjetski rat nije bilo zemlji{nih knjiga ni katastra. Austrija je bila na~elo posuvremenjenja srednjoisto~ne Europe. U slengu austrijskog ~inovni{tva tu se govorilo o "kultiviranju" istoka, {to su Austriji zamjerili mnogi koji su austrijske ~inovnike do`ivljavali kao ohole u toj ulozi. U tom smislu ona je usporediva s dana{njom ulogom Amerike ili europske zajednice. Austrija je organizirala suvremenu industriju knjiga, a austrijska cenzura je odgojila ~itateljstvo i kazali{nu publiku, jer u Be~u je do{lo do razvitka dvorskog kazali{ta do suvremenog velegradskog kazali{ta, a be~ka kazali{ta imala su vode}u ulogu u {irenju srednjoeuropske uljudbe u Carevini i u kazali{nom `ivotu uop}e.2 Po tome uloga Austrije odgovara ulozi naprednja~kih europskih dr`ava XIX. st. koje su bile liberalne. Austrija nije bila liberalna i u razvitku je uvijek zaostajala za Francuskom i Engleskom, ali je ipak bila naprednja~ka i u njoj se razvila suvremena uljudba, odatle i zadovoljstvo njezinih podanika koji ipak nisu bili gra|ani. Bila je apsolutisti~ka po tome {to do 1860-ih godina nije poznavala ustava, ali je poznavala suvremeno zakonodavstvo i pojam jednakosti pred zakonom. Kad se 1867. preustrojila dualisti~ki ona je prepustila Hrvate, Slovake i Rumunje Ma|arima, to~nije ma|arskim velika{ima na milost i nemilost, ali je Ma|arsku, odnosno njezine grofove {to su bili nositelji vlasti dr`ala na uzdi tako {to je prijetila uvo|enjem op}eg prava glasa u Carevini, a onda bi ma|arska prevlast u kruni sv. Stjepana prestala jer su Ma|ari bili tek oko polovice pu~anstva te krune. Na taj je na~in be~ki Ballplatz sprije~io da Ma|arska dobije svoju vojsku {to je tra`ila. No s druge strane, ako bi Berlin vr{io pritisak na Be~ on bi taj pritisak vr{io preko Budimpe{te. Me|utim, polo`aj Hrvatske u kruni sv. Stjepana bio je ipak bolji nego li polo`aj Slova~ke ili Transilvanije jer je Hrvatska bila kraljevina – kraljevina Hrvatska-Slavonija, dok je Transilvanija bila kne`evina, u Hrvatskoj nije bilo surovog poma|arivanja kojemu su bili izlo`eni Rumunji i Slovaci, iako je ma|arskih {kola ipak bilo malo previ{e nego Ma|ara, a ma|arski jezik je bez mnogo uspjeha poku{avao ste}i neke povlastice u Hrvatskoj. Ma|arska je vlast u ono doba bila vlast osornih {ovinisti~kih grofova, koji su se vladali pompozno i za sitnicu izazivali na dvoboj. Zbog toga je i Hrvatska bila izlo`ena ma|arskom nacionalnom ugnjetavanju koje je u djelo provodio ban Karóly Khuen Héderváry. Sli~an osorni nacionalizam mogao se u to doba na}i kod drugih nedavno ujedinjenih nacionalnih dr`ava kakve su bile Italija (1861) i Njema~ka (1871). Supilo je tra`io savez s ma|arskim liberalima u kojima je djelovala masonerija 1

2

Ivan Pederin, Katolici u Bosni, Hercegovini i Albaniji u prvoj polovici XIX.st., Obnovljeni `ivot, vol. 53(1995) br.1.str.47-61; isti, Putopis u hrvatskoj knji`evnosti ilirizma i realizma, Knji`evna istorija, Beograd, 11(1979) br. 44. U ovoj prilici zahvaljujem patru Jerku Mato{u koji me je gostolojubivo primio u Hrvatskom povijesnom institutu u Be~u kad sam ja u sije~nju 2001. istra`ivao u austrijskim arhivima i knji`nicama.

Ivan Pederin, Entertainment and Fun in the XIX Century Dalmatia, Ludica, Annali di storia del gioco, Treviso,2(1996), str.121-143

112

VDG JAHRBUCH 2002

i nije bio ni tako naivan jer bi ulaskom Dalmacije, mo`da i Bosne u Hrvatsku ova oja~ala prema Ma|arskoj, nije bio ni prvi koji je predlagao takav plan, Kossuthov emisar Augustin Grubi{i} predlagao je ilircima ulazak Dalmacije u krunu sv.

Stjepana, a Kossuth i njegov krug tada su inzistirali na ulasku Dalmacije u krunu sv.

Stjepana, ali su se tu obra}ali ujedno i Talijanima koji su bili naklonjeni ulasku u Ma|arsku. Kossuth je bio ~ak spreman pristati da Hrvatska napusti krunu sv.

Stjepana, ali se nije htio odre}i obale.3 Austrija se optu`ivala zbog centralizma i to su utemeljene optu`be, no plodovi centralizma bili su uvo|enje suvremenog ~inovni{tva, dakle pravne dr`ave, i njema~kog jezika. Ovo posljednje opisivalo se kao germanizacija, ali u Austriji se nije poku{avalo germanizirati njezine narode tako da oni zaborave svoj materinji jezik i prihvate njema~ki, kako se to s malo uspjeha poku{avalo u obnovljenoj kruni sv.

Stjepana, ve} da uvede njema~ki kao jezik sporazumijevanja me|u njezinim narodima i tu je Austrija bila vrlo suvremena u svojim rje{enjima. Austrija naime nije nikad poznavala pojam uredovnog jezika.4 Ovdje valja napomenuti odluku ministarskog programa iz 1860. kojom se zabranjuje da se njema~ki jezik name}e pu~anstvu, ve} da se uprava slu`i jezikom koji odgovara prakti~kim svrhama.5Me|utim, njema~ki je svatko rado u~io. Druga~ije je bilo s ma|arskim koji nikad nije bio uredovnim jezikom u Hrvatskoj, ali se svaki poku{aj da se znanje ma|arskog pro{iri u Hrvatskoj do`ivljavao kao ugnjetavanje i izazivao vrlo `estok otpor. Austrija nije bila centralizirana unitarna dr`ava, ve} carevina domovina.

Me|utim, vrhovna vlast u Carevini bili su monarh, velika{i, crkva, ~inovni{tvo, a to }e re}i u prvom redu tajna policija koja se nazivala c. k. Vi{om Policijom i vojska koja je imala prete`ito kulturnu ulogu. Austrija je naime bila militaristi~ka dr`ava, ali je njezina c. K. Vojska izgubila najva`nije bitke u XIX. st. ^asnici, koji su bili ve}inom plemi}i, ali to nisu morali biti, a dolazili su iz svih zemalja Carevine, jer Austrija nije imala pokrajine, nego zemlje (Länder) stupali su u vojno u~ili{te Theresianum u jedanaestoj godini `ivota i oni su odgajani i obrazovani na njema~kom jeziku. Za razliku od sve}enika i ~inovnika koji su, osim onih najvi{ih obi~no bili mjesni ljudi, ~asnici su slu`ili u svim dijelovima Carevine. Oni su bili ipso facto ~lanovi casina, a to je bio ekskluzivni klub obrazovanih i u casinu su dolazili u dodir sa mjesnim ljudima i postajali sa svojim `enama {iritelji srednjoeuropske kulture i na~ina `ivota, a i onoga {to se u Austriji nazivalo austrijskom dr`avnom mi{lju.6 Razgranata tajna policija potrebita je svakoj dr`avi koja nema slobodnih izbora da bi dr`ava doznala {to narod misli, a i da bi doznala {to se zbiva u zemlji i inozemstvu. Austrijska tajna policija bila je najbolja u Europi i po njoj je Austrija bila velika sila. Austrija je trebala tu policiju 3

4

5

6

Ivan Pederin, Karad`i} i prvi velikosrpski i Kossuthovi emisari u Dalmaciji, Kolo, obn.te~aj, br.5/6 III(CLI) (1993) str.46-479, Magda Jászay, Il litorale adriatico nella politica del Rinnovamento ungherese, u: Istria e Dalmazia nel periodo Asburgico a cura di Giorgio Padoan, Ravenna, , 1993. str. 33-45.

Ivan Pederin, Be~ki dogovor o hrvatskom jeziku u Dalmaciji 1909. te uloga njema~kog i talijanskog jezika, Mostarski dani hrvatskog jezika, Mostar, 1999. str.185-208 Die Protokolle des österreichischen Ministerrates 1848-1967. IV. Abteilung: das Ministerium Rechberg, Bd. 1. 19. Mai 1859 – 2/3. März 1860., bearbeitet und eingeleitet von Stefan MalfPr, Anhang, Nr. IXa Ministerprogramm, o.O.,o.D.(Wien, 21.August 1859) Lithographie; XI. Nationalitäten. Izdanje }e biti tiskano 2002. Ovaj podatak zahvaljujem autoru.

Ivan Pederin, Austrijska tajna policija u izgradnji politi~kih i intelektualnih elita, Acta Histriae, VII(1999) str.619-632.

113

VDG JAHRBUCH 2002

da zna {to narod misli jer dr`ava nije bila demokratska, nego apsolutisti~ka i nije poznavala izbora. Me|utim ta policija, a to je bila tajna policija legitimisti~ke dr`ave nije pravila spletke kao tajne policije revolucionarnih dr`ava jer je car bio car Bo`jom milo{}u i pojam osvajanja dr`ave nije u Austriji postojao pa time ni pojam prevrata i spletaka kakve su u tamnom XX. st. pravile tajne slu`be totalitarnih re`ima.

Centralizam kao glavni porok Carevine ima i svoje povijesno opravdanje. Velika Britanija je mogla biti liberalna jer njezin zemljopisni polo`aj i struktura isklju~uje separatizam i zaustavlja se na umjerenom regionalizmu koji ipak nikad nije dosegao razmjere da bi doveo u pitanje jedinstvo Ujedinjenog Kraljevstva. U C. K. Dr`avama, odnosno Austrijskim dr`avama, odnosno Carskim dr`avama, odnosno Austro-Ugarskoj, kako se habsbur{ka carevina nazivala u raznim razdobljima svoje povijesti u XIX. st. zemljopis ne sugerira jedinstvo i centralizam je bio sredstvo kojim je Be~ dr`ao na okupu svoje zemlje koje nisu `arko nastojale da se odvoje od Carevine. To su odlu~no nastojali jedino Ma|ari i Talijani 1848. O politi~kom nezadovoljstvu Hrvata, Poljaka, ^eha, Slovaka, Rumunja, ne mo`e se mnogo toga kazati, bar ne u XIX. st. Njema~ko jezi~no pu~anstvo prebivalo je u mnogim krajevima Carevine, dijelom je to bilo selja~ko pu~anstvo kao u Transilvaniji, ^e{koj, u Podunavlju, koje se naselilo poslije protjerivanja Osmanlija ili ranije, a dijelom gradsko pu~anstvo. Ovi naseljenici nisu se dr`ali osvaja~ki i kolonizatorski, ali su djelovali kao element unapre|enja poljodjelstva. Nijemci su se doseljavali u gradove, ali ne da bi u tim gradovima postali vladaju}im slojem, ve} da bi nacije u koje su se doselili priveli napretku pa }emo me|u preporoditeljima na}i mnoge doseljene Nijemce ili njihove potomke kakvi su Josip Juraj Strossmayer, muzikolog Franjo Kuha~ Koch, knji`evnik Rikard Flider Jorgovani}, vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, Janez Bleiweiss u Sloveniji, Franti{ek Ladislav Rieger u ^e{koj i mnogi drugi doseljeni Nijemci koji su se istakli u nacionalnim uljudbama zemalja u koje su se doselili.7 Njihov je odnos prema zemlji u koju su se doselili bio dobronamjeran i tu se oni znatno razlikuju od dijela Talijana u Trstu, Istri i dalmatinskim gradovima koji su se s prezirom odnosili prema svojim hrvatskim ili slovenskim sugra|anima. Oni su u~inili sve da ih njihovi sunarodnjaci iz Kraljevine Italije okupiraju ili anektiraju, a ni{ta da bi stvorili modus vivendi s doma}im ve}inskim pu~anstvom.

Pa ipak, Austrija je na ovaj na~in funkcionirala u doba po~etne industrijalizacije kad je velika ve}ina pu~anstva `ivjela na selu i bila nepismena. [to je vi{e odmicalo XIX. st. to vi{e je bilo obrazovanih ljudi, novina i ~asopisa i to manje je vlast bila sposobna upravljati takvom dr`avom, koja se sve vi{e osje}ala kao nedemokratska, a demokratska nikad nije ni bila. Gledana iz hrvatske perspektive Austrija ipak nije bila ni dobra, ali bi mi bili jako provincijalni ako bi ocijenili ili osudili tu Carevinu gledaju}i je samo iz na{e nacionalne perspektive.

7

Mira Kolar –Dimitrijevi}, Carl v.Klinggraff, pomaga~ biskupa Haulika u gospodarskim pitanjima I prvi tajnik Hrvatsko-slaavonskog gospodarskog dru{tva, Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice, VDG Jahrbuch, 1999, str.47-64; Lovorka ^orali}, Bosanski biskup Peregrin Saksonac (1349-1356), ibid. str.11-20; Zlata @ivakovi}-Ker`e, Utjecaj obitelji Kaiser I Povischil na gospodarski razvoj grada Osijeka, ibid. str. 27-34. Odvelo bi nas jako daleko kad bismo naveli svu literaturu o Nijemcima u Hrvatskoj.

114

VDG JAHRBUCH 2002

Austrija je dakle bitna odrednica hrvatske povijesti i novija hrvatska povijest ne da se ni zamisliti bez Austrije. Pa ipak u hrvatskoj povjesnici ne postoji knjiga o Austriji, niti se zna {to je Austrija zapravo bila, ve} se znanost zadovoljava pau{alnim ocjenama Austrije kao centralisti~ke, nedemokratske, birokratske, militaristi~ke, tamnice naroda, apsolutisti~ke, reakcionarne, ultramontanske, klerikalne i sve su to ocjene koje potje~u iz politike, a ne iz znanstvenog istra`ivanja. Slabo je ili nikako poznato {to je bila Nagodba 1867., odnosno to je kako tako poznato jedino u odnosu na Hrvatsku i Nagodbu 1868., ni koja je bila razlika izme|u Austrije i Ugarske, a ta nije bila mala, nije poznato kako je Carevina funkcionirala u europskim okvirima, koja je bila njezina uloga u Njema~koj, pa u Italiji, njezin odnos prema Engleskoj, Francuskoj, Rusiji i Turskoj.

Velik je broj nacionalnih povjesnica koje se pi{u u okviru nacionalne znanosti otprilike kao autobiografija nacije, ali je rijetko da netko iz jedne nacije pi{e povijest druge nacije, to nije ni pravilo. Pa ipak, u doba oko I. svjetskog rata pojavilo se mnogo knjiga posve}enih Austriji, odnosno Austro-Ugarskoj na engleskom, francuskom, talijanskom, njema~kom, hrvatskom i srpskom jeziku jer je taj je rat zapravo bio rat za austrijsku ba{tinu. U tom se radu Austro-Ugarska borila za svoj opstanak, a to }e re}i za svoj jo{ uvijek polu-feudalni sustav, Njema~ka se borila da ne ostane bez izolirana saveznika, Engleska se borila protiv njema~ke hegemonije na moru i na europskom kopnu, Francuska protiv Njema~ke opasnosti, a Italija da stekne austrijske zemlje koje je smatrala svojima, Rusija se borila za Slavenstvo, za Balkan, za tjesnace i {irenje svog utjecaja na Bliskom Istoku i u Svetoj Zemlji {to su joj tada kao i ranije osporavale Engleska i Francuska.8 Austro-Ugarska je bila kamen spoticanja svih ovih nastojanja, a to zna~i da je bila istaknuto europsko pitanje pa je to bio razlog da se pojavilo tako mnogo publikacija o njoj. Dijelom su to knjige posve}ene ju`noslavenskom pitanju koje je opet bilo austrijsko pitanje.

U Francuskoj se pojavila Austro-Ugarska kao pitanje prije I. svjetskog rata u djelu Charlesa Loiseaua pod naslovom L'Equilibre adriatique (L'Italie & la question d'orient), (Paris, 1901). U toj knjizi je Jadran austro-ugarsko more jer Carevina vlada Jadranom preko Trsta i Rijeke, prodire na Balkan preko Jadrana. Ujedinjenjem Italije po~inje austro-talijansko suparni{tvo na Jadranu i Balkanu, u kojem je Carevina istisnula Italiju sklopiv{i s njom Trojni savez, i sporazum s Rusijom o podjeli Balkana na interesne sfere 1897., pa su Bugarska i Makedonija ruska, a Srbija, Albanija i Epir austro-ugarska interesna sfera zajedno s ju`nim Jadranom. Be~ se sve vi{e oslanja na Slavene koji su mu za{tita od pangermanizma i pokreta Los von Rom, pa Talijani na taj na~in sve vi{e gube, gube i gospodarski pa mleta~ka luka nazaduje, nazaduje i napuljska luka, a Jadranom vladaju tr{}anski Lloyd i rije~ka Ungaro-Croata. Albanija je podru~je austro-talijanskog suparni{tva u kojem Italija ima malo izgleda jer s jedne strane ima Tunis i Bizertu, a s druge Austro-Ugarsku u Durresu (Dra~). Brakom talijanskog kralja s crnogorskom princezom Italija poku{ava prodor na Balkan, ali austrijski planovi za gradnju `eljeznica na Balkanu zna~e daljnje gospodarsko 8

Grof Carlo Sforza, Bra}a a neprijatelji (Problem poslijeratne Evrope) (Die fendlichen Brßder – Les freres enemies) preveo Ivo Grisogono, Split, 1933. str.68, 70.

115

VDG JAHRBUCH 2002

nazadovanje Italije koja trpi i diplomatske udarce od Austro-Ugarske na Balkanu jer Carevina umije iskoristiti talijansku antipatiju prema Slavenima. Loiseau je bio {urjak Luja Vojnovi}a koji je strastveno mrzio Austriju, mnogo je pisao o ju`noslavenskim pitanjima, a u doba I. Svjetskog rata sudjelovao je kao neslu`bena osoba u nekim diplomatskim djelatnostima Jugoslavenskog odbora u Rimu. U njegovoj knjizi Austrija se pojavljuje kao nezadr`iva sila koja s velikom spretno{}u i energijom prodire na Balkan i gu{i Italiju u njezinim nacionalnim nastojanjima.

Knjiga Guy de Montbela pod naslovom La Condition politique de la Croatie-Slavonie dans la Monarchie Austro-Hongroise, (Toulouse, 1909). Povod pisanja tom djelu bio je strah od politi~kog kaosa poslije smrti Franje Josipa (koji se tada ve} bli`io osamdesetoj, a umro je 1916.) jer je on bio vladar od po{tovanja i povjerenja cijelog svijeta. Kao glavna pitanja Carevine Montbel, koji je bio pravnik, naveo je austro-ugarske odnose, pangermansko pitanje, talijanski iredentizam i hrvatsko pitanje. Sva ta pitanja nastala su 1919. osobito pak pitanje reorganizacije c. k. vojske.

Od 1867. djelatna vojska imala je zajedni~ko ministarstvo, pri~uva (domobranstvo) bilo je u Austriji Landwehr, a u Ma|arskoj honved, svako sa odnosnim ministarstvom u Be~u odnosno u Budimpe{ti. Zapovjedni jezik bio je njema~ki, ali su Ma|ari tra`ili da zapovjedni jezik bude ma|arski za svoj dio vojske {to je car odlu~no odbio 1903.

Ma|ari su nadalje tra`ili gospodarsku samostalnost, trgova~ki ugovor umjesto carinskog saveza. Izbila je kriza, a ministar unutarnjih poslova Kristoffy odgovarao je na ove zahtjeve prijedlogom da se uvede op}e pravo glasa koje pak Ma|arima nije odgovaralo. Kriza se rije{ila 1907. nagodbom u financijskim i carinskim pitanjima, ali je onda kriza izbila u Hrvatskoj i neprestano se zao{travala pa su Hrvati tra`ili od Budimpe{te ono {to je Budimpe{ta dobila od Be~a, a to je vlastito domobranstvo. Ban Toma{i} tra`io je da u tom domobranstvu zapovjedni jezik bude hrvatski, ali nije tra`io carinsku samostalnost za Hrvatsku koja bi onda izgubila tr`i{te za svoje poljoprivredne proizvode. Ti zahtjevi zapla{ili su premijera Becka koji je smatrao da bi Dalmacija onda pri{la Hrvatskoj, a oja~ana Hrvatska bi tra`ila saveznika u Srbiji {to bi ugrozilo Ma|arsku, spomenuo je i rije~ku rezoluciju, Hrvatsku kao raskri`je putova od Budimpe{te do Rijeke, od Be~a do Soluna i njezino ja~anje poremetilo bi ravnote`u na Balkanu. Spomenuo je hrvatsku i srpsku nacionalnu ideologiju, Zvonimirovu i Du{anovu krunu, bio je zastra{en {to Hrvatska kao jedan od temeljnih ~imbenika Carevine tra`i vlastitu dr`avu. Napisao je pregled hrvatske i srpske povijesti. Hrvate i Srbe smatrao je bliskim srodnicima, ali ne jednim narodom.

Sklopiv{i Pacta conventa Hrvatska je zadr`ala sve atribute suverene dr`ave, ali joj to sada osporavaju Ma|ari i tvrde da su hrvatske zemlje partes adnexe Ma|arske. Ova `estoka dr`avnopravna polemika ipak ostaje u zraku jer dokaza nema, a odnosi dviju kraljevina nejasni su i kaoti~ni od XIV.st. Poslije sa`etog opisa hrvatske i ma|arske povijesti spomenuo je Eugena Savojskog koji je protjerao Turke, ustanak Rakoczy Ferenca koji se borio za nezavisnost Ma|arske i napokon zahtjeve obnovljene krune sv. Stjepana, pragmatica sanctio koju su Ma|ari priznali 1723, dakle poslije Hrvatske ali i sporazum u Szatmaru kojim Hrvatska ipak nije postala ma|arskim privjeskom, ali je Carevina ipak postala njezinim okvirom. Me|utim, Ma|ari smatraju da dana{nja Hrvatska nije isto {to i ona iz VI. st. Oni se pozivaju na istra`ivanja grofa 116

VDG JAHRBUCH 2002

Joszefa Mailatha prema kojima podru~je dana{nje Hrvatske Slavonije nije bilo dio Tomislavove Hrvatske koja je dopirala do Save, ve} da je bilo dio Ma|arske, a to isto pisao je i FrĂŠderic Pesty. Ma|ari su u to doba osvojili Hrvatsku, Srbiju i Bugarsku, Hrvatsku ju`no od Save pokorio je Koloman. Bila je to polemika koja je polazila od teritorijalnosti suvremene dr`ave koja je u ranom srednjem vijeku bila upitna jer nam nedostaju dokumenti o tada{njoj dr`avnoj ideologiji i dr`avnim granicama koje su onda bile vrlo pomi~ne.

Marija Terezija pod~inila je 1773. Hrvatsku ma|arskoj kancelariji, a onda 1779. njezinom kraljevskom savjetu u kojem je ipak uvijek bio po jedan hrvatski plemi}. No hrvatska je autonomija ovim jako su`ena, a dr`avni suverenitet je nestao jer se Hrvatska povezala ma|arskom zakonodavnom pravu, a Ma|arska je ostala vezana s Carevinom samo personalnom unijom. Napoleon je u Hrvatskoj ustrojio vlast prema francuskom revolucionarnom uzoru, uveo je pojam nacije i ljudskih prava i time uveo poglavlje borbe protiv despotizma i centralizacije koji se pro{irio na sve narode Carevine pa su se Ma|ari i drugi opirali Metternichovom redarstvenom pritisku.9 Tu Montbel nije spomenuo modernizaciju Carevine poslije be~kog kongresa,10 ali je istakao da je apsolutizam suprotan ma|arskoj tradiciji. U ilirizmu nalazi panslavisti~ke tendencije i opasnost za Ma|arsku koja treba more, pa je Kossuth, kako naprijed vidjesmo poku{avao ste}i Dalmaciju 1848/49. Hrvati, koji su se orijentirali prema moru11 i u`ivaju tihu podr{ku Be~a, isto kao {to i be~ki revolucionari u`ivaju ma|arsku naklonost. Hrvati su sada pod Jela~i}em tra`ili ono isto {to su tra`ili i Ma|ari, a to je bilo Dalmaciju i Vojnu Krajinu, jezik, sveu~ili{te u Zagrebu, Zadru, Osijeku i Rijeci, jednakopravnost pred zakonom i tako po~inje polemika s Ma|arskom koja se zavr{ava ratom u kojem se Hrvatska sve vi{e pribli`ava Be~u, dok se be~ki demokrati pribli`avaju Ma|arima protiv Jela~i}a. Tako se Hrvatska izdvojila od Ma|arske i do{la pod Be~ 1850 ih godina i postala adutom za pregovore od Nagodbi 1867. No kraljevina sv. Stjepana postala je tada austrijskom pokrajinom pa je tako i Hrvatskoj nametnut njema~ki jezik u upravi i nastavi. Kakav je bio karakter i uloga njema~kog jezika u kruni sv. Stjepana, autor ne ka`e podrobnije, ali prikazuje politi~ku borbu Ferenca DĂŠaka za obnovu krune sv. Stjepana. On tra`i Transilvaniju, Hrvatsku i Rijeku, ali ne uspijeva pa tra`i sporazum s Hrvatima kojima obe}ava dostojno mjesto pod tom krunom. Strossmayer mu ne vjeruje, Anton von Schmerling ~eka, a Bismarck gleda kako da li{i Austriju utjecaja u Njema~koj. Bilo je to poglavlje zanemareno u hrvatskoj povjesnici toliko je bio jak negativni glas Austrije koji je hrvatska znanost prihvatila od politike i strah da Hrvatska u Jugoslaviji ne ste~e glas karijatide Dvora koji joj je pripisao Marx,12 i srpska povjesnica, {to }emo vidjeti ni`e, a Savez Komunista ga je prihvatio kao dogmu. No onda je Franjo Josip otvorio 1865.

9

10

11

12

Montbel ovdje ne pi{e da je Napoleon u Ma|arskoj tra`io saveznika protiv Austrije pa im je uputio I jednu proklamaciju u kojoj je smatrao da Ma|arska mora postati nezavisna I imati svoga kralja, Elie Kedourie, Nationalism, London, 21966. str. 94.

Ivan Pederin, Nijemci i Austrijanci u kulturi Dalmatinske Hrvatske, Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice - VDG Jahrbuch, 1995. str.15-21.

Ivan Pederin, More i Jadranska Hrvatska u ~asopisu Vijenac (1869-1903) Adriatica maritima Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU u Zadru, sv. 14(1985) STR. 39-96.

Ivan Pederin, K.Marx i F.Engels o pitanju panslavizma, Hist. zbornik, Zagreb, 35(1982) str. 279-291; isti, Graf Jela~i} und der kroatische Nationalismus, Ă–sterreich in Geschichte und Literatur, 35(1990) br. 2, str.45-76. Tu se ~ita o partijskoj osudi Jela~i}a.

117

VDG JAHRBUCH 2002

ma|arski parlament, priznao je integritet krune sv. Stjepana i dio zakona iz 1848.

Lajos Kossuth poku{avao je voditi iz izbjegli{tva parlamentarnu ljevicu, a DĂŠak je nastojao obnoviti realnu uniju u okviru pragmatica sanctio. Sklopio je Nagodbu 1867. i okrunio se krunom sv. Stjepana i prepustio dio Slavena Ma|arskoj. Ministar Beust kazao je tada AndrĂĄssyju da sad svatko mora ~uvati svoje slavenske horde, a Franjo Josip je prijetio raspu{tanjem Hrvatskog Sabora ako se Hrvati ne nagode s Ma|arima. Autor je potom potanko prikazao obje nagodbe, upravu Bosne i Hercegovine sve kao savr{en oblik realne unije koja je jedina preostala u Europi poslije razdru`enja [vedske i Norve{ke. Ma|arska je postala nezavisnom, ali je njezina nezavisnost upitna prema inozemstvu, Hrvatska nije nezavisna jer ne mo`e utjecati na odnose obiju polovica Carevine, a pogotovo ne na vanjsku politiku Carevine, ban nije odgovoran Saboru nego ma|arskoj vladi, ona je manje od kraljevine, a vi{e od pokrajine. No austrijska se politika koleba pa je Hohenwart sklon Slavenima zbog poraza kod Kralji~ina Graca, Grof Badeni daje ustupke ~e{kom jeziku {to izaziva bu~ne prosvjede u Reichsrathu u kojem je osobito glasan Georg von SchĂśnerer, vo|a svenjema~ke stranke. Barun Gautsch kao nasljednik Badenija propisuje njema~ki u njema~kim, a ~e{ki i ~e{kim dijelovima Carevine. Montbel se ne osvr}e pobli`e na ovo ure|enje jezi~nog pitanja koje je za ono doba bilo jedinstveno, a i danas se mo`e smatrati vrlo modernim.

Vra}aju}i se na hrvatsko pitanje, koje smatrao jednim od sto`ernih pitanja Carevine Montbel nalazi da je Ante Star~evi} djetinjast kad poslije tri stolje}a turske vlasti i ~etiri ma|arske govori o hrvatskom dr`avnom pravu na Bosnu, {to mo`da i nije tako ako su Ma|ari govorili o svom pravu na Transilvaniju, no on ima uspjeha u Hrvatskoj, a savez s Be~om mu se name}e, sve ako ga on i ne tra`i. Potom Montbel spominje aferu grbova, ostavku bana grofa Ladislava Peja~evi}a, Khuena koji kao surovi prefekt provodi u djelo Nagodbu, ali donosi i gospodarski napredak, oslanja se na Srbe u Hrvatskoj, vra}a im konfesionalne {kole koje im je oduzeo Ivan Ma`urani}13 Montbel prikazuje sukobe Hrvata i Srba u Khuenovo doba, 1895. neredi u Zagrebu prigodom kraljeve posjete jer su Srbi podigli svoju zastavu, 1902. opet neredi zbog ~lanka u Srpskom knji`evnom glasniku pretiskanom iz Srbobrana koji je proglasio Hrvate katoli~kim Srbima, a Hrvatsku izmi{ljotinom Austrije i katolicizma. Autor zaklju~uje da razlika u vjeri vrlo duboko dijeli Hrvate od Srba koji su u Hrvatsku do{li u drugoj polovici XVII. st. kao izbjeglice. Polo`aj Kara|or|eve i Milo{eve Srbije bijeda je i ne privla~i Hrvate koje k tome ljute planovi Mihajla Obrenovi}a o osvajanju Bosne s ~ime je po~eo velikosrpski pokret. 14Pa ipak, Mihajlo Polit Desan~i} izjavio je 1861. u Hrvatskom Saboru da su svi `itelji Hrvatske hrvatski politi~ki narod. Pa ipak, poslije 1878. velikosrpski pokret je ja~ao i vidi Jadran kao svoj cilj, negira hrvatski narod. S druge strane Hrvati su narod seljaka, ~inovnika i vojnika koji Srbima zamjeraju suradnju s Khuenom. Neki Srbi ipak pristaju na osnivanje hrvatske dr`ave koja }e zadovoljiti njihove zahtjeve u pogledu pisma, zastave i vjere, ali radikali ho}e veliku 13

14

O Ma`urani}evu odnosu prema Srbima vidi Ivan Pederin, Politi~ka djelatnost Ivana Ma`urani}a 1860-ih godina u Be~u, Hrvatska obzorja, IV(1996) br.3. str.604-612.

Taj pokret po~eo je ranije, ali je imao te`i{te na Cetinju, Ivan Pederin, Poku{aj prodora na zapad Crne Gore, Srbije i pravoslavlja u XIX. stolje}u, Croatica Christiana Periodica god.XVI(1992) br.30. str.183-223.

118

VDG JAHRBUCH 2002

Srbiju. ^ista stranka prava i Stranka prava sa Josipom Frankom, Grgom Tu{kanom i Stjepanom Zagorcem ho}e trijalizam i Montbel ne osu|uje trijalizam i ne prikazuje Franka onako negativno kako je to u~inila Mirjana Gross,15ali isti~e kako se Frank opire rije~koj i zadarskoj rezoluciji kao promjeni fronte hrvatske politike.16 Nadalje Montbel opisuje sve u~estalije sukobe Hrvata s ma|arskom politikom, nemogu}nost odnosa prema Ma|arskoj s Nagodbom kao polazi{tem, demonstracije koje sada zahva}aju Be~ i Budimpe{tu. Milan Obrenovi} mu je samo dobar vazal Austro-Ugarske, sve manje skrupulozne postupke vlasti u gu{enju prosvjeda, aneksiju Bosne i Hercegovine koja je ozlovoljila Bosance. No on prikazuje i vrenja u samoj Austriji, SchĂśnerera koji u katolicizmu vidi element otpora Be~a prema Pruskoj i poku{ava obratiti Austrijance na protestantizam, ali do`ivljava neuspjeh s pokretom Los von Rom. Montbel nije vidio opasnost u ovom nasilnom politi~aru koji je bio uop}e protiv dr`ave, bio je `estoki antisemit i tra`io je vezivanje Austrije uz Njema~ku.17Na drugoj strani, u Trentinu, Trstu i Dalmaciji razbuktao se sukob s talijanskom iredentom, Hrvati su u borbi protiv Ma|ara tra`ili savez sa Srbima, i taj savez do`ivljavao se kao prijetnja dualizmu. Geografija Ma|arske sugerira unitarnu dr`avu, ali u Ma|arskoj ima samo 51% ljudi koji govore ma|arski, Srbi i Rumunji opiru se Ma|arima, a Mailath ka`e da oni nemaju povijesnih prava u Ma|arskoj.

Montbel ipak u Ma|arskoj vidi europsku nu`nost jer je Ma|arska bila element sti{avanja izme|u Svetog Rimskog Carstva i Bizanta, zaustavila je Osmanlije u prodoru prema Europi. Ma|ari su prema Montbelu pozvani da vladaju svojim narodima. Hrvati imaju svoje zastupnike u ma|arskom parlamentu i ma|arskoj delegaciji u zajedni~kim poslovima krune sv. Stjepana. Ma|ari trebaju Rijeku koja je pripadala raznim feudalcima, Mleci je se nisu uspjeli domo}i, a Marija Terezija ju je 1779. dala Ma|arskoj. Ona je 1848. do{la u Hrvatsku, ali Nagodbom je opet do{la u Ma|arsku, ve}ina pu~anstva su Talijani, njezin politi~ki sustav je bizantinski, a od 1888. Rijeka {alje zastupnike u Sabor, ali se to ne primjenjuje. Rijekom upravlja ma|arski guverner, njezin prvostupanjski sud podlo`an je prizivnom sudu u Budimpe{ti. Nagodba je u svakom slu~aju ustavni kuriozitet. Neki u njoj vide realnu uniju, ma|arski pisci vide u Hrvatskoj dio unitarne Ma|arske. Hrvatska nije u Ma|arskoj suverena jer nije gospodar svoje politike, mala skupina hrvatskih zastupnika nema utjecaja u ma|arskom parlamentu, Hrvatska nema utjecaja na vanjsku politiku Carevine, ni u odnosima dvaju polovica. Austro-ugarska i ugarsko-hrvatska nagodba ne mogu se uspore|ivati jer je prvom stvoren ma|arski suverenitet, a drugom inferiornost Hrvatske pa je ban odgovoran ma|arskoj vladi, a i financije su u ma|arskoj nadle`nosti. Hrvatska nije bila suverena ni u ~asu sklapanja Nagodbe i nije se mogla odre}i svog suvereniteta onako kako se Irska odrekla svog suvereniteta u korist Engleske. Pa ipak Hrvatska nije obi~na pokrajina Ma|arske.

Posljedica ove nejednakosti Hrvatske u Ma|arskoj dr`avi je Strossmayerovo jugoslavenstvo i Star~evi}eva ogor~enost i njegov pojam hrvatskog dr`avnog prava.

15 16 17

Povijest prava{ke ideologije, Zagreb, 1973. str.273, 276, 319, 338.

O tom sukobu ne{to vi{e Stjepan Matkovi}, Supilo I Frank, Kolo, god. VIII(1998) br. 4. str. 328-343.

Ernst Nolte, Der Faschismus in seiner Epoche, Die Action Française, Der italienische Faschismus, Der Nationalsozialismus, Mßnchen, 1963. str.366-367.

119

VDG JAHRBUCH 2002

Star~evi} je za razliku od Strossmayera vrlo strastven i pu~ki agitator, ne malogra|anski agitator, kako ga je pod dojmom marksisti~kog pojma malogra|anin opisala Mirjana Gross u naprijed navedenom radu.18 Austro-Ugarska je dodu{e izazvala kritike u svoj Europi zbog aneksije, ali je u Bosni ipak stvorila pravnu dr`avu.19 Pobu|en mladoturskom revolucijom grof Aehrenthal dao je sagraditi od Be~a do Banje Luke, Sarajeva i Novog Pazara.

Polo`aj Hrvatske te`ak je zbog ma|arske bankovne krize, pitanja uvo|enja op}eg prava glasa, zapovjednog jezika u vojsci i carinske autonomije. Hrvatska se 1848. digla na oru`je protiv Ma|arske, iako onda nije bila mnogo vi{e od njezine pokrajine. Austrija je potom dvadeset godina upravljala Hrvatskom {to je bolno odjekivalo u Ma|arskoj. Nagodba 1868. sklopljena je na polazi{tima polo`aja Hrvatske prema Ma|arskoj iz 1790. Pa ipak, Hrvatska je 1868. ipak dobila {iroku autonomiju, pa je u Hrvatskoj uredovni jezik hrvatski, a ne ma|arski, izmjene Nagodbe nisu mogu}e bez suglasnosti Sabora. Nagodba ne ukida hrvatsko dr`avno pravo, dapa~e, ona od njega polazi, pa je polo`aj Hrvatske u tom pogledu bolji od polo`aja ^e{ke u Austriji. No s druge strane Nagodba isklju~uje mogu}nost ujedinjenja hrvatskog nacionalnog prostora i ako bi se to dopustilo onda bi ~e{ki Nijemci mogli u Njema~ku, austrijski Talijani u Italiju, ma|arski Rumunji u Rumunjsku i to bi jako ote`alo polo`aj hrabrog ma|arskog naroda (le vaillant peuple magyar)koji bi onda bio uklije{ten izme|u Rusije i Njema~ke. Primjena narodnosnog na~ela uni{tila bi Austro-Ugarsku koja je politi~ka osovina Europe (l'axe politique de l'Europe), potrebita kao jastu~i} izme|u Njema~ke i Rusije (comme tampon de Michel allemand et l'moujik russe). Bez Austro-Ugarske nema Europe pa je narodnosno na~elo opasno za europsku ravnote`u, a i za Francusku koja bi, ako bi se to na~elo primijenilo morala odstupiti Savoju i Elsas. Montbel je protiv federalizma koji bi rasto~io Austro-Ugarsku. Autor zavr{ava preporukom da se Austro-Ugarska o~uva na temeljima Nagodbi iz 1867. i 1868. U njegovom djelu zamjetan je strah od Slavena i svijest o europskoj ulozi Austro-Ugarske, Carevine u krizi.

Na drugoj strani, samo {est godina kasnije je Ernest Denis u djelu La Grande Serbie (Paris, 1915) pi{u}i u jeku rata zauzeo vrlo korjenite stavove prema Austro-Ugarskoj.

Denis je bio profesor na sveu~ili{tu Sorbonne u Parizu. Denis (1849-1921) bio je povjesni~ar i stru~njak za njema~ku i ~e{ku povijest, u~enik Franti{eka Palackog, pod ~ijim je rukovodstvom radio u Pragu 1872-1875. Negodovao je zbog aneksije Bosne i Hercegovine, veleizdajni~kog procesa u Zagrebu i Friedjungova procesa20 pa je za rata razvio politi~ku i znanstvenu djelatnost u korist Srbije, 1915. pokrenuo je i ~asopis pod naslovom La Nation TchPque, poslije rata osnovao je u Parizu i Institut 18

19

20

Sam pojam malogra|anstva nastao je u Wielandovom romanu Die Abderiten i u Goetheovom Faustu Ivan Pederin, Goethes “Faust” als Auftakt zum modernen Atheismus, Godi{njak njema~ke narodnosne zajednice VDG Jahrbuch, 1999. str.99-108.Ali ovaj masonski (Goethe i Wieland bili su masoni) pojam malogra|anina kao ~ovjeka koji `ivi po predrasudama nije isti kao noviji marksisti~ki pojam malogra|anina, sitnobur`oaskog elementa sa stupnjevanjem na krupnu, sitnu, mladu itd. bur`oaziju.

O tome Tomislav Kralja~ić, Kalajev re`im u Bosni I Hercegovini 1882 – 1903., Sarajevo, 1987. i Ivan Pederin, Austrijska putopisna djela o Bosni i Hercegovini, Radio-Sarajevo, Treći program, 11(1982) br. 39. str. 427-511 Veleizdajni~ki proces u Zagrebu 1909. ipak nije bio montirani i re`irani proces, nego je bio proces urotni~koj skupini hrvatskih Srba, Ivan Pederin, Velikosrpska promid`ba i subverzija u Dalmaciji izme|u aneksijske krize 1908. i balkanskih ratova 1912.

(Prema spisima zadarske pismohrane), Vjesnik Dr`avnog arhiva u Rijeci, 41-42(1999-2000), str. 247-267.

120

VDG JAHRBUCH 2002

d'Etudes Slaves.21 Tu je on opisao Austriju kao vazala Hohenzollerna koji su joj dali investituru da osvaja na jugoistoku pa je tako rat postao sukob Slavena i Germana Habsburgovci su kao rimski carevi bili kozmopoliti, ali su kasnije postali bigoti i konzervativci. Franjo Josip je osoba ograni~enog uma i za nj va`i Napoleonov aforizam da je Austrija uvijek u zaostatku za jednu armiju i jednu ideju. Ma|ari su narod nagao i nasilan, nesposoban za umjerenost koji s njema~kom oholo{}u onemogu}avaju Slavenima sporazum s Habsburgovcima. Grof Koloman Tisza ma|arizira sa svojom pseudo-liberalnom strankom pa se vlast koncentrira u nesno{ljivoj i oholoj ma|arskoj aristokratskoj kasti koja tla~i druge narode. K tome se Ma|ari iskazuju kao bra}a Turcima, a Apponyijev zakon iz 1907. ma|arizira ~ak i privatne {kole. Habsburgovci sa svoje strane centraliziraju, oni su klerikalci i reakcionari, predsjednik vlade grof Aehrenthal mrzi Francusku i prezire Englesku.

Ma|ari grade `eljeznice tako da onemogu}e veze Hrvatske s Be~om i Srbijom. Ne dopu{taju izgradnju `eljeznice prema Parizu i Carigradu. Veleizdajni~ki proces u Zagrebu vodio je sudac Tarabocchia, alkoholi~ar. Pi{u}i o Sarajevskom atentatu isti~e da Gavrilo Princip nije imao veza s beogradskim krugovima. Austrijska politika prema Srbiji je agresivna, a agresivna je i ina~e na Balkanu na kojem i Italija ima svoje interese. Zato Austro-Ugarska gradi ratno brodovlje da zastra{i Italiju. Franju Ferdinanda opisuje kao osobu pomu}ena uma. Euharistijski kongres u Be~u opisuje kao trijumf klerikalizma . Za svoju mr`nju prema Austro-Ugarskoj nalazi povijesnu opravdanost i zakonitost, pa preporu~a da Francuska osnuje isto~no od Njema~ke niz slavenskih dr`ava, Austrija je neko} bila nadzornik Njema~ke; ona to odavna vi{e nije i zato mora nestati, a Francuska se mora vratiti tradiciji svojih kraljeva koji su ratovali protiv Karla V. U savezu sa [vedskom, Turskom i Poljskom pa sa ustanicima u ^e{koj i Ma|arskoj. Valja stvoriti veliku Srbiju slijede}i politiku Henri IV., Richelieua, Lionne i Talleyranda i kazniti senilnog Franju Josipa. U konfederalizaciju Austro-Ugarske ne vjeruje, ali isti~e da su krivci za rat Nijemci, Ma|ari, a ne Slaveni i Talijani.22 Bila je to bojovna knjiga napisana u jeku rata. Na plan o ustroju velike Srbije koji je vi{e nego i{ta pridonio stvaranju uvjerenja da je Jugoslaviju stvorila Francuska i dala Srbiji investituru da ugnjetava i posrbljuje osvrnut }emo se na drugom mjestu. Pa ipak, u doba rata Ernest nije bio za ru{enje Austro-Ugarske, ve} samo za stvaranje nacionalnih autonomija u njezinom okviru.23 Na kraju rata izi{la je knjiga Julesa Duhema La Question Yougoslave, La Monarchie Danubienne et l'Europe1878-1918, (Paris, 1918). Knjiga je napisana kao povijest austrijske politike na Balkanu poslije okupacije Bosne i Hercegovine kad je prema ~lanu 30. berlinskog ugovora i Srbija do{la pod Austro-Ugarski suverenitet {to je ostvareno 1882. s tajnim sporazumom. Balkanska politika bitna je odrednica Austro-Ugarske prema Duhemu. U to doba Rusija je napustila trocarski savez, ali se nije suprotstavljala austrijskoj ekspanziji na Balkanu jer je bila zaokupljena 21 22

23

V(ojislav) V(u~ko)vić, Denis, Ernest, Enciklopedija Jugoslavije, 2. Bosna-Dio, Zagreb, MCMLVI, str.690.

E. Denis, Nav. djelo, str.17, 132, 133, 143, 148, 155, 167, 177, 190, 221, 222, 228, 278, 307-309. Ovdjde moramo posumnjati da je veleizdajni~ki proces u Zagrebu 1909. bio montiran jer je Srbija poslije aneksije Bosne otpo~ela vrlo {iroku subverzivnu djelatnost osobito u Bosni i Dalmaciji o ~emu imam rad u tisku.

Dragovan [epi}, Sudbinske dileme ra|anja Jugoslavije, Italija, Saveznici i jugoslavensko pitanje, Prvi dio, Rijeka, 1989. str. 65.

121

VDG JAHRBUCH 2002

osvajanjima u Aziji. Obrenovi}evska Srbija posve je zavisna od Austro-Ugarske, ~ak je uklju~ena u njezin carinski savez. Me|utim kad je na vlast do{ao Petar I. Kara|or|evi} oja~ao je srpski nacionalizam, Austro-Ugarska je po~ela carinski rat, ali se Srbija orijentirala na izvoz preko Dunava i Soluna, moral pu~anstva bio je visok i ona se izvukla ispod Austro-Ugarskog protektorata. Trijalizam mo`e biti austro-ugarsko-hrvatsko pitanje, pa austro-ugarsko-poljsko, ali prema Srbiji Austro-Ugarska nema jasne politike, a tada barun Alexis von Aehrentahl je bojovni reakcionar koji ko~i jugoslavenski pokret birokratskim sredstvima i vidi opasnost u Srbiji. On je poku{ao sklopiti s Rusijom tajni savez protiv Engleske, ali nije uspio, stvorio se anglo-francuski savez, ali je Turska ipak ostala uz Austro-Ugarsku i Njema~ku. Aneksija Bosne i Hercegovine je izazov Srbiji i rat je na pomolu, sve ako je Srbija i morala priznati aneksiju. Aehrenthal, koji je postao grof sada po~inje gu{iti jugoslavenski nacionalizam s montiranim procesima, Tommaso Tittoni je natjerao Austro-Ugarsku da se povu~e iz Sand`aka {to je ote`alo njezinu ekspanziju na jugoistok. No s druge strane se austrijski ministar vanjskih poslova grof Leopold Berchtold vezao s Njema~kom i Ma|arskom. On se odu`io Italiji pa su Albanci pobu|eni Austro-Ugarskom okupirali Prishtinë i Skopje. Prijetio je rat, po~elo je nova~enje, ali se hrvatski pri~uvnici nisu odazivali. Austro-Ugarska osnovala je Albaniju da bi sprije~ila izlaz Srbije na more, podupirala je bugarske zahtjeve za Makedonijom pa se u Bugarskoj razvila protusrpska kampanja s tajnim makinacijama i provokacijama. Austro-Ugarska je bila odlu~na da ne tolerira Srbiju kao rusku filijalu na Balkanu, ali je i Italija `eljela ograni~iti srpski ekspanzionizam jer nije `eljela suparni{tvo sa Srbijom na Jadranu. Me|utim u Europi su se pojavili brojni ~lanci iz pera Toma{a Masaryka, Krama a, Stjepana Radi}a, Henry Wickhama Steeda, Williama Setona Watsona, Bérarda, Virginia Gayde koji su znatno utjecali na javno mnijenje, uslijedili su nesporazumi s Rusijom, Austro-Ugarska istjerala je Crnogorce iz Skadra koji su bili okupirali i za to dobila suglasnost Italije i Njema~ke uz uvjet da za{titi talijansku manjinu u Dalmaciji, osobito u Zadru.

Austro-Ugarska imala je i ~vrst oslonac u Bugarskoj gdje je princ Boris kr{ten na pravoslavlje, ja~ao je i panslavizam koji je poprimao liberalne oblike. No s druge strane ja~ala je i ratna stranka na ~elu sa Franjom Ferdinandom, grofom Istvánom Tisza, carem Wilhelmom II. i admiralom von Tirpitzom. Engleski i ameri~ki novinari nisu bili protiv Srbije. Spremao se sarajevski atentat za koji su znali grof Tisza i neki drugi pa je general Potiorek doveo Franju Ferdinanda pred cijevi. I Duhem isti~e da nema dokaza da bi slu`bena Srbija bila umije{ana u atentat, Srbija nije o~ekivala rat pa je vojvoda Ratomir Putnik u ~asu izbijanja rata bio u banji u Austriji. Ju`ni Slaveni uop}e su miroljubiv svijet.

Austrija je nazo~na u Hrvatskoj preko svog agenta Josipa Franka koji se oslanja na katolicizam {to je austrijska sugestija, a i Ma|ari izrabljuju trvenja Hrvata i Srba koje je politi~ki emancipirala Nagodba 1868.

I pored svega austro-ugarski opada, osobito zato {to se Hrvati sve vi{e orijentiraju prema Srbiji i opiru se ma|arskim poku{ajima da im nametnu njihov jezik. Osobiti neprijatelj Slavena je na~elnik generalskog sto`era Konrad von Hötzendorf.

Austro-Ugarska je militaristi~ka, imperijalisti~ka. Njezina publicistika je pod sna`nim utjecajem dr`avne vlasti koji provode barun Leopold von Chlumecky i Karl 122

VDG JAHRBUCH 2002

Danzer. Duhem vidi u austro-ugarskom prodoru na jugoistok opasnost za zapadne sile i ne vjeruje u rje{enje ju`noslavenskog pitanja u austrijskom okviru, on je protiv srednje Europe kao naoru`anog bloka, uop}e protiv jake srednje Europe i protiv Bugarske kao njezinog saveznika. Austrija se koleba izme|u tri na~ina da rije{i svoju krizu. To je centralizam, koji je najmanje nepravedan prema nacijama, federalizam i trijalizam, federalizam nacionalni ili provincijalni. Velikoaustrijski krug zaista je imao u vidu centralizaciju Carevine podijeljenu u 15 jedinica sa njema~kim jezikom kao jezikom sporazumijevanja me|u tim jedinicama. Josip Frank nije bio blizak tom krugu, a Franji Ferdinandu nije se svi|alo hrvatsko dr`avno pravo o kojem je on govorio.24 Protiv ovog posljednjeg ustajali su ~e{ki Nijemci, a ni ^esi nisu bili za trijalizam koji je hrvatska pogre{ka {to po~inje s Jela~i}em koji je dao bezuvjetnu podr{ku Dvoru, a ovaj ga je kasnije izdao. Nadvojvoda Franjo Ferdinand govori o trijalizmu da odr`i stari reakcionarni re`im, Ma|arska se protivi svemu i ostaje uz dualizam koji je plod zajedni~kog straha Austrije i Ma|arske od Slavena.

Duhemova knjiga ratna je knjiga pro`eta strahom njegove zemlje od austro-ugarske ekspanzije na jugoistok koja ipak zavr{ava tra`enjem rje{enja za odr`anje Carevine. Ovdje se moramo prisjetiti iskusnog Metternicha, koji je 3. lipnja 1854. pisao grofu Buolu da austrijski zemljopisni polo`aj nala`e Austriji da zadr`i svoje te`i{te u sredi{tu Europe i da se ne okre}e ni Istoku ni Zapadu.25 No moramo imati na umu da je austrijska politi~ka tradicija bila mije{anje u unutarnje poslove drugih zemalja sa svrhom suzbijanja nemira ma gdje oni izbili.26 Te godine izi{ao je i predgovor Gabriela-Louisa Jaraya knjizi Bogumila Vo{njaka Un Rermpart contre l'Allemagne, Les Slovenes (Paris, 1918). Jaray je u tom predgovoru spomenuo Franju Ferdinanda koji je namjeravao Carevinu preurediti trijalisti~ki, Ma|are koji su `eljeli uni{titi ju`ne Slavene {to su im bili na putu za jugoistok, Srbe {to se `ele osloboditi Austro-Ugarskog jarma time {to su na prijestolje doveli Petra Kara|or|evi}a ~ime je postao neizbje`an sukob izme|u male Srbije i velike Austro-Ugarske u doba kad se u Francuskoj smatralo da je Austro-Ugarska potrebita jer samo ona mo`e ujediniti i organizirati mozaik malih nacija u srednjoisto~noj Europi. Za rata se me|utim javilo mi{ljenje da Austro-Ugarsku valja uni{titi, ali i strah da }e raspad Austro-Ugarske oja~ati Njema~ku pa }e nestati ravnote`e u Europi koju jam~i Austrija s unutarnjom ravnote`om svojih nacija i miroljubivom politikom prema vani. Temeljni ~imbenik unutarnje ravnote`e su Hrvati kroz koje Be~ vodi politiku prema Ma|arskoj. Opasnost toj ravnote`i su Srbi, Talijani i Ma|ari koji se vezuju s Berlinom.

Ante Trumbi} pisao je 1918. bojovno o Austriji u zborniku koji je te godine u Firenzi izdao Gaetano Salvemini, profesor na sveu~ili{tu u Firenzi i direktor lista UnitB -Italija e Jugoslavia a cura di un gruppo di scrittori italiani e jugoslavi, Anzilotti Antonio – Baldacci Antonio – Borgatta Gino – Cvijic Giovanni – Ghisleri Arcangelo – Levi Morenos David – Miric 24

25

26

Mirjana Gross, Hrvatska politika velikoaustrijskog kruga oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, ^asopis za suvremenu povijest, br. II(1970) Pismo je citirao Angelo Tamborra, L’Europa centro-orientale nei secoli XIX-XX.(1800-1920), Parte prima dalla Storia universale diretta da Ernesto Pontieri, Milano, 1973. str. 361-362.

Henry A. Kissinger, Obnovljeni svijet, Metternich, Castlereagh i problemi mira 1812-1822, Zagreb, 1976. str.13.

123

VDG JAHRBUCH 2002

V. – Prezzolini Giuseppe – Salvemini Gaetano – Stojanovich Costa – Trumbich Ante. On je tu opisao kako je car ugu{io bunu Zrinskih i Frankopana da bi zaklju~io kako se povijest ponavlja. Habsburgovci su ~isto njema~ka dinastija, nasilna, vidi samo svoje sluge pa su Zrinski i Frankopani po~etak tragedije jednog naroda. Trumbi} je izrazio jo{ zadovoljstvo zbog sloge Hrvata i Talijana koji }e potjerati neprijatelja s Jadrana koji je zajedni~ka ba{tina obiju naroda. Habsburgovci ipak nisu bili njema~ka dinastija, bili su [vicarci, na njihovom dvoru govorilo se francuski, talijanski, {panjolski i najmanje njema~ki, a njihova vlast, kako }emo ni`e vidjeti nije bila nacionalna.

Rat je pro{ao, Carevina je propala pa je onda André Robert, profesor na Francuskom Institutu u Be~u napisao knjigu o Austriji pod naslovom L'Idée nationale autrichienne et les guerres de Napoleon, L'Apostolat de Hormayr et le salon de Caroline Pichler (Paris, 1933). On je opisao Austriju kao bojovnu Carevinu koja je vodila mnogo ratova protiv protestanata, osobito u Ma|arskoj i ^e{koj. Austrija nije nacionalna dr`ava, ve} dr`ava dinastije koja se oslanja na vojsku, crkvu, plemstvo i ~inovni{tvo.

Ona je uzor ujedinjenih dr`ava Europe, koje autor preporu~a. Njema~ko pu~anstvo Carevine nije njezin glavni oslonac, uvijek je bilo mnogo ne-Nijemaca koji su se borili za Austriju kao austro-slavist Franti{ek Palacky, Hrvati koji su prije Ma|ara prihvatili pragmatica sanctio, Jela~i}, koji je predvodio Srbe i Hrvate u borbi za odr`anje Austrije.

I njema~ki romanti~ar Friedrich Schlegel, koji je boravio u Be~u bio je zanesen dinastijom. Austrijanci su veseli ljudi koji vole kazali{te, glazbu i ples, manje povijest i filozofiju, a jo{ manje njema~ke ideologije XIX. st. koje su zadale prvi udarac Austriji.27Austrija je bila sto`er protureformacije, za Marije Terezije mjesto gdje su stalno dolazili novi katoli~ki redovi. Marija Terezija je centralizirala i tako umanjila ulogu mjesnih organa vlasti u poreznim pitanjima, donijela je nove zakonike, Kaunitz i Haugwitz reorganizirali su upravu, a Gerhard van Swieten donio prosvjetiteljsku misao. Dok je njema~ka knji`evnost pod utjecajem reformacije postala apstraktna, austrijska je o~uvala smisao za realnost i uski dodir s pukom koji su ostvarili be~ki propovjednici, ~esto niska roda kao Abraham a Sancta Clara {to je uvijek znao vjeru dovesti u neposredni dodir s narodnim `ivotom. U Be~u je vladala talijanska opera, isusovcu su u Austriju donijeli barok iz Italije, Austrija je sva okrenuta jugu a Gottsched je u Be~u tra`io njema~ki Pariz. Me|utim, isusovci su bili sumnji~avi prema svemu {to je dolazilo iz Njema~ke i Gottschedov racionalizam u knji`evnosti stran je duhu Be~a. Joseph von Sonnenfels, mason i @idov postao je 1770 kazali{nim cenzorom pa je ukinuo improvizaciju u kazali{tu {to je bio smrtni udarac komediji s Hanswurstom.Me|utim, njegova borba protiv nemorala na pozornici potekla je iz neshva}anja sr`i kazali{ta. Isusovac Joseph Albert von Diessbach bio je u po~etku protestant i vojnik. Obratio se na katolicizam, postao isusovac, obnovitelj reda i protivnik jansenista pa je u Be~ doveo nove kongregacije, osobito redemptoriste, koji su osnivali posudbene knji`nice. No Josip II. nije uspio germanizirati Be~ koji je ostao kozmopolitski grad.

27

To je bio J. G. Herder koji nije volio vi{enacionalnu Austriju, pa Deutscher Bund, politi~ko-ideolo{ka organizacija njema~kog romanti~kog nacionalizma Ivan Pederin, Die Germanistik als umstürzlerische Nationalwissenschaft, Das Geheimbündlertum an den deutschen Universitäten in den Berichten der k.k. Höheren Polizei (1819-1830), Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio filolo{kih znanosti, (21) 1991/1992. Zadar, 1993, str.217-234;

124

VDG JAHRBUCH 2002

Robert nastavlja s opisom razvoja be~ke Dvorske knji`nice i `ivotopisa koje je pisao Joseph von Hormayr, ravnatelj be~kog arhiva, pa su one postale nadahnu}em niza austrijskih pisaca. On je uspio za Austriju dobiti Tirol 1809. pa je bio civilni upravitelj te pokrajine. Smatrao je da snaga neke zemlje nije njezina prostranost, ve} njezina unutarnja energija i time je stvorio austrijsko domoljublje i dr`avnu misao koju su dalje ponijeli Karoline Pichler i bra}a von Colin. Hormayr nije bio logi~ar ni filozof, ve} domoljub i povjesni~ar koji je i{ao za tim da obnovi javni duh u Austriji.

Povijest je za nj bila nadahnu}e svih umjetnosti i knji`evnosti. No njegova povijest Austrije zapravo je povijest dinastije. Me|utim u tom djelu on je Austriju vidio kao predstra`u Europe prema istoku koja je vodila vjerske ratove, ali nije pala u intelektualni fanatizam. Austrija je za nj regulator i stabilizator Europe koja umije pokazati svim svojim narodima da imaju zajedni~ku pro{lost preko pobuda koje piscima daje Dvor jer samo povijest mo`e Austriji dati du{u. Ona je va`nije od jezika i samo ona mo`e njezinim narodima dati domovinu. Me|u Habsburgovcima izdvaja rodona~elnika Rudolfa koji je ostavio dojam ne sve svoje potomke. Karla V. Opravdava od predbacivanja da je bio despot. Karlo nije ratovao da pro{iri svoju mo}, ve} da sprije~i napade koje je naslijedio od svojih prethodnika. Ferdinanda opravdava {to je suzbijao protestante, jer njegovi progoni nisu bili sredstvo da ostvari tiraniju. Tako je Hormayr u Habsburgovcima vidio dinastiju koja jedina mo`e spasiti Europu od propasti. Robert je onda pre{ao na opis salona svoje u~enice Karoline Pichler koji je posje}ivao on i mnogi drugi be~ki intelektualci. Ona je bila konzervativna, protiv novotarija neskromne mlade`i i novotarija u knji`evnosti. Bila je i protiv emancipacije `ena i u tome se nije slagala s Mme de Stael i Francuske koja je po njezinu mi{ljenju posijala u svijetu sjeme nereda i pokvarenosti. Bila je ~uvstveno vezana uz Habsburgovce i staru Austriju. Napadala je protestante koji su za sebe prisvajali njema~ku knji`evnost da bi od nje napravili oru`je protiv katolicizma i dr`ave. Habsburgovcima zamjera da su dugo bili ravnodu{ni prema veli~ini Austrije i njezinom povijesnom dostojanstvu. @ena je za nju sto`er domoljublja jer ona je vezana uz ognji{te. Austrija i svijet za nju su Be~, a njezin je `ivot uvijek jasan i razborit.

Potom Robert spominje austrijskog orijentalista Josepha von Hammer-Purgstalla, koji je u [tajerskoj nalazio zamkove {to su se oprli Turcima i prikazuje austrijsku knji`evnost toga doba kao knji`evnost ~inovnika i njema~ke pisce koji dolaze u Be~ i u njemu nalaze duhovno te`i{te Njema~ke i katolicizma kao August Wilhelm Schlegel.

Austrija koja je bila sto`er protureformacije sada postaje sto`erom kontrarevolucije.

Iz salona Karoline Pichler potekao je i Franz Grillparzer koji je bio nesklon njema~kom nacionalizmu. Bio je Austrijanac i prije svega Be~anin. Napoleon mu nije tiranin ve} vrlo sna`na li~nost toliko sna`na da je poremetila povijest. Cara Franju I. opisuje kao ~ovjeka koji `ivi u neprestanom strahu od tajnih dru{tava i boji se da ga ne zadesi sudbina Ljudevita XVI.28 pa su se od njega odvratili mnogi pisci tako da je pod njegovom vla{}u do{lo do razlaza duha i politike.

28

Tajna dru{tva bujala su u doba restauracije, Ivan Pederin, Austrijska policija u borbi protiv tajnih dru{tava u doba restauracije, Mogu~nosti, XL(1993) br.3-4.str.162-174

125

VDG JAHRBUCH 2002

U Robertovoj knjizi nalazimo sliku Austrije iz koje su nestali elementi dnevne politike koji su zamjetni u svim dotada{njim knjigama pa je Austrija postala kulturni i povijesni pojam. Robert nije umio razgrani~iti Austriju njegova doba i Carevinu. I dok je u ranijim knjigama Austrija neotu|ivi dio europske politike ona je sada kulturni pojam i sto`erni ~imbenik europske povijesti i svijesti.

U britanskoj znanstvenoj i politi~koj publicistici toga doba Austriji je posve}ena ne manja pa`nja. Tu se isti~e knjiga Roberta Williama Setona Watsona pod naslovom Die SĂźdslawische Frage im Habsburger Reiche.29 (Berlin, 1913). Seton Watson bio je na strani malih i potla~enih naroda, nije odobravao Sarajevski atentat, ali ni austro-ugarsku kaznenu ekspediciju protiv Srbije. Bio je protiv londonskog sporazuma, talijanskog iredentizma, centralisti~kog Vidovdanskog ustava, bio je naklonjen Josipu Smodlaki i njegovom federalizmu, a atentat na Stjepana Radi}a smatrao je nacionalnom katastrofom30. On je mnogo putovao, bio je kalvinist i austrofil i upoznao je vrlo mnogo intelektualaca i politi~ara u Carevini, osobito hrvatskih i srpskih. S njima je razgovarao i vjerovao u reformiranje i obnovu Carevine. Kasnije je izdavao ~asopis New Europe posve}en pitanjima malih naroda, za rata je bio ~inovnik u Political Intelligence Bureau u sklopu ministarstva rata i pisao izvje{}a o doga|ajima u Austro-Ugarskoj. Seton Watson bio je povjesni~ar, novinar i promid`benik, ali ne i diplomat i politi~ar. Bio je urednik za vanjsku politiku lista Times. Za rata je smatrao da dio Makedonije valja dati Bugarskoj da bi ona u{la u rat na strani saveznika, nije podupirao pretenzije Jugoslavenskog Odbora na Trst koji je smatrao talijanskim gradom, nije odobravao srpsku ekspanziju u Ba~koj i pretenzije na Albaniju. Nije bio neprijatelj Italije, ali nije ni smatrao da Sonninov sacro egoismo odgovara interesima Talijana, nastojao je pribli`iti Italiju, Rumunjsku i ju`ne Slavene, kritizirao je Nikolu Pa{i}a zbog njegove uske pravoslavne politike koji je ipak uspio zahvaljuju}i strahu Hrvata od Italije i komunizma. Poslije rata dr`ao je mnoga predavanja po Europi, a u II. svjetskom ratu je radio u Research Dept. of the Foreign Office. Pred kraj rata vratio se na sveu~ili{te u Londonu gdje, a onda je bio profesor u Oxfordu. Umro je 1951.

Uvijek je smatrao da je jaka Jugoslavija protute`a talijanskoj prevlasti na Sredozemlju. Politi~ki je stajao dosta desno, nije bio socijalist ni komunist.31 Svoju knjigu o ju`noslavenskom pitanju Seton Watson po~eo je s opisom statusa Hrvatske pod krunom sv. Stjepana, gdje Hrvatska nije pod~injena Ma|arskoj pa je Hrvatska samostalno i prije Ma|arske priznala pragmatica sanctio jer se sjedinila s Ma|arskom po slobodnoj odluci, a ne pod silom. Me|utim pod dojmom straha od be~kog centralizma ma|arsko plemstvo spretno je navelo Hrvate 1779. da se podlo~e ma|arskoj kancelariji ~ime je Hrvatska prestala biti regnum socium i postala pars adnexa. Franjo I. i Metternich ugu{ili su iza toga svaki privid slobode, a oko 1840. oja~ao je ma|arski nacionalizam pa su Ma|ari u svoj parlament uveli ma|arski mjesto latinskog, a 1843. je ma|arski postao jedinim jezikom zakonodavstva i vlade.

29

30 31

Slu`io sam se njema~kim prijevodom koji je nadopunjen I potpuniji od engleskog izvornika. Djelo je dijelom preveo na njema~ki sam autor koji je ina~e ~esto pisao pod pseudonijumom Scotus Viator.

Kosta Milutinovi}, R.W. Seton Watson I Jugoslaveni, Zadarska revija, 1978. br.1.

Hugh Seton Watson, Robert Williamo Seton Watson I jugoslavensko pitanje, ^asopis za suvremenu povijest (1970) br. II. Str. 75-96. Hugh je sin Roberta Williama.

126

VDG JAHRBUCH 2002

Hrvati su na to odgovorili uvo|enjem hrvatskog u urede i {kole, a Lajos Kossuth poku{ao je posve dokinuti svaki oblik autonomije u Hrvatskoj pa Hrvatima nije preostalo ni{ta drugo nego da se oslone na Be~ i da se late oru`ja. Time su me|utim pali u zamku Be~a koji je poslije 1848. uveo centralizaciju i germanizaciju. Kossuth, ro|en u Slova~koj, bio je protiv Slovaka i smatrao je da Slovaci nemaju svoje povijesti i prema tome ni prava na autonomni razvitak. U Nijemcima i Rumunjima vidio je mogu}e saveznike protiv Slavena, @idove je bio spreman primiti raskriljenih ruku jer su bili spremni postati Ma|arima. Iznimku je pravio u slu~aju Hrvatske jer je ona bila stolje}ima Corpus separatum pod krunom sv. Stjepana, imala je vlastito plemstvo, povijest i upravu. Ma|ari su Hrvatsku uvijek tretirali na povla{ten na~in, ali kad su Hrvati tra`ili od Be~a ista prava kao i Ma|ari Kossuth je predlo`io po prvi, ali ne i posljednji put da se Hrvatska odvoji od Ma|arske, {to me|utim nije `elio grof István Széchényi.32 [to se ti~e centralizma i germanizacije Seton Watson nije detaljnije objasnio ni jedno ni drugo, a jezi~na politika Austrije prou~ena je samo za Dalmaciju, a ne i za sjevernu Hrvatsku.

Pi{u}i o polo`aju Srba u Ma|arskoj i Hrvatskoj Seton Watson je po~eo sa njihovim doseljenjem pod patrijarhom Arsenijem Crnojevi}em u kraj izme|u Tise i Dunava gdje su oni tra`ili autonomiju u stvarima vjere, obi~aja i kalendara, pravo da biraju svog patrijarha i vojvodu, te autonomiju u upravi. Seton Watson, koji je bio kalvinist, napisao je da su isusovci djelovali na cara da im smanji ta prava, pa je prvi vojvoda \ura| Brankovi} ba~en u tamnicu u Egeru, a Arsenijev nasljednik Izaija Dijakovi} izgubio je naslov patrijarha i postao arhiepiskop. Nastojanja da se Srbi prevedu u uniju stvorila su me|u njima neraspolo`enje. Marija Terezija ustrojila je 1752. ilirsku dvorsku deputaciju u Osijeku da vodi srpske poslove, a 1777. i Vojnu krajinu. Srbi dolaze pod ma|arsku kancelariju, njihova vjera je priznata, ali ne i narodnost, ali je trgovina ju`ne Ma|arske u njihovim rukama. Poslije 1805. ja~aju veze ma|arskih Srba sa Srbijom, a onda i s Jela~i}em. Ma|ari su svojim poku{ajima da Srbima i drugim Slavenima nametnu svoj jezik ove tjerali Austriji u zagrljaj. Srbi su poslije 1848. dobili Vojvodinu, ali su je izgubili 1860. Pa ipak, oni su kulturno superiorni svojoj bra}i u Srbiji, Vuk St. Karad`i} proveo je ve}i dio `ivota u Austriji, a Zmaj Jovan Jovanovi} bio je iz ju`ne Ma|arske, ali je `ivio u Zagrebu.

Seton Watson je cijenio ilirizam kao poku{aj da se nadi|e vjerska podvojenost Hrvata i Srba, a onda je opisao Hrvatsku kako se koleba izme|u be~kog centralizma i ma|arskog legitimizma i nagodbu kao poraz Hrvata {to su tra`ili federalizaciju Austrije, hrvatsko sve}enstvo kao domoljubno. Nagodba 1868. zna~i reviziju prava glasa i izborne prevare. Za Ma|are je Nagodba zakon koji se u svako doba mo`e revidirati, za Hrvate je to ugovor me|u ravnopravnima. Ma|ari vide Hrvatsku kao svoju pokrajinu i tako s njom i postupaju, pa Hrvatska mo`e ostvariti svoje odnose s Be~om i inozemstvom samo preko Budimpe{te, kod revizija Nagodbe Hrvatska nikad nije upitana za mi{ljenje, ona nije imala nikakvih organa da pregovara sa zajedni~kim ministarstvima Carevine, nije imala nikakva utjecaja na politiku Carevine, ali je hrvatski ipak bio uredovni jezik u Hrvatskoj-Slavoniji, imala je 32

Istvan Deak, The Lawful Revolution, Louis Kossuth and the Hungarians 1848 – 1849., New York, 1979. str.46.

127

VDG JAHRBUCH 2002

autonomnu upravu i sudstvo. Hrvatski zastupnici u ma|arskom parlamentu bili su manjina, nisu znali ma|arskoga, smjeli su govoriti hrvatski pa ih nitko nije slu{ao ni razumio. Domobranstvo je u Hrvatskoj vijalo hrvatsku zastavu i imalo hrvatski kao uredovni jezik. Seton Watson smatra da hrvatski udio u zajedni~kim tro{kovima nije bio pretjeran, a ako je Hrvatska bila prikra}ena financijski to je bilo zbog neznanja hrvatskih zastupnika u gospodarskim pitanjima. ^inovni{tvo nije bilo nezavisno, ve} je bilo podlo`no politi~kim pritiscima. Ban je bio odgovoran Saboru, ali ga je kralj imenovao na prijedlog ma|arske vlade. Rije~ka krpica bila je prema Setonu Watsonu krivotvorina. Aneksija Dalmacije pokazala se neizvodivom, iako su njema~ki nacionalisti `eljeli da Dalmacija pripadne Hrvatskoj, da bi u Cislajtaniji bilo manje Slavena.

U nastavku je Seton Watson prikazao niz nedemokratskih postupaka Ma|arske u Hrvatskoj, prikazao je razlaz Hrvata sa Srbima poslije Ma`urani}eve sekularizacije {kola, poku{aje nezakonitog uvo|enja ma|arskog jezika u Hrvatsku, Khuena kao satrapa, koji je ipak politi~ki nadaren, Antu Star~evi}a kao politi~ki utjecajnog, ali bez smisla za mjeru koju mora imati dr`avnik, surove osobne napade kao karakteristiku hrvatskog politi~kog `ivota. Kritiziraju}i izborni zakon opa`a da je manje od 2% glasa~a imalo pravo glasa a 50-60% glasa~a bili su ~inovnici izlo`eni politi~kim pritiscima. Opisao je izborna nasilja `andara i prevare, Josipa Franka kao krajnjeg hrvatskog nacionalistu koji je pridonio divljanju novinstva i politike, ali dobrog poznavatelja financija. On je prvi poslije Jurja Haulika33 i J.J.Strossmayera tra`io savez s Be~om jer je shvatio da hrvatski zahtjevi bez toga nisu mogu}i. Ina~e je agresivni klerikalac i protivnik Srba. Smatra da su neredi 1895. zna~ajni jer su hrvatski studenti poslije tih doga|aja oti{li u Prag profesoru Toma{u Masaryku i zagovara slogu Hrvata i Srba. Austrijsku vlast u Dalmaciji optu`uje da dr`i dou{nike, ali joj priznaje da nije korumpirana. Strossmayerove zasluge ne le`e u njegovu crkvenom liberalizmu i protivljenju progla{enju dogme o bezgre{nom za~e}u, nego u njegovim zaslugama za razvitak nacionalne kulture koje op{irno navodi. Pa ipak pravoslavci ga odbacuju i ne dopu{taju mu 1885. ulazak u Srbiju zbog vizitacije. Lav XIII. ga podupire u pitanjima uvo|enja staroslavenske mise, ali su Papini savjetnici protiv toga. Zapravo je protiv staroslavenske mise bio Be~ i grof Koloman Tisza.

Strossmayer je predvodio slavensko hodo~a{}e u Rim 1888. zbog ~ega ga je Franjo Josip o{tro ukorio kad je boravio u Slavoniji na manevrima. Bila je to spletka Ma|ara.

Lav XIII. bio je jako zainteresiran za staroslavensku misu pa se o tome dopisivao s Franjom Josipom koji nije bio sklon djelatnostima u smjeru ujedinjenju crkava.

Papina enciklika Grande munus (1880) bio je znak simpatija prema katoli~kim Slavenima, ali i prema pravoslavnim pa su Poljaci, ^esi, Slovaci, Slovenci i Hrvati 1881. hodo~astili u Rim. Koloman Tisza, kalvinist, bio je protiv staroslavenske mise, ali i neki prelati u Vatikanu, pa kardinal Ledochowski. Papa je trebao podr{ku Austro-Ugarske, a nije s druge strane `elio da Franjo Josip vrati posjet talijanskom 33

Viktor Novak smatra Haulika ~ovjekom vezanim s Dvorom i Rimom, koji je dao izgraditi isusova~ki samostan u Zagrebu I `elio je isusovcima povjeriti nastavu u {kolama, Magnum crimen, Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb, 1948. Predgovor str.

X. i str. 6.

128

VDG JAHRBUCH 2002

kralju Umbertu I. u Rimu. Carev uvjet je bio da papa prestane promicati staroslavensku misu za koju je bio Strossmayer. Nisu pomogle Papine nade u jedinstvo crkava, a nastojanja da se uvede staroslavenska misa u Hrvatsku nisu bila jedina nastojanja te vrsti u Austriji jer su njema~ki katolici 1848. tra`ili ukidanje latinskog u Crkvi. Me|utim austro-ugarska diplomacija neumorno je isticala da bez latinskog nema jedinstva katoli~ke Crkve.34 Nadalje je vrlo podrobno opisao politi~ke borbe u Hrvatskoj poslije 1905. pribli`avanje Srbima protiv kojih ustaju Josip Frank i politi~ki kratkovidni klerikalci, ja~anje ma|arskog nacionalizma.

Austrijsku politiku na jugoistoku poslije aneksije Bosne prikazuje kako se oslanja na krivotvorine i spletke, veleizdajni~ki proces u Zagrebu kao montirani proces , suca Tarabocchiju kao nedostojnog ~ovjeka. Seton Watson je tu imao uspjeha i njegove optu`be protiv austrijske vlasti ponovilo je svekoliko europsko novinstvo, a i radovi o nastanku Jugoslavije. Promid`ba je tu odigrala svoje i zasjenila tajne spise policije (u zadarskoj pismohrani) koji jasno pokazuju postojanje velikosrpske subverzije, koja je osobito u Bosni i Dalmaciji bila vezana sa slu`benim krugovima u Beogradu. Sli~no je pisao i o Friedjungovu procesu, ali je ipak istakao da Frano Supilo nije napustio sudnicu posve rehabilitiran i nije tu`io Chlumeckog zbog klevete {to mu je navodno dao mito, Seton Watson dodaje da je onaj koji daje mito isto tako prljav kao onaj koji ga prima. Zamjera Franku razlaz sa Supilom i njegovom novinaru [imi Pjeroti}u koji je bio prvi {to ga je optu`ivao.35 Seton Watson kritizirao je ma|arsku politiku izgradnje `eljezni~ke mre`e koja je ko~ila gospodarski razvitak Hrvatske tako da je Slavonija izgubila tr`i{te za svoje poljoprivredne proizvode u Kranjskoj, Koru{koj i [tajerskoj. @eljezni~ka veza izme|u Budimpe{te, Zagreba i Rijeke izvrsna je, ali ne i veza sa Be~om. Ma|ari ne `ele da Zagreb dobije me|unarodnu `eljezni~ku vezu ~ak ni onda kad je probijen Simplonski tunel pa najkra}i put od Pariza do Beograda i Carigrada vodi preko Zagreba, oni su se protivili izgradnji `eljeznice Zagreb – Split dok to nije postala potreba vojnog sto`era pa je ta pruga izgra|ena 1915. Autor je nadalje opisao atentate protiv visokih du`nosnika u Hrvatskoj u to doba, odu{evljenje Hrvata srpskim pobjedama u balkanskim ratovima. Austriji preporu~a da ne ignorira `elje sedam i pol milijuna ju`nih Slavena u svojoj Carevini. On nije bio sklon stvaranju Jugoslavije u kojoj je vidio ostvarenje velikosrpskog ideala. Austro-Ugarsku nije smatrao dekadentnom jer je ona imala vrlo sna`nu vojsku. Srbija nema izgleda protiv Austro-Ugarske, a ona i nije njezin glavni neprijatelj. Panslavizam pod ruskim `ezlom je utopija. Ni Frankova trijalisti~ka rje{enja nisu dobra jer bi ona bacila Srbe u naru~aj Ma|arima, koji se protive trijalizmu, a ni u Austriji nema politi~ara koji bi trijalizam proveo u djelo, a trijalizam pla{i broj~ano slabe Nijemce, nisu mu skloni ni Poljaci koji bi u Reichsratu izgubili ju`noslavenske glasove, a Slovaci i Rumunji bi ostali samo prema premo}nim Ma|arima ako bi Hrvati izi{li iz krune sv. Stjepana s trijalisti~kim rje{enjem za koje 34

35

Stefan MalfPr, Der Kampf um die slawische Liturgie in der österreichisch-ungarischen Monarchie – ein nationales oder ein religiöses Anliegen? Mit einem unveröffentlichtem Briefwechsel zwischen Papst Leo XIII. und Kaiser Franz Joseph I. Mitteilungen des Österreichischen Staatsarchivs 44, Bd. 1996. str.165-192.

O razlazu Franka i Supila Stjepan Matkovi}, Supilo I Frank, Kolo, VIII(1998) br. 4. str- 328-342. [ime Pjeroti} bio je ina~e novinar osu|ivan zbog prevara XII(1902) br. 16.Dr`avni arhiv Zadar. pres.648.IX22. 1939/p.

129

VDG JAHRBUCH 2002

nisu ni vojni krugovi. Karla Luegera je smatrao dalekovidnim, ali je njegova stranka po njegovoj smrti izgubila zanimanje za jug i more koje Be~ toliko treba. Lueger je potjecao iz skromne obitelji, majka ga je odgojila katoli~ki, on je bio protiv borbe nacija koju je smatrao ko~nicom napretka. S njim malogra|anstvo ulazi u politiku kao grudobran protiv krajnje ljevice, pa ipak, njegov je pokret prvi pu~ki pokret u srednjoj Europi.36 Seton Watson zavr{io je s opomenama Be~u da nema austrijske politike na Balkanu bez ju`nih Slavena. Austrija se protivila Talijanima i Nijemcima pa je kod njih izgubila naklonost, sad bi je mogla izgubiti i kod ju`nih Slavena. Glavni krivac krize Carevine bila je za nj {ovinisti~ka ma|arska oligarhija koja je smetnja dobrim odnosima Slavena i Austrije. AndrĂĄssy je `elio sprije~iti nastanak Jugoslavije okupacijom Bosne 1878. No ni Hrvati i Srbi nisu onoliko slobodoljubivi kao Irci.

Mjerilo Setona Watsona u ocjeni austrijske politike prema ju`nim Slavenima je liberalnost i politi~ko po{tenje. [kotski aristokrat Seton Watson je bio bez sumnje za odr`anje Carevine, ali joj je predbacivao politi~ke gre{ke. Glavno pitanje Austrije i prijetnja njezinom postojanju je Ma|arska, to~nije njezina konzervativna i {ovinisti~ka velika{ka oligarhija sa svojim krajnje neliberalnim i politi~ki ne~asnim postupcima. Seton Watson je umio spojiti politi~ku oportunost s demokrati~no{}u i politi~kom ~asti, knjiga ovog sveu~ili{nog profesora nije znanstveni nego novinarski, pa i promid`beni rad. Pa ipak, ovaj konzervativni {kotski aristokrat ne kritizira Austro-Ugarsku sa demokratskih polazi{ta, nego uvijek sa stajali{ta }udorednosti i pravednosti, na suzdr`an i otmjen na~in. Kod njega se zamje}uje po{tovanje pro{losti zbog sada{njosti i budu}nosti karakteristi~no za britanskog konzervativca, on vidi temeljne zakone Austro-Ugarske, utvr|ene obi~aje, vlasni{tvo, ustavnost, europsku uljudbenu ba{tinu.37Kod njega konzervativnost ne zna~i obranu neke (plemi}ke) klase nego obranu njezine etike.38 On je ipak pokazao da je izvrsno poznavao politi~ke prilike u Carevini, a njegovo djelo i danas je temeljno djelo za poznavanje povijesti Hrvatske izme|u Nagodbe i rata. Monografija i Khuenu i njegovu dobu do danas nije napisana.

Britanski novinar Henry Wickham Steed napisao je knjigu The Habsburg Monarchy (London, 1913, 1914 i dva izdanja¸1919.) Steed je bio dopisnik Timesa iz Be~a pa je dobro upoznao Carevinu i njezine probleme. U doba rata biio je sa R.W.Setonom Watsonom i profesorom Arthurom Evansom ~ovjek kojem se za pomo} obra}ao Jugoslavenski odbor.39 On je uo~io da Carevina nije nacija, i da ni jedna zemlja u Europi ne zavisi toliko od krune kao Austro-Ugarska. Ona se razvija, ali njezin je razvitak neprestana reorganizacija, supremacija njema~kog elementa upitna je, a poslije 1879. jasno je da ja~a uloga Slavena koji izaziva njema~ki separatizam s pokretom Los von Rom, pa ma|arski separatizam kao i pokret plemstva i njegovih 36 37 38 39

Kurt Skalnik, Dr. Karl Lueger, Der Mann zwischen den Zeiten, Wien-MĂźnchen, 1954., str.17, 20, 42, 71, 73.

F.J.C. Hearnshaw, Conservatism in England, An Analytical, Historical, and Political Survey, London, 1933. str. 23.

Peter Viereck, Conservatism from John Adams to Churchill, Toronto-New York-London, 1956. str.21.

Dragovan [epi}, Sudbinske dileme ra|anja jugoslavije, Italija, Saveznici I jugoslavensko pitanje 1914-1918., Prvi svezak, Rijeka, 1989. str.65.

130

VDG JAHRBUCH 2002

`idovskih saveznika. Taj separatizam izazvao je hrvatsko-srpsku solidarnost na jugu.

Oslonci krune su vojska, policija, ~inovni{tvo i Crkva. ^inovni{tvo ima zada}u da upravlja, ne da slu`i narodu kao u Engleskoj.

Vojska je oblik politi~kog odgoja ljudi, ~asnici nisu tako ~esto plemi}i, ~e{}e su iz srednjih i ni`ih slojeva, oni potje~u iz raznih naroda, uvijek znaju po nekoliko jezika da bi mogli razgovarati s vojnicima, ali njema~ki je zapovjedni jezik. Odnos ~asnika prema vojnicima nije onako osoran kao u njema~koj vojsci. Klerikalizam je agresivan, pa i revolucionaran, a pod klerikalizmom Steed podrazumijeva zlouporabu vjere i Crkve u politi~ke i gospodarske svrhe, njega su u Austriju donijeli isusovci s protureformacijom. @idovi su grabe`ljivi, ho}e vlast i iskvarili su tisak, protiv njih ustaje Karl Lueger, koji ipak ima mnogo starih prijatelja me|u @idovima. Njegova kr{}ansko-socijalna stranka protivi se @idovima i kapitalisti~kom liberalizmu koji nose @idovi {to idu prema socijaldemokraciji onako kako se liberalizam raslojava.

Tako demagog Lueger postaje zastupnik zakonitosti, ljubimac Crkve, oslonac dinastije i konzervativaca koji je uo~io da se interesi naroda poklapaju s interesima krune, da su austrijski Nijemci dodu{e vode}i, ali ne i jedini ~uvari dr`ave.

Austro-Ugarska je ustavna i parlamentarna, Ma|arska je kruna sv. Stjepana i tamo su jo{ od Verbรถczyjeva zakonika narod samo plemstvo, sve ako su kmetovi i oslobo|eni 1848. Car je element ravnote`e koji ipak izgleda anakronizam u doba kad se politi~ka kontrola smatra jamstvom dobrobiti. Marija Terezija i Josip II. uo~ili su opasnost od pretenzije za univerzalnom vla{}u, ali se ipak nisu povukli iz Njema~ke, Austrija se povukla iz Njema~ke tek poslije 1866. Alexandera Bacha smatra spretnim, ali kratkovidnim politi~arom. Kad je on oti{ao kruna se trudila da privu~e Ma|are i upala je u suparni{tvo s Pruskom u Njema~koj. Na kraju se Dvor morao nagoditi s Ma|arima, ali je stekao prijatelja u Bismarcku. Dvor ipak nije dopustio Ma|arima da osnuju vlastitu vojsku i diplomaciju. Slaveni su element neutralizacije koji neprestano dovodi u pitanje dualizam. Austro-Ugarska je dobila u Reichstadtu 1876. suglasnost ruskog cara da okupira Bosnu {to je onda i odlu~eno na Berlinskom kongresu. No ta okupacija zna~ila je kraj njema~koj supremaciji u Carevini pa su ba{ austrijski Nijemci bili protiv odobravanja novca za vojsku 1878. Kad je na vlast do{ao grof Eduard Taaffe, on se 14 godina oslanjao na konzervativne klerikalce, Nijemce, Poljake i ^ehe, a Andrรกssy je s gubitkom njema~ke ve}ine u parlamentu izgubio tlo pod nogama. Naslijedio ga je grof Koloman Tisza, koji je uzdigao ma|arski {ovinizam do dr`avnog na~ela, on je tolerirao korupciju, ozlovoljio razumnije, ali se umio sporazumjeti s krunom. Car je opazio kako {ovinizam slabi Ma|arsku pa je ucjenjivao Tiszu pa se vezivao s protivnicima Ma|ara. Grof Badeni je odredio jednakopravnost njema~kog i ~e{kog jezika u ^e{koj ~ime je izazvao pokret Los von Rom i pao. Austro-Ugarska je ustavna, ali je ustav samo krinka birokracije i imperijalizma koji je vi{e stvar dvora nego li birokracije. Dvor je iznad zakona prema na~elu sedes regia a nemine iudicatur ali je car kao privatna osoba podlo`an mar{alu dvora, mo`e biti i su|en po op}em zakonu, iako ulju|enost sugerira da se takvi zahtjevi usmjere prema njegovom osobnom imetku. Car ipak mora tra`iti dopu{tenje op}ine da sagradi ku}u na svojoj zemlji i da sije~e svoju {umu i pla}a porez na svoju imovinu, ali zato ima potpuni nadzor nad dvorom pa ~lanovi carske obitelji moraju 131

VDG JAHRBUCH 2002

od njega tra`iti dopu{tenje ako se ho}e o`eniti. Car ka`njava ~lanove svoje obitelji za kaznena djela ili imenuje sud da im sudi. Kod prijemova stranih monarha car bi postrojio sve nadvojvode u stavu mirno, znao je prognati nekog nadvojvodu u neki udaljeni grad. Car je dopustio Franji Ferdinandu da se o`eni s groficom Chotek, ali njihova djeca nisu imala pravo naslje|ivanja prijestolja. Me|utim ma|arsko pravo ne poznaje pojma morganatskog braka i nezamislivo je da zakonita `ena ma|arskog kralja ne bude ma|arska kraljica. To nije jedina dinastijska suprotnost. Austrijski car nosi u naslovu titulu kralja Rame, ali se Bosne odrekao mirom u [i{tovu 1791. u korist Osmanlija. Franjo Josip je pro{ao vi{e promjena nego ijedan suvladar svoga doba. On je prezirao konstitucionalizam i liberalizam i oslanjao se na vojsku, policiju, Crkvu i ~inovni{tvo u neprestanim reorganizacijama Carevine. Uloga vojske velika je i ona je neprestani korektiv mjesnih nastojanja. Ona je borbeno sposobna, element germanizacije koji je njema~ki napravio jezikom sporazumijevanja u Carevini, ali ne i uredovnim jezikom.40 Vojska je nositelj dr`avne misli koja vidi narode kao ravnopravne, me|utim u Ma|arskoj se zna samo za jedan narod. U vojsci su ipak jake sklonosti birokratizmu i mandarinizmu. Birokraciju je stvorila Marija Terezija uz pomo} Haugwitza i pod dojmom francuskog merkantilizma. To je zna~ilo nadmo} obrazovanih ljudi nad plemstvom po ro|enju. No Joseph von Sonnenfels istakao je zahtjev da policija nadzire javni `ivot, ustanovio je liste za napredovanje pa se tako razvio duh dou{ni{tva da su najbolja mjesta dobivali masoni. Leopold je osnovao tajnu policiju, koja je za Franje I. i Metternicha postala ugnjeta~ka.

Ugnjeta~ki duh donijeli su isusovci. Birokracija je pro`eta hijerarhijskim duhom i osje}a se superiorna narodu, privr`ena je dr`avi. Jezi~ne borbe su borbe za utjecaj u birokraciji i to je razlog za{to svaki narod ho}e svoje sveu~ili{te. Franjo I. osje}ao je opasnost u obrazovanim ljudima, nije volio talentirane, nego poslu{ne ljude, pa austrijski liberalizam nema korijen u narodu, nego u industrijskom kapitalizmu.

Cenzura pod nadzorom policije postala je ~uvar }udorednosti kao i religija i odgojitelj naroda, za{titnih slabih. Sve}enik je ujedno i ~inovnik i obratno, ali isusovci imaju mentalitet vrlo sli~an @idovima. Oni su obi~no ljudi uzorna `ivota, naj~e{}e su Nizozemci, Elsa{ani ili Bavarci. Njihove {kole najbolje su, ali one razvijaju talent, ne karakter. Isusovce ne vole benediktinci, piaristi i masoni. Crkva je crkvenih odsjek dr`ave koja dr`i Rim na odstojanju, ali ipak kapitulira pred Rimom 1855. kad je sklopljen konkordat. Taj konkordat uni{tila je dogma o neprevarljivosti pape pa je on razvrgnut 1870. Tad su po~ela nicati klerikalna dru{tva koja su se borila protiv antikatoli~kog i antihabsbur{kog pokreta Los von Rom. To su dru{tva sv. Bonifacija, sv.

Rafaela i dr. I pored svega toga spolni je moral u Austriji lo{ i izvanbra~ne djece mnogo. Austrija je favorizirala Talijane, ali kad je izgubila Lombardiju oni su joj postali suvi{ni pa je u Dalmaciji po~ela favorizirati Hrvate, a Talijani se nisu umjeli staviti na ~elo Dalmacije. U Lwowu je favorizirala osnivanje odvojenog rutenskog sveu~ili{ta da bi ono postalo privla~no sredi{te za Maloruse jer su Rusi vodili kampanju da grko-katolike vrate pravoslavlju. Gra|anstvo se osje}a zavisnim od 40

Uredovni jezik je jezik ~ija se uporaba propisuje dr`avnim dekretom, o tome Ivan Pederin, Strani i uredovni jezik u Hrvatskoj, Jezik, Zagreb, god. 29(1982) br. 3. str. 65-73, isti, Diploma~tiki, kancelarijski i uredovni jezik, Kolo, X(2000) br.1. str. 5-12.

132

VDG JAHRBUCH 2002

dr`ave koja mu jedina mo`e ponuditi dru{tveni uspon. Neki velika{i imaju vi{e prava jer se nalaze u posebnom odnosu prema kruni, a njihova imena nalaze se na mljekarama {to prodaju mlijeko s njihovim imanja. Velika{ko dru{tvo je dru{tvo ro|aka koje se bavi svojim poslovima i gubi zanimanje za javne poslove, ono je pozlata dru{tva. Me|utim, poljski, ma|arski i ~e{ki plemi}i `ele sudjelovati u javnim poslovima. Velika{a je vi{e u diplomaciji nego u vojsci. Poklisari su obi~no grofovi, a njihov posao obavlja neki pokr{teni @idov. Me|utim, nisko podrijetlo nije ni u kom slu~aju zapreka napredovanju. Pro{lo je doba kad se govorilo da ~ovjek po~inje s barunom, ali plemi}ki naslov ima ugleda u Be~u. Socijaldemokraciju vode u Carevini gra|ani, osobito @idovi kao Viktor Adler, Karl Marx, Ferdinand Lassalle. @idovi se dijele na cioniste i asimilacioniste, ali u Carevini postoji endemski antisemitizam, iako je vrlo mnogo siroma{nih @idova. Njihov odnos prema Jehovi je trezven i poslovan, pojma bo`je milosti nema. Poslijebiblijski judaizam misli na stjecanje bogatstva i kapitalizam je proizvod `idovskog duha. @idovi su koju tisu}u godina bili nomadi u pustinji, to su i danas, individualisti su, ali se rado okupljaju u ghettu, a kad ih je u nekoj zemlji mnogo javlja se antisemitizam. Ne vole izgledati kao korporacija.

Ne vole birokratsku karijeru, vi{e vole umjetnost, pravo, glazbu, novinarstvo i politiku, nadareni su za apstraktno mi{ljenje i slobodni od mjesnih odnosa. Talmud je farizejska reakcija protiv helenizma, a proroci pokazuju snagu asimilacionisti~kih tendencija kod @idova koji su se uvijek rado `enili s ne`idovkama. @idovska povijest je povijest borbe izme|u mozai~ke i asimilicionisti~ke tradicije. Isus je prosvjednik protiv mumifikatorske farizejske tradicije, Pavao prosvjed protiv helenizma. Pa ipak vrlo mnogo @idova postaju dobri Englezi, Nijemci, Francuzi, Talijani ili Amerikanci, austrijski domoljub Heinrich Friedjung bio je @idov, a me|u ma|arskim nacionalistima mnogo je @idova.41 Oni se znaju izvrsno prilagoditi sredini, Njema~ku osje}aju kao zemlju koja se uzdi`e i to ih privla~i, iako je pangermanizam u Austriji antisemitski. Mnogi ortodoksni @idovi neprijatelji su cionizma koji ih ~ini gostima u Njema~koj. Austrijsko novinstvo `idovsko je, a tako i bankarstvo. Steed nabraja listove koje kontroliraju @idovi. @idovi pi{u elegantnim njema~kim jezikom, iako je njihov materinji jezik yiddisch i taj se jezik osje}a u njema~kom jeziku kojim oni pi{u. Glavna mana austrijskog novinstva je {to je podlo`no diskretnom utjecaju vlasti.

Ministarstvo vanjskih poslova ima svoj knji`evni odsjek; ~elnik tog odsjeka je @idov.

Be~ je veseo grad i njegova veselost po~inje vjerojatno s Be~kim kongresom.

Be~ani ni{ta ne shva}aju ozbiljno, ponosni su na svoj grad u kojem nema arhitektonskih ~udovi{ta. Me|utim njihova uljudnost {uplja je, a ispraznost nepodno{ljiva. Be~ ne voli velike ljude i nemo}an je da rije{i pitanja Carevine, ali sposoban da pobudi mr`nju me|u svojim narodima.42 Mickiewicz je pisao da Carevina nikad nije bila njema~ka ni ma|arska, ve} je s njom upravljala kasta srodnih obitelji. Ma|ari su smetnja austrijskog Drang nach Osten, oni nisu zaboravili Jela~i}a i 41

42

Ina~e nacionalizam prve polovice XIX. St. nije bio pokret masa nego gra|anstva i reakcija na korjeniti francuski internacionalizam iz kojeg se to gra|anstvo osje}alo isklju~enim, Peter Viereck, Conservatism from John Adams do Churchil, Toronto-New York-London, 1956., str.23.

Ovdje moram napomenuti slabo zanimanje Austrijanaca za knjige o Austriji. Ne mali dio knjiga kojima se bavi ovaj rad ne nalaze se u austrijskoj Nationalbibliothek.

133

VDG JAHRBUCH 2002

zato se trude da dr`e Hrvatsku u svojoj vlasti. Me|utim ju`ne Slavene treba i dinastija i to je uzrok krize dualizma. Ma|ari su se opirali okupaciji Bosne i bili bi vi{e voljeli da je Carevina poduprla Tursku protiv Rusije jer je Andrássy u dnu du{e imperijalist, protivnik ruskog panslavizma koji vjeruje u misiju Austro-Ugarske na Balkanu.

Austro-Ugarska je od 1879. u savezu s Njema~kom ukrotila Rusiju, ali i Bismarcka ostaviv{i otvorenu mogu}nost sporazuma s Francuskom, dok je Bismarck tra`io savez protiv Francuske i Rusije. No 1884. je Bismarck sklopio tajni sporazum s Rusijom da ona ne bi potra`ila saveznika u Francuskoj. Rusija je `eljela neutralnu Austro-Ugarsku da bi osnovala jaku Bugarsku pred vratima Carigrada. Po~etkom XX. po~ela su preslojavanja u europskoj politici, Engleska se udaljila od Njema~ke poslije incidenta u Fa{odi, Rusija se umije{ala u zbivanja u Makedoniji 1902. pa je ruski car s grofom Lamsdorffom posjetio Franju Josipa u Schönbrunnu. Oti{li su u lov u Mürzsteg u [tajerskoj i izradili balkanski program, podijelili Makedoniju na pet sektora, svaki za po jednu silu. Onda je Austro-Ugarska poku{ala iskoristiti rusko-japanski rat 1905. da anektira Bosnu i podjarmi Srbiju i postane politi~kim gospodarom doline Morave i Vardara. Grof Aehrenthal, sin @idova, do{ao je iz St. Petersburga ne kao rusofil, ve} kao prijatelj ultra-konzervativnih Rusa. Bio je habsbur{ki domoljub i vrlo konzervativan. Njega tragi~na veli~ina ostavila je neizbrisiva traga u Carevini On je ruskom ministru vanjskih poslova Izvolskom predlo`io savez Rusije, Austro-Ugarske, Njema~ke i Francuske da bi Carevina dobila Bosnu, Rusija prolaz kroz Dardanelle, Francuska bi dala kapital za gradnju Bagdadske `eljeznice, a Njema~ka bi popu{tala Francuskoj u Maroku.

Austro-Ugarska je ovim htjela razbiti anglo-francuski savez i pribli`avanje Engleske i Rusije. Izvolski je to odbio kao ra~un bez kr~mara, a Aehrenthal je poznavao samo staru reakcionarnu Rusiju i nije umio ra~unati s moralnim vrijednostima u politici.

Tako je 1908. do{lo do mladoturske revolucije kojoj su podr{ku pru`ile `idovske masonske lo`e u Solunu i Makedoniji. NO onda je Srbija, koja je bila pod Austro-Ugarskim protektoratom prestala nabavljati oru`je u Austro-Ugarskoj i potra`ila ga u Francuskoj, u Zagrebu je po~eo veleizdajni~ki proces, koji Steed opisuje kao "{kandal", pa Friedjungov proces, Europa je s negodovanjem primila aneksiju Bosne, u Dubrovniku kli~u crnogorskom kraljevi}u Danilu, a Franju Ferdinanda do~ekuju hladno, Aehrenthal ne shva}a me|unarodnu dinamiku i omalova`ava Italiju koja je 1870. ostala neutralna u prusko-francuskom pa se sukobila s Francuskom zbog Tunisa, francuski katolici zamjerili su Italiji {to je ona 1877. osvojila Rim, a mnogi francuski politi~ari zamjerili su Napoleonu III. {to je kod Magente i Solferina pomogao Italiji da se ujedini i time stvorio Francuskoj suparnika na Sredozemlju. To su sve bili prema Steedu razlozi zahla|enja odnosa izme|u Francuske i Italije. Zapravo je Bismarck dao Francuskoj Tunis da preboli gubitak Elsasa i Lotaringije pa Italija s posjedom Sicilije i Tunisa nije uspjela ostvariti hegemoniju na Sredozemlju koju je sada stekla Francuska. Italiji sad nije preostalo ni{ta drugo nego ulazak u Trojni savez.43 Austro-Ugarska je znala privu}i Italiju pa su Franjo Josip i Andrássy u posjetu Italiji u Milanu 1875. nazdravili ujedinjenoj Italiji, 43

Carlo Morandi, La politica estera dell’Italia da Porta Pia all’etB Giolittiana con prefazione di Giovanni Spadolini, nuova edizione curata da Fernando Manzotti, Firenze, 21945. str.170

134

VDG JAHRBUCH 2002

iako je Milano jo{ pred nekoliko godina bio austrijski. Me|utim pobjeda ljevice li{ila je Italiju njezinih najiskusnijih politi~ara pa je ona pala u izolaciju i Trojni savez.

Poraz Italije kod Adue 1896. bila je kazna Francuske i Rusije za ulazak u taj savez.

Goluchowski je kao ministar vanjskih poslova 1897. natjerao Italiju da se povu~e iz Albanije da bi ona postala nezavisna, pa je 1908. Riciotti Garibaldi bio spreman podr`ati Srbiju za slu~aj da je Austro-Ugarska napadne. Austro-Ugarska i Italija ipak su se slo`ile da se Crnoj Gori ne dade Skadar koji je bio centar austrijskog utjecaja u Albaniji pa su obje sile podijelile Albaniju na utjecajne sfere po rijeci Shkumbi.

Austro-Ugarska ipak nije htjela da Italija dobije Vlorë (Valonu) jer bi onda mogla zatvoriti Jadran. I tako su obje sile mislile kako }e jedna drugu napasti, Austro-Ugarska i Njema~ka omalova`avale su Italiju, nisu je konzultirale. Italija je bila suglasna da Austro-Ugarska ujedini ju`ne Slavene pod svojim `ezlom `ele}i tako neutralizirati Balkan, ali je tomu bila zapreka dualizam koji je tla~io Hrvate, a to se nije svi|alo ni @idovima koji su u ju`nim Slavenima vidjeli pionire germanizma. K tome je i ma|arski nacionalizam bio vrlo kratkovidan pa je od Carevine udaljio Rumunjsku. Poljaci su bili neraspolo`eni {to je Austro-Ugarska podupirala Rutene, iako su pravoslavni Ruteni u ruskom caru vidjeli svog vladara, pa su se mla|i Poljaci sve vi{e orijentirali prema Rusiji, a Carev ina je sve vi{e postajala slavenska ku}a s njema~kim pro~eljem.

Austro-Ugarska je, kako je vidi Steed zemlja suvremenog pluralizma u kojoj usporedo postoje suprotne sile, velika{i i @idovi, Dvor sa vojskom i ~inovni{tvom i Slaveni i Nijemci, Talijani, Nijemci i Slaveni i sve te suprotnosti ipak se na kraju mire.

K tome je Austro-Ugarska sredi{te europske diplomacije i nacija koje neprestano sklapaju saveze jedne protiv drugih. Glavni problem Carevine je ma|arski nacionalizam koji prije~i put Carevine prema Slavenima i jugoistoku {to Steeda ne pla{i. Carevina je za Steeda svijet pun `ivotne snage, svijet u ekspanziji, sto`er sno{ljivosti i kozmopolitizma kojemu pripada budu}nost. To je Steed napisao uo~i rata, a njegova knjiga do`ivjela je jo{ tri izdanja, od toga tri 1919. odmah nakon propasti Austro-Ugarske {to nam mo`e re}i da je zaprepa{tenje svijeta zbog propasti Carevine bilo veliko, a mo`da i `aljenje, iako je Engleska bila zemlja koja je protiv Austro-Ugarske vodila rat.

Steed je do{ao u Be~ kao dopisnik 1902. i bio je u doba vlade grofa Agenora Goluchowskog naklonjen dinastiji i vode}im li~nostima politike, za Aehrentalove i Berchtoldove vlade on je postao sumnji~av prema vlasti. Bio je prijatelj Kállaya Benjamina i grofa Istvána Tisze, ali se kasnije odvratio i od ma|arskih politi~ara.

Aehrenthal mu je ipak povjerio posebnu poruku za Tittonija 1907. da za poklisara u Beogradu uputi grofa Guicciolija i da ne ohrabruje Srbe protiv Austrije. Steed je u toj prilici razgovarao jo{ s Emiliom Visconti Venosta, markizom Soninom i drugim talijanskim politi~arima kao Aehrenthalov izaslanik, pa s poklisarima Camille BarrPre, s grofom Heinrichom Lützowom i svi su se slo`ili da valja sprije~iti njema~ke spletke i popraviti austrijsko-talijanske odnose. On je o{tro opa`ao sve {to se doga|a u Austriji i Europi, a 1914. je po~eo podupirati Slavene protiv Austrije i pomagati slavenskim dezerterima. U rujno 1914. primio je Frana Supila u Londonu i po~eo govoriti da je Austro-Ugarska Ahilova peta u neprijateljskom savezu i po~eo novinsku 135

VDG JAHRBUCH 2002

kampanju protiv Austro-Ugarske koju su po njegovu mi{ljenju za{ti}ivali @idovi, katoli~ka crkva i engleski snobovi. Zauzeo je stajali{te da Austro-Ugarsku valja razoriti jer vodi pronjema~ku politiku. Steed je ipak bio neke vrsti britanski poklisar bez portfelja, bio je agent britanske diplomacije, vrlo kulturan, znao je francuski, talijanski, {panjolski i njema~ki. Neprijatelj Bismarcka, isusovaca i @idova. U Be~u ga je general Max Ronge kritizirao je srpski agent kao i William Robert Seton Watson, a poslije osvajanja Srbije navodno su austrijske slu`be na{le u Beogradu dokumente da je od Srbije primao i novaca.44 F. May Dickinson Berry napisao je knjigu pod naslovom Austria-Hungary and her Slav Subjects s uvodom Sir Willoughby Dickinsona predsjednika Lige Naroda (London, 1918). U uvodu je napisao da je oslobo|enje potla~enih naroda mogu}e jedino u sustavu me|unarodne uprave. Onda je prikazao kratko nastanak Austrije, Karla V. Koji je spretnom bra~nom politikom stekao [panjolsku i Burgundiju, ali ipak nije konstruktivan, ve} sebi~ni autokrat. Tridesetogodi{nji rat bio je vjerski rat, a ako se bolje pogleda poku{aj da se o~uva jedinstvo dominiona Karla V.. Mariju Tereziju spasili su od Friedricha II. slavenski vojnici, Josipa II. dojmila se Friedrichova li~nost pa je on poku{ao s centralizacijom Carevine. Austrija je tijekom Napoleonskih ratova morala napustiti pretenzije na Sveto Rimsko Carstvo, stekla je sjevernu Italiju, ali nije vratila pozicije u Njema~koj. Onda se morala suo~iti s nacionalizmom i ustancima protiv autokratskih vlada. Krimski rat bio je rat diplomata zabrinutih za ravnote`u snaga u Europi. Taj rat nije uspio sprije~iti {irenje Rusije na ra~un Turske.

Vla{ka i Moldavija oslobodile su se Turaka i ujedinile, iako to nisu `eljele ni Austrija ni Engleska. Sanstefanski mir stvorio je veliku Bugarsku, a prava mu je svrha bila da Turska postane nemo}na u Europi. Berlinski kongres je revizija toga mira na zahtjev Disraelija, Turska je dobila opet Rumeliju i Makedoniju i time je njezin raspad zaustavljen. Engleska je vodila sebi~nu politiku, ali je ta politika ipak i{la na ruku potla~enim narodima kad je upozoravala na pokolje u Bugarskoj i sl. No tada se pojavio Bismarck sa svojom politikom hegemonije u Njema~koj {to je bio uvod za hegemoniju u Europi, on je poslije rata 1866. anektirao sjevernonjema~ke dr`ave, a poslije 1870. i ju`ne, njegovim posredovanjem Ma|ari su 11867. obnovili krunu sv.

Stjepana. Ma|ari sebe smatraju osvaja~kom rasom i vlasnicima dr`ave, a njihova je Zlatna bula najstarija u Europi. Pa ipak, Ma|ari ~ine tek ne{to malo vi{e od polovice pu~anstva svoje zemlje, ali ipak imaju ~ak 93 % sjedi{ta u donjeg doma parlamenta.

Njihov je Dom Magnata najreakcionarniji u Europi i u njemu osim Ma|ara samo Nijemci imaju svoje predstavnike. Ma|ari poku{avaju ma|arizirati svoje narodnosti, tla~e pravoslavne, kr{e zajam~enu autonomiju Hrvatske. S druge strane u Austriji dinastija smatra svoje kraljevine svojim vlasni{tvom45 i u Carevini se uvijek gledaju interesi dinastije, a nikad naroda. Ovdje valja dodati da suvremena ma|arska nacionalna uljudba nije ostavila traga u svojim kne`evinama, kao ni u Hrvatskoj za razliku od Be~a.

44 45

Peter Schuster, Henry Wickham Steed und die Habsburgermonarchie, Wien-Kรถln-Graz, 1970.

Ovdje valja spomenuti putni dnevnik cara Franje I. Po Dalmaciji u kojem je on opisao Dalmaciju onako kako bi netko mogao opisati svoj vrt Ivan Pederin, Putni dnevnik cara Franje I. o Dubrovniku (1818 g.), Anali Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU u Dubrovniku, sv. 17(1979) str.431-463

136

VDG JAHRBUCH 2002

Ova knjiga prikaz je Carevine u me|unarodnom kontekstu, ona se umjereno osu|uje kao nedemokratska, ali se ipak glavnim krivcem smatra Ma|arska odnosno njezina velika{ka nacionalisti~ka oligarhija. To mo`e objasniti za{to je Ma|arska kod stvaranja novih dr`ava 1919. najvi{e izgubila i za{to je najvi{e Ma|ara ostalo izvan granica Ma|arske, vi{e nego li bilo kojeg naroda u Europi. Knjiga je napisana iz bogatog znanja i iskustva britanske diplomacije.

Robert William Seton Watson napisao je jo{ knjigu pod naslovom Sarajevo, Studija o uzrocima svetskoga rata, (Izd. Nove Evrope, Zagreb, 1926.). Tu je on opisao Habsburgovce kao imperijaliste koji `ele ponovno osvojiti kr{}anski jugoistok Europe i ostvariti njema~ku habsbur{ku hegemoniju. Onda je prikazao kako Be~ i Budimpe{ta raspiruju sukob katolika i pravoslavnih, Jela~i}a kao saveznika Be~a protiv Ma|ara, Stranku prava kao klerikalnu stranku koja `eli stvoriti veliku Hrvatsku i u tome nalazi saveznika u Be~u, ali Srbi zbog toga prilaze Budimpe{ti.

Austro-Ugarska otu|uje Srbiju svojom carinskom politikom, austro-ugarska vojska je vrlo kruta u pogledu srpskih i talijanskih zahtjeva. Aehrenthalu zamjera krutost u odnosima s Rusijom koju nije obavijestio o gradnji pruge kroz Sand`ak do Soluna, iako je Rusija bila spremna priznati aneksiju Bosne, pa i Sand`aka da bi osigurao prolaz ruskom brodovlju kroz tjesnace. Montirani veleizdajni~ki proces u Zagrebu bijedno propada u doba kada na~elnik generalskog sto`era Konrad von HĂśtzendorf smatra da je budu}nost Carevine na Balkanu, a Joseph Maria Baernreiter pregovara kao osoba od povjerenja Franje Ferdinanda pregovara s predsjednikom srpske vlade Milovanovi}em o ure|enju odnosa Carevine i Srbije. Umjesto da poka`e razboritost Be~ pobu|uje knjaza Nikolu da se proglasi kraljem da na taj na~in stvori razdor izme|u Cetinja i Beograda. Pi{u}i ovo Seton Watson ne zna da je taj razdor vrlo star, pa su Srbi i Rusi poku{ali jo{ 1867. svrgnuti knjaza Nikolu u dr`avnom udaru.46 Seton Watson s negodovanjem pi{e o atentatu studenta Bogdana @eraji}a na poglavara zemaljske vlade u Bosni domar{ala Marijana Vare{anina baruna von Vare{. @eraji} je proma{io pa se sam ubio, a Vare{anin je nogom udarao njegovo mrtvo tijelo. Potom pi{e kako su sve austrijske novine pisale da je austro-ugarski konzul u Prishtine Prohaska ubijen, kastriran i sl. a to nije bila istina. Ratna stranka oja~ala je kad je HĂśtzendorf ponovno postao na~elnikom generalskog sto`era. On je uvidio potrebu ujedinjenja ju`nih Slavena, ali je htio da se to izvede u austro-ugarskom okviru.

Potom pi{e kako je Ballplatz u Be~u pridobio Njema~ku i Bugarsku za rat, predsjednika vlade grofa StĂźrgkha kako odbija pregovore s Nikolom Pa{i}em jer ho}e obra~un sa Srbijom. Osvrnuo se na sve atentate pred rat na austro-ugarske du`nosnike i vrlo podrobno opisao atentat Gavrila Principa na Franju Ferdinanda da bi pokazao kako atentat nije bio dirigiran iz Beograda. Nije spomenuo sve ja~u velikosrpsku subverziju u Bosni i Dalmaciji i veze te subverzije sa Beogradom.47 Nije mu ni{ta zna~ilo ni to da su bombe ba~ene u tom atentatu bile proizvedene u Srbiji.

Zanimljiv je njegov opis osobe Franje Ferdinanda. On ga opisuje kao ~ovjeka znatnih 46

47

Ivan Pederin, Poku{aj prodora na zapad Crne Gore, Srbije i pravoslavlja u XIX. stolje}u, Croatica Christiana Periodica god.XVI(1992) br.30. str.183-223.

O tome Ivan Pederin, Odjek balkanskih ratova u Dalmaciji (Prema tajnim austrijskim spisima zadarske pismohrane), Radovi Leksikografskog Zavoda u Zagrebu, u tisku

137

VDG JAHRBUCH 2002

intelektualnih sposobnosti sa smislom za umjetnost za razliku od strica Franje Josipa.

Franjo Ferdinand bio je strastven lovac, bavio se vrtlarstvom. Brinuo se za svoju popularnost i bio dobar poznavalac ljudi. Bio je antisemit i lo{e je postupao s poslugom, a njegov brak sa groficom Sofijom Chotek bio je izvor njegovih sukoba sa stricem. Bio je dobar mu` i otac. Pokret Los von Rom smatrao je antidinasti~kim. Za razliku od Franje Josipa, koji je uvijek donosio polovi~ne odluke, Franjo Ferdinand bio je za korjenite mjere, prvi je bio za dualizam, drugi za njegovu reviziju, nesklon Ma|arima, odlu~io je da kod krunidbe ne prisegne na ustav, bio je ultramontanac, nesklon Talijanima i masonima. Grof Czernin je smatrao da nadvojvoda nije bio neprijatelj Srba, a grof Szilasy, poklisar u Ateni nalazio je da je on miroljubiv i da `eli sporazum s Rusijom, da zamjera grofu Istvanu Tiszi razlaz sa Rumunjskom zbog ugnjetavanja transilvanskih Rumunja. Franjo Ferdinand bio je naklonjen Hrvatima u kojima je vidio protute`u Beogradu i Budimpe{ti, a va`no mu je bilo i da su Hrvati katolici. Osu|ivao je kratkovidnu politiku koja je otu|ivala Hrvate od Be~a i `elio ujedinjenje ju`nih Slavena u okvirima Carevine, ali to nije `elio grof Berchtold da se ne bi pove}ao broj Slavena u Carevini. Bio je autokrat i nije umio savladati svoje izljeve bijesa. U nekom lovu ubio je hajka~a, bio je autokrat.

I napokon, kad je njegovo mrtvo tijelo dopremljeno u Be~ u carskoj obitelji nitko ga nije `alio.

Seton Watson napisao je ovu knjigu kao politi~ku optu`bu Austro-Ugarske kao krivca za rat, ali se u njegovu opisu li~nosti Franje Ferdinanda opet prepoznaje britanski velika{ konzervativac s po{tovanjem prema osobama vladarske krvi.

Dakako, ako je pisao politi~ki spis onda je 1926. te{ko mogao ne{to drugo napisati jer ne bi bilo imalo nikakva smisla braniti Carevinu koja vi{e nije postojala.

Talijanski novinar Virginio Gayda napisao je poslije godina provedenih u Be~u kao dopisnik knjigu pod naslovom La crisi di un impero (Torino-Milano-Roma, 1913.). Na pisanje te knjige pobudila ga je izborna reforma u Austriji kojom je uvedeno op}e pravo glasa pa su se u politi~kom `ivotu Austrije javili kr{}anski socijali i socijalisti koji su odmah stekli veliku parlamentarnu ve}inu. Sad su se u politi~kim zbivanjima pojavile nove nacije pa je sa zahtjevima da imaju svoje ~inovni{tvo i politi~ka predstavni{tva. ^inovni{tvo se razbujalo, po~inje ekspanzija ^eha koji se {ire, imaju mnogo djece, kupuju njema~ke nekretnine, napredni su pa se ne asimiliraju, ima ih sve vi{e me|u ~inovnicima, sve vi{e je ~e{kih {kola. Nijemci nikad ne znaju ~e{ki, ali ^esi obi~no dobro govore njema~ki pa su i tu u prednosti. Javljaju se i drugi sa svojim zahtjevima, Ma|ari `ele napustiti Austro-Ugarsku, Hrvati ho}e trijalizam i obnovu Zvonimirove krune, Poljaci autonomiju, no ~e{ko je pitanje najte`e u Austriji. Pa ipak, svaki od sjevernih slavenskih naroda malo bi postigao kad bi se odvojio od Austrije i oni su lojalni dinastiji. Poljaci nisu naklonjeni Rusiji koja tla~i Poljake, a i ^esima bi u Rusiji bilo gore. Slaveni u Austriji nisu jedinstveni blok i svaki se slavenski narod bori sam za sebe. No poslije 1866. Nijemci su postali manjina u Austriji, okupacija Bosne zna~ilo je nastavak osvajanja Eugena Savojskog, ali je broj~ano oja~ala Slavene {to mo`e dovesti do korjenitih promjena austro-ugarske politike prema Njema~koj i Rusiji. Austrijski Nijemci nemaju vi{e nadmo} u uljudbi koju su imali ranije, a dinastija nije u du{i 138

VDG JAHRBUCH 2002

njema~ka, ne germanizira. Borbe vode dru{tva za za{titu jezika, {kola, selja{tva, osnivaju se nacionalne banke, dru{tva dijele djeci doru~ak u {koli. Austrijski Nijemci nemaju oslonac u Prusima koji ih smatraju polutanima. Javlja se Georg von Schรถnerer, bogat, protuklerikalac, antisemit, protivnik dinastije, nasilan koji stvara aureolu nacionalnog mu~enika, on osniva pokret Los von Rom i progla{ava katoli~ku crkvu protugermanskom. U Grazu studenti pale austrijsku zastavu, skidaju carevo poprsje i stavljaju Bismarckovo, Njema~ka {uti, ali Wilhelm I. Daje filoslavenskom ministru Hohenwartu razumjeti da nije za protunjema~ku politiku. U Bosni raste broj katolika, a vi{i ~inovnici vladaju se oholo, druge vjere se tla~e pa raste otpor pravoslavne mase jer pravoslavlje je pod Turskom bilo povla{teno. Bojovni nadbiskup Josip Stadler gradi katoli~ke crkve i poku{ava obra}ati na katolicizam. U ovom ugnjetavanju @idovi su skutono{e Austro-Ugarske, osnivaju se njema~ke kolonije Windhorst, Rudolfsthal i Franz-Josefsfeld koji u`ivaju povlastice vlasti. Austro-Ugarska nastoji ugu{iti Srbiju i u tome joj poma`e Josip Frank, bigotni katolik i reakcionar koji ustaje protiv Srba, a Srbi su po svom duhu demokrati. Katoli~ka crkva je saveznica dinastije, ali se mnogi hrvatski i srpski studenti javljaju u srpsku vojsku kao dragovoljci. Ranije je to bilo druga~ije jer onda su se Jela~i}, Maroi~i}, Rodi} i Filipovi} borili za cara. Hrvatska je ~imbenik ravnote`e u Carevini jer Be~ zaobilazi Budimpe{tu u Zagrebu. Njima Be~ ipak ne da kraljevinu da je za njima ne bi tra`ili ^esi i drugi, a Hrvati su odvi{e pod utjecajem Crkve. @idovi su, osim onih ortodoksnih, srda~ni i otvoreni, sve }e u~initi da budu primljeni u otmjenu katoli~ku ku}u kao gosti, ali ih katolici ipak mrze i ogovaraju, ne opra{taju im ni onda kad se pokrste pa su mije{ani brakovi rijetki, a trgova~ki duh ~ini @idove strancima u narodu. Oni u svojim rukama imaju financije i novinstvo i solidarni su me|u sobom, a antisemitizam je uvijek znak dru{tvene neravnote`e. Crkva i plemstvo smatraju da je socijalizam `idovska stvar. Suvremeni kapitalizam i kapitalizam razvio se iz lihve48 pa su @idovi ugu{ili malo i nezavisnu industriju, npr. male drvodjelce koji su proizvodili biedermeiersko poku}stvo. To je izazvalo antisemitizam, no onda Gayda opa`a da financije i novinstvo katoli~ke Austrije nose @idovi koji poslije emancipacije do`ivljavaju, pa ~ak postaju zemljoposjednici jer im zadu`eni plemi}i i seljaci prodaju svoje zemlje. @idovi su u vrhu be~kog intelektualnog `ivota, ali nikad nisu generali ni visoki ~inovnici jer ih slu`bena Austrija i dalje bojkotira. Oni u Carevini govore raznim jezicima, ali ih vjera ujedinjuje. Kao politi~ari nemaju uvjerenja, lako mijenjaju narodnost, pa i vjeru, a ako se pokrste ~ak postaju antisemiti, a silama osovine slu`e bolje nego vojska i ~inovnici. @idov ipak nema domovine, on je vje~ni emigrant.

Austrijanci nikad nisu napravili revoluciju, oni se odri~u svojih politi~kih prava i zato u Austriji postoji samo dinastijska politika, dugo nije bilo parlamentarizma i zato stranke i klubovi nemaju ni sadr`aja ni stege. Dinastija nije na~inila austrijski narod, ali je zato Austrija veza istoka i zapada. Austrija nije imala dr`avnika kakvi su Cavour ili Bismarck, njezini su ministri tek birokrati. Zakoni nastaju u ministarstvima, a car ih potvr|uje prije parlamenta. Velika{i su vrlo otmjeni, zatvoreni i malo putuju, etiketa 48

Bankarstvo je izum @idova i katolika, jedni I drugi se u stvarima lihve orijentiraju prema odredbama Mojsijeva zakonika, Ivan Pederin, Jadranska Hrvatska u povijesti starog europskog bankarstva, Split, 1996.

139

VDG JAHRBUCH 2002

je kruta i pravi velika{ mora imati bar 14 predaka. Smatraju da ~ovjek po~inje s barunom i govore be~kim dijalektom, ali na poseban na~in , pa ~ak i hodaju na poseban na~in, vole sve~anosti, imaju dragulje koje obitelj naslje|uje, vole ladanjski `ivot, lovove, jahanje, a mladi grofovi i lijepe glumice, malo znaju o poljoprivrednim strojevima. Stupovi vlasti su u Austriji vojska, Crkva, ~inovni{tvo i velika{i, ali je op}e pravo glasa zadalo udarac velika{ima. Donedavno su za tijelovskom procesijom i{li car, svi nadvojvode i ministri. Tad bi car pred stolnom crkvom sv. Stjepana pravo noge dvanaestorici be~kih staraca. Austrijsko plemstvo jako je bigotno, djecu daju isusovcima na odgoji i oni tamo postaju nesno{ljivim italofobima. Njihova pobo`nost prazna je, ali se crkvene zapovijedi slu{aju bez pogovora. Crkva nema tradicija siroma{tva, bogata je i {tedljiva. U Ma|arskoj vi{e od polovice crkvenog prihoda ide osamnaestorici biskupa. Ni`e sve}enstvo siroma{no je i `ivi od toga {to podu~ava katekizam u {kolama. Ako bi se on ukinuo sve}enici bi ostali bez kruha. Odatle ultramontanizam. Crkva ostavlja vrlo dubok pe~at na svim podru~jima `ivota, a njezin nadzor nad mi{lju neograni~en je, sve}enici uhode |ake i gra|ane, molitva je obvezatna u svim {kolama, pazi se da se u petak u {koli ne jede {unka, a Karl Lueger javno tra`i crkvenu upravu za sveu~ili{te. Crkva je uvijek imala podr{ku dr`ave u Austriji, a isusova~ka Leogesellschaft smatra da se mo`e umije{ati u bilo koje podru~je javnog i privatnog `ivota.

Vojska nije narodna nego careva i zato se ~asnici dr`e oholo, vojska nije obljubljena u narodu, u njoj su zastupljeni svi narodi, ali ^esi i Ma|ari izbjegavaju ~asnike koji su nedostupni za nacionalizam kao carevi ljudi. Austrijski militarizam suprotstavlja se svakom nacionalizmu, vojska je svijet bez uzbu|enja pa ~asnik tra`i odu{ka u zabavama. Ova vi{enacionalna vojska odmah bi se raspala kad bi u njoj po~eo nacionalizam. Jela~i}ev podvig najbolje izra`ava duh vojske. On je bio sin vojnika, odgojen u austrijskim vojnim {kolama, odan Dvoru koji je spasio i dvor mu je bio pre~i od Hrvatske. Najslavniji austrijski vojskovo|e nisu bili austrijski Nijemci – Jan Sobieski (Poljak), vojvoda Karl von Lothringen, Eugen Savojski, admiral Dahlerup (Danac), Hainau (koji se borio protiv Ma|ara 1849. Pa ipak duh i jezik vojske je njema~ki, a narodi sada tra`e ne{to nacionalno u vojsci – zastavu, jezik i to osobito Ma|ari, pa ^esi. Seljak je u vojsci poslu{an, ali ne napredniji i organizirani radnik pa su ~e{ki bataljuni koje su slali na srpsku granicu psovali rat protiv Srbije, a Srbi i Hrvati dezertirali su i prelazili u Srbiju. Politi~ki ~asnik tipi~an je za austrijsku vojsku. General Benedek se rugao ~asnicima koji su napredovali zato {to su potjecali iz 600 uglednih obitelji koje su vladale Austrijom. No u vojsci ima mnogo beskorisnih polo`aja, sve manje je hrabrih ideja, sve vi{e tradicionalizma i straha od novih ideja.

Konrad von Hötzendorf je opazio da ~asnici postaju debeli i mirni ~inovnici, oni `ive sa sabljom, ali djeluju papirima, umirovljeni generali postaju politi~ki pisci.

Hötzendorf vidi Carevinu kao veliku vojsku kojoj }e on zapovijedati, neprestano govori o ratu protiv Italije i `eli prekinuti svaku vezu izme|u Talijana iz Kraljevine i Talijana iz Austrije pa je pulski arsenal otpustio talijanske radnike i doveo Slovence, Talijani nemaju ustavnih prava, njihove {portska dru{tva ne smiju odr`avati sve~anosti, plijene im se arhivi, imenovanja profesora u talijanskoj gimnaziji u Puli podlije`u potvrdi austrijskog ministra mornarice.

140

VDG JAHRBUCH 2002

Austrija je vi{enacionalna i tko putuje prelazi mnoge nacionalne i jezi~ne granice, ali uvijek ima dojam da se nalazi u istoj zemlji, nijedan austrijski narod nije stvorio dru{tvenu individualnost jer je birokracija kao i vojska iznad svih naroda. Birokracija ho}e da vlada i `eli od naroda stvoriti kompaktni blok. Kao ni vojska ni ona nema korijen u narodu, a svaki ~inovnik zahvaljuje svoj polo`aj caru, ona je uvijek mirna, sre|ena, ali su dr`avni bankroti 1811 i 1816. djelo birokracije, a birokratski apsolutizam 1848. do 1859. doveo je do gubitka Lombardije.

Zna~ajka suvremene Austro-Ugarske su nacionalne borbe. Gra|anstvo, ~ija je jedina zasluga oslobo|enje kmetova, ima nacionalnu kulturu, njeguje nacionalni jezik i vodi te nacionalne borbe, a narodi se okupljaju po nacionalnom, ne klasnom na~elu. Op}eg austrijskog gra|anstva nema, gra|anstvo je ostalo u ograni~enom svijetu svoje nacije, a masa naroda jo{ nije probu|ena pa dva tjedna novinske kampanje mogu bilo {to napraviti popularnim ili nepopularnim. Novinstvo se ne oslanja na narod, nego na male zatvorene svjetove kao {to je `idovska burza, katoli~ka sakristija i sl. Austrija je katoli~ka i antisemitska, ali ima liberalno i socijalisti~ko novinstvo koje je u `idovskim rukama. U Austro-Ugarskoj nema politi~kih i intelektualnih osobnosti, ni `e|i za znanjem, tisak se cenzurira i ne daje pravu sliku svijeta, a k tome je i te{ko oporezovano. Radni{tvo `ivi u neopisivoj bijedi. Sedam ili osam ljudi cijeli dan radi u tvornicama, a no}u svi spavaju u jednoj tijesnoj sobi, radnice `ive sad s jednim mu{karcem, sad s drugim, izvanbra~ne djece je me|u njima do 25%. Radnice rade po danu, a po no}i se prostituiraju. Socijalisti~ka stranka u Austriji najja~a je poslije Francuske, ima 79 zastupnika u parlamentu i dobar imetak, mnogo `enskog ~lanstva, prire|uje prvosvibanjske povorke i oslanja se na brojno radni{tvo, ali socijalisti ipak nisu buntovnici. Njihov predsjednik Viktor Adler naziva svoju stranku republikanskom, ali ipak po{tuje institucije. Kad je umro antisemit Lueger `idovski socijalisti `alovali su se njegovoj stranci, a Viktora Adlera se slu{a kao generala i njegova je uvijek zadnja. U vrhu socijalisti~ke stranke nema radnika.

Francuski socijalizam ima crvene tradicije, austrijski je beskrvan, socijalisti su poslu{ni, bili su `ivlji dok nisu imali politi~kih sloboda, sad ih pla}a dr`ava, a njihovi zastupnici primaju dnevnice od 20 kr. I ne `ele da ih izgube. Oni ne nalaze saveznike u radni~koj masi, nego u sitnom gra|anstvu, trgov~i}ima, zanatlijama i malom ~inovni{tvu. Be~ nije grad velike industrije kao Berlin, austrijska je industrija u ^e{koj, ni uvo|enje op}eg prava glasa nije demokratiziralo Be~. Gayda je napokon opisao i `ene koje su lijepe, ljubazne, vole se zabavljati i slobodne su u svojim }udorednim nazorima. Knjiga je imala uspjeha u Italiji, a o njezinom uspjehu, a posebno o odnosu talijanske javnosti prema Austriji svjedo~i drugo izdanje 1915. u Torinu pod naslovom L'Austria di Francesco Giuseppe (La Crisi di un Impero). Nema znaka da bi zanimanje za ovu knjigu imalo te`i{te u katoli~kim krugovima Italije koji 1915. nisu bili za rat, a list UnitB cattolica vidio je u Austriji kulu katolicizma i grudobran protiv pravoslavlja.49 49

Giorgio Candeloro, Storia dell’Italia moderna, Volume ottavo, La prima guerra mondiale, Il Dopoguerra, L’Avvento del fascismo, Milano, 21987. str. 44

141

VDG JAHRBUCH 2002

Gayda je napisao knjigu sli~nu Steedovoj – opisao je Carevinu kao zemlju pluralizma u kojoj sve suprotnosti nalaze svoje mjesto i svoj na~in su`ivota, pa tako u Austriji `ive isusovci i @idovi, socijalisti i velika{i, `estoki nacionalisti i anacionalna vojska s ~inovni{tvom. Sno{ljivost i demokracija na~elo su njegova gledanja tako da on njima svima nalazi mjesto u Carevini koja je napredna i tradicionalisti~ka u isti mah. Tradicionalizam kao da je ono najvrjednije u Austro-Ugarskoj, ono je element stabilnosti, tradicionalizam nije nametljiv i osoran, ve} miran i nepromjenjiv.

Nacionalisti~ke mr`nje ne}e se na}i kod ovog pisca koji je pisao pred I. Svjetski rat u doba kad je Carevina zveckala sabljom i govorila o ratu protiv Italije. Nema ni o~ekivanja skore propasti Carevine. Austrija kako su je opisali Steed i Gayda svijet je raznolikosti, zajednica koja to naoko nije, a opet je solidno okupljena nadnacionalnim vezama dinastije, crkve, vojske i ~inovni{tva. Ovakvi prikazi jedne dr`ave imaju svoju tradiciju u putopisima s po~etka XIX. st. stolje}a, kad su putopisci odlazili u susjedne zemlje da vide kako funkcionira suvremena uljudba, dakle kazali{te, muzeji, arhivi, knji`nice i druge institucije. Slika nacije nastala je u Stendhalovom putopisu po Francuskoj pod naslovom MĂŠmoires d'un touriste u kojoj pisac razlikuje naciju kao fizi~ki pojam, dakle skupinu ljudi sastavljenu od nekoliko rasa sa svojim somatskim osobinama, a potom nacionalnu kulturu izra`enu u kulturno-umjetni~kom bogatstvu a to su crkve, pala~e, knji`nice i sl. koje Stendhal kao putnik inventarizira. Potkraj stolje}a pojavilo se vi{e poku{aja definiranja neke nacije kao Ernest Renan sa Qu'est-qu'une nation(1882), Hippolyte Taine sa Origines de la France contemporaine, putopisom poslije puta po Italiji 1864. - Voyage en Italie. Tu se nacija prikazuje kao sredina, dakle stanovit broj prirodnih, politi~kih, dru{tvenih, povijesnih i drugih pojava koje se pojavljuju kao slu~ajnosti, prividno nemaju unutarnje veze, ali ipak u svojoj cijelosti sa~injavaju naciju kao slo`eno tkivo. Steed i Gayda najbli`i su Taineu u svojim opisima Austrije. No ti opisi pokazuju i razularenu stvarnost po ~emu su srodni suvremenom romanu, oni su kao rijeka i nitko ne zna koliko }e ta rijeka primiti pritoka ni gdje }e se uliti u more.

Splitski Talijan Alessandro Dudan napisao je dva sveska povijesti Austrije pod naslovom La Monarchia degli Asburgo, Origini, grandezza e decadenza con documenti inediti, Volume primo (800-1849), Storia politica, costituzionale e amministrativa con speciale riguardo alle provincie italiane, i Volume secondo (1849-1915), (Roma, 1915), Dudan je potjecao iz stare splitske obitelji koja se u XIX. st. smatrala talijanskom Leonardo Dudan bio je splitski gradona~elnik 1830-ih godina i sudjelovao je u nacionalnim borbama u Dalmaciji na talijanskoj strani, a i on sam bio je u vrhu iredentisti~ke promid`be u Italiji 1919. zajedno sa Mariom Alberti, Attiliom Tamaro i dr.50 Dudan je autor brojnih iredentisti~kih spisa u doba oko rata, u doba izme|u dva rata `ivio je u Zadru, u drugom svjetskom ratu vratio se u Split i bio ravnatelj splitske realne gimnazije. Po kapitulaciji Italije pobjegao je u Italiju. Bio je dakle osvjedo~eni iredentist i protivnik Austro-Ugarske, a njegova knjiga izi{la je u godini sklapanja Londonskog sporazuma. Zbog toga je on po~eo svoju knjigu tako {to je napisao da je Austrija kompleks raznih zemalja neusporediv s bilo kojom drugom zemljom u 50

G. Pitacco, La passione adriatica nei ricordi di un irredento, Bologna 1928. str.73.

142

VDG JAHRBUCH 2002

Europi. Ona ulazi u povijest tako isti~e da je Trentino bio u po~etku suverena kne`evina koja je na nezakonit na~in spojena s Tirolom, a sli~no se dogodilo s Goricom i Rijekom.51 Austrija dakle u svojim po~ecima nosi u sebi klicu bolesti od koje i danas boluje. Carevinom je uvijek vladalo nekoliko nadvojvoda, velika{a, generala i biskupa okupljenih na Dvoru, ona te`i kao olovni pla{t na svojim narodima, ~iji nacionalni razvitak ko~i, ona boluje od prevelike vlasti velika{a, sve}enstva, generala, ona je zemlja centralizma i germanizacije. Trst je 1382. u{ao u Austriju tra`e}i za{titu od svojih neprijatelja, Austrija je za nj bila samo manje zlo, ali je Trst ipak do`ivio procvat za Marije Terezije. Poslije gubitka [vicarske, Habsburgovci stalno gledaju prema istoku. Dudan vidi dakle Austriju kao silu koja se koristi neslogom talijanskih gradova pa otkida komad po komad talijanskog nacionalnog tijela, da bi potom ugu{ila husitski pokret u ^e{koj, koji je izraz ~e{kog nacionalnog duha i tako protestantska, pa turska opasnost vezuje dinastiju uz Crkvu.

Apsolutizam Marije Terezije gu{i mjesne autonomije, unificira pravo, a Leopold I. Odre|uje da biskupe potvr|uje car. Pitanje naslje|ivanja u Austriji je obiteljsko pitanje, pa se u tom smislu donosi pragmatica sanctio koju prvi prihva}aju Hrvati, ta austrijska Vendee, a onda je moraju prihvatiti i Ma|ari. Be~ izigrava Ma|are u Hrvatskoj. No pragmatica sanctio je dekret kojim Be~ stavlja do znanja pokrajinama promjene u redu naslje|ivanja. Ma|ari ipak smatraju da su sjedinjeni s Austrijom samo personalnom unijom koja u svako doba mo`e i prestati, tra`e da se kralj okruni u Budimpe{ti, da prisegne na ma|arski ustav i da prizna da su Transilvanija i Hrvatska partes adnexae krune sv. Stjepana. Dudan ipak povoljno ocjenjuje posuvremenjenje za Marije Terezije koje vodi grof Wilhelm Haugwitz. U tim reformama ukinute su mnoge stare povlastice, napu{tena je pla}ena vojska i uveden zakon da svaki teritorij mora dati stanovit broj vojnika, modernizira se porezni sustav, ukidaju unutarnje carine, plemstvo gubi vlast koja prelazi na obrazovane pravnike, pa se plemi}i povla~e u svoje dvorce i bave poljodjelstvom. Osnivaju se okru`ni uredi koji vr{e vlast umjesto plemi}a. Gradske autonomije gube vlast koju sada vr{e ~inovnici. I Crkva pada pod vlast Dvora sa ius majesteticum circa sacra, polo`aj protestanata je te`i, ali prognani Nizozemac, protestant Gerhart van Swieten ipak postaje lije~nik Marije Terezije i ona mu povjerava reformu sveu~ili{ta. Sveu~ili{te se laicizira i odgaja ~inovnike, isusovci gube cenzuru, a 1773. je njihova dru`ba i ukinuta. Marija Terezija od njihove imovine osniva studijski fond i tu Marija Terezija slijedi primjer Pruske. Osnivaju se ni`e {kole – Musterschulen, vojna {kola Theresianum, Orientalische Akademie i arhivi, ukida se tortura. U Ma|arskoj ipak ostaju stare povlastice, a Hrvatska i Transilvanija postaju partes adnexae krune sv. Stjepana, Rijeka Corpus separatum. Do tada su austrijski carevi bili rimski carevi, Marija Terezija kao `ena to nije mogla postati, ali sada Francuska postaje njezinom saveznicom.

Josip II. je fiziokrat i prijatelj masona, nastavlja reforme, ali nema osje}aja mjere pa krune sv. Stjepana i sv. Vjenceslava donosi u be~ku riznicu (Schatzkammer) {to se do`ivljava kao svetogr|e, Hrad~in postaje vojarna, porez sada pla}aju i feudalci, 51

Talijani su Trentino do`ivljavali kao no` uperen u srce Italije, trojni savez je za Italiju bilo ~ekanje da se Austrija raspadne pa da ona uzme svoje, Grof Carlo Sforza, Bra}a a neprijatelji (Problemi poslijeratne Evroope), Split, 1933. str. 64, 68.

143

VDG JAHRBUCH 2002

donosi novi gra|anski zakonik 1786., biskupi prije ustoli~enja moraju polo`iti prisegu, emancipira @idove, koji ipak tek 1848. stje~u punu jednakopravnost, laicizira srednje {kole, pa ~ak poku{ava uvesti gra|anski brak. Josip II. stvorio je veliki birokratski aparat i uveo conduitenlisten, dakle izvje{}a o ~inovnicima koji su po~elo kasnijeg dou{ni{tva. Josip II. je svojim reformama izazvao {iroke prosvjede, ve}ina ih se nije odr`ala, ali je poslije njega uslijedio Metternichov redarstveni apsolutizam s tajnom policijom. Sve}enici su sada podlo`ni dr`avi, Pruska bez mnogo uspjeha nastoji sprije~iti austrijski utjecaj u Njema~koj, a Austrija se vezuje s Rusijom i lomi Ma|arski otpor preko Hrvatske. Sada se ostvaruje savez veleposjedni~kog i birokratskog plemstva, sve}enstva i vojske, koje slabo djeluje u Ma|arskoj koja ima nacionalno plemstvo pa Napoleon iskori{tava ma|arsko nezadovoljstvo. Dudan ipak priznaje Metternichu da je obrazovan i na~itan. Rusko utjecaj raste na Balkanu me|u pravoslavcima pa se na tom podru~ju rasplamsava suparni{tvo tih dvaju sila. Dudan je potom opisao razvitak suvremene uljudbe u Austriji, bankarstva, izgradnju `eljezni~ke mre`e, osnivanje tr{}anskog Lloyda kao talijansko dru{tvo pri ~emu pre{u}uje da je to dru{tvo osnovao Karl Ludwig Bruck52, industrijalizaciju ^e{ke, osnivanje muzeja i suvremene znanosti kod ^eha i Hrvata {to izaziva strah Ma|ara.

Potom opisuje razvitak tajne policije koju podupiru Slaveni. Bospor i Turska sada postaju podru~je suparni{tva Rusije i Austrije koja pod svaku cijenu `eli odr`ati Tursku. Pi{u}i o 1848. navodi da su u Austriji vi{i slojevi za revoluciju i opisuje Lajosa Kossutha kao apostola ustavnosti i demokracije, centralisti~ke i teritorijalne tendencije u ma|arskoj revoluciji i Jela~i}a kao karijatide dinastije. Tu Dudan slijedi nazore politi~ke ljevice, posebno Karla Marxa, koji je tako opisao Jela~i}a.53 Ali i Rumunji ustaju protiv Ma|ara, a poslije kapitulacija Haynau vje{a u Ma|arskoj dok u Austriji caruju vojni apsolutizam, unitarizam, centralizam i prevlast njema~kog jezika s ukidanjem starih povlastica u Ma|arskoj. Dalmatinski Hrvati vole vi{e austrijsku, nego ma|arsku vlast , Srbi dobivaju Vojvodinu, ali ne za dugo, ali se kmetstvo ipak trajno ukida. Dou{ni{tvo cvate uz suradnju ispovjednika. Grof Leo Thun kao ministar vjere i nastave tra`i sklapanje konkordata sa Svetom Stolicom, u Be~ se vra}aju isusovci i redemptoristi. Konkordat je sklopljen 1855. kao djelo Lea Thuna i kardinala be~kog nadbiskupa Rauschera, te papinskog delegata kardinala Viale PrelB i sada Austrija postaje Papinim dominionom, dr`ava se odri~e vlasti nad crkvom i prepu{ta joj {kolstvo i obiteljsko pravo. To je kraj jozefinizma, crkva dobiva natrag svoje posjede.

Alexandera Bacha opisuje kao fi{kala, biv{eg demagoga i revolucionara {to ne uspijeva za{tititi slabo gra|anstvo od tla~enja plemstva i sve}enstva. Glava reakcije je Grßnne, generalni adjutant carske kancelarije. Raste mo} ~inovni{tva koje se nova~i me|u ^esima i najni`im slojevima njema~kog pu~anstva. Dudan, koji je u pitanju Jela~i}a bio ljevi~ar sad je odjednom aristokrat {to se mo`e objasniti njegovim kasnijim prianjanjem uz Benita Mussolinija, koji je u po~etku bio socijalist. Tisak se cenzurira, Ma|arska se dijeli na ~etiri upravne jedinice – ma|arsku, transilvansku, 52 53

usp. Odgovaraju}e poglavlje u Ivan Pederin, Jadranska Hrvatska u austrijskim i njema~kim putopisima, Zagreb, 1991.

Ivan Pederin, K.Marx i F.Engels o pitanju panslavizma, Hist. zbornik, Zagreb, 35(1982) str. 279-291.

144

VDG JAHRBUCH 2002

srpsku i hrvatsku, guverner Ma|arske je reakcionar i militarist nadvojvoda Albrecht.

Pa ipak, i pored germanizacije u Dalmaciji i Istri po{tuje se talijanski jezik. U Krimskom ratu Austrija se zamjerila Rusiji svojom nezahvalno{}u, a onda jo{ vi{e kad je guverner Galicije grof Agenor Goluchowski pomagao poljski ustanak 1863. Bruck je posuvremenio po{tu i brzojav kao ministar trgovine, osnovao u Be~u, Pragu i Grazu trgova~ke akademije, unaprijedio konzularnu slu`bu, bankarstvo, ustanovio industrijske i trgova~ke komore. Austrija je ostvarila hegemoniju u Njema~koj.

Dudan priznaje Bachu da je moderniji od Metternicha u ure|enju Carevine.

Austrija ima vojsku s politi~kim utjecajem, ali bez domoljubnih ideala. Dudan sa zadovoljstvom isti~e nezavisnost Ma|arske koja ne}e da plati svoj dio javnog duga jer je zajam uzet bez njezine suglasnosti, ali s nezadovoljstvom opa`a da Hrvatska ima nezavisnu sudstvo i stare zakone koji su ostali na snazi, i svoj jezik kao uredovni, a nadvojvoda Albrecht vidi u Hrvatskoj grudobran protiv ma|arskog nacionalizma.

Dudan s negodovanjem opa`a da se Ma|arska 1868. obvezala da }e obnoviti Trojednicu jer u Dalmaciji vlada talijanski jezik i kultura, a i Rijeka je protiv Hrvatske u kojoj vidi kr{enje pragmatica sanctio pa se Rijeka 1868. vra}a Ma|arskoj. Dudan prikazuje kolebanja izme|u centralizma i federalizma poslije Listopadske diplome kao vra}anje na demokraciju poslije Bachova apsolutizma koje nema uspjeha jer na kraju prevladavaju retrogradni velika{i i biskupi. PA ipak, federalizam Carevine ostaje o~uvan u starim statutima pojedinih zemalja. Velja~ki patent ugodio je njema~kom dijelu, ali i Talijanima, osobito onima koji `ive izmije{ani sa Slavenima.

No Ferencz DĂŠak vidi u Hrvatskoj Ahilovu petu Ma|arske zbog cara koji izigrava Ma|arsku 1861 kad sankcionira nezavisnost Hrvatske od Ma|arske, a 1863. ustanovljuje jednakopravnost rumunjskog i njema~kog jezika s Ma|arskim u Transilvaniji. Potom prikazuje diplomatsku borbu Pruske i Austrije za utjecaj u Njema~koj, vojni poraz Austrije 1866. protuaustrijsko savezni{tvo Italije i ma|arskih izbjeglica kad je general Klapka okupljao ma|arske vojnike da se bore na talijanskoj strani, poraz kod Visa i obnovljenu krunu sv. Stjepana, koja suprotno o~ekivanjima Bismarckovog suparnika Beusta postaje prusko upori{te u Carevini. Poslije prikaza Nagodbi 1867. i 1868. Dudan sa zadovoljstvom opa`a kako Dalmacija ostaje austrijska pokrajina, a Rijeka ma|arski corpus separatum. Hrvatska nije dobar posao za Ma|arsku jer guta mnogo ma|arskih novaca. Ivana Ma`urani}a opisuje kao nesposobnog bana, Khuena kao pravog sposobnog bana i ro|aka grofa Kolomana Tisze. SA zadovoljstvom opa`a kako 90 000 Ma|ara u Hrvatskoj ima 65 svojih {kola, dok 100 000 Hrvata u Ma|arskoj ima samo jednu {kolu. Pi{e o nesno{ljivosti Ma|ara prema ostalim narodima svoje dr`ave, nalazi da je vrlo nedemokratski {to se Trentinu ne dopu{ta da se odvoji od Tirola. Dudan opa`a da dinastija ujedinjuje Carevinu, da je utjecaj plemstva i crkve velik, ali da dio plemstva i sve}enstva ipak prilazi gra|anstvu u liberalnim nacionalnim strankama koje vode polemiku s klerikalizmom i bore se protiv Konkordata. Potkraj stolje}a Carevinom vladaju Nijemci, Ma|ari i Poljaci, no onda se rutenski seljaci di`u protiv poljske gospode, Austrija favorizira Hrvate, a Talijani ulaze u sukob s Nijemcima, pa u Be~u sa~injavaju posebnu izdvojenu skupinu. Javlja se antisemitizam kao odraz na financijsku snagu @idova protiv kojih su klerikalci i bune male ljude. Poslije okupacije Bosne bojazni zbog 145

VDG JAHRBUCH 2002

pove}anja broja Slavena u Carevini i neslaganja s Rusijom koja bi ratovala s Turskom.

I Engleska zavidi Rusiji zbog napredovanja na Balkanu i tra`i podr{ku Italije.54 Uslijed slavenske opasnosti javlja se Georg von Schönerer sa svojom Svenjema~kom strankom. Aneksija Bosne je reakcionarni carev ~in koji Bosni daje ustav {to sankcionira vjersku podjelu i favorizira Slavene. Dvor se u Austro-Ugarskoj prije svega oslanja na narode koji nemaju srodnike izvan granica Carevine. Karl Lueger je imperijalist, ali u Austro-Ugarskoj ne postoji javno mnijenje, a austro-ugarsko prodiranje na Balkan izazov je Italiji, osobito zbog favoriziranja Hrvata na jadranskom priobalju i germaniziranja Trentina koji je za Italiju prijetnja sa sjevera.

Dudan zavr{ava da je Austro-Ugarska lo{e upravljana zemlja koja srlja u katastrofu.

Dudan priznaje Austriji posuvremenjenja za Marije Terezije i Alexandera Bacha, ali je Austrija za nj ipak reakcionarna, klerikalna i feudalna zemlja, a njezini najve}i grijeh je favoriziranje Slavena, germaniziranje Trentina i prije svega udaljenost od nacionalizma, dakle narodnosnog na~ela koje je Dudanovo polazi{te. Najgore {to Austrija ima je Hrvatska, ta austrijska Vendée, koja je austrijsko oru|e uvijek onda kad treba sprije~iti ne{to dobro i napredno, pa se Dudan iskreno veseli svakoj hrvatskoj neda}i u Carevini kao {to je gubitak Rijeke 1868. i odlaganje aneksije Dalmacije. Za razliku od Gayde Dudan je jednostran u svom dosta bojovno-negativnom prikazu Austro-Ugarske i jasno daje ~itatelju do znanja svoja polazi{ta, a to su naprednja{tvo protuklerikalnost, narodnosno na~elo i svakako mr`nja na Hrvatsku. Sve to ~ini njegovu sliku nekako plosnatom i ostavlja dojam da je Dudan vi{e politi~ar nego znanstvenik ili barem da ne zna to~ku gdje politika prestaje, a po~inje znanost.

Tr{}anski iredentist Mario Alberti, koji je u Austro-Ugarskoj osu|en na smrt pa je pobjegao u Italiju sabrao je svoje spise u knjizi Irredentismo senza romanticismi (Trst, 1936) i u toj knjizi nalazimo dosta nesistematski portret Austrije (str.209-241; 327-346). Nijemci i Ma|ari nikad nisu bili opasnost za Talijane u Austriji dok vlast nije po~ela praviti koncesije Slavenima. Germanizacija i poma|arivanja Rijeke nisu bile opasnost za Talijane jer ni jedna ni druga nisu imale demografske podr{ke, opasnost su Hrvati. Franjo Josip bio je u svakom koraku i rije~i car. Bio je velikodu{an pa je dao da se Kossuthovi posmrtni ostaci dopreme u Ma|arsku, nije mrzio, nije volio, ve} je odobravao ili osu|ivao. Bio je gorljiv kao ~inovnik i discipliniran kao vojnik, nije bio naklonjen knji`evnosti i umjetnosti, u kazali{te je i{ao reda radi.

Pobo`an bez bigoterije nije trpio da mu se sve}enici mije{aju u dr`avne poslove. Nije imao predrasuda prema nekatolicima pa su ga blagoslivljali protestantski pastori, rabini, pravoslavni sve}enici i muftije. Prema Hrvatima bio je hladan. Negativno opisuje Konrada von Hötzendorfa koji je cijelog `ivota mislio samo o ratu protiv Italije i mrzio Talijane, iako mu je `ena bila Talijanka. Alberti negativno opisuje Franju Ferdinanda kao antisemita, neuravnote`enog ~ovjeka koji `eli uni{titi Ma|are i austrijske Talijane i da bi to postigao slu`i se Slavenima pa tr{}anski namjesnik grof Hohenlohe nastoji poslaveniti Talijane. Kad je progla{eno op}e pravo glasa 1907. on 54

Italija je po~eetkom stolje}a u{la u suparni{tvo s Austro-Ugarskom na Balkanu oko Albanije, Makedonije, gradnje `eljeznica koje je Italija `eljela graditi od Jadrana prema Beogradu. K tome je Italija nastojala postati vode}om silom na Jadranu. Leopold Freiherr von Chlumecký, Oesterreich-Ungarn und Italien, Das westbalkanische Problem und Italiens Kampf um die Vorherrschaft in der Adria,Leipzig und Wien, 21907.

146

VDG JAHRBUCH 2002

je priklopio slovenska mjesta u okolici Trsta da pove}a slavensko izborno tijelo i nasilno je poslavenio tr{}anske sudove. Metternich je za nj veliki dr`avnik i pobjednik Napoleona kojem su se klanjali svi osim pruskog i sardinijskog kralja. Trijalizam bi bio grob za Italiju. Habsburgovci su za Albertija velika dinastija, grudobran protiv Turaka koji kristijaniziraju i ulju|uju srednjeisto~nu Europu, spominje Eugena Savojskoga i izvrsnu habsbur{ku upravu. Dvor je uvijek tra`io oslonca u srednjim stale`ima. Prema Albertiju glavni je austrijski grijeh {to je favorizirala Slavene, osobito u Trstu i to joj se i osvetilo. Austrijski dr`avnici nisu uo~ili da izme|u Nijemaca i Talijana nema suprotnosti.

Josef Redlich izdao je 1920. knjigu pod naslovom Das รถsterreichische Staats- und Reichsproblem, Geschichtliche Darstellung der inneren Politik der habsburgischen Monarchie von 1848. bis zum Untergang des Reiches. Knjiga je dijelom nastala prije rata. Redlich je prikazao Austriju kao silu koja je sve narode krune sv. Stjepana privela Zapadu, priznao je nasilnu vlast Ferdinanda II. u ^e{koj i alpskim zemljama koja je ipak donijela stolje}a mira, istakao je da su Habsburgovci oslobodili Ma|arsku od Turaka i stvorili ravnote`u u Europi. Dinastija je po~ivala na pasivnosti masa i ve}ine gra|anstva. Me|utim suvremeni nacionalizam posvuda pobu|uje politi~ki aktivizam i suprotan je nadnacionalnoj Carevini koja je zajednica slobodno ujedinjenih i punoljetnih naroda. Austrija je bila potreba Europe. Ona je tvorevina novog doba i prva velika sila poslije Karla Velikoga, njezina ~vrsta osnova i osnova dr`avne misli bila je pragmatica sanctio i ona neprestano nastoji pro{iriti svoju mo}. To nastojanje poklapa se s `ivotnim potrebama Ma|arske i ^e{ke. Ferdinand I. Stvorio je osnove dr`avne birokracije i time pojam ideje dr`avne sveukupnosti kad je razvlastio velike feudalce i okru`io se obrazovanim pravnicima. Ta sveukupnost dr`avne misli nipo{to nije zna~ila gu{enje pojedinih zemalja. Nastalo je novo dvorsko i ~inovni~ko plemstvo otu|eno od selja{tva i mjesnog gra|anstva koje razvija svijest o potrebi jedinstva svih zemalja. Iz te ~inovni~ke dr`ave razvija se u XIX. st. ustavna pravna dr`ava s dr`avnim aparatom i dr`avnom svije{}u koja je Austriju u~inilo sposobnom da se suprotstavi Napoleonu. Franjo I. Je sa svojim strahom od revolucije i urota odredio biedermeier vi{e nego li Metternich, njemu je vi{e nego li Metternichu nedostajalo odlu~nosti. Oja~ale su federalisti~ke i centralisti~kje tendencije koje su u Austriji oduvijek postojale, rasplamsale su se raspre izme|u Kleyla i Alexandera Bacha o preure|enju Carevine, pojavila se potreba ure|enja jezi~nog pitanja, a s njime kao elementarna nepogoda nacionalno pitanje osobito u Ma|arskoj, Hrvatskoj i Lombardiji. U Frankfurtskom parlamentu je Arnold Ruge tra`io savez demokracije i nacionalizma, a u federalizmu most prema Slavenima, na{ao je i pristalice u Austriji.

No N. Berger protivio se federalizmu u Austriji jer su Slaveni u svojoj biti reakcionarni, tra`i njema~ki centralizam, a centralisti vide u Palackom i federalizmu opasnost. No prusko-njema~ki unitarizam druga je opasnost za Austriju. Austrijski Nijemci sve vi{e tra`e oslonca u povijesnosti dinastije i centralizacije Marije Terezije.

Nastaju povla{tene nacije kao {to su Nijemci u ^e{koj, Poljaci u Galiciji, Talijani u Istri i Dalmaciji, nacionalizmi sve vi{e bujaju u Carevini, Kossuth tra`i priklju~enje Austrije Njema~koj da bi Ma|arska dobila nezavisnost, njegova li~nost i politika pro`ele su Ma|arsku. On je separatist prema Austriji i {ovinist prema narodima 147

VDG JAHRBUCH 2002

krune sv. Stjepana. No ~im se javio Ma|arski nacionalizam, javio se i hrvatski i postavio jezi~na pitanja, javili su se i Srbi sa zahtjevom da dobiju Vojvodinu. Jela~i} se kolebao izme|u hrvatskog nacionalizma i vjernosti dinastiji i napokon se sporazumio s Dvorom na na~elu ideje o dr`avnoj sveukupnosti, ali ipak ostaje liberal u svom manifestu hrvatskom narodu. Hrvatski nacionalizam nije bli`i Dvoru nego ma|arski, ali je bolje umio na}i zajedni~ki jezik s Dvorom nego Ma|ari, a Jela~i} je istodobno austrijski ~asnik i hrvatski rodoljub. Be~ je odbacio jedan i drugi nacionalizam. Iako Jela~i} nije postigao znatne vojne uspjehe protiv Ma|ara, na njemu je ipak posrnuo Kossuthov pokret i Ma|ari nikad nisu uspjeli ugasiti hrvatsku dr`avnu misao.

Federalizam Palackoga sukobio se s duboko ukorijenjenom predod`bom europskih naroda prema kojoj vojna, politi~ka i gospodarska snaga naroda po~iva na centraliziranoj dr`avi .Tu je Francuska kao centralizirana, ali liberalna i napredna dr`ava uzor, {vicarski i ameri~ki federalizam ostaju izvan europske svijesti. U njema~koj je federalizam bastion reakcije i razjedinjenosti. Kad je Franjo I. Postao austrijski car u njegovoj politi~koj misli o`ivjela je pravna osobnost svake austrijske dr`ave i tako je ro|ena zavi~ajnost tih zemalja pa je u novinstvu sve vi{e bilo rije~i o autonomijama. Alexander Bach je po~eo kao ~elnik liberala u o`ujskim danima, sli~no i grof Stadion, K. L. Bruck. No ovi liberali sve su skloniji velikoaustrijskoj dr`avnoj misli i u Ma|arima vide zatvorenu falangu pobunjenika. Uloga cara sve je ja~a, a srednji stale` sve je skloniji uvjerenju da je apsolutizam potreban da se Carevina odr`i. Karakteristika je austrijske konzervativnosti neodlu~nost, besprincipijelnost mi{ljenja i politi~kog odlu~ivanja i kolebljivost ~elnika izme|u suprotnih pojmova i ciljeva, ministri se osje}aju oru|em carevim, a k tome i bezvoljnost masa, srastanje uprave i pravosu|a i dr`ava kao patrimonijalni gospodar.

Ma|ari ovo osje}aju kao ugnjetavanje, ali se i Hrvati sa Slovacima odvra}aju od Be~a, nepovjerenje me|u narodima ja~a, ali uprava je dobra i korupcije nema.

Individualna inicijativa gra|ana ko~i se u korist zajedni~kih interesa i to je djelo policije. Uprava je sve manje velika{ka i sve vi{e stru~na, u `eljeznice prodire strani kapital, politi~ka volja naroda opada, a raste mo} cara i birokrata. Ustavnost zna~i popu{tanje Dvora ma|arskim zahtjevima koji postaju glavna briga Carevine. Protiv apsolutizma je ~e{ki grof Leo Thun koji je emancipirao protestante. Tada se i car odlu~io na novu politiku prema Ma|arskoj i popu{ta barunu Joszefu Eötvösu koji vidi u narodnosnom na~elu temelj suvremene europske dr`ave. On i stari ma|arski konzervativci tvorci su nove dr`ave. Narodnosno na~elo je prema Eötvösu uvjerenje da je prednost pripadati narodu koji po duhovnim svojstvima nadma{uje druge narode. Me|utim Eötvös ipak smatra da je velika dr`ava u ovom dijelu Europe ipak nu`nost jer }e manjine u {koli i udrugama dobiti za{titu od ve}ine. Monarhija je za nj na~elo jedinstva, ne centralizacija. On vjeruje u svijest austrijskog zajedni{tva.

Austrijsko domoljublje je ljubav kojom ljudi vole svoj dio Carevine. Za Ma|are je centralizam Bach, za Srbe i Rumunje Ma|arska. No car i poslije Nagodbe ostaje na ~elu birokratskog stroja, ali je birokracija sada sustav sredi{njih i pokrajinskih narodnih zastupstava, a ustav ne slabi vojsku. Parlamentarizam je slab.

Iz Redlichove knjige proizlazi da je Carevina s dualizmom zapravo rije{ila svoje probleme. No Carevina je ipak propala a tu propast Redlich nije objasnio. Austrija je 148

VDG JAHRBUCH 2002

za nj nadnacionalni fenomen, Carevina domovina, a kralje`nica te dr`avne tvorevine su dinastija i njezino ~inovni{tvo u kojima je nastala dr`avna misao {to nije suprotna domovinama.

Zastupnik u njema~kom parlamentu Hermann Wendel napisao je djelo pod naslovom Die Habsburger und die SĂźdslavenfrage (Belgrad-Leipzig, 1924) o desetoj obljetnici Berchtoldova ultimatuma Srbiji. U tom djelu branio je Srbiju od predbacivanja da je sarajevski atentat organizirala ruska vlada preko Srbije, odnosno da je taj atentat bio djelo me|unarodne masonerije koja je `eljela uni{titi katoli~ku Austriju. Po{to je prepri~ao tijek atentata napao je Austro-Ugarsku kao ostatak Svetog Rimskog Carstva njema~ke nacije koji ne spada u XX. stolje}e. Austro-Ugarsku nije dr`ala dr`avna misao nego dinasti~ko na~elo. Ona je izdanak srednjeg vijeka, apsolutizma i feudalizma pa je Heinrich von Treitschke, povjesni~ar i teoreti~ar njema~ke konzervativnosti pisao jo{ 1871. da Austro-Ugarska pripada vremenu kojeg vi{e nema. Protiv Austrije ustala su nastojanja Talijana, Nijemaca i ju`nih Slavena da se ujedine, a njihovi pokreti za ujedinjenje srodni su. Danas se vi{e ne mo`e ozbiljno govoriti o Habsbur{kom povijesnom pravu jer su se nepovijesni narodi nekada{nje Turske nacionalno probudili. Austro-Ugarska je bila smije{na kad govori o bosanskom jeziku i opaka kad izigrava jedne protiv drugih. Ona je bila nepravedna prema Slovencima koji su u Koru{koj imali tre}inu pu~anstva, a samo 2 zastupnika u Landtagu. U kraljevini Hrvatskoj-Slavoniji imalo je 1910. samo 2% pu~anstva pravo glasa koje je zavisilo o tome da li netko prebiva u gradu ili na selu, ima li akademsko obrazovanje itd. Spomenuo je ma|ariziranje preko `eljeznica, veleizdajni~ki proces u Zagrebu protiv 53 politi~ara koji su bili krivi samo zato {to su nastojali Hrvatsku osamostaliti financijski. Nije spomenuo da su ovi politi~ari bili Srbi, koji su se urotili i bili u vezi s Beogradom. Onda je spomenuo Cuvajevu strahovladu, 200 zapljena novina u dva mjeseca, Srbiju kao zemlju drevne demokracije i slobode koja ne treba pomo} izvana zbog ~ega ve}ina ju`nih Slavena ne gleda vi{e prema Be~u i Budimpe{ti nego prema Beogradu. Franjo Ferdinand govorio je o trijalizmu koji je bezobli~ni plan, a sam Franjo Ferdinand je apsolutist koji `eli o~istiti zemlju od @idova, socijalista i masona. Za nj je trijalizam davanje nadmo}i katoli~kim ju`nim Slavenima nad pravoslavnim da bi oni postali njegova pomo}na vojska.

Austro-Ugarska je ju`ne Slavene dr`ala u neznanju da ne bi tra`ili rje{enje nacionalnog pitanja. Tu je Wendel posve smetnuo s uma austrijsku Kulturarbeit, dakle uvo|enje suvremene uljudbe u Ma|arsku, Hrvatsku, a kasnije i na Balkan. Priznao je da je Austro-Ugarska gradila u Bosni ceste i `eljeznice, ali je odmah dodao da ona nije rije{ila agrarno pitanje, te da u Bosjni jo{ uvijek ima 38% nepismenih. Be~ je poslije 1789. postao sto`er legitimizma i saveznik Turske koju je smatrao jednim od stupova europskog poretka, Srbi koji su ustajali protiv Turske za Be~ su bili pobunjenici, jer je Be~ bio saveznik Porte protiv ju`nih Slavena i velikosrba na ~ijoj je strani Wendel. Srbija je 1878. okupirala Sand`ak da Srbija ne bi dobila granicu s Crnom Gorom. Milana Obrenovi}a opisuje kao austrijskog vazala od 1881. protiv vlastitog naroda. Poslije 1903. Srbija se izvla~i ispod austrijskog protektorata. U Austriji se najprije misli o mirnoj integraciji Srbije u Carevinu, a Berchtold i HĂśtzendorf i ratu protiv Srbije, a i Italije. Austro-Ugarska uvijek stvara te{ko}e Srbiji, 149

VDG JAHRBUCH 2002

spre~ava srpsko-bugarsku carinsku uniju, gradnju `eljeznice od Beograda preko Ni{a do Jadrana, udaljuje je od Dra~a kamo je 1912. stigla srpska vojska. Carevina u Srbiji vidi naprosto tr`i{te za [kodine topove. ^ak je i Vladan \or|evi}, zastupnik ideje bliskosti Srbije s Austro-Ugarskom, osudio samoubila~ku austrijsku politiku u spisu Quo vadis Austria? U Be~u se smatra da je srpska politika dio ruskog plana da zavlada tjesnacima. U XIX. st. je zapadni Balkan austrijska, a isto~ni ruska interesna sfera. U XX. st. ove je podjele nestalo i po~elo je suparni{tvo tih dvaju sila na Balkanu, pa Austro-Ugarska privla~i Bugarsku. Wendel ipak nije naklonjen panslavizmu koji je reakcionarna utopija, a Rusi i Srbi me|usobno govore njema~ki ili francuski. Rusija je uvijek ostavljala na cjedilu male slavenske narode. Panslavizam nije bacio Srbiju u ruski zagrljaj nego austrijski pritisci. Tu je Wendel smetnuo s uma integrativnu snagu pravoslavlja. Rusija je bila protiv okupacije Bosne, pa je onda izdala Srbiju 1878. i utje{ila je da }e obra~unati s Austrijom za 15 godina. Srbija ipak ne}e da bude puko rusko `eljezo u vatri i Petar Kara|or|evi} nije obi~ni ruski vazal. Rusija nastoji izmiriti Srbiju i Bugarsku da ostvari hegemoniju na Balkanu, ali ipak ne}e da balkanski savez 19112. osvoji Bugarsku. Poziva se na Friedricha Engelsa koji je pisao da Ruse i Srbe vezuje samo vjera. Oni }e se udaljiti kad ju`ni Slaveni oja~aju. Na drugoj strani srpski premijer Milovanovi} predlagao je austrijskom politi~aru Josefu Maria Baernreieteru 1909. savez Srbije s Austro-Ugarskom s ja~anjem gospodarskih veza uz uvjet da ova rije{i srpsko pitanje u Bosni i suglasi se da Srbija anektira Makedoniju i Staru Srbiju.

Baernreiter je to savjetovao Aehrenthalu koji je odbio i odlu~io se za politiku divide et impera. Istvรกn Tisza je za Wendela utjelovljenje kratkovidnog ma|arskog {ovinizma. I Nikola Pa{i} nudio je preko Toma{a Masaryka Austro-Ugarskoj savez u zamjenu za kredite za gradnju `eljeznica i izlaz Srbije na more. Onda je Wendel spomenuo Friedjungov proces s la`nim dokumentima, atentat na Cuvaja i Franju Ferdinanda koji nije nadahnula srpska vlada ni Narodna Odbrana koja, tako Wendel nije tajna teroristi~ka organizacija, nego kulturno dru{tvo. Wendel ipak spominje grofa Czernina koji govori o srpskoj subverziji u Austro-Ugarskoj, spominje veliko nezadovoljstvo ugnjetavanih Makedonaca, tajnu teroristi~ku organizaciju Ujednjenje ili smrt koja je izvela dr`avni udar 1903. na ~elu s Dragutinom Dimitrijevi}em Apisom koji je prema Wendelu organizator sarajevskog atentata. Austro-Ugarska ipak nikad nije optu`ila srpsku vladu za suu~esni{tvo u atentatu, a Dimitrijevi} je u Solunu su|en i smaknut, a u istrazi je priznao da je organizirao sarajevski atentat. Tisza je ipak bio protiv rata jer nije htio da Slaveni u Carevini broj~ano oja~aju. Austro-Ugarska htjela je ratom Srbiju vratiti u zavisnost {to joj ne bi uspjelo kao {to Radetzkom nije uspjelo pokoriti Italiju.

Wendel je na kraju objasnio svoj `estoki protuaustrijski stav. Nesretna balkanska politika Carevine opteretila je i nedemokratsku Njema~ku koja je uz tu politiku prionula zbog prodora na Srednji Istok i gradnje `eljeznice Berlin-Bagdad i napokon zaklju~io da se ratom ipak ne mo`e pobijediti `elja ju`nih Slavena da se ujedine.

Wilhelm II. nije vjerovao da }e Francuska u}i u rat, dao se uvu}i u rat od Be~a, a taj rat odlu~io se na Balkanu gdje je do{lo do vojnog sloma Osovine.

Wendel je jednom rije~ju napao Austro-Ugarsku zbog njema~kih ratnih grijeha i neuspjeha, glavni grijesi Carevine su njezina zastarjela feudalna nedemokrati~nost i 150

VDG JAHRBUCH 2002

prije svega nemoralna politika na Balkanu koja je nemoralna ponajvi{e zato {to nije dopu{tala ujedinjenje ju`nih Slavena. Tu se Wendel pokazao neinformiranim jer nije znao da je najte`a to~ka Konferencije mira u Parizu bilo Jadransko pitanje pa je Ante Trumbi} `elio u}i u Jugoslaviju jer bi u protivnom Italija anektirala Istru i Dalmaciju (Istru je i anektirala), Srbija Bosnu, a mo`da i dio Hrvatske do Karlobaga. Pa{i} je bio za Jugoslaviju koja je za nj bila ne{to pro{irena velika Srbija jer nije dobio dolinu Drima, Skadar i izlaz na more pa je trebao Su{ak. Wendel se nije pokazao nimalo dalekovidan jer je Jugoslavija postala najve}im politi~kim proma{ajem XX. stolje}a, a u cijeloj svjetskoj povijesti te{ko }e se na}i tako velik politi~ki neuspjeh.55 Pi{u}i o nedemokrati~nosti Austro-Ugarske Wendel ne spominje socijalna pitanja i radni{tvo nego nepriznavanje narodnosnog na~ela.

I Heinrich von Srbik napisao je jednu ocjenu Austrije u djelu Oesterreich in der deutschen Geschichte (MĂźnchen, 1936.) . Tu je opisao Austriju kao otvorenu koja treba utvrde, a to su Bosna, Transilvanija, ^e{ka i Tirol. Sve to spada u srednju Europu u kojoj dominira njema~ki narod. Austrija je stvorila ideju Reiche s pokr{tavanjem pogana i asimilacijom Slavena, ona je prema tome {tit protiv stranih naroda, to~nije Slavena i Ma|ara i nositelj kr{}anskog univerzalizma u srednjoj Europi tako da car postaje ne{to sli~no prvosve}eniku. Srbik je pozdravio germanizatorsku politiku Marije Terezije i Josipa II. Me|utim Sveta Alijansa bila je europska, ne njema~ka ideja, Metternich je nosio dr`avnu misao, ne njema~ku. Poslije 1866. Austrija je dr`ava u kojoj je njema~ki dio nositelj dr`avne ideje, ali je ipak manjina. Ta }e manjina ipak jo{ pola stolje}a {iriti njema~ku kulturu na istok. Danas se srednja Europa. Od Baltika do Jadrana, od Rajne do ruske granice prostire se srednja Europa i sve to se zahvaljuje Austriji koja se u ratu zapravo sjedinila s Njema~kom i s njom zajedno ratovala.

Srbik je Austriju vidio kao udarnu snagu njema~kog romanti~kog nacionalizma, vidio je njema~ke granice onako kako ih je vidio taj nacionalizam.56Austrija se ipak uvijek zatvarala prema njema~kom nacionalizmu i Srbik je osamljen u takvom vi|enju Austrije u kojem pak mo`emo prepoznati neke politi~ke razloge, to~nije uvod u Anschluss 1938., dakle samo dvije godine kasnije.

Ma|arski ljevi~ar Oscar JĂĄszi napisao je knjigu pod naslovom The Dissolution of the Habsburg Monarchy (Chicago, 1929.). JĂĄszi je bio ministar za nacionalne manjine u zadnjoj austrijskoj vladi, izbjegao je poslije rata u Beograd, a onda oti{ao u SAD i postao profesor politi~kih znanosti na Oberlin College u Chicagu.

Austriju je prikazao kao velik i osobito zanimljiv poku{aj, jedinstven u povijesti svijeta jer Austrija nije i{la za tim da stvori nacionalno unitarnu dr`avu, nego zajednicu dr`ava. Bila je u neprestanom suparni{tvu s Rusijom, njezini su se narodi mrzili, a mnogi su ve} u drugoj polovici XIX. st. u njoj vidjeli anakronizam {to se suprotstavlja duhu Europe. Bila je apsolutisti~ka, a grof Eduard Taaffe je kao predsjednik vlade vodio vrlo karakteristi~nu politiku za Austriju. On se snalazio u 55

Zanimljivo je da \or|e \. Stankovi}, Nikola Pa{i} I jugoslovensko pitanje, Beograd, 1985. (2 sv.) i neki drugi pisci koji su se bavili stvaranjem Jugoslavije jedva spominju Jadransko pitanje.

56

151

VDG JAHRBUCH 2002

dnevnoj politici i vodio politiku bez ikakva plana ili na~ela, dakle politiku polovi~nosti. Njezina vojska bila je surova u ratu, ^esi su dezertirali, ali su se Hrvati rado borili protiv Talijana, a i Poljaci. Pilsudski je tek pri kraju pre{ao saveznicima.

Rat je za Austro-Ugarsku bila manifestacija duboke i dugotrajne unutarnje krize.

Austrija je uvijek bila ekspanzionisti~ka i nikad nije umjela svojim posjedima dati unutarnje jedinstvo. Mase jugoisto~ne Europe tra`ile su u njoj za{titu od Turaka, ali je ma|arsko plemstvo vidjelo u Be~u neprijatelja koji im je umanjio stare povlastice, a protestantski sve}enici vidjeli su u Turcima za{titu od vjerske nesno{ljivosti Habsburgovaca. Austrijski Nijemci bili su odani dinastiji, a tako i potla~ene mase koje su se od cara nadali pomo}i. Rudolf je progonio protestante u Ma|arskoj i ^e{koj {to }e se pokazati kao sudbonosno po~elo nacionalizma ovih zemalja. Marija Terezija slomila je velika{e a vojsku je posuvremenio Eugen Savojski. Poslije izgona Turaka Austrija je po~ela naseljavati njema~ke seljake na jugoistoku da tamo donesu suvremenije metode obrade zemlje. Apsolutizam je homogenizirao Austriju, a pragmatica sanctio dala je i moralnu koheziju. Marija Terezija znala je izgraditi baroknu kulturu i privu}i velika{e na Dvor. Germanizacija nije i{la za tim da ugu{i mjesne jezike, ve} da njema~ki zamijeni latinski kao politi~ki jezik, kasnije je njema~ki postao lingua franca Carevine, jezik znanosti i kapitalizma, a Josip II. je o~istio iz dr`avnog aparata nesposobne latinske ~inovnike. Germanizacija nije bila nacionalisti~ka, nego je bila element unificiranja. Cenzura je zabranila djela Pascala, Voltairea, Montesqueia, Lockea, Miltona, pa i Gibbona, ali je germanizacija pobudila nacionalne osje}aje. Josip II. vidio je Carevinu kao dr`avu gra|ana, nastojao je udaljiti Crkvu iz uprave, ukinuo kmetstvo, odvojio sudstvo ud uprave, reformirao Crkvu, emancipirao @idove, uveo op}u poresku obvezu i prenio krunu sv. Stjepana u Be~, ali je ve}ina njegovih reformi ostala na papiru, a ma|arski su se plemi}i prepali da }e Nijemci dobiti njihove mjesta i slu`be. Njema~ka uljudba vezala je zaostali istok Carevine s Europom. Metternich je izgradio politi~ku policiju, stavio znanost i sveu~ili{ta u slu`bu dinastije pa su profesori kontrolirali |ake i bili slu`beni dou{nici, a |aci su se morali ~esto ispovijedati pa je tako stvoren i savez sve}enika i policije.

Metternich je bio protivnik njema~kog nacionalizma, a pod starost je sve vi{e padao pod utjecaj isusovaca. Poslije 1848. njema~ki narod zaokupljen je pitanjima ujedinjenja i ~uvanja njema~ke hegemonije od Slavena. Ma|ari su `eljeli obnoviti krunu sv. Stjepana i asimilirati sve narode pod tom krunom, Talijani su `eljeli izi}i iz Austrije, ne-ma|arski narodi Be~a o~ekivali su od Be~a da ih za{titi od ma|arskog {ovinizma. Nijemci su za ~uvanje Carevine, ali i Slaveni koji u Carevini vide za{titu od Nijemaca i Rusa. Ali Slaveni su za federalizam. Franjo Josip je marljiv, uskogrudan, okru`en krutim generalima velika{ima kao Weindischgraetz, Jela~i} i Radetzky, oslanja se na vojsku. Njema~ki jezik je du{a vojske, ali je car protiv njema~kog nacionalizma i uvjeren da se Carevina ne mo`e demokratizirati. Jela~i} je poslu{no oru|e kojim be~ka kamarila uni{tava ma|arski konstitucionalizam. Austrijska vojska surovo je ugu{ila revoluciju u Ma|arskoj i Lombardiji.57 Alexander Bach je izgradio 57

Istvan DĂŠak pi{e u navedenom djelu da je general grof Fjodor RĂźdiger, koji je zarobio GĂśrgeya pozvao ma|arske ~asnike na ve~eru, a kasnije ih je pozvao I vrhovni zapovjednik knez Ivan Paskievi}. Izru~ili su ih Austrijancima koji su 231 ~asnika osudili na smrt I smaknuli ih 40. str. 324, 331.

152

VDG JAHRBUCH 2002

masivni redarstveni aparat, `andarmeriju, oslanjao se na Crkvu i sklopio Konkordat 1855 pa je tako nastala uspravna armija vojnika, sjede}a armija ~inovnika, kle~e}a armija sve}enika i plaze}a armija dou{nika. Ma|ari su sada Hrvatima govorili da su dobili za nagradu ono {to su oni, Ma|ari dobili za kaznu. Bach je gradio ceste i `eljeznice, posuvremenio sudstvo, ali nije uspio rije{iti probleme Carevine, sve ako je njezina vojna snaga porasla, a i me|unarodni ugled. Ustavno doba smatra nastavak birokratskog centralizma i pseudo-parlamentarizam, dualizam rezultat povijesne katastrofe u Kralji~inu Gracu koja je obradovala tisu}e Be~ana. Dualizam je prihvatila liberalno njema~ko visoko gra|anstvo, ali je on razo~arao Slavene koji sada gledaju prema Moskvi, a Francuski pisci iskazuju simpatije prema ^esima jer slute uspon njema~kog imperijalizma. Khuen upravlja Hrvatskom tako da izigrava Hrvate protiv Srba i obratno. Borba nacija u~inila je ustavni `ivot jedva mogu}im jer je svaka nacija nastojala ste}i prednosti {kolama, sveu~ili{tem i u ~inovni{tvu. Eduard Taaffe smatra da nacije valja dr`ati u pa`ljivo odmjerenom nezadovoljstvu. Okupacija Bosne i kasnija aneksija u~inila je da su Slaveni zamrzili Austro-Ugarsku, a nemo}na Albanija i jo{ vi{e je trovala odnose.

U Be~u je po~eo sukob Franje Josipa s ne}akom Franjom Ferdinandom. Car je ministre smatrao tek ne{to boljim lakajima, prezirao je novinstvo, a pod starost su mu davali posebne pro~i{}ene primjerke novina da se mnogo ne uzbu|uje. Me|utim, prijestolonasljednik Rudolf bio je prijatelj liberalnih publicista i politi~ara, u gra|anstvu je vidio temelj dr`ave, bio je naklonjen @idovima, ne Slavenima koje je smatrao klerikalnima i bio je protivnik velika{a i ma|arskih separatista. Nije volio Pruse. Smatrao je da je misija Austrije {irenje uljudbe na istok (die Kultur nach Osten zu tragen), ali ne silom. Bio je sklon podupirati nacionalne aspiracije ju`nih Slavena.

Franjo Ferdinand bio je kruti apsolutist, Ma|are je smatrao megalomanima, budu}nost Carevine vidio je na jugoistoku, bio je protiv op}eg prava glasa, ministre je smatrao privatnim namje{tenicima krune. Volio je lov, nije volio @idove, liberale i masone, spremao se proglasiti nacionalnu jednakopravnost i federalizam kad stupi na prijestolje, divio se Napoleonu, nije cijenio Metternicha kojeg je smatrao zloduhom Carevine. Tipi~na razdoblja za austrijsku kulturu su barok i biedermeier.

Ma|ari su tra`ili uvo|enje ma|arskog jezika u vojsku {to bi pobudilo nacionalizam u mnogonacionalnoj vojsci i iskopalo joj grob. Vojsku ne pro`imlje duh domovine, nego duh vojnog koled`a, ona je anacionalna, govori lo{ ärarisch Deutsch, ali su ~asnici morali znati materinji jezik svojih vojnika da bi s njima mogli razgovarati. Uvo|enje ma|arskog u zajedni~ku vojsku udaljilo bi ne-Ma|are od vojske, a u vojsci su narodi bili jednakopravni, bez toga propala bi borbena spremnost vojske. Utjecaj dvora slabio je vojsku pa ej nastao antagonizam ~asnika s fronte i ~asnika iz kancelarije.

Austro-Ugarskom upravljalo je {ezdesetak velika{kih obitelji i tridesetak biskupa kao svojim privatnim vlasni{tvom. Velika{i su glavni predstavnici Carevine, bez njih politi~ko jedinstvo nije bilo zamislivo, ali su zaostajali u znanosti i osobito u vojnoj znanosti pa velika{i gube zanimanje za vojsku i posuvremenjeno ~inovni{tvo.

Preostale su mu zabave, lov i isusova~ki odgoj pa su njihova djeca ulazila u `ivot kao stranci, a kad je u Austriji (ne u Ma|arskoj) uveden nov izborni red, plemstvo je izgubilo utjecaj i u parlamentu. Ma|arsko srednje i ni`e plemstvo nosilac je 153

VDG JAHRBUCH 2002

separatizma. Crkva je udaljena od njema~kog nacionalizma i liberalizma i bliska Slavenima, pa su me|u Slavenima sve}enici ~esto nacionalni ~elnici kao Strossmayer ili Janez Krek. Taaffe je tra`io savez feudalaca i klerikalaca. Njema~ki sve}enici umjereno su konzervativni, slavenski nestrpljivo nacionalisti~ki, pokret Los von Rom preporu~a prelazak na protestantizam zbog naklonosti Crkve Slavenima. Poslije 1867. je ma|arska katoli~ka Crkva umjereno naklonjena nacionalizmu. Karl Lueger manipulira s antikapitalizmom i antisemitizmom masa, stvara lojalni katoli~ki dinasti~ki pokret na koji se oslanja Franjo Ferdinand, potiskuje liberale i tvrde katolike. Ma|arski nacionalizam ukorijenjen je, ne u katolicizmu, nego u protestantizmu.

Birokrati su protiv nacionalizma, oni su bez korijena, obi~no izvrsno govore njema~ki, pedantni, servilni i rutinirani. Birokracija nije korumpirana, nije surova prema siromasima, uspje{na, mirna i gleda stvari iz vi{eg zrenika. Ma|arska birokracija je kruta, nacionalisti~ka, nova~i se iz plemstva i nositelj je ma|arske nacionalne misli.

Kapitalizam u kojem su djelatni @idovi koheziona je snaga Carevine. Ni u jednoj zemlji Carevine nije nastalo samosvjesno gra|anstvo i vlastitim dru{tvenim stilom, gra|anstvo je uvijek podre|eno Dvoru. @idovi su selili na istok i postali stup novih nacija. Austrijski antisemitizam je njema~kog porijekla, a i liberalizam se napada kao `idovski, iako velika{i sudjeluju u `idovskim poduze}ima. @idovi `ivo sudjeluju u nacionalizmima probu|enih naroda, znaju i pretjerati kao Heinrich Friedjung, neki su liberali, neki njema~ki nacionalisti.

Austromarksisti Karl Renner i Otto Bauer smatrali su da nacionalne borbe smetaju parlamentarizmu, one su gra|anske i strane proletarijatu. Preporu~ali su da se Austrija ustroji federalisti~ki na etni~kim i povijesnim na~elima koje }e nadvisiti nadnacionalna dr`ava. Nacionalne organizacije ne}e biti sukladne upravim podjelama koje }e po~ivati na ekonomiji. Mjesna uprava stvorit }e homogene nacije s upravom na materinjim jezicima. Ne}e se obnoviti stare kraljevine nego }e se osnovati unutarnja Austrija, Sudeti, Obala, Karpatske pokrajine. Ovakva podjela bila je bliska austrijskom proletarijatu, a ovako bi nastale nove nacije kao kulturne udruge i velika Austrija s unutarnjom njema~kom hegemonijom. Me|utim 1909. do{lo je do `estoke borbe izme|u austrijskih i ~e{kih socijalista.

Industrijalizaciji smetaju prometne te{ko}e jer Dunav utje~e u gospodarski periferno Crno More, Be~ je vi{e upu}en na Hamburg preko Labe, odijeljen je od Jadrana, Dalmacija je izolirana zbog ma|arske `eljezni~ke politike, slobodna trgovina nailazi na velike te{ko}e.

Velika{i se protive napretku poljodjelstva. Austrijski kapitalizam je primitivan i lihvarski zbog nedostatka kapitala. Gospodarski je Austro-Ugarska ve} 1913. bila pora`ena.

Ma|arsko plemstvo {ovinisti~ko je, mrzi Slavene, ~este su izborne prevare i nasilja, korupcija je pro{irena, seljaci `ive u velikoj bijedi.

154

VDG JAHRBUCH 2002

^e{ko plemstvo iskorijenjeno je na Bijeloj Gori, ali uspomena na krunu sv.

Vjenceslava nije ugasla, kao ni uspomena na Zvonimirovu krunu. Joszef Eötvös pi{e o povijesno-politi~kim individualnostima. Povijesni narodi tra`e potpunu dr`avu, a Slovaci, Ruteni, Slovenci, Rumunji, Nijemci u Ma|arskoj tra`e samo autonomiju.

Nacionalno ugnjetavanje prije~i dru{tveni razvitak.

Ma|ari sebe smatraju predzi|em kr{}anstva, Poljaci zastupnicima Zapada pred ruskim carskim barbarstvom, Hrvati predstra`om protiv bizantinizma, Rumunji potomcima Rimljana pa im s te strane prilaze Talijani, ^esi se pozivaju na Jana Husa.

Svaki narod tra`i u pro{losti izgubljeni raj i poziva se na drvnu pismenost pa je W. Hanka ~ak krivotvorio Kraljodvorski rukopis da poka`e kako su ^esi bili kulturni, a Nijemci barbari. Vuk St. Karad`i} apostol je velikosrpstva i nalazi da su Srbi najve}i narod na zemlji, njihova kultura najdrevnija je, ~ak i Isus je bio Srbin. Svi narodi u po~etku se bore za jednakopravnost, a kasnije za dominaciju. Narodnosti Translajtanije na ni`em su stupnju kulture nego one u Cislajtaniji, a Ma|arska nema kraljevina koje bi mogle pobuditi svijest pojedinih naroda, osim Hrvatske, u Ma|arskoj nema ni nacionalnih manjina koje `ele svoju dr`avu kao ^esi, Poljaci ili Talijani, ali zato u Ma|arskoj ima samo 48,1% Ma|ara, dvije hegemoni~ke nacije ~ine u svoj Austro-Ugarskoj samo 47,09% pu~anstva, ali oni su bogatiji i pla}aju vi{e poreza.

U Austriji nema germanizacije ni dogme o jednom vladaju}em narodu kao u Ma|arskoj, njema~ka je inteligencija jednojezi~na, ~e{ka dvojezi~na. Kossuth Lajos u po~etku govori o vi{e narodnosti, ali samo o jednom narodu u Ma|arskoj {to ga dovodi u sukob s Hrvatima. Kossuth vidi u ilirizmu spletku Be~a. Ma|ari su uvjereni da je poma|arivanja isto {to i demokratizacija. Déak i Eötvös rje{avaju nacionalno pitanje u Ma|arskoj zakonom kojim narodnosti dobivaju pu~ke i srednje {kole, te udio u sveu~ili{nom obrazovanju, ali taj zakon ne po{tuje vlada grofa Kolomana Tisze od 1890. pa se u Ma|arskoj {iri uvjerenje da }e Ma|arska propasti ako ne asimilira narodnosti. U Ma|arskoj se prezire austrijska mnogojezi~nost a `idovske banke oru|e su poma|arivanje gradskog proletarijata. Ono je uspjelo za razliku od poma|arivanja seoskog pu~anstva koje nije uspjelo. U XIX. st. su mnoge dr`ave vjerovali i poku{avali odnaroditi nacionalne manjine putem {kole i drugih institucija dr`avne vlasti, ali nisu imali uspjeha. Me|utim u Antici i ranom srednjem vijeku mnogi narodi napustili su svoje jezike i prihvatili latinski, gr~ki ili arapski. Zadnja nacija koja je napustila svoj jezik bili su vjerojatno Irci koji su prihvatili engleski, ali time nisu postali Englezi.

Vladaju}i krugovi u Be~u smatraju da Austriji treba savez sa ma|arskim feudalizmom, a i car je naklonjen Ma|arima, @idovi su `arki ma|arski nacionalisti. U Austriji va`i na~elo jednakopravnosti nacija, u Ma|arskoj dogma o ma|arskoj nadmo}i {to je izazvalo `estoka trvenja s Hrvatima. Ma|arski parlamentarizam zbog ve}inskog na~ela postaje oru|em u rukama habsbur{kog apsolutizma. Hrvatska nije nezavisna, ali postoji nepromijenjena svijest hrvatskog plemstva i Hrvati tvrde da su oduvijek bili regnum socium, te da je Sabor donosio nezavisno zakone. Te{ko}e nastaju za Khuena i Ma|are 1903… kad je na vlast u Srbiji do{ao Petar Kara|or|evi}, u 155

VDG JAHRBUCH 2002

Makedoniji je planuo ustanak. Vlast reagira montiranjem veleizdajni~kog procesa u Zagrebu, pa Friedjungova procesa. Bio je to ~as da se Austrija konfederalizira, onda bi privukla susjedne dr`ave. Umjesto toga ona je po~ela izigravati balkanske dr`ave jedne protiv druge da se one ne bi ujedinile.

Austrijski Nijemci sentimentalno su vezani uz Njema~ku jer se boje Slavena, ali vojska i dinastija ne `ele bli`e vezivanje uz Njema~ku, a to ne promi~e ni Bismarck da ne izazove austrijske Slavene. Osim toga Austrija zastupa njema~ke interese na jugoistoku. ^esi `ele ujedinjenje svojih zemalja, njihova je kultura zapadna, mali slavenski narodi tra`e federalizaciju i demokratizaciju, austrijski Poljaci, koji nisu ugnjetavani kao njema~ki ipak sanjaju o obnovi Poljske, Ruteni privla~e ukrajinsku bra}u koju ugnjetavaju Rusi, neutraliziraju ustani~ko poljsko plemstvo, ali ruski car dr`i se kao za{titnik austrijskih pravoslavnih Rutena, a pred rat je po~eo i sudski proces protiv grkokatoli~kih Rutena koji su se htjeli vratiti na pravoslavlje. Talijani tra`e Trst, Rijeku i Trentino, prevlast na Jadranu, talijansko sveu~ili{te koje im se ne daje da iredenta ne bi oja~ala, njihov imperijalizam nemoralan je jer je daleko od narodnih osje}aja, a u iredenti jako je djelatan Gabriele D'Annunzio. Da se Austrija federalizirala Transilvanija bi postala rumunjski Piemont jer su transilvanski Rumunji na vi{em stupnju razvitka od njihove bra}e u Rumunjskoj. Ovako su Ma|ari sa svojim {ovinizmom bacili Rumunjsku u naru~aj Antanti zbog ~ega su Wilhelm II. i Franjo Ferdinand prekorili grofa Istvana Tiszu.

Za Austro-Ugarsku je najopasnije nastojanje ju`nih Slavena da se ujedine {to je neizbje`no, a taj proces sukladan je ujedinjenju Njema~ke i Italije. Od svih ju`nih Slavena samo su Hrvati sa~uvali dr`avu s povijesnim kontinuitetom. Sredi{ta ju`nog Slavenstva su Zagreb i Beograd, ali Srbi smatraju Hrvate i Slovence skutono{ama Be~a, smatraju da je Jela~i} htio ujediniti ju`no Slavenstvo pod habsbur{kim `ezlom.

Ali i Kara|or|e je htio u Austriju.58Vladan \or|evi} napisao je ~lanak da je kao ministar vanjskih poslova Srbije ponudio Aehrenthalu da }e u}i u Austro-Ugarsku, a i Nikola Pa{i} je pred rat predlagao Toma{u Masaryku austro-srpsko gospodarsko zbli`avanje, ali grof Berchtold nije htio slu{ati Masaryka. Ma|arska se tome opirala i tra`ila je Dalmaciju. Austro-Ugarska dr`i Srbiju u embrionalnom stanju u kojem ona nije u stanju voditi nezavisni gospodarski i politi~ki `ivot. Car i Ma|ari se protive stvaranju Jugoslavije, a 1876., kad se spremala okupacija Bosne ma|arsko je javno mnijenje bilo na strani Turske. Ta okupacija oneraspolo`ila je sve ju`ne Slavene {to je kasnije iskoristila Rusija, a 1882. do{lo je ~ak i do ustanka u Krivo{ijama.59Bosna je austrijska kapitalisti~ka kolonija gdje se vlast oslanja na muslimanske feudalce. Onda je JĂĄszi prikazao atentate, prevratni~ke srpske organizacije koje su bliske Trotzkom, ju`noslavenske studente u Pragu pod utjecajem Masaryka, carinski rat protiv Srbije zbog kojeg u Be~u rastu cijene mesa. Srbija vidi u Austro-Ugarskoj neprijatelja koji 58

59

U Austriju je htio i Petar I. Petrovi} Njego{ 1822. Ivan Pederin, Balkan u doba gr~kog ustanka (1821-1829), Kolo, obn.te~aj god. IV(CLII)(1994)br.7/8.str.703-727; Ovaj ustanak organizrao je tada ve} stari Giuseppe Garibaldi, Ivan Pederin, I tentativi di Garibaldi di sollevare i Balcani contro l’Impero Asburgico, La Cultura nel Mondo, XLVII(1993) N.4. str.8-19;

156

VDG JAHRBUCH 2002

ho}e da je ugu{i, a Konrad von Hötzendorf tra`i preventivni rat protiv Srbije.

Engleska i Francuska sklapaju savez protiv njema~kog imperijalizma. Austrija je stvorila Albaniju da sprije~i Srbiji izlaz na more.

Tako je do{lo do rata koji je pokrenula Austro-Ugarska, a Njema~ka je nije zaustavila.

Deset naroda Carevine bili su potpuni stranci jedan za drugog, u ma|arskim ud`benicima narodnosti su izdajnici koji su u stalnom dosluhu s Be~om, njihova individualnost i kultura ne spominju se, ma|arski |ak nikad ne u~i njihove jezika i kod njega se razvija uvjerenje da je Ma|arska okru`ena neprijateljima. General Görgey je izdajnik zato {to se predao, da se nije predao ma|arska bi revolucionarna vojska pobijedila Ruse i Austrijance. Ne-ma|arska prezimena ma|ariziraju se, a mnogi to rade da izraze svoju lojalnost prema godinama 1848. i 1867.Zanimljivo je, to isti~e Jászi da Nijemci nemaju svoje nacionalne himne, ve} samo himnu caru.

Austrija je bila amalgam nacija bez zajedni~ke dr`avne ideje i zato je propala, narodna svijest mnogih naroda ja~ala je jer su bili izlo`eni gospodarskim pritiscima feudalne klase s lihvarskim kapitalizmom, dinasti~ka Austrija i feudalna Ma|arska nisu bile u stanju stvoriti kohezivnu dr`avnu ideju.

Jászijev prikaz Carevine u mnogome je blizak Steedovu i Gaydinom. Ali dok su ova dvojica prikazala Carevinu kao jedinstvo suprotnosti, Jászi, koji je pisao poslije propasti Austro-Ugarske prikazao je Carevinu i analizirao uzroke njezine propasti, to je bio u prvom redu ma|arski feudalni {ovinizam koji je odale~io od Carevine Rumunje i ju`ne Slavene, u drugom redu to je bio unutarnji nacionalizam kojem dinastija nije umjela dati zajedni~ki nazivnik, a onda su to bili gospodarski razlozi jer Austro-Ugarska nije imala geografiju koja bi sugerirala gospodarsko jedinstvo. Kao i ve}ina ranijih pisaca Jaszi ne osu|uje Carevinu kao nedemokratsku, dapa~e, Crkva, vojska, ~inovni{tvo nadnacionalni su elementi, nositelji obrazovanja, suvremenosti i kohezione snage. U njegovoj knjizi nema ~ak ni osude Metternicha i Franje I., sve ako on i pi{e kako je Metternich razvio politi~ku policiju i dou{ni{tvo. Nema osude Alexandera Bacha kojem priznaje posuvremenjenje Austrije, ali isti~e da ipak nije do kraja rije{io austrijske probleme.

Vrlo velika opasnost za Carevinu bile su `elje ju`nih Slavena da se ujedine koje je on vidio sukladno njema~kom i talijanskom ujedinjenju i nije uo~io da je hrvatska orijentacija prema Srbiji izraz hrvatskog straha od Ma|ara i Talijana koje Jászi jedva i spominje, nije uo~io nedostajanje `elje za ujedinjenjem kod Srba niti je uop}e spomenuo velikosrpsku ideologiju koja se razbujala u doba oko balkanskih ratova.

Me|utim, Jászi je sli~no kao i Wendel opazio privla~nost Carevine za balkanske narode koji su ~ak i u predve~erje rata mislili na mogu}nost da u|u u Carevinu i ta je mogu}nost za njih bila ne mnogo manje va`na nego obnova njihovih ranosrednjovjekovnih dr`ava.

Austrijski diplomat ma|arski barun J. von Szilassy napisao je knjigu o propasti Carevine pod naslovom Der Untergang der Donau-Monarchie, Diplomatische Erinnerungen (Beroin, 1921), u kojoj se predstavio kao osoba koja se nije slagala s politi~kim kursom u Ma|arskoj. Bio je odgojen u Francuskoj, [vicarskoj i Engleskoj.

157

VDG JAHRBUCH 2002

Jednim od razloga propasti Carevine smatra Ma|arsku koja je 800 godina bila povijesna dr`ava a onda je odjednom htjela postati nacionalnom. Povijesnu dr`avu vezivao je latinski jezik, ma|arski ju je razorio. Dr`ala ju je jo{ jedino zajedni~ka vojska protiv koje je ustajalo ma|arsko plemstvo. Nova ma|arska politika bila je put u propast. Erdelj se odvojio pod turskom vla{}u od Ma|arske, ali su Ma|ari u njemu mirno `ivjeli 150 godina, sada vi{e ne mogu jer to podru~je zbog etni~kih razloga mora postati Rumunjska. Dualizam je zna~ilo da dva naroda tla~e sve ostale narode {to je u dana{nje vrijeme nemogu}e. Najbolje rje{enje bio bi federalizam s njema~kim jezikom koji b i vezivao sve. Onda je ovaj diplomat pre{ao na opisivanje europske politike i situacije koja nije bila Austriji u prilog, a zapravo je to bila situacija neprestanih saveza dr`ava protiv svojih susjeda. Njema~ka je bila ili nastojala postati najve}om silom na kontinentu, a Engleska je uvijek ustajala protiv takve sile.

Suparni{tvo na moru bilo je va`nije. Nijemci su pak vjerovali da ih Engleska ho}e okru`iti i ugu{iti. Prosje~ni Englez vjerovao je da Njema~ka ho}e potisnuti Englesku sa svjetskih mora. Spretna austrijska diplomacija uspjela je sli~ne zabune ukloniti u odnosima Austrije, Francuske i Rusije, no onda su se rasplamsali nesporazumi izme|u Njema~ke i Engleske, pa Austro-Ugarske i Rusije, pojavio se francuski revan{izam, srpski, talijanski i rumunjski iredentizam, suparni{tvo Njema~ke i Rusije na istoku, no najva`nije je bilo suparni{tvo Njema~ke i Engleske, Austro-Ugarske i Rusije koja je ustala u obranu ugnjetavanih Slavena pa se Austro-Ugarska po~ela oslanjati na Njema~ku, SAD i Njema~ke, Srbije i Bugarske, Rumunjske i Bugarske, Turske i Bugarske, Gr~ke i Bugarske, Turske i Bugarske, uop}e u Europi je svatko sa svakim `ivio u nekom suparni{tvu, a soldateske pojedinih dr`ava htjele su rat, narodi i oru`je postali su igra~ke u njihovim rukama. Bilo je to doba procvata imperijalizma i militarizma koji je Europu oku`io mr`njom. Rat je krivnja sviju, a najmanje Francuske ~ija je politika uvijek bila velikodu{na. Kobno je bilo Austro-Ugarsko suparni{tvo s Italijom u Albaniji i Balkanu zbog popre~nih `eljezni~kih smjerova koje je tra`ila Italija. Albanija je ambicija za Italiju, a `ivotni interes za Austro-Ugarsku.

Onda je austro-ugarska diplomacija po~ela trpjeti poraze, pa su Ma|ari sa svojim {ovinizmom pokvarili odnose Austro-Ugarske i Rumunjske ~ija je iredenta bila mnogo mirnija od talijanske. U Austro-Ugarskoj su kr{}anski socijali i ma|arski nacionalisti bili za rat. Autor je u ovoj knjizi potra`io Austro-Ugarsku kao ~imbenik europske politike i orijentirao je u toj politici pa u njoj nalazimo podatke o odnosima Austro-Ugarske s drugim silama. Autor, koji je pripadao ma|arskom plemstvu, umio je to plemstvo kritizirati, i uop}e pisati s europskih zrenika bez utjecaja nacionalnih i ideolo{kih strasti.

Toma{ Garrigue Masaryk , profesor na pra{kom sveu~ili{tu i osoba znatnog ugleda u znanosti i politici napisao je knjigu o Friedjungovom procesu pod naslovom Vasi} – Forgach – Aehrenthal, Einiges Material zur Charakteristik unserer Diplomatie Mit 5 Faksimile (Prag, 1911) . Ovaj profesor, koji je utvrdio da je znameniti Kraljodvorski rukopis krivotvorine, utvrdio je da je dokument kojim se slu`io Heinrich Friedjung za pitanje ~lanka u listu Reichspost tako|er krivotvoren, a u ~lanku je Friedjung optu`io Pribi}evi}a, Lukini}a, Poto~njaka i Supila da su primili mito od Srbije. Taj ~lanak bio je uvod u sudbeni proces u Be~u na kojem je odjelni predstojnik austrijskog 158

VDG JAHRBUCH 2002

ministarstva vanjskih poslova nastupio kao svjedok. Masaryk je vrlo potanko opisao montiranje tog procesa i njegovom zaslugom kompromitiran je grof Aehrenthal, grof Forgach, austrijski poklisar u Beograd, nadvojvoda Franjo Ferdinand, dakle vrhovi austrijske dr`ave. Na kraju je Masaryk utvrdio da je velikosrpski pokret bio izlika za aneksiju Bosne, ali takvog pokreta nema, nikad ga nije ni bilo, a nepostojanje takvog pokreta dokazuje i bijedni ishod Friedjungova procesa. Velikosrpskog pokreta je ipak bilo, on je nadahnut od Rusije po~eo u Crnoj Gori u Napoleonskim ratovima, potkraj 1860-ih godina te`i{te tog pokreta pre{lo je u Srbiju, a on se razbujao ba{ u doba kad je Masaryk pisao, o ~emu na drugom mjestu.60 Nekoliko godina kasnije, 1915. Masaryk je kao izbjeglica u Kijevu napisao knjigu Borba za samoopredjeljenje koja je izi{la na engleskom i francuskom, a prevedena je na hrvatski u Zagrebu 1920. Masaryk je po~eo s konstatacijom da je u ratu nastao pojam me|unarodnosti koji u~vr{}uje demokraciju i koja sada stupa na mjesto pangermanizma kao povijesti Nijemaca koja po~inje s J. G. Herderom. Razvija se i znanost o dru{tvu, Nijemci se isti~u u svim znanostima, osobito u ekonomiji, politi~koj znanosti, pravu. Industrijalizam je poslije 1870. vezao uz Njema~ku mnoge zemlje koje daju sirovine njema~koj industriji, Wilhelm uo~ava va`nost mora i izgra|uje mornaricu. Bismarck je uklonio Austriju iz Njema~ke, ali je {tedio osobu Franje Josipa, ali su s dualizmom Ma|ari prionuli uz Njema~ku, pa je Austro-Ugarska postala njema~ki privjesak, a austrijski Nijemci gorljivi pangermanisti, njema~ki most prema Balkanu, Aziji i Africi. Pangermanizmu se dodaje jo{ Skandinavija i narodi zapadno od Rusije pa Masaryk ustaje za slobodu malih naroda srednjoisto~ne Europe od pruskog militarizma, jednakost svih naroda, obnovu Poljske, izlazak Srbije na more. Integritet Austro-Ugarske kao vazala Njema~ke zna~i njema~ku pobjedu.61Masaryk je rat prikazao kao rat demokratskih dr`ava protiv militaristi~kih monarhisti~kih dr`ava srednje Europe koje su neka vrst nove teokracije. Masaryk je vjerovao da narodi imaju svoja fizi~ka i duhovna svojstva, a tako i rase, odnos naroda i rase nije rije{io, ali se okomio na pangermaniste koji su u dr`avi vidjeli vrhunac dr`avne organizacije i pritom nije spomenuo Hegela, ali je dodao da drugi vide taj vrhunac u proletarijatu, a tre}i u Crkvi. Dr`ava je prema Masaryku samo sredstvo do cilja, a to je narod. Zato su Austrija i Njema~ka neprihvatljive jer u njima manjina vlada nad ve}inom pomo}u vojske i dinastije. Te su dr`ave dakle ugnjeta~ke i nedemokratske. Masaryk tra`i da se jezi~na prava ozakone, a tu se krila jedna opasnost jer je knji`evni, standardni, nacionalni ili uredovni jezik vlasni{tvo obrazovanog sloja i ako ga se ozakoni onda to zna~i diktaturu tog sloja nad sveukupnosti naroda. U djelima Gerharta Hauptmanna ili Huga von Hofmannsthala svaki lik govori svojim jezikom i ti se jezici jako razlikuju i dovode u pitanje postojanje njema~kog kao jedinstvenog jezika pod jednim od navedenih imena. Dr`ava je organ uprave, a ne aristokracije, sredstvo kulturnih nastojanja 60

61

Ivan Pederin, Pravoslavlje i velikosrpski imperijalizam, Zadarska smotra, god.XLIV(1995) br.1-2.str.283-290. isti, Poku{aj prodora na zapad Crne Gore, Srbije i pravoslavlja u XIX. stolje}u, Croatica Christiana Periodica god.XVI(1992) br.30. str.183-223; Nekoliko pisaca o Austro-Ugarskoj smatrali su da je Njema~ka vezana uz Austro-Ugarsku, a ne obratno. To su pokazala i suvremena istra`ivanja, Ivan Pederin, Austro-ugarska nagodba (1867) kao nagodba austrijske policije sa zapadnom masonerijom, Hrvatska obzorja, V(1997) br.3.str.627-648.

159

VDG JAHRBUCH 2002

naroda, Austro-Ugarska pak ugnjetava sve narode, a Pruska Poljake, demokracija ima ljudsko, a ne bo`ansko porijeklo i temelj u vjeri i }udorednosti. Masaryk je vrlo o{troumno uo~io da velike nacionalno mje{ovite dr`ave, kakva je Austro-Ugarska pripadaju pro{losti dok je budu}nost za male narode s nacionalnim dr`avama koji su svakako sposobni izgraditi vlastitu kulturu kao ^esi koji su na~eli srednjovjekovnu teokraciju i mnogi drugi koji dokazuju da se kulturne vrijednosti ne mogu mjeriti ~etvornim kilometrima. Masaryk nije poveo ra~una o svjetskim jezicima koji su, osim gr~kog uvijek bili jezici osvaja~a i kolonijalista62 Turska pogibelj dovela je ^ehe u uniju s Habsburgovcima koji su zlorabili njezino povjerenje. Zada}a novog doba je za{tita slabih. Tu se Masaryk pokazao prevelikim optimistom jer je bliska budu}nost pokazala da su mali narodi ~esto bili sitni{ za potkusurivanje velikih, a ve} sredinom XX. stolje}a pojavio se i pojam ograni~enog suvereniteta nalik na onaj u Austro-Ugarskoj. Za Karla Marxa, nastavlja Masaryk, narodnost je prije 1848. bila pitanje borbe protiv apsolutizma, pa je u Austriji, Pruskoj i Turskoj liberalizam narodan, Marx je prosu|ivao neki narodni pokret po stupnju liberalnosti. Tu je Masaryk opet smetnuo s uma da je Marx malim narodima Austro-Ugarske naprosto negirao pravo postojanja i nazivao ih otpadom koji mora nestati pred revolucionarnim narodima kakvi su njema~ki i ma|arski.63Dodao je ipak da je Marx u Austriji priznavao samo Ma|are jer su bili protiv Austrije i Rusije. Austrija je prema Masaryku zemlja narodnih sporova u kojoj Be~ izigrava jedan narod protiv drugoga. Metternich i Bach su ubojice duha, a papa ~uvar ove posljednje katoli~ke zemlje, klerikalizam je vo|a austrijskog imperijalizma koji je okrenut protiv Rusije i pravoslavlja na Balkanu.

Masaryk nadalje zamjera Austriji {to se nije priklonila Palackom koji je tra`io njezinu federalizaciju pa je Austrija postala negacijom suvremene dr`ave koja vlada s vojskom i isusovcima ~iji je proces propasti davno po~eo pa je dioba Austrije postala nu`na {to }e biti udarac Njema~koj. Slaba a Rusija postati }e plijen Njema~ke ako se ne razdijeli Austrija. Ma|ari su postali saveznicima Be~a, oni i danas politi~ki `ive od revolucije 1848., a ve} onda su ugnjetavali ne-ma|arske narode {to je shvatio Cavour kad je kazao da se Ma|ari bore samo za svoju slobodu. Ma|arska uprava nasilna je i ne}udoredna, a nasilje nastaje kao savez plemstva i kapitala. Ma|ari su osobito protiv Slavena, a be~ki tisak ih podupire. Pangermanizam tra`i nasilnu germanizaciju i kolonizaciju istoka i za to treba jedinstvenu Austriju,64koja je politi~ko nedono{~e i srednjovjekovna mumija. ^e{ki narod nikad nije zaboravio husitske ratove i rekatolizaciju, nikad nije priznao austrijski centralizam i dualizam. Potom je Masaryk prikazao izborna nasilja uz asistenciju vojske u Ma|arskoj. Masaryk je zavr{io da su Austrija i Njema~ke odgovorne za rat, osobito Austrija koja je osobito poslije aneksije Bosne vodila agresivnu politiku spram Srbije i to ne pod pritiskom Berlina, jer se nije von Tirpitz, nego Burian odlu~io za podmorni~ki rat.

62

63 64

Ivan Pederin, Geschichte des Dolmetschens im Westen bis zur Aufklärung, Textcontext, Translation, Theorie - Didaktik - Praxis, Vol.12 = NF 2(1998) Heft 2, str.106.

Ivan Pederin, K. Marx i F. Engels o pitanju panslavizma, Hist. zbornik, Zagreb, 35(1982) STR. 279-291.

O toj politici prema istoku vidi Ivan Pederin, Njema~ki zavi~ajni roman i knji`evna povijest kao lektira Adolfa Hitlera, Gledi{ta, 28(1987) br. 1-2, str.89-104.

160

VDG JAHRBUCH 2002

Masaryk se okomio na Austro-Ugarsku kao sto`er nedemokrati~nosti i nacionalnog ugnjetavanja. Nacija je za nj pitanje demokracije ne{to sli~no pojmu nacije u ranijim djelima Karla Marxa. U tome se njegovo djelo dosta razlikuje od djela ranijih koji Austro-Ugarskoj nisu zamjerali nedemokrati~nost, a nisu uvijek ni zamje}ivali ugnjetavanje njezinih naroda, osim hrvatskog, odnosno naroda pod krunom sv. Stjepana. Masaryk vidi u Austriji ostatak srednjovjekovlja {to Austrija nije bila jer je nastala u XVI. st. kao udruga dr`ava za obranu od Turaka, dakle ne{to vrlo sli~no NATO-u koji je postao nadnacionalni vojni savez za za{titu od komunisti~ke opasnosti. Njegova nesklonost srednjovjekovnosti karakteristi~na je i za povijesnu znanost doba koja se promijenila u drugoj polovici XX.st. kad se pojavilo ja~e zanimanje za srednji vijek. Masaryk je bio ugledni znanstvenik, ali njegova knjiga ipak nije znanstvena u punom smislu te rije~i jer se on nije mogao slu`iti svojim bilje{kama koje su mu ostale u Pragu odnosno odnijela mu ih je austrijska policija.

Tako je politika prerasla znanost u njegovoj knjizi, a politi~ku prosudbu strast jer on je ipak pisao u jeku rata.

Vladan \or|evi} napisao je i u vlastitoj nakladi izdao u Leipzigu, 1913. djelo pod naslovom Quo vadis Austria? \or|evi} je bio politi~ar, knji`evnik i znanstvenik, vrlo svestrana li~nost, bio je ministar i poklisar. Studirao je u Be~u i bio austrofil. Svoje djelo po~eo je s pitanjem za{to je Austrija omra`ena na Balkanu i uz to pitanje dodao je da mu je Be~ druga domovina. Onda je zamjerio {to je Austro-Ugarska ostavila na cjedilo kralja Milana, zamjerio joj je aneksiju ~isto srpske Bosne i Hercegovine i upozorio da mo`e na jugoistok samo kao prijatelj Srba i Srbohrvata. Spomenuo je i mogu}nost ulaska Srbije u Austriju, ali je Austriji zamjerio da je zajedno s Italijom Srbiji otela Skadar koji je sedam stolje}a ~isto srpski grad i stvorila Albaniju koja nije sposobna za samostalni dr`avni `ivot. Austrijsku politiku vidi kao samoubila~ku i neprijateljsku prema Srbima i Hrvatima {to je posljedica sanstefanskog mira koji je uspjeh ruske diplomacije, ali je otvorio o~i Srbima pa su se oni orijentirali prema Austriji. \or|evi} zaboravlja ili ne zna da je Srbija prema Berlinskom kongresu bila austrijska interesna sfera kako smo vidjeli naprijed. Me|utim Rusija i Austrija odsjekle su Srbiju od mora i ugu{ile Crnu Goru. Pobjede srpske vojske u balkanskim ratovima pokazale su da Srbija ne treba ni Austriju ni Rusiju pa }e Srbija stati na ~elo balkanskog saveza koji }e postati velika sila. Balkanski narodi vjerovali su da }e Rusi osloboditi pravoslavne Slavene u Turskoj, odu{evili su se Francuskom revolucijom, nadali su se da }e austrijski car kao najpozvaniji staviti kri` na sv. Sofiju u Carigradu.

No Austrija i ulju|ena Europa ~uvale su Tursku, Rusija nije mislila o osloba|anju pravoslavnih Slavena u Turskoj, nego o osvajanju sjevernih obala Crnoga Mora i tjesnaca. Poslije Francuske revolucije do{la je Napoleonova tiranija, a onda jaram sv.

Alijanse. Europa nastoji oslabiti Tursku, ali ne na korist balkanskih naroda. Rumunji su bili prvi Balkanci koji su to shvatili, a fanarjotski knezovi bili su lopta u rukama ruske i austrijske diplomacije, one su politi~ki i gospodarski opadale pa je bilo pitanje dana kada li }e ih anektirati Rusija ili Austrija. Ujedinio ih je Alexander Cusas i po~eo se oslanjati na jezi~no srodnu Francusku. Kad je sposobni i obrazovani Hohenzollern postao rumunjski kralj Rumunjska se emancipirala od Rusije, Austrije i Francuske, kralj je pomogao Rusiji kod Plevne, a Rusija mu je za uzvrat otela Besarabiju.

161

VDG JAHRBUCH 2002

Berlinski kongres podjarmio je Rumunjsku u `idovskom pitanju, ona je postala austrijskom saveznicom, ali joj Austrija nije bila zahvalna, ve} je pomagala Bugarsku.

Crna Gora se najprije oslanjala na perfidnu Veneciju, a onda na Rusije kojoj je pomagala u ratu, ali je ruska nezahvalnost natjerala Crnu Goru u naru~aj Austriji.

Crna Gora se bila spremna podlo`iti Austriji, ~ak ju je molila da je okupira. Austrija je poslala pukovnika Paulicha odjevenog kao slagara i on je javio da bi okupacija Crne Gore i organizacija ~inovni{tva u toj zemlji ko{tala 20 000 dukata {to je caru bilo previ{e. Kad su Katarina II. i Josip II. navijestili Osmanskoj carevini rat Austrija je poslala na Cetinje majora Vukasovi}a s novcem i streljivom. Zakasnio je i na{ao na Cetinju rusku misiju koja je donijela samo pravoslavlje. Crnogorci su za rata osvojili Boku, ali ih je Rusija prisilila da odu i u Boku puste Francuze, pa Austrijance. Austrija je ~itavo stolje}e odgajala Crnu Goru da je mrzi tako da joj Crna Gora nije mogla biti zahvalna kad ju je Austrija za{titila od Omer pa{e Latasa.

Austrija je pozvala Arsenija III. Crnojevi}a u ju`nu Ma|arsku, naselila je tamo srpske izbjeglice, ali nije odr`ala obe}anje da }e po{tovati pravoslavlje, {kole i dati Srbima vojvodu, iako da su se Srbi 160 godina borili za Austriju. Arsenije u ju`noj Ma|arskoj nije vi{e bio patrijarh nego mitropolit, a Srbi su ugnjetavani kao shizmatici, isusovci su ih progonili {panjolskom inkvizicijom i nastojali pokatoli~iti pa su se oni rado iseljavali u Rusiju gdje su `rtvovali naciju da bi mogli zadr`ati staru vjeru. God. 1848. branili su cara od Ma|ara pa je general [upljikac postao vojvodom, a mitropolit patrijarhom, ali ne zadugo, kad je [upljikac umro, veliki vojvoda postao je car koji je Srbe izru~io Ma|arima. Kad su se Srbi 1804. digli protiv Turaka obratili su se Austriji, ponudili [abac, Beograd i Smederovo i tra`ili da im car po{alje princa za namjesnika, ali Austriji je bilo pre~e da o~uva Tursku pa se Kara|or|e obratio Rusiji, ali je uvijek ostao privr`en Austriji. Srbi nisu htjeli potpasti pod Austriju, ve} pod vlast carevih ~asnika s crkvenom autonomijom. Rusko-srpski savez trajao je onoliko koliko su Rusi trebali Srbe protiv Turaka. Rusi nikad nisu oprostili Milo{u Obrenovi}u {to ga je Porta priznala nasljednik knezom, mrzili su Aleksandra Kara|or|evi}a jer je bio naklonjen Austriji. Suparni{tvo Rusije i Austrije na Balkanu bolno se odra`avalo u Srbiji koju su razdirale unutarnje dinasti~ke borbe. Austrija pak nikad nije znala {to ho}e na Balkanu, a na`alost je sultan bolje po{tovano prava srpske pravoslavne Crkve nego Austrija. Potom je Austro-Ugarska zaposjela Sand`ak da onemogu}i izgradnju pruge od Beograda do Jadrana, pokrenula je carinski rat protiv Srbije, osnovala Albaniju.

Knjiga Vladana \or|evi}a knjiga je razo~aranja dr`avnika male Srbije s velikim silama koje su se prema njoj sve odnosile nemoralno i nezahvalno. To bi mogla biti opomena Toma{u Masaryku koji je u me|unarodnosti {to nastaje u ratu vidio na~elo po{tovanja malih naroda i nastanak pravednosti prema njima. Me|utim, ako se ovo djelo usporedi sa zapadnim djelima o Austriji onda je Vladan \or|evi} razo~arani zaljubljenik u Austriju i njegovo djelo pro`imlje iznevjerena `elja da na dostojan na~in s nacionalnim suverenitetom u|e sa svojom zemljom u Austriju. Austrija je bez svake sumnje bila vrlo velika privla~na snaga za male narode na Balkanu.

Srpski pisac Spiridon Gop~evi} napisao je jedno neobi~no djelo o Austriji pod naslovom Oesterreichs Untergang – Die Folge von Franz Josefs Missregierung (Berlin, 162

VDG JAHRBUCH 2002

1920). Austrijska policija opisala ga je kao vrlo neobi~nog srpskog agenta, povratnika iz Amerike koji je u Americi navodno imao bogate ro|ake {to su u San Franciscu osnovali parobrodarsko dru{tvo. Gop~evi} je bio sin tr{}anskog Srbina, trgovca koji je bio daleki ro|ak crnogorske dinastije. On se navodno borio kao mladi} protiv Turaka, govorio je da je igrao i neku ulogu kod borbe za Bar 1878., a 1882. je po nekim podacima napisao i ~lanak u Deutsche Heereszeitung zbog ~ega je odle`ao neko doba u tamnici. Napisao je i jedno pismo Gladstoneu, engleski poklisar intervenirao je i on je po toj intervenciji oslobo|en iz tamnice. [rile su se vijesti da je bio srpski vojni ata{e u Berlinu. Za svoje spise o etnografiji Balkana dobio je pohvale Gladstona i Moltkea, najpoznatiji mu je spis bio Altserbien und Mazedonien u kojem je makedonsko pitanje prikazao u srpskom svjetlu. God. 1890. bio je urednik ilustriranog tjednika Die Welt pa dnevnika Wiener Tagespost. Ovi listovi svi su zastupali srpske interese pa su napokon zabranjeni. Gop~evi} se onda najednom pojavio na Malom Lo{inju gdje se bavio astronomijom. Sprijateljio se sa dvorskim savjetnikom Gel~i}em koji je na Lo{inju bio ravnatelj pomorske {kole, a kasnije je dobio mjesto u ministarstvu nastave. Gel~i} je upitan o njemu pa je odgovorio da Gop~evi}a ne valja ozbiljno uzimati, opisao ga je kao ta{tog i beskrupuloznog megalomana. Gop~evi} je napisao jo{ jednu bro{uru o gospodarskom unapre|enju Dalmacije u kojoj se trudio da prika`e svoje zasluge u tom unapre|enju. Njegovi prijedlozi za unapre|enje gospodarstva Dalmacije sastojali su se u zahtjevima za razvitkom turizma, prometa i obrazovanja. Zastupao je ideju osnivanja Jugoslavije kao nezavisne dr`ave. Trudio se da bude izabran za zastupnika u Boki, ali je tamo bio nepoznat pa je za nj agitirao njegov ro|ak Bo`o Gop~evi} i kotorski episkop Dositej Jovi}. Gop~evi} nije uspio i mjesto njega izabran je odvjetnik dr. Kveki}, koji je ipak ve}inom `ivio u Trstu.

Gop~evi} je bio ne{to izme|u hoh{taplera i diletanta, ali su ga Srbi prihva}ali kao svoju perjanicu i di~ili se s njime. Tako s Gop~evi} hvalio da je pomogao kralju Nikoli da osvoji Bar, da ga je neki portugalski pisac spomenuo kao najznanijeg pisca Crne Gore, da mu je Nardelli osobni prijatelj, {to nije bila istina, ali su se oni ipak poznavali iz {kolskih klupa u Dubrovniku. Kotorski kotarski poglavar Mane von Budisavljevi} opisivao je Gop~evi}a kao {arlatana koji pri~a o svom velikom bogatstvu, hvali se da mu je nadvojvoda Franjo Ferdinand osobni prijatelj, da mu je prijatelj i grof Johannes Harrach, princ Liechtenstein-Lobkowitz, barun Chlumecky.

U Boki se predstavljao kao kandidat kojeg sugerira vlada. U spisu Alt-Serbien und Mazedonien Gop~evi} je pateti~no pisao kako se borio za dva izgubljena imena krune Nemanji}a, sebe je proglasio potomkom srpskog kralja Dese koji je umro 1162.

Makedonce je proglasio Srbima, a sebe Srbinom svjetskog glasa, prijateljem knjaza Danila i kneza Mihajla, poliglotom koji je znao 28 jezika. Dopisivao se i s Garibaldijem koji mu je obe}avao talijansku legiju, oru`je i novce.65 Gop~evi} je po~eo svoju knjigu s citatom Franti{eka Palackog da je Austrija europska nu`nost koju bi valjalo stvoriti kad ne bi postojala. Onda je opomenuo talijanske iredentiste da bi Trst, koji je luka Austrije, propao kad bi ga anektirala Italija. Slovence da }e u Jugoslaviji igrati jo{ neznatniju ulogu nego u Austriji.

65

Pismo Nardellija ministru predsjedniku barunu Becku od 6.o`ujka 1907. Dr`avni arhiv u Zadru,Tajni spisi sv.563(1906)14.

163

VDG JAHRBUCH 2002

Ma|arima je dobacio da su surovo ugnjetavali svoje narodnosti i na kraju najgore pro{li, Transilvaniju da je malo dobila sjedinjenjem s Rumunjskom kao i Austrijski Talijani ulaskom u Italiju. Banatski [vabe dobili su ulaskom u Jugoslaviju jer ih Srbi ne}e denacionalizirati, a oni su, kao i Hrvati nadmo}ni po svojoj kulturi. Vojvo|anski Srbi oslobodili su se Ma|arskog ugnjetavanja. Austrija je propala zbog borbe njezinih nacionalizama, a austrijski car imao je mnogo bogatiju civilnu listu nego li predsjednik bogate Francuske i SAD. Franju Josipa opisao je kao sitni~avog birokrata, a njegovo dr`avno umije}e bilo je kako susjedu oteti komad zemlje, {to je bilo i karakteristi~no za doba. Metternich je grobar Carevine, glup, a njegova najve}a gre{ka je {to nije htio primiti Srbiju u Austriju, omrazio je Austriju u svijetu, odr`avao je na `ivotu trulu Tursku i Rusiji prije~io prodor na Balkan. Na kraju je morao nedostojno preobu~en pobje}i iz Be~a, Austrija je zaostala i nije pravna dr`ava (!), puna dou{nika i cenzora, plja~ka porezne obveznike. Josip II. Je germanizator pa su se obrazovani Slaveni stidjeli svog jezika, Palacki je savjetnik ~e{kog plemstva, oslanjao se na nacionalizam da bi tom plemstvu priskrbio povla{teni polo`aj. ^esi tra`e nacionalnu upravu i demokratske reforme, Srbohrvati su oslobodili Ma|arsku od Turaka protiv volje ma|arskog plemstva koje tra`i autonomiju i prava na svoj jezik zbog straha od ne-ma|arskih naroda, Kossuth Lajos je Slovak koji je iz razloga financijske prirode postao Ma|ar isto kao i Srbin Aleksandar Petrovi} koji je postao Sandor Petรถfi. General u ma|arskoj revolucionarnoj vojsci Damjani} bio je Srbin, pa je izjavio da bi pobio sve Srbe i sebe samog da ne ostane ni jedan. Obje{en je 1849.

Gop~evi} je nastavio u tom stilu koji je ni`i ~ak i od revolvera{kog novinstva opisuju}i dvorske skandale, ljubavne pustolovine Franje Josipa, prijestolonasljednika Rudolfa i sl. Njegova knjiga va`na je kako zbog niskog stupnja srpske austrologije tako i zbog neskrivenog `aljenja za Austrijom koje je istakao ve} u po~etku da bi predbacivao Franji Josipu da je svojom nesposobno{}u uni{tio Austro-Ugarsku.

Ante Trumbi} napisao je memoare pod naslovom Iz mojih politi~kih uspomena, Suton Austro-Ugarske i Rije~ka Rezolucija (Zagreb, 1936). Tu je optu`io Austro-Ugarsku da je poku{ala izazvati rat 1908. s aneksijom Bosne kojom je pogazila odluke Berlinskog kongresa, a to je bilo nepotrebno jer nitko nije osporavao njezin mandat u Bosni, a onda je 1914. nepotrebno navijestila Srbiji rat. Carevina je konglomerat razli~itih naroda, ali svaki narod ima svoju povijesnu individualnost. Na~elo narodnosti zasnovano na jeziku dovelo je Austro-Ugarsku u krizu. U Nijemaca je jaka `elja za narodnim ujedinjenjem, u Ma|arskoj su feudalci nositelji nacionalizma, vladaju narodom u ime nacionalne samostalnosti i obrane od be~kog centralizma, 1848. se ma|arsko plemstvo ~ak diglo na oru`je na obranu te samostalnosti. Franjo Josip je uzalud poku{avao centralizirati pa je 1866. pora`en, prisiljen na Nagodbu i na gubitak talijanskih pokrajina i ulogu predsjedavaju}eg u njema~koj konfederaciji.

Habsburgovci su obi~no dobro znali i rado govorili talijanski, a Franjo Josip je s dalmatinskim zastupnicima govorio talijanski. I poslije odlaska iz Italije Austrija je zadr`ala talijanski kao slu`beni u Istri i Dalmaciji.66Talijanska pravna literatura bila je 66

Trumbi}u nije jasan pojam slu`benog jezika, dakle jezika koji je dekretom odre|en kao obvezatan za sve javne isprave. Austrija takvog jezika nije poznavala, usp. Ivan Pederin, Be~ki dogovor o hrvatskom jeziku u Dalmaciji 1909. te uloga njema~kog i talijanskog jezika, Mostarski dani hrvatskog jezika, Mostar, 1999. str. 185-207

164

VDG JAHRBUCH 2002

na glasu u Austriji, rje{idbe milanskog suda bile su uzorom, Talijani su obavljali najvi{e ~inovni~ke funkcije, kraljevina Lombardo-veneto gospodarski je cvala, a Mleci su prije Trsta i Rijeke bili glavna austrijska luka, Trst je to postao tek poslije gubitka Mletaka.

Trumbi} je sa simpatijama pisao o radinosti i veselom karakteru talijanskog gra|anstva. ^itaju}i ove Trumbi}eve retke ne mo`emo se oteti dojmu da je ovaj politi~ar, koji se na Konferenciji mira tako uporno borio da Dalmacija ne pripadne Italiji bio zapravo zaljubljen u oblike talijanskog gra|anskog `ivota u Austriji.

Pi{u}i o dualisti~kom preure|enju Carevine on gorko primje}uje da su 1867. nastale dvije samostalne dr`ave u kojima Hrvatska nije imala udjela. Ma|arska je imala povla{ten polo`aj, ali je ipak bila zavisna, pa se kod objave rata rije~ grofa Istvรกna Tisze nije uop}e ~ula. Ma|arska je dobila slobodu ugnjetavanja ne-ma|arskih naroda, pa i Hrvatske koja je bila kraljevina, ali su za uzvrat Ma|ari morali biti poslu{ni Be~u, a Franjo Josip je u doba Rije~ke rezolucije prijetio Ma|arima uvo|enjem op}eg prava glasa koje bi bilo kraj ma|arskoj hegemoniji. Hrvatska je ipak bila povijesna kraljevina, s njom se nije moglo postupati kao s Transilvanijom, ve} je s njom valjalo 1868. sklopiti nagodbu. Trumbi} je onda opisao dr`anje unionista koji su smatrali da se Hrvatska samo zajedno s Ma|arskom mo`e oprijeti be~kom centralizmu i tu se oni dodiruju sa Eugenom Kvaternikom i Antom Star~evi}em. Me|utim unionisti su za Nagodbu koja je 1867. sklopljena bez njih, a Hrvatska nije bila ni zastupljena kod krunidbe Franje Josipa krunom svetog Stjepana. Upori{te za Hrvatsku je bio njezin izborni zakon koji je donio Jela~i}. No onda je Hrvatskoj oktroiran nov izborni zakon kraljevim ukazom pa su pravo glasa dobili samo zavisni ljudi ~inovnici.

Ma|ari su Nagodbom stekli Rijeku, ali je nisu uspjeli poma|ariti. Osnovali su ma|arsku pomorsku akademiju, ali su se pitomci te akademije svi vratili u Ma|arsku i tra`ili ~inovni~ke slu`be. Hrvati su imali samo pomorske {kole u Bakru i Dubrovniku, ali su na parobrodima na Jadranu svi pomorci Hrvati. Onda su Ma|ari po~eli otvarati talijanske {kole s ma|arskim kao jednim predmetom, ali je pomorsko dru{tvo Ungaro-Croata po kapitalu, personalu i upravi posve hrvatsko. Talijanski ostaje na povr{ini, hrvatski je doma}i jezik. Sve {to je ostalo od Ma|arske na Rijeci je velika luka izgra|ena novcem svih zemalja krune sv. Stjepana.

Trumbi} je potom opisao premo} Ma|arske nad Hrvatskom jer je Ma|arska imala ve}inu u zajedni~kom parlamentu, naveo je i druga sredstva ma|arske hegemonije, bijedan polo`aj unionista. Poslije opisa inferiornosti hrvatskog polo`aja dodaje da Hrvatske u toj dr`avnoj zajednici ipak nije izgubila svoj identitet jer je jedna od najstarijih ustavnih kraljevina u Europi koja je od 1102 do 1918. izborom primala tu|e dinastije i nije se jednom dogodilo da je Hrvatska poslije izumiranja Arpadovi}a na svoju ruku izabrala jednog kralja, dok su Ma|ari izabrali drugog, ona je na svoju ruku priznala pragmatica sanctio. Apsolutizam je germanizatorski, ali s druge strane inteligentan sa sposobnim osobljem u javnoj upravi, aktivan i objektivan, ali omra`en jer nije demokratski. Donio je pravnu sigurnost, a Carevina je napredna. Slaveni su mnogo nau~ili od njema~kog intelektualnog napretka, ali su i propatili zbog nacionalne neravnopravnosti u Carevini. Bitka kod Kralji~ina Graca je pobuda njema~kog nacionalizma, Bismarck je pobijedio, ali je {tedio Austriju, nije joj 165

VDG JAHRBUCH 2002

oduzeo Sudete da ne oslabi njema~ki element u Austriji, a ona mu se i odu`ila pa ga nije napala kad je on napao Francusku. Austrija je na Be~kom kongresu sprije~ila ujedinjenje Njema~ke. No Bismarck je na{ao oslonca u Ma|arima i sklopio savez s Be~om. Wilhelm II. ga je otpustio i time otvorio vrata ratu. Ne-ma|arski narodi u Ma|arskoj na ni`em su stupnju razvitka nego Slaveni u Austriji i nisu povijesni narodi, politi~ki su Ma|ari, a Ma|ari su ih poku{avali poma|ariti, kr{ili su Nagodbu kad su isticali ma|arsku zastavu na `eljeznicama u Hrvatskoj, ali Franjo Josip nikad nije zbog toga opomenuo ma|arske dr`avnike.

Austrija je trebala postati oaza mira u Podunavlju da bi se odr`ala, ali ona nije napustila svoje militaristi~ke tradicije koje je dugovala hrvatskim Kraji{nicima.

Nastojala je izbiti na Solun, tla~ila je svoju saveznicu Italiju na Jadranu, rivalizirala je s Rusijom na Balkanu i zbog toga se morala nasloniti na Njema~ku i Ma|are.

Star~evi} i Kvaternik o~ekivali su pomo} izvana i nisu se uzdali u svoje snage, a ra~unali su s Carevinom kao s trajnom ~injenicom. Hrvatska je zavisna od Carevine u op}im pitanjima, a od Ma|arske u gospodarskim pitanjima, dobila je napokon Vojnu Krajinu, ali ne Dalmaciju i Me|imurje jer Ma|arska nije htjela da se pove}a broj ne-Ma|ara pod krunom sv. Stjepana, a Austrije Dalmacija bila potrebita da odr`i premo} na Jadranu. Franjo Josip je 1906. raspustio ma|arski parlament samo zato da sprije~i zajedni~ku konferenciju hrvatske i ma|arske delegacije.67 Trumbi} je zavr{io svoj prikaz Austro-Ugarske s uvjerenjem da za Hrvatsku nije bilo nade u Carevini i tu se nije prevario jer nijedan drugi narodu u Carevini nije bio toliko razjedinjen kao hrvatski. Hrvati su osim u kraljevini Hrvatskoj-Slavoniji `ivjeli jo{ u Bosni, Ma|arskoj, Dalmaciji, Istri (das Kßstenländische Gubernium, Governo marittimo). Trumbi}eva slika Austro-Ugarske slika je politi~ara oskudne knji`evne i umjetni~ke kulture, ali velikog iskustva pa je on dobro poznavao politi~ke mehanizme Carevine, bolje nego li ve}ina pisaca knjiga o Austriji. On ipak nije uskogrudan u osudi Carevine i nipo{to je ne gleda sa stajali{ta svog malog naroda, dakako, on je pun po{tovanja prema njema~koj intelektualnosti i znanosti, a i pun ljubavi prema oblicima `ivota u neko} talijanskom dijelu Carevine. Njegova slika Carevine ipak je svedena na Hrvatsku. Ovaj politi~ar koji je vi{e od ikoga pridonio stvaranju Jugoslavije i na Konferenciji mira u Parizu govorio o jednom troimenom narodu pokazao se u svojim memoarima kao integralni Hrvat poku{avaju}i dokazati hrvatsku dr`avnost u povijesti koja je nejasna u kaoti~nim prilikama srednjeg vijeka i turskih ratova, ali u koju nitko nije vjerovao poslije 1790. Pa ipak, hrvatska povijesna individualnost nikom nije upitna.

Najnegativniji prikaz Austro-Ugarske potje~e od Staljina. On je o Austro-Ugarskoj pisao u ~lanku pod naslovom Vfrcbpv b yfwbjyfkybq djghjc68 U tom ~lanku Staljin je pisao kako kapitalizam tjera ljude u Austriji u velike gradove gdje se nacije sva|aju, nacionalna autonomija suprotstavlja se klasnoj borbi, pa tako u Austriji umjesto jedne internacionalne partije imamo {est nacionalnih, pa ~e{ki radnici lome {trajk njema~kim. Kulturno-nacionalna autonomija ne rje{ava nacionalno pitanje.

67

68

Ivo Petrinovi} opisuje raspu{tanje ma|arskog parlamenta kao kapitulaciju Kossuthove stranke pred Dvorom, , Ante Trumbi}, Politi~ka shva}anja i djelovanje, Zagreb, 1986. str. 92.

Cjxbytybz 2. 1907-1913., 1946. str. 323, 328, 331, 332.

166

VDG JAHRBUCH 2002

Austro-Ugarska je dakle uzor zemlje u kojem je nacionalno na {tetan na~in nadvladalo klasno na~elo.

Ve}ina pisaca opisuje Austriju kao nadnacionalnu Carevinu kojom je upravljala dinastija sa velika{ima, vojskom, ~inovni{tvom i Crkvom. Svi su bili nadnacionalni.

Austriji se zamjera klerikalnost, ali nema zadovoljavaju}e definicije {to je to klerikalnost, a neki pisci isti~u da je katoli~ka Crkva bila suzdr`ana prema nacionalizmu, osobito nacionalizmu velikih naroda Carevine. Neki pisci isti~u @idove kao element napretka, mjesnih nacionalizama i posuvremenjenja ~iji utjecaj ja~a prema kraju XIX. st., opa`aju antisemitizam, ali ne kao temeljni problem Carevine koji Carevinu vodi u propast. Svi primje}uju da su velika{i manje ili vi{e va`ni u Carevini, da imaju mnoge pogodnosti, ali da nisko porijeklo nije zapreka napredovanju u slu`bi. Pisci obi~no opa`aju da je Austrija djelovala uljudbeno kod zaostalih i feudalnih naroda srednjoisto~ne Europe i tu obi~no isti~u povoljnu ulogu njema~kog jezika. Svi opa`aju da Carevina nije bila demokratska, ali joj to zamjera jedino Masaryk i svakako Staljin. Tu valja zamijetiti da pitanje slobode u XX. st. zaokuplja politiku, ali ne i filozofiju u onom smislu kako ju je zaokupljao u Prosvjetiteljstvu. Kao glavni problemi i suprotnosti Carevine spominje se ma|arski problem odnosno jugoistoka, li se rijetko spominje da je austrijsko prodor prema jugoistoku zapravo smetao Engleskoj i Francuskoj. Kod srpskih pisaca, ne kod hrvatskih, zamje}uje se nostalgija kad oni pi{u u Austriji i opa`a da je Austrija imala jaku privla~nu snagu za male balkanske narode. Ve}ina pisaca opa`a da Austrija nije ugasila dr`avnost svojih naroda, kao {to je to u~inilo Osmansko carstvo, da ih je Ma|arska nemilosrdno tla~ila, ali da njezini narodi osim Hrvatske nisu imali svoju povijesnu individualnost. Tu se ne isti~e dovoljno da Ma|arska nije nametala svoj jezik Hrvatima u onoj mjeri u kojoj ga je nametala Rumunjima ili Slovacima.

Metternich je negativno prikazan, a tako i Franjo II., vi{e razumijevanja ili bolje puno razumijevanje za Metternicha pokazao je tek Henry Kissinger kad je pisao o blagotvornom djelovanju sredi{nje vlasti koja je decentralizirala i na taj na~in izlazila ususret kulturnim razli~itostima69. Jela~i} je reakcionar jedino za Marxa, za ve}inu ostalih pisaca on je istodobno hrvatski domoljub i caru odani ~asnik. S njim i s Gajem Hrvatska je postala jednim od temeljnih pitanja Carevine utoliko {to se o nju spotaknuo ma|arski nacionalizam 1848. Kasnije je Dvor izru~io Hrvatsku Ma|arima i time obvezao Ma|arsku da bude lojalna Dvoru, ali se Njema~ka obra}ala Ma|arskoj onda kad je `eljela izvr{iti neki pritisak na Austriju. Takva uloga Hrvatske u Carevini ne ocjenjuje se negativno, to~nije jedino Alessandro Dudan opisuje Hrvatsku kao austrijsku VendĂŠe, dakle kontrarevolucionarnu kraljevinu, a tako|er i Marx. Me|utim pisci obi~no prikazuju ma|arski plemi}ki nacionalizam kao najreakcionarniji u Europi. Ve}ina pisaca opa`a da su se dualizam i prodor na jugoistok uzajamno isklju~ivali. Ve}ina pisaca isti~e ulogu Austrije u katoli~koj reformaciji i gu{enju protestantskih pokreta, osobito husitskog, pa ma|arskoj protestantizma. Oni se sla`u da su mjesni nacionalizmi rasto~ili Austriju.

Ako se izuzmu Masaryk koji je zapravo osudio austro-njema~ki blok u srednjoj Europi, vi{e nego li Austriju, i Staljin, sud velike ve}ine pisaca o Austriji prije i poslije 69

A World Restored, Metternich, Castlereagh and the Problems of Peace 1812 – 1822. Boston, 1973. str. 260.

167

VDG JAHRBUCH 2002

rata povoljan je, pa ~ak i vrlo povoljan, a srpski i hrvatski pisci tu ne ~ine izuzetak, iako isti~u njezine gre{ke prema njihovim narodima. Sud ovih pisaca o Austriji sveden je na odnos Austrije prema njihovim vlastitim narodima.

Austrija je nastala kao zajednica dr`ava za obranu od Turaka i tu mo`e podsjetiti na NATO ili europsku zajednicu u na{e doba. Ona je bila imperijalisti~ka, ali ne i osvaja~ka, jer svoje kraljevine nije stjecala osvaja~kim ratovima, nego `enidbama kao [panjolsku ili Belgiju ili slobodnim udru`ivanjem kao Hrvatsku, Ma|arsku ili ^e{ku.

Ekspanzivna snaga Osmanske Carevine prestala je, ali je u Francuskoj izbila revolucija. Austrija je onda postala sto`erom kontrarevolucije i za{titnicom Turske, to~nije element stabilnosti Europe. Kissinger je kasnije istakao da Metternich nipo{to nije bio protiv posuvremenjenja i reformi, ve} za pa`ljivo odvagnute reforme, a Austriji se ne mo`e pore}i naprednja{tvo u XIX. st. I sve povijesne nacije, tako|er i mnoge nepovijesne ustrojile su u Austro-Ugarskoj svoju suvremenu nacionalnu uljudbu, a to }e re}i vlastiti tisak, suvremeno ~inovni{tvo i sudstvo, {kolstvo, znanost, kulturu, gospodarstvo, ali ne vojsku, {pijuna`u i diplomaciju. Centralizam Be~a zna~io je posuvremenjenje i europeizaciju zaostalog i feudalnog istoka Carevine, ali se ta centralizacija do`ivljavala kao smanjivanje starih povlastice koje su bile feudalne. Ustroj suvremene uljudbe u ve}ini kraljevina Carevine te{ko se mo`e zamisliti bez be~ke centralizacije. Tijekom 1860-ih godina njezina se politika po~ela preslojavati, ona se povukla iz Italije i Njema~ke, dopustila je njihovo ujedinjenje, ali je obje sile vezala savezom i usmjerila se prema prodoru na Balkan {to je smetalo Englesku i Francusku, a po~etkom XX. st. i Rusiju pa dovelo do rata. Me|utim Austrija je na Be~kom i Berlinskom kongresu bila mjerodavna sila u Europi, na oba kongresa od nje je potekla inicijativa za politi~ki preustroj Europe i tu nije nimalo smetalo {to je ona u gospodarskom pogledu uvijek bila relativno zaostala prema zapadnoeuropskim zemljama.

Prikazana literatura pokazuje da je Austrija bila etatisti~ka pa je nadnacionalna dinastija sa svojim instrumentima imala gotovo nadzemaljski rang, bila je militaristi~ka, birokratska i policijska {to joj gotovo nitko od razmotrenih pisaca ne zamjera, ali mi mo`emo primijetiti da je ona u tom smislu sudjelovala u nastanku komunisti~kog totalitarizma, dok je svojim antisemitizmom i opreznim socijalizmom Karla Luegera sudjelovala u nastanku fa{isti~kog totalitarizma. I napokon – Austrija je bila uzor katoli~ke zemlje u svim razdobljima svog postojanja, pa ~ak i u prosvjetiteljstvu, ali je njezin katolicizam bio razborit, umjeren i bojovan u isto doba, ubla`avao je nacionalizam i nacionalna trvenja, a istodobno bio na strani potla~enih slavenskih naroda. Austrija je suzbila protestantizam, koji je u XIX. st. u Ma|arskoj, gdje se jo{ jedino odr`ao bio jedan od dva stupa nacionalizma, pravoslavlju se suprotstavljala tek zadnjih nekoliko godina pred rat, a pravoslavlje je bilo oru|e velikosrpske odnosno ruske subverzije u Galiciji. No bilo je protestanata kao Gerhart van Swieten koji su `ivo sudjelovali u razvitku austrijske znanosti i politike. Austrija je u svako doba, a osobito c.k. vojska, bila otvorena inozemcima. O sukobu katolicizma s masonerijom ili liberalizmom, kakav je u XIX. st. razdirao Italiju i Francusku, malo se mo`e re}i, nije bilo ni sukoba katolicizma s nacionalizmom kakav je potresao Njema~ku u doba Kulturkampfa. Nacionalnih trvenja bilo je vi{e nego li u ve}ini 168

VDG JAHRBUCH 2002

europskih zemalja i ona su stvarala ozra~je zagu{ljivosti i o~aja, ali nije bilo nasilnog ponjem~avanja, ~ak ni u poku{ajima, ali je bilo nasilnog poma|arivanja.

Austrija je bila zemlja u kojoj je `ivio velik broj @idova koji su u njoj odigrali znatnu i pozitivnu ulogu, osobito u prosvjetiteljstvu, kao Justi i Sonnenfels, a potom u drugoj polovici XIX. st. kad su @idovi `ivo sudjelovali u razvitku industrijalizma, bankarstva, trgovine, znanosti, knji`evnosti, novinstva, liberalizma i socijalizma. Pritom oni nisu nailazili na neprijateljstvo Dvora, ve} sitnog gra|anstva, to~nije obrtnika. Me|u @idovima je bilo mnogo austrijskih domoljuba kakav je npr. bio Heinrich Friedjung, grof Aehrenthal bio je sin @idova i to mu nije smetalo da postane barun i kasnije grof, hrvatskih domoljuba kao Josip i Ivo Frank (Josip se pokrstio i bio dobar katolik), pa ma|arskih i drugih domoljuba. @idovi su ~ak i cionisti bili manje od svih ostalih bili centrifugalna ili protudr`avna snaga.

Prikazana literatura pokazuje da raspad Austro-Ugarske pravo nitko nije `elio ni o~ekivao, sve ako je narodnosno na~elo stjecalo sve {iru podr{ku u Europi. O odnosu Europe prema Austro-Ugarskoj mo`e pokazati zaklju~ak Hermanna Wendela, koji nije volio Austriju. On pi{e ovako: Engleska je za{titnik Habsburgovaca , a njima su isto tako naklonjeni laburisti kao i konzervativci. Oni su protiv podjele Austro-Ugarske kao Lord Cecil, a Lloyd George preporu~a njezinu federalizaciju. Ni francusko novinstvo nije protiv Austro-Ugarske, Italija `eli smanjenu i oslabljenu Austro-Ugarsku, mrzi Slavene, a svi su slo`ni u tome da je Austro-Ugarska potrebita kao protute`a Njema~koj. Francuski mar{al PĂŠtain tako|er je smatrao da Austro-Ugarsku valja federalizirati, ali odr`ati da bi ona odr`avala red me|u malim i zava|enim narodima na jugoistoku Europe. On je vjerovao u savez Engleske, Francuske i Austro-Ugarske u budu}nosti. 70 Taj raspad bio je popra}en raspadom Turskog Carstva i Njema~kog Reicha, a potom raspadom kolonijalnih carstava, SSSR-a i napokon SFR Jugoslavije. Doba je bilo protiv velikih nadnacionalnih carstava. Me|utim literatura o Austriji pokazuje temeljnu bolest europskih nacionalizama. Europa je postala svijetom zatvorenih i neprijateljskih nacija koje su neprestano sklapale saveze jedne protiv drugih i napokon raspalile dva rata u kojima je poginulo preko 70 milijuna ljudi. Grof Carlo Sforza opisao je kako se u ratu Austro-Ugarska bori za opstanak i za svoj feudalni, neliberalni poredak, Njema~ka je strahovala od usamljenosti, Rusija se borila za budu}nost Slavenstva, Italija da dovr{i svoje ujedinjenje, Engleska protiv njema~ke hegemonije na kontinentu, Francuska se branila od Njema~ke, a svima je vladao strah.71 Europa je time pokazala da je nesposobna za nezavisnost, te da je narodnosno na~elo, a to je bio bojni krik protiv Austrije njezin zator. Europa je reagirala tako da je prema ameri~koj inicijativi otpo~ela proces nadnacionalnog udru`ivanja, stvaraju}i savez nacija koje su se malo po malo odrekle dijela svog suvereniteta {to mo`e jako podsjetiti na Austriju kao savez povijesnih nacija s ograni~enim suverenitetom.

70 71

Der Kampf der SĂźdslaven um Freiheit und Einheit, Frankfurt am Main, 1925. str. 694.

Bra}a a neprijatelji (Problemi mira poslijeratne Evrope), Split, 1933. str. 70.

169

VDG JAHRBUCH 2002

Österreich in der europäischen Publizistik in der Zeit um den 1. Weltkrieg Diese Arbeit ist ein Überblick und eine Analyse der europäischen politischen Publizistik über die Monarchie in der Zeit um den ersten Weltkrieg. Die meisten Beurteilungen der Habsburger Monarchie sind positiv, darunter auch das Buch von Henry Wickham Steed, den englischen Publizisten und Agenten, der lange in Wien lebte und als erklärter Feind der Monarchie wirkte. Sein Buch ist geradezu ein Lob der Monarchie und dieses Buch erschien in der Zeitspanne von 1913 bis 1919 in vier Auflagen. Positiv sind die serbischen Österreichbücher, negativ sind die Beurteilungen von Stalin, Thomas Massaryk und Ernest Denis, den französischen Professor, der aber mitten im Krieg schrieb. Aus diesen Österreichbüchern ergibt sich nicht, dass die Auflösung der Monarchie in der Absicht der Alliierten war.

170

VDG JAHRBUCH 2002

Marina VINAJ

Novine na njema~kom jeziku tiskane u Osijeku do po~etka Drugog svjetskog rata Mogu li i trebaju li novine osim informativnog podariti ~itateljima i koji drugi u`itak ili su tek moda kratkog daha? Definicije nam dopu{taju otklon od uobi~ajenog efemernog zna~enja, te }e svaki iole zainteresirani ~ita~ i{~itati svoju informaciju stvoriv{i od nje djeli} slike koju `eli dobiti.1 Pre{av{i put od letaka, pamfleta i kalendara, koji su niz godina bili nadomjestak za lokalna glasila, uvijek gu{eni strahom i prezirom vlasti, novine je kao prijeku potrebu za informacijom iznjedrilo vrijeme koje je u nesklonim nam politi~kim previranjima donijelo i u ove krajeve tzv. slobodu tiska.

A pri~a o osje~kim novinama umnogome je kasnila za sli~nim europskim pri~ama.

Iako je vi{e od tri desetlje}a nakon prvih zagreba~kih novina na latinskom jeziku zabilje`en prvi poku{aj izdavanja novina u gradu na Dravi, trebao je to biti Tjednik za sve stale`e u Osijeku i okolnim krajevima 1813. godine taj, kao niti slijede}i poku{aj nakon dva desetlje}a (kada se trebao pojaviti Tjednik o Osijeku i za Osijek- Wochenblatt von und fĂźr Essek) nije uspio kod Kraljevskog namjesni~kog vije}a ishoditi dozvolu za izdavanje uz obrazlo`enje da ovo kraljevstvo i njemu pridru`ene pokrajine su zasada snabdjevene dovoljnim brojem ~asopisa pisanih u jezicima koji vrijede na tom podru~ju.

Osijeku su tih prvih desetlje}a devetnaestoga stolje}a doista nedostajale novine, jer grad je imao svoj kulturni, i gospodarski `ivot koji pe{tanske i be~ke novine nisu mogle jasno oslikati.

Oba poku{aja izdavanja glasila u Osijeku potekla su iz prve svjetovne tiskare obitelji Divaldt, koja je svojim djelovanje obilje`ila gotovo stotinu godina osje~koga tiskarstva 1775.- 1857. godine u ovoj tiskari kona~no su tiskane i prve novine te burne 1848. godine - Der Volksredner fĂźr Vaterland, Freiheit und Gesetz fĂźr Kunst, Gewerbe und Wissenschaft Najavljeno je da }e list izlaziti dva puta tjedno, kasnije pak tri puta tjedno. No, nakon devet ili po nekim izvorima ~ak sedamnaest brojeva Pu~ki govornik oblasno je obustavljen. Prvo glasili u Osijeku tiskano na njema~kom jeziku ~italo je ve}insko njema~ko stanovni{tvo Tvr|e i Donjega grada. Glavni urednik bio mu je nekada{nji glumac Emanuel Dornau, a o karakteru tih prvih novina naj~e{}e ~itamo da su u narodnom i politi~kom smislu bile otvoreno mad`arofilske, te ustajale protiv Zagreba, bana 1

Novine- serijska publikacija koja se izdaje u utvr|enim i ~estim razmacima, obi~no dnevno, tjedno ili polutjedno i koja izvje{tava o teku}im zbivanjima i temama od op}eg interesa ISBD(S), Novine - skupni naziv za redovita tiskovna (ugl. neukori~ena) izdanja s gl. svrhom da se {to prije sazna i {to prije objavi glas o nekom novom doga|aju vezanom za interese {to ve}eg broja ljudi J. Horvat Povijest novinstva Hrvatske

171

VDG JAHRBUCH 2002

Jela~i}a i prema tome protiv svih hrvatskih odnosno slavenskih `elja. Za mjesnu povijest svakako je list od va`nosti, jer registriraju}i vijesti iz bli`ih i daljnjih krajeva bilje`i i borbe izme|u ilirske i mad`eronske stranke u gradskom magistratu i `upaniji.2 I dok je Zagreb i{~itavao svoj Agramer Deutsche Zeitung, Osijek je 1864. godine dobio prve lokale novine Esseker Lokalblatt und Landbote. Osje~ki lokalni list i zemaljski vjesnik izlazio je gotovo pet godina. U podnaslovu ~itamo: Beletristische wochenschrift fĂźr Kunst, Industrie, Handel, Gewerbe und Landwirtschaft. Cilj ovog osje~kog lista je, kako se navodi u uvodniku, podizanje obrazovnog nivoa u narodu, u pobu|ivanju smisla za lijepo i uzvi{eno. Esseker Lokalblatt tiskan je u tiskari Carla Lehmana knji`ara i knjigove`e, koji je otkupio Divaldovu tiskaru, te na po~etku izla`enja bio i sam urednik. Osje~ke lokalne novine imale su svoje dopisnike iz Be~a i Pe{te, a jedan od urednika Geza Berger u svojoj rubrici Osje~ki {eta~ vrlo je britko oslikao sli~ice iz tadanjeg osje~kog `ivota.

Iz Lehmanove tiskare izi{le su jo{ jedne osje~ke novine politi~ki list Die Drau.

Istovremeno, dakle izlaze dva lista, a njihovi izdava~i postaju jedan drugome konkurenti. Dok je Osje~ki list slijedio vi{e knji`evnu koncepciju, Drava , te novine koje slijede, sve vi{e poprimaju karakter modernih novina s aktualnim prilozima. List su pokrenuli Ladislav grof Peja~evi} i Julije pl. Jela~i}, a pokrenut je pred po~etak saborske rasprave o nagodbi, da je podupre kao glasilo slavonske aristokracije.

Za Khuenova re`ima novine bivaju ~esto zabranjivane, a urednici dolaze u sukob s cenzurom. Uslijed brojnih polemika i neprilika s Dr`avnim odvjetni{tvom list je mnogo puta plijenjen. Die Drau izlazi do 1907. godine tri puta tjedno, no tada po~inje izlaziti kao dnevnik, a prestaje izlaziti 1. kolovoza 1932. godine. Spomenimo, tek da je tijekom 1885. godine kao prilog Die Drau izi{lo nekoliko brojeva Osje~koga lista: pu~kog organa za narodno-gospodarstvenu politiku, pouku i zabavu. Ono {to je Die Drau donosio svojim ~itateljima na njema~kom jeziku, to je trebao ovaj list i {irem puku donijeti na narodnom jeziku.

Posljednjih desetlje}a devetnaestoga stolje}a intenzivira se tiskarstvo u Osijeku.

Pojavljuju se nove tiskare, te se bogati izdava~ka djelatnost, napose izdavanje novina.

Gotovo do kraja devetnaestog stolje}a novine u Hrvatskoj, a tako i u Osijeku njeguju stil tz. ~asopisnog oblikovanja svojih glasila, te i ~itamo u podnaslovima da su to glasila za politiku, znanost, umjetnost i gospodarstvo. Ta najranija izdanja nisu redovita, valjalo je sakupiti materijal za pojedini broj koji je cijeli i izgledao poput dovr{ene i lijepo ispripovijedane pri~e. Mije{ale su se ovdje i politi~ke vijesti, op}ekulturne, gospodarsko-savjetodavne, knji`evno-umjetni~ke. Stoga je zanimljivo re}i da te prve novine i nisu bile novine, ve} na neki na~in ~asopisi. I koncepcijski, ~esto s aktualnom politi~kom vije{}u negdje u sredini, a pri~om ili feljtonom na naslovnici. Dakako da su i prvi novinari uglednici iz dru{tvenog `ivota grada, ali vrlo ~esto umjetnici, knji`evnici. Mo`da iz straha od cenzure koja se tek ra|ala ili vi{e iz 2

Laszowski, E. Prve osje~ke novine // Hrvatsk list, 14. lipnja 1923., br. 11

172

VDG JAHRBUCH 2002

neznanja, a potkovani knji{kim oblikom s u`itkom }emo u Die Drau ili Slavonische Presse i{~itavati kozerije ili pak knji`evne poku{aje Osje~ana.

Jo{ uvijek pi{u}i za uski krug ljudi, te prve novine bile su prisni izvjestitelji zabava, kulturnih i politi~kih zbivanja, nastoje}i ~itatelju pru`iti, ne toliko ono {to mora, ve} vi{e ono {to `eli pro~itati.

Poput pro~itane knjige, ~esto bi se nakon nekoliko brojeva financijski i tematski istro{ili urednici, te bi od najavljivanih tekstova u uvodnicima ostalo tek obe}anje da }e se ponovo javiti jo{ bolji i zanimljiviji.

1869. godine u tiskari Carla Lehmanna po~inju izlaziti prve ilustrirane novine u nas: Esseker allgemeine illustrierte Zeitung. Ovaj list po uzoru na sli~ne njema~ke unosi ne{to novo u tada{nju tiskarsku produkciju: brojne su vijesti iz kulturnog `ivota Osijeka, izlaze romani u nastavcima, etnografski i knji`evni prilozi. Esseker allgemeine illustrierte Zeitung za uzor je imao lajpci{ki Illustrierte Zeitung te je nakratko (prestao je izlaziti nakon 27 broja) donio duh Europe u na{ grad.

Danas, oprostite na ovoj digresiji iz suvremenosti, Osijek ima jedno dnevno glasilo, i jo{ jedan list koji izlazi tri puta tjedno, dakako, {tuju}i nezaustavljiv razvoj medija, tek usporedne radi sedamdesetih godina pro{loga stolje}a na{ grad imao je ~ak ~etiri lista : Esseker Lokalblatt und Landbote, Die Drau , Esseker allgemeine illustrierte Zeitung, Slavonia FrĂźher i der Syrmier Bote - novine koje su izlazile tek dva mjeseca u tiskari Vatroslava Moder{ickog.

Spomenimo jo{ dva lista za koja doznajemo tek iz bilje`aka Oskara Frimla Antunovi}a, velikog bibliofila, a koji se ne nalaze u Zbirci novina osje~koga Muzeja niti u NSK: Esseker Zeitung, politi~ki dnevnik unionisti~ke orijentacije, te Esseker Tagblatt - osje~ki dnevnik za narodne interese. Po bilje{kama Frimla izlazili su tek mjesec dana.

U tiskari Dragutina Sandora tiska se od 1878. godine opozicijski list Esseker Zeitung: Organ fĂźr Politik, Volkswirtschaft und Unterhaltung. Svake nedjelje slijedio je prilog Illustrierte beletristische sonntags Beillage der Esseker Zeitung. Zanimljivo je da je kao prilog novinama izlazio i roman u nastavcima Zwei Spieler. Osje~ke novine ugasile su se 1. listopada 1879. godine.

Gotovo sve do sada spomenute novine razli~itog politi~kog i strana~kog opredjeljenja izlaze na njema~kom jeziku. Dakako, vrijeme o kome govorimo, vrijeme je Osijeka koji se razvijao u Austro-Ugarskoj Monarhiji. U tada{njem Esseku, gradu od dvadesetak tisu}a stanovnika - pred kraj 19. stolje}a, Nijemci su ~inili polovinu.3 Brojne druge narodnosne skupine izmije{ane na jugoistoku Monarhije prihvatile su njema~ki jezik kao jezik svakodnevice, koji se odr`ao do po~etka dvadesetog stolje}a.

Dakako da je povezanost Osijeka Be~a bila daleko bolja ponekad od veze Zagreba i Osijeka.

Razumljivo je stoga da su i novine u vrijeme o kome govorimo izlazile uglavnom na njema~kom 3

Obad- Slavonska knji`evnost na njema~kom jeziku

173

VDG JAHRBUCH 2002

jeziku, ali su za suradnike imale brojne Hrvate: Izidor Kr{njavi, Jakob Frank, Franjo Sudarevi}, Josipa Glembaj....jer njema~ki je bio jezik komunikacije obrazovnog gra|anstva i jezik kulturnih doga|anja, a novina na nacionalnom jeziku nije bilo...Kada su po~etkom 20. stolje}a napokon stvoreni uvjeti za slobodan izri~aj na hrvatskom jeziku, bilo je lako ste~eno iskustvo prenijeti u doma}im novinama. Zanimljiva je stoga pojava hrvatskih novina upravo u vrijeme izrazite dominacije tiska na njema~kom jeziku, a u vrijeme kada preporodne ideje jo{ nisu dovoljno zagrijale Osje~ane.

Prvog srpnja 1878. godine po~eo je izlaziti Branislav - list za politiku i narodno gospodarstvo urednika Martina Poli}a. @ele}i nacionalno zagrijati Osje~ane Poli} je odustao od izdavanja nakon nepunih godinu dana uvidjev{i da mu se list pojavio prerano. Osje~ani, to~nije oni koji su ~itali novine imali su svoj Die Drau, a oni kojima je Branislav bio namijenjen jednostavno nisu razumjeli njegove re~enice. Nepuna godina izla`enja nije trgnula Osijek u kojemu }e se nacionalna svijest probuditi tek po~etkom dvadesetog stolje}a osnutkom Prve hrvatske dioni~ke tiskare i pojavom Narodne obrane.

Osje~anin Carl Laubner nakon stru~nog usavr{avanja u Njema~koj i Austriji, te rada u zagreba~kim tiskarama otvara u Osijeku tiskaru u Kapucinskoj ulici, te 1. listopada 1885. godine izdaje Slavonische Presse - novine koje su izlazile gotovo ~etiri desetlje}a.

Iako se vodio kao glavni urednik sam Laubner nije pisao . Prvi mu je urednik bio Victor Hahn, a 1889. godine za glavnog urednika dolazi Carl Benda, koji je svojim imenom i djelom obilje`io izla`enje Slavonskog tiska puna tri desetlje}a. Ro|en u Moravskoj, u njema~koj obitelji, radio je u Be~u, a potom do kraja `ivota u Osijeku.

Na `alost, jedno od prvih i najzna~ajnijih novinarskih pera na{ega grada skon~alo je gradskoj ubo`nici.

Slavonische Presse izlazio je tri puta tjedno do 1893. godine kada postaje dnevnik.

Pre`ivjev{i Hrvatsko-ugarsku nagodbu, aneksiju Bosne, vladavinu Khuena Hedervarija, te stvaranje Kraljevine SHS, Slavonische Presse na svojim stranicama zabilje`io je zna~ajno razdoblje pro{losti Osijeka. Iako pisan na njema~kom jeziku, brojni su ~lanci u kojima se osje}a izrazito hrvatski karakter, posebno kod opisa pojedinih kulturnih doga|anja, te u ~estim prijevodima hrvatskih pjesama.

Dvadeseto stolje}e, pojava prvih hrvatskih novina, ra|anje novih tiskara, te ja~anje politi~ke oporbe, vrijeme je kada se novine po~inju profilirati, pa se pojavljuju politi~ki, strana~ki listovi. Ovaj tzv. obavijesno-politi~ki pristup novinama nastupio je upravo po~etkom dvadesetoga stolje}a. Novine se moderniziraju i u tehni~kom smislu, a bitno se mijenja i njihova koncepcija. Politi~ke vijesti dobivaju prednost, dolaze na prednju stranicu. Vijest postaje kra}a, jezgrovita, postaje va`no doznati je {to prije, tako da novinari izlaze iz svojih ureda gdje su stvarali tekst i po~inju pisati vijesti, ~esto izravno ih govore}i u telefonsku slu{alicu.

Izlaskom kolportera na ulicu vijest je bli`a ~itatelju, no bli`a je ve}em broju ~itatelja, ona nije vi{e privilegij odabranih, ona je roba, ne skupa, dostupna svima.

Novine postaju zaokupljene nacionalnom i strana~kom politikom, te prate njezine 174

VDG JAHRBUCH 2002

uspone i padove, brojni su stoga strana~ki listovi, jer svaka stranka nastoji iznijeti svoju istinu. Novine postaju va`an, gotovo najva`niji izvor informacija.

Zanimljivo je napomenuti da 1911. godine u Hrvatskoj izlazi 17 dnevnika, a posebno se informativno novinarstvo {iri nakon Prvog svjetskog rata. Pred Drugi svjetski rat raste naklada dnevnim listovima, {iri se krug ~itatelja, novine dobivaju nove ~itatelje: `ene i djecu koji tra`e svoje priloge.

Brojna su izdanja koja u novinskoj formi ne donose ovaj tip informacija. U formi novina u vremeni izme|u dva rata izlazila su brojna strukovna glasila, listovi raznih dru{tava i organizacija. Informacije koje donose ti~u se odre|ene skupine ljudi, te iako u svom naslovu imaju naziv novine, one to u sadr`ajnom smislu nisu.. [to se doga|a s njema~kim listovima u ovom razdoblju?. Uz vode}e hrvatske dnevnike Narodnu obranu i Hrvatski list naklada Die Drau i Slavonische Presse opada, te poku{aj izla`enja nezavisnog dnevnika Der Abend 1929. pod uredni{tvom Lavoslava Seligera i njegovo ga{enje slijede}e godine najbolje je opisano rije~ima novinara Hrvatskoga lista.

Prestankom Der Abenda nestaje u Osijeku njema~koga dnevnika. Der Abend je zapravo bio nasljednik stare Die Drau u kojoj je sam urednik Selinger dugi niz godina radio. Njema~ki je dnevnik mogao u Osijeku opstojati u svoje vrijeme, dok gra|anstvo nije bilo nacionalno organizirano kao danas. Jer ~im se u Osijeku pojavio hrvatski dnevnik Hrvatski list, po~eo je teren za njema~ki dnevnik bivati sve u`i, a broj pretplatnika i ~itatelja sve manji. Nisu ga mogli uzdr`ati niti rutinirani novinari kao g Julije Pfeiffer i Lavoslav Selinger.

I kao {to je prije tridesetak godina Branislav nije imao dovoljno svojih ~itatelja, tako se i njema~ki tisak po~inje okretati manjim grupama ~itatelja, odustaju}i od dnevni~kih izdanja.

Nakon Prvog svjetskog rata, ulaskom u novu dr`avu i hrvatska nacionalna glasila bivaju vrlo ~esto pod udarom vlasti, tako da je Hrvatski list neko vrijeme bio zabranjen, te izlazio pod imenom Hrvatski glas Tako tiskom Prve hrvatske dioni~ke tiskare vi{e od dva desetlje}a od 1919. godine izlazi tjednik na njema~kom jeziku Christliche Volkszeitung Za`ivio je tako 1927. godine tjednik Volksbote vlasnika i izdava~a dr. Huberta Wagnera u tiskari Hatnik i Grau u @upanijskoj ulici.

No zanimljivo je izla`enje politi~kog glasila Volksrecht : Organ der Socialdemokratischen Partei glavnog urednika Slavka Hen~a. Koji je prve brojeve svoga politi~kog tjednika tiskao u Zagrebu, a od broja 14 u Tiskari Leopolda Friedmana.

List je pred po~etak Prvog svjetskog rata bio ukinut Banskom naredbom.

U istoj tiskari je tijekom 1931.- 1933. godine izlazio tjednik Male novine s prilogom Volkszeitung za svoje njema~ke sugra|ane.

Schlawonischer Volksbote : Wochenblatt der Deutschen in der Savebanschaft und Baranja po~eo je izlaziti 1936. godine kao tjednik uz redoviti slikovni prilog Wort und Bild, te 1941. godine mijenja podnaslov: Heimatblatt der Deutschen in Kroatien.

175

VDG JAHRBUCH 2002

Brojna dnevna i tjedna izdanja Osijeka pronalazila su svoje ~itatelje, tako da je svatko ~itaju}i odre|eni list na neki na~in i otkrivao svoju politi~ku pripadnost. @ivot se ovog me|ura}a osje~kog doista okretao oko olovnog sloga, `estoko polemiziraju}i, brane}i ideje svojih urednika koji su vrlo ~esto postajali nacionalni heroji.

Mo`da nostalgi~no, ali vjerovalo se onome {to novine ka`u. Vrijeme koje slijedi nakon razdoblja u kome sam nastojala oslikati tek dio novinskog stvarala{tva grada Osijeka, donijelo je druga~iju pri~u i pokazalo jo{ jednom da su mijene u svemu, pa tako i u ~itanju i va`nosti pojedinih natpisa doista stalne.

Literatura: • Anali Leksikografskog zavoda FNRJ, Gra|a za bibliografiju jugoslavenske periodike, sv.2, Zagreb,1956.

• Belan.Simi}, A. Novine // Hrvatski leksikon sv.2, Zagreb,1997.

• Bosendorfer, J. Povijest tipografije u Osijeku // Gra|a za povijest knji`evnosti hrvatske, knj.14, Zagreb,1939.

• Buri}, V. Prvi poku{aj knji`evnog i kulturnog udru`ivanja u Osijeku / /Radovi Centra za znanstveni rad Vinkovci br.3, Zagreb, 1975.

• Firinger, K. Jedan poku{aj izdavanja novina u Osijeku 1813.// Historijski zbornik, br. 1/2, Zagreb, 1952.

• Firinger, K. Prve osje~ke novine // Zbornik Arheolo{kog kluba Mursa, Osijek, 1936.

• Firinger, K. Ponovno sprije~en izdavanja novina u Osijeku 1835.// Historijski zbornik br.1/4, Zagreb, 1954.

• Friml-Antunovi}, O. Rukopisne bilje{ke iz ostav{tine Oskara Frimla Antunovi}a pohranjene u Hemeroteci Muzeja Slavonije

• Fruk, M. Njema~ko novinstvo u Osijeku // Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice, Osijek, 1997.

• Fruk, M. Po~eci njema~kog novinstva u Osijeku // Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice, Osijek, 1998.

• Herge{i}, I. Hrvatske novine i ~asopisi do1848., Zagreb, 1936.

• Horvat, J. Povijest novinstva Hrvatske, Zagreb, 1962.

176

VDG JAHRBUCH 2002

• ISBD(S): Me|unarodni standardni bibliografski opis serijskih publikacija, Zagreb, HBD, 1992.

• Laszowski, E. Prve osje~ke novine // Hrvatski list, 14. i 15.lipnja 1923.

• Malba{a, M. Osje~ka bibliografija sv.1 i 2, Osijek,1981., 1985.

• 15. Malba{a, M. Povijest tiskarstva u Slavoniji, Zagreb, HBD, 1978.

• Medved, I. Prvi osje~ki tipografi i knjigove`e // Jubilarni almanah Kluba hrvatskih knji`evnika i umjetnika u Osijeku, Osijek, 1929.

• Maru{evski, O. Prilog istra`ivanju tiskarskog umije}a u Hrvatskoj: Prve ilustrirane novine u Hrvatskoj // Vijesti muzealaca i konzervatora, br.3, Zagreb, 1972.

• Novak, B. Novinstvo // Almanah hrvatskog nakladni{tva, novinstva, knji`ni~arstva, bibliotekarstva s adresarom, Zagreb, 1997.

• Obad, V. Slavonska knji`evnost na njema~kom jeziku, Osijek, 198(5).?

• Vinaj, M. Hemeroteka // Blago Muzeja Slavonije, katalog izlo`be, Osijek, 1997.

• Vinaj, M. Povijest osje~kih novina, katalog izlo`be, Osijek, 1998.

• Vinaj, M. Gra|a za bibliografiju osje~kih novina 1848.-1945. rkp. magistarskog rada, Osijek, 2001.

177

VDG JAHRBUCH 2002

Goran BEUS RICHEMBERGH

O nekim hrvatskim muzikolozima i skladateljima njema~kih korijena Rade}i na prikupljanju gra|e za biografski leksikon na{ih Nijemaca i Austrijanaca ali i Hrvata njema~kih i austrijskih korijena, nai{ao sam na mno{tvo osoba koje su dale neprocjenjiv doprinos kulturnoj povijesti Hrvatske, od pisaca i glumaca do skladatelja i glazbenih pedagoga. Tako je u razvitku glazbe u hrvatskim krajevima uloga Nijemaca i Austrijanaca vrlo zapa`ena jo{ od vremena srednjega vijeka kada su na dvorovima hrvatskih kne`eva i banova anga`irani kao dvorski svira~i. Ili, primjerice, u Dubrova~koj Republici, gdje su vrlo rano nastupali kao pla}eni gradski svira~i.1 Bilo je u doba srednjega vijeka i mnogo onih koji su se smucali po gradovima, selima, vojni~kim logorima i sajmovima kao vaganati, putuju}i zabavlja~i, no, njih vlasti, a pogotovo Crkva, nisu voljeli jer su pjevali pjesme slobodnijega, nerijetko i ne ba{ }udorednoga sadr`aja2.

Me|u onima koji su se bavili glazbom na hrvatskim podru~jima posebno bih, za ovu prigodu, istaknuo muzikologe, glazbene pedagoge i skladatelje koji su svojim kreativnim radom obilje`ili va`ne dionice razvitka glazbe i glazbenoga `ivota u Hrvatskoj.

Posebnu pozornost zaslu`uje skupina glazbenih pregalaca koji su djelovali u Vara`dinu u XVIII. i prvoj polovici XIX. stolje}a. Tamo je, naime, u samostanu ~asnih sestara ur{ulinki djelovao i `enski konvikt, koji je u svoje vrijeme bio me|u najva`nijim `enskim {kolama u Hrvatskoj (jedno vrijeme ~ak i jedina!) i u kojemu se cijenila i podu~avala glazba na visokoj razini. Tomu je posebice pridonijela Kajetana HORTNAJ, redovnica i glazbenica ([vapska, ? – Vara`din, 6. 2. 1776.), koja je u vara`dinski samostan stigla oko 1739. godine i u njemu djelovala kao vrsna orgulja{ica i u~iteljica glazbe konviktorki. Postala je glavarica samostana 1764. godine i ostala na toj du`nosti 12 godina, do svoje smrti. U tome su razdoblju izgra|eni novi internat i samostanska {kola a brojne su se redovnice (uglavnom Njemice) obrazovale i afirmirale kao glazbenice i u~iteljice glazbe. No, ono po ~emu je ovdje posebno izdvajamo je njeno nastojanje za razvitak glazbe. Ona je, naime, od tada{njih skladatelja redovito naru~ivala brojne nove skladbe sakralne glazbe, od kojih su mnoge i do danas sa~uvane3. Tako je nekoliko skladbi naru~ila od Jana 1

2

3

Od 1378. pa do 1558. godine dubrova~ki arhivski dokumenti bilje`e djelovanje desetak njema~kih pla}enih gradskih glazbenika, od kojih se izrijekom spominju Helias Theutonicus, Juanis Theutonicus, Radasinus Theutonicus, Peterchinus Allemanus, Pater Noster de Prussa, Petrus de Colonia, Matheus de Zenpizolo i Petrus Germanus. Vidi: Miho Demovi}: Glazba i glazbenici u Dubrova~koj Republici, Zagreb 1981., str. 74.

Vidi: Zoran Hudovsky: Razvoj muzi~ke kulure u Zagrebu od XI do konca XVII stolje}a, Rad JAZU, Knjiga 351, Zagreb, 1969., str. 14 O tome opse`nije vidi: Ladislav [aban: Glazbene mogu}nosti Vara`dina u 18. i u prvoj polovici 19. stolje}a, Rad JAZU, knjiga 377, Zagreb 1978.

179

VDG JAHRBUCH 2002

Wanhalla, poznatoga kapelnika grofa Erdödija, a prva je u poduku glazbe konviktorki uvela i vanjske profesore. Prvi u~itelj glazbe {ti}enica samostanske `enske {kole je bio Ivan (Johannes) WERNER, (Vara`din, 1752. – 3. 1. 1786.). Skladao je brojne vokalne kompozicije, uglavnom sakralnoga karaktera. Djelovao je kao orgulja{ gradske `upne crkve sv. Nikole. Werner je jedna od sredi{njih li~nosti glazbenoga `ivota sjeverozapadne Hrvatske svoga vremena. Bio je u~itelj i drugoga znamenitoga Vara`dinca njema~koga korijena Leopolda Ignacija EBNERA, skladatelja i dirigenta (Vara`din, 1769. – 1830.), koji ga je naslijedio na mjestu u~itelja glazbe u ur{ulinskom samostanu. Kra}e je vrijeme djelovao i u Be~u, kao u~itelj glasovira. Djelovao je kao gradski orgulja{ do 1807. godine kada se, nakon 23 godine slu`be, zahvalio na toj du`nosti i postao slobodni umjetnik. Ebner je, kao iznimno vrijedan i poduzetan glazbenik, bio sredi{nja to~ka vara`dinskoga glazbenoga `ivota i tamo{njega Glazbenoga dru{tva. Jedna je od najmarkantnijih glazbenih li~nosti sjeverozapadne Hrvatske s po~etka XIX. stolje}a. Skladao je brojna vokalna i instrumentalna djela od kojih se ve}ina nalazi u Hrvatskom dr`avnom arhivu, u Kuha~evoj zbirci, te u knji`nici Hrvatskoga glazbenoga zavoda.

Kad ve} spominjemo tu sredi{nju hrvatsku glazbenu instituciju, prisjetimo se i njenih osniva~a. Ideju za osnivanjem glazbenoga dru{tva, koje bi djelovalo po uzoru na ona u ve}im gradovima Carstva, dao je zagreba~ki trgovac i ljubitelj glazbe \uro Popovi}, a njome su se iskreno odu{evili i najozbiljnije pozabavili barun Gustav von PRANDAU, utemeljitelj i prvi predsjednik Zagreba~kog glazbenog dru{tva (Agramer Musikverein), utemeljenoga 1827. (kasnije Hrvatski glazbeni zavod) i Georg Karl WIESNER von MORGENSTERN skladatelj, dirigent i pedagog (Arad, Rumunjska, 1783. - Zagreb, 14. 5. 1855.), koji je bio prvi direktor Zavoda. Morgenstern je iznimno va`na osoba za hrvatsku glazbenu povijest. U Zagreb je do{ao na slu`bu kao tajnik grofa Erdödyja 1818. godine. Tijekom vremena se vrlo djelatno anga`irao na glazbenome planu, najprije kao koralist zagreba~ke katedrale, potom kao violinist i dirigent kazali{noga orkestra te zborovo|a. Bio je prvi dirigent dru{tvenog orkestra Agramer Musikvereina. Jedan je od prvih troje u~itelja njegove Glazbene {kole, osnovane 16. velja~e 1829. godine, a bio je po~asni ~lan ljubljanskog Filharmonijskog dru{tva i Glazbenog dru{tva u Eisenstadtu (@eljeznom). Bio je vrlo anga`irani glazbeni organizator, skladatelj (sa~uvana su njegova 34 djela orkestralne i crkvene glazbe) i glazbeni pedagog; bio je u~itelj mnogim kasnijim hrvatskim glazbenicima, a privatno je podu~avao i Vatroslava Lisinskoga. Podupiru}i nastojanja Iliraca i sam je skladao za narodne potrebe4.

Pored Morgensterna, u Glazbenoj {koli5 su predavali jo{ i Anton Kirschofer i Ignaz Scheitinger. Po dolasku Vatroslava Lisinskog za novoga direktora 1855.

4

5

Primjerice “Ilirsko kolo”, no, u svojemu je djelovanju imao nagla{enu naslije|enu tradiciju be~ke klasike pa je narodno ime koristio tek u formalne svrhe. Vidi: Lovro @upanovi}: Vatroslav Lisinski (1819. – 1854), @ivot, djelo, zna~enje, Zagreb 1969., str. 25 Koliko je {kola bila va`na i jaka svjedo~e i ove zgode. Kad je 1835. godine umro car Franjo I. na misi zadu{nici je Cherubinijev Requiem u C-molu izvelo 112 glazbenika a dvije godine kasnije, na misi zadu{nici za biskupa Alagovi}a, u Katedrali je Mozartov Requiem izvelo 200 glazbenika. Velika ve}ina njih su bili u~itelji ili studenti Glazbene {kole. Vidi: J. Andreis: Music in Croatia, Zagreb 1974., str 137.

180

VDG JAHRBUCH 2002

godine [kola donosi novi statut, a za nastavnike su anga`irani i Anton Schwarz (violina), Johann Oertl (violon~elo) i Ignaz Lichtenegger (pjevanje). Time je {kola prerasla u konzervatorij, a 1922. godine u Muzi~ku akademiju. Taj joj je naslov i slu`beno priznat 1951. godine.

Spomenuti profesor violine na Glazbenoj {koli HGZ u Zagrebu Anton SCHWARZ, dirigent i glazbeni pedagog (Zagreb, 1823. – 1891.), ve} je 1846. godine svirao u kazali{nome orkestru violinu prilikom premijere Ljubavi i zlobe. Bio je prvi stalni dirigent kazali{noga orkestra u Zagrebu (od 1860. pa sve do umirovljenja 1884. godine). I profesor violon~ela Johann – Ivan OERTL (^e{ka 1827. – Zagreb?, 1889.) je po doseljenju u Hrvatsku djelovao kao istaknuti violon~elist u vi{e zagreba~kih orkestara.

Ve} je poznato da je i Vatroslav LISINSKI, skladatelj, dirigent i jedan od ilirskih prvaka (Zagreb, 8. 7. 1819. – 31. 5. 1854.) imao, pored slovenskih, `idovskih i hrvatskih i njema~kih korijena. Pravim imenom Ignaz Fuchs, sin doseljenika Andrije iz Dolenjskih Toplica i Zagrep~anke Ane, koristio se izvornim njema~kim oblikom svojega imena sve do 1840. godine, kada je pohrva}eno ime po~eo koristiti kao umjetni~ko, da bi 9. sije~nja 1850. godine dobio i slu`benu dozvolu za to. Obrazovao se na njema~kome jeziku pa je i prve solo pjesme skladao po vlastitim pjesmama, napisanima njema~kim jezikom6. O ulozi Vatroslava Lisinskoga u povijesti hrvatske glazbe ve} je re~eno mnogo7, a golem opus kojega je ostavio ne obuhva}a samo izvorna glazbena djela (njih 142) nego i brojne preradbe i jednoglasni zapisi narodnih melodija. On je utemeljitelj (moderne) hrvatske opere, solo pjesme te zborne i orkestralne glazbe. Tu je i njegov vrlo impresivni pedago{ki i reprodukcijski rad u Glazbenome zavodu ali i predano zalaganje u ilirskome pokretu u kojemu je bio jedna od perjanica. Lisinski je autenti~an predstavnik hrvatske glazbene romantike XIX. stolje}a ali i skladatelj koji ozbiljno korespondira s europskim glazbenim stremljenjima svojega vremena. Za~etnik je hrvatske novije glazbe i najzna~ajniji njen predstavnik do pojave Ivana Zajca.

Jedan od poznatijih suvremenika Lisinskoga i njegov sudrug u ilirskome pokretu jeste svakako i Ferdo WIESNER - LIVADI], iznimno talentirani skladatelj i muzikolog (Celje, Slovenija, 30. 5. 1799. - Samobor, 8. 1. 1879.). Iako je ro|en u njema~koj obitelji i bio je doseljenik to mu nije smetalo da se s novom sredinom potpuno srodi. Glazbu je u~io (i to violinu, glasovir i pjevanje) u Samoboru, Zagrebu i Grazu, gdje je studirao i apsolvirao pravo. Tijekom studija se anga`irao u Musikverein für Steiermark na ~ijim koncertima je svirao violinu. Tu je upoznao klasi~ni i ranoromanti~ni repertoar, a skladao je i prve radove ponajvi{e klavirske minijature i solo pjesme8. Kasnije je skladao i tridesetak sakralnih skladbi. Po povratku u Samobor, ponajprije pod utjecajem Ljudevita Gaja, odu{evio se idejama Hrvatskoga 6

7 8

Biografi kazuju da je to bilo i zbog toga jer je neumorno udvarao svojoj budu}oj supruzi Hedwigi Baan, `ele}i napisati najbolje pjesme za njema~ki repertoar kojega je izvodila kao pjeva~ica. Vidi: @upanovi}: Isto, str. 177.

Bibliografija o Lisinskome je iznmno iscrpna (vidi: @upanovi}: Isto, str. 425. – 443.)

Prema Andreisu Livadi} je do 1822. godine svoje skladbe “pisao u potpunosti u njema~kome duhu, a tek je kasnijih godina pokazao da se osloba|a tih utjecaja”. J. Andreis: Isto, str. 169.

181

VDG JAHRBUCH 2002

narodnog preporoda, kroatizirao svoje prezime i priklju~io se najvatrenijim pristalicama ilirskoga pokreta. Pisao je budnice od kojih je najpoznatija "Jo{ Hrvatska nij' propala". U njegovim se djelima provla~e elementi ranoga romantizma. Livadi} je bio i vrlo plodan publicist: skupljao je gra|u, pisao u ~asopisima, javno istupao i propagirao narodnu ideju. Danas Glazbena {kola u Samoboru nosi njegovo ime.

Jo{ je jedan njema~ki sin zabljesnuo kao malo koji zagovornik hrvatskih nacionalnih interesa: Franjo KUHA^ (pravim imenom Franz Koch), etnomuzikolog (Osijek 1834. – Zagreb 1911.). Ro|en od roditelja Nijemaca, do svoje 37. godine `ivota koristio je njema~ki oblik imena, a onda ga je pohrvatio. No, povijest njegove obitelji je vrlo zanimljiva. Neki biografi tvrde da Kochovi potje~u od stare senjske obitelji Kuha~evi}a, koja je po doseljenju u Slavoniju i Ugarsku germanizirala svoje prezime9. Zbog sudjelovanja u politi~kim demonstracijama 1848. godine bio je prisiljen napustiti Osijek i oti}i u Donji Miholjac gdje je zapo~eo {kolovanje u U~iteljskoj {koli. Zavr{io ju je u Budimpe{ti, gdje je studirao glazbu u {koli tamo{njega Glazbenoga udru`enja. Godinu dana 1856. studira kod F. Liszta u Weimaru, a potom studira i u Be~u gdje mu je profesor K. Czerny. Jo{ je u ranoj mladosti po~eo prikupljati etnomuzikolo{ku gra|u, bilje`io je narodne skladbe i pjesme, a tome se poslu posebno posvetio po povratku u Osijek 1858. godine gdje je po~eo davati poduku iz glasovira. Posebno se zanimao za glazbeno naslije|e Ju`nih Slavena. Nasljedstvom od strica, koji je bio kanonik u Pe~uhu, stekao je novac (oko 12 tisu}a forinti) koji mu je nedostajao za ozbiljnija istra`ivanja. Tako je sve do 1869. svakoga ljeta putovao ju`noslavenskim zemljama, od Istre do Bugarske, bilje`e}i narodne skladbe i obi~aje, koje je onda zimi klasificirao i analizirao10. Osnovao je 1861. godine u Osijeku ve}inski hrvatsko Dru{tvo za prou~avanje i izvo|enje slavenske glazbe, koje je kasnije preraslo u Pjeva~ko dru{tvo “Kuha~”. U Zagreb se u velikom stilu i sa mno{tvom ideja o reorganizaciji nacionalnoga kulturnoga `ivota preselio 1871. godine, kad je, gorljivo slijede}i hrvatsku narodnu ideju kroatizirao i svoje ime (Franjo [averij Kuha~). Sa sobom je donio oko 2 tisu}e harmoniziranih narodnih napjeva, spremnih za objavljivanje, no, u tome je imao velikih i neo~ekivanih pote{ko}a, posebice otpor institucija. Bavio se i opernom kritikom, pi{u}i prikaze u “Agramer Zeitungu” i “Narodnim novinama” ali je zbog svojih britkih i bespo{tednih napisa stekao brojne neprijatelje pa mu je na intervenciju kazali{ne uprave uskra}ena suradnja u novinama. Imenovan je 1872. godine profesorom teorije glazbe i glasovira na Glazbenoj {koli HGZ-a ali je ~etiri godine kasnije napustio taj posao zbog sva|e s predsjednikom Zavoda D. Klobu~ari}em.

Razlog njihove sva|e bio je “presna`an njema~ki duh koji je vladao Zavodom”, a kojemu se Kuha~ `estoko suprotstavljao11. Svoje kapitalno djelo Ju`noslavjanske narodne popjevke uspio je kona~no izdati 1878. godine, a do 1881. godine je izdao 4 9 10

11

Vidi: Mirjana [kunca: Franjo Kuha~ kao muzi~ki histori~ar, Rad HAZU, Knjiga 351, Zagreb 1969., str. 288.

O Kuha~evim studijskim putovanjima iscrpnije je pisala A. Kassowizt-Cviji} u: Fr. @. Kuha~, Stari Osijek i Zagreb, Zagreb 1924.

Naime, po preseljenju Narodnog zemaljskog glazbenog zavoda u novu zgradu u Gunduli}evoj ulici (gdje je i danas) Kuha~ je tra`io od uprave Glazbene {kole da se reorganizira i da se studentima predaje na hrvatskome, a ne na njema~kome jeziku, {to nije bilo prihva}eno. Kuha~ je s indignacijom odbio nastavak suradnje pod tim uvjetima, s tvrdnjom da ~lanovi ravnateljskoga odbora svakm prilikom poni`avaju hrvatske umjetnike, a ni su zaslu`niji za hrvatsku umjetnost nego cijeli odbor zajedno.

182

VDG JAHRBUCH 2002

toma sa oko 1600 napjeva. Taj mu je poduhvat priskrbio sjajnu me|unarodnu reputaciju. Njegove detaljno obrazlo`ene teze da su Haydn i Beethoven koristili motive hrvatskoga narodnoga melosa u svojoj glazbi probudile su veliko zanimanje me|unarodnih muzikolo{kih krugova koncem stolje}a. Preveo je i u vlastitoj nakladi izdao popularni njema~ki priru~nik Katekizam glazbe J. Chr. Lobea, namijeniv{i ga u~enicima glazbe kao nezaobilazno {tivo. Kako je o sedamdesetoj obljetnici svoga `ivota Kuha~ 1904. godine sam napisao u ~lanku Moj rad, u njegovu je opusu bio 191 objavljeni tekst i 19 dovr{enih ili nedovr{enih rukopisa, 65 objavljenih i 35 kompozicija u rukopisu. Njegov je znanstveni rad doista zna~ajan i obiman a posebno je va`an bio njegov izravni utjecaj na obnovu nacionalne orijentacije mla|ih hrvatskih skladatelja s po~etka XX. stolje}a. Kad se govori o njegovu etnomuzikolo{kome doprinosu on je osobit na trima podru~jima: prikupio je i sistematizirao najve}u zbirku hrvatskih narodnih napjeva, istra`io je komparativnom metodom narodna glazbala i napravio je komparativnu muzikolo{ku analizu o ulozi i osobinama narodne glazbe, posebice hrvatske. Procjenjuje se da je Kuha~ prikupio i obradio gotovo 5 tisu}a narodnih napjeva Ju`nih Slavena od ~ega je objavljeno tek oko 2 tisu}e: 1600 u ve} spomenuta 4 toma 1881. godine a 400 u petome tomu objavljenom 1941. (uredili B. [irola i V. Dukat). Kuha~ je prikupljene napjeve sistematizirao u nekoliko skupina: ljubavne pjesme (njih je najvi{e, oko 1000), pjesme i glazbu za ples, svadbene napjeve, napitnice, po{alice, pjesme koje su pjevali slijepi prosjaci i juna~ke narodne pjesme.

Treba re}i da je Kuha~ 1882. godine, dakle tri godine prije G. Adlera, prvi upotrijebio termin “muzikologija” ozna~uju}i njime samostalnu, jedinstvenu i cjelovitu znanstvenu disciplinu koja istra`uje “sve ono {to je povezano s glazbom”.

Kuha~ je izvr{io neposredan utjecaj na teoriju glazbe u Hrvatskoj i na razvoj hrvatske glazbene terminologije, a bio je, tako|er, i prvi hrvatski povjesni~ar glazbe. Razdoblje njegove posebne historiografske pozornosti bio je Ilirski pokret o ~ijim je protagonistima na podru~ju glazbe napisao i nekoliko monografija12.

Malo je poznato da je u \akovu `ivio i umro zet W. A. Mozarta Petrus Jakob HEIBEL, skladatelj i glazbenik (Graz, 1762. – \akovo, 1826.). On je u \akovo doselio 1806. godine na poziv biskupa Antuna Mandi}a, djeluju}i godinama kao katedralni zborovo|a. Skladao je opere, glazbene igrokaze te crkvenu glazbu.

Najpoznatije scensko djelo Der Tyroler-Wastl (1796.) izvedeno mu je u Zagrebu 1799. godine. Njegovih se {esnaest misa za orgulje i instrumentalnu pratnju ~uva kao dio Kuha~eve kolekcije u Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji`nici u Zagrebu. Ostala njegova djela su, prema svemu sude}i, stradala u po`aru koji je |akova~ku katedralu poharao 1900. godine.

Njegov je suvremenik bio skladatelj i glazbenik Zakarija ZELLNER, (Moravska, 1795. – Zagreb, 1849.) koji se u Zagreb doselio 1823. godine. Dvije godine kasnije postaje koralist a potom i orgulja{ zagreba~ke katedrale. Skladao je glazbu za orgulje, uglavnom sakralnoga karaktera. I njegov je sin Leopold Aleksandar ZELLNER 12

Napisao je mno{tvo studija i prigodnih ~lanaka o Ferdi Livadi}u, Karlu von Prandauu, Franji Kre`mi, Stanku Vrazu, Vatroslavu Lisinskom, Vilimu Justu i mnogim drugima.

183

VDG JAHRBUCH 2002

tako|er bio glazbenik (Zagreb, 1823. – Be~, 1894.). I to vrlo daroviti glazbenik na orguljama, violon~elu i oboi. Prvu poduku dobiva od oca Zakarije. Sredinom stolje}a seli u Be~ gdje posti`e veliku slavu i 1868. godine naslje|uje ~uvenoga teoreti~ara i polifonista S. Sechtera na Be~kome konzervatoriju. Bio je i glavni tajnik be~koga Dru{tva prijatelja glazbe (Geselschaft der Musikfreunde). Izme|u 1859. i 1866. godine je u Be~u organizirao niz grandioznih koncerata a manje koncerte je 1864. godine organizirao u Zagrebu i Karlovcu. Od 1855. do 1868. godine je izdavao i ure|ivao `urnal Blätter für Theater, Musik und Bildende Kunst. Izdao je i dva ud`benika na Konzervatoriju. Skladao je glazbu za glasovir, violon~elo i zborove.

Ovdje bih `elio spomenuti i Georga (\uru) ARNOLDA, zborovo|u i skladatelja (?, 1781. – Subotica, 1848.) makar nemamo podataka da je du`e `ivio na podru~ju Hrvatske. Bio je ma|arski Nijemac koji se 1800. godine doselio u Suboticu, u kojoj je potom godinama djelovao kao zborovo|a crkve sv. Tereze. Bio je i skladatelj, uglavnom kompozicija sakralnoga karaktera (mise i himne), te dirigent. Osnovao je i mali orkestar pri crkvenome zboru. No, ono po ~emu nam je ovdje bitan jeste njegova strast s kojom je istra`ivao hrvatsko folklorno glazbeno naslije|e u Slavoniji i Vojvodini. U Osijeku je 1819. izdao i knjigu bunjeva~kih popijevki Pismenik koja je postala iznimno popularna u hrvatskim krajevima. Kako sam ka`e u predgovoru, namijenio ju je “~itavom ilirskom narodu”13.

Devetnaesto stolje}e je u hrvatskoj glazbenoj povijesti obilje`ilo mno{tvo glazbenika njema~koga korijena. \uro EISENHUTH (Zagreb, 1841. – 1891.) je studirao violinu na Glazbenoj {koli HGZ u Zagrebu kod A. Schwarza i kompoziciju u Be~u kod A. Storcha. Bio je vrstan violinist, orgulja{, dirigent, skladatelj i u~itelj. U Orkestru HNK u Zagrebu, kojim je ravnao I. Zajc, svirao prvu violinu. Od 1873. godine do smrti bio je dirigent pjeva~koga dru{tva “Kolo”. Skladao je preko 200 skladbi, me|u kojima i operu Sejslav ljuti (1878.), te operetu Mo} ljubavi, koja je ostala neizvedena. Njegova burleska [aljivke za soliste, zbor i orkestar smatra se prvom {aljivom skladbom u Hrvatskoj. Makar ovdje preska~emo mno{tvo istaknutih glazbenika reproduktivaca, navedimo kao zanimljivost da je i njegov brat Josip EISENHUTH (Zagreb, 1844. – 1896.) bio glazbenik, a u Orkestru HNK u Zagrebu, kojim je dirigirao I. Zajc, svirao je violon~elo.

Iz toga vremena prisje}amo se i Vilka MÜLLERA (Be~, 1800 – Zagreb 1873.) koji je djelovao kao dirigent Orkestra HNK. Zabilje`io mnoge narodne napjeve ~ije je motive rado koristio i u vlastitome skladateljskome opusu. Skladao je uvertire, zborske pjesme, plesove kora~nice i sli~no, a najpoznatija mu je glazba za tragediju Mejrima M. Bana (1855.).

Tu je i skladatelj Ante STÖHR (Gospi}, 9. 9. 1847. - Vara`din, 13. 7. 1923.).

Violinu i klavir u~io u Vara`dinu (I. Padovec), a zatim u Pragu i Be~u. Kao nastavnik u Vara`dinu osnovao 1882. god. privatnu glazbenu {kolu. Skladao je za orkestar, kora~nice, skladbe za klavir, pjesme i plesove ve}inom u salonsko-plesnome duhu.

13

Vidi: J. Andreis: Isto, str. 181.

184

VDG JAHRBUCH 2002

Poznate su i njegove obrade hrvatskih i slovenskih popjevaka za klavir i za glas i klavir.

Franjo LEDERER, zborovo|a (Ston, 27. 5. 1868. - Dubrovnik, 17. 12. 1931.) se proslavio vode}i Hrvatsko pjeva~ko dru{tvo "Gunduli}" iz Dubrovnika i "Zorani}" iz Zadra. Bavio se i glazbenom pedago{kom teorijom pi{u}i o tehnici pjevanja a skladao je i vi{e crkvenih napjeva te opereta za mlade`.

Jedna od najmarkantnijih li~nosti zagreba~koga glazbenoga `ivota svojega vremena bio je i Nikola von FALLER, dirigent, skladatelj i kazali{ni kroni~ar (Ivanec, 1862. – Zagreb, 28. 2. 1938.). Glazbu je u~io u Vara`dinu i Zagrebu gdje je jo{ kao srednjo{kolac 1879.godine postao korepetitor HNK. Studirao glazbu (1884. - 1887.) na konzervatorijima u Be~u, kod A. Brucknera, u Parizu, kod J. Masseneta i L. Delibesa i u Londonu. Po povratku u Zagreb predavao je glasovir na Glazbenoj {koli HGZ i dirigirao u operi HNK (sa I. Zajcom). Potom je djelovao kao orgulja{, dirigent Narodne glazbe i zborovo|a “Zvonimira” u Splitu (1889. – 1891.).U intendanturi Mileti}a i Hreljanovi}a je bio {ef opere HNK u Zagrebu14. Sna`no je utjecao na obnovu i razvitak njegova opernoga repertoara. Dirigirao je prvom izvedbom Porina V. Lisinskoga. Nekoliko je godina `ivio i u Osijeku gdje je bio operni dirigent i intendant kazali{ta (1910. – 1912.). Tako|er je dirigirao i u zagreba~kome Pjeva~kome dru{tvu “Kolo”, a od 1924. godine pa do svoje smrti je bio predsjednik Hrvatskog pjeva~kog saveza. U doba njegova ravnateljstva zagreba~kom operom uveden je u HNK balet kao poseban odjel, a zaslu`an je i za po~etak sistematskoga prikupljanja gra|e za povijest repertoara HNK. Kao skladatelj skladao je zborske skladbe, solo pjesme i plesove. Zagreb mu se odu`io Fallerovim {etali{tem na Tre{njevci.

Jedan od nepravedno zaboravljenih glazbenih velikana svakako je i Vjekoslav ROSENBERG – RU@I], skladatelj (Vara`din, 29. 4. 1870. - Zagreb, 16. 2. 1954.) koji je svojemu njema~kome prezime pridodao i hrvatsku ina~icu. Na Konzervatoriju u Be~u je studirao violinu, klavir i kompoziciju, zatim je djelovao kao pedagog, dirigent i zborovo|a u Splitu (1891. - 1895.), Vara`dinu (1895. - 1910.) i Zagrebu, gdje je od 1910. do 1935. godine bio direktor Muzi~ke {kole Hrvatskog glazbenog zavoda (ve} rekosmo da od 1922. ta ustanova djeluje kao Muzi~ka akademija) kao i dirigent Dru{tvenog orkestra HGZ-a. Bio je jedan od predstavnika tradicije koja se ve`e na eru I. Zajca i kasnog njema~kog romantizma. Osim brojnih zborskih i solo skladbi, te preradbi i aran`mana izvornih narodnih napjeva skladao je i ~etiri sonate za klavir, dvije uvertire, operu Kralj od Sylbe i kantatu Kameni svatovi. Kao ugledni i iskusni pedagog napisao je [kolu za klavir (2 sveska) i [kolu za violinu (10 svezaka)15.

Me|u skladateljima i glazbenim pedagozima njema~kih korijena koji su obilje`ili dvadeseto stolje}e hrvatske glazbe ovdje }u posebno izdvojiti dvojicu16. Josip 14

15

16

O tome vremenu i Fallerovoj ulozi iscrpnije vidi: Hrvatsko narodno kazali{te, 1894. – 1969., Zagreb 1969. i J. Andreis: Isto, str. 226.

Rosenbergovu je biografiju napisao J. Andreis. Vidi: Vjekoslav Rosenberg-Ru`i} (1870. – 1950.), Muzi~ka revija, godi{te 1, broj 5, str 304. – 306.

Autor u ovome radu preska~e velikane poput Josipa Hatzea (Split, 21. 3. 1879. – 30. 1. 1959.) i Franza von SuppPa (Split, 17. 4. 1819. - Be~, 21. 5. 1895.) jer je o njima opse`nije izvijestio na prija{njim sesijama Znanstvenoga skupa “Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu”.

185

VDG JAHRBUCH 2002

[TOLCER - SLAVENSKI (^akovec, 11. 5. 1896. - Beograd, 30. 11. 1955.) zasigurno ima najzanimljiviju `ivotnu i umjetni~ku biografiju. U mladosti je bio pekarski kalfa.

U slobodno se vrijeme bavio glazbom pa su ga bogatiji sumje{tani primijetili i, prepoznavaju}i njegov glazbeni talent, poslali na studij u Budimpe{tu, a potom i u Prag. Nakon studija je `ivio i skladao u Zagrebu gdje je radio kao pedagog na Muzi~koj akademiji, a kada mu je ukinuto radno mjesto preselio se u Beograd.

Europsku i svjetsku afirmaciju postigao je 1924. god. u Njema~koj na me|unarodnom festivalu Dani komorne glazbe u Donaueschingenu. Tada je ocjenjiva~ki sud me|u 280 prijavljenih djela od kojih je ~ak 91 bilo guda~ki kvartet odabralo ba{ [tolcerovu kompoziciju Prvi guda~ki kvartet.17 [tolcerov opus je poznat po sna`nim i prepoznatljivim elementima i nadahnu}ima iz folklora. No, u tome se slu`io posve suvremenim kompozicijsko-tehni~kim sredstvima poput politonalnih i atonalnih elemenata. Najpoznatija su mu djela Balkanofonija (suita za orkestar), Simfonija Orijenta (za zbor i orkestar), Simfonijski epos (za zbor i orkestar), Slavenska sonata (za violinu i glasovir) te mno{tvo zborskih i drugih orkestralnih skladbi.18 U sam svjetski glazbeni vrh vinuo se i Rudolf MATZ, skladatelj i glazbeni pedagog (Zagreb, 19. 9. 1901. – 1988.). Studirao kompoziciju na Muzi~koj akademiji u Zagrebu kod B. Berse. Javni anga`man zapo~inje 1920. kao dirigent, osniva nekoliko zborova i glazbenih skupina: 1932. guda~ki kvartet Sklad u kojemu je svirao violon~elo 16 godina (te pokrenuo istoimeni `urnal namijenjen narodnoj glazbi i umjetnosti), 1937. Zagreba~ki komorni zbor, iz kojega je kasnije nastao Zbor RTV Zagreb, 1938. Zagreba~ki komorni orkestar koji je kasnije prerastao u ansambl Zagreba~ki solisti (pod A. Janigrom) i uspje{no nastupao {irom svijeta. Po~etkom 1957. preuzima Zagreba~ki omladinski komorni orkestar (ZOKOR) s kojim je do`ivio velike uspjehe u zemlji i inozemstvu. Nakon desetogodi{njega sta`a profesora teoretskih glazbenih disciplina u zagreba~kim srednjim {kolama, dugo godina je bio profesor violon~ela na ljubljanskoj Akademiji za glasbo i zagreba~koj Muzi~koj akademiji (stekav{i reputaciju jednoga od najboljih pedagoga u svijetu) gdje je objavio i vrlo suvremen i hvaljen priru~nik Prve godine violon~ela (u suradnji s V. Humlom i A. Janigrom) koji je do 1971. godine do`ivio 32 izdanja. Objavio je i Prvi nauk o glazbi (1930.), Vje`be za solfeggio i diktat (1946.), Osnovna {kola za klavir (1936.) a poznat je i kao pionir glazbene terapije u Hrvatskoj. Kao skladatelj je bio vrlo plodan i uglavnom orijentiran vokalnoj i zborskoj glazbi te guda~ima. Smatra se da je jedan od najinovativnijih glazbenih organizatora u Hrvatskoj, jer je mno{tvom svojih inicijativa bitno obogatio glazbeni i kulturni `ivot. Za svoj je rad dobio ~itav niz visokih dru{tvenih priznanja, a sudjelovao je u radu stru~nih `irija mnogih uglednih glazbenih natjecanja, me|u kojima i ^ajkovskoga u Moskvi i Gaspar Cassado u Firenzi..

I na koncu ovoga pregleda `elio bih spomenuti jo{ dvojicu glazbenih pregalaca koji se nisu bavili samo ozbiljnom nego i zabavnom glazbom. Prije svega Karla RADINGERA, dirigenta i glazbeno-scenskoga redatelja (Zagreb, 3. 11. 1906. - Split, 17

18

Kao uvjereni socijalist [tolcer je prezirao sve nacionalne romantizme pa se i isticanjem novoga prezimena Slavenski u Njema~koj opredijelio protiv nadolaze}e nacisti~ke opasnosti. Ve} nakon dolaska Hitlera na vlast 1933. godine je osjetio represiju re`ima jer je Ministarstvo propagande zabranilo izdavanje i izvo|enje svih njegovih kompozicija.

O Slavenskom vrlo iscrpno pi{e J. Andreis: Isto, str. 298. – 307.

186

VDG JAHRBUCH 2002

30. 12. 1972.) koji je u nas gotovo potpuno zaboravljen. Radi se o jednome od utemeljitelja jazza u nas. Prvi je u Hrvatskoj uveo trubu u sastav Mickey Mouse, a osnovao je i vlastiti popularni sastav Radinger Rythm Boys. Od 1947. godine se posvetio kazali{tu kao dirigent i redatelj opereta.

Njegov jazz sudrug bio je i skladatelj Milivoj KĂ–RBLER (Zagreb, 3. 5. 1930. - 1.

2. 1971.). Studij je zavr{io na Muzi~koj akademiji u Zagrebu. Dirigirao je Zabavnim orkestrom Radio-Zagreba, gdje je bio neko vrijeme i glazbeni urednik. Potvrdio se kao skladatelj zabavne i jazz glazbe, a bavio se i mjuziklom i ozbiljnom glazbom.

Osobito je zaslu`an zbog zauzimanja za za{titu autorskih prava, a pokrenuo je i vodio Antologiju hrvatske glazbe na gramofonskim plo~ama, koja je objavljena dvije godine nakon njegove smrti19.

Me|u zaslu`nicima i velikanima hrvatske glazbene umjetnosti doista je velik broj onih koji potje~u iz austrijsko-njema~koga kulturnoga kruga ili su potomci doseljenih Nijemaca i Austrijanaca. Osim velikoga broja glazbenika-reproduktivaca, koji su u svojemu vremenu predstavljali okosnice glazbenoga `ivota tu su i brojni glazbeni pedagozi, koji su odgojili ~itave generacije novih glazbenika, skladatelji, ~iji je opus povezivao hrvatske glazbena stremljenja s europskim tradicijama i trendovima te muzikolozi, koji su doprinijeli istra`ivanju, bilje`enju i vrednovanju hrvatske glazbene ba{tine, posebice narodnih napjeva i plesova. Njihova je uloga u razvitku hrvatske glazbene umjetnosti velika i nadamo se da }e je budu}a istra`ivanja vrednovati afirmativnije nego do sada, jer ona to i zaslu`uje.

19

O njemu vi{e vidi: K.Kova~evi}: Muzi~ko stvarala{tvo u Hrvatskoj 1945. – 1965, Zagreb, 1965.

187

VDG JAHRBUCH 2002

Über einige kroatischen Musikologen und Komponisten deutscher Herkunft Wir folgen die kroatische Musikhistorie schon von dem Beginn des glagolitischen Kirchensingens in der Mitte des 19. Jahrhunderts. Eine seriöse Entwicklung den Instrumenten und der Musik datiert aus einer späteren Zeit. Schon im Mittelalter trifft man in Kroatien Wandermusikanten oder stationierte Musikanten mit deutschen Namen; ihre seriöse Anwesenheit in Kroatien kann man erst nach der Mitte des 18. Jahrhunderts bemerken. In dieser Zeit wurde der sogenannte Vara`din Musikkreis, mit Johannes Werner und Leopold Ignaz Ebner an Spitze, gegründet. In Zagreb entwickelt sich ein bedeutender und aktiver Kreis von Musikanten, Pädagogen und Komponisten um den Agramer Musikverein ( dieser Verein wuchs später in das Kroatische Musikinstitut über und seine Musikschule in die Musikakademie). Der erste Präsident war Baron Gustav von Prandau, und der erste Direktor und Dirigent des Orchesters Georg Karl Wisner von Morgenstern. Ihre Tätigkeiten setzten die Illyrer und die Nationalisten, unter denen auch die Musikanten und Musikologen deutscher Herkunft (Ignaz Fuchs alias Vatroslav Lisinski, Ferdo Wiesner –Livadi}, Franz Koch alias Franjo Kuha~ und andere) fort. Es gibt eine Menge von Deutschen und Österreichern, die der Entwicklung des Musikund Szenelebens in Zagreb beitragen; unter denen sind Georg Eisenhuth und Nikola von Faller. Über Franz von Suppe, der an der Jahrhundertwende in Österreich aktiv war, wirken in der kroatischen Musikkunst des 20. Jahrhunderts zahlreiche verdienstvolle Musiker deutscher Herkunft, unter denen die bekanntesten Josip Hatze, Josip [tolcer Slavenski und Rudolf Matz sind. Von denen, aber auch von vielen anderen kroatischen verdienstvollen Musikern und Helden, die aus dem österreichisch-deutschen Kulturkreis stammen, wird man mehr im biographischen Lexikon der Deutschen und Österreicher in Kroatien sprechen. Das Lexikon ist in Vorbereitung und wird mit diesem Artikel angekündigt.

188

VDG JAHRBUCH 2002

Vlasta [VOGER

Nijemci i Njema~ka na stranicama lista Südslawische Zeitung I. Südslawische Zeitung – ju`noslavenske novine na njema~kom jeziku List Südslawische Zeitung izlazio je od 3. sije~nja 1849. godine do po~etka 1852. godine u Zagrebu. U po~etku je list izlazio tri puta tjedno, od srpnja 1849. godine izlazio je svakodnevno, osim nedjeljom i praznikom, a od po~etka listopada 1951. ponovno tri puta tjedno. Ove su novine pokrenuli Dimitrije Demeter1 kao izdava~ i Josip Praus2 kao urednik. Od lipnja 1849. Praus je i izdava~ i odgovorni urednik lista.

Privremeni urednik lista tijekom Prausova boravka u ^e{koj 1850. godine bio je Imbro Ignjatijevi} Tkalac.3 Isprva su se ove novine tiskale u Gajevoj tiskari, a od sredine 1849. u tiskari bra}e @upan (Suppan) u Zagrebu.

Südslawische Zeitung su bile vrlo kvalitetne, moderne oporbene novine liberalne orijentacije s vrlo velikim tematskim rasponom. Otprilike polovica tekstova odnosila se na politi~ku problematiku, u sklopu vanjskopoliti~ke problematike redovito su se donosile vijesti iz europskih zemalja, ali i posebno zanimljive informacije s drugih kontinenata, primjerice iz Amerike i Kine. Dru{tvena i kulturna problematika bile su tako|er vrlo dobro zastupljene, a to posebice vrijedi za {kolstvo i jezi~no pitanje u Monarhiji. Gospodarska problematika u ovome je listu bila ne{to slabije zastupljena, {to se donekle mo`e objasniti relativno slabo razvijenim gospodarskim potencijalima zemlje te vrlo dinami~nim zbivanjima na politi~kom polju tijekom revolucije 1848./1849. godine i neposredno nakon nje, koja su pobu|ivala ve}e zanimanje javnosti. U ovome su listu tako|er prisutne medicinska i ekolo{ka problematika. U oglasnome dijelu prevladavaju, dakako, oglasi u kojima se reklamiraju tiskarski proizvodi, me|utim, ogla{avali su se i proizvodi iz svakodnevnog `ivota, primjerice modni detalji namijenjeni `enama te razne usluge.

1

2

3

Dimitrije Demeter (Zagreb, 21. VII. 1811. - Zagreb, 24. VI. 1872.), knji`evnik i kazali{ni djelatnik, jedan od najzna~ajnijih pripadnika hrvatskog narodnog preporoda. Nakon studija filozofije i medicine vratio se u Zagreb i posvetio utemeljenju hrvatskog nacionalnog kazali{ta. Pisao je pripovjetke, pjesme, drame, feljtone, ~lanke u raznim doma}im ~asopisima i novinama te kazali{ne i knji`evne kritike. Najva`nija su mu djela poema “Grobni~ko polje” (1842.) i drama “Teuta” (1844.).

Josip Praus (Rychnov, ^e{ka, 2. V. 1819. - Sisak, 11. XI. 1874.), publicist, jo{ tijekom studija prihvatio je ideje hrvatskog narodnog preporoda, a nakon zavr{enog studija filozofije do{ao u Zagreb, gdje je sura|ivao kao novinar u nekoliko listova.

Ure|ivao je listove Agramer Zeitung i Südslawische Zeitung.

Imbro Ignjatijevi} Tkalac (Karlovac, 6. V. 1824. – Rim, 4. I. 1912.), publicist, knji`evnik i politi~ar, studirao je filozofiju i pravo, govorio je gotovo sve va`nije europske jezike. Sura|ivao u brojnim doma}im i inozemnim novinama, bio je tajnikom Trgova~ko-obrtni~ke komore u Zagrebu, zbog politi~kih je stajali{ta bio progonjen i morao je emigrirati. Objavio je vi{e djela u kojima se bavio sudbinom ju`noslavenskih naroda u Habsbur{koj Monarhiji.

189

VDG JAHRBUCH 2002

Südslawische Zeitung trebao je biti „organ nove epohe kod Ju`nih Slavena“ i kao takav je trebao dosljedno zastupati interese i te`nje Ju`nih Slavena. Postavljeni cilj uredni{tvo je vrlo uspje{no ostvarilo, pa je sve aktualne politi~ke, dru{tvene ili gospodarske probleme promatralo i procjenjivalo kroz prizmu slavenskih, odnosno ju`noslavenskih interesa, premda je nastojalo, barem u ograni~enoj mjeri, sveobuhvatno informirati ~itateljstvo, pa je ponekad pru`ilo priliku i drugoj strani da iznese vlastita stajali{ta. Tijekom izla`enja list je zadr`ao oporbenu orijentaciju i kriti~ki odnos prema autoritetima, u obrazlaganju razli~itih shva}anja autori su logi~ki i racionalno argumentirali vlastita stajali{ta izbjegavaju}i objede i isklju~ivo subjektivan pristup. List je zastupao temeljne liberalne dru{tvene i politi~ke koncepcije kao {to su primjerice gra|ansko dru{tvo, op}e politi~ke i gra|anske slobode, parlamentarizam i ustavna monarhija, {irenje obrazovanja i sl.

U grafi~kom pogledu – prijelom u tri stupca na ~etiri stranice – i strukturi Südslawische Zeitung je slijedio tada suvremena dostignu}a europske publicistike. List je bio strukturiran u rubrike po geografskome klju~u, pri ~emu se na prvome mjestu nalazio uvodnik (problemski ili programatski ~lanak poznatog ili anonimnog autora koji nije tiskan u svakome broju, {to je bilo u skladu s onodobnim trendovima u europskoj publicistici), a zatim su slijedile doma}e vijesti, vijesti iz Austrijskog Carstva, a vijesti iz inozemstva poredane su u rubrike nazvane imenima pojedinih dr`ava i to u smjeru od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu. ^lanci su uglavnom bili bez naslova, a naslovljeni su bili tek najzna~ajniji ~lanci koji su izlazili u nekoliko nastavaka. ^lanci su naj~e{}e objavljeni anonimno ili su potpisani pseudonimom ili {ifrom autora, a takav je na~in ozna~avanja ~lanaka bio uobi~ajen u europskoj publicistici tijekom 19. stolje}a, a bio je, naravno, povezan i s politi~kim i zakonskim uvjetima u kojima je djelovao tisak u pojedinim razdobljima.4 List je pisan goticom, a izlazio je na njema~kom jeziku. Premda je njema~ki jezik sredinom 19. stolje}a bio vrlo nepopularan me|u nacionalno orijentiranom hrvatskom inteligencijom, malogra|anstvom i sve}enstvom, a to su dru{tvene skupine iz ~ijih su redova uglavnom bili ~itatelji ovoga lista, uredni{tvo lista izabralo je njema~ki jezik kao jedini op}erazumljivi jezik me|u obrazovanim slojevima u Monarhiji na kojemu su Ju`ni Slaveni trebali iznijeti svoja stajali{ta o, kako su po~etkom 1849. godine pokreta~i lista vjerovali, predstoje}em preure|enju Habsbur{ke Monarhije u zajednicu ravnopravnih naroda na federalisti~koj osnovi. Pokreta~i lista su na prijelazu iz 1848. u 1849. godinu vjerovali da temeljna dostignu}a hrvatskog politi~kog pokreta 1848./1849. u nacionalnom pogledu, me|u kojima je svakako jedno od najva`nijih bila uporaba hrvatskoga jezika kao slu`benoga u upravi, sudstvu i {kolstvu, vi{e nisu ugro`ena te da u takvim okolnostima njema~ki jezik kao jezik komunikacije u novinama vi{e nije opasan za hrvatske nacionalne interese. Stoga se s pravom Südslawische Zeitung mo`e po temeljnoj politi~koj orijentaciji nazvati ju`noslavenskim listom koji je izlazio na njema~kome jeziku.5 4

5

O tiskovnim prilikama sredinom 19. stolje}a u Hrvatskoj usp. Vlasta [VOGER, “Novinstvo kao javni medij sredinom 19. stolje}a u Hrvatskoj”, ^asopis za suvremenu povijest (^SP) 32., br. 3., Zagreb 2000., 451.-462.

O ovome listu usp. Vlasta [VOGER, Zagreba~ki list Südslawische Zeitung i njegov krug (1849.-1852.), magistarski rad u Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji`nici, Zagreb 2000. i Josip HORVAT, Povijest novinstva Hrvatske 1771-1939., Zagreb 1962., 170.-172.

190

VDG JAHRBUCH 2002

II. „Sänger und Flötenspieler“ – stereotipne predod`be o Nijemcima u listu Südslawische Zeitung Slika nekog naroda koju je stvorilo javno mnijenje drugog naroda uglavnom je svojevrsna sinteza posredno i neposredno ste~enih iskustava i stereotipnih predod`bi o nekome narodu koje je stvorila kultura drugoga naroda. Da li }e u toj slici prevladavati posredno ili neposredno ste~ena iskustva ovisi o tome radi li se o susjednim narodima ili o narodima koji `ive na me|usobno udaljenijim podru~jima.

Pozitivni i negativni elementi stereotipnih predod`bi o nekome narodu u javnome mnijenju drugoga naroda ovise o mnogobrojnim individualnim i kolektivnim ~imbenicima kao {to su, primjerice, bilateralne politi~ke, dru{tvene, kulturne i gospodarske veze izme|u dvaju naroda koje se mijenjaju tijekom vremena, a njihove mijene utje~u i na promjene nacionalnih stereotipa, zatim koli~ina informacija s kojima pojedinac raspola`e, neposredno iskustvo i pseudookolina pojedinca, javna mnijenja, stupanj obrazovanosti i socijalni status pojedinca, nadalje stupanj razvoja komunikacijskih sredstava i dru{tva te drugi ~imbenici.6 Nacionalna karakterologija, omiljena u 19. stolje}u, stvarala je “nacionalni karakter” pojedinih naroda generalizacijom, a pri tom su se, ovisno o trenuta~nim politi~kim potrebama, prenagla{avale stereotipizirane pozitivne ili negativne osobine pojedinaca koje su se zatim pripisivale cijeloj naciji ili barem ve}ini njezinih pripadnika. Tvorci javnoga mnijenja uvjeravali su javnost da ovako generalizirane osobine neke nacije u velikoj mjeri odre|uju njezino djelovanje na raznim podru~jima `ivota. Premda je ovakvo generaliziranje u suvremenoj socijalnoj psihologiji neprihvatljivo, mo`e se pretpostaviti da pojedini narodi imaju odre|ene kulturne specifi~nosti, koje, dakako, nisu konstantne i nepromjenjive u prostoru i vremenu, a tako|er da }e pripadnici pojedinih naroda u odre|enim situacijama u skladu s vlastitim nacionalnim kulturnim kodom sli~no reagirati. 7 Istra`iva~ javnoga mnijenja u pro{losti, posebno ako istra`uje predod`be jednoga naroda o drugome, mora biti svjestan toga da, ovisno o dostupnosti izvora, mo`e istra`iti uglavnom samo stereotipnu sliku koju je dio javnosti jednoga naroda imao o drugome narodu. U istra`ivanju javnoga mnijenja u pro{losti naj~e{}e se koriste pisani izvori, ponajprije razli~ite tiskovine koje su uglavnom bile namijenjene obrazovani(ji)m slojevima stanovni{tva. Me|u takve se izvore ubraja i list Südslawische Zeitung. U ovome }u radu prikazati kakvu je sliku o Nijemcima svojim ~itateljima nudio ovaj list.

Slika Nijemaca na stranicama lista Südslawische Zeitung bila je stereotipna, ali ne i jednozna~na. U predod`bama o Nijemcima koje je svojim ~itateljima nudio ovaj list ispreplitali su se pozitivni i negativni elementi. Sredinom 19. stolje}a, odnosno u vrijeme izla`enja novina Südslawische Zeitung, u hrvatskoj je javnosti slika Nijemaca 6

7

Usp. Walter LIPPMANN, Javno mnijenje, Zagreb 1995.; Tomasz KAMUSELLA, “The Upper Silesian’s Stereotypical Perception of the Poles and the Germans”, East European Quarterly, XXXIII, No. 3, September 1999, 395.-410.

Dinko [OK^EVI], “Slika Ma|ara u Hrvata i Hrvata u Ma|ara 1848. godine”, Hrvatska 1848. i 1849. Zbornik radova, gl. ur. Mirko Valenti}, Zagreb 2001., 315.-330., ovdje str. 315.

191

VDG JAHRBUCH 2002

bila prete`ito negativno obojena, a takva je bila i u navedenim novinama. Razlozi za to su vi{estruki: to je posljedica hipoteke pro{losti i nametanja njema~koga jezika kao administrativnoga jezika u pojedinim razdobljima vladavine Habsburgovaca, odnosno prili~no negativnih iskustava iz njema~ko-slavenskog su`ivota, zatim germanizatorske politike u slovenskim i ~e{kim pokrajinama, to je tako|er posljedica razli~itih vi|enja budu}nosti Habsbur{ke Monarhije, ali i rezultat podr{ke koju je njema~ki nacionalni pokret tijekom revolucionarnih godina 1848./1849. pru`ao ma|arskome revolucionarnome pokretu protiv kojega su se borili slavenski narodi Monarhije. Negativnoj slici u hrvatskoj javnosti doprinijeli su i sami Nijemci zbog ra{irenog uvjerenja da ujedinjenje Njema~ke jo{ nije ostvareno ponajprije zbog unutar-njema~kih sukoba i partikularisti~kih interesa pojedinih interesnih skupina.

Budu}i da je uredni{tvo novina Südslawische Zeitung aktualna politi~ka zbivanja procjenjivalo ponajprije iz perspektive (ju`no)slavenskih nacionalnih interesa mo`e se razumjeti njegov ambivalentan odnos prema njema~kome narodu i problemu njegova ujedinjenja.

Na temelju na~ela prirodnoga prava uredni{tvo novina Südslawische Zeitung priznavalo je Nijemcima pravo da se bore za vlastitu nacionalnost i pravo na ujedinjenje, ali u okviru njihovih prirodnih etni~kih granica. Me|utim, zala`u}i se za po{tivanje na~ela ravnopravnosti naroda uredni{tvo je tra`ilo da Nijemci priznaju Slavenima ista prava. Na temelju na~ela ravnopravnosti za koje se uredni{tvo ovoga lista dosljedno zalagalo, ono je osu|ivalo aspiracije Nijemaca da postanu vode}a nacija u Europi te ideje o {irenju njema~ke kulture i civilizacije na Istok. Netrpeljivost prema Nijemcima mo`da je najja~e do{la do izra`aja upravo u osu|ivanju te`nji o {irenju njema~ke kulture i civilizacije na Istok. Sna`no izra`enom ironijom i sarkazmom odi{u dijelovi ~lanaka u kojima se govori o njema~koj kulturi i civilizaciji, a ponekad se dovode u pitanje njema~ka kultura i civilizacija uop}e, a to se grafi~ki izra`avalo stavljanjem tih pojmova u navodnike. Njema~koj se kulturi odricala samosvojnost i originalnost i navodilo se, primjerice, da je njema~ka knji`evnost prije Johanna Wolfganga Goethea bila „francusko-engleski parazit i nije nikada prodrla me|u narod“, da je suvremeni dru{tveni `ivot Nijemaca tek „ru{evina nekada{njega 'njema~koga duha'“, da je njema~ki moral potpuno uni{ten intrigama stotine tisu}a njema~kih stran~ica i sl. Nijemcima se predbacivalo slijepo obo`avanje vlastite kulture i civilizacije, ukazivalo se na to da su ~ak i pojedini slojevi njema~kog naroda, primjerice obrazovano gra|anstvo, njema~ke spisatelje, koje se obi~no naziva „nositeljima kr{}ansko-njema~ke civilizacije“, raskrinkali kao ideologe i doktrinare.

Imbro Ignjatijevi} Tkalac prednja~io je u ironiziranju njema~ke kulture na stranicama lista Südslawische Zeitung. Tijekom studija u Njema~koj on je zacijelo bolje od ostalih autora u ovome listu upoznao specifi~nosti dru{tvenog `ivota raznih slojeva njema~koga dru{tva, stoga je svojim ~itateljima mogao prikazati fine nijanse u me|usobnim odnosima pojedinih dru{tvenih slojeva. Tako je, primjerice, ukazivao na omalova`avaju}i odnos njema~kih vode}ih dru{tvenih slojeva prema obrazovanome gra|anstvu kojemu su predbacivali nedostatak morala i na~ela te potkupljivost. Odnos dru{tvene elite prema „obrazovanome seljaku“ bio je jo{ negativniji: njema~ke seljake koji znaju ~itati i pisati ta je elita nazivala „glupima, 192

VDG JAHRBUCH 2002

sirovima, podlima, nalik `ivotinjama“. Zbog takvoga odnosa njema~ke dru{tvene elite prema vlastitome narodu autori u listu Südslawische Zeitung postavljali su pitanje {to su to zapravo njema~ka kultura i civilizacija i savjetovali su Nijemcima da prije nego poku{aju drugim narodima nametati vlastitu kulturu i civilizaciju moraju upoznati te narode, ali tako|er moraju i sami postati ljudima, po{tenima i pravednima. Nijemci moraju prestati neprestano isticati vlastitu veli~inu i povijest, jer to nije povijest njema~kog naroda, nego povijest vladara. Pri spomenu njema~ke povijesti ne-njema~ki narodi asociraju uglavnom samo negativne strane te povijesti, primjerice kmetstvo, koje su drugi narodi upoznati preko Nijemaca i koje je „prirepina va{e kr{}ansko-njema~ke slobode“.8 Krug oko lista Südslawische Zeitung shva}ao je civilizaciju kao usavr{avanje narodnog `ivota iz unutarnje jezgre duha naroda u tri smjera – u moralu, dr`avi i knji`evnosti. Razvoj kulture i civilizacije jednoga naroda tijesno je povezan s geografskim, gospodarskim, politi~kim, dru{tvenim i kulturnim uvjetima u kojima taj narod `ivi, stoga se kultura i civilizacija jednoga naroda ne mogu „ucijepiti“ drugome narodu. Sukladno tome Südslawische Zeitung poziva Nijemce da odustanu od svoje fiksne ideje o historijskoj misiji Nijemaca u {irenju vlastite kulture na Istok, jer na Istoku `ive slavenski narodi koji imaju vlastitu drevnu kulturu, a koju bi njema~ka kultura samo mogla otrovati. Zbog razli~itoga geografskog polo`aja te politi~kih i dru{tvenih prilika europski Zapad i Istok providencijalno su upu}eni na razvoj razli~itih gospodarskih grana – industrije i trgovine na Zapadu, a zemljoradnje na Istoku – te izme|u njih postoji harmonija nadopunjavanja. Njema~ke te`nje za prodiranjem na Istok putem {irenja civilizacije samo bi mogle ugroziti tu harmoniju.9 Tijekom 19. stolje}a njema~ko-slavenski odnosi bili su optere}eni sna`no izra`enim negativnim tonovima i me|usobnom netrpeljivo{}u. Stoga su suradnici ovoga lista istra`ivali uzroke mr`nje Nijemaca prema Slavenima. Korijen te mr`nje autori u listu Südslawische Zeitung prona{li su u interpretaciji da budu}nost Habsbur{ke Monarhije le`i u rukama Slavena koji su nositelji budu}nosti nove, reformirane Austrije. U vrijeme nastanka ove interpretacije krug oko ovoga lista jo{ je pri`eljkivao preure|enje Austrijskog Carstva u zajednicu ravnopravnih naroda u skladu s koncepcijom austroslavizma10, premda zbog protivljenja vladaju}ih krugova Monarhije ta koncepcija tada vi{e nije imala realnih izgleda za uspjeh. Zagreba~ki list savjetuje Nijemcima neka ostave Slavene na miru pa }e jo{ stolje}ima `ivjeti „kao mirni uku}ani“ u „zajedni~koj ku}i 'Austriji'“.11 Premda je Südslawische Zeitung bio dnevni politi~ki list njegov stil pisanja nije karakteriziralo isklju~ivo trijezno i argumentirano raspravljanje te kratko}a i preciznost u izra`avanju. Na stranicama ovoga lista, a to je ujedno i temeljna karakteristika onodobne europske publicistike, prevladavali su pou~ni ~lanci, 8

9 10

11

S-., “Schleswig-Holstein und die Moral davon”, Südslawische Zeitung (dalje: SZ), 179./6. 8. 1850.; [I. I. Tkalac], „Politische Rundschau V.“, SZ, 111./2. 8. 1849.; [I. I. Tkalac], „Politische Rundschau VII.“, SZ, 118./10. 8. 1849.

[I. I. Tkalac], “Politische Rundschau VIII.”, SZ, 119./11. 8. 1849.

O austroslavizmu usp. Der Austroslavismus – Ein verführtes Konzept zur politischen Neugestaltung Mitteleuropas, ur. Andreas Moritsch, Wien-Köln-Weimar 1996.

[I. I. Tkalac], “Politische Rundschau XIV.”, SZ 200./19. 11. 1849.

193

VDG JAHRBUCH 2002

deskriptivni stil izra`avanja, ~esta uporaba metaforike i pozivanje na asocijacije kod ~itatelja, a ~esti su bili i slu~ajevi primjene razli~itih filozofskih teorija i u~enja pri obja{njavanju pojava i doga|aja iz stvarnog `ivota. Jedan od takvih slu~ajeva bila je interpretacija politi~ko-teritorijalnoga ustrojstva njema~koga etni~kog prostora.

Po~etna premisa ove interpretacije bila je da svaki narod ima, odnosno mo`e prihvatiti, samo onakvo dr`avno ure|enje koje je u skladu s duhom toga naroda.

Teritorijalna rascjepkanost njema~koga naroda proizvod je stoljetnoga povijesnog razvoja, odnosno pobjede feudalnog partikularizma u borbi protiv sredi{nje carske vlasti i takvo ure|enje o~ito odgovara duhu i karakteru njema~koga naroda. Zbog teritorijalne rascjepkanosti Nijemce se naziva „Helenima Novoga vijeka“. Nakon zbacivanja francuske vladavine na razvalinama Njema~koga carstva 1815. godine nastao je Njema~ki Savez kao dr`avna tvorevina koja je u skladu s duhom njema~koga naroda. Tezu da centralisti~ko ure|enje nikada ne}e uspjeti na njema~kome tlu potkrepljuje se navo|enjem neuspje{ne politike ujedinjenja Njema~ke koju je tijekom revolucionarnih godina 1848./1849. poku{ao ostvariti Svenjema~ki parlament u Frankfurtu na Majni. Premda je izabrani frankfurtski parlament bio pravi predstavnik njema~koga naroda, zbog politi~ke nezrelosti i nesposobnosti njema~kih politi~ara te zbog partikularisti~kih interesa pojedinih interesnih skupina on je svojim neuspjehom pokazao je da snovi o ujedinjenju i svjetskoj veli~ini ne odgovaraju stvarnim potrebama njema~koga naroda. Postojanje vi{e njema~kih dr`ava, odnosno konfederalno ure|enje, neki su autori u listu Südslawische Zeitung dr`ali jedinim mogu}nim i u odre|enoj mjeri prirodnim oblikom dr`avnog `ivota njema~koga naroda, jer je nastao povijesnim razvojem, zbog toga se ~ak upozoravalo da nastojanja oko ujedinjenja Nijemaca mogu krenuti i u krivome smjeru. Budu}i da nastojanja oko ujedinjenja Njema~ke nisu urodila plodom, izra`avala se skepsa u pogledu mogu}nosti ujedinjenja pa se citiralo i „vragoljana Heinea“ koji je ve} odavna spoznao domete „njema~ke politike“ i tvrdio je: „Rusima i Britancima pripadaju zemlja i more, a Nijemcima plavi zrak.“12 Romanti~arsko shva}anje o duhu naroda krug oko novina Südslawische Zeitung primijenio je na Nijemce i u pozitivnom smislu. Tako se, primjerice, izra`avalo shva}anje da je njema~ki duh usmjeren prema idealnome i prema svijetu misli pa je preuzeo drugu va`nu funkciju u svjetskoj povijesti – „upravljanje `ezlom m i s l i“.

Nijemcima su se priznavala vrijedna ostvarenja na polju knji`evnosti, kulture, umjetnosti i ideja, gdje duh njema~koga naroda mo`e ostvariti jedinstvo, koje ne mo`e stvoriti u stvarnosti zbog slabe utemeljenosti u prakti~nome `ivotu. Duhu njema~koga naroda pripisivala se i velika uloga razuma. Tako se primjerice tuma~ilo da je Pruska osnovana na sustavu razuma i u njoj je njema~ka sposobnost sistematizacije razvijena par excellance. Upravo je sposobnost sistematiziranja pomogla Pruskoj da izbjegne zamke revolucije i stvori „a p s o l u t i s t i ~ k i ustav i u s t a v n u policijsku dr`avu“ (istaknuto u izvorniku, V.[.) {to je tako|er njema~ki specifikum.13 12

13

Usp. [I. I. Tkalac], “Politische Rundschau. V.”, SZ, 111./2. 8. 1849.; ..x.., “Die Lage Deutschlands”, SZ, 254./5. 11. i 255./6. 11. 1850. i [I. I. Tkalac], “Politische Rundschau. V.”, SZ, 10./14. 1. 1850.

Usp. ..x.., “Die Lage Deutschlands”, SZ, 254./5. 11.; 255./6. 11. i 256./7. 11. 1850.

194

VDG JAHRBUCH 2002

Na temelju iznesenoga mo`e se zaklju~iti da su u stereotipnoj slici Nijemaca, koju je svojim ~itateljima predstavljao list Südslawische Zeitung, svakako prevladavale negativne predod`be. Tako se, primjerice, govorilo o njema~kome „ulagivanju i nepredvidljivoj lukavosti“, Nijemce se pogrdno nazivalo „kriti~arima ~istog i prakti~nog uma“ kojima nedostaje „obi~ni zdravi razum“. Zacijelo vrhunac tih negativnih predod`bi predstavljala je svojevrsna inverzija. Naime, pogrdni naziv koji su Nijemci dali Slavenima – „pjeva~i i svira~i frule“ - u ovome su listu po~eli pridjevati i Nijemcima. Na temelju uvida u najva`nija zbivanja na europskoj politi~koj sceni u prvim desetlje}ima 19. stolje}a krug oko zagreba~koga lista zaklju~io je da je spomenuti pogrdni naziv za Slavene sredinom 19. stolje}a adekvatniji za Nijemce, koji su izgubili nekada{nju ulogu u svjetskoj povijesti, a ne uspijevaju okon~ati proces vlastitoga ujedinjenja nego grade „carstvo u oblacima“ (Luftreich). Zbog neuspjeha u ostvarivanju vlastitih temeljnih politi~kih ciljeva i Slaveni i Nijemci nazivaju se „pjeva~ima i svira~ima frule“. Umjesto sukobljavanja i neprijateljstva trebali bi si pru`iti ruke, jer vlastitu politiku i povijest ionako ne stvaraju sami, nego to ~ine „bra}a Rusi i Englezi“, a oni sami bi to tek trebali nau~iti.14

III. Njema~ko pitanje na stranicama lista Südslawische Zeitung Jedno od najva`nijih politi~kih pitanja sredinom 19. stolje}a koje je zadiralo u me|usobne odnose europskih velesila i u ravnote`u snaga me|u njima bilo je tzv. njema~ko pitanje, odnosno pitanje ujedinjenja Njema~ke. Budu}i da je o rje{enju njema~koga pitanja ovisila i budu}nost Austrijskog Carstva, jer su pokrajine Carstva naseljene njema~kim stanovni{tvom ulazile u sastav Njema~kog Saveza, razumljivo je zanimanje s kojim je ovaj zagreba~ki list pratio nastojanja oko ujedinjenja Njema~ke.

Na stranicama ovoga lista pozorno su se registrirala sva zbivanja vezana uz njema~ko pitanje i svi obrati i faze u nastojanjima oko ujedinjenja njema~koga naroda.15 Osim informacija o rje{avanju njema~koga pitanja u ovome su listu objavljivali i problemske ~lanke o pitanju ujedinjenja Njema~ke u kojem su s razli~itih aspekata razmatrali problem i mogu}nosti njegova rje{avanja. Takvi su ~lanci bili razli~ito intonirani, od kriti~kih, argumentiranih trijeznih rasprava do ironi~nih pa ~ak i sarkasti~nih ~lanaka. Ironi~no-sarkasti~an ton u izra`avanju o njema~kome pitanju, ali uz navo|enje valjanih argumenata, naj~e{}e je koristio Imbro Ignjatijevi} Tkalac.

Iz njegova pera potje~e i jedna od lucidnih sa`etih definicija njema~koga pitanja iz slavenske perspektive: „Njema~ko pitanje jest zada}a u~initi Nijemce jednom nacijom, Njema~ku koja se sastoji od tridesetosam tridesetosmina pretvoriti u jedno carstvo, a njega u~initi velikim na ra~un Slavena, Talijana, Danaca i Nizozemaca, {iriti njema~ku civilizaciju na Istok i zatrovati ga njome, a granice ujedinjene Njema~ke protegnuti do Crnoga mora.“16 14

15

16

[I. I. Tkalac], “Eine unpolitische Rundschau. V.”, SZ, 10./14. 1. 1851; [I. I. Tkalac], “Politische Rundschau. VIII.”, SZ, 119./11. 8. 1849.

Informacije i vijesti o njema~kome pitanju vrlo su brojne na stranicama SZ, a ovdje }u navesti samo zna~ajnije ~lanke. Usp., primjerice, ~lanke u rubrici Njema~ka: SZ 3./8. 1.; 14./2. 2.; 42./7. 4.;47./20. 4.; 48./23. 4.; 195./13. 11.; 216./7. 12.

1849.; 2./3. 1.; 50./1. 3.; 299./30. 12. 1850.; 3./4. 1.; 4./7. 1.; 16./21. 1.; 22./28. 1.; 24./30. 1.; 68./22. 3. 1851.

[I. I. Tkalac], “Politische Rundschau VII.”, SZ, 118./10. 8. 1849.

195

VDG JAHRBUCH 2002

Uredni{tvo lista Südslawische Zeitung pozorno je pratilo i komentiralo sve faze njema~koga pitanja. Kao {to je na temelju prirodnog prava zahtijevalo ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, tako je i Nijemcima na temelju prirodnog prava priznavalo pravo na ujedinjenje, ali je nagla{avalo da to treba biti u njihovim prirodnim, tj. etni~kim granicama. Uredni{tvo ovoga lista dosljedno se zalagalo za ravnopravnost naroda u Habsbur{koj Monarhiji, ali je tra`ilo da se to na~elo primjenjuje i u me|unarodnim odnosima. Na~elo ravnopravnosti podrazumijevalo je da jedan narod ne mo`e ostvariti neka prava na {tetu drugih naroda, stoga je krug oko lista Südslawische Zeitung neprestano upozoravao da ujedinjenje Nijemaca ne smije biti na {tetu ne-njema~kih naroda Monarhije, odnosno protivilo se priklju~enju ^e{ke i slovenskih pokrajina Njema~koj, a tako|er i ulasku cijele Habsbur{ke Monarhije u Njema~ki Savez. Zbog ovakvih je polazi{ta list o{tro kritizirao politiku austrijske vlade u njema~kome pitanju, odnosno nastojanja vladaju}ih krugova Habsbur{ke Monarhije da cijeli teritorij Monarhije u|e u ujedinjenu Njema~ku. Austrijska vlada se upozoravala da bi trebala vi{e voditi ra~una o `eljama i interesima slavenskih naroda, jer oni imaju snagu koja mo`e razoriti Monarhiju. Ukazivalo se na to da bi se, ako austrijska vlada prizna austrijskim Nijemcima pravo na ujedinjenje sa sunarodnjacima u Njema~koj, stvorio opasni presedan, jer bi Slaveni i ostali narodi Monarhije mogli tra`iti pravo na zbli`avanje sa sunarodnjacima izvan Monarhije, a to bi dovelo do raspada Habsbur{ke Monarhije. Austrijsku vladu se upozoravalo da nastojanja oko ulaska cijelog teritorija Monarhije u ujedinjenu Njema~ku zna~e `rtvovanje Slavena, Ma|ara, Romana i Talijana „na oltaru njema~kog jedinstva“.

Austrijskoj se vladi nije odricalo pravo sudjelovanja u rje{avanju njema~koga pitanja zbog geografskih, povijesnih i politi~kih razloga. Naime, njema~ki nacionalni element postao je kristalizacijsko sredi{te Habsbur{ke Monarhije i to ponajprije zbog njema~ke carske krune koju su nosili Habsburgovci. Budu}i da je Habsbur{ka Monarhija bila konglomerat zemalja i da su sve zemlje Monarhije imale te`i{te unutar sebe, te`i{te cijele Monarhije moralo je biti negdje drugdje – bilo je u Njema~koj. Me|utim, Austrija nije bila i ne mo`e biti njema~ka, jer njema~ki element u Austriji ne mo`e postati dovoljno jakim da apsorbira sve ostale narode koji `ive u zajedni~koj dr`avi. Nikada nije bila upitna te`nja austrijske vlade da igra va`nu ulogu u Njema~kome Carstvu. Me|utim, nakon ukidanja Njema~kog Carstva doveden je u pitanje polo`aj Austrije u Njema~koj. Da se Njema~ko Carstvo raspalo na vi{e suverenih malih dr`ava koje bi mogle nositi teret o~uvanja europskoga sustava ravnote`e, Austrija bi se mogla povu}i iz Njema~ke. Me|utim, nakon {to je osnovan Njema~ki Savez kao svojevrsna nova Njema~ka, Austrija se nije mogla povu}i iz Njema~ke i prepustiti svoje mjesto Pruskoj. Ujedinjena Njema~ka pod vodstvom Pruske ugrozila bi opstanak Austrije, jer bi Pruska u svojoj te`nji za {irenjem sigurno posegnula za njema~kim zemljama Monarhije, a kod ne-njema~kih naroda u Monarhiji poticala bi te`nje za samostalno{}u da bi se lak{e domogla njema~kih pokrajina i dijelova ^e{ke u kojima `ive Nijemci. Zbog toga njema~ko pitanje predstavlja `ivotno pitanje za Habsbur{ku Monarhiju, jer se ona nije mogla odre}i svog polo`aja u Njema~koj, a da ne dovede u pitanje vlastiti opstanak. Izra`avalo se mi{ljenje da nije mogu}e mirno rje{enje njema~koga pitanja, ukoliko se ono ne bi 196

VDG JAHRBUCH 2002

temeljilo na ugovorima iz 1815. godine te da Njema~ka mora postojati kao savezna dr`ava i na taj na~in ostvariti jedinstvo.17 Osim tzv. velikonjema~kog rje{enja postojalo je i tzv. malonjema~ko rje{enje njema~koga pitanja, odnosno ujedinjenje njema~kih zemalja pod vodstvom Pruske, ali bez Austrije. Südslawische Zeitung je sve do potkraj 1850. godine u suparni{tvu Austrije i Pruske u poku{ajima rje{avanja njema~koga pitanja podr`avao napore Pruske, jer se stjecao dojam da su oni iskreni i ozbiljni, a tako|er i zbog za{tite slavenskih interesa, jer bi priklju~enje pojedinih dijelova Monarhije ujedinjenoj Njema~koj predstavljalo vrlo veliku realnu opasnost za opstanak Monarhije.

Me|utim, zbog nedosljednosti njema~ke politike Pruske, koja „previ{e ovisi o trenuta~nim nadahnu}ima kralja“, potkraj 1850. godine ovaj je list prestao podr`avati Prusku u rje{avanju njema~koga pitanja. Nakon dvoli~ne i neodlu~ne politike Pruske na zasjedanjima frankfurtskoga parlamenta i „komedije oko izbora cara i nu|enja krune koja se odigravala izme|u Berlina i Frankfurta“, zatim nakon raspu{tanja svenjema~kog parlamenta u Frankfurtu, nakon {to je Pruska pokrenula sazivanje njema~kog parlamenta u Erfurtu te iznijela planove za osnivanje njema~ke unije pod svojim vodstvom, Pruska je krajem 1850. godine po~ela i dezinterpretirati ugovore o stvaranju Njema~kog Saveza iz 1815. godine i pozivati se na legitimitet koji na temelju tih ugovora ona uistinu nije imala, umjesto da je na temelju nacionalne pripadnosti pozvala Nijemce na ujedinjenje. Südslawische Zeitung ukazuje na propu{tenu priliku Pruske da ujedini Njema~ku – da je 1848. ili 1849. do sloma ma|arske revolucije Pruska stala na ~elo njema~kog nacionalnog pokreta, mogla je ostvariti ujedinjenje Njema~ke i staviti Austrijsku Monarhiju i europske velesile pred svr{en ~in. Krajem 1850. godine ovakav rasplet doga|aja vi{e nije bio realan. Tada su pred Pruskom, po mi{ljenju uredni{tva zagreba~koga lista, bile otvorene dvije mogu}nosti: prikloniti se Austriji ili paktirati s njema~kom revolucijom i smiono raditi na raskidanju Be~kih ugovora iz 1815. te ma~em osigurati svoju poziciju u Njema~koj.18 Me|utim, do vojnog raspleta njema~ke krize nije do{lo, nego je krajem 1850. i po~etkom 1851. godine odr`ana konferencija u Dresdenu na kojoj se trebalo rije{iti pitanje ujedinjenja Njema~ke. Zbog mnogobrojnih faza i preokreta u njema~kome pitanju Südslawische Zeitung je konstatirao pad zanimanja javnosti za njema~ko pitanje. ^ak i u trenutku kad se u Dresdenu raspravlja o tome ho}e li samo dio ili cijeli teritorij Habsbur{ke Monarhije u}i u sastav Njema~kog Saveza zanimanje javnosti u Hrvatskoj za rje{avanje njema~koga pitanja je samo malo pove}ano. Prema pouzdanim izvorima informacija ovaj je list pisao da se navodno raspravljalo o dva mogu}a rje{enja. Prvo od njih predvi|alo je da }e u Njema~ki Savez u}i tzv. austrijske nasljedne zemlje ve}im dijelom naseljene Nijemcima, ali u koje se ubrajaju tako|er slavenske zemlje ^e{ka, Slova~ka, [lezija, [tajerska, Koru{ka, Kranjska i Istra. Drugo je mogu}e rje{enje predvi|alo ulazak i dijela ostalih slavenskih zemalja u Njema~ki 17

18

Usp. “Die deutsche Frage”, SZ, 161./3. 10. 1849.; uvodnik, SZ, 34./11. 2. 1850.; (S. – Wien.), “Oestreich und die deutsche Freiheit”, SZ, 65./19. 3. 1850.; “Die Lage Deutschlands”, SZ, 257./8. 11. 1850. i 258./9. 11. 1850.

Usp. “Die deutsche Frage”, SZ, 262./14. 11. 1850.; [I. I. Tkalac], “Eine unpolitische Rundschau V.”, SZ, 10./14. 1. 1851.

197

VDG JAHRBUCH 2002

Savez da bi Austrija mogla dr`ati ravnote`u s Pruskom. Ako se ne mo`e izbje}i priklju~enje dijelova Monarhije Njema~kome Savezu, tada je za Slavene bolje da cijela Monarhija u|e u Njema~ki Savez, jer bi barem ostali u istoj dr`avi i mogli bi produbljivati me|usobne veze. Osim {to je upozoreno na neprihvatljiv odnos prema Slavenima u tim planovima, jer se raspravlja o njima bez njihova pristanka, na stranicama zagreba~koga lista upozoreno je i na to da bi bilo koje od ova dva rje{enja zna~ilo kr{enje austrijskog ustava, jer je Oktroiranim ustavom progla{eno jedinstvo i nedjeljivost Monarhije. Iznenadni obrat izazvao je zahtjev Habsbur{ke Monarhije i Pruske da cijelim svoji teritorijem u|u u Njema~ki Savez za {to su zatra`ile jamstva Saveza. Tako|er su zatra`ile da u pitanjima rata i mira izvr{na tijela Saveza ne mogu donijeti odluku suprotnu onoj koju su donijele dvije njema~ke velesile. I nezavisni komentari i komentari lista Südslawische Zeitung bili su jedinstveni u ocjeni da se zapravo radi o `elji obaju dr`ava za pove}anjem vlastita utjecaja na izvr{nu vlast Saveza, odnosno o te`nji za isklju~ivanjem malih njema~kih dr`avica iz procesa odlu~ivanja te da je glavni cilj konferencije u Dresdenu uspostaviti status quo ante 1848. Isti su komentari upozoravali i na izjave predstavnika obaju dr`ava koji su izabrani parlament nazvali „krajnje uznemiruju}im i opasnim“ te na tendencije koje su poticale obje dr`ave, a koje su smjerale prema ukidanju temeljnih dostignu}a revolucije iz 1848. godine kao {to su, primjerice, temeljna gra|anska i politi~ka prava, op}e pravo glasa i ograni~enja vladarevog prava veta. Stavljanje tih pitanja na dnevni red zna~ilo je obra~un konzervativnih re`ima s ustupcima danima pod pritiskom revolucije 1848./1849. i ponovno ja~anje monarhijskog na~ela u dr`avnoj upravi.19 Kakve je rezultate dresdenske konferencije o~ekivao krug oko lista Südslawische Zeitung, ali tako|er kako je uop}e ocjenjivao tada aktualnu njema~ku politiku mo`da najzornije mo`e pokazati sljede}i citat: „Pa to su n j e m a ~ k i diplomati koji vije}aju u Dresdenu, - a oni }e u najboljem slu~aju stvoriti krhki provizorij za potrebe trenutka, koji ili uop}e ne}e stupiti u `ivot ili }e se slomiti pri sljede}em udarcu. Za `ivot sposobni, trajni, definitivni, jedinstveni savez za n j e m a ~ k i n a r o d oni uop}e ne mogu stvoriti; to im ne dozvoljavaju njihov vlastiti interes, posebni interesi i 'legitimna prava' tri ili ~etiri tuceta njema~kih vlada, - a ~ak i kad bi im oni dozvolili, to im ne dozvoljavaju Engleska, Francuska i – Rusija!“20 Stjecajem okolnosti predvi|anja iznesena u ovome listu pokazala su se to~nima. Ujedinjenje njema~koga naroda ostvareno je tek dvadeset godina kasnije pod vodstvom Pruske i isklju~enjem Austro-Ugarske Monarhije iz ujedinjene Njema~ke.

19

20

Usp. uvodnik, SZ, 299./30. 12. 1850.; [I. I. Tkalac], “Eine unpolitische Rundschau I.”, SZ, 6./9. 1. 1851.; 22./28. 1.

1851.; 24./30. 1. 1851.; 68./22. 3. 1851.

Uvodnik, SZ, 299./30. 12. 1850.

198

VDG JAHRBUCH 2002

IV. Zaklju~ak Slika koju je svojim ~itateljima nudio Südslawische Zeitung, ju`noslavenski list na njema~kom jeziku, stvorena je na temelju posrednih i neposrednih iskustava u bilateralnim odnosima izme|u Ju`nih Slavena i Nijemaca, a o~itovala se u ispreplitanju pozitivnih i negativnih predod`bi o pojedincima ili odre|enim grupama koje su se generalizacijom pripisivale njema~kome narodu u cjelini. Na temelju tih generalizacija stvoreni su odre|eni stereotipi: Nijemci su idealisti i fantasti koji svoje vrhunce dosti`u u svijetu ideja, kulturi i umjetnosti, ali se ne snalaze u prakti~nome `ivotu; oni su „pjeva~i i svira~i frule“ koji sami ne odlu~uju o vlastitoj sudbini i ne mogu ostvariti `eljeno ujedinjenje; politi~ka rascjepkanost Nijemaca posljedica je povijesnog razvoja i takvo ure|enje najbolje odgovara duhu njema~koga naroda; njema~koj kulturi i civilizaciji odricala se originalnost i kvaliteta, a njema~ki dru{tveni `ivot ocjenjivao se kao ru{evina nekada{njeg „njema~kog duha“.

Zagreba~ki list Südslawische Zeitung pozorno je pratio nastojanja oko ujedinjenja Njema~ke i analizirao je razli~ite aspekte tog procesa. Njema~ko pitanje analizirao je iz perspektive interesa njema~kog naroda, zatim slavenskih nacionalnih interesa te u odnosu na onodobnu me|unarodnu konstelaciju snaga. Njema~kome narodu se na temelju modernoga prirodnog prava priznavalo pravo na ujedinjenje u granicama njema~koga etni~kog podru~ja. Uredni{tvo je zagovaralo na~elo ravnopravnosti naroda u unutardr`avnim i me|unacionalnim odnosima pa je na temelju toga od Nijemaca zahtijevalo da odustanu od svojih teritorijalno-politi~kih pretenzija prema slavenskome Istoku koje su maskirali idejom o {irenju njema~ke kulture i civilizacije na Istok. Predvi|anja uredni{tva ovoga lista o mogu}nostima skorog rje{enja njema~koga pitanja nisu bila optimisti~na zbog unutarnjema~kih partikularisti~kih sukobljavanja interesa, zbog suparni{tva Habsbur{ke Monarhije i Pruske oko uloge vode}e sile u Njema~kom Savezu, zbog uvjerenja o nezrelosti i nesposobnosti njema~ke politike da u stvarnome `ivotu ostvari ono {to je njema~ki duh ve} odavno stvorio u svijetu ideja i u kulturi, ali i zbog odnosa snaga me|u europskim velesilama, koje ne bi dopustile naru{avanje sustava europske ravnote`e u kojoj je Njema~ki Savez bio jedan va`an element. Ova su se predvi|anja ostvarila i njema~ki je narod jo{ dvadeset godina morao ~ekati ujedinjenje.

199

VDG JAHRBUCH 2002

Deutsche und Deutschland auf Seiten der Südslawischen Zeitung In diesem Artikel schildert die Autorin das Bild der Deutschen, das ihren Lesern das Zagreber Informationsblatt Südslawische Zeitung darstellte und das Verhältnis dieser Zeitung zur damals aktuellen deutschen Frage, d. h. zur Frage der Einigung Deutschlands. Die Redaktion der Südslawischen Zeitung ging vor allem von slawischen (südslawischen) Standpunkten und Interessen aus und in diesem Kontext sowie im Rahmen der internationalen Machtverhältnisse urteilte sie über mögliche Lösungen der deutschen Frage. Wegen solcher Standpunkte der Redaktion war das Verhältnis der Südslawischen Zeitung zu Deutschen und Deutschland nicht eindeutig, bzw. in diesem Verhältnis mischten sich positive und negative Elemente, wobei allerdings die negativen Elemente überwogen. Deswegen war das stereotype Bild der Deutschen in dieser Zeitung überwiegend negativ. Auf Grund des Naturrechtes erkannte man den Deutschen das Recht auf Einigung im Rahmen ihrer ethnischen Grenzen an, jedoch auf Grund des Prinzips der Gleichberechtigung forderte man, dass die Deutschen ihre Prätensionen in Osten aufgeben. Die Redaktion dieser Zeitung verurteilte die deutsche Politik der Habsburgermonarchie und zu Beginn unterstützte sie die Bemühungen Preußens um die Einigung Deutschlands. Aber wegen seiner inkonsequenten Politik verlor Preußen Unterstützung der Redaktion der Südslawischen Zeitung, die sich skeptisch gegenüber der Möglichkeit der baldigen Einigung Deutschlands aüßerte. Der spätere Verlauf der Geschehnisse zeigte, dass die Redaktion in dieser Hinsicht Recht hatte.

200

VDG JAHRBUCH 2002

Suzana LE^EK

“Freies Heim” – Hrvatska republikanska selja~ka stranka i Folksdoj~eri Hrvatska (republikanska) selja~ka stranka ve} se na prvim izborima nakon I. svjetskog rata 1920. potvrdila kao najja~a stranka u Hrvatskoj. Svojim programom od samih je po~etaka nove dr`ave dosljedno zastupala oporbenu politiku vladaju}em radikalsko-demokratskom re`imu u Beogradu. Programom republikanska u monarhisti~koj dr`avi, (kon)federalisti~ka u sustavu koji je silom nametao centralizam i dr`avni unitarizam, godinama je poku{avala opstruiranjem ulaska u Skup{tinu, ali i otvoreno{}u za pregovore, na pravedniji na~in rije{iti kompleks problema vezanih za polo`aj Hrvatske u Kraljevini SHS poznat kao “hrvatsko pitanje”. Nakon {to su se pregovori sa srbijanskim politi~arima, poglavito Nikolom Pa{i}em, glavnim tvorcem postoje}eg poretka, pokazali neuspje{nima, a karizmati~nom se vo|i Stjepanu Radi}u neprikriveno prijetilo uhi}enjem, on se odlu~io na odlazak iz zemlje. U no}i 22.-23. srpnja 1923. tajno je pre{ao granicu s Ma|arskom, na kratko boravio u Be~u, ali glavni cilj mu je bila internacionalizacije hrvatskog pitanja i razgovori s politi~arima glavnih europskih sila koji su pritiscima mogli djelovati na promjenu unutra{nje politike velikosrbijanskih krugova u Beogradu. No, za boravka u Londonu (17.8.-22.12.1923), u koji je polagao najvi{e nade, do`ivljava neuspjeh. Nakon toga kratko boravi u Be~u (gdje ga posje}uje delegacija HRSS-a) pa neo~ekivano i u ono vrijeme riskantno, odlazi u Moskvu (29.5.-4.8.1924.). Tamo se uklju~uje u “crvenu” Selja~ku internacionalu (po{to u Selja~ku internacionalu gra|anskih stranaka sa sredi{tem u Pragu nije mogao u}i, jer je ^ehoslova~ka kao ~lanica Male Antante podupirala Beograd i uva`avala njegov prigovor na prijem HRSS-a). U Zagreb se, razo~aran i svjestan nu`nosti promjene politi~ke taktike, vratio 11. kolovoza 1924.1 U me|uvremenu, ohrabreno sjajnim izbornim rezultatima u o`ujku 1923. vodstvo u Hrvatskoj (ina~e u stalnoj vezi sa Stjepanom Radi}em i o~ito na njegovu inicijativu) vodi borbu za ja~anje stranke u zemlji. Prva je promjena bio ulazak selja~kih zastupnika u Skup{tinu u o`ujku 1924. i poku{aj stvaranja oporbenog bloka s Demokratskom strankom, Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom i Slovenskon narodnom strankom. Drugi veliki zadatak koji je stajao pred strankom bilo je {irenje na krajeve u kojima do tada nisu imali ~vrstu mre`u organizacija niti izlazili na izbore. U opse`nim planovima {irenja, posebno je mjesto pripalo njema~koj narodnoj skupini u Kraljevini SHS. Broj~ano va`ni na prostoru na koji je 1

Pregledni prikaz djelovanja Hrvatske (pu~ke, republikanske) selja~ke stranke daje: Hrvoje Matkovi}, Povijest Hrvatske selja~ke stranke, Zagreb, 1999. Vidjeti i: Ivan Mu`i}, Stjepan Radi} u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Zagreb, 1988; Josip Horvat, Politi~ka povijest Hrvatske 1918-1929, Zagreb, 1989. (1. izd. Zagreb, 1938.).

201

VDG JAHRBUCH 2002

HRSS `eljela protegnuti svoj utjecaj, Nijemci su kao skupina dugo vremena bili zakinuti za svoja osnovna gra|anska prava.2 Nakon {to im je polo`aj reguliran me|unarodnim mirovnim ugovorom, osnovali su i svoju stranku Partei der Deutschen des Königreiches der Serben, Kroaten und Slowenen (Ruma, 29.1.1922.), koja je na izborima dobila {est zastupnika u Skup{tini. Iako su u po~etku podupirali Pa{i}evu vladu, vrijeme je pokazalo da postoji “die Diskrepanz zwischen den Erklärungen hoher und höchste Stellen und der tatsächlichen Behandlung durch die untergeordneten Behörden”.3 Razo~arani, po~eli su se pribli`avati oporbi, pa je Pribi}evi} zabranio rad Kulturbunda (11.4.1924.). Nakon toga, iako je stranka uvijek ostavljala mogu}nost za pregovore s vladom, vodila je ja~u oporbenu politiku, a dio njema~kog stanovni{tva, ogor~en svakodnevnim iskustvom diskriminacije, okrenuo se najja~oj oporbenoj stranci - HRSS-u.

HRSS je, sa svoje strane, ba{ u razdoblju izme|u dvaju izbora (1923.-25.) posve}ivao Nijemcima izuzetnu pozornost, ~iji je najvidljiviji izraz ~ak posebno glasilo na njema~kom jeziku. Za stranku je to bilo prelomno razdoblje rasta i posljednji poku{aj nala`enja na~ina kako ostvariti gotovo neostvariv program prije popu{tanja i kompromisa u o`ujku 1925. godine.

Freies Heim Punim nazivom Freies Heim. Deutsches Organ der Kroatischen republikanischen Bauernpartei glasilo je koje je HRSS izdavala za 122.508 Nijemaca na podru~ju Hrvatske, kako ve} u prvom broju neizravno daje naslutiti ~lanak Rudolfa Horvata s neslu`benim rezultatima popisa 1921. godine (bez Dalmacije i Baranje).4 Nastavljaju}i svoju analizu u idu}im brojevima glasila, Horvat je iznio i broj Nijemaca u Baranji (16.802 Nijemca ili 32.9%), a ukupno ih je u Kraljevini SHS bilo 512.207, odnosno 4.3%.5 Preko pola milijuna pripadnika njema~ke skupine ~inilo je bira~ko tijelo koje niti jedna strana nije mogla zanemariti.

Prvi broj Freies Heima objavljen je u Zagrebu, u ~etvrtak, 25.10.1923., a posljednji 2.1.1925. (jedini u petak, jer je u ~etvrtak padala Nova Godina).6 Bile su tada jedne od rijetkih novina za Nijemce koje su izlazile u Kraljevini SHS.7 Zami{ljen je kao tjednik, a izlazio je ~etvrtkom, dan nakon Slobodnog doma, koji je tiskan srijedom. Nevelik opseg (svega ~etiri strane) pro{irivan je tek u nekoliko 2

3 4 5

6

7

Na prvim izborima 1920. nisu imali pravo glasovanja, iako su imali sve du`nosti (izme|u ostalog posebno neugodnu vojnu obvezu, jer su mnogi slani na Kosovo gdje su trajali sukobi). Valentin Oberkersch, Die Deutschen in Syrmien, Slawonien, Kroatien und Bosnien. Geschichte einer deutschen Volksgruppe in Südosteuropa, Stuttgart, 1989., str. 200.

V. Oberkersch, n.d., str. 201-202.

R. Horvat, Die Deutschen im Staate S.H.S , Freies Heim (dalje: FH), 1/1923., br. 1. (25.10.1923.), str. 3.

R. Horvat, Die Bevölkerung von Baranya , FH, 1/1924., br. 34. (19.6.1924.), str. 3. Horvat nastavlja svoju analizu u idu}im brojevima: Die Bevolkerung der Batschka, FH, 1/1924., br. 37. (10.7.1924.), str. 3; FH, 1/1924., br. 38. (17.7.1924.), str.

3.; FH, 1/1924., br. 39. (24.7.1924.), str. 3; a zavr{ava podacima o Banatu, Isti, Die Bevolkerung von Banat, FH, 1/1924., br. 40. (31.7.1924.), str. 3.

Prema obavijesti o pokretanju novog lista u Slobodnom domu, ideju je dao S. Radi} iza izbora 1923., ali kako je oti{ao u inozemstvo, planovi su nakratko odgo|eni. Slobodni dom (dalje: SD), 17/1923., br. 44. (24.10.1923.), str. 7.

Bio je i najra{irenije glasilo za Nijemce uz Deutsches Volksblatt, slu`beno glasilo njema~ke manjine u Kraljevini SHS, objavljivano u Vojvodini. Du{an Biber, Nacizem in Nemci v Jugoslaviji 1933-1941, Ljubljana, 1966., str. 35-37.

202

VDG JAHRBUCH 2002

izuzetnih prigoda. Prvi je puta broj poja~an prilikom Radi}evog povratka u Hrvatsku, kada je u njegovom odgovoru na Pa{i}eve napade iznesen zapravo program stranke.8 Prilike su tra`ile ve}i broj strana u vrijeme kada je zapo~ela i rasplamsavala se izborna borba (broj 57. od 27.11.1924. na 6 strana, a broj 61. od 25.12.1924. na ~ak 8 strana, od ~ega su dvije i pol bile vijesti).

Freies Heim je izlazio na njema~kom jeziku, pisan goticom.9 Kao izdava~ naveden je dr. Vladko Ma~ek i drugovi (Genossen), a glavni i odgovorni urednik bio je tada{nji urednik Slobodnog doma Rudolf Herceg. Uredni{tvo se isprva nalazilo na Akademi~kom trgu 12 (dana{nji Strossmayerov trg), a od 15. lipnja 1924. (od 35. broja) u Marovskoj 17 (dana{nja Masarykova ulica). Cijena od 6 kruna bila je dostupna razmjerno {irokom krugu ~itatelja, a na novine se primala i pretplata preko administracije u Radi}evoj Slavenskoj knji`ari u Zagrebu u Juri{i}evoj 1, ina~e jednom od logisti~kih sredi{ta stranke. U pretplati je cijena bila svega 240 kruna (za inozemstvo 480 kruna).

Sadr`aj su ve}im dijelom ~inili ~lanci o djelovanju i ciljevima HRSS-a, a na zadnjoj su strani objavljivane politi~ke vijesti iz zemlje i svijeta. Nakon {to je zapo~ela predizborna kampanja (od broja 58.) Politi~ki pregled preimenovan je u Politi~ke vijesti, a ve} s idu}im brojem (br. 59.) podijeljen je u dva dijela – Izborne vijesti i Politi~ke vijesti, prostorom nadma{uju}i redovne ~lanke.

Suradnici Freies Heima Od prvih brojeva javljaju se suradnici koji su i kasnije ostali najredovitiji autori priloga u Freies Heimu. Najbrojniju skupinu ~inili su narodni zastupnici, zna~i osobe iz najvi{ih krugova stranke. Me|u prvima se tako javljaju Filip Laku{ i Mato Jagati}, obojica kao "Bauer und Volksvertreter" (Laku{ iz [irinca, ^azma, a Jagati} iz Martinske Vesi, Sisak), zatim Stjepan Bu} (publicist i narodni zastupnik iz Zagreba), dr. Niko Niki} (odvjetnik i zastupnik iz Slavonskog Broda), Andrija Tul~i} (seljak i zastupnik Na{ica), Stanko Miklau{i} (seljak i zastupnik Zlatara) te Stjepan Kranj~evi} (u~itelj i ~lan Glavnog odbora stranke iz Zagreba). Najvi{e je priloga ipak potpisao neumorni Stjepan Radi}, ~iji su ~lanci ispunjavali i Slobodni dom. @ene su unato~ naporima da se i njih uklju~i u selja~ki pokret ostale razmjerno slabo zastupljene, pa je i u Freies Heimu zabilje`ena samo jedna suradnica. Poslala je nekoliko priloga i to ne potpisav{i se pravim imenom ({to je bilo razmjerno ~esto radi stalnih pritisaka i progona radi}evaca), nego kao "Republikanerin".10 Cilj uredni{tva Freies Heima bio je privu}i {to vi{e njema~kih suradnika, koji bi mogli pisati o posebnim njema~kim problemima, pa su povremeno isticali kao ideal da svako mjesto i selo treba imati barem jednog stalnog suradnika. U namjeri su 8 9

10

S. Radi}, Zwei politische Anschauungen: Pa{i} und Radi}, FH, 1/1924., br. 44. (28.8.1924.), str. 1-7.

Za prevo|enje ve}ine tekstova na njema~ki bio je zaslu`an Ernest Spiess, kako je u svom izlaganju (sada ~lanku ovog zbornika) utvrdila Mira Kolar.

Republikanerin, Brief aus Kroatien an einen politischen Freund im Ausland, FH, 1/1924., br. 57. (27.11.1924.), str. 3-4; Ista, Aus dem Alltäglichen, FH, 1/1924., br. 58. (4.12.1924.), str. 3-4; Ista, Zwei politische Reisegespräche, FH, 1/1924., br. 61.

(25.12.1924.), str. 2-3.

203

VDG JAHRBUCH 2002

donekle uspjeli, pa se mo`e pratiti i u~estalija pojava njema~kih autora, ali s obzirom da je dio ~lanaka, posebice onih koji su pisali o lo{em polo`aju Nijemaca, ostajao anoniman, ne mo`e se sa sigurno{}u re}i kolika je njihova zastupljenost. Daleko najvi{e ~lanaka, ~esto i o{troga sadr`aja o konkretnim problemima Nijemaca, a ne samo o op}enitim ciljevima stranke, objavio je Jakob Schoblocher (potpisan kao trgovac i narodni zastupnik iz Rume).11 Dio ih se javio samo jednom, kao Augustin Künstler (kroja~ i seljak, FH, br. 7), Josef Zwölfer (vinar, Vr{ac u Banatu, FH, br. 30) ili Martin Hastenteufel (mesar, In|ija, FH, br. 31), a dio je radje ostao anoniman kao Ein banater Hochschüler, - l -, Lax i anonimni \akov~anin.

Odnos prema Slobodnom domu 1. Iako je izlazio s danom zaka{njenja iza slu`benog glasila stranke i imao istog urednika i suradnike, Freies Heim je, barem neko vrijeme, imao posebnu ure|iva~ku politiku. U prva dva broja osmi{ljen je potpuno nezavisno od Slobodnog doma. Dok su ve}inu sadr`aja Slobodnog doma popunjavala Radi}eva pisma iz Londona, Freies Heim je, kao {to rade i druge novine u svojim prvim brojevima, iznosio svojim potencijalnim budu}im ~itateljima op}e programatske odrednice selja~kog pokreta.

Objavljivani su neki stari ~lanci, koje je urednik izabrao kao najbolje tuma~e temelja selja~ke ideologije (primjerice govor Stjepana Radi}a od 24.11.1918. ili ~lanci Antuna Radi}a), a i sam je u uvodniku poku{ao sa`eti ciljeve borbe HRSS. Iako naslov njegovog ~lanka najavljuje bavljenje problemom manjina (Die kroatische Politik und die nationalen Minoritäten in SHS), Herceg ipak te`i{te stavlja na sukob Zagreba (federalisti~ke politike predstavljene Radi}em i HRSS-om) i Beograda (velikosrpsku hegemonisti~ku politiku utjelovljuje Pa{i}). HRSS isti~e kao glavnog borca protiv centralizma koji ne samo hrvatski nego i druge narode tretira kao "roblje", a za narodnu, pravednu, ~ovje~nu, neutralnu i mirotvornu republiku. U njoj bi svi narodi imali ista prava, bez razlike u vjeri ili naciji. Politi~ka scena je jedostavno odre|ena: "Tko nije uz Radi}a, poma`e Pa{i}u.".12 I ostali su ~lanci uvod u problematiku hrvatskog selja~kog pokreta, primjerice Stjepana Radi}a, u kojem on svojim dinami~nim i pristupa~nim stilom obja{njava kako je uop}e po~eo pokret i sjajno sa`ima osnovne programatske to~ke (selja{tvo kao jezgru i snagu hrvatskog naroda, njegovo pravo preuzeti dr`avu u svoje ruke i preoblikovati je u dr`avu rada, pravde i po{tenja, zatim pravo na samoopredeljenje, politiku na na~elima ~ovje~nosti, politi~kih i gospodarskih sloboda).13 Za one zainteresirane za pobli`e upoznavanje ciljeva i metode politi~ke borbe HRSS-a od prvog se broja povremeno u novinama preporu~a njema~ki prevod Hercegove Ideologije hrvatskog selja~kog pokreta (Die Ideologie der kroatischen Bauernbewegung), najsa`etijeg i tada popularnog i dosta ~itanog pregleda ideja koju je 11

12 13

Uz Paula Hauka (kandidat za Vukovar) bio je jedini Nijemac izme|u HRSS-ovih kandidata na izborima 1923. godine. Na izborima je uspio pobijediti kandidata Stranke Nijemaca dr. Sepp Müllera. V. Oberkersch, n.d., str. 205.

FH, 1/1923., br. 1. (25.10.1923.), str. 1 S. Radi}, Alte und neue Grundlagen der kroatischen Bauernpertei, FH, 1/1923., br. 1, (25.10.1923.), str. 1-2.

204

VDG JAHRBUCH 2002

zastupala HRSS. Toplo ju je preporu~ao i najugledniji Nijemac u redovima HRSS-a Jakob Schoblocher, koji je u svom prikazu naziva "Svetim pismom".14 2. Od 3. broja Freies Heim po~inje pratiti i "teku}u" politiku, posebice Radi}eva nastojanja u Londonu, koja, prema vijestima "donose sve ljep{e rezultate".15 Sve do zaklju~no 9. broja ipak se list ure|uje nezavisno od Slobodnog doma, ~iji ve}i dio sadr`aja popunjavaju Radi}eva pisma iz Londona.

3. Od 10. broja (3.1.1924.) primjetno je prena{anje ~lanaka iz Slobodnog doma, iako prvo nisu stavljani na udarna mjesta, nego na drugu, ili ~e{}e tre}u i ~etvrtu stranu novina. Iz politi~kih i kulturnih vijesti na posljednjim stranicama Slobodnog doma, odabiralo se one koje su mogle zanimati Nijemce (uglavnom o Njema~koj, bilo da se radilo o malo ve}im prilozima16 ili kratkim vijestima o teku}im zbivanjima).

4. Od 12. broja Radi} i njegova djelatnost dolaze (i ostaju tamo) na prve stranice Freies Heima, kao {to je to ve} bilo u Slobodnom domu.17 U idu}em broju Radi} ima ve} dva vode}a ~lanka.18 Od 15. broja (4.2.1924.) prete`u Radi}evi ~lanci o me|unarodnoj politici i poku{ajima internacionalizacije hrvatskog pitanja.19 Ponekad njegovi napisi ispunjavaju ~itave brojeve, kao {to je bilo s brojem 26.

(24.4.1924.).20 Nakon povratka Radi}a u Hrvatsku u Freies Heimu gotovo i nema drugih priloga osim onih koji prate njegovo djelovanje. A djelovanje je za mnoge bilo puno proturje~ja ili neprihvatljivih poteza (posebice ulazak u moskovsku Selja~ku internacionalu), pa unutarnja previranja odra`avaju i prilozi u Freies Heimu.21 Druga velika tema je pribli`avanje demokratima Ljube Davidovi}a. Obja{njava ga niz ~lanaka, a cijeli jedan broj bio je posve}en velikom skupu u Zagrebu na kojem mu je Radi} zdu{no davao podr{ku.22 14

15 16

17

18

19

20

21

22

Prikaz zavr{ava promid`benom tvrdnjom kako se radi "ljudskosti i pravednosti" koje HRSS nastoji ostvariti, oko nje kao oko svoje voditeljice okupljaju i Nijemci u cijeloj Kraljevini SHS. FH, 1/1923., br. 3. (8.11.1923.), str. 4. O knjizi se opet pisalo u prosincu, kada je novih 6.000 primjeraka dobrim dijelom podijeljeno u promid`bene svrhe (3.091 komada, od ~ega dosta u inozemstvu), a za Bo`i} 1923. iza{ao je i ma|arski prijevod. Preporuke se nastavljaju i u prolje}e 1924. FH, 1/1924., br. 18.

(28.2.1924.), str. 4.

FH, 1/1923., br. 3. (8.11.1923.), str. 1-2, 4.

Primjerice: S. Radi}, Das deutsche Volk im Kampf ums Dasein, FH, 1/1924., br. 10. (3.1.1924.), str. 1. Iz: SD, 18/1924, br.

1. (2.1.1924.), str. 8.

S. Radi}, Die beste Lösung des kroatischen Problem, FH, 1/1924., br. 12. (17.1.1924.), str. 1-2. Iz: SD, 18/1924, br. 3., (16.1.1924.), str. 1-2.

S. Radi}, Die radikale Parzellationsregiereung muß gestürzt werden, FH, 1/1924., br. 13. (24.1.1924.), str. 1. Iz: SD, 18/1924, br. 4. (23.1.1924.), str. 1. Isti, Wie das Fiumaner Problem gelöst wurde?, FH, 1/1924., br. 13. (24.1.1924.), str.

1-2. Iz: SD, 18/1924, br. 4. (23.1.1924.), str. 1-2., pod naslovom " Musolinijeva sramota, a Pa{i}eva izdaja".

FH, 1/1924., br. 15. (7.2.1924.), str. 1-3.: (prema SD autor je S. Radi}), Bedeutung der Arbeiterregierung in Groß-Britannien (u SD: Koliko vrijedi radni~ka vlada u Velikoj Britaniji, SD, 18/1924., br. 6. (6.2.1924.), str. 4-6); Isti, Sanierungsproblem Europas; Isti, Die fünf Großstaaten und das kleine Kroatien.

FH, 1/1924., br. 26. (24.4.1924.), str. 1-3: S. Radi}, Parlamentarischen Block der Bauerndemokratie (Iz: SD, 18/1924., br.

17. (23.4.1924.), str. 1-2); Isti, Zusammenbruch der radikal-batinaschen Regierung (Iz: SD, isto, str. 2); Isti, Mussolini, Horthy und Pa{i} (Iz: SD, isto, str. 3).

Anton Gurka, tajnik HRSS-a u Drenovcima u pjesmi “Unserem Präsidenten zum Willkommen!” masnim slovima u tekstu nagla{ava “vjerna srca” /”treue Herzen”/ koja ostaju uz Radi}a i u lomovima. FH, 1/1924., br. 43. (21.8.1924.), str. 1; S. Bu}, Reste alter Zeiten, FH, 1/1924., br. 43. (21.8.1924.), str. 2-3. Bu} odgovara De`manu (Obzoru) na napade {to su u{li u SI. Zwei Reden der Präsidenten Radi} bei der großen Versammlung der HRSS in Zagreb den 14. September 1924, FH, 1/1924., br. 47. (18.9.1924.), str. 1-4. (SD, br. 38, (17.9.1924.), str. 3-6) Usp.: I. Mu`i}, n. d., str. 173-175.

205

VDG JAHRBUCH 2002

5. U studenom prevagu preuzimaju vijesti o izborima zakazanim za 8. velja~e 1925., pa novine po~inju ispunjavati pozivi, upute za pregled spiskova glasa~a, poticaji na glasovanje za HRSS i izborne vijesti o skupovima i nasilju kojem su izlo`eni pristalice HRSS-a.23

Prilago|avanje Freies Heima njema~kom ~itateljstvu.

Svjesno posebnosti ~itateljstva kojem namjenjuje svoje glasilo, uredni{tvo mu je na razne na~ine poku{avalo u~initi prihvatljivijim sadr`aj koji je nudilo. U takve poku{aje ulazi i ne ba{ uspjela (a niti dosljedna) ideja da se prevode osobna imena hrvatskih autora priloga. Tako se od broja 11. (10.1.1924.) Stjepan Radi} javljao kao Stefan Radi}, a Stefani postaju i Stjepan Bu}, Kranj~evi} i Predavec. Bla` Car je preveden kao Blasius Car, a Filip Laku{ napisan je kao Philipp Laku{. Pisanje u njema~kom obliku ostalo je nedosljedno, pa se u isto vrijeme ova imena javljaju i u hrvatskom obliku. Promjene su vrijedile samo za imena, dok su se prezimena cijelo vrijeme pisala hrvatskom ortografijom. Kratki eksperiment zavr{io je ve} u o`ujku, pa se od 22. broja (27. o`ujka) vi{e ne poku{avaju sli~ni prevodi.

Prevo|enje nije bilo dosljedno niti kada se radilo o uobi~ajenim i {iroko prihva}enim politi~kim pojmovima i kraticama. Tako kratica stranke ostaje "HRSS", a ne prevodi ju se u "KRBP" (Kroatische republikanische Bauernpartei). Hrvatski nazivi dobijaju samo njema~ke nastavke pa Orjuna{i postaju "Orjuncen", dragovoljci (mislilo se na solunce) "Dobrovoljcen", Kraljevina SHS, nazivana i "Eshaezija" postaje "SHS-iens".

Daleko je va`nije koliko se Freies Heim nastojao sadr`ajno pribli`iti svojim ~itateljima. Usporedba sa Slobodnim domom pokazuje da se o zasebnosti pristupa dosta razmi{ljalo, iako nisu sva rje{enja bila najdosljednije promi{ljena i najuspje{nije provedena. Razlika je svakako bila uo~ljivija u prvim brojevima, a kasnije, posebice u jesen, dobrim se dijelom bri{e. Svjedo~e to ~lanci koje su objavljivali u prvim brojevima (a birao ih je vjerojatno Herceg), a njihov pregledan karakter ukazuje na o~itu namjeru da se selja~ku ideologiju predstavi ljudima koji o njoj ne znaju gotovo ni{ta ili barem vrlo malo. Tako se u nekoliko brojeva gotovo kao na kratkom te~aju prelaze op}e teme selja~kog pokreta, odre|uju neke teme i vrijednosti za koje se pretpostavljalo da }e biti najprihvatljivije njema~kom stanovni{tvu i uspostavlja jasno dvojstvo politi~ke scene: nagla{ava se mirotvorna, vjerska i kulturna strana hrvatskog selja~kog pokreta i ukazuje kako sve to nedostaje suprotnoj strani.24 Vijesti. Razliku u pristupu lako je pratiti i u rubrici Vijesti. U po~etku dobar dio ~ine vijesti iz svijeta, a za Freies Heim se biralo prvenstveno one iz Njema~ke i Austrije.

23

24

Wahlordnungen und Verlautbarungen der HRSS-Leitung, FH, 1/1924., br. 55. (13.11.1924.), str. 1 (Iz: SD, 18/1924., br.

46. (12.11.1924.), str. 1); Juraj Krnjevi}, Überpruft die Wahllisten oder "Wählerverzeichnisse", FH, isto, str. 1-2. (Iz: SD, isto, str. 1-2).

Objavljivani su stari ~lanci: R. Herceg, Die Bauernbewegung in Kroatien und die Brüder Radi}, (Hercegov ~lanak posve}en 50.-om ro|endanu S. Radi}a 1921.) FH, 1/1924., br. 11. (10.1.1924.), str. 1-3. S. Predavec, Wonach gilt Stefan Radi} als Lehrer und Führer des kroatischen Volkes, (govor odr`an za Radi}ev ro|endan 11.6.1921.), FH, 1/1924., br. 12.

(17.1.1924.), str. 3. U novom ~lanku Herceg obja{njava razliku pokreta i stranke i temelje hrvatskog selja~kog pokreta. R. Herceg, Warum ist HRSS eine Bewegung und nicht eine Partei?, FH, 1/1924., br. 13. (24.1.1924.), str. 3.

206

VDG JAHRBUCH 2002

Nije se propu{talo naglasiti simpatije HRSS prema njema~kom narodu i tradiciji prikazuju}i ih u jasnoj suprotstavljenosti slu`benoj politici Kraljevine SHS koja je kao ~lanica Male Antante vodila izrazito profrancusku i protunjema~ku vanjsku politiku (pa tu spada i navo|enje Clemanceauove izjave da mora umrijeti 20 milijuna Nijemaca od gladi, kako bi prestali biti opsanost za Francusku25). Izra`avalo se razumijevanje za probleme s kojima se suo~avala Njema~ka26, ukazivalo se na neka rje{enja nacionalnih razli~itosti koja su mogla poslu`iti drugima kao primjer ([vicarska)27, u vijestima iz Tirola te`i{te je stavljano na zajedni~ki izlazak Slavena i Nijemaca na izbore28, a prenjeli su ~ak i vijest o proslavi 40-godi{njice Njema~kog dru{tva u Kristijaniji (Oslo)29.

O~ito se u oblikovanju rubrike Vijesti koristilo osje}ajima prema davnoj domovini, ali posrijedi nije bilo samo pragmati~no iskori{tavanje, nego stvarna procjena "prirodnog savezni{tva". Naime, Hrvatska se tra`e}i podr{ku kod europskih sila, nije mogla obratiti Francuskoj, glavnom podupiratelju postoje}eg poretka, nego ju je prvenstveno o~ekivala od uzora demokracije Velike Britanije i SAD. U skupini mogu}ih savezni~kih zemalja va`no je mjesto zauzimala i Njema~ka, iako ona tada, zaokupljena svojim problemima, nije mogla pru`iti nikakvu pomo}.

Doma}e vijesti tako|er se donekle razlikuju od onih objavljivanih u Slobodnom domu.

Uz vijesti o strana~koj politici (radu kluba HRSS-ovih zasupnika), od prvog broja najavljuju i da }e posebno izvje{tavati o dva njema~ka kandidata na listama HRSS-a za Rumu i Vukovar (Schoblocher, Hauk).30 Od velja~e 1924. vijesti sve vi{e sli~e na vijesti koje su objavljivane u Slobodnom domu, samo {to je za Freies Heim ra|en izbor va`nijih i Nijemcima zanimljivijih, a tekstovi su im uglavnom skra}ivani. Primjetan je i izostanak vijesti iz hrvatskih kotareva (mahom o problemima i sukobima na koje HRSS nailazi), o srpskim zloupotrebama polo`aja pisalo se bla`e i manje, paze}i da se ne odbije njema~ko stanovni{tvo dojmom da ga se uvla~i u o{tar hrvatsko-srpski spor. Nasilje nije sasvim zatajivano ({to bi bilo i nemogu}e, jer nije moglo ostati nepoznato ve} i preko drugih izvora), ali se u po~etku zadovoljavalo upu}ivanjem na Slobodni dom, ako se `eli doznati ne{to vi{e o toj strani politi~ke borbe.31 Ne slu~ajno, prva vijest o nasilju bila je o napadnutom muslimanu, ne Hrvatu, HRSS-ovcu u Mostaru, kojeg je neki orjuna{ te`e ranio no`em.32 Tek u jesen, u novim uvjetima kada se Radi} vratio u zemlju, kada se puno o~ekivalo od suradnje s Davidovi}em, a Njema~ka se stranka isto na{la u oporbi, odva`ili su se pisati o poja~anoj radikalskoj strahovladi i batinanjima.33 25 26

27 28 29 30 31 32 33

FH, 1/1923., br. 8. (13.12.1923.), str. 4.

S. Radi}, Zum Ausgleich Frankreichs mit Deutschland, FH, 1/1924., br. 27. (1.5.1924.), str. 3. Radi} razla`e kako Njema~koj treba vratiti Ruhr (stabilizirati njezino gospodarstvo) i primiti je u Ligu naroda (politi~ki stabilizirati).

S. Bu}, Das schweizer Volk und dessen Staat, FH, 1/1924., br. 18. (28.2.1924.), str. 2-3.

FH, 1/1924., br. 21. (20.3.1924.), str. 4.

FH, 1/1924., br. 21. (20.3.1924.), str. 4.

FH, 1/1923., br. 1. (25.10.1923.), str. 4.

FH, 1/1924., br. 21. (20.3.1924.), str. 1-2.

FH, 1/1924., br. 38. (17.7.1924.), str. 4.

Prvi tekst o nasilju odnosio se na Vojvodinu. FH, 1/1924., br. 48. (25.9.1924.), str. 4.

207

VDG JAHRBUCH 2002

Nakon {to je zapo~ela izborna kampanja nije se vi{e ustru~avalo pisati o nezakonitom pona{anju vladaju}e stranke, uhi}enjima poslanika i nasilju na predizbornim sukobima. Za njema~ko se ~itateljstvo ipak i dalje biralo vijesti vezane uz mjesta koja su ih mogla zanimati34 ili doga|aje koji su bili najva`niji za cijeli HRSS (poput napada na vode}e ljude stranke35).

Naravno, najradije se pisalo o uspjesima (a svaki je po~etni korak do~ekivan kao uspjeh) sloge Hrvata i Nijemaca, kao {to su to bili op}inski izbori u Osijeku 30.12.1923.36 U Vijestima se pratilo uspjehe u {irenju HRSS me|u Nijemcima i izvan Hrvatske (list je bio i namjenjen cjelokupnom njema~kom stanovni{tvu Kraljevine SHS), pa su objavljivani i po~etni uspjesi u susjednoj Ba~koj.37 Prilago|eni sadr`aj. Razlika u ure|ivanju vijesti u Slobodnom domu i Freies Heimu rije~ito govori o nekim posebnostima glasila za Nijemce, koje postaju jo{ primjetnije u glavnom sadr`aju glasila: u ~lancima. I ovdje se opa`a ne{to takti~niji pristup u odabiru tema, iako naravno, nema razlike u prikazivanju samih temelja i duha selja~kog pokreta. Njema~ko ~itateljstvo poku{avalo se pridobiti pisanjem o op}im politi~kim vrijednostima, republikanizmu, ~ove~nosti, mirotvorstvu, selja~koj solidarnosti i zajedni~kim interesima. Ipak, ve} samo ustrajanje na republikanizmu i federalizaciji dr`ave moralo je u ~itateljstvu ostavljati jasnu sliku nepomirljive borbe.

Na isto su upu}ivali i neki pojmovi, poput, primjerice, upornog ra~unanja u krunama ili nazivanja Vojvodine "biv{om ju`nom Ugarskom" 38 ili "tzv. Vojvodinom"39.

Isprva je u svakome broju objavljivan barem poneki prilog o temeljnim pitanjima selja~ke ideologije, a od svibnja se ~lanci s tom temom prorje|uju i po~inje prevladavati dnevna politika. U preglednim izlaganjima temelja selja~kog pokreta sredi{nje mjesto pripadalo je narodnom suverenitetu40, republikanizmu41, federalizmu42 ili povijesti stranke i selja~kog pokreta.43 34

35

36

37

38

39 40

41 42 43

Primjerice o nasilju protiv HRSS-a u Voljevcima (Srijem), FH, 1/1924., br. 57. (27.11.1924.), str. 4. Jedan od tipi~nih je slu~aj u Staroj Pazovi, kada je skupina od 50-ak naoru`anih “Orjuncen” dala izgovor predstojniku (radikalu) da raspusti skup, na koji je (prema FH) do{lo oko 5.000 ljudi i ~ak 17 zastupnika, na ~elu s podpredsjednikom stranke J. Predavcem. FH, 1/1924., br. 51. (16.10.1924.), str. 4.

Stjepan Ko{uti}, Unerhorte Verhaftung des Abgeordneten Dr. Pernar, FH, 1/1924., br. 57. (27.11.1924.), str. 2-3. S. Radi}, Tatsachen vom geheimen Mordversuch an Abgeordneten August Ko{uti}, FH, 1/1924., br. 54. (6.11.1924.), str. 1.

HRSS je sastavila zajedni~ku listu kandidata s Nijemcima te iako je osje~ka organizacija bila osnovana prije samo nekoliko mjeseci, ipak je dobila 741 od 7967 glasova i ~ak 3 od 20 mandata (najvi{e je pripalo Hrvatskoj zajednici - 10, ali svi su drugi imali dva ili samo jednog zastupnika, uklju~uju}i radikale i demokrate). FH, 1/1923., br. 7. (6.12.1923.), str. 4.; FH, 1/1923., br. 8. (13.12.1923.), str. 4.; FH, 1/1924., br. 10. (3.1.1924.), str. 4.

Prva je bila vijest o radu HRSS-a u Ar{anjiju i Obre{u ~iji je predsjednik Johann Schmidt u svojim govorima nagla{avao potrebu zajedni~kog nastupa Hrvata, Nijemaca i Ma|ara. FH, 1/1924., br. 10. (3.1.1924.), str. 4.

Na sjednici hrvatskog zastupni{tva (Zagreb, 28.10.1923.) Schoblocher je govorio o {irenju hrvatskog selja~kog pokreta u "isto~noj Hratskoj i podru~jima biv{e ju`ne Ugarske". FH, 1/1923., br. 2, (1.11.1923.), str. 4.

S. Radi}, Wahlbotschaft an alle Organisationen und Anhänger der HRSS, FH, 1/1924., br. 56. (20.11.1924.), str. 1.

R. Herceg, Warum ist die HRSS eine Bewegung und nicht eine Partei?, FH, 1/1924., br. 13. (24.1.1924.), str. 2. M. Jagati}, Schiffer ohne Kompas, FH, 1/1924., br. 14. (31.1.1924.), str. 1. R.Herceg, Die kroatische Bauernschaft ist heute das kroatische Volk, FH, 1/1924., br. 17. (21.2.1924.), str. 1-2.

M. Jagati}, Warum sind wir Republikaner?, FH, 1/1923., br. 4. (15.11.1923.), str. 3.

S. Bu}, In der Form vielleicht auch Föderation, in der Sache aber Konföderation, FH, 1/1924., br. 22. (27.3.1924.), str. 1-2.

S. Radi}, Zwanzigjahrige Organisierung der kroatischen Bauernschaft , FH, 1/1924., br. 59. (11.12.1924.), str. 2-3; FH, 1/1924., br. 60. (18.12.1924.), str. 2-3; FH, 1/1924., br. 61. (25.12.1924.), str. 3-6.

208

VDG JAHRBUCH 2002

Jo{ jedna velika tema, koja je i ina~e zauzimala va`no mjesto, ali je posebno nagla{avana za njema~ko ~itateljstvo, bilo je mirotvorstvo.44 Prikazano kao imanentna osobina selja{tva, u ideolo{kom se sklopu neraskidivo vezalo uz demokraciju (odnosno suverenost naroda), pravo na republiku kao na bolji oblik dr`avnog ustrojstva i kr{}ansku vjeru.45 Rado se pri tom tra`ilo dodirne to~ke s velikim propovjednicima mirotvorstva: Tolstojem46 i Ghandijem47. Srpski su se vode}i politi~ki krugovi istovremeno osu|ivali kao zagovornici nasilja i militarizma.48 Uz mirotvorstvo povezivalo se jo{ neke vrijednosti koje su njema~kom seljaku, poznatom po marljivosti, `eljom za redom i stabilno{}u ({to uostalom dijeli sa svim drugima), morale biti privla~ne. @elja za gospodarskom stabilno{}u nije gubljena iz vida radi goru}ih politi~kih problema49, a rado je isticana i svijest i kultura onih koji su uklju~eni u hrvatski selja~ki pokret (prvenstveno hrvatskog naroda, ali postaje i idealni okvir za druge koji se `ele sjediniti s HRSS oko istih politi~kih ciljeva)50.

Nacionalna i stale{ka sloga. HRSS kao prvenstveno hrvatska nacionalna stranka pokazivala je veliku otvorenost za suradnju sa svim strankama ili grupacijama koje su mogle prihvatiti njezina osnovna programatska polazi{ta. Stoga se u pisanju 1923., kada je intenzivno tra`ila politi~ke saveznike i poku{avala pro{iriti podru~je svojeg djelovanja, ~esto nagla{avalo kako okuplja sve protivnike politike u kojoj manjinska skupina nasilnim politi~kim sredstvima odr`ava premo} nad ve}inom naroda.

Isticalo se da upravo radi takvih stavova nije nepoznata njema~kom narodu, koji ju ve}inom podr`ava u Hrvatskoj, a u "ju`noj Ugarskoj" do sada nije mogao jer nije bilo dozvoljeno postavljanje izborne kutije HRSS.51 U vi{e je navrata ponavljano da u borbi za bolju budu}nost (a prvi je korak novi ustav) ne sudjeluju samo Hrvati ve} i "srpski, slovenski, njema~ki, ma|arski seljaci i radnici", koje sjedinjuje "prirodna sloga" ("natürliche Gemeinschaft"), a krajnji je svima cilj "selja~ka i ljudska sre}a" ("das bäuerliche und menschliche Glück").52 Kako bi se potvrdila stajali{ta o jednakosti naroda, rado se objavljivalo priloge autora koji su pripadali drugim vjerama ili nacijama. Edhem Miralem (predsjednik HRSS u Donjem Vakufu) u zajedni~koj te`nji za mirom ljudi razli~itih vjera i nacija vidi ono {to ih najuspje{nije povezuje. Stoga i HRSS svojom mirotvornom politikom 44

45 46 47

48

49

50

51 52

M. Jagati}, Warum sind wir Bauern Pazifisten?, FH, 1/1923., br. 7. (6.12.1923.), str. 3-4. S. Radi}, Einstige blutige Bauernrevolten und die jetzige friedliche Bauernrevolution, FH, 1/1924., br. 11. (10.1.1924.), str. 3-4. Isti, Der Bauernpazifismus ist die Rettung des Balkans und die Hoffnung von Europa, FH, 1/1924., br. 25. (17.4.1924.), str. 2.

F. Laku{, Christentum, Pazifismus und Republikanismus, FH, 1/1924., br. 20. (13.3.1924.), str. 2-3.

F. Laku{, Bauerngeist, FH, 1/1923., br. 5. (22.11.1923.), str. 3-4.

S. Radi}, Humaner Nationalismus in Indien, FH, 1/1924., br. 32. (5.6.1924.), str. 3.; Isti, Ein Gleichnis zwischen der kroatischen und indischen Volksbewegung, FH, 1/1924., br. 57. (27.11.1924.), str. 2.

S. Radi}, Die letzten Zuckungen des imperialistischen Militarismus, FH, 1/1924., br. 20. (13.3.1924.), str. 1.; Isti, Serbische Politiker in Versuchung, FH, 1/1924., br. 11. (10.1.1924.), str. 1.

Na Osmoj sjednici hrvatskog narodnog zastupstva iznesen je zahtjev "das hier ein pazifistischer, neutraler und ökonomisch solider Staat nötig ist". FH, 1/1924., br. 19. (6.3.1924.), str. 1.

Wilsonovu pravednu nacionalnu ideju mogu ostvariti tek "geweckte, kultivierte und organisierte Völker ... organisiert auf Grund eines humanen (menschlichen) Pazifismus und einer republikanischen Staatsform.". S. Radi}, Die Friedesidee Wilsons wird bald siegen, FH, 1/1924., br. 17. (21.2.1924.), str. 1. (anon.), Kopf hoch!, FH, 1/1923., br. 4. (15.11.1923.), str. 1 Vatroslav Vedri{, Die Bauernpartei – die reichen und geschulten Herren, FH, 1/1923., br. 9. (20.12.1923.), str. 2-3.

209

VDG JAHRBUCH 2002

mo`e privu}i svakoga "ob er nun Katholisch, Protestant, Mohammedaner, Orient-Orthodox oder Jude ist, ob er der deutschen, ungarischen, kroatischen, serbischen oder welchen sonst Nationalität angehört".53 Zajedni~ke vrijednosti selja{tva ~esti suradnik Freies Heima Stjepan Kranj~evi} vidi u "das bäuerliche friedbildende Leben, die bäuerliche Menschlichkeit, Gerechtigkeit und republikanische Freiheit, das die Bauern aller Völker, aller Nationen und aller Konfessionen in einen großen und geeinigten Kreis vereint", isti~u}i "speziell das deutsche, überaus fortschrittliche Bauernvolk".54 Nastavio je svoja razmi{ljanja u jednom od idu}ih brojeva, pozivaju}i njema~ko selja{tvo da iskoristi svoja te{ko ste~ena politi~ka prava kroz selja~ku stranku. Iako hrvatska, tvrdio je Kranj~evi}, ona po svojoj biti ne mo`e isklju~iti "ihre anderssprachige und andersgläubige Bauernbrüder ... da sie ja in erßter Linie für die Menschenrechte, für die Befreiung der Unterdrückten, für die gerechte Einteilung der Lebensmoglichkeiten auf Erden kämpft". Produ`io je tvrdnjom da njezina `elja za okupljanjem nikada nije bila usmjerena protiv naroda, pa ni srpskog ("niemals aber gegen diese Völker und Nationen"), nego samo protiv mo}nika ("gegen Machthaber"). U ime HRSS-a gotovo je sve~ano obe}ao "daß jeder Nationalität, die unter uns lebt und mit uns kämpft, eine derartige nationale Entwicklung wird vollkommen ermöglicht sein, was für eine wir uns unter fremden Nationen selbst wünschen würden".55 U istom je broju o manjinama pisao i Radi}, isti~u}i kako u suvremenoj Europi postaje sve va`nije pitanje o njihovim pravima, i da se ona najmanje po{tuju upravo u dr`avama stvorenim nakon rata (obnovljena Poljska, ^ehoslova~ka, Rumunjska, Kraljevina SHS). U europskom je trendu i razmi{ljanje u vrhovima stranke da se sazove kongres manjina.56 Usporedbe s Europom, koje je posebno volio Radi}, stavljale su napore HRSS-a u {ire okvire i davale ljudima koji su lako mogli iskusiti razo~aranje i pred svakodnevnim iskustvom nasilja izgubiti povjerenje i nadu u uspjeh, jednu {iru dimenziju razmi{ljanja i sigurnosti. Uklju~ivanje u selja~ki pokret koji vodi HRSS prikazivano je, usprkos tada{njim problemima, kao bolji odabir u borbi na duge staze. Biti na strani novih na~ela pravednijeg ustrojstva svijeta (a to su "die Politik des Pazifismus, der Menschlichkeit und Volksbestimmung im nationalen und sozialen Sinne") zna~ilo je biti kona~ni pobjednik, jer nemogu}e je protiviti se duhu vremena ("Es ist gefährlich gegen den Storm zu schwimmen und noch gefährlicher eine Politik gegen den Zeitgeist zu führen.").57 Pobjeda vrijednosti za koje se zalagala HRSS bila je neminovna, za nju su, tvrdili su ~elnici HRSS-a, jam~ili zakoni evolucije ("Evolutiongesetze").58 Radi} je bio sasvim odre|en i u obe}anjima manjinama. Nijemci, kao i drugi narodi (posebice u "sogennante Vojvodina"), ovdje su starosjedioci, pa bi ve} i zato imali pravo na ravnopravnost. Radi} nastavlja kako bi kao slu`beni jezik u op}inama trebalo priznati jezik ve}inskog naroda, ali u {koli imati nastavu prvo samo na materinjem. [tovi{e, ako neki narod ima ve}inu u kotaru ili `upaniji, Radi} zagovara 53 54 55 56 57 58

E. Miralem, Verhängnisvolle Verirrung, FH, 1/1924., br. 14. (31.1.1924.), str. 2.

S. Kranj~evi}, Mit vereinten Kräften, zum vollen Zieg, FH, 1/1924., br. 24. (10.4.1924.), str. 3.

S. Kranj~evi}, Die Bauernpartei und die nichtslavischen Nationalitäten, FH, 1/1924., br. 28. (8.5.1924.), str. 1-2.

S. Radi}, Unterdruckte nationale Minderheiten, FH, 1/1924., br. 28. (8.5.1924.), str. 1.

S. Radi}, Für uns arbeitet auch die Zeit, FH, 1/1924., br. 18. (28.2.1924.), str. 1.

S. Bu}, Der Kampf zwischen Fortschritt und Reaktion, FH, 1/1924., br. 21. (20.3.1924.), str. 2.

210

VDG JAHRBUCH 2002

pravo da mu se prizna svojevrsna autonomija ("muß ihre Sprache in der ganzen Verwaltung, im Justizwesen und im Schulwesen anerkannt werden").59 Za ozbiljnost ovih obe}anja jam~io je Jakob Schoblocher, isti~u}i kako je HRSS stranka koja Nijemce smatra "nie anders niemals anderes als ein gleichberechtigen, vollwertigen Menschen", a ne kao neke druge stranke koje se za njih zanimaju samo u doba predizbornih skupova, a kada dobiju njema~ke glasove gledaju ih kao i ranije samo kao "Lasttier".60 Da je nastojanje HRSS-a ozbiljno, trebali su potvrditi i napisi o drugim narodima, pa se tako ponekad spominju Ma|ari, Slovaci61, a posebno je zanimljiv i dopis srbijanskog seljaka M.M. Dragovi}a (iz Robaja, Valjevo), koji tako|er daje podr{ku selja~kom pokretu62.

Iako se uglavnom spominjalo selja~ko jedinstvo, ima i ~lanaka koji podsje}aju da je HRSS op}enarodna stranka i da se obra}a ne samo svim narodima, nego i svim stale`ima, posebice onim iskori{tavanima. Takvi su prilozi Stanka Miklau{i}a i Augustina Künstlera, koji ponavljaju neka stalna mjesta iz ideologije HRSS-a, ali posebnu pozornost posve}uju slozi seljaka i radnika (izme|u ostalog kako seljaci i radnici imaju tek deseti dio prava koja im pripadaju po njihovom "po{tenju, radi{nosti i nadmo}noj ve}ini").63 Problemi njema~ke narodne skupine. Kao posebna skupina mogu se izdvojiti ~lanci koji su govorili o konkretnim problemima Nijemaca u Kraljevini SHS. Mo`da je tek jedna godina izla`enja Freies Heima i istovremena zaokupljenost drugim problemima razlogom {to se ne javlja onoliko njema~kih suradnika koliko je uredni{tvo pri`eljkivalo, ali ipak se mo`e izdvojiti nekolicina koja se po~ela javljati i izravno (iako ~esto anonimno) govoriti o svojim problemima. Najistaknutije mjesto pripada Jakobu Schoblocheru, koji se javljao ve} od prvih brojeva. Uz anonimnog (i jo{ o{trijeg) dopisnika iz Ba~ke (potpisuje se kao –l-, Lax), Schoblocher je najjasnije iznosio i posebne probleme njema~kog stanovni{tva, za koje je vjerovao kako se mogu najbolje rije{iti programom kojeg nudi HRSS. Glavni su njema~ki problem bili nezadovoljavaju}e rje{eno gospodarsko pitanje (podjela zemlje agrarnom reformom i odnos prema kolonistima) i politi~ka podre|enost, unato~ zajam~enim pravima manjina.64 Nekoliko ~lanaka sadr`i pritu`be na nepravdu nanesenu njema~kom starosjedila~kom stanovni{tvu, koje je isklju~eno prilikom podjele zemlje u agrarnoj reformi, te bahat odnos malobrojnijih srpskih kolonista, koji uskoro postaju i obna{atelji lokalne vlasti. Bogatiji Nijemci i sami su pali pod udar agrarne reforme, zemlja im je oduzeta i dana "an serbianische Dobrovoljcen", koji su se te{ko prilago|avali, nisu znali (a neki ni `eljeli raditi), pa je 59 60 61 62 63

64

S. Radi}, Wahlbotschaft an alle Organisationen und Anhänger der HRSS, FH, 1/1924., br. 56. (20.11.1924.), str. 1.

J. Schoblocher, Recht und Gerechtigkeit, FH, 1/1924., br. 60. (18.12.1924.), str. 2.

Slovak, Vom tschechischen Zentralismus werden abgeschlossene Verträge nicht anerkannt, FH, 1/1924., br. 46. (11.9.1924.), str. 3.

M. M. Dragovi}, Wie der serbianische Bauer Denkt, FH, 1/1924., br. 54. (6.11.1924.), str. 2.

S. Miklau{i}, Bauer und Arbeiter, FH, 1/1923., br. 4. (15.11.1923.), str. 3-4.; A. Künstler, Die politische Entwicklung der Bauern- und Arbeitereinigkeit, FH, 1/1923., br. 7. (6.12.1923.), str. 2-3. Vidjeti i: Ivan [trbenac, Bauer und Arbeiter – zwei Bruder, FH, 1/1924., br. 13. (24.1.1924.), str. 2-3.; S. Kranj~evi}, Das Land den Bauern, die Fabriken den Arbeitern, der Handel dem Kooperativ, FH, 1/1924., br. 17. (21.2.1924.), str. 2-3.

J. Schoblocher, Die Deutschen im S.H.S. Staate, FH, 1/1923., br. 2. (1.11.1923.), str. 4.

211

VDG JAHRBUCH 2002

dolazilo i do napada i plja~ke njema~kog stanovni{tva, u kojima je navodno bilo i ubijenih.65 Tako se, primjerice, u~itelj Josip Ko~i{ (Osijek), `alio na situaciju u selu Karanac (Baranja), koje su nastanjivali ve}inom Nijemci i Ma|ari. Selo je moralo primiti 78 srpskih obitelji, hraniti ih, pomo}i im obraditi zemlju, dati im za sjetvu i ogrijev, a sve bez nov~ane naknade. U kona~noj podjeli ovi su srpski kolonisti dobili zemlju u vlasni{tvo, a zainteresirani Nijemci ne. Na kraju je beogradsko ministarstvo postavilo jednog od doseljenika za gradona~elnika, a on je u vije}e od 23 ljudi izabrao svoje, ostaviv{i svega 2-3 doma}a ~ovjeka. Kada su se pobunili, dobili su odgovor: "Ist es dir nicht recht, gehe dorthin, woher ich gekommen bin. Hier sind wir die Herren!"66 Nijemci nisu mogli u}i ni u najni`a upravna tijela ukoliko nisu bili pripadnici vladaju}ih stranaka. Kada je Heinrich Michel izabran za na~elnika Neudorfa (danas Vinkova~ko Novo Selo), revni je slu`enik B. Isajlovi} odmah dojavio na vi{u instancu "das der Bürgermeister zu Gunsten der Radi}partei unseren Interesen - nämlich der Radikalen – schaden könnte" i Michel je zamjenjen radikalom (koji je isto bio Nijemac, Heinrich Müller). Michel se nije predao, do{ao je na idu}i sastanak, ali je sva|a zavr{ila na okru`nom sudu u Vinkovcima, a osu|en je on. Dobio je 8 dana zatvora i upozorenje da se ~uva nove optu`be, "denn dann würde er mit seinen Radi}ideen viel länger sitzen müssen". Na~elnikovanje mu je, naravno, zavr{eno. U Freies Heimu je ispri~ao jo{ jednu crticu sa suda. Tamo je u prolazu pozdravio poznanika Lazi}a (tada je ve} bio okru`ni du`nosnik) s "Guten Morgen", na {to je ovaj odgovorio da postoji samo "Dobro jutro!". Michel ogor~eno zaklju~uje kako je isti Lazi} kada je doselio i `ivio u njema~koj ku}i, znao pozdraviti njema~ki.67 Politi~ka podobnost trebala je za sve upravne du`nosti, na {to se `alilo i hrvatsko narodno zastupstvo na svojoj 11. redovitoj sjednici (u Zagrebu, 31.8.1924.). Tom je prilikom posebno spomenuta Srijemska `upanija, gdje su svih 14 kotarskih predstojnika bili Pa{i}evi radikali, kao i svi kotarski suci, a i ni`e osoblje.68 Sustav zastra{ivanja poprimao je sve ve}e razmjere, pa su i drugi za opaske koje su tuma~ene kao politi~ki delikt zavr{avali u zatvoru. Na 14 dana zatvoren je i Jakob Schoblocher, samo zato jer je u du}anu u kojem je htio kupiti gumu, a prodava~ Srbin odgovorio da toga nema u Srbiji, on uzvratio kako Ruma nije u Srbiji. U zatvoru je, kako primje}uje, mogao razmi{ljati "wie im 'befreiten' Gebiete SHS-iens die Gleichberechtigung der Völker in der Praxis aussieht".69 O politi~koj obespravljenosti govore i druga javljanja uglavnom anonimnih suradnika. Agrarna reforma Banatu nije donijela samo gospodarski nazadak (kolonisti nisu znali raditi, a ugro`avali su i druge jer nisu odr`avali sustav kanala) nego i politi~ko nasilje do tada nepoznatog opsega. Do 1924. nisu uop}e odr`ani op}inski izbori, a u mjestima sa 70% njema~kog stanovni{tva za upravu su postavljeni 65 66 67 68 69

FH, 1/1924., br. 29. (15.5.1924.), str. 4.

Ein Muster Burgerlicher Gleichberechigung , FH, 1/1924., br. 20. (13.3.1924.), str. 4.

H. Michel, Radikale Methoden, FH, 1/1924., br. 22. (27.3.1924.), str. 4.

FH, 1/1924., br. 45. (4.9.1924.), str. 3.

J. Schoblocher, Statt zwei Deka Gummi 14 Tage Arrest, FH, 1/1924., br. 36. (3.7.1924.), str. 2-3.

212

VDG JAHRBUCH 2002

Srbi. Postalo je jasno da u politici "ne-Srbin" mo`e uspjeti samo ako pripada nekoj od "'staatsbildenden' Partein", Radikalnoj ili Pribi}evi}evoj Demokratskoj stranci. Oni koji bi se suprotstavili mogli su biti zatvoreni, protjerani (primjerice `upnik iz Bele Crkve koji je morao za 24 sata napustiti zemlju), a sustavno su uni{tavane kulturne institucije manjina. Tako je u Vr{cu, mjestu koje je tada imalo oko 18.000 Nijemaca, ravnateljem njema~ke gimnazije postao Srbin, koji ju je uspio svesti na ~etiri razreda, opravdano izazivaju}i strah da }e doskora Nijemci izgubiti svoje srednje {kole.70 Vr{io se stalan pritisak na sve dr`avne slu`benike da podr`avaju beogradske vladaju}e krugove, pa se ~ak ni suci nisu usu|ivali politi~ki samostalno nastupati.71 Unato~ Pa{i}evom uvjeravanju kako svi gra|ani trebaju imati ista prava, iste du`nosti i istu slobodu, anonimni suradnik Freies Heima primje}uje da manjine imaju samo iste du`nosti, a zauzvrat dobijaju "Verfolgung, Unterdrückung!". Pritisci su postali posebno jaki nakon {to su njema~ki poslanici u Skup{tini pre{li u oporbu, nakon ~ega je Pribi}evi} ukinuo i Kulturbund (pozivaju}i se na zastarjeli austro-ugarski zakon).

Autor je dodao kako nisu bila dovoljna takva "legalna" sredstva, nego se uskra}uje i pravo na politi~ko sastajanje. Pri tom se koristio oprobani "orjuna{ki na~in rada", kao {to se dogodilo na skupu Njema~ke stranke u Vrbasu. Prije nego je po~eo prvi govornik, na skup je upala stotina naoru`anih mladi}a, na {to su `andari rastjerali skup pod izgovorom da je bilo "neodgovornih" ("Unverantwortlichen"). Autor primje}uje kako je Ma|arima jo{ gore (nema tjedna da nije uhi}en pokoji ma|arski "{pijun") {to sve odaje jasnu namjeru "die Minderheiten zwingen in eine 'staatsbildende" Partei einzutreten, ihren Kultur und Nationalität zu entsagen und einfach serbisch zu werden, vorläufig deutsch- oder magyarischsprechende Serben zu werden, nachher aber müßsten sie auch ihrer Muttersprache entsagen und ganz tschirilisch werden".72 U svom kasnijem javljanju isti autor osudio je Pa{i}evu politiku kao planirano i sustavno djelovanje ("ein planmäßiges System") kojim su svi narodi (uklju~uju}i i srpski) bili li{eni osnovnih sloboda. Upozoravao je da je politika prema Nijemcima zapravo najgrublje kr{enje me|unarodnog mirovnog ugovora (priznavanje nacionalnih manjina bio je uvjet za priznavanje granica), koji je jasno jam~io "nicht nur vollkommene Freiheit zur national-kulturellen Entwicklung, sondern auch in politischer Beziehung vollkommene Gleichberechtigung".73 Jo{ jedan anonimni autor (Lax) pi{u}i o Nijemcima u Ba~koj od doseljenja do tada{njeg polo`aja, nije skrivao njihovo nezadovoljstvo politi~kim i pravnim polo`ajem, opisuju}i pona{anje prema njima kao ma}ehinsko ("mit der stiefmütterlichen Bechandlung, mit der rechtlosen Lage"). I on je naveo da su Srbi, iako manjina u ukupnom stanovni{tvu, u svim op}inskim i mjesnim odborima imali veliku ve}inu (primjerice u Pa{i}evu, ~ije samo ime svjedo~i o novoj politici, `ivjelo je tada 1500 Srba, 2500 Nijemaca i 500 Ma|ara, a u op}inskom odboru od 40 ljudi sjedio je 31 Srbin, iako su oni ~inili 1/3 stanovni{tva!). Autor je ogor~eno zaklju~io kako 750.000 Nijemaca u Kraljevini SHS, iako su gospodarski napredni i korisni, u novoj 70 71 72 73

Ein banater Hochschüler, Einiges über Südbanat und seine deutschen Bewohner, FH, 1/1924., br. 31. (29.5.1924.), str. 2-3.

J. Schoblocher, Die Rechtspflege und radikales Regime, FH, 1/1924., br. 25. (17.4.1924.), str. 3.

- l -, Wohin führt unser Weg?, FH, 1/1924., br. 34. (19.6.1924.), str. 1.

- l -, Gegen Gesetz und Friedensvertrag (Banater Brief), FH, 1/1924., br. 49. (2.10.1924.), str. 2-3.

213

dr`avi "als illojal gelten".74 Isti se autor jo{ jednom javio prilogom o zloupotrebama polo`aja i o nasilju op}inskih slu`benika koji postaju "mali bogovi" u mjestu u kojem slu`buju, navode}i primjer iz Pa{i}eva, gdje su dvojica takvih slu`benika prevarili i oplja~kali nekog seljaka, a jedan se pri tom jo{ hvalio: "Ich bin der Herrgott der Schwaben".75 Ponekad su dopisi njema~kih suradnika samo pozivi na podr{ku HRSS-u poput onoga kojeg je uputio "ein 70-j채hriger Greis deutscher Nationalit채t" iz |akova~kog kotara koji je "als kroatischer Patriot" poticao "liebe Bruder aller Nationen, die wir hier unsere kroatische Heimat bewohnen" na zajedni~ku borbu za ljudska prava pri ~emu su oru`je "Pflug und Haue und ein gutes christliches Gottvertrauen".76

Nijemci u organizacijama HRSS-a Pribli`avanje njema~ke manjine HRSS-u postalo je o~ito na svim razinama. Na va`nijim skupovima stranke, koje nakon svog povratka dr`i Stjepan Radi}, pojavljuju se i njema~ki predstavnici. Tako je skupu u Re~ici (kraj Karlovca) uz Dragoljuba Jovanovi}a i sveu~ili{nog profesora Haasa iz Berlina, bio nazo~an i zastupnik njema~ke manjine dr. Moser.77 U kra}em govoru dr. Moser "sprach ganz als unser Mann", zadovoljno je primjetio HRSS-ov izvjestitelj sa skupa.78 Na velikom skupu HRSS-a u Vrpolju uz muslimanske predstavnike je bio i njema~ki zastupnik dr.

T채ubel.79 [irenje utjecaja HRSS nije ostajalo samo u okvirima visoke politike. Posvuda je politi~ko aktiviranje doma}ih ljudi na radu za stranku imalo izuzetnu va`nost, jer je svjedo~enje poznatog ~ovjeka pred tradicionalno nepovjerljivim i opreznim seljacima bilo ~esto najdjelotorniji na~in stjecanja novih pristalica. Kod njema~kog stanovni{tva imalo je jo{ jednu zna~ajku: ~esto je bilo va`no i radi jezi~ne barijere, naime mnogi Nijemci, posebice starija generacija ili oni koji su `ivjeli u prete`ito njema~kim selima, nisu ni znali dobro hrvatski jezik, pa im je pra}enje politi~kih zbivanja bilo ote`ano. Izvje{tavaju}i o sastanku odr`anom s oko 200 njema~ih seljaka u Hrastovcu (Banat) predsjednik visoko{kolske organizacije HRSS-a Josip Ko{uti} istaknuo je kako je izuzetno va`no poslati nekoga tko }e govoriti njema~ki jer ve}ina

74 75 76 77

78 79

Lax, Die Schwaben der Batschka, FH, 1/1924., br. 39. (24.7.1924.), str. 2-3; FH, 1/1924., br. 40. (31.7.1924.), str. 2-3.

Lax, Die "Herrgotter" und "Dorfpascha" der Batschka, FH, 1/1924., br. 52. (23.10.1924.), str. 3.

FH, 1/1924., br. 31. (29.5.1924.), str. 4.

Dr. Hans Moser, jedan od osniva~a i podpredsjednik Stranke Nijemaca, izabran je za zastupnika na izborima 1923. (i opet 1925.). U Skup{tini je u nekoliko navrata nastupio nezavisno od stajali{ta svoje stranke (kod rasprave o Zakonu o slu`benicima, a kasnije kod verifikacije mandata zastupnika HRSS-a). V. Oberkersch, n.d., str. 206.

FH, 1/1924., br. 48. (25.9.1924.), str. 4.

FH, 1/1924., br. 51. (16.10.1924.), str. 2-3. Josef T채ubel, srijemski Nijemac, jedan je od {est zastupnika Stranke Nijemaca izabranih 1923. godine.

VDG JAHRBUCH 2002

starijih ne razumije hrvatski, a ne manje va`no je izdavati novine na njima razumljivom jeziku.80 Iz izvje{}a o djelatnosti HRSS-a, sastancima, skupovima i kasnije predizbornim aktivnostima, mogu}e je donekle predo~iti mre`u organizacija i djelatnika i vidjeti koje su osobe bile nosioci, a koja su mjesta bila sredi{ta ili ja~a upori{ta selja~kog pokreta me|u njema~kim stanovni{tvom.

Najistaknutiji i najdjelatniji HRSS-ovac bio je svakako Jakob Schoblocher.

Neumorno je obilazio sela za koja je bio zadu`en, razgovarao s ljudima, pisao u novinama. Bio je ~ak u izaslanstvu koje je posjetilo Stjepana Radi}a u Be~u (23.-24.4.1924.), koje su ~inili tri podpredsjednika stranke i sedmorica zastupnika (me|u njima bila su jo{ dva suradnika Freies Heima, Jagati} i dr. Niki}). Tom je prilikom sastavljena izjava o nu`nosti sloge hrvatskog, srpskog, slovenskog i drugih naroda oko programa koji se zasniva na republikanizmu i parlamentarizmu.81 Schoblocher je izuzetno revno odr`avao sastanke i, u ~emu se tako|er isticao, o njima izvje{tavao u novinama. Godinu 1924. zapo~eo je sastancima u Rumi, Plati}evu, Nikincima i Hrtkovcima.82 Odr`ao je prvi sastanak HRSS-a u njema~kom selu In|iji (24.1. u ku}i Johanna Richtera, a bilo je nazo~no oko 50 ljudi), zatim u Petrincima (31.1.), pa opet u Rumi (1.2.).83 U svibnju je sudjelovao na ve}em sastanku HRSS-a u Mitrovici (18.5.).84 Predsjedao je sastanku kotarske organizacije u Rumi 24.8.1924. (s tajnikom Tomom Turkaljem, postolarom) na kojem je zatra`io izvje{}a o svim nasiljima upravnih organa.85 U listopadu je opet bio u In|iji (5.10.), a na sastanak mu je ovaj puta do{lo oko 300 ljudi. Iz In|ije se vratio s ~vrstom nadom da }e se i tamo osnovati organizacija HRSS, koja bi bila posebno zna~ajna s obzirom da bi ju ~inili samo Nijemci.86 Jo{ jedno sredi{te bio je Osijek ~iji su predstavnici Ludwig /u SD Ljudevit/ Zimmer (predsjednik kotarske organizacije), Lujo Held i Viktor Magdi} (tajnik), djelovali u okolnim selima. Po~etkom 1924. odr`ali su uspje{an sastanak u njema~kom selu Jovanovcu, hvale}i tamo{nju "~vrstu" organizaciju HRSS-a koju radikali unato~ poku{ajima nisu mogu razbiti. Predsjednik joj je bio stari ~lan HRSS-a Franz Hartmann.87 U o`ujku je u Jovanovcu i susjednom Ernestinovu odr`ao ve}e sastanke (u Ernestinovu je bilo oko 50 ljudi, a Jovanovcu oko 185) izaslanik vodstva HRSS-a Stjepan Kranj~evi}.88 Kako je HRSS ja~ala i zadobijala sve vi{e pristalica, {irila se i mre`a organizacija, a postoje}e kotarske organizacije pomagale su ustroj novih. Na sastanku u osje~kom kotaru 11.5.1924. bilo je posebno sve~ano, do{li su i narodni zastupnici Andrija 80 81 82 83 84 85 86 87 88

FH, 1/1924., br. 12. (17.1.1924.), str. 4.

FH, 1/1924., br. 27. (1.5.1924.), str. 3.

FH, 1/1924., br. 14. (31.1.1924.), str. 4.

FH, 1/1924., br. 16. (14.2.1924.), str. 4.

FH, 1/1924., br. 35. (26.6.1924.), str. 4.

FH, 1/1924., br. 46. (11.9.1924.), str. 4.

FH, 1/1924., br. 55. (13.11.1924.), str. 4.

FH, 1/1924., br. 11. (10.1.1924.), str. 4.

FH, 1/1924., br. 24. (10.4.1924.), str. 4.

215

VDG JAHRBUCH 2002

Tul~i}, Fabijan Vidakovi}, \uro Basari~ek i Franjo Pancer te predstavnici organizacija \akovo, Vuka, ^epin, Na{ice, Jovanovac, Ernestinovo, Aljma{, Veli{kovci, Bizovac i Osijek. Povod je i bio va`an za stranku: odlu~eno je osnovati nove kotarske organizacije i to za Valpovo, koje je odmah s osje~kom organizacijom (kojoj je izabran novi odbor: predsjednik Dragutin /vjerojatno Ludwig/ Zimmer, tajnik Josip Dujan) podijelila budu}e du`nosti. [irenje HRSS-a na Ba~ku i Baranju trebale su organizirati osje~ka organizacija (za kotar Sombor), donjomiholja~ka (za Dardu) i valpova~ka (za Batinu).89 Osnovane su i dvije nove mjesne organizacije u kojima se politi~ki aktiviralo njema~ko stanovni{tvo. Prva je osnovana u Retfali kod Osijeka (11.1924.), za predsjednika je izabran seljak Joseph Fick, dopredsjednik je postao Miklosch Egnyed, a ~lanovi odbora bili su Jeli \uro, Kiefer Joseph, Kiefer Georg, Fick Ferdinand, Erhardt Anton ml., Fischbach Franz, Mendler Adam, Vater Stephan, Walter Joseph. Na osniva~koj je skup{tini u ime HRSS-a bio sveprisutni dr. Stjepan Hefer.90 Druga nova organizacija ustrojena je u Kravicama (Osijek). Njezini ~lanovi nisu tek tada u{li u politi~ki `ivot, nego su ve} ranije bili djelatni u mjesnoj organizaciji susjednog Josipovca. Novim preustrojem Josipovac je pripao izbornom okrugu Valpovo, a Kravice su dobile vlastitu organizaciju unutar osje~kog kotara. Pri odvajanju imala je ~ak 84 ~lana, a upravu su sa~injavali predsjednik Anton Keller, blagajnik Franz Schrempf, zapisni~ar Franz Prim i tajnik Joseph Smieder.91 U vinkova~kom kotaru najja~e je njema~ko sredi{te HRSS-a bio Neudorf (Najdorf u SD). U njemu je 20.1.1924. odr`ana i kotarska sjednica HRSS-a za vinkova~ki kotar, na koju su do{li predstavnici iz vi{e sela (Privlaka, Nijemci, Otok, Slakovci, Rokovci, Ivankovo, Jarmina, Andrija{evci) te narodni zastupnik Nikola Niki} i tajnik kotarske organizacije Marijan Peuli} (seljak).92 Na kraju je odr`an i sastanak s oko 200 nojdorfljana, a kako mnogi, posebno stariji nisu znali hrvatski "wiederholte Abg. Dr. Niki} alles während der SiĂ&#x;ung gesagte wieder in deutsche Sprache". U diskusiji su sudjelovali i Mijo Ferdinand i Heinrich Michel, predsjednik organizacije u Neudorfu.93 Kako se to ina~e ~esto radilo, dan (a gotovo redovno je to nedjelja) je iskori{ten za jo{ jedan sastanak, pa je Peuli} produ`io u susjednu Jarminu i na dobro posje}enom skupu (80 ljudi) pratio izbor novoga vodstva. Izabrani su za predsjednika Joseph Reininger, podpredsjednika Andreas Mengas, za tajnika Pavo Rod (svi seljaci), te za blagajnika Stephan Reudl. Zadovoljno izvje{}uju da su na{li i dva pretplatnika za Freies Heim.94 Marijan Peuli} odr`ao je sastanak i u Starim Jankovcima kraj Vukovara, na kojem je okupljenim njema~kim i ma|arskim seljacima obja{njavao kako imaju zajedni~ke interese s hrvatskim seljacima i dijelio program stranke na

89 90 91 92 93 94

SD, 18/1924., br. 23. (4.6.1924.), str. 6.

FH, 1/1924., br. 57. (27.11.1924.), str. 6.

FH, 1/1924., br. 57. (27.11.1924.), str. 6.

FH, 1/1924., br. 14. (31.1.1924.), str. 4.

FH, 1/1924., br. 15. (7.2.1924.), str. 4.

FH, 1/1924., br. 19. (6.3.1924.), str. 4.

216

VDG JAHRBUCH 2002

njema~kom i ma|arskom jeziku te Freies Hiem.95 Iz Nijemaca (Vinkovci) je stigao i prvi nov~ani prilog od 200 kruna za Freies Heim.96 Djelovanje me|u njema~kim stanovni{tvom osje}alo se i u |akova~kom kotaru. U samom je \akovu odr`an sastanak za okolna sela (6.4.1924.) za koji su se predsjednik kotarske organizacije Dragan Dev~i} i tajnik Antun Budrovac pohvalili kako su pridobili 49 novih pretplatnika na Freies Heim (i 213 na Slobodni dom).97 Njema~ki kandidati na skup{tinskim izborima 1925. godine. Posljedice predanog rada i uspje{nog privla~enja dijela njema~kog stanovni{tva osjetile su se na skup{tinskim izborima 1925. godine. Po prvi je puta HRSS istaknula svoje kandidate i dr`ala svoje skupove u Vojvodini98, ra~unaju}i na podr{ku ne samo hrvatskog stanovni{tva, nego i drugih nezadovoljnih beogradskim re`imom, posebice Nijemaca. Glavna upori{ta bila su joj Srijem i Subotica gdje se pro{irila se i na ra~un Njema~ke stranke (Deutsche Partei), koja na ovim izborima tamo nije prijavila kandidate.99 Na listama HRSS-a na{li su se oni koji su se istaknuli svojim djelovanjem. Franz Hartmann, seljak iz Jovanovca, izabran je kao kandidat za Apatin, Heinrich Michel iz Neudorfa bio je zamjenik kandidata za Kulu Nikodema @ibovskog, a Johann Heinzelmann, stolar i predsjednik organizacije HRSS-a Krndija (\akovo) prijavljen je kao zamjenik kandidata za Sombor dr. Franje Papratovi}a iz Hrvatske zajednice (s kojom je HRSS i{ao na izbore).100 Jakob Schoblocher predstavljao je HRSS u Rumi i Zemunu, a kotarski predsjednik HRSS-a Ludvig Zimmer bio je zamjenik dr. Ante Trumbi}a u osje~kom kotaru.101 Nastup HRSS-a u krajevima u kojima su radikali svim sredstvima nastojali odr`ati prvenstvo, prolazio je uz izuzetne probleme. Tako su, primjerice, naoru`ani "Orjuncen" onemogu}ili ~ak i predaju liste HRSS-a i prijavu za izbore u Novom Sadu, istjerav{i predstavnike na ~elu s dr. Lon~arevi}em (odvjetnikom iz Mitrovice) iz suda u kojem je trebalo predati prijavu.102 Dvadesetak ~lanova HRSS-a u Vojvodini je uhi}eno kada su sakupljali potpise za prijavu izborne liste.103 Hartmann je zajedno s Ivanom Radi}em iz Trebarjeva uhi}en kada je poku{ao odr`ati predizborni skup u Apatinu.104 Mladi pomaga~ u predizbornoj kampanji maturant Findrik izbjegao je uhi}enje skokom iz vlaka negdje u Baranji.105 U doba kampanje kod svoje je ku}e, bez ikakvog povoda, uhi}en i Heinrich Michel i “proveden u lancima� u Vinkovce.

Saslu{avan je, otvoreno mu se prijetilo smr}u i potom je pu{ten, o~ito samo kako bi se

95

FH, 1/1924., br. 27. (1.5.1924.), str. 4.

FH, 1/1924., br. 17. (21.2.1924.), str. 4.

97 FH, 1/1924., br. 26. (24.4.1924.), str. 4.

98 Matija Evetovi}, Erste offentliche HRSS-Vrsammlung in der Batschka, FH, 1/1924., br. 54. (6.11.1924.), str. 3.

99 FH, 1/1924., br. 59. (11.12.1924.), str. 3.

100 FH, 2/1925., br. 1. (2.1.1925.), str. 3.

101 FH, 2/1925., br. 1. (2.1.1925.), str. 3.

102 FH, 2/1925., br. 1. (2.1.1925.), str. 3.

103 FH, 1/1924., br. 59. (11.12.1924.), str. 3.

104 FH, 1/1924., br. 59. (11.12.1924.), str. 4.

105 FH, 1/1924., br. 59. (11.12.1924.), str. 4.

96

217

VDG JAHRBUCH 2002

zastra{ilo njega i njegove izbornike.106 Izborna su nasilja poprimila tolike razmjere da su se predstavnici oporbenih stranaka napokon na{li u Beogradu kako bi zajedni~ki ulo`ili protest oko na~ina na koji se vodi kampanja. Na sastanku je istupio i predstavnik "unserer Deutschen" dr. Stefan Kraft.107 Pristajanje uz HRSS povla~ilo je jo{ jednu ne`eljenu posljedicu, koju se ina~e nastojalo ne isticati: podijelu me|u samim Nijemcima na one koji pristaju uz beogradski re`im i one koji su prihva}aju}i program HRSS-a postali oporba. Mali, ali znakovit incident spominje Heinrich Michel u izvje{}u o odlasku ~lanova mjesnog HRSS-a iz Neudorfa na skup u Vrpolje, na kojem je Stjepan Radi} odu{evio slu{atelje govorom koji neki smatraju jednim od njegovih najzna~ajnijih govora iz 1920-ih.108 Pra}eni muzika{ima krenuli su u nedjelju 12. listopada prema Vrpolju. Putem se vikalo "@ivio Radi}!", samo je ne}ak u~itelja A. Kleina (dr`avnog slu`benika, obveznog na lojalnost dr`avnoj vlasti) viknuo "Dolje lopovi!".109

Epilog S danom 23.12.1924., u jeku izborne kampanje, po~ela se primjenjivati "Obznana" na HRSS. Stranka je stavljena izvan zakona, po~eli su progoni ~lanova i zabranjena su njezina glasila. Herceg je na zabranu ulo`io `albu i kako na nju redarstvo nije reagiralo u zakonskim roku od 24 sata, izdao je jo{ jedan broj (28.1.1925., na 8 strana). Odmah nakon njega iza{ao je i zadnji broj Freies Heima (2.1.1925.). Nakon toga sve dok Radi} i vodstvo HRSS-a nisu popustili i sklopili nagodbu s Pa{i}em te u{li u skup{tinu, mogu}nosti djelovanja i izdavanja glasila nije bilo. U travnju, u vrijeme jo{ neizvjesne budu}nosti, u dva se navrata poku{alo pokrenuti novine, pa su iza{li po jedan broj Slobodnog doma, glavnog glasila selja~ke politike (22.4.1925.) i Slobodni glas hrvatskog naroda (nedatirano, ali na kraju je izjava koju je potpisao Herceg 28.4.1925.). Tek u svibnju u novim politi~kim prilikama po~elo je redovno izlaziti glasilo stranke, koja je odbacila “republikansko� iz naslova i od tada se nazivala Hrvatskom selja~kom strankom, a njezino glasilo Dom, glavno glasilo hrvatske selja~ke politike (1. broj iza{ao je 6.5.1925.). Freies Heim u novim prilikama vi{e nije pokrenut.110

Zaklju~ak Freies Heim je naziv glasila za Nijemce kojeg je u kratkom razdoblju (od listopada 1923. do sije~nja 1925.) izdavala Hrvatska republikanska selja~ka stranka (HRSS).

Izlazio je u prelomnom razdoblju kada je HRSS poku{avala oja~ati svoj utjecaj u krajevima gdje su re`imske stranke (Radikalna i Demokratska) imale zna~ajniji broj bira~a, te pro{iriti se i izvan Hrvatske. Posebna je pozornost pridavana Isto~noj 106

FH, 1/1924., br. 60. (18.12.1924.), str. 4.

FH, 2/1925., br. 1. (2.1.1925.), str. 3.

108 Borislav Bijeli}, Na{e teme. Ogledi o pro{losti i sada{njosti \akova i \akov{tine, \akovo, 2002., str. 146.

109 FH, 1/1924., br. 52. (23.10.1924.), str. 4.

110 Tijekom 1930-ih u Vojvodini je izlazio "ma~ekovski list" Deutscher Beobachter (Novi Sad, 1935.-1938.). Branko Be{lin, Vesnik tragedije. Nema~ka {tampa u Vojvodini 1933-1941. godine, Novi Sad, 2001., str. 90.

107

218

VDG JAHRBUCH 2002

Hrvatskoj i Vojvodini, gdje je postojanje polumilijunske njema~ke narodne skupine postalo va`nim ~imbenikom u politi~kom su~eljavanju. Freies Heim je izdavan na njema~kom jeziku, kako bi se uklonila jezi~na zapreka, koja je dijelu njema~kog stanovni{tva jo{ uvijek prije~ila pra}enje politi~kog `ivota. Namjena mu je bila pribli`iti Nijemcima ciljeve i na~ela HRSS-a, privu}i ih ukazuju}i na pozitivne vrijednosti za koje se stranka bori (narodni suverenitet, demokraciju, republikanizam, federaciju, mirotvorstvo, gospodarski i kulturni napredak) i uvjeriti ih da je ona, unato~ nacionalnom karakteru, jednako tako otvorena za sve koji mogu prihvatiti njezin program na osnovi stale{ke i ljudske solidarnosti. Kako bi se to postiglo list je u po~etku ure|ivan nezavisno od slu`benog glasila stranke Slobodnog doma, donose}i ~lanke koji obja{njavaju temelje selja~ke ideologije. Nakon nekoliko brojeva po~elo se pratiti i dnevnu politiku koja je od ljeta (od Radi}evog povratka iz Rusije, a posebice u jesen kada je po~ela kampanja pred izbore u velja~i 1925.) gotovo jedini sadr`aj lista. Uredni{tvu je uspjelo privu}i i njema~ke suradnike (iako ne u mjeri u kojoj se nadalo), koji u svojim prilozima iznose konkretne probleme njema~kog stanovni{tva (nepravedno provedenu agrarnu reformu, te politi~ku i gospodarsku neravnopravnost). Uspjeh je bio vidljiv: njema~ka sela ulaze u mre`u organizacija HRSS-a (Jovanovac, Kravice, Ernestinovo, Neudorf), a Nijemci postaju nositelji selja~kog pokreta u svojim mjestima (Jakob Schoblocher u Rumi, Ludvig Zimmer u Osijeku, Franz Hartmann u Jovanovcu, Heinrich Michel u Neudorfu, Johann Heinzelmann u Krndiji). Freies Heim zabranjen je kada je na HRSS-a primjenjena zloglasna "Obznana" i u promjenjenim prilikama vi{e nije obnovljen.

219

VDG JAHRBUCH 2002

“Freies Heim” - die Kroatische Republikanische Bauernpartei und die Volksdeutschen Freies Heim ist der Name des Blattes für die Deutschen, das in kurzer Zeit (von Oktober 1923 bis Januar 1925) von der Kroatischen Republikanischer Bauernpartei (HRSS) herausgegeben wurde. Es wurde in einem kritischen Zeitraum herausgegeben, als die HRSS versuchte, ihren Einfluss in Gebieten zu verstärken in denen die Regimeparteien (die Radikale und die Demokratische) eine bedeutendere Zahl von Wählern hatte und sich versuchte auch außerhalb Kroatiens zu verbreiten.

Besondere Aufmerksamkeit wurde Ostkroatien und der Vojvodina gegeben, in denen die Existenz von einer halben Million deutscher Volksangehörigen zu einem wichtigen Faktoren in politischen Konfrontationen wurde. Freies Heim wurde in deutscher Sprache herausgegeben um die Sprachbarriere zu beseitigen, die bei einem Teil des deutschen Bürgertums auch weiterhin die Verfolgung des politischen Lebens verhinderte. Anbei war es auch das einzige Blatt solcher Art, das in Kroatien herausgegeben wurde. Sein Zweck war den Deutschen die Ziele und Prinzipe der HRSS anzunähern und sie anzuziehen indem man ihnen die positiven Werte, um die diese Partei kämpft (Volkssouveränität, Demokratie, Republikanismus, Föderation, Friedensstiftung, wirtschaftliche und kulturellen Fortschritt) darzustellen und sie zu überzeugen, dass sie, trotzt nationalen Charakters gleich so offen ist für alle, die ihr Programm aufgrund von Standes- und Menschensolidarität annehmen können. Um dies zu erreichen wurde das Blatt am Anfang unabhängig vom offiziellen Blatt der Partei Freies Heim redigiert, indem man Artikel schrieb, die die Grundsätze der Bauernideologie brachten. Nach einigen Nummern begann man auch die tägliche Politik zu verfolgen, die von Sommer (von Radi}s Rückkehr aus Russland und besonders im Herbst, als die Vorwahlkampagne im Februar anfing) fast der einzige Inhalt des Blattes ist. Der Redaktion ist es gelungen auch deutsche Mitarbeiter anzuziehen (obwohl nicht in dem Masse, in dem man es erwartete), die in ihrem Beilagen konkrete Probleme des deutschen Bürgertums bringen (die ungerecht durchgeführte Agrarreform, als auch die politische und wirtschaftliche Ungleichgerechtigkeit). Der Erfolg war sichtbar: die deutschen Dörfer kommen in das Netz der Organisationen der HRSS (Jovanovac, Kravica, Ernestinovo, Neudorf) und die Deutschen werden zu Trägern der Bauernbewegung in ihren Orten (Jakob Schochblocher in Ruma, Ludvig Zimmer in Osijek, Franz Hartmann in Jovanovac, Heinrich Michel in Neudorf, Johann Heinzelmann in Kerndia). Freies Heim wurde verboten als in der HRSS die berüchtigte „Obznana“ angewendet wurde und wurde in veränderten Umständen nicht mehr wiederhergestellt.

220

VDG JAHRBUCH 2002

Milan VRBANUS

Prilog prou~avanju pivarstva u Osijeku u prvoj polovici 18. stolje}a Autor je poku{ao na temelju objavljene i neobjavljene arhivske gra|e prou~iti razvoj pivarstva u Osijeku u prvoj polovici 18. stolje}a. Nastojao je utvrditi imena pivara koji su `ivjeli i radili u samom gradu, koli~ine proizvedenog i prodanog piva te njegovu cijenu.

Tako|er je poku{ao utvrditi u kakvim su dru{tvenim prilikama radili pivari u gradu Osijeku.

Poslije odbijanja Husein-pa{ine opsade Osijeka 1690. god. i oslobo|enja Slavonije u listopadu 1691. god.1, zapo~elo je naseljavanje novih stanovnika. Prvo su se nastanili carski vojnici, ali su se brzo po~eli naseljavati i civili s podru~ja Monarhije, ali i izvan nje. Ve}ina doseljenog civilnog stanovni{tva bila je njema~ke narodnosti, a uz njihove je navike bilo vezano pijenje piva pa su u Osijek do{li i pivari.

Prvi pivar u mati~nim knjigama grada Osijeka javlja se 1694. god. Bio je to Joseph Hammerl koji se spominje 3. sije~nja 1694. god. u mati~noj knjizi vjen~anih.2 Ne{to kasnije iste godine (28. o`ujka 1694) u mati~noj knjizi kr{tenih spominje se pivar i trgovac Johann Conrad Stehr.3 Johann Conrad Stehr spominje se i slijede}ih godina u mati~noj knjizi kr{tenih, od toga posljednji put 1698. godine.4 Polovicom 1694. god. zabilje`eni su u mati~noj knjizi vjen~anih pivar Vitus Casper i njegov vjen~ani kum pivar Joseph Hammerl.5 1

2

3 4 5

O borbama za oslobo|enje Slavonije od osmanske vlasti vidi u: Tadija Smi~iklas, Dvijestogodi{njica oslobo|enja Slavonije, I dio: Slavonija i druge hrvatske zemlje pod Turskom i rat za oslobo|enje, Djela JAZU, knj. XI, Zagreb 1891., 110-111, 115-116 i 126, (dalje: Smi~iklas, Slavonija); Radoslav Lopa{i}, Dva hrvatska junaka Marko Mesi} i Luka Ibri{imovi}, Zagreb 1888., 149-150 i 152, (dalje. Lopa{i}, Dva hrvatska junaka); Ive Ma`uran, «Rat za oslobo|enje od osmanske vladavine od 1684. do 1691. godine i stanovni{tvo Slavonije krajem 17. stolje}a», Popis naselja i stanovni{tva u Slavoniji 1698. godine, Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU, knj. 2, Osijek 1988., 27, 30-32, 34 i 38 (dalje: Ma`uran, «Rat»); Josip Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti s osobitim obzirom na pro{lost `upanija: Kri`eva~ke, Viroviti~ke, Po`e{ke, Cisdravske Baranjske, Vukovske i Srijemske te Kraljevskog i slobodnog grada Osijeka, Pretisak izdanja objavljenog u Osijeku 1910., Vinkovci 1994., 336-337, (dalje: Bösendorfer, Crtice); Othmar Pickl, «Udio [tajerske u pobjedi nad Turcima kod barda Harsany godine 1687. Prilog logistici «Velikog turskog rata», Historijski zbornik XLI/1988., Zagreb 1989., 188, (dalje: Pickl, «Udio»); Rudolf Horvat, Slavonija - povijesne rasprave, crtice i bilje{ke I, Pretisak izdanja iz 1936., Vinkovci 1994., 5, 8 i 134, (dalje: Horvat, Slavonija I) i Rudolf Horvat, Slavonija - povijesne rasprave, crtice i bilje{ke II, Vinkovci 1994., 189-190 (dalje: Horvat, Slavonija II), O vojnim operacijama za oslobo|enje Slavonije vidi op{irnije u: Lajos Szita, «Oslobo|enje Slavonije i Osijeka od Turaka», Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje I, Osijek 1991., 189-198, 202 (dalje; Szita, «Oslobo|enje») i Josef Matuz, Osmansko carstvo, Zagreb 1992., 117 (dalje: Matuz, Carstvo); Ive Ma`uran, Stanovni{tvo Osijeka 1693-1703. Liber baptizatorum, copulatorum et mortuorum Essekini ab anno 1693. usque ad 1703., Gra|a za historiju Osijeka i Slavonije, knj. 5, Historijski arhiv u Osijeku, Osijek 1974., 241. (dalje: Ma`uran, Osijek) Ma`uran, Osijek, 107.

Isto, 125, 133 i 162.

Isto, 242.

221

VDG JAHRBUCH 2002

U mati~noj knjizi kr{tenih spominje se u Osijeku 1695. god. i predstojnik pivovare Georg Altaner6, ali nije poznato gdje je bila njegova pivovara. Vjerojatno je bila ili u Gornjem gradu ili na Otoku preko Drave. Tako|er nije poznato kada je napustio pivovaru jer se ne spominje u popisima Caraffine komisije iz 1698. i 1702. godine.7 Tijekom 1695. god. spominje se prvi put u mati~noj knjizi umrlih i Mathias Holzleithner8. Osim njega u mati~noj knjizi kr{tenih, vjen~anih i umrlih spominju se jo{ neki pivari. U mati~noj knjizi vjen~anih javljaju se 1697. god.9 Andreas Miesgang10 i Michael Prelescki11. U mati~noj knjizi kr{tenih po~inje se 1698. god. vrlo ~esto javljati i Johann Georg Printzer12. U mati~noj knjizi vjen~anih zabilje`eno je da se 30. sije~nja 1701. god. pivar Joannes Brunauer o`enio s Barbarom Wolffin.13 Posljednji pivar koji se javlja u mati~noj knjizi bio je Johan Georg Unterberger14 koji se 2. srpnja 1702. god. o`enio Agnetom, udovicom Kristofora Helda.15 Samo za nekoliko pivara poznato je odakle su do{li u Osijek. Naime, u mati~noj knjizi vjen~anih za tri pivara zabilje`eno je njihovo biv{e mjesto podrijetla. Na temelju tih podataka mo`e se re}i da je pivar Vitus Casper do{ao je iz Trostberga u Bavarskoj16, Andreas Miesgang iz Salzburga17, a pivar Johann Georg Unterberger iz Graza18. Za ostale pivare u mati~noj knjizi kr{tenih, vjen~anih ili umrlih nema podataka odakle su do{li u Osijek, ali je mogu}e na temelju njihovih imena pretpostaviti da su i oni do{li s podru~ja dana{nje Njema~ke i Austrije.

U popisu Caraffine komisije iz 1698. god. ne spominje se ni jedan pivar19 jer popis ne navodi zanimanja stanovnika u ovom gradu. Me|utim, me|u stanovnicima ne spominju se osobe koje se javljaju u mati~noj knjizi kr{teni, vjen~anih i umrlih. U 6 7

8 9

10 11 12 13 14 15

16 17 18 19

Isto, 116.

Hofkammer archiv, fond Hoffinanz Ungarn, fasc. 391, fol. 405-409 te 528-531 (dalje: HKA, HFU); Ive Ma`uran, Izvje{taji Caraffine komisije o ure|enju Slavonije i Srijema nakon oslobo|enja od osmanske vladavine 1698. i 1702. godine, Gra|a za historiju Osijeka i Slavonije, knj. 7, Sveu~ili{te u Osijeku, Historijski arhiv u Osijek, Osijek 1989. (dalje: Ma`uran, Izvje{taji) i Ive Ma`uran, «Popis stanovni{tva i njegove imovine u Osijeku 1737. godine», Anali Zavoda za znanstveni rad JAZU, knj. 2, Osijek 1982. i 1983., 129-132 (dalje: Ma`uran, «Popis stanovni{tva»).

Ma`uran, Osijek, 280.

Stjepan Sr{an navodi da se 1697. god. u mati~noj knjizi kr{tenih, vjen~anih i umrlih spominje pivar Nikola Schmidt. (Stjepan Sr{an, «Najstarija zanimanja u Osijeku», Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 3, Osijek 1995., 194 (dalje: Sr{an, «Zanimanje») U mati~noj knjizi kr{tenih spominje se 16. listopada 1697. god. Nikola Schmidt, ali nije zabilje`eno njegovo zanimanje. (Ma`uran, Osijek, 146) Ma`uran, Osijek, 255.

Isto, 255.

Isto, 156, 185, 196-197, 210, 215, 216, 221, 233, 236 i 276.

Isto, 268.

Isto, 274.

Stjepan Sr{an navodi da je Nikola Kosanovi} napravio na temelju knjige Stanovni{tvo u Osijeku 1693-1703. godine prikaz broja pivara u Osijeku. U Osijeku je, prema Kosanovi}evoj analizi, bilo sedam pivara (dva u Tvr|i, tri u Gornjem gradu i dva u Donjem gradu). (Stjepan Sr{an, «Obrtnici u Osijeku u 18. i njihovo zna~enje», Osje~ki zbornik, br. XVIII-XIX, Osijek 1987., 143 (dalje: Sr{an, «Obrtnici» i Nikola Kosanovi}, «Osje~ki cehovi i cehovski spomeni~ki predmeti», Osje~ki zbornik, br. XIV-XV, Osijek 1973.-1975., 245 (dalje: Kosanovi}, «Cehovi»)) U mati~noj knjizi kr{teni, vjen~anih i umrlih spominje se deset pivara (Joannes Brunauer, Vitus Casper, Joseph Hamerl, Mathias Holzleitnner, Andreas Miesgang, Michael Prelescki, Johann Georg Prinzer, Johan Conrad Sterer, Peter Steyer i Johann Georg Unterberger). (Ma`uran, Osijek, 99-284) Ma`uran, Osijek, 243.

Isto, 255.

Isto, 274.

HKA, HFU, fasc. 391, fol. 405-409 te 528-531 i Ma`uran, Popis stanovni{tva, 129-132.

222

VDG JAHRBUCH 2002

izvje{taju Caraffine komisije iz 1698. god. spominju se dvije pivovare u Osijeku, ali se ne navode njihovi vlasnici, radnici i pomo}nici.20 U popisu Caraffine komisije iz 1702. god. samo se spominju u Gornjem gradu Hans Georg Prinzer, a u Donjem gradu Mathias Holzleithner. U ovom se popisu tako|er ne navode zanimanja gra|ana pa se samo za Prinzera i Holzleithnera mo`e pretpostaviti da su bili pivari.21 Nije mi poznato koji su razlozi izostanka Hansa Georga Prinzer i Mathiasa Holzleithnera iz popisa Caraffine komisije. Obojica se u razdoblju od 1698. do 1702. god. javljaju u mati~noj knjizi kr{tenih, vjen~anih i umrlih grada Osijeka pa su sigurno bili u gradu i u vrijeme popisa Caraffine komisije.

Prilikom preseljenja stanovni{tva s Otoka u Donji grad preseljena je i pivovara pa je Donji grad dobio vlastitu pivovaru. Njen prvi vlasnik postao je Mathias Holzleitner22. O njegovom se `ivotu zna ne{to vi{e, a njegova je pivovara radila du`e vrijeme. Mathias Holzleitner rodio se 1675. god.23, ali na`alost nemogu}e je re}i odakle je do{ao u Osijek. Prema mati~noj knjizi kr{tenih mo`e se re}i da je u Osijek do{ao sa svojom suprugom Marijom Elizabetom. Holzleitner se prvi put javlja 1695. god. u mati~noj knjizi umrlih kao sluga i oporu~ni svjedok Leonarda Stehra brata po`unskog pivara Ivana Stehra.24 U travnju 1699. god. u mati~noj knjizi kr{tenih prvi put je zabilje`en kao pivar.25 Vjerojatno je u razdoblju od 1695. do 1699. god. izu~io pivarski zanat te je postao vlasnik pivovare u Donjem gradu. Tome u prilog govori i ~injenica da ga ve} 1697. god. u mati~noj knjizi kr{tenih oslovljavaju kao gospodina pa ju je vjerojatno ve} tada posjedovao.26 Prema mati~noj knjizi kr{tenih do 1703. god. Holzleitner je imao sina Josepha (ro|enog 1701.), te k}erke Mariju Katarinu (ro|ene 1702.) i Anu Barbaru (ro|ene 1703.). 27 U Zapisniku osje~ke Tvr|e spominju se sin Paul, k}erka Tereza te jo{ dva maloljetna sina.28 Njegova dva maloljetna sina o~ito su 1719. god. bila jako mala kad gradsko poglavarstvo zaklju~uje da im se odrede skrbnici kako bi im se sa~uvala pivovara budu}i ju jo{ dugo ne}e mo}i voditi. U Zapisniku osje~ke Tvr|e navode se skrbnici Holzleitnerovih nasljednika sina Paula i k}erke Tereze.29 20 21

22

23

24 25 26 27 28

29

Ma`uran, Izvje{taji, 68.

Tadija Smi~iklas, Dvijestogodi{njica oslobo|enja Slavonije, Spomenici o Slavoniji, u XVII vijeku (1640.-1702.), knj. 2, Djela JAZU, knj. XI, Zagreb 1891., 85-87 (dalje: Smi~iklas, Spomenici).

Ive Ma`uran navodi da je pivovara na Otoku s druge strane Drave preseljena 1697. god. u Donji grad. Me|utim, to vjerojatno nije to~no budu}i je pivovara na Otoku radila i pla}ala porez 1697. i 1698. god., a popisiva~i Caraffine komisije utvrdili su njeno postojanje na Otoku 1698. godine. Stoga je vjerojatno preseljena poslije popisa Caraffine komisije iz 1698. god.. (Od turskog do suvremenog Osijeka, Osijek 1996., 39 (dalje: Osijek) i Smi~iklas, Spomenici, 67) Kamilo Firinger navodi da je Mathias Holzleitner umro u 1711. god. u 36 godini `ivota. Iz tog se podatka mo`e izra~unati da je Mathias Holzletner ro|en 1675. god. (Kamilo Firinger, «Po~eci manufakture i industrije u Osijeku», Osje~ki zbornik, br. VI, Osijek 1958., 144 (dalje: Firinger, «Po~eci»)) Ma`uran, Osijek, 280 i Firinger, «Po~eci», 144.

Ma`uran, Osijek, 171.

Isto, 144.

Isto, 203, 219 i 235.

Ive Ma`uran, Najstariji zapisnik op}ine Osijek – Tvr|a od 1705. do 1746. god., Gra|a za historiju Osijeku i Slavonije, knj. I, Historijski arhiv u Osijek, Osijek 1965., 95 i 114. (Ma`uran, Zapisnik).

Ma`uran, Zapisnik, 95 i 114.

223

VDG JAHRBUCH 2002

Na temelju popisa Caraffine komisije iz 1702. god. mo`e se pretpostaviti da je Mathias Holzleitner posjedovao u Donjem gradu ku}u.30 Tako|er se 1703. god. spominje, zajedno s pivarom Hansom Georgom Prinzerom, u predstavci stanovnika Donjeg i Gornjeg grada kapucinskom provincijalu prilikom dolaska kapucina u Osijek.31 Mathias Holzleitner umro je 1711. god. u 36 godini `ivota te je pokopan 25. kolovoza na groblju u Donjem gradu.32 Poslije njegove smrti pivovara je nastavila raditi. O tome svjedo~e i zaklju~ci op}ine Osijek iz 1719. i 1730. god. kada su odre|eni skrbnici njegovim maloljetnim nasljednicima te je odre|eno da vode pivovaru do njihove punoljetnosti.33 Ivan Adam Holzleitner, nasljednik pivara Mathiasa Holzleitnera, kupio je 1730. god. ku}u Buecher u Tvr|i koju je kasnije prodao Ivanu Casparu Mutzu.34 Ivan Adam Holzleitner popisan je 1736. god. prilikom popisa Slavonije u Crkvenoj ulici u Donjem gradu.35 Nasljednici Mathiasa Holzleitnera spominju se kasnije i u zaklju~cima Zemaljske uprave za Slavoniju. Julijana Holzleitner imala je za vrijeme rata izme|u Habsbur{ke Monarhije i Osmanskog Carstva 1738. god. problema s vojskom koja joj je oduzela sijeno iako je od 1720. god. bila oslobo|ena tog podavanja.36 Tako|er problemi u radu pivovare za koje znamo dogodili su se tijekom 1739. i 1740. god. zbog epidemije kuge u Slavoniji i mjera za sprje~avanje {irenja bolesti na ovom podru~ju (boravak u karanteni i ograni~eno kretanje).37 Osim Holzleitnera, ku}u u Gornjem gradu 1702. god. posjedovali su pivari Hans Georg Prinzer i Petar Steyer. U popisu Caraffine komisije iz 1702. god. nisu navedena zanimanja stanovnika pa nije mogu}e utvrditi koliko je u gradu `ivjelo i radilo pivara.38 Me|utim, za ovu trojicu (Holzleitner, Prinzer i Steyer) mogu}e je utvrditi zanimanje na temelju mati~ne knjige kr{tenih i vjen~anih.

Osim obitelji Holzleitner pivovaru su u Osijeku 1730-tih godina imali Caspar Renner, Joseph Videman te Joannes Sterner. Caspar Renner i Joseph Videman imali su pivovare u Gornjem, a Joannes Sterner i obitelj Holzleitner u Donjem gradu.39 U popisu Slavonije iz 1736. god. spominju se u Donjem gradu pivar Adam Holzleitnera, a u Gornjem gradu Caspar Renner.40 U tom se dokumentu ne spominje se zanimanje Caspara Rennera, ali se na temelju zaklju~aka Zemaljske uprave za Slavoniju mo`e pouzdano utvrditi njegovo zanimanje. Osim navedenih u Donjem se 30 31 32 33 34

35

36

37 38 39 40

Hrvatski dr`avni arhiv, Acta urbaria et Conscriptiones bonorum, fasc. 130, spis br. 17 (dalje: HDA, AUCB).

Stjepan Sr{an, Osje~ki ljetopis 1686.-1945., Povijesni arhiv u Osijeku, Osijek 1993., 307.

Firinger, ÂŤPo~eciÂť, 144.

Ma`uran, Zapisnik, 95 i 114.

Stjepan Sr{an, Zemlji{na knjiga grada Osijeka (Tvr|a) 1687.-1821. godine (Grundbuch der Stadt Osijek 1687.-1821.), Povijesni arhiv Osijek 1995., 26. (dalje: Sr{an, Knjiga).

Ive Ma`uran, Stanovni{tvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga, Radovi Zavoda za znanstveni rad u Osijeku, HAZU, knj. 6, Osijek 1993., 113 (dalje: Ma`uran, Stanovni{tvo).

Ive Ma`uran, Rje{enja Zemaljske uprave za Slavoniju 1738.-1742., Gra|a za historiju Osijeka i Slavonije, knj. 3, Historijski arhiv u Osijeku, Osijek 1970., 41 (dalje: Ma`uran, Rje{enja).

Ma`uran, Rje{enja, 41, 107, 116, i 128.

Smi~iklas, Spomenici, 85-87.

Ma`uran, Rje{enja, 116, 143, 151, 167, 173, 181, 183, 190, 195, 199, 201, 223, 236, 277, 325, 429 i 433.

Ma`uran, Stanovni{tvo, 98.

224

VDG JAHRBUCH 2002

gradu pojavljuje i pivarski sluga Joannes Michael Breindel. U Osijeku je 1736. god. bilo 1.084 ku}anstva. Na temelju zaklju~aka Zemaljske uprave Slavonije i popisa stanovnika iz 1736. god. mo`e se zaklju~iti da je u gradu `ivjelo i radilo ~etiri pivara.

Iz toga slijedi da je u ovom gradu potro{nja piva morala biti prili~no velika jer je udio pivara u ukupnom broju ku}anstava bio prili~no velik. On se 1740. god. `alio Zemaljskoj upravi Slavonije na «nekr{}anski odnos donjogradskog pivara». No, u zaklju~cima Zemaljske uprave za Slavoniju ne navodi se ime donjogradskog pivara koji se «nekr{}anski odnosio» prema njemu.41 Osim njega u konceptnoj knjizi donjogradske komorske gradske op}ine spominje se 1742. god. preminuli pivarski sluga Ivan Siber s nadimkom Kugerl.42 Zbog epidemije kuge Caspar Renner i Joseph Videman imali su 1739. god. problema oko dobivanja putnih isprava. Oni su `eljeli oti}i u Beograd nabaviti meso i hmelj potreban za rad njihovih pivovara.43 Ovakva je mjera Zemaljske uprave za Slavoniju razumljiva budu}i da su Beograd i Srijem bili `ari{te epidemije pa je postojala opasnost {irenja zaraze. Iste su godine Caspar Renner i Joseph Videman tako|er imali problema prilikom dopreme piva u tvr|avu Osijek.44 U Slavoniji su 1745. god. obnovljene Viroviti~ka, Po`e{ka i Srijemska `upanija.

Prilikom obnove Viroviti~ke `upanije izvr{en je 1746. god. popis stanovnika i njihove imovinske snage. Prema njemu u Osijeku je 1746. god. bilo tri pivara. U Donjem gradu `ivio je i radio Joannes Stemer, a u Gornjem gradu Josephus Videman i Joannes Fajerstein.45 Vidljivo je da u Donjem gradu vi{e nisu `ivjeli i radili Caspar Renner i obitelj Holzleitner. Nije poznato da li je obitelj Holzleitner izumrla ili se odselila iz Osijeka, dok je Caspar Renner vjerojatno pobjegao. Naime, Andreas Fehier `alio se Zemaljskoj upravi Slavonije da je kr~mar Johan Molck 1742. god. odvezao drva Casparu Renneru, ali ih Johan Molck nije platio nego je pobjegao iz grada. Mo`e se pretpostaviti da je to u~inio i sam Caspar Renner.46 Komorski administrator Johann Paul Passardy popisivao je od 22. do 26. sije~nja 1753. god. sve tri op}ine grada Osijeka. Iz tih je popisa vidljivo da su u Gornjem gradu `ivjeli pivari Josephus Videman i Josephus Villi, a u Kraljevskoj ulici u Donjem gradu Joannes Stemer.47 Viroviti~ka `upanija popisala je godinu dana ranije poimeni~no porezne obveznike te iznos njihovog poreza.48 Iz tog je popisa vidljivo da u gradu vi{e nije bilo Joannesa Fajersteina. Na`alost, na ovom stupnju istra`enosti problematike nemogu}e je re}i da li je on preminuo ili je prodao svoju pivovaru Josephu Villiju i napustio grad.

41 42 43 44 45 46 47

48

Ma`uran, Rje{enja, 288.

Firinger, «Po~eci», 144.

Isto, 128.

Isto 143, 151, 167, 173, 181, 190, 195 i 201.

HDA, AUCB, fasc. 130, br. 1.

Ma`uran, Rje{enja, 429.

HDA, AUCB, fasc. 130, spis br. 2 i 17; Ivan Erceg, «Presjek kroz imovno stanje i obaveze stanovnika Osijeka (po~etkom 2. polovice 18. stolje}a», Zbornik Historijskog instituta JAZU, vol. 7, Zagreb 1974., 42-46 (dalje: Erceg, «Presjek»); Ivan Erceg, «Passardijev popis stanovni{tva i njegovih obaveza u Osijeku», Acta historico-oeconomico Iugoslaviae, vol. 8, Zagreb 1981., 141, 147 i 150 (dalje: Erceg, «Popis») i Sr{an, «Obrtnici», 144-145.

HDA, V@, Spisi, kut. 7, spis br. 78.

225

VDG JAHRBUCH 2002

Koliko su pivari proizvodili piva u Osijeku? Na to je pitanje vrlo te{ko odgovoriti budu}i da postoji vrlo malo podataka o njegovoj proizvodnji. Tako|er se vrlo malo mo`e re}i o potro{nji piva u Osijeku. U popisu Caraffine komisije iz 1698. god. navodi se da je pivovara u Gornjem gradu pla}ala godi{nje 100 forinti poreza.49 Druga je pivovara podignuta dozvolom komorskog inspektora Gerolda von Leya 13. kolovoza 1695. god. na Otoku s druge strane Drave.50 Ova je pivovara 1696. god. platila 150, a 1697. i 1698. god. po 100 forinti poreza. Ovaj iznos poreza bio je prili~no visok pa se mo`e pretpostaviti da je proizvodnja i prodaja piva bila prili~no velika. U pivovari na Otoku proizvedeno je 1695. god. 24, a 1696. god. 56 akova51 piva.52 U popisu Caraffine komisije nema podataka o koli~ini potro{enog piva. U Osijeku je 1698. god. bilo 98 ku}anstava bez osje~ke tvr|ave. Budu}i se u popisu Caraffine komisije ne javljaju svih stanovnici koji se spominju u mati~noj knjizi kr{tenih, vjen~ani i umrlih, broj ku}anstava u gradu vjerojatno je bio ve}i, ali mi na`alost nije poznato koliko je obitelji `ivjelo u gradu. Na temelju broja pivara i broja ku}anstava u gradu mo`e se pretpostaviti da je proizvodnja i potro{nja piva bila prili~no velika. O tome svjedo~e i podaci o proizvodnji piva 1695. i 1696. god. te o visini pla}enog poreza. Naime, porez se pla}ao na prodano pivo, a 200 forinti poreza godi{nje bio je veliki iznos u ono vrijeme. Ve}inu piva vjerojatno su popili vojnici koji su boravili u tvr|avi u Osijeku.

Prihode od piva prikupljao je pisar prihoda od tro{arine piva, vina, mesa i mitnice. Podatke o tome donosi zapisnik osje~ke Tvr|e samo za 1706. god., ali na`alost ne donosi podatke o veli~ini prireza od tro{arine na pivo.53 U Arhivu Slavonije i Baranje u Osijeku, u fondu Valpova~kog vlastelinstva ~uva se popis poreznog optere}enja stanovni{tva u Slavoniji iz 1720. godine. Ovaj dokument donosi i podataka o prikupljenom prirezu na pivo. Pivari su od svakog prodanog vedra piva pla}ali 15 denara prireza. U Osijeku je 1720. god. prikupljeno 301 forinti prireza. Iz tog iznosa prireza mo`e se utvrditi da je u Osijeku prodano 2.006,67 vedara piva, a u Slavoniji 2.606,67 vedara piva54 te se mo`e zaklju~iti da je u Osijeku bilo prodano vi{e od : (76, 98%) piva proizvedenog u Slavoniji.55 49 50 51

52 53

54

55

HKA, HFU, fasc. 391, fol. 530-531 i Smi~iklas, Spomenici, 66.

Isto, 67 i Osijek, 39.

Akov je stara mjera za teku}ine i `itarice. U 18. stolje}u istovjetan je vedru i sadr`i 32 pinte ili 64 holbe slu`bene po`unske mjere, odnosno 54,4 litre. Ne{to je ve}e bilo be~ko vedro (akov) te je iznosilo 56,6 litara. Postoje i druge vrijednosti za vedro, odnosno akov. (Op}a enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1977., 64 (dalje: Enciklopedija) Budu}i da mi nije poznato da li popisiva~i 1698. god. koriste be~ko ili po`unsko vedro (akov) nije mogu}e prera~unati proizvodnju piva u litre.

Mo`e se pretpostaviti da su se koristili be~kim vedrom (akovom) budu}i je popisiva~e poslao Be~ki dvor. Me|utim, nemogu}e je dokazati ovu tvrdnju pa nisam prera~unao proizvodnju piva.

Smi~iklas, Spomenici, 67.

Ive Ma`uran, «Uvod u historiju Osijeka XVIII stolje}a», Najstariji zapisnik op}ine Osijek – Tvr|a od 1705. do 1746. godine, Gra|a za historiju Osijeka i Slavonije, knj. I, Historijski arhiv u Osijeku, Osijek 1965., 41 (dalje: Ma`uran, «Uvod») i Ma`uran, Zapisnik, 66.

Prodaja piva izra~unata je na temelju podatka o iznosa prireza na prodaju piva te iznosa prireza po prodanom vedru piva. U Slavoniji je 1720. god. prikupljeno je 391 forintu. Iz ovog se podatka mo`e izra~unati koli~ina prodanog piva. (Stjepan Sr{an, «Slavonija i Srijem 20-ih i 30-ih godina 18. stolje}a», Anali Zavoda za znanstveni rad JAZU u Osijeku, knj. 7, Osijek 1990., 84 (dalje: Sr{an, «Slavonija»)) Sr{an, «Slavonija», 84.

226

VDG JAHRBUCH 2002

Na`alost, ne postoje podaci o proizvodnji piva u kasnijem razdoblju. Mo`e se pretpostaviti da je 1746. god. Joseph Videman proizvodio velike koli~ine piva budu}i je platio arendu od 283 forinte. Podjednake koli~ine piva proizvodili su Stemer i Fajerstein budu}i su platili podjednaku arendu.56 Nije poznat na~in odre|ivanja arende pa je u to vrijeme nemogu}e utvrditi koli~inu proizvedenog i prodanog piva.

Na temelju popisa izvanrednog `upanijskog poreza Viroviti~ke `upanije iz 1752. god. mo`e se pretpostaviti da su gornjogradski pivari Videman i Vili proizvodili prili~no veliku koli~inu piva. Tako|er se mo`e pretpostaviti da je ona bila ve}a od proizvodnje donjogradskog pivara Stemera. Naime, gornjogradski pivari pla}ali su svaki po 12,6 forinti, a donjogradski samo 8,4 forinte izvanrednog `upanijskog poreza.57 Budu}i nije poznat na~in obra~una ovog poreza ne mo`e se izra~unati koli~inu proizvedenog i prodanog piva.

Vrlo se malo mo`e re}i i o cijenama piva u Osijeku. Naime, poznato je da su osje~ki pivari tra`ili 1738. god. da se cijena piva pove}a za 2 forinte pravdaju}i svoj zahtjev te{kim prilikama. Zemaljska uprava za Slavoniju dozvolila je ovo pove}anje pod uvjetom da proizvode dobro pivo i da opskrbljuju gradsku upravu kvalitetnim pivom.58 Iz jednog drugog zahtjeva vidljivo je da je centa hmelja u Beogradu ko{tala 150 forinti.59 Na temelju zaklju~ka Zemaljske uprave za Slavoniju iz 1739. god. mo`e se re}i da je ba~va piva 1739. god. ko{tala 4 forinte60 {to zna~i da je prije poskupljenja 1738. god. njena cijena iznosila 2 forinte. Na temelju ovih podataka mo`e se zaklju~iti da je piva 1738. god. poskupjelo 100%. Cijena piva o~ito je ponovno smanjena 1742. god. budu}i je pivar Stemmer naveo u svojoj `albi donjogradskoj op}ini da mu za tri akova piva nije pla}eno 6 forinti, {to zna~i da je jedan akov prodao za 2 forinte.61 Zanimljive podatke daje uvid u imovinsko stanje pivara u Osijeku u prvoj polovici 18. stolje}u. Pivari Holzleitner i Renner posjedovali su 1736. god. na svojim imanjima samo nekoliko konja, po jednu kravu i par komada svinja.62 Pivari su i 1746. i 1753. god. na svojim imanjima posjedovali samo po nekoliko komada stoke, a jedino je Videman 1746. god. obra|ivao 4 jutra oranica i posjedovao 4 jutra neobra|enih oranica. Pivar Videman nije obra|ivao 1753. god. oranice niti ih je posjedovao.63 Pivarima je vu~na stoka slu`ila za dopremu drva i sirovina za pivovaru te otpremanje proizvedenog piva do potro{a~a.

Pivarstvo je u Osijeku u prvoj polovici 18. stolje}a imalo zna~ajnu ulogu. Naime, u Osijeku je u ovom razdoblju uvijek `ivjelo nekoliko pivara koji su proizvodili i prodavali zna~ajnije koli~ine piva. Oni nisu napustili Osijek ni u najve}im nevoljama u vrijeme ratova izme|u Habsbur{ke Monarhije i Osmanskog Carstva te epidemije 56 57 58 59 60 61 62 63

HDA, V@, Spisi, kut. 1, spis br. 193.

HDA, V@, Spisi, kut. 7, spis br. 78.

Ma`uran, Rje{enje, 18.

Isto, 128.

Isto, 143.

Firinger, ÂŤPo~eciÂť, 144.

Ma`uran, Stanovni{tvo, 98 i 113.

HDA, AUCB, fasc. 130, spis br. 1, 2, 16 i 17.

227

VDG JAHRBUCH 2002

kuge od 1739. do 1740. godine. Dostupno arhivsko gradiva otkriva uvjete `ivota u Osijeku u nepovoljnim razdobljima. Na`alost, vrlo se malo mo`e re}i o koli~inama proizvedenog i prodanog piva jer dostupno arhivsko gradivo ne donosi podatke o koli~ini proizvedenog i prodanog piva. Daljnja istra`ivanja u komorskom arhivu u Be~u omogu}it }e bolje poznavanje razvoja pivarstva u Osijeku i Slavoniju u 18. stolje}u. Naime, u fondu Hoffinanz Ungarn u Hofkammer archivu u Be~u postoji arhivsko gradivo za razdoblje od oslobo|enja Slavonije od osmanske vlasti do 1762. godine te }e analiza tih dokumenata omogu}iti bolje upoznavanje razvoja pivarstva na ovom podru~ju u prvoj polovici 18. stolje}a.

Beitrag den Forschungen über die Bierbrauerei in Osijek in der ersten Hälfte des 18. Jahrhunderts In diesem Werk versuchte der Autor, die Entwicklung der Bierbrauerei in Osijek in der ersten Hälfte des 18. Jahrhunderts darzustellen. Die grösste Aufmerksamkeit konzentrierte sich auf die Forschung den Lebensumständen, in denen die Brauereiarbeiter lebten und arbeiteten, aber auch auf das Vermögen der Arbeiter.

Man versuchte festzustellen, woher sie nach Osijek gekommen sind und wie sie im öffentlichen Leben der Stadt Osijek teilnahmen. In diesem Werk benutzte man die veröffentlichten und die noch nicht veröffentlichten Archivstoffe, als auch, die bis jetzt veröffentlichten historiographischen Werke.

228

VDG JAHRBUCH 2002

Matija PIGLER

Nijemci u Bankovcima Geografski polo`aj Bankovaca U na{oj hrvatskoj domovini ima vi{e sela koja se zovu Bankovci. Ovdje je rije~ o selu Bankovci koje se nalazi u biv{em kotaru Slavonska Orahovica. Od dana{njeg grada Orahovica selo Bankovci udaljeno je deset kilometara sjeveroisto~no.

Danas selo Bankovci ima 82 ku}e i oko 150 stanovnika. Ima lijepu rimokatoli~ku crkvicu, vatrogasni dom i napu{tenu, praznu osnovnu {kolu.

Nekoliko podataka iz povijesti sela Bankovci Postoje pismeni dokazi da je selo Bankovci postojalo i u vrijeme dok su Slavonijom vladali Turci. (1) Selo je, {to zbog ratnih neprilika, a {to zbog epidemije kuge u dva navrata ostajalo prazno, pusto i napu{teno svaki put u trajanju od oko 15 godina.

Prilikom novog naseljavanja sela svaki su puta novo prido{li stanovnici bili iz nekog drugog kraja. Jednom su to bili iz okolice Slavonske Po`ege, drugi puta iz Gorskog kotara (2) a tre}i puta iz panonske nizine, tj. iz Ma|arske. Nijemci su u Bankovce doselili 1841. godine i to iz Ma|arske. (3) Godine 1841. kada su u Bankovce doselile prve njema~ke (i ma|arske) obitelji, selo je pripadalo plemi}koj obitelji MIHALOVI]. Mihalovi}i su bili vlasnici mjesta i {ire okolice Orahovce i Feri~anaca. U Orahovici kao i u Feri~ancima Mihalovi}i su imali svoje plemi}ke dvorce. (4) Mihalovi}i su tada bili vi{i ~asnici u austrijskoj carskoj vojsci, a po izlasku iz vojske bili su poznati kao dobri i napredni gospodari na svojim imanjima. Rado su se `enili k}erima njema~kih grofova (npr. iz [leske) ili k}erima ma|arskih grofova iz okolice Pe~uha. (5) Najvjerojatniji razlog doseljavanja njema~kih obitelji na imanja plemi}a Mihalovi}a bilo je unapre|ivanje poljoprivredne proizvodnje kao i izgradnja novih pustara budu}i da je obrada poljoprivrednog zemlji{ta u onim krajevima odakle su potjecale njihove supruge bila znatno naprednija i racionalnija od obrade tla u ovim krajevima.

I zanati su bili znatno razvijeniji u tim krajevima nego ovdje, no i miraz grofica udanih za Mihalovi}e vjerojatno je odigrao svoju ulogu u doseljavanju njema~kih i ma|arskih obitelji na imanja plemi}a Mihalovi}a.

Prvih pet njema~kih obitelji doselile su se u Bankovce 1841. godine iz Ma|arske i to iz mjesta (danas grada) Moor. I danas u tom gradu ima mnogo Nijemaca koji ~ak 229

VDG JAHRBUCH 2002

imaju svoje osnovne {kole. Te porodice bile su: Pigler, Steiner, Rister, Kraus, Pisch i jedna ma|arska porodica Horvat.

Sljede}ih godina doselile su jo{ mnoge njema~ke obitelji u Bankovce i to iz {ire okolice Pe~uha. To su bile porodice: Hager, Rosner, Resser, Inhoff, Wolf, Mosbach, Stier, Spies, Frei i drugi. Sporadi~no doseljavanje Nijemaca u Bankovce nastavilo se jo{ tijekom narednih 20 do 30 godina, a posebno kada je 1873. godine firma "Neuschlos" sagradila veliku parnu pilanu i tvornicu parketa i tanina u \ur|evcu. (6) Tada je u tvornicu do{lo puno njema~kih majstora, a neki su od njih `enidbom do{li u Bankovce.

Potrebno je napomenuti da su se istovremeno s njema~kim obiteljima u Bankovce doseljavali i Ma|ari iz {ire okolice Pe~uha. Mnoge njema~ke obitelji koje su u Bankovce doselile iz Baranjske `upanije govorile su ma|arskim jezikom, a poneki i hrvatskim. Na plemi}kom dvoru Mihalovi}a govorilo se uglavnom njema~kim jezikom, ne{to manje ma|arskim, a tek poneki znali su i hrvatski (1840./41.). Najve}i broj doseljenih Nijemaca bili su zanatlije i to naj~e{}e tesari, kolari, kova~i, tkalci, zidari i drugi.

Doseljenim obiteljima Nijemaca plemi}i Mihalovi}i dali su odmah podku}nicu (veli~ine 1,5 jutara), drvo za gradnju ku}e i jo{ niz pogodnosti. Dodu{e, i radne obveze doseljenih obitelji prema plemi}u nisu bile male.

Do{la je i 1848. godina kada je za vrijeme vladavine bana Josipa Jela~i}a ukinuto kmetstvo. Tada se na selu pomalo po~elo "lak{e disati" jer je radna obveza prema plemi}u bila znatno umanjena. Obitelji su na selu postale znatno samostalnije.

Ljudi iz Bankovaca `enili su se iz svog sela. Rijetko bi se koji brak sklopio s nekim izvan sela i to najvjerojatnije zbog razlika u jeziku. Nakon nepunih sto godina cijelo je selo bilo rodbinski povezano. Broj stanovnika u Bankovcima rastao je iz godine u godinu, a s njima se selo {irilo i postajalo sve ve}e. Bankov~ani su u cijeloj okolici desetlje}ima bili poznati kao vrijedni, radi{ni, {tedljivi i napredni gospodari.

Cilj svakoga gazde bio je pove}ati svoje imanje i zato je uvijek bila prisutna te`nja za zemljom. Radilo se i {tedjelo da bi se kupovala zemlja, a me|usobno su se svi u tome natjecali. Onaj koji je imao vi{e jutara zemlje bio je "ve}i" i ugledniji gazda u selu. Mnogi od njih u vi{e su navrata bili birani od svojih suseljana za kneza ili starje{inu u selu. Oni bi u op}ini predstavljali selo, vodili brigu o organizaciji radova u selu, o interesima samoga sela i o njegovu razvoju. Nastojali su pove}ati kapital sela kupuju}i zemlju za nove pa{njake i grade}i nove poljske putove.

Bankovci su bili poznati po svom bogatom sto~nom fondu. Selo je ekonomski stajalo vrlo dobro, a stanovnici sela su sami o svome tro{ku pla}ali seoskoga lugara, poljara, zvonara, no}obdiju (boktera) kao i ~uvare stoke na pa{njaku – govedara, ~iko{a i svinjara.

Seljani gotovo nikada nisu bili bez novih ideja i novih planova. Radilo se, {tedjelo i napredovalo.

230

VDG JAHRBUCH 2002

Godine 1912. tada{nja je banska vlast u Bankovcima uz pomo} mje{tana izgradila lijepu i pove}u "Osnovnu - pu~ku" {kolu s lijepim stanom za u~itelja. Godinu dana kasnije banska je vlast izgradila i tvrdu – kamenitu cestu kroz selo. Ta je cesta povezivala mjesta Feri~ance i Zdence. Godine 1934. mje{tani sela Bankovci svojim su sredstvima izgradili sebi crkvu, a 1938. godine seljani su sami izgradili i vatrogasni dom s lijepom salom za zabave.

U selu su bila dva orkestra. Jedan orkestar je bila limena glazba, a drugi je bio tambura{ki. Ljudi u selu su puno radili ali su se znali i veseliti. Za sve ve}e blagdane bile su organizirane zabave u vatrogasnom domu.

Nitko u selu nije smio zaboraviti svoj imendan. O tomu su brigu posebno vodili susjedi i rodbina. I svatovi su u selu bili poseban doga|aj, ne samo za rodbinu ve} za sve seljane. Pripremali bi se najmanje tjedan dana a trajali su po tri dana. Naj~e{}e su svatovi bili u jesen i zimi.

Osim poljoprivrede, Bankov~ani su voljeli vo}arstvo i vinogradarstvo. Gotovo je svaka ku}a imala svoj vinograd na obroncima Papuka ili Krndije, uz vinograde u blizini svojih ku}a. Bilo je i dosta zanatlija, a naj~e{}i su zanati bili tesar, kolar, zidar, postolar, kroja~ i mehani~ar. Svi su se ti obrtnici u slobodno vrijeme dodatno bavili poljoprivredom i sto~arstvom. Polja Bankov~ana uvijek su bila dobro i lijepo obra|ena, kao i usjevi. Na tome su im seljaci susjednih sela ~esto zavidjeli.

Prolaze}i kroz selo mogle su se uo~iti "{vapske ku}e". Naj~e{}e su bile gra|ene u "panonskom stilu", tj. gra|ene su uz me|u, u du`inu. Uzdu` ku}e bio je "ganjak" (trijem) s lijepim stupovima. Ku}e su imale najmanje tri pove}e sobe. Iza ku}e nalazila se i pove}a "komora" i obi~no njoj pripojena manja radionica. Gospodarske zgrade, {tala, {tagalj i {upe gra|ene su jedna do druge, popre~no na potku}nici i tako su odvajale prednji dio dvori{ta od stra`njeg dijela nazvanog "gumno". Najljep{e njema~ke ku}e gra|ene su po~etkom 20. stolje}a kao i uo~i Drugog svjetskog rata.

Svaka je ku}a imala svoju "malu ba{~u" za uzgoj cvije}a. Iza gumna je bio vo}njak, a iza vo}njaka "velika ba{~a". Putnik koji bi iz susjednog sela dolazio u Bankovce pomislio bi da je to neka {uma, a ne selo jer su se izme|u stabala vidjeli samo crveni krovovi ku}a iznad kojih se uzdizao toranj crkve.

Ulice su bile {iroke s klupom ispred svake ku}e, ~iste i pometene kao i sva dvori{ta.

Svuda se mogao vidjeti red i ~isto}a i svi su "morali" raditi, uklju~uju}i i djecu i roditelje i djedove i bake. Rad za ve}inu mje{tana nije bio samo obveza ve} i navika.

Godine 1939. u Bankovcima se osniva Kulturbund. Bio je to "pravi" doga|aj u selu jer je osnivanju Kulturbunda u Bankovcima puno su doprinijeli Nijemci iz okolnih sela, npr. ^a~inaca i Velimirovca. Najvi{e je tomu doprinijelo poznanstvo (i rodbinske veze) bankova~kih Nijemaca s osje~kim Nijemcima. Prvi predsjednik Kulturbunda u Bankovcima bio je Anton Hager, tajnik Friedrich Pfaff a blagajnik Stefan Pigler (Pi{ta). Najaktivnija u Kulturbundu u Bankovcima bila je gospo|a Jochana Fink-Stransky, podrijetlom iz Tirola. On je u Bankovcima imala i malu tvornicu za preradu mlijeka gdje je proizvodila {vicarski sir i ~ajni maslac. Bila je u organizaciji neumorna, ali i dobar vo|a. Sin Ferdinand studirao je u Innsbrucku. Svakog su ljeta u 231

VDG JAHRBUCH 2002

Bankovce tako dolazili studenti i studentice iz Njema~ke koji bi preko ljeta organizirali "ljetnu {kolu" za u~enje njema~kog jezika. Bio je to pravi mali "preporod" za djecu Nijemaca u Bankovcima. Gospo|a Fink-Stransky u svojoj je novosagra|enoj, prostranoj ku}i dala jednu pove}u prostoriju Kulturbundu. Svi su tu prostoriju u selu zvali "Heim" i tamo su se ~lanovi Kulturbunda sastajali nedjeljom i praznikom, te ponekad i radnim danima u ve~ernjim satima. Pri~alo se i zabavljalo, a ~esto su se ~ula i predavanja ako je netko do{ao iz Kulturbunda iz Osijeka. Znali su i zasvirati i zaplesati, naj~e{}e valcer i polke.

Do{la je i 1941. godina, pad Jugoslavije te stvaranje Nezavisne Dr`ave Hrvatske.

Odu{evljenju nije bilo kraja, no samo vrlo kratko jer su ve} 1942. godine stigli pozivi bankova~kim mladi}ima za odlazak u njema~ku vojsku. Kasnije su u vojsku pozvani i oni stariji. Na`alost, neki se vi{e nikada nisu vratili u Bankovce stradav{i na isto~nome boji{tu.

Selo Bankovci 1941. godine imalo je 84 ku}e (gazdinstva) i oko 450 stanovnika, a u ~ak 40 ku}a `ivjeli su stanovnici s njema~kim prezimenima. Bilo je pet-{est ku}a ~iji su vlasnici imali njema~ka prezimena ali nisu bili ~lanovi Kulturbunda. Bilo je i pet-{est ku}a ~iji vlasnici nisu imali njema~ka prezimena, no bili su ~lanovi Kulturbunda jer su im supruge bile Njemice pa su se i djeca osje}ala Nijemcima. Po vjeri su svi bili rimokatolici, izuzev dvije obitelji koje su bile luteranske vjere, a to su obitelji Schmidt i Pfaff.

Kulturbund je od 1939. godine znatno napredovao. Imao je svoju limenu glazbu i svoj Heim. U sali vatrogasnog doma odr`avale su se velike njema~ke zabave. Na veliko se slavio "kirvaj" u selu i to na dan Sv. Roka, a redovito su se odr`avali i veliki "majalusi". Dana 1. svibnja 1942. godine u Bankovcima je uspostavljena osnovna {kola na njema~kom jeziku - Volksschule. Na`alost zbog ratnih je neprilika ta {kola potrajala samo godinu dana.

U prolje}e 1943. godine sti`u i prve vijesti o poginulima na isto~noj fronti. Godine 1943. ~esti su no}ni upadi partizana s Papuka u selo. Uvijek bi oplja~kali nekoliko obitelji a neke bi ljude poveli sa sobom na Papuk. U selu su zavladali nesigurnost i strah. Jedne su no}i partizani s Papuka upali u selo, oplja~kali obitelj Fink-Stransky i sa sobom poveli gospo|u Jochannu Fink-Stransky. Vi{e se nikada nije vratila u Bankovce. Partizani su je strijeljali u Slatinskom Drenovcu. U selu je vladao strah.

Mu{karci bi se no}u skrivali kako ih partizani ne bi na{li i otjerali. Zbog svega toga je komanda njema~ke vojske u Na{icama odlu~ila iseliti njema~ke obitelji iz Bankovaca i to su selo Velimirovac kod Na{ica gdje bi te obitelji bile sigurnije od partizana. U svibnju 1943. godine uz pratnju njema~ke vojske iz Bankovaca se u Velimirovac, tada veliko njema~ko selo, seli 30 njema~kih obitelji. Ondje su te obitelji uselile u ku}e ve} poznatih njema~kih obitelji. Nakon dva mjeseca bankova~ke su njema~ke obitelji iz Velimirovca vlakom preseljene u Srijem, u In|iju. Ondje su tako|er smje{teni u ku}e Nijemaca. Tih 30 obitelji bankova~kih Nijemaca `ivjele su u In|iji sve do jeseni 1944. godine kada je njema~ka komanda odlu~ila sve njih vlakom preseliti u Njema~ku. Put ih je vodio i preko Osijeka. Ipak, samo su ~etiri obitelji odlu~ile po}i u Njema~ku, dok su ostali stigav{i vlakom u Osijek, svoje vagone prikop~ali na vlak koji je vozio od 232

VDG JAHRBUCH 2002

Osijeka do \ur|enovca. Tako su se skoro sve obitelji bankova~kih Nijemaca vratile u svoje ku}e.

Stiglo je i prolje}e 1945. godine. Dana 17. travnja 1945. godine jugoslavenska je vojska zauzela Bankovce. U srpnju 1945. godine u logor je otjerana prva njema~ka obitelj, a imovina im je konfiscirana. Bila je to obitelj Jochana Steinera koji su otjerani u logor u Jelisavac, a od tamo transportom (vlakom) iseljena u Austriju (Graz).

Do{la je i 1946. godina. Dana 15. sije~nja 1946. godine u Bankovce je do{ao vod milicije iz Slavonske Orahovice. Imali su popis koje obitelji moraju uhititi, istjerati ih iz njihovih ku}a i sprovesti u Orahovicu. Uhitili su sve i zaklju~ali ih u salu vatrogasnog doma u Bankovcima odakle su ih seoskim kolima uz strogu pratnju sproveli u Orahovicu. Tom je prilikom iz ku}a istjerano 13 njema~kih obitelji s ukupno 40 ~lanova. U Orahovici su zatvoreni u nekada{nji dvorac plemi}a Mihalovi} odakle su tre}eg dana "Gutmanovim" vlakom svi prevezeni u logor u Valpovu gdje su ostali do 1. svibnja 1946. godine. Za to vrijeme u logoru je umrlo njih osmero. U me|uvremenu je kotarski sud u Na{icama donio rje{enje o konfiskaciji njihove cjelokupne imovine. Vrativ{i se iz valpova~kog logora u Bankovce ostali su na cesti pred svojim ku}ama jer su u njihovim ku}ama ve} bili kolonisti (uglavnom Srbi s Korduna i Banije te iz srpskih sela s Papuka).

Otpu{tene iz valpova~kog logora prihvatila je njihova rodbina u selu. Bilanca rata od 1941. do 1946. godine za selo Bankovce bila je stra{na – ukupno je poginulo 42 ljudi, dijelom na bojnom polju, dio je stradao kao `rtve partizana s Papuka, a dio u logoru Valpovo. U prosjeku, svaka druga ku}a dala je po jednu `rtvu.

Svi Nijemci iz Bankovaca koji su pre`ivjelu tu ratnu golgotu znali su da u novoj dr`avi ni oni ni njihova djeca nemaju nikakvu budu}nost. Zato su ~ekali priliku za iseljenje u Njema~ku {to se i ostvarilo poslije 1952. godine. Do 1965. godine iz Bankovaca je u Njema~ku iselilo 18 obitelji. Iseljavanje Nijemaca iz Bankovaca bilo je legalno i uz odobrenje postoje}ih vlasti, te dozvolom Zapadnonjema~ke ambasade u Beogradu. Prilikom iseljenja mogli su sa sobom ponijeti svoju pokretnu imovinu. Put ih je `eljeznicom vodio od stanice Feri~anci, preko Zagreba do Salzburga. Pre{av{i granicu Zapadne Njema~ke prihva}eni su u "lageru" u Pittingu (kraj Salzburga) gdje su ostali mjesec-dva. Prema vlastitim `eljama upu}eni su u pojedine njema~ke gradove gdje su dobivali stanove i posao.

233

VDG JAHRBUCH 2002

Zaklju~ak BANKOVCI 1941. godina

2001. godina

- imali 84 ku}e (gazdinstva), - 40 ku}a s njema~kim prezimenima - oko 450 stanovnika

- imaju 80 ku}a, 20 praznih - pet ku}a koje nose njema~ko prezime - danas 150 stanovnika

Danas u Bankovcima ima samo pet ku}a koje nose njema~ko prezime. To su prezimena Inhoff, Major, Reiter i Teis. Danas u Bankovcima vi{e nitko ne govori njema~ki jezik.

TABLICA I. BANKOVCI 1940. GODINE Selo Bankovci 1940. godine ima 84 ku}e.

Redoslijed ku}a u Bankovcima ~iji su vlasnici imali njema~ka prezimena, i to idu}i selom od istoka prema zapadu: LIJEVA STRANA SELA Schmit Johan Pfaff Friedrich Schuk Lina Pigler Mijo Inhoff Mijo Inhoff Pavo Theis Franjo Pitz Mijo Inhoff Martin Mosbach Stjepan Inhoff Ferdinand Resser Mijo Fink-Stransky Johana Hager Antun Inhoff Johan Inhoff Josip Mosbach Franz Pitz Matija Steiner Matija Steiner \uro

DESNA STRANA SELA Steiner Josip Pigler Matija Wolf Jakob Pigler (Franjo) Stjepan Pigler Martin Pigler Andrija Reiter Julius Steiner Marija Steiner Mijo Resser Matija Strasser Ferdinand Strasser Pavo Strasser Antun Hager Jozef Bogenschutz Pavo Steiner Ivan Kikel Ferdinand Steiner Pavo Pigler Ernest Steiner Josip Mosbach Ivan 234

VDG JAHRBUCH 2002

TABLICA II. Popis porodica u Bankovcima koje su bili ~lanovi Kulturbunda 1941. godine (u zagradi je upisan broj ~lanova te porodice).

Ajzeli Stjepan (2) Ber`aj Franjo (5) Bogenschutz Pavo (5) Bogenschutz Johan (2) Fink-Stransky Johana (5) Hager Antun (6) Hager Jozef (6) Inhoff Ferdinand (4) Inhoff Johan (6) Inhoff Josip (3) Inhoff Martin (6) Inhoff Mihal (6) Inhoff Pavo (4) Kikel Ferdinand (4) Major Franjo (5) Mosbach Franjo (5) Mosbach Ivan (2) Pigler Matija (3) Pigler Martin (7)

Pigler Stjepan (6) Pitz Matija (5) Pitz Mijo (2) Pfaff Friedrich (4) Steiner Gjuro (3) Steiner Ivan (6) Steiner Josip (4) Steiner Mijo (3) Steiner Pavo (4) Steiner Matija (2) Svati} Stjepan (5) Stransky Mihal (3) [i{uljak \uro (2) Schmit Johan (3) Strasser Antun (5) Strasser Ferdinand (5) Strasser Pavo (5) Schuk Lina (2) Reiter Julius (5)

Kulturbund je u Bankovcima 1941. godine imao 130 ~lanova.

POPIS PORODICA KOJE SU IMALE NJEMA^KO PREZIME A NISU BILI ^LANOVI KULTURBUNDA Mosbach Stjepan Pigler Andrija Pigler Mijo Resser Matija Resser Mijo Tajs Franjo POPIS PORODICA KOJE NISU IMALE NJEMA^KO PREZIME A (zbog toga {to su im supruge bile Njemice) BILI SU ^LANOVI KULTURBUNDA Ber`aj Franjo, supruga Katarina, ro|ena Pigler Svati} Stjepan, supruga Ana, ro|ena Inhoff [u{uljak Gjuro, supruga Ana, ro|ena Bernard 235

VDG JAHRBUCH 2002

TABLICA III. POPIS LJUDI IZ BANKOVACA KOJI SU BILI U NJEMA^KOJ VOJSCI 1941.-1945. GODINE Ajseli Stjepan Bogenschutz Franz Bogenschutz Paul Fink Oto Hager Josef Inhoff Joseph Inhoff Mihael Maleta Franz Pigler Franz Pigler Paul Reiter Julius Svatitsch Stephan Steiner Mathias Steiner Richard Schischuljak Georg Strasser Ferdinand Strasser Paul

Bogenschutz Anton Bogenschutz Johan Buk Stephan Hager Johan Hager Paul Inhoff Martin Kikel Ferdinand Pfaff Friedrich Pigler Martin Pitz Mathias Svatitsch Johan Steiner Josef Steiner Paul Steltz Johan Strasser Anton Strasser Ferdinand - Sohn Schuk Johann

POPIS LJUDI IZ BANKOVACA KOJI SU POGINULI KAO NJEMA^KI VOJNICI Ajseli Stephan Steiner Richard Buk Stephan Steltz Johann Fink Oto Strasser Ferdinand - Sohn Inhoff Josef Strasser Paul Inhoff Martin Schuk Johann Pigler Franz Steiner Paul TABLICA IV. NIJEMCI IZ BANKOVACA Popis njema~kih porodica koje su prolje}e (svibanj) 1943. godine iz Bankovaca iselile u Velimirovac, a nakon dva mjeseca iz Velimirovca odselile u Srijem, mjesto In|ija.

Imena ku}e – vlasnika Bogenschutz Antun Hager Josip Inhoff Ferdinand Inhoff Johan Inhoff Martin Inhoff Mihael Inhof Pavo

Pitz Mijo Pfaff Friedrich Steiner Gjuro Steiner Ivan Steiner Mijo Steiner Pavo Steiner Matija 236

VDG JAHRBUCH 2002

Kikel Ferdinand Major Franjo Mosbach Franz Mosbach Ivan Pigler Martin Pigler Stjepan Pitz Matija

Stransky Josip Stransky Mihal Schmidt Johan Strasser Antun Strasser Ferdinand Strasser Pavo Schuk Lina

U jesen (studeni) 1944. godine iz In|ije su se u Bankovce vratili svi osim ~etiri obitelji koje su vlakom iselile u zapadnu Njema~ku: Pfaff Friedrich Schmidt Johan

Pitz Mijo Schuk Lina TABLICA V.

Popis onih njema~kih obitelji iz Bankovaca koje su bile otjerane u logore 1945. i 1946. godine (u zagradi je broj ~lanova obitelji u logoru).

Godine 1945. u mjesecu lipnju, milicija je u logor u Josipovcu otjerala obitelj Steiner Ivana (6 ~lanova obitelji).

15. sije~nja 1946. godine milicija je iz Bankovaca u logor Valpovo otjerala slijede}e obitelji: Bogenschutz Pavo i sin Josip (2) Hager Antun, supruga Marija i k}er Marija (3) Hager Josip, supruga Katarina, k}er Eva, otac Ivan i majka Eva(5) Inhoff Pavo, supruga Terezija i snaha Franciska (3) Mosbach Ivan i supruga Marija (2) Pigler Martin, supruga Eva i sinovi Jozef, Matajz i Ferdinand (5) Pigler Stjepan, supruga Terezija, k}er Helena i otac Franjo (4) Steiner Gjuro i supruga Eva (2) Steiner Terezija, k}er Agata i sin Antun (?) (3) Strasser Ferdinand, supruga Barbara, sin Jozef i k}er Marika (4) Strasser ud. Ana, k}eri Marija i Julijana, sin Mijo (4) Strasser Antun, supruga Katarina, sinovi Ivan, \uro i Adolf (5) Steiner Antun (Toni) i supruga Marija (2) U logoru Valpovo umrli su i sahranjeni na valpova~kom groblju: Hager Ivan i supruga Eva Inhoff Pavo, supruga Terezija i snaha Franciska Mosbach Ivan i supruga Marija Pigler Franjo Stransky Josip, suprug ubijene Johane Fink, osu|en je na Okru`nom sudu u Osijeku na osam godina zatvora zbog svog aktivnog rada u Kulturbundu.

Konfiscirana mu je cjelokupna imovina. Po izdr`anoj zatvorskoj kazni, Stransky Josip sa svojim je sinom Erihom iselio u Njema~ku.

237

VDG JAHRBUCH 2002

TABLICA VI. Popis imena Nijemaca u Bankovcima ~ija je imovina odlukom Kotarskog suda u Na{icama konfiscirana 1946. godine (konfiskacija je provedena u velja~i, o`ujku i travnju 1946. godine dok su vlasnici imovine bili u logoru).

Bogenschutz Pavo Fink-Stransky Josip i pokojna supruga Johana Hager Antun Hager Josip Inhoff Martin Inhoff Pavo Mosbach Ivan Pigler Martin Pigler Stjepan Pitz Mijo Pfaff Friedrich Steiner Gjuro Steiner Pavo Steiner Ivan Schmidt Johan Schuk Lina Stransky Josip Strasser Antun Strasser Ferdinand Strasser Pavo Dok su se oni nalazili u logoru ili neki ve} bili iselili u Njema~ku, u njihove su se ku}e uselili kolonisti, uglavnom Srbi, partizani.

TABLICA VII. Porodice Nijemaca iz Bankovaca koje su poslije zavr{etka Drugog svjetskog rata iselile u Njema~ku

• Steiner Ivan, supruga Gizela i djeca Ana, Gizela, Julijana i Andrija iselili su transportom iz logora u Josipovcu 1945. godine.

• Strasser ud. Ana (poslije pogibije njezina supruga Pave) s djecom Marikom, Julianom i Michaelom iselili su 1954. godine.

• Strasser Ferdinand, supruga Barbara i djeca Josip i Marija iselili su 1955. godine.

• Steiner Antun, supruga Matija i sinovi Ferdinand i Johan iselili su 1957. godine.

• Schischuliak Georg, supruga Ana i djeca iselili su 1957. godine.

• Stransky Josip i sin Erich iselili su 1959. godine 238

VDG JAHRBUCH 2002

• Pigler Josef, supruga Rosalia i djeca Josef i Mellita iselili su 1962. godine.

• Hager Antun i supruga Marija iselili su 1964. godine.

• Hager Antun (sin), supruga Ana i djeca Viktor i @eljko iselili su 1964. godine.

• Hager Josip i supruga Katarina iselili su 1964. godine.

• Hager Josip (sin) i supruga iselili su 1964. godine.

• Kikel Johan, supruga Ljubica i sinovi Zlatko i Oto iselili su 1964. godine.

• Pigler Martin, supruga Eva i sinovi Mathias i Ferdinand iselili su 1964. godine.

• Pitz Mathias, supruga Marija i sin Franz iselili su 1964. godine.

• Steiner Franz, supruga Helena, roditelji Mijo i Teresa i djeca Viktor i Eva iselili su 1964. godine.

• Inhof Viktor, supruga Edita i djeca Brigita i Hildegard iselili su 1969. godine.

• Steiner Antun, supruga Marija i sinovi Ferdinand i Johan iselili su 1957. godine.

Tijekom Drugog svjetskog rata, odnosno u jesen 1944. godine u Njema~ku su iselili i Bankov~ani koji su te 1944. godine `ivjeli u Osijeku, odnosno In|iji:

• Pigler Sabina i djeca Zlata i Rudolf – iselili iz Osijeka • Pfaff Friedrich, supruga Sofija, k}er Zlata i sin Friedrich – iselili iz In|ije

• Schmidt Johan, supruga Marija i k}i Juliana – iselili iz In|ije • Schuk Lina – iselila iz In|ije.

239

VDG JAHRBUCH 2002

Deutsche in Bankovci Das Dorf Bankovci befindet sich 10 Km nordöstlich von der Stadt Orahovica. Zum ersten mal wurde es in Schrift im 16. Jahrhundert erwähnt. Die ersten Familien der Deutschen kamen in das Dorf Bankovci im Jahre 1840 aus dem Ort Moor in Ungarn.

In den nächsten 20 Jahren wurden vereinzelte Einwanderungen der Deutschen aus der Umgebung von der Stadt Pecs fortgesetzt. Das größte Teil der angesiedelten Deutschen waren Handwerker vom Beruf. Außer ihrem Beruf beschäftigten sie sich alle in der Freizeit auch mit der Landwirtschaft.

Im Jahre 1939 wurde in Bankovci ein Kulturbund mit 130 Mitgliedern gegründet.

Im 1940 gab es in Bankovci 82 Häuser (Haushalte), von denen 40 Häuser die deutschen Familiennamen hatten.

Zwischen 1941 und 1945 waren 34 Einwohner des Dorfes Bankovci in der Wehrmacht. 12 sind ums Leben gekommen.

13 deutschen Familien wurden im Jahre 1946 aus Bankovci ins Lager Valpovo vertrieben, 8 Leute starben im Lager.

20 deutschen Bauerngüter in Bankovci wurden nach einem Gerichtsentscheid des Bezirksgerichtes in Na{ice im Jahre 1946 konfisziert.

22 deutschen Familien wanderten aus Bankovci in die Bundesrepublik Deutschland aus.

Zur Zeit (im Jahre 2002) gibt es nur 6 Familien (Haushalte) die die deutschen Familiennamen haben.

240

VDG JAHRBUCH 2002

Ivan BALTA

Nijemci i Austrijanci u \ur|enovcu krajem 19. i po~etkom 20. stolje}a Nastanak i razvoj mjesta \ur|enovca1 vezan je za eksploataciju {uma i preradu drva.

Kako su {ume bile temeljno bogatstvo Slavonije,2 posebno slavonski hrastovi, organizirana eksploatacija {uma uslijedila je u drugoj polovici XIX. stolje}a, a me|u prvim drvnim pogonima bila je ona u \ur|enovcu. U ravni~arskom dijelu Slavonije prevladao je hrast lu`njak (quercus robur), a u gorskom dijelu hrast kitnjak (quercus peraea), koje su pored drugih vrsta drve}a (bukve, jasena, bresta, klena, lipe, kestena, jela, cera…) bile osnovne sirovine, u po~etku za dobijanje pepeljike (pota{e) a kasnije i izra|ivanje predmeta od drveta (namje{taja, buradi, parketa…). \ur|enova~ki hrastovi trupci i du`ice za buradi izvozile su se Dravom i Dunavom do srednje i zapadne Europe.

Ve} 1866. godine3 be~ki je trgovac Josip Pfeiffer sklopio ugovor s na{i~kim grofom Ladislavom Peja~evi}em za iskori{tavanje {uma te je na podru~ju \ur|enovca podignuta prva parna pilana. Eksploatacija {uma je prestala 1876. Godine uslijed isteka ugovora ili uslijed sloma burze u Be~u, kada su propali brojni prera|iva~i drva iz Hrvatske. Pilanu je od Pfeiffera kupila belgijska tvrtka Marchetti Ch./ Lamarche, koja je na Peja~evi}evu imanju nastavila raditi.

Prema izvje{}u Trgova~ko-obrtni~ke komore u Osijeku za 1881. godinu na \ur|enova~koj pilani je radio 151 radnik koji su imali dnevnu pla}u od 1-2 forinte, a sezonci i nadni~ari po nagodbi. Pilanski radnici su imali stanove u drvenim barakama (svaka baraka imala je osam stanova) na~injenih od drva i }erpi}a, a ~itavo naselje su njezini stanovnici nazivali Jelisavac. Vlasnici pilane su od \ur|enovca do luke [estilovac na Dravi (rije~ni teglja~i Hermann i Greta) izgradili uskotra~nu prugu, ~ije su vagone vukli konji do nabava parnih lokomotiva (prugu su odr`avali radnici iz [aptinovca, prete`no `ene).

Godine 1850. \ur|enovac je imao 508 stanovnika, a polovicu stanovni{tva ~inili su slu`benici i stru~ni radnici (majstori) pristigli iz Ma|arske s vi{e od tri ~etvrtine njema~kog i austrijskog porijekla ne znaju}i govoriti hrvatski. Djeca istih radnika i{la je u ma|arsku {kolu u Na{icama, dok nije otvorena 1888. godine prva privatna pu~ka {kola u \ur|enovcu.4 Poslom su neposredno upravljali Kovacs, Stern, Haberfeld, 1 2 3

4

@elimir Cako, \ur|enovac – kronika, \ur|enovac, 1995. [umsko bogatstvo Slavonije “Kombinat Beli{}e” kao ~inilac privrednog razvoja, Zbornik radova JAZU, Osijek, 1980.

Milan Rado{evi}, Iskaz o pilanah koje su proizva|ale ili jo{ danas proizva|aju hrastovu rezanu gra|u u Hrvatskoj i Slavoniji, [umarski list, Zagreb, 1891., str. 554-555.

Odobrenje Kraljevske zemaljske vlade i Odjel za bogo{tovje i nastavu, Spis br. 13.724, od 27. XII. 1888. godine

241

VDG JAHRBUCH 2002

Bartos, Teller i Varmes i Adler, u pogonu \ur|enovac Josef Weiss te u pogonima u Bárcsu Géza Heller, a u Szátmaru Alexander Fried. \ur|enova~ku }e pilanu preuzeti 1886. godine novi vlasnici Neschloss, Schmidt und Marchetti iz Budimpe{te,5 koji pored redovne djelatnosti otvaraju 1889. godine i tvornicu tanina. Tvornica je tada imala oko 160 radnika, a radilo se 12 sati dnevno u vrlo te{kim uvjetima. S izgradnjom tvornice tanina gradilo se i cijelo stambeno naselje (Taninska ~etvrt) i zgrade za kancelarije i stanovi slu`benika. Za izgradnju naselja poduze}e otvara kamenolom (kod Gornje Moti~ine) i ciglanu (Livade).

Novi }e vlasnik6 1895. godine promjeniti ime \ur|enova~kog poduze}a u Neuschlossova na{i~ka tvornica tanina i paropila d.d. sa sjedi{tem u Budimpe{ti, kojim je upravljao Upravni odbor.7 U narednih petnaestak godina poduze}e }e otvarati mnoge pilane u Slavoniji, ju`noj Ma|arskoj i ~ak u Rumunjskoj (Szátmar i Galocasu). @eljezni~ka pruga Na{ice-Slatina kroz stanicu Su{ine-\ur|enovac izgra|ena je 1896. godine,8 koja je ubrzala razvoj mjesta i poduze}a, tako da je \ur|enovac 1900. godine imao 565, a ve} 1910. godine 1.018 stanovnika. Tvornica parketa osnovana je 1909., tvornica ba~ava 1910. godine.

Zemlji{te tvorni~ke kolonije sa svim tvornicama prostiralo se na oko 220 jutara, ogra|en hrastovim daskama 2,5 metra visine u du`ini oko 4 km.9 Oko urbaniziranog naselja \ur|enovac nalazila su se tipi~na slavonska sela. U obli`njem Novom selu, poduze}e je izgradilo poljoprivredno dobro, gdje su se uzgajale svinje i goveda i gdje se nalazio mlin. Svi radnici koji su stanovali “unutar ograde” imali su besplatan stan, rasvjetu te dva prostorna metra drva mjese~no, a namirnice (bra{no, mast…) kupovali su u konzumnoj zadruzi po sni`enim cijenama.10 U novoj tvornici parketa radilo je 120 radnika,11 a tre}ina je imala od 14 do 17 godina. U tijeku Prvog svjetskog rata, 1916. godine, u \ur|enovac su dovedeni ruski i talijanski zarobljenici kao besplatna radna snaga. Novi pogoni su iziskivali stalnu potrebu za novom radnom snagom, koja je u potrazi za “boljim `ivotom” dolazila iz obli`njih sela i udaljenih mjesta.

Nijemci i Austrijanci su u \ur|enovac kao radna snaga u novim pogonima drvne industrije krajem XIX. stolje}a dolazili iz raznih strana, iz Njema~ke i Austrije, iz ju`ne Ugarske, iz obli`njih mjesta ok \ur|enovca. Njema~ke i austrijske porodice su se vremenom djelomi~no ma|arizirale i kroatizirale, posebno nakon Prvog svjetskog rata i kasnije. Njema~ko-austrijske porodice su u \ur|enovcu imale gotove iste sudbine kroz povijesno vrijeme, razne dr`avne institucije i politi~ke opcije. Radnici i 5 6 7

8 9 10

11

Karl Neschloss und Sohn iz Budapesta, Jacques Schmidt iz Strasbourga i grof Luigi Marchetti iz Trsta Karl Neuschloss und Sohn, Domovinska banka d.d. (Vaterländische Bank A.G.) iz Budimpe{te i Ignaz Deusch und Sohn Upravni odbor: predsjednik Julius v. Walder, potpredsjednik i glavni direktor Hermann v. Rosenberg i ~lanvi odbora: Béla Hatvany-Deutsch, dr. Julius v. Kelemen, Albert Felix Konn, Béla Veith, dr. Albert Hirsch, grof Marko Peja~evi}, Paul Szécsi i grof Dionysius Wenckheim Ivan Gorni~i}-Brdova~ki, Razvitak `eljeznica u Hrvatskoj do 1918. godine, Zagreb, 1952.

Povijesni arhiv grada Zagreba, fond: Na{i~ka d.d.

Mira Kolar-Dimitrijevi}, Kriza taninske industrije u Hrvatskoj i polo`aj radni{tva, Zbornik Historijskog instituta Slavonije, br.

6., Slavonski Brod, 1968.

Josip Lakato{, Industrija Hrvatske i Slavonije, Industrijska biblioteka “Jugoslavenskog Lloyda”, br. 5., Zagreb, 1924., str. 139.

242

VDG JAHRBUCH 2002

slu`benici \ur|enovca koji su komunicirali na njema~kom jeziku i imali vjerojatno po prezimenima njema~ko i austrijsko porijeklo, bili su pripadnici katoli~ke, evangelisti~ke i `idovske vjeroispovjesti.

Sudbinu kao porodica Wunderlich imale su mnoge druge |ur|enova~ke porodice. Naime prema sje}anjima pre`ivjelih porodice Wunderlich,12 ista porodica potje}e iz [vicarske, odakle se porodica preselila do Regensburga te Dunavom (na splavi) po~etkom XIX. stolje}a doputovala do Osijeka, odnosno Petrijevaca, a otuda do Humljana te krajem XIX. stolje}a osnivanjem drvne industrije u \ur|enovac. U \ur|enovac je istovremeno pristizala radna snaga ma|arskog, ~e{kog, slova~kog, `idovskog i hrvatskog porijekla, njeguju}i kao Nijemci i Austrijanci svoje obi}aje, vjeru, jezik i kulturu. Tako da je vremenom \ur|enovac postao multietni~ko mjesto, gdje su ljudi govorili na radnim mjestima i u slobodnom vremenu njema~ki, ma|arski i hrvatski. Vjerski sukobi nisu zabilje`eni, a sami Nijemci bijahu i katoli~ke i evangelisti~ke vjeroispovjesti.13 Politi~ka situacija u Hrvatskoj i Slavoniji bila je u duhu ma|arizacije pod vodstvom bana Hhuena Hedervaryija (1883-1903. godine), {to se nije toliko osje}alo u \ur|enovcu, gdje su radnici bili zaokupljeni svakodnevnim radnim zadacima.

Rukovode}i ljudi u drvnoj industriji od osnivanja do Prvog svjetskog rata bijahu uglavnom @idovi (npr. Landarfer, Reissmann‌) kojima je materinji jezik bio njema~ki. Radna snaga na pilani, u krugu tvornice, u {umama, na `eljeznici, bila je hrvatska, ma|arska, njema~ka, ~e{ka i slova~ka. Srbi su masovnije dolazili u \ur|enovac i okolicu tek poslije Prvog svjetskog rata.

Iz izvornih podataka ro|enih14 u \ur|enovcu od 1880 do 1890. godine, vidljiv je ve}i broj njema~kog novoprido{log stanovni{tva u novootvorene pogone drvne industrije u istom mjestu. Od 1880. do 1885. godine samo {est puta se navodi kao mjesto ro|enja Gjurgjenovac, dva puta na po~etku 1880. godine Gjurgjenovac {uma, a tri puta Gjurgjenovac pusta. Za pretpostaviti je da se na {umskom iskr~enom zemlji{tu tek po~ela graditi pustara, a potom barake drvnih pogona \ur|enovac. Od 68 novoro|enih, navedeno je stotinjak prezimena roditelja, od ~ega je vjerojatno njema~kog i austrijskog porijekla 47. Pored roditelja novoro|ene djece, navedeni su i kumovi uglavnom stanovnici \ur|enovca. Navedeno je 100 prezimena, a od toga 46 prezimena vjerojatno njema~kog ili austrijskog porijekla.

12 13 14

iskaz: Marija Wunderlich (rujan, 2001.) iskaz: Berta Fozberg, udana Turkalj (rujan, 2001.)

DAO, Matica ro|enih rkt. `upe Antuna Padovanskog u Na{icama 1880-1890. godine, br. 473 b.

243

VDG JAHRBUCH 2002

Datum 1880.

1881.

1.VII.1882.

1.VII. 6.I.1883.

29.I. 12.II. 1.IV. 2.VIII. 2.VIII. 12.VIII. 21.VIII. 2.IX. 21.IX. 21.IX. 5.XI. 7.XI. 13.I.1884.

1884.

Ime ro|.

Nema Nema Ivan Ignac Valentin Marijan Rudolf Josip Ladislav Ana Kata Mijo Marija Emerik Antun Franjo Matija Franciska Ivan Josip Petar Ana Paula Rudolf Ana Alojzije

1885.

1887.

Eduard Ana

Ernest Petar 1888.

Ivan Marija

Ivan

1889.

Franjo Magdalena Marija

1890.

13.II.1890.

Marija

Roditelji

Ivan Nagy i Liza Hete{i Mijo Sauer i Ana Miklos Kev~i} i Marija [ander Waldfogel i -----------------Rudolf Rohler i --------------Matija Sigler (nadni~ar) i ----------------Dragutin Dasovi} (ko~ija{) i Ana Malekovi} “ “ Ivan Ackermann i Kata Rotharml Josip Farka{ i Tereza Demeter Franjo Hadi~ek i Ana Holczu Josip Bendl i Veronesa Köszler Ivan ^ehovski i Elizabeta Dvor`ak Brazda i ---------------------Seidl i -------------------Pacl i -------------------Navratil i --------------Fi{er i -----------------[varc i ----------------Jozo Slama ({uster) i --------------Josip Friedrich (staklar) i ------------Karlo Hamberger (staklar) i ----------Josip Spreitzer i --------------------^onto{ (Akerman) i Heberlüng (luteran) Roller i Tabakovi} Nagy i ^ernencz Schich i Birmann (Osijek) Lucke i Rancinger Spein i Koller Tornaris i Kanabis Tissler Veseli i Iles Schövel (ba~var) i Huber Cigler i -----------------Nemes i Kisgälon~er Hovi~ek (bravar) i Zvolski Fischer (tapetar) i Heger Du~i} i Bedekovi} Sikra i ------------------Scóth i Spráhá Ranzinger (staklar) i --------------Volf i Vald Roller (radnik) i Habakovi} Kencek (ko~ija{) i Nagy Tiszai (nadni~ar) i Vnko Schuch (radnik) i Birnbauer Kramari} i Martinko @upan~i} i Maulin Portnar (ko~ija{) i -----------------Gabri{ i Gabrilovi} Bedekovi} i Jenik Kubala (radnik) i Turan Waldfogel i ---------------------Schewel (pinter) i Huber Nemes (ko~ija{) i Kisgelen~er Scoth i Spraha Veseli i Illes Kvorka i Maro{ Teklen i Bato Dujni} i Friedrich König i ------------------Hude~ek i Zvolsky Franjo Gull (kova~) i Genovesa Pavo{evi} @upan~i} i Manren (kova~) Altenhofer (ma{inist) i ------------Golubovi} i ------------Hermani} i --------------Bobili i Gruber (radnik)

244

Mjesto ro|enja

Kumovi

Gjurgjenovac {uma Gjurgjenovac pustara Gjurgjenovac {uma Gjurgjenovac “ “ Gjurgjenovac pusta “ “ Gjurgjenovac “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ Gjurgjenovac pustara Gjurgjenovac “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “

[imony i Embre{i} [timac i ^izmadija Jost Balog Beretiz i Futerer Bo{njak Me~ek ^eme i Balog (lugar) Kolar i Kan~i} Müller i Eichner ({um.)

Friedrich Szakal Daniel i ^onto{ Stancker i Marot [evel (ba~var) Laki} i [vigl Pentl (u`ar) Kesler Seber (pinter) Weninger Zvolsky i Hoda~ek Navratil Dijanovi} i Bari{ Marcenan Fusserer Stancher Veigert Trnka i Gabri{ Malekovi} i Gabri{ ----------Karan i Tabor Lering ----------Fastner Balog Eva Dir i Josip Strapa~ Rimer ({umar) i Jachim Spring i Merk Ile{ Reinspach i Svagel Viner (mesar) Keiz i Jagodi} Bereti} i Futerer (gosti) Stancher i Marot Ba{a i Nagy Antun Major Ivan [ettina (ma{inist) ^eme i Balog ------------Babi} i Iliji} [praha i [kot Illes i Wesely (radnik) Mitrovic Bürger (remenar) Domby i Szücs Reinspach i [vagel Jone{ i Ko{er Valjak (slu`benik) Hakstok i Tulner Poje i Pelikan Ul~nik i ^epin (ratar) Düer i Wolf (mlinar) Hranjek i Mandrovec Folneris i Cvetovi} Pirnbaum i Schuch [uber i Mrazek Kremer i Pre`ansky Kremer i Bre`anski

VDG JAHRBUCH 2002

U \ur|enovcu izme|u 1878. i 1890. godine zabilje`en je ve}i broj umrlih,15 a me|u njima bijahu i pripadnici njema~ke narodnosti, sahranjivani u groblju u Pribi{evcu.

Datum 18781883.

1883.

1884.

1885.

1886.

1887.

1888.

1889.

1890.

15

Ime Nema Nema Ana Mato Jula Kata Mato Justina Ivan Adelhida Ana Friedrich Josip Marija Josip Albert Mijo Ivka Josip Adolf Marija Franjo Marija Ana Josip Janja Katarina Julija Michael Marija Franjo Josip Franjo Julija Julija Jelena Marija Ivan Mato Marija Julijana Paulina Franjo Ana Sidonija Mato

Roditelji

Ro|en

@ivio

Pokopan

Bolest

Gjurgj “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “

Pribi{evac “ “ “ “ “ “ “ “ Na{ice Pribi{evac “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ “

slabine “ su{ica ospice upala plu}a slabina “ su{ica “ “ vu~ac su{ica “ ospice slabina zahli{pci su{ica “ slabine zahlipci “ su{ica kozice zahlipci nezgoda slabina ka{alj zahlipci gri`a zahlipci slabina “ groznica slab. porod zahlipci “ probadanje ospice “ slabina upala plu}a kaplja srca zahlipci su{ica

Dob smrti

V Dasovi} i Malekovi} Mikuli} (kroja~) i Seidl Lois (staklar) i Macenan Mastanj i Damanj Gonbec i ----------Ma~ek (stolar) i Fisehbach Fekete i Mastanj Pucl i Stipi} “ [midt i Ferenc Hantar i ------Gore{ent (mlinar) i [isler Schövel (ba~var) i Huber Tornaris i Kanobio Tiszaj i Vinko Siljer i Steinmüler Trompa i -------Ko{la (staklar) i Pelikan Fi{er (remenar) i Heger Lucke i Ranzinger [kot (bravar) i [praha Dasovi} i ----Roller (radn) i Habakovi} Tiszaj (radnik) i Vinko Singer i Steinbrückner Kramari} i Martinko Schuch i Birnbauer Hir{man i ------Ranzinger i --------Kazinski (kova~) i Jenik Veseli i Ille{ Kramari} i ------Bula i Dubich Valjak i Bula Valjak i Bula “ Milo{evi} i Stan~i} @upan (kova~) i Mausin Tekler i Bato Hermanovi} i ------Houdi~ek(strojar)i Zavolski Waldfogel i -----Reinbach i -----A{perger (remenar) i Bogar

Gjurgj “ Barcs Na{ice Kutovi Ma|.

Gjurgj “ Ma|.

Crvenka ----Ma|.

Na{ice Gjurgj Ma|.

Gjurgj Temnizza Daruvar Gjurgj Erdelj Gjurgj Retfala Gjurgj “ “ “ “ “ “ “ “ “ “ Ma|arska “ “ Delnice Kutjevo Gjurgj “ ^e{ka Ma|arska Ko{ka \akovo

DAO, Izvod iz mati~ne knjige umrlih `upe A.Padovanskog u Na{icama 1878-1890. godine, br. 484 a

245

2 tjedna 2 dana 1 i 1/2 god godine 18 godina 3 mjeseca 2 tjedna 1 godina 4 godine 1 godina 1 godina 2 godine 2 godine 1 dan 6 mjeseci 2 tjedna 32 godine 4 godine 4 mjeseca 5 godina 3 mjeseca 40 godina 3 tjedna “ 3 godine 1 dan 4 godine 6 mjeseci 8 mjeseci 3 mjeseca 4 dana “ 69 godina 36 godina 1 mjesec “ 63 godine 3 godine 7 mjeseci 3 dana 37 godina 31 godina 4 mjeseci 49 godina

VDG JAHRBUCH 2002

Prema podacima matice vjen~anih \ur|enov~ana u vrijeme Prvog svjetskog rata, vidljivo je porijeklo porodica16 u \ur|enovcu: Datum 1913.

1914.

1915.

1916.

1918.

1919.

1920.

Vjen~ani i godina ro|enja Ivan Györgey,1894. i Marija Lassinger,1893.

Jula Radi~evi},1892. i Adam Kenceg,1890.

Matija Tauber i Anka Kolari} Ema Kezerle,1897. i Matija Wunderlich,1893.

Matilda Izer i Antun Tschepen,1886.

Gjuro Banaj,1893. i Marija Lazar,1897.

Karlo Jagodi},1896. i Gizela [vagelj,1898.

Marija Ikasek,1910. i Franjo Ro{,1896.

Josipa Paver,1894. i Franjo Jagoschitz Josip Gall,1860. i Marija Schmidl,1876.

Franjo Mageti},1892. i Eva Stanek,1896.

Ivan Toth,1893. i Marija Roller,1894.

Franjo Horvat,1896. i Jula Szabo,1902.

Martin Mank,1896. i Terezija Giebitz,1896.

Gjuro [tigler,1898. i Marija [terk,1898.

Antun Pavli~i} i Marija Deutschman,1903.

Petar Gergö,1897. i Gizda Tohms,1901. (evangelka) Marija Horvat,1899. i Petar Albrecht,1895.

Franjka Paver i Ferdinand Ross,1884.

Ropzalija Kova~,1900. i Mijo Völdi,1888.

Ana Polak,1900. i Josip Szabo,1886.

Breskovac i Erös Jula Szabo,1895. i Antun [aidling,1892.

Rudolf Valter,1894. i Julijana Pickert,1896.

Jurini} i Rajnovi} Amalija Koli} i Adolf Uldrijan Mirko Pap i Marija Gruber

Iz mjesta Gjurgjenovac Gurgjenovac Jarmina Bankovci Ma|arska Beli{}e Gor.Bukovica [tajerska Budim Austrija Feri~anci Gjurgenovac Driekovi Velimirovac Trnava i Buk Normanci [iklo{ Orahovica Zelendvor Zdenci Na{ice ------\akovo Virovitica Na{ice Vo}in Valpovo

Iz njem. porijekla porodica Lassinger i Vevö Kenceg i Nagy Tauber i Rark Wunderlich i Resser Tscheppen i Bernhard Lazar i Haselhahn Gruber i Barta Ros i Wusser (kum: Deutschmann) Jagoschitz i Csóka Schmidl i Dörfer Stanek i Stir Roller i Habakovic -------------(kum: Wolf) Giebitz i Schädel (kum: Schuch) Stigler i Tornaj, [terk i Pahl (kum: Deutschman i Pavlovi} Lerman) Tohms i Fülc (kum: Klitzper) Albrecht i ----Ross i Wusser Völdi i Könyörös Szabo i Haring ---------------(kum: Adolfer) [aidling i Kindl Valter i Rupich, Pickert i --------------------- (kum: Seidl i Merey) Uldrijan i Vandru{ -----------------

O kr{tenim17 u razdoblju od 1896. do 1904. godine u \ur|enovcu su brojna njema~ka prezimena, kako je navedeno u mati~noj knjizi vjen~anih rimokatoli~ke `upe u Na{icama: Broj:

384. 14. XI. 1896. ro|ena Terezija Fi{er, k}i Franje Fi{era i Jelene Salaj, iz [u{inje 363. 30. IX. 1896. Elizabeta Reth, k}i Konrada Retha i Katarine Vengert, iz Novoselo 364. 5. XI. 1896. Venceslav Hulinan, sin Stjepana Hulinana i Katarine Mandi}, iz Gjurgjenovca 418. 5. XI. 1896. Petar Berkle, sin Andrije Berkla i Katarine Markovi} 451. 5. XII. 1896. Eva Luka~, k}i Mije Luka~a i Julijane Zigmund, iz Gjurgjenovca 452. 6. XII. 1896. Viktor Hollinger, sin Viktora Hollingera i Roze Njer{

16 17

Maticni ured Na{ice, Maticna knjiga vjencanih rkt. `upe A. Padovanskog u Na{icama 1913-1920. godine Maticni ured Na{ice, Matica kr{tenih `upe sv.Antuna Padovanskog u Na{icama 19.IX.1896 do 1904. godine

246

VDG JAHRBUCH 2002

2. 2. I. 1897. Friderik Skubi}, sin Friderika Skubi}a i Jelisave Molnar, iz Gjurgjenovca 16. 17. I. 1897. Ana Neme{, k}i Andrije Neme{a i Julije Gölöncser Iz pisanih izvora o ro|enim Nijemcima evangeli~ke vjere,18 zorni su prikazi Mati~ne knjige evangeli~ke `upe Velimirovac od 1929. do 1937. godine. Evangelici \ur|enovca imali su svoje sjedi{te u Velimirovcu.

1929. godine, navedeno je ime i prezime ro|enih, otac (ponekagdje je stavljeno i zanimanje) i djevoja~ko prezime majke, te stalno prebivali{te: – Vera Wollner (otac i majka: Wollner i Hirschsohn), `ivi: Na{ice (rje{enjem MUP NRH 1946. ime Wollner promjenjeno u Vinkovi}, Na{ice 30.VIII.1960.)

1932. godine – Bruno König (otac i majka: Konig, trgovac i Friedlender), `ivi: Na{ice – Desireé Gutmann (Gutmann i Schwartz) Gjurgjenovac – Adela Pollak (Pollak i Schmeltzer) Bok{i} 1936. godine – Antun Huber (Huber, zidar i Merz) Velimirovac – Marija Zepp (Zepp, strojar i Crn~i} Drenovac – Adam Reiz (Reiz, postolar i Leimbeck) Velimirovac – Friedrich Bör (Bor, berber i Zepp) Velimirovac – Lorenz Lamb (Lamb, ratar i Kugler) Velimirovac – Jozeph Norbert Funck (Funck, zidar i Schmid) Velimirovac – Susanna Klepp (Klepp, ratar i Reis) ^a~inci – Jozeph Schramm (Schramm,zidar i Köhler) Velimirovac – Eduard Schmid (Schmid, ~arapar i Ruff) Bjelovar – Franz Lachner (Lachner,..i Birger) Cib – Hermina Huber (Huber, ratar i Schramm) Velimirovac – Jakob Branchler (Branchler, ratar i Sofnauer) ^a~inci – Rosina Benz (Benz, radnik i Flor) Velimirovac – Robert Verner (Verner, berber i Ber) Velimirovac – Jakob Wendel (Wendel, ratar i Ilde) Velimirovac – Ruzica Elis (Elis, kolar i Jani}) Kadanovci – Viljem Benz (Benz, kolar i Mihaljevi}) Ku~anci – Johann Schramm (Schramm, tesar i Glas) Velimirovac – Herrmann Stock (Stock, stolar i Sofnawer) Velimirovac – Johann Reis (Reis, ratar i Potkai) ^a~inci – Frieda Schlodl (Schlodl, ratar i Andel) ^a~inci 18

Maticni ured Na{ice, Maticna knjiga rodjenih Velimirovac (evangelicka), 1929-1937. godine

247

VDG JAHRBUCH 2002

– – – – – – – –

Magdalena Branchler (Branchler, ratar i Wolf) ^a~inci Bernhard Benz (Benz, kolar i Reis) Velimirovac Jozef Gjeri (Gjeri, ratar i Imre) Radikovci Peter Knittel (Knittel, ~arapar i Hoffman) Velimirovac Adam Klepp (Klepp, ratar i Reis) ^a~inci Heinrich Paus (Paus, radnik i Schramm) Velimirovac Franz Toth (Toth, ratar i Neimann) Velimirovac Stephan Poth (Poth, tesar i Krebs) Darkovac

1937. godine – Helena Toth (Toth, ratar i Schraumm) Velimirovac – Johann Schilling (Schilling, ratar i Wagner) ^a~inci – Ferdinand Hildebrand (Hildebrand, kroja~ i Notdurff) Velimirovac – Filipp Schveiser (Schveiser, ratar i Lowb) ^a~inci – Adam Hobrat (Hobrat, zidar i Schofmann) Velimirovac – Elizabetha Branchler (Branchler, ratar i Hepp) Velimirovac – Adolf Stock (Stock ,ratar i Reiz) Velimirovac – Sophia Reis (Reis,ratar i Branchler) ^a~inci – Henriette Neumann (Neumann, ratar i Pratscher) Velimirovac – Heinrich Toth (Toth, ratar i Küchbauch) ^a~inci – Marija Funk (Funk, tesar i Neidlinger) Velimirovac – Adam Branchler (Branchler, ratar i Sofnauer) ^a~inci – Hilda Neumann (Neumann, stolar i Wendel) Ku~anci – … Hildebrand (Hildebrand, kroja~ i Notdurfh) Velimirovac – Katharina Huber (Huber, zidar i Merz) Velimirovac – Elfuede Heinrich (Heinrich, zidar i Kapper) ^a~inci Od 49 navedenih ro|enih osoba (1929-1937. godine), navedena su i 98 prezimena od kojih je za pretpostaviti da 9 prezimena ne vuku njema~ko ili austrijsko porijeklo, ve} ma|arsko (6) i hrvatsko (3). Iz Velimirovca je bilo 50 od 98 prezimena, a ostali bijahu iz drugih mjesta, ponajvi{e iz ^a~inaca. Od 49 navedenih porodica, 18 ih bijahu ratari, a ostali su imali svoja zanimanja kao obrtnici i trgovci (zidari, kroja~i, stolari, kolari, tesari, ~arapari, trgovci…), {to je tada ozna~avalo i vi{i `ivotni standard.

Prema evangeli~kim izvorima,19 veliki broj njema~kog stanovni{tva iz Velimirovca, ali i drugih mjesta, dolazio je svakodnevno na poslove u \ur|enovac. U matici umrlih evangelika Velimirovac,nalaze se podaci (godine `ivota , porijeklo i status) za kraj XIX. i po~etak XX. stolje}a, iako je matica umrlih od 1929-1937. godine (njema~ko i austrijsko porijeklo ozna}eno je podvu}enim imenima): 19

Maticni ured Na{ice, Maticna knjiga umrlih (evangelici) Velimirovac, 1929-1937. godine

248

VDG JAHRBUCH 2002

1929. godine – Etelka Singer (umrla u 68 godini `ivota), `ivjela u Na{icama, a ro|ena u Kaposváru – Bernhard Loueuscheim (65 godina), Na{ice, rodj. u Novoj Bukovici (bio je gostioni~ar) 1931. godine – Herman Singer (66 godina), Na{ice, rodj. u Vukojevcima (bio je privatnik) – Rozalija Glück (62 godina), Na{ice, rodj. u Novoj Bukovici – Aladar Bendek (50 godina), Na{ice, rodj. u Madjarskoj (bio je trgovac) 1932. godine – Hermina Kaufman (67 godina), Na{ice, rodj.u Osijek III (bila je gostioni~arka) 1936. godine – Stephan Schilling (8 godina), od roditelja Schilling i Reis, ^a~inci, rodj.u ^a~inci – Susanna Becher (77 godina), od roditelja Becher i Heinrich, Velimirovac rodj. u Lisac – Julianna Branchler (80 godina), Branchler, Velimirovac, rodj.u Lisac – Katharina Hebell (76 godina), Velimirovac, rodj.u Lisac – Elisabetha Branchler, rodj.Thiringer (76 godina), ^a~inci, rodj.u Lisac – Reiz (0), Reiz i Leimbeck, Velimirovac, rodj.u Velimirovcu – Susanna Reiz (1 mjesec), Velimirovac, rodj.u Velimirovcu – Vilhelm Benz (72 godine), Velimirovac, rodj..Lisac – Johan Schramm (42 godine), Velimirovac (zidar), rodj.u Velimirovcu – Jula Sabo (76 godina), Podr.Moslavina, rodj.u Ma|arskoj – Kristina Schuck (91 godina), Velimirovac, rodj.u Lisac – Katica Nadj (53 godine), Velimirovac, rodj..u Madjarskoj – Elisabetha Hollosi (76 godina), Predrijevo, rodj.u Ma|arskoj – Josip Silagji (75 godina), Humljani – Laslo Toth (79 godina), Predrievo, rodj..u Madjarskoj – Filip Benz (62 godine), Velimirovac, rodj. u Lisac – Filip Lamb (..), ^a~inci, rodj. u Lisac – Susanna Funk (4 mjeseca), Velimirovac rodj. u Velimirovac – Johann Jordan (73 godina), ^a~inci rodj. u Lisac – Elisabetha Huber (75 godina), ^a~inci rodj. u Lisac – Sazi Raz (72 godine), Golinci, rodj. u Debelja~i – Gjuro Cincak (67 godina), Podr. Moslavina, rodj. u Nikincima – Friedrich Hebel (42 godine), ^acinci, rodj. u Lisac – Johann Stock (23 godine), Velimirovac, rodj. u Velimirovcu 1937. godine – Ludvig Schick (71 godina), Velimiravc, rodj, u Madjarskoj 249

VDG JAHRBUCH 2002

– Georg Kappes (75 godina), ^a~inci, rodj.u Lisac – Peter Knittel (29 godina), Velimirovac, rodj.u Velimirovcu (bio je ~araparski – – – – – – – – – – – – – – – –

pomo}nik) Gjuro Molnar (41 godina), ^a~inci, rodj. u Luka~ Ferdinand Hildebrand (6 dana), Velimirovac, rodj. u Velimirovcu Elisabetha Roos, rodj. Meser (89 godina), Velimirovac, rodj. u Madjarskoj Jakob Stock (21 godina), Velimirovac, rodj. u Velimirovcu Johann Lamb (78 godina), Velimirovac, rodj. u Stari Lisac Adam Stricher (25 godina), Velimirovac, rodj. u Darkovcu (bio je trgovac) Elisabetha Muth rodj. Reidl (90 godina), Banja Luka, rodj. u Madjarskoj Lajos Gjorgy (81 godina), Na{ice, rodj. u Drava sabolcs u Madjarskoj (bio je ko~ija{ vlastelinski) Katharina May (35 godina), Gjurgjenovac, rodj. u Velimirovac Joseph Funk (18 godina), Velimirovac, rodj. u Velimirovcu (bio je radnik) Eva Horvat (72 godine), Doljna Moti~ina, rodj. u Madjarskoj Elisabetha Andel (70 godina), ^a~inci, rodj. u Kuzmi Elisabetha Klepp (54 godina), ^a~inci, rodj. u Stari Lisac Julia Istohovits, rodj. Katz (76 godina), Kutovi, rodj.u Baranji Katharina Lottje, rodj. Schott (74 godina), Velimirovac, rodj. u Madjarskoj Anna Hepp (5 godina), Velimirovac, rodj. u Velimirovcu

Iz matice umrlih za razdoblje od 1929. do 1937. godine, vidljivo je da je umrlo 49 ljudi, a od toga je za pretpostaviti da su imali prezimena njema~kog ili austrijskog porijekla njih 35. U istoj matici se navode i mjesta ro|enja, te se isz istoga podatka mo`e konstatirati da su u Velimirovac i radna mjesta u \ur|enovcu mnogi potekli iz raznih drugim mjesta: iz Ma|arske 11, iz Lisca u Vojvodini 14, a u Velimirovcu 11. Od 49 pokojnika starost iznad 60 godina do`ivjelo je 32, a u dobi do 10 godina umrlo je samo 2 pokojnika.

Iz mati~ne knjige ro|enih rimokatoli~ke `upe Na{ice20 navedena su imena ro|enih, imena roditelja i kumovi novoro|enih.samo za \ur|enovac.

1897. godine, navedena su imena ro|enih u \ur|enovcu: – Mandaljena, k}i Franje Osvadi} i Rozalije Neme{ kum: Mitrovi} – Marija, k}i Aleksandra Horak i Katarine [vabe kum: Demant i Rudnjanski – Ana, k}i Duje Babi} i Mandaljene Molnar kum: Kinder i Juri{i} – Franjka, k}i Matije Paver i Marije Nagy kum: Herman i Crnkovi} – Rudolf, sin Josipa Hr`an i Eve ^apo kum: Resser i Wunderlich – Julij, sin Stjepana ^erti i Ane Weigenhoffer Perling i Magdika – Ana, k}i Katarine Horvat kum: Neme{ i Mrazek 20

Maticni ured Na{ice, Maticna knjiga rodenih rkt. `upe A.Padovanski Na{ice 1896-1904. godine (za \urdenovac)

250

VDG JAHRBUCH 2002

– – – – – – – – – – – – –

Franjo, sin Jakoba Lajerman i Eve Velel kum: Neme{ i Osvadi} Josip, sin Daniela Jó i Kate Bognar kum: Bognar Petar, sin Ivan Krpan (nadni~ar) i Marije Miki} kum: Foky i Biro{ Mijo, sin Ivana Divjak i Marije Berghofen kum: Paver Antun, sin Antuna Knapak i Marije Rodzinj kum: Ludvig i Danielka Stjepan, sin Mirka Lassinger (nadni~ar) i Kate Vevö kum: Mayer i Rauch Mandaljina, k}i Dragutina Sedely (vrtlar) i Julija Hudec kum: Kefer i Lopata Marija, k}i Matije Birto{ek (nadni~ar) i Marije Gartner kum: Turan i Kubala Pavao, sin Pavla Ozani} (radnik) i Ane Skubi} kum: Herbst i Tolnay Matilda, k}i Gjure Györy i Ane Ibrigs kum: Polanx i Katarine Bo{njakovi} Marija, k}i Matije Kramari} i Marije Martin kum: Sörc Jelena, k}i Eduarda Pollenx i Kate Harlin kum: Pollenx i Györ Julijana, k}i Josipa Mato{ (nadni~ar) i Marije Bor kum: Midji} i Katru{a

1898. godine

– Marija, k}i Stjepana Riffer (remenar) i Kate Mim kum: Smidt i Ferr – Josip, sin Josipa Hr`a (radnik) i Eve ^apo kum: Wunderlich – Marija, k}i Mirka Crnkovi} (radnik u tvornici) i Amalije Herman kum: Nagy – – – – – – – – – – – –

Paver Hermina, k}i Tome Mitrovi} i Mandaljine Matin kum: Premer i Filep Ana, k}i Franje Crnkovi} i Roze Sekere{ kum: Skubi} i Ozani} Stjepan, sin Franje Mozola (kova~) i Barbare Dorogy kum: Gusman i Ciga Franjo, sin Josipa Snobel (kova~) i Josipa Smidt kum: Min i Riffer Elizabeta, kci Stjepana Balaz (radnik) I Marije Bosnjak kum: Molnar i Babi} Ana, k}i Julijane Toth kum: Raisl i Halcek Ivan, sin Stjepana Kova~ (radnik) i Ana Hra~k kum: Golon~er i Neme{ Eugen, sin Ivana Szány (`eljezni~ki ~uvar) i Terezija Mames kum: Habrak i Fisli Martin, sin Gjure Lazar (radnik) i Ane Segedi kum: Hagel i Nagel Andrija, sin Gjure Paver (nadni~ar) i Ursule Paver kum: Fejer i Smidt (zidar) Antun Gabriel Ivan, sin Ivana Oppenheimer (uprav.vlast.Lipine) i Gabriela Garay kum: Garay i Weicher Josip, sin Mije Matota (radnik) i Katarine Golobi} kum: Molnar i Babi}

1899. godine

– Josip, sin Stjepana [andor (`eljezni~ki stra`ar) i Rozalije Lakato{ kum: [andor i – – –

Szames Pavao, sin Gjure Ga{parac (~inovnik na piljani) i Paulina Stojakovi} kum: Jereb Cecilija, k}i Stjepana Baljas i Terezije Varga kum: Schweiger i Higi (ba~var) Jelisava, k}i Stjepana Haprenyi (nadni~ar) i Terezije Magyar kum: Reinek i Hoffmann 251

VDG JAHRBUCH 2002

– – – – – – – – – – – – – – – – – – – –

Margareta, k}i Franje Kova~ (kova~) i Karoline Ferjani} kum: Dehelan i Holler Katarina, k}i Stjepana Klanfer (nadni~ar) i Katarine Ferenci kum: Bognar i Joh Ana, k}i Ivana Jancsi (radnik) i Agneze Nagy kum: Pigler (ratar) Ivan, sin Jospa Kubala (nadni~ar) i Marije Turan kum: Ul~nik i ^epin Josip, sin Franje Nagy (priglednik na piljani) i Paule Boris kum: Nagy i Toth Dragutin, sin Friderika Kubic (radnik) i Elizabete Molnar kum: Resler i Wunderlich Antonija, k}i Adama Konj i Marije Bere{ kum: Zbo{il i Karli~ek Petar, sin Franje Crnkovi} (nadni~ar) i Rozalije Sekere{ kum: Ozanic i Mar~i} Pavao, sin Pave Scoth (radnik) i Marije Spraha kum: Reinspocher i [vagel Stjepan, sin Marije Capcar kum: Ple{e i [pilak Gjuro, sin Josipa Mato{ i Marije Bor kum: Stir i Stanek Margita, k}i Ivana Csérty (ratar) i Ane Wagenhofner kum: Perling i Magdika Terezija, k}i Terezije Balasy kum: Bimby i Oberkirsch Mijo, sin Duje Babi} (radnik) i Mandaljine Molnar kum: Juri{i} Dragutin, sin Aleksija Halasi (kova~) i Katarine Paril kum: Follner i [ubert (stolar) Josipa, k}i Matije Paver (gospodarski sluga) i Marija Nagy kum: Hermann i Crnkovi} Ana, k}i Franje Hefer (stolar) i Marije Kneif kum: Balkovi} i Sejol Viktor, sin Andrije Neme{ (radnik) i Julijane Gölöncer kum: Premer i Filip Stjepan, sin Martina Ki{ (nadni~ar) i Marije Uldrian kum: Wagenhofer i Ceri Ivan, sin Ivana Pavlovi} i Jelene Györ kum: Gaspar

1900. godine – Gjuro, sin Franje Valjak i Jelene Bula kum: Arki i Palfi – Matilda, k}i Antuna Valter (mesar) i Alojzije Rup{ich kum: Valter i Keller – Emilija, k}i Emila Friedrich (radnik) i Marije Gas kum: Kuld i Potrinjak – Ivan, sin Viktora Kutijevac (ba~var) i Ane Karli} kum:--– Julij, sin Pave Ozanic (nadglednik paropile) i Ane Skubi} kum: Tolnaj (remenar) – Ana, k}i Marije Capicer kum: Schreier – Ivan, sin Franje Plan~i} (radnik) i Katarine Macgan kum: Kezeli – Stjepan, sin Ladislava Kova~ (nadni~ar) i Marije Oldos kum: ^onka i Horvat – Jelena, k}i Franje Mozolan i Barbare Doroki kum: Maler i Sram – Ana, kci Antuna Bacher (limar) i Ane Pfaff kum: Fölöp – Stjepan, sin Marije Gothardt kum: Moser i Filipovi} – Mihovil, sin Gjure Paver i Ur{ula Paver kum: Schmidt – Franjo, sin Jospa Toth i Ane Ester kum: Sekeres i Crnkovi} – Mrija, k}i Josipa Liva{ek i Franjke Dada kum: Herbst i Tolnaj 252

VDG JAHRBUCH 2002

– – – – – –

Terezija, k}i Franje Crnkovi} i Rozalije Sekere{ kum: Srempf i Stigler Ana, k}i Josipa [vabe (kova~) i Lacifa Smit kum: Srempf i Stigler Stjepan, sin Mirka Crnkovi} i Amalije Hermann kum: Nagy i Paver Marija, k}i Ivana Pavlovi} i Helene Gjeli kum: Mozgonj i Hulan~i} Julijana, k}i Ivana Vunderlich i Paulina Resser kum: Adam i Inhof Stjepan, sin Mile Ple{a i Vilme Györy kum: Nagy i Pap

1901. godine – Ana, k}i Ilije [epac (vlastelinski lugar) i Marija Gjergy kum: Kova~ – Karlo, sin Josipa Balas kum: Schiciger – Stjepan, sin Stjepana Klanfer i Katarine Ferenczy kum: Bognar i [ok – Franjo, sin Vencla Szfrol (ba~var) i Ana Berkovi} kum: Kova~ – Julijana, k}i Josipa Farkas (`eljezni~arski strazar) i Ana Cepori kum: Farkas i Laczy – Gjuro, sin Matije Pavel (ma{inski podvornik) i Marija Nagy kum: Herman i Crnkovi} (kroja~) – Rudolf, sin Antonije Kezerle kum: Gjorgy – Viktor, sin Viktora Kutijevac (ba~var) i Ane Karli} kum: Kasa – Terezija, k}i Ivana Acs i Jule Osvald kum: Domby i Bognar – Josip, sin Ivana Csizik (`eljezni~arski stra`ar) i Terezija Erdelji kum: Zigmond i Luka~ – Julijana, k}i Stjepana Sata i Rozalije Hinko kum: Bognar i Tó – Antun, sin Adama Sigler i Kate Franc kum: Horak i Kolman – Marija, k}i Stjepana Janes i Ane Coman kum: Fahram – Mihajlo, sin Ane Blagos kum: Sobat – Viktor, sin Franje Crnkovi} i Rozalije Sekere{ kum: Toth – Terezija, k}i Vinceka Versovski (kova~) i Margarete Kutnjak kum: Goler i Gori~anac (kroja~) – Julijana, k}i Obrada Andjeli} (ma{inist) i Marije Hartman kum: Fuchs i ^orti – Terezija, k}i Janos Jancsi i Agneze Nagy kum: Dombi i Bognar – Kata, k}i Marije Ilkonj kum; Karli~ek – Stjepan, sin Pave Scoth (strojar) i Marije Spraha kum: Srager i Reiszpracher – Ivan, sin Antuna Racher (limar) i Ane Pfaf kum: Seibeli i Tras – Kata, k}i Gjure Felsö (lugar) i Reze Sölhanzer kum: Horvat 1902. godine

– Marija, k}i Kate Cap kum: Pinter – Dragutin, sin Ivana Pavlovi} i Helene Gjeri kum: Ritter Navedeno je 80 novoro|enih u \ur|enovcu od 1896 do 1902. godine, te 160 prezimena roditelja (o~eva i djevoja~ka prezimena majki) od kojih su za pretpostaviti 253

VDG JAHRBUCH 2002

njema~kog i austrijskog porijekla 47. Od stotinjak navedenih kumova vjerojatno je bilo njema~kog ili austrijskog porijekla 59, na temelju ~ega se mo`e konstatirati da je po~etkom stolje}a u \ur|enovcu bilo barem 50 % ljudi koje su imale po svojim prezimenima njema~ko ili austrijsko porijeklo.

Iz mati~ne knjige umrlih rimokatoli~ke `upe Na{ice,21 a koji se odnose na \ur|enovac za razdoblje od 1902. do 1906. godine, navedena su imena i prezimena pokojnika, o~evo prezime (ponegdje i zanimanje) i maj~ino djevoja~ko prezime, dob smrti i razlog smrti (bolesti): 1902. godine, umrli: – Andrija, sin Franje Richter (radnik) i Elizabete Nagy, 1 mj. Gjurgj. umro od bolesti frasa, sahranjen u Pribi{evcu – Franjo Jó i Bogner slabost 1 god.

– Jakob Uldrijan i Gross 73 god starost 1903. godine Ivan Kudla~ek i Komjenovic 19 dana slabost Amalija Paver i (strojar) i Nagy 10 godina ka{alj Matija Süsler i Rotenbücher 36 godina upala plu}a Josip Hedrich 3 god slabost Karlo Adolfer (kova~) i Halasy 8 dana slabost

– – – – –

1904. godine – Olga Szabo i Weg 3 godina upala plu}a – Alexander Pasti i Kemeny 12 dana slabost – Stjepan Ritzl i Balas 10 dana slabost – Gjuro Juhasz i Lezen 31 godina nezgoda – Franjo Adolfer i Fischer 5 dana slabost 1905. godine Antonija Urban i Muzler 5 nedjelja slabost Nikola Schweiminger i Lipperth 55 godina ozljeda od parnog stroja Tomo Malner (mesar) i Virth 76 godina upala slezene Ana Vunderlich i Resser 7 godina groznica Stjepan Riffer (remenar) i Mimm 39 godina od udarca remena na stroju Gjuro Horvath i Surek 9 dana slabost Eva Golubi} i Margeti 1 dan nedono{}e

– – – – – – –

1906. godine – Mirko Javorina i Poja 29 dana sr~ani gr~evi – Olga Rihter (bravar) i Nagy 10 mjeseci frass 21

Maticni ured Na{ice, Maticna knjiga umrlih 1902-1909. godine rkt. `upe A.Padovanskog Na{ice (za \urdenovac)

254

VDG JAHRBUCH 2002

– Franjo [epac (lugar) i Gjorgy 5 mjeseci upala plu}a Svi pokojnici su od osnivanja radni~kog naselja \ur|enovac u drugoj polovici XIX. stolje}a do razdoblja poslije Prvog svjetskog rata sahranjivani na groblju u Pribi{evcu. Od 23 pokojnika, 15 ih je za pretpostaviti da su imali njema~ko ili austrijsko porijeklo. Umirali su navedeni pokojnici od raznih bolesti (ka{alj, groznica, upala plu}a, gr~evi‌), od neishranjenosti ili slabosti umrlo ih je 7, a 4 ih je umrlo zbog nezgode na poslu. Na temelju istih podataka moglo bi se konstatirati o te{kim uvjetima rada u drvnoj industriji \ur|enovac.

Tijekom XIX. do kraja I. svjetskog rata @idovi su u Isto~noj Slavoniji `ivjeli na podru~ju triju `upanija (Viroviti~koj, Po`e{koj i Srijemskoj) i u gradu Osijeku. @idovi su brojni u Na{i~kom kraju jo{ od kraja XVIII. stolje}a, a u \ur|enovac se doseljavaju krajem XIX. stolje}a. @idovi su komunicirali me|usobno prete`ito na njema~kom jeziku, rje|e na ma|arskom i hrvatskom jeziku. Bili su podjednako prisutni u sve tri slavonske `upanije.

Ukupno stanovni{tvo i @idovi u popisima 1880.-1910.godine po `upanijama @upanija Grad

Stanovni{tvo 1880. ukupno

@idovi 1880.

Stanovni{tvo 1890. ukupno

@idovi 1890.

Stanovni{tvo 1900. ukupno

@idovi 1900.

Stanovni{tvo 1910. ukupno

@idovi 1910.

Viroviti~ka

165.025

2.228

196.639

2.880

217.845

2.972

240.694

2.854

Po`e{ka

166.512

1.337

202.836

1.928

228.096

2.734

263.690

2.388

Srijemska

269.878

2.459

347.022

3.097

365.100

3.208

394.172

3.071

Osijek

1.493

1.585

2.027

2.299

@idovi u Isto~noj Hrvatskoj 1857.-1931. po godinama i gradovima: 1857.

1880.

1890.

1900.

1910.

1921.

1931.

578

1.493

1.585

2.027

2.299

2.731

2.455

Slav.Brod

2

263

287

373

515

648

464

Po`ega

59

156

224

327

327

340

248

Osijek

255

VDG JAHRBUCH 2002

Organizacija `idovskih op}ina 1929.-1930.

Op}ina

~lan

Sinagoga groblje

Hevra

rabin

kantor

{ames

knj

dr.

adv.

~inov

Zastupnika

du{a

Osijek

702

1860

1850

+

+

2

+

+

23

23

4

3

3020

Os.d.g.

86

1903

1860

-

-

+

-

-

2

-

-

-

160

Brod/S

177

1896

1880

+

+

+

+

+

2

4

1

-

418

\akovo

100

1880

1879

+

-

+

-

+

3

2

-

3

548

N.Grad.

73

1925

1800

Ilok

50

pr.60.

Pr.60

+

+

+

-

+

D.Miholj

100

1860

1860

-

+

+

-

-

1

1

2

1

224

Na{ice

60

1898

1865

+

-

-

-

+

2

2

1

2

399

Orahovic

50

1911

-

-

+

-

-

-

-

-

-

Pakrac

63

1875

1875

+

-

+

-

-

2

1

-

Po`ega

90

1898

1900

+

-

+

-

-

6

4

3

2

468

P.Slatina

80

1896

1858

-

+

-

+

-

2

1

1

262

Valpovo

85

1898

1860

+

-

-

-

-

-

-

1

-

157

Vinkovci

227

1922

1870

+

+

2

-

+

4

3

1

3

995

Virovitic

102

1863

1830

+

+

+

-

+

3

4

-

2

643

Vukovar

134

1857

1830

+

+

+

-

+

3

2

3

1

600

+

220 320

53 209

Rukovode}i ljudi drvnog poduze}a u \ur|enovcu krajem XIX. stolje}a, bili su uglavnom @idovi, a radna snaga bija{e njema~kog (austrijskog), ma|arskog i hrvatskog porijekla.

Die Deutschen und die Österreicher in \ur|enovac am Ende des 19. Jahrhunderts und Anfang des 20. Jahrhunderts Die Deutschen und die Österreicher kamen am Ende des 19. Jahrhunderts aus verschiedenen Richtungen- Deutschland und Österreich, aus Südungarn und aus Nachbardörfern in der Nähe von \ur|enovac nach \ur|enovac um dort als Arbeiter in neuen Betrieben der Holzindustrie zu wirken. Die deutschen und die österreichischen Familien wurden mit der Zeit teilweise ungarisiert und kroatisiert, vor allem nach dem Ersten Weltkrieg. Die Arbeiter und die Angestellten in \ur|enovac, die auf Deutsch sprachen, hatten wahrscheinlich in ihren Namen und Nachnamen deutsche oder ungarische Wurzel; sie gehörten der katholischen, evangelischen oder jüdischen Religion an.

Das Schicksal der deutschen und österreichischen Familien war bei der Ansiedlung in \ur|enovac fast gleich. Sie kamen meistens aus dem oberen Donaugebiet (Schwaben, Bayern, aus der Schweiz und Österreich), danach fuhren sie weiter bis zur Donau, meistens bis Regensburg und dann der Donau entlang (auf dem Floss) Anfang des 19. Jahrhunderts bis Osijek, oder Petrijevci. Von Osijek und Petrijevci wieder weiter nach Humljani und andere Dörfer und Ende des 19.

Jahrhundert mit der Gründung der Holzindustrie nach \ur|enovac.

256

VDG JAHRBUCH 2002

Tomislav WITTENBERG

Doseljavanje Nijemaca u sredi{nji dio Po`e{ke doline Nijemci po protjerivanju Turaka iz Po`e{tine doseljavaju se najprije zbog potrebe vojske i uprave u Po`egu, Pleternicu i druga sjedi{ta vojvodstva, a potom na o`ivljavanju gospodarstva, na napu{tena i zapu{tena seoska gospodarstva. Smatrao sam da je primjerenije upotrijebiti rije~ doseljavanje, nego kolonizacija Nijemaca u Po`e{ku dolinu, napose njen sredi{nji dio, jer "doseljenje" sadr`i sva obilje`ja za ovu priliku, iako se pod rije~ju kolonizacija u prvom smislu podrazumijeva naseljavanje nenastanjenih prostora u istoj dr`avi, a to je upravo bio slu~aj u promatranom primjeru. No upotreba rije~i "kolonizacija" optere}ena je stavljanjem znaka jednakosti izme|u rije~i kolonizacija = germanizacija, ili, da su Nijemci iskoristili muku i te`ak polo`aj doma}eg `ivlja, koji zbog velikih podavanja vlasteli bio prisiljen napu{tati svoja naselja. Da bi se mogla dati objektivna ocjena stvarnog stanja uo~i doseljavanja, potrebno je najprije utvrditi i ome|iti {iri i u`i prostor te navesti prilike u njemu.

Po`e{ka dolina Prostor izme|u sredi{njeg toka rijeka Save i Drave ome|en planinama: Psunj, Papuk i Krndija te gorama: Po`e{ka Gora i Dilj Gora u povr{ini od 1. 249 km2, nazvan je Po`e{ka dolina, Po`e{tina, Po`e{ka kotlina, a jo{ za Rimljana stekla atribut atribut "Zlatna dolina - Valis aurea". Sredi{nji dio Doline nazvan je Po`e{ko polje, Poljadija, Paurija. Po`e{ka dolina opisivana je s puno superlativa od pjesnika, pisaca ili putopisaca (Matija Piller i Ljudevit Mitterpacher, Vjekoslav Klai}, Ivan Josipovi}, dr. Armin Pavi}, Dragutin Hirc, Julije Kempf, Miroslav Krle`a, Tomo Mati}, Matko Pei}, Branko Hribar i mnogi drugi). Vilim Korajac (1839.-1899.) u svojim {aljivim pripovijetkama "[ijaci" Kotlinu i njene stanovnike kroz blagi humor ocrtati }e s puno folkloristi~kih detalja, ali ni on sam tu ne pretendira da to bude kao realna slika nego jedan kut gledanja, ne {tede}i nikoga, ni grad Po`egu. No Krle`a }e 1917. godine zapisati: "Eto pitome i mile krajine, evo zlatne po`e{ke kotline (o kojoj smo pisali ve} u kaptolskoj pu~koj {koli po diktiranom zanosu), evo svibanjskog pejsa`a, gdje bi mogli da cvjetaju i blistaju sretni, bogati gradovi kao po toskanskim obroncima, a tu je urlao Tur~in, tu su fratri bili generali, tu je turska granica, ..." !

Po`e{ko polje - Paurija Ako prihvatimo kao ~injenicu da je sredi{te Po`e{kog polja Sesvete, onda u krugu ili bli`oj okolici do 7 kilometara nalaze se naselja: A{ikovci, ]osinci, Laku{ija, Trapari, Novoselci, Granje, Grabarje, Cerovac, Rajsavac, [umanovac, Tominovac, Bjeli{evac, 257

VDG JAHRBUCH 2002

Ferovac, Kula, Pore~, Ciglenik, Kne`ci i Zarilac. Sva navedena sela (i jo{ mnoga druga) u srednjem vijeku pripadala su Cistercitskoj opatiji u Kutjevu, a po protjerivanju Turaka novoutemeljenom Vojvodstvu Kutjevo, koje je car Leopold I. poklonio zagreba~kom biskupu Ivanu Josipu Babi} 1689. godine. Babi} }e opet 1698. godine svoja imanja u kutjeva~kom vojvodstvu darovati Isusovcima, koji }e njima upravljati do ukinu}a reda 1773. godine. Poslije }e dobra biti u sklopu Naukovne zaklade do 1882. godine, kada na dra`bi kupuje imanje obitelj Turkovi}, pa je u njenom vlasni{tvu do 1945. godine, kada je nacionalizirano i prelazi u vlasni{tvo dr`ave. Kutjeva~kom vojvodstvu - gospo{tiji pripadali su pored navedenih sela Sesveta~ke `upe, jo{ sela: Bekte`e, Bili{evci, ^aglin, ]osinac, Duboka, Gradac, Gradi{}e, Hrnjevci, Jurkovac, Latinovci, Ljeskovica, Lond`ica, Luka~, Mitrovac, Sapna, Sibokovac, Stoj~inovac, Tominovci i Venje.

Sesveta~ki kraj Sredi{nji dio dijela Po`e{ke doline, poznat kao Poljadija, poznat je jo{ i kao Sesveta~ki kraj. Svojim udjelom od oko 10 posto poljoprivrednih povr{ina uglavnom u nizinskom dijelu gdje razlika u nadmorskoj visini iznosi 70 metara, prema kvaliteti zemlji{ta, centralnom polo`aju, ukupnim potencijalima (obilje vode, prometnice i dr.) nije osim samog naziva "Sesveta~ki kraj" izborio i druge atribute. Imao je me|u prvima po protjerivanju Turaka `upu i {kolu u Sesvetama.

- Sesvete: Ime sela dolazi od `upske crkve Sviju Svetih, koja se u dokumentima spominje prvi put 1332. godine. Za Turaka stanovni{tvo je pre{lo na islam, pa su po protjerivanju Turaka napustili selo. U napu{teno selo doseljavaju Hrvati iz Bosne 1697. godine. @upa se obnavlja 1690. godine. Selo ima 1780. godine 14 ku}a i 146 stanovnika. U selu je obnovljena `upa i `upska crkva Sviju Svetih. @upi pripadaju sela: A{ikovci, Cerovac, ]osinci, Granje, Grabarje, Kne`ci, Laku{ija, Novoselci, [umanovci, Trapari i Zarilac. Jedno vrijeme pripadalo je i selo Rasjavac, koje osnivanjem `upe u Jak{i}u prelazi u tu `upu, a Gradac u Pleternicu. @upnici u promatranom periodu su: Marko Antun Horvath (Horvatovi}) 1769.- 1793. godine, Gjuro Pol~i}, Matija Stare{ini}, Josip Kova~evi}, Antun Kulund`i}, Gjuro Gari}, Baltazar Liv~evi}, Ivan [vear (1818.- 1839.), Ivan Späth (1840.1854.), Ivan Kova~evi}, Antun Mandi}, Franjo Plavi}, Stjepan Lesny, po`e`anin (1892.- 1912.), Gjuro Stehno iz Kutjeva (1912.1954.).

Jo{ za Isusovaca u selu je otvorena Osnovna {kola, tako da pri `upi {kola djeluje do 1874. godine, a slijede}e godine utemeljena je {kola po novom zakonu u Sesvetama za sela:

Michael Paus

258

VDG JAHRBUCH 2002

A{ikovac, Cerovac, Grabarje, Granje, Kne`ci, Laku{ija, Novoselci, Rajsavac, Sesvete, [umanovac, Trapare i Zarilac.

- A{ikovci su zapisani prvi put u sa~uvanim dokumentima 1698. godine. 1780. godine u selu ima 19 ku}a i 195. stanovnika.

- Cerovac se tako|er prvi puta spominje 1698. godine kada su ga naselili novi stanovnici Hrvati. 1780. godine ima 16 ku}a i 206 stanovnika. [kola je otvorena 1910. godine.

- ]osinci su dobili ime vjerojatno za turskoga vladanja, a prvi od starijih doseljenika su Srbi iz Bosne.

1773. godine ima 9 ku}a, a 1886. godine 71 stanovnik.

Stephan Musler

- Granje su od 1697. godine naseljavali novi stanovnici Srbi i Hrvati. Ku}a je 1773. godine bilo u selu 8, a 1849. godine 75 stanovnika.

- Grabarje se prvi puta spominje 1400. godine. 1780. godine ima 41 ku}u i 396 stanovnika. [kola je otvorena 1927. godine, a glavni teret gradnje {kole nosio je Julius Reindel, glavar ZZ Grabarja, za koga }e prvi u~itelj Stjepan Salopek u spomenici {kole zapisati: "Moram ovdje spomenuti jednog ~ovjeka, koji neka kasniji nara{taji s mnogo zahvalno{}u nose u svojim srcima. Trijezan, marljiv, gospodaran, a nadasve ustrajan u radu...."

- Kne`ci su za turskoga vladanja naseljeni vjerojatno islamiziranim Hrvatima pa 1697. godine u prazno selo dolaze novi stanovnici Hrvati. 1780. godine u selu ima 13 ku}a s 102 stanovnika.

- Laku{ije se spominju 1470. godine. Za turskoga vladanja `ivjeli su u njemu Hrvati katolici. 1780. godine ima 12 ku}a i 119 stanovnika.

- Novoselci kako samo ime ka`e jest selo nastalo poslije drugih sela. Nakon osloba|anja od Turaka u selu `ive Hrvati i Srbi. 1760. godine ima 13 ku}a, a 1849. godine 53 stanovnika.

- Rajsavaci su prema tuma~enju Smi~iklasa bili za turskoga vladanja naseljeni muslimanima, dok dr. Josip Buturac prema komorskom zapisu zaklju~uje, da su u selu stanovali pod turskom vlasti Hrvati katolici. Oni su zacijelo nestali u posljednjim turskim borbama pa oko 1697. godine naseljavaju novi stanovnici, po svojoj prilici iz Bosne. To hrvatsko stanovni{tvo ve} u sredini 18. stolje}a slabi, seli i izumire pa u njega ve} 1764. godine doseljavaju njema~ka obitelj Kreper, a 1773. godine obitelji: Schlissel, Peck, Luur, Poocz i Hobich. Druge njema~ke obitelji iz glavnog vala doseljavanja navesti }u poslije. U selu je 1760. godine bilo 13 ku}a s 66

259

Julius BĂźrger

VDG JAHRBUCH 2002

stanovnika, a 1780. godine 20 ku}a s 97 stanovnika. Njema~ka {kola otvorena je u jesen 1942. godine u ku}i Marka i Katice Petrina, a u~iteljica je bila Franziska Molnar ro|ena Kerner iz Po`e{kih Mihaljevaca. U prolje}e 1944. godine partizani su protjerali u~iteljicu pa je {kola prestala s radom. Osim rajsava~ke djece u {kolu su i{la i djeca i Granja (Luhen i Koler).

- [umanovci su naseljeni po protjerivanju Turaka novim stanovnicima Hrvatima i Srbima koji su doskora izumrli ili nestali pa dolaze nove hrvatske obitelji. Broj ku}a 1780. godine je 6, a stanovnika 68.

- Trapari su nastali za turskoga vladanja. Prastanovnici su pre{li na islam i po protjerivanju Turaka odselili u Bosnu, a nekoliko godina kasnije 1697. godine doseljavaju iz Bosne Hrvati i Srbi. Selo ima 1773. godine 10 ku}a, a 1849. godine 52 stanovnika. [kola u Traparima otvorena je listopada 1941. godine.

- Zarilac se prvi puta spominje 1314. godine. Prastanovnici su Hrvati koji su vjerojatno pre{li na islam, napustili selo i 1697. godine. Novi stanovnici su Hrvati iz Bosne, ali i Hrvati Gorani. Selo ima 1780. godine 25 ku}a s 238 stanovnika. [kola u Zarilcu otvorena je 23. listopada 1920. godine.

Zna~i u selima `upe Sesvete bilo je te 1780. godine 199 ku}a s 1787 stanovnika.

Kutjeva~ki kraj Drugi kraj u Po`e{kom polju koji je interesantan za na{e promatranje jest Kutjeva~ki kraj, a ~ine ga osim mjesta Kutjevo gdje je i sjedi{te vojvodstva - gospo{tije, `upe i {kole. U njega spadaju: - Kutjevo se u dokumentima srednjeg vijeka zove "Gotho", a tada je poznato po cistercitskoj opatiji, koja se tu nalazila od 1232.- 1536. godine. Za turskog vladanja razorena je njihova crkva i samostan, A 1545. godine ure|ena kao sjedi{te nahije.

Muslimani su odselili u Bosnu, vlastelinstvo dobiva biskup Ivan Josip Babi}, koga poslije daruje Isusovcima. Pod Vlastelinstvo je spadalo 35 sela, a za ovu priliku obraditi }emo za nas interesantna sela. Jo{ za cistercita imali su ubo`nicu, a prema vjerodostojnim podacima iz Kutjeva odlazili su jo{ tada na studij u Krakow 1428. godine i Be~ 1498. godine. Uz `upu Isusovci su rano zapo~eli opismenjivanjem naroda, a osnovali su i {kolu u Kutjevu, koja je poslije, kao i kod Sesveta ustrojena po novom zakonu. U Kutjevu je 1780. godine bilo 130 ku}a s 1183 stanovnika. @upa je obnovljena 1698. godine, a u promatrano vrijeme je `upnik Marin Gjuki} (1778.-1812.), Franjo Ksaverije @ir~i} (1812.-1823.), Ivan Ev. Sekuli}, administrator (1823.-1824.), Josip Schrott (1824.-1831.), Georg Musler, rodom iz Kule, administrator (7. o`ujka 1831.- 30. srpnja 1833.), Stjepan Brki} (1833.- 1837.), Fabijan Pikija (1838.- 1839.), Ernest Fileti} (1839.- 1865.), Karlo [liser ( 1865.1867.), Josip Kraljevi} (1868.- 1883.), Pavao Krรถmpler (1883.- 1912.), Stjepan Lesny (1912.- 1919.), Stjepan Topol~i} (1919.- 1924.), Luka Parta{ (1924.- 1928.(, Mirko Messner (1928.- 1971.).

- Bjeli{evci u komu za turskoga vladanja stanuju muslimani Hrvati, koji su kao ikavci svoje selo zvali "Bili{evci". Oni su odselili u Bosnu pa u pusto selo 1697. godine 260

VDG JAHRBUCH 2002

dolaze iz Bosne Srbi i Hrvati. Od tih doseljenika malo ih se odr`alo tijekom 18. stolje}a pa dolaze novi, ali na koncu 19. stolje}a i na po~etku 20. stolje}a dolaze u selo ^esi, koji uz Hrvate i Srbe ~ine ve}inu stanovni{tva. Broj ku}a 1773. godine je 8, a 1866. godine selo broji 52 stanovnika.

- Tominovci su staro selo {to svjedo~e i ru{evine stare crkve, koje su se tu vidjele jo{ 1690. i 1702. godine. U srednjem vijeku tu `ive Hrvati koji su vjerojatno pre{li na islam. Oni se sele u Bosnu i na njihovo mjesto dolaze novi stanovnici Srbi. U okolici Tominovca nalazilo se oko 1702. godine opusto{eno selo Visa}e, koje je zauvijek ostalo pusto. Selo 1780. godine ima 16 ku}a, a 1849. godine 125 stanovnika. [kola je otvorena 1906. godine. Na podru~ju tominova~kog hatara nalazilo se nekada (1866.1911.) marof ili pustara kutjeva~kog vlastelinstva, koju je vlastelin Turkovi} 1911. godine prodao Vataj-u iz Pelbarta. Vataj je tu podigao tvornicu `este. Naselje na marofu zvalo se Brijest ili Brist.

- Kula odnosno naselje na mjestu dana{nje Kule u srednjem vijeku se zvalo Sveti \ura|, vjerojatno po istoimenoj crkvi i `upi. U doba turskoga vladanja selo se prozvalo Kula po visokoj u tri eta`e gra|enoj kuli - tornju. U Kuli je 1762. godine bilo 18 ku}a s 77 stanovnika. Hrvatsko je stanovni{tvo iz sela iselilo 1764. godine, ponajvi{e u Begte`e. Jo{ za Turaka u prvoj polovici 17. stolje}a Hrvati su u Kuli ubili Vladiku Evrema, koji je htio podlo`iti carigradskom patrijarhu franjeva~ke samostane Velika i Na{ice i tamo{nje katolike. S fermanom Murata IV. (1623.-1640.) s velikom i sjajnom pratnjom sti`e Vladika u Po`egu, gdje je htio zlatom i srebrom da pridobije za sebe tamo{nje dr`avne slu`benike. Ubrzo je organizirano su|enje pred kadijinim sudom za franjevce i katoli~ke sve}enike i vjernike, ali su oni izjavili da se ne pokoravaju nikakvoj sili ili progonima pravoslavnih crkvenih prelata. Na to su se razi{li. Bude sazvano i drugo su|enje, ali bezuspje{no po Vladiku. Svjetina se razbjesnila i navalila na Evrema da ga ubije. On se sklonio u tursku d`amiju (danas crkva Sv. Duha). Turci su Vladici dali jaku oru`anu pratnju da bi mogao sigurno i tajno no}u oti}i iz Po`ege. Svjetina je pratila Vladiku i sustigla u Kuli, gdje je sjedio u dvori{tu jednog pravoslavca, okru`en kadijama, pa{inim zamjenikom i mno{tvom oboru`anih Turaka. Uzbu|ena je svjetina odlu~no tra`ila od Turaka da joj se izru~i Vladika. Vladika se valjda previ{e uzdao u oru`anu pratnju, pa je po~eo grditi katoli~ki zakon i papu i tako jo{ vi{e izazvao svjetinu protiv sebe, a kad je jo{ zgrabio sablju pa{ina zamjenika, bilo je dovoljno da svjetina nahrupi na vladiku i ubije ga.

Dozvolom turskih vlasti Vladika je pokopan na mjestu gdje je poginuo. Pokopali ga onda{nji pravoslavni stanovnici i {tovali ga kao mu~enika. Kula - toranj po protjerivanju Turaka opet je poslu`ila kao sigurni smje{taj biskupu Babi}u kada je dolazio u Kutjevo pogledati svoje razru{eno gospodarstvo, jer tada nije bilo u Kutjevu prikladnog i sigurnog smje{taja. Kula - toranj je poslije sru{ena i materijal od nje je kori{ten za izgradnju nove crkve. Na majuru kraj Kule Isusovci su imali preko 100 grla simentalskog goveda.

- Pore~ se spominje ve} 1413. godine kao posjed gradi{}anskog vlastelinstva.

Hrvati ovdje `ive do 1690. godine. Selo je pusto do 1697. godine, kada u njega dolaze ~etiri srpske obitelji iz Bosne. Tri od njih ubrzo nestaju, a samo jedan se zadr`ava oko 261

VDG JAHRBUCH 2002

70 godina. Tijekom 18. stolje}a dolazi u selo vi{e srpskih obitelji s raznih strana, ali brzo izumiru ili mo`da sele dalje. 1773. godine selo ima 8 ku}a ali nije poznat broj stanovnika.

- Ciglenik. Na mjestu dana{njeg Ciglenika le`alo je u predtursko doba selo Bogdinci. Spominje se 1413. godine. Staro hrvatsko stanovni{tvo vjerojatno je pre{lo na islam i dalo selu novo ime: Ciglenik. 1773. godine selo ima 15 ku}a , a 1886. godine 189 stanovnika.

- Bekte`e. Podru~je sela Bekte`e spadalo je u kasnom srednjem vijeku pod gospo{tiju u Gradi{}u. Na tome podru~ju 1413. i 1499. godine nalazila su se dva mala sela: [imunovci i Dragalovci, koja su se kasnije sa~uvala u mjesnim nazivima bekte{kog hatara. Samo ime Bekte`e dali su selu stanovnici muslimani, koji su iz poznatih razloga napustili selo. Na njihovo mjesto doselili su Hrvati katolici. 1780. godine selo ima 28 ku}a s 243 stanovnika.

Pleterni~ki kraj Jugozapadno od Sesveta~kog i Kutjeva~kog kraja je Pleterni~ki i Bu~ki kraj, a na jugoistoku Ru{eva~ki kraj. No svi su oni spadali pod Vlastelinstvo Pleternica.

Vlastelinstvo Pleternica }e dobiti 1728. godine od cara Karla VI. Ivan Theodor Imbesen i upravljati njime do 1745. godine. Imanje iste godine kupuje Johan Trenck, a po njegovoj smrti imanje preuzima sin Franz. Iz poznatih razloga dr`ava prodaje Trenckova imanja pa ga 1749. godine kupuje Ivan Peterfy i njime upravlja do 1798. godine (47 godina). Iza njegove smrti imanje kupuje Jakob Sveti}, koji }e njime upravljati narednih pedeset godina do 1848. godine, a jedno vrijeme imati }e u zakupu i Vlastelinstvo Kutjevo. U to vrijeme gospodariti }e Sveti} najve}im dijelom Po`e{kog polja. Poslije njegove smrti dobro }e pre}i u vlasni{tvo Brodske imovne op}ine.

Stanovni{tvo Postoje razni popisi stanovni{tva Po`e{tine od 1700. godine, ali obuhva}aju samo dijelove njezina podru~ja pa zato ne pru`aju cjelokupnu sliku odnosno vjerodostojnu brojku za razne usporedbe. Zato }emo navesti da su na podru~jima katoli~kih `upa Po`e{tine 1780. godine bilo 2.630 ku}a s 23.758 stanovnika. Dodamo li tomu i ostale stanovnike ukupan broj ne prelazi niti trideset tisu}a. To je svakako slaba naseljenost, a danas kada se broj stanovni{tva pove}ao na preko sedamdeset tisu}a, jo{ je daleko od prosjeka RH (84,6 na km2) a Po`e{tine (57,2). Kako je ve}ina stanovni{tva `ivjela od poljoprivrede za istu je trebalo dosta radne snage, a napose obrtnika koji }e izra|ivati alate za obradu zemlje, prijevoz, odje}u i obu}u, spravljanje hrane i dr. Zato vlastelinstva vape za radnom snagom i tra`e je na sve mogu}e na~ine. Prema popisu iz 1790. godine bili su obrtnici: Trgovi{te Kutjevo: sedam kova~a, {est opan~ara i ~etiri trgovca.

Hrnjevac: jedan kova~ i jedan trgovac.

Luka~: dva pe}ara.

Sesvete: jedan kova~.

262

VDG JAHRBUCH 2002

]osinac: jedan trgovac.

Kne`ci: jedan kova~.

Ciglenik: jedan kova~.

Begte`e: dva opan~ara i jedan trgovac.

Naukovna zaklada Kutjevo Upravu Naukovne zaklade (1773.- 1882.) povjerio je financijski erar komorskom nadzorniku Ivanu Nepomuku Brogyanyu. Osim njega u Kutjevu je bio namje{ten "fiskal" Szaracsevics, rentmeister Ignaz Sostarics, pisar Joseph Gersics, ~etiri pandura, 12 lugara i jedan dimnja~ar. Dr`avna komora iznajmila je 1776. godine "Plemenito dobro Kutjevo" na osam godina nekom Jo{i}u (ili Go{i}u) za arendu od 15.000 forinti na godinu dana. Komorski upravitelji u Kutjevu nisu bili sporazumni iznajmljivanjem dobra Jo{i}u pa je od 1798. do 1812. godine dobro imao u zakupu Jakob Sveti}, vlastelin iz Pleternice. On je napredan gospodar i za ono doba progresivan ~ovjek. Gradi ceste (Pleternica - Kutjevo, 1779. i Pleternica - Ru{evo 1803. godine.), podi`e {kole, unapre|uje ov~arstvo, svinjogojstvo, vinogradarstvo, vo}arstvo i svilarstvo. Uzgaja i duhan. Priroda mu nije bila sklona i pratile ga elementarne nepogode, a najvi{e su{a 1802. i 1803. godine. Sveti} je molio i dobio od carske komore `ito iz dr`avnih rezervi pa je `ito stiglo u pleterni~ku i kutjeva~ku vojarnu pa je narod dizao `ito na zajam od 2 - 3 godine, kako ne bi seljaci umrli od gladi. Pored toga car Josio II. vi{e puta pro}i }e ko~ijom Po`e{kim poljem i sam }e se uvjeriti u slabu naseljenost, iako je dakako imao saznanja o tome iz popisa pu~anstva i prijedloga Carske komore o potrebi naseljavanja napu{tenih sela. Odluka je vjerojatno pala o doseljenju za njegova puta 1783. godine, kada se zaustavlja na ru~ku u Bekte`u 2 sata, na putu iz Po`ege za Osijek, dok se u Po`egi zadr`ao svega pola sata i uop}e nije izlazio iz ko~ije.

Doseljavanje Prvo ve}e i organizirano doseljavanje u sredi{nji dio Po`e{ke doline bilo je 1785. godine. Prvi dolazi u Kutjevo 1785. godine Michael Leiber sa zadatkom, da za sebe i svoje zemljake preuzme zemlje u Kuli. Nijemci uglavnom uz rijeku Rajnu i Dunav grupirali su se iz vi{e pokrajina (Baden, Hessen, Darmstadt, Nasovske i Bavarske) pa su krenuli la|om iz Ulma, Regensburga i Be~a Dunavom i Dravom do Osijeka, a iz Osijeka zapre`nim kolima do Kutjeva. Putovale su familije u vi{e tura (69 + 31 + 25 + 5 = 130). Prva i najve}a grupa pristigla je u Kutjevo 11. lipnja, a posljednja u rujnu 1785. godine.

Karantena u Kutjevo Po dolasku doseljenika u Kutjevo smje{ta ih se u staje i druge gospodarske zgrade zaklade, koje nisu bile u funkciji, u karantenu ili aklimatizaciju. Ta aklimatizacija nije bila bezbolna, jer je blizu 200 od ukupno 600 doseljenih umrlo od neidentificirane bolesti. Ve}ina umrlih su djeca od 1 do 6 godina, njih 125. Lije~nika tada u Kutjevu 263

VDG JAHRBUCH 2002

nije bilo pa su to prozvali {panjolskom groznicom, a kod doma}eg `ivlja nije bilo takovog oboljenja. Uslijed prevelikog broja umrlih postalo je kutjeva~ko groblje pretijesno pa seli na novu, dana{nju lokaciju. Doseljenici su te{ko `ivjeli, bili su i neishranjeni. A od njih se o~ekivalo, da se svojski zalo`e kako na izgradnji svojih obiteljskih ku}a, tako i obrade zapu{tene zemlje.

Prema popisu iz rujna 1785. godine u Kutjevu su bili smje{teni doseljenici sa svojim obiteljima: 1. Konrad Kussman, 2. Jakob Schreiber (doseljeni~ki sudac), 3.

Jakob Reutter, 4. Daniel Kittel, 5. Johan Khun, 6. Henrich Weber, 7. Georg Bauer, 8.

Wilhelm Mathais, 9. Christoph Remi, 10. Michael Lieber, 11. Mathias Huberti, 12.

Johan Karb, 13. Mathias Kayser, 14. Mishael Wayler, 15. Mathias Schröder, 16.

Johann Heinrich Lanvius, 17. Peter Meyer, 18. Franz Juhn, 19. Jakob Reding, 20.

Johann Even, 21. Nikolaus Kneip, 22. Georg Schaff, 23. Wilhelm Beltzer, 24. Jakob Paches, 25. Mathias Medernach, 26. Philipp Marx, 27. Philipp Karb, 28. Johann Huberti, 29. Peter Marx, 30. Peter Dill, 31. Elisabeth Alberti, 32. Paul Klees, 33.

Wilhelm Renson, 34. Johann Lamberti, 35. Michael Riegel, 36. Peter Schirholz, 37.

Hilarius Zimmerman, 38. Peter Theus, 39. Mathias Kremmer, 40. Peter Fourset, 41.

Dominicus Bonaler, 42. Georg Willmes, 43. Theodor Bastendorf, 44. Johann Kässler, 45. Johan Perger, 46. Adam Stiegler, 47. Adam Roth, 48. Karl Joseph Wilhelms, 49.

Nikolaus Kendler, 50. Johann Maisser, 51. Lorenz Pfohl, 52. Elisabetha Mühlberg, 53. Henrich Schmeissing, 54. Peter Mishaelis, 55. Mathias Gellem, 56. Johann Gellem, 57. Engelberth Grimmbach, 58. Adam Diez, 59. Johann Jooss, 60. Heinrich Stiess, 61. Johann Landua, 62. Xaveri Dirberger, 63. Heinrich Oberthaner, 64.

Nikolaus Mickert, 65. Jakob Poos, 66. Heinrich Poll, 67. Christian Holzheimer, 68.

Heinrich Stauth, 69. Johann Modersbch, 70. Johann Berdes, 71. Hilarius Raab, 72.

Peter Menss, 73. Markus Dübuth, 74. Ludwig Hartmann, 75. Peter Biller, 76. Jakob Piller, 77. Joseph Bibler, 78. Andreas Schwäiger, 79. Benhart Schodecker, 80.

Balthasar Ulrich, 81. Wilhelm Pambek, 82. Adam Pambek, 83. Andreas Dresseger, 84. Melchior Schirmer, 85. Georg Sticksel, 86. Mathias Kaiser, 87. Johann Wilhelm, 88. Nikolaus Manus, 89. Peter Keller, 90. Peter Woll, 91. Mathias Treher, 92. Nikolaus Ziegler, 93. Peter Mossler, 94. Johann Petri, 95. Georg Schmitt, 96. Josef Porczii, 97.

Adam Marman, 98. Georg Krug, 99. Blasius Zeller, 100. Nikolaus Stürmer, 101.

Michael Schue, 102. Peter Kremmer, 103. Josef Kinder, 104. Martin Drebel, 105.

Nikolaus Lang, 106. Anna Lärmerin, 107. Jakob Schwan, 108. Angelika Bekerin, 109. Josef Klesinger, 110. Adam Wagner, 111. Heinrich Dantonel, 112. Thomas Kruichte, 113. Jakob Wailler, 114. Heinrich Götz, 115. Wilhelm Klaren, 116. Johann Merkes, 117. Johann Pauss, 118. Johann Douen, 119. Adam Salomon, 120. Johann Kliesinger, 121. Johann Bauerfeint, 122. Othilia Bauerin, 123. Jakob Possmann, 124.

Nikoalus Becker, 125. Johann Rott.

Prvo ro|enje - Kristofor Leiber Prvo dijete od naseljenika dobio je bra~ni par Michaela Leiber i Eve r. Britz.

Njihovo dijete krstio je `upnik Gjuki} 11. srpnja 1785. godine, i upisao u mati~nu 264

VDG JAHRBUCH 2002

knjigu ro|enih ime djetetu Kristofor. Jo{ je zapisano, da je otac do{ao iz Luxemburga u nakani da se naseli na Kutjeva~kom posjedu.

Naseljavanje Nakon karantene i ve} opisane velike smrtnosti doseljenika, nakon premjera novih posjeda po komorskom geometru Antonu Popovi}, doseljenici uz stru~ni rad 20 majstora i svoj osobni izgraditi }e si nove domove pa }e Nijemci naseliti Kulu i Pore~, a isto tako doseljavati na prazne posjede u drugim selima kutjeva~kog vlastelinstva.

- Kula

Kri` na groblju u Kuli

Katastarska karta Kule

U Kulu doseljavaju najprije 30 obitelji iz Kutjeva 1786. godine, a potom idu}e godine jo{ 14 obitelji i to na 15,5 sesija grunta s pravom kori{tenja polovice sesije 18 selja~kih obitelji, a s pravom ~etvrtine sesije 26 selja~kih obitelji. Uz to su dobili i jo{ ne{to livada te pravo na ispa{u na pa{njacima. Pored zemlji{ta od 6 jutara oranice i 2 jutra livade, dobila je svaka ku}a od carske komore: konje, kola, ratarsko oru|e, poku}stvo, posu|e, dapa~e i pribor za jelo. Bile su to obitelji: 1. Johanna Bauernfeint,

265

VDG JAHRBUCH 2002

Tambura{i Kule dvadesetih godina pro{log stolje}a

Obitelj Kalajkovi} i Schweiger u Kuli koncem dvadesetih

2. petera Wohl, 3. Bernarta Schodecker, 4. Marie Wagner, 5. Johanna Landois, 6.

Georga Sticksel, 7. Henricha Weber, 8. Johanna K端hn, 9. Nikolausa Lang, 10.

Xaveriusa Dirberger, 11. Josepha Bibler, 12. Petera Pichler, 13. Jacoba Pichler, 14.

Marxa Diburs, 15. Katharine Staud, 16. Jacoba Schwann, 17. Jacoba Reuter, 18.

Brigite Kneib, 19. Daniela Kittl, 20. Konrada Kaufmann, 21. Wilhelma Pelzer, 22.

Wilhelma Mathaiss, 23. Engela Gr端nbach, 24. Petera Schirholz, 25. Adama Marmann, 26. Johanna Gellem, 27. Nikolausa Ziegler, 28. Michlael Schue, 29.

Martina Trebl, 30. Jihanna Perdes, 31. Otilie Bauerin, 32. Geoga Bauer, 33. Georga Schaft, 34. Johanna Petry, 35. Johanna Paus, 36. Adama Weber, 37. Adama D端tz, 38.

Michaela Riegl, 39. Franza Eiler, 40. Petera Elbel, 41. Andreasa Schwaiger, 42.

Nicolausa St端rmer, 43. Georga Schmitt i 44. Petera Musler. Smatraju}i da su u

U~enici s u~iteljima Kabaj 1940. godine u Kuli

266

VDG JAHRBUCH 2002

Svatovi Petera Schweger u Kuli 1942. godine

potpunosti dali novi izgled selu, daju mu i novo ime: Josephsfeld. Ve} naredne godine ili to~nije 16. o`ujka 1787. sastavljen je na njema~kom jeziku ugovor u Kutjevu prema kojem se Gospo{tija kutjeva~ka obvezala pla}ati u~itelja s 15 for. mjese~ne pla}e, dati u~itelju poseban stan odijeljen od {kole, komorom, kuhinjom i stajom za dvije krave te {upom. Osim toga ima u~itelj dobiti na u`ivanje 4 kosca livade i slobodnu op}insku pa{u za svoje krave, zatim vrt uz ku}u, gdje }e mo}i pou~avati mlade` u gospodarstvu. Gospo{tija je bila obvezna podi}i te zgrade i odr`avati u dobrom stanju, kao i osigurati potrebni namje{taj. U~itelj ima dobiti i 12 hvati drva za svoje potrebe i 6 hvati za {kolu. U~itelj je pak du`an valjano obu~avati djecu ~itanju i pisanju, ra~unanju, gospodarstvu i dr., te paziti na ~isto}u crkve. Knjige za prvu {kolsku godinu obvezao se mlade`i nabaviti komorski nadzornik, kao zastupnik kutjeva~kog vlastelinstva. Ugovor su potpisali: Ivan N. Brogyany, komorski nadzornik u ime vlastelinstva Kutjevo; \uro Barjaktari, gimnazijski ravnatelj iz Po`ege kao zamjenik ravnatelja narodnih u~ionica iz Zagreba; Peter Woll, seoski sudac ili knez "Dorf Josephsfeld Richter"; Johanes Landua, starje{ina i napokon JĂśrg Stikssel i Engelbert GrĂźnbach u prisustvu Petra pl. Tuci}a, `upan. velikog suca.

Kapela je posve}ena sv. Jurju, a 1931. godine temeljito je obnovljena. Nalazila se jugoisto~no - neposredno kraj Osnovne {kole. Sru{ena je 1952. godine.

- Pore~a U Pore~ doseljavaju isti godina kad i u Kulu 29 obitelji i to 4 obitelji s pravom kori{tenja polovice sesije i 24 obitelji s pravom kori{tenja ~etvrtine sesije. I oni }e promijeniti ime selu u "Josephsdorf". To su obitelji: 1. Ulricha Wilss, 2. Gertrudius 267

VDG JAHRBUCH 2002

Pensin, 3. Huberta Merkus, 4. Marie Huberlin, 5. Johanna Joos, 6. Petera Schmit, 7.

Angele Bäckerin, 8. Johanna Even, 9. Nicolausa Bücker, 10. Anne Berger, 11. Petera Theiss, 12. Johanna Freiss, 13. Georga Wilmess, 14. jacoba Poos, 15. Melchiora Schirmer, 16. Blasiusa Zehler, 17. Josepha Klesinger, 18. Katharine Kremer, 19.

Johanna Wilhelm, 20. Mathiasa Douen, 21. Gertrude Kleess, 22.Eve Bambek, 23.

Michaela Leiber, 24. Lorenza Pfoll, 25. Cristiana Mühlberg, 26. Magdalene keller, 27.

Herricha Götz, 28. Cristiana Holzheimer i Johanna Meyser. U Pore~u djecu }e od 1809. godine u~iti privatni u~itelji do 1909. godine, kada se otvara normalna {kola.

Kapelu posve}enu sv. Antunu Pustinjaku zapo~eli su graditi 1927. godine, dovr{ena je i blagoslovljena 17. sije~nja 1928. godine.

Doseljavanje - Rajsavac U Rajsavac Nijemci doseljavaju ve} 1773. godine i to obitelji: Schlisser, Peck, Luur i Hobich, a iz navedene skupine 1785. godine obitelji: Caspar Paur, Adam Pambek, Johann Muterspach, Karl Michaelis, Johann i Mathias Raif, Nikolaus Mikert, Jakob Poos, Nikolaus Kohner, Georg Sticksl, Melchior Schirmer, Johann Joos, Michael Rieger i Andreas Dräseger.

- Laku{ije U Laku{iju iz opisane grupe doseljavaju obitelji: Johanna Peter Schirholz i Hilarius Zimmermann.

- Sesvete U Sesvete doseljava 1782. godine Maria Elisabeta Spiessin.

- Grabarje U Grabarje doseljavaju u rujnu 1785. godine obitelji: Johann Berthes, Friedrich Getz, Nikolaus Ziegler, Fridrich Raab, Peter Mussler, Paul Gles, Johann Karb, Nikolaus Pecker, Wilhelm Claren i obitelj Anne Köllner.

- Zarilac U Zarilac se doseljava obitelj Petera Fischenda iz Luxemburga.

- Kne`ci U Kne`ce se doseljavaju iz opisane skupine obitelji: Heinrich Lanois, Peter Majer i Mathias Schröder.

-A{ikovci U A{ikovce se doseljavaju iz opisane skupine obitelji: Philip Marx, Philip Karb i Magdalena Elisabeta Alberti.

- Ciglenik Prvi Nijemac u Ciglenik se doselio 1836. godine, a 1849. godine doseljavaju jo{ 8 njema~kih obitelji (Milber, Pauss i dr).

268

VDG JAHRBUCH 2002

- Tominovac Prvi Nijemac u Tominovcu je doseljenik iz Kule 1858. godine Bauernfreund, a slijede}e 1859. doseljava obitelj Vagner tako|er iz Kule. Iz Kule }e jo{ doseliti obitelji Rajf 1885. godine, 1890. godine obitelji: Berger, Klesinger i Paus. Obitelj [irholc }e doseliti 1907. godine iz Bertelovaca, a prije toga su bili u Kuli.

- Begte` U Begte`e su se iz opisane grupe doselili obitelji: Josef Kinder, Nikolaus Lang, Martin Trebel i Anna Marija Lärmerin.

@ivot u novoj sredini Doseliv{i se u nove sredine, Nijemci su tradicionalnom marljivo{}u ubrzo stvorili dostojne `ivotne uvjete. Radom i {tednjom svake godine pro{irivali su svoja imanja, u~ili potrebne obrte, gradili nove ku}e i gospodarske zgrade, crkvu, {kolu, nogostupe, njegovali svoju tradiciju. Ukoliko nisu mogli ostvariti svoje planove u jednom mjestu prodavali su i odlazili u druga uglavnom uvijek ve}a mjesta. Kula }e biti i prva po{tanska postaja od Po`ege prema Na{icama. Jedno vrijeme u njoj }e biti i op}ina i kotar, ali se sve to seli u Begte`e. [tedno kreditna zadruga osnovana je 1903. godine, marvogojska udruga 1929. godine s 32 ~lana (150 simentalskih grla, a godinu dana ranije u Pore~u 82 ~lana (148 simentalskih grla). Prva konjogojska zadruga osnovana je 1922. godine u Tominovcu (64 ~lana s 34 lipicanska grla), Cigleniku 1926. godine (27 ~lanova s 74 grla), Pore~u 1927. godine (55 ~lanova s 60 rasplodnih grla). Nije bilo obrta, da nije bio po koji majstor iz Kule. U Kuli je bilo vi{e majstora: kolara, ba~vara, stolara, kroja~a, tkalaca, kova~a, zidara, tesara, limara, postolara, brija~a, mlinara i gostioni~ara i dr. Nakon trideset godina o doseljavanja Kula }e dati prvog sve}enika Michaela Eiler, koji }e biti na `upi u Novoj Gradi{ki 1815. godine, a njegov mla|i brat Joseph na `upi u Bebrini. Stephan Musler biti }e gimnazijski direktor u Vara`dinu, a od 1860. do svoje smrti 1868. godine `upnik i dekan u Novoj Gradi{ki. Georg Musler biti }e kapelan i administrator `upe u Kutjevu, a potom kanonik u Zagrebu. Josef Musler biti }e u Hrvatskom saboru s liste stranke biskupa Strossmayera. Ferdinad i Franc Musler bili su u~itelji u Brestovcu i Kutjevi, a ovaj potonji bio je i predsjednik Lova~kog dru{tva u Kutjevi. Franz Schultheis ro|en je 1846. godine. Roditelji su mu iz Sesveta odselili u Pleternicu, gdje su imali mlin i gostionicu. Bio je `upnikom u Velikoj a potom kanonik u Zagrebu. Dolazio je na sve korone po`e{kog kotara iz Zagreba, a zna~ajan je i njegov obol prilikom podizanja kata po`e{ke kolegije. Julius BĂźrger, ro|en 1885. godine u Kuli, bio je `upnikom u Vo}inu i Slatini, strijeljan od partizana 10. prosinca 1944. godine na Papuku. Anton Lerman bio je kapelan u ^azmi. Michael Paus, ro|en je 1886. godine u Kuli. Bio `upnikom u Buku i Kaptolu te dekan. Umro 1981. godine u Po`egi. Istra`iva~ Konga Dragutin (Karl) Lerman ro|en je u Po`egi 1863. godine, a umro u Kre{evu 1918. godine. Djed mu se doselio iz Kule u Po`egu, a otac bio obrtnik - tka~. Dragutin je bio bankar i privrednik. Hans KĂźhn bio je profesor u Zagrebu i prvi opisao doseljavanje Nijemaca. Dragutin Heigl imao je ljevaonicu obojenih metala u Pakracu. Bra}a 269

VDG JAHRBUCH 2002

Anton i Franz Regen bili su poznati mlinari u Kutjevu, a imali su ribogojili{te pastrva.

Michael Bauerfreund bio je kapelnik puha~ke glazbe u Pleternici. Kula je tako dala najvi{e sve}enika u Po`e{tini. 1936. godine proslavljena je 150 godi{njica doseljenja Nijemaca u Kulu i Pore~. Sve~anost je obavljena 13. rujna 1936. godine svetom misom i propovjedi pre~. g. Julija Bürgera. Na groblju je postavljen spomen kamen.

Proslavu }e do~ekati s lijepo ure|enim mjestom, DVD, crkvom, zadrugom, {tedionicom te posebne njema~ke odjele u {koli. Tra`ili su i `upu, ali su odbijeni. Kula i Pore~ bili su kao dva otoka u inojezi~nom moru.

Izvori i literatura • Spomenice `upa Sesvete i Kutjevo.

• Spomenica {kole Sesvete.

• Mati~ne knjige ro|enih i umrlih `upa Kutjevo i Sesvete.

• Povijesni arhiv Po`ega.

• Gradski Muzej Po`ega.

• Ive Ma`uran: Popis naselja i stanovni{tva u Slavoniji 1698. godine, Osijek 1988. godine.

• Josip Buturac: Stanovni{tvo Po`ege i okolice, Zagreb 1967. godine.

• Josip Buturac: Katoli~ka crkva u Slavoniji za turskog vladanja, Zagreb 1970. godine,

• Milan Turkovi}: Povijest dobra Kutjevo, Su{ak 1935. godine.

• Julije Kempf: Po`ega, Po`ega 1910. godine.

• Julije Kempf: Iz pro{losti Po`ege i Po`e{ke `upanije, Po`ega 1926. godine.

• Hans Kühn: Die Besiedlung von Kula und Pore~, Zagreb 1936. godine.

• Antun Cuvaj:Gra|a za povijest {kolstva I-IV., Zagreb 1851.-1910.

• Tomislav Wittenberg: Groblja Po`e{ke doline, Bolta d.o.o. Po`ega 1996. godine.

• Tomislav Wittenberg: Puvarija, Bolta d.o.o. Po`ega 1998. godine.

• Tomislav Wittenberg: Sesveta~ki kraj u srcu Poljadije, Po`ega 2002. (u rukopisu).

• Vlastita arhiva, knjige i ~asopisi.

270

VDG JAHRBUCH 2002

Ansiedlung der Deutschen in das zentrale Teil des Po`ega-Tals Mit der Ansiedlung der Deutschen wurden viele Dörfer viel lebendiger, die Wirtschaft wurde gefördert und man konnte einen sichtbaren Fortschritt in kultureller und jeder anderen Hinsicht bemerken. Die Anzahl der Deutschen an der Gesamtzahl der Einwohner im Po`ega-Tal ergab 8%. Aus bekannten Gründen beträgt diese Nummer jetzt nur 0,1%. Sie haben während ihrer Ansiedlung einen großen Preis bezahlt, aber auch einen noch grösseren als sie dieses Gebiet verliessen.

271

VDG JAHRBUCH 2002

Bogdan MESINGER

Ritaulizacija sje}anja (Antropolo{ki ogled o o~uvanju znanja o uminulim kulturama) "Esekerska kultura" izme|u antropolo{kog i memorijskog pristupa "Esekerska kultura" u u`em smislu vi{e ne postoji. Pod "u`im smislom" podrazumijevamo pritom onaj kulturalni kompleks koji se formirao dok je Osijek pripadao jednoj srednjoeuropskoj multikulturalnoj dr`avnoj zajednici – Austriji, odnosno, iza 1866./67., Austro-Ugarskoj Monarhiji. Sve su kulturalne komponente bile, relativno, za{ti}ene. U njihovoj uzajamnosti okolnosti su se mijenjale i nisu sve komponente u svakom povijesnom trenutku u`ivale jednake mogu}nosti – no nisu bile izvrgnute sustavnom, od dr`ave potaknutom, izgonu i pravno – hijerarhijskoj degradaciji. Od 1918. zbivaju se, u vi{e povijesnih lomova, drasti~ne distorzije kulturalnog kontinuiteta.

Dana{nji je Osijek prvenstveno monokulturan. Multikulturalnog "Eszeka" mi se tek nesigurno sje}amo, ili ga nastojimo rekonstruirati i potom shvatiti. (Doga|a se, istina, i da povjerujemo kako smo ga shvatili, te ga potom, vo|eni vlastitom virtualnom slikom ili predod`bom, nastojimo rekonstruirati, programiraju}i rekonstrukciju svojom rasudbom ili svojom predrasudom – a u jednoj uvijek postoji i druga.)

Snaga i upornost ovih poku{aja upozorava na podjednako sna`ne intimne osobne pokreta~e. Na{ je odnos k pro{losti, uop}e, afektivan, i to utoliko ja~e ukoliko nam je odsjek pro{losti kojemu pristupamo fizi~ki i vremenski bli`i. U podsvijesti nam je neiskazana pomisao: na{a pro{lost – to smo mi. Razumijemo li je, razumjet }emo sebe.

Tako nostalgija – posve neegzaktna i subjektivna kategorija – postaje pokreta~em egzaktnog rada. Nesporazumi su, stoga, neizbje`ivi.

Selektivno djelovanje nostalgije i virtualni karakter predod`bi o "Eszeku" Nostalgija je selektivni faktor. Na{a osobnost, posredstvom na{e podsvijesti, bira ~ega }emo se sje}ati. Rekombinacijom tako probranih podataka, nabijenih zna~enjem do kojega nam je stalo i u kojem, retroaktivno, sagledavamo osmi{ljenje pro{losti, mi struktuiramo virtualnu sliku onoga {to nam se zbilo i dobivamo, na taj na~in, po`eljno samopotvr|enje.

273

VDG JAHRBUCH 2002

Na taj na~in virtualna pro{lost, stvorena tako da supstituira stvarnu (i ve} nepostoje}u), postaje podlogom i generatorom sada{njosti, pa i budu}nosti. ^ak i nerealizirana pro{lost aktivira budu}nost, upravo kao da je i bila realizirana – ili realizirana na onaj na~in kakav pri`eljkuju na{e iluzije. Sve ideologije oslanjaju se na slike dobivene ovim trikom – ju`noslavenska, frankovsko-usta{ka i neousta{ka, socijalisti~ka, te kona~no velikohrvatska ideologija dr`avnosti s povijesnom utemeljeno{}u.

Lako je uvidjeti da se "esekerska" kultura ne mo`e ugraditi kao strukturalizator niti jedne od ovih ideologija i njima generiranih slika povijesti. Ona ima, prete`no, ekstraideolo{ki karakter. No nostalgija za kulturom koju osje}amo kao vlastitu duhovnu genezu – ili kao dio geneze iz koje smo duhovno i kulturno nikli ({to je u slu~aju lokalne kulture, kakva je esekerska, ~e{}i je slu~aj) vrlo je sna`an generator te`nje za o~uvanjem, pa i o`ivljavanjem pro{losti stvaranjem virtualne predod`be o lokalnoj, no uminuloj kulturi. Ta te`nja stvara specifi~ne kulturolo{ke mehanizme o~uvanja pro{losti – pa makar ta pro{lost bila i djelomice virtualna. Ili upravo stoga {to je djelomice virtualna, pa stoga ugro`ena?

Ritualizacija sje}anja Svaka je pojedinost za{ti}ena strukturom kojoj pripada. To je, mo`da, najsna`niji zakon prirodne dinamike. On djeluje od makrokozmosa (ili, doslovno, kozmosa, u kojem struktura ~uva tijela i njihovu dinamiku), pa do ekolo{kih struktura u o~uvanju `ivota, te, kona~no, civilizacijskih struktura, koje opstoje zahvaljuju}i tome {to sustav odr`ava svoju cjelovitost, te time i sve elemente te cjelovitosti. Ako je sustav sklon raspadu (a koji nije?- Raspad je ugra|en u dinamizam sustava!) – tada sustavno odr`avanje kulturne strukture, njeno ponavljanje i uzastopno potvr|ivanje, te vrijednosno nagla{avanje (a ono uklju~uje i intenzivira afektivan odnos k ugro`enoj strukturi) postaje relativnim jamcem o~uvanja i ~ak restrukturalizacije sustava kojega se s nesumnjivom nostalgijom, ali i sve neizvjesnije, sje}amo.

A to je ritualizacija. ^ak i ovi na{i skupovi poprimaju ritualan karakter. (Istina, to se odnosi i na ve}inu znanstvenih, pa i politi~kih i kulturnih skupova, koji nam postaju mjera~ima vremena – bitka.) Mi `ivimo ritmom kalendara koji je ritualno pro`et zna~enjima i odbrojavan, u svojim segmentima, ritualima kroz koje egzistiramo i u kojima ostvarujemo svoju samoidentifikaciju. Budu}i da se nova samoidentifikacija ne mo`e razviti ako je identifikacijski prostor popunjen, u afirmativnoj fazi nova samoidentifikacija agresivno nastoji poni{titi i obezvrijediti dotada{nju.

Kulturne distorzije koje pro`ivljavamo pri svakoj promjeni dr`avnog, ideolo{kog i kulturnog statusa zajednice to nam drasti~no ilustriraju. Svaka nova kultura na ovom prostoru po~injala je brisanjem prethodne.

Esekerska je kultura brisana od 1918. godine. Niti jedna od slijede}ih nije ju mogla uklopiti u svoju ideologiju – osim, eventualno, kao perifernu potvrdu vlastite {irine. To obja{njava, uz ostalo, i kauzalitet – barem onaj {iri, dr`avno-kulturni 274

VDG JAHRBUCH 2002

kauzalitet, relativne zatvorenosti ovih – esekerskih – istra`ivanja i njihovu relativnu anonimnost. Naravno, subjektivni mehanizmi adaptacije djeluju, kao impulsi samoodr`avanja, i kroz osobe koje su bile nositelji ili aktivni sudionici uminule kulture. Ako su osobe stvaraoci tada dolazi i do unutarnjih promjena u njihovom djelu, ~inu, rije~i, stavu... Ukoliko ih, posteriorno, reinterpretira pristran i jednostran istra`iva~, tada }e njegova interpretacija biti usmjereno jednostrana – i stoga la`na.

Doga|a se to i s osobama, djelima i djelovanjima onih koji su pripadali esekerskoj kulturi.

U istra`ivanju ovog kulturalnog kompleksa u tome se krije i velika i trajna opasnost. Ukoliko, pri ispitivanju neke povijesne pojave, ignoriramo jednu od komponenti u kulturnoj strukturi, za razumijevanje povijesnog procesa bit }e onemogu}eno, a zaklju~ci }e nam, nu`no, ponuditi la`nu sliku zbivanja.

Ekskulturalizacija kao permanentna prijetnja razumijevanju osje~ke povijesti Opasnost na koju smo ukazali najdrasti~nija je pri ispitivanju slo`enih, multikulturalnih sredina i njihovih povijesti. Ova se opasnost aktivira kad god multikulturalna zajednica – i njena povijest – postanu predmetom monokulturalno orijentiranih istra`ivanja. Na`alost, od 1918. to prokletstvo prati odnos ka slo`enoj strukturi "esekerske" povijesti i kulture. U razli~itim oblicima doktrina i praksa – politi~ki dirigirana – ekskulturalizacije jedne od kulturnih komponenti pokazuje zabrinjavaju}i kontinuitet.

Potisnuta u pozadinu, na razinu sekundarne i irelevantne kulturno-povijesne epizode, jedna kulturna komponenta biva sustavno iz aktivne pretvarana u pasivnu.

To je, izme|u ostalog, ubrzalo odumiranje esekerskog idioma. No i u oblasti istra`ivanja ekskulturalizacija to izaziva vi{e {tete no {to bi bilo jednostavno "odga|anje" istine.

Odgo|ena se istina mijenja. Njezina neutralizacija otvara prostor supstitutivnim poluistinama. Ovaj fenomen ne poga|a samo esekersku kulturu, kao multietni~ku sa sna`nom srednjoeuropsko-njema~kom podlogom, nego se manifestira u svakoj situaciji u kojoj monoetni~ka kultura preuzima prostor obilje`en i pro`et multietni~kim supstratom. Posebno je ovaj fenomen izra`en nakon ratova s me|uetni~kim obilje`jima. Razumljivo je, stoga, {to je esekerska kultura bila najizlo`enija pre{u}ivanju, brisanju i ~ak kulturocidu nakon 1918., odnosno nakon 1945. godine, dok se danas vra}a u oblast istina uminulih, no ne i neprijateljskih ili vladaju}em sustavu nepo`eljnih, pa i opasnih kultura. Stoga postoje i ova dru{tva – njema~ko-hrvatsko, odnosno hrvatsko-njema~ko – i ovi stru~no-znanstveni skupovi.

Me|utim, {teta je ve} na~injena. S pre{utnom dozvolom povijesnog postojanja, u psihozi uskrsnu}a, skupovi, nu`no poprimaju memorijalan karakter. To im ograni~ava i ekstenzitet i intenzitet. O njima se zna unutar zatvorenih znanstvenih enklava, a teorijske implikacije (koje ispituje i ovaj ogled) ili izostaju ili ne nalaze svoje recipijente ~ak ni unutar znanstvene enklave u kojoj se skupovi realiziraju. Jedan od 275

VDG JAHRBUCH 2002

temeljnih problema koji se nalazi pred skupovima ove domene je, dugoro~nije gledano, pitanje izlaska iz za~aranog kruga zatvorene tematike. Takva je tematika istro{iva. Njezin je resurs kona~an. Mo`emo sagledati sve izvjesniju budu}nost na{ih skupova: sve ve}a atomizacija tematike, za kojom slijedi kolaps.

Gdje se krije mogu}e rje{enje?

Mogu}nosti znanstvenog iskoraka i univerzalizacija problematike U svakom se pojedina~nom problemskom kompleksu o~ituju neke univerzalne i trajne zakonitosti. Isto tako svaka pojava, u na~elu, ima negdje u svijetu analognu pojavu. Pronala`enje analogije vodi nas k spoznaji trajnih zakonitosti. I ono {to je uminulo mo`e biti tek anticipacija ne~ega {to }e uslijediti.

Povijest, nesumnjivo, nije u~iteljica `ivota. Kad bi bila, bila bi to najnesposobnija u~iteljica u preno{enju iskustava, a `ivot – to jest, mi sami koji ga tvorimo – bili bismo najgluplji u~enici koje je mogu}e zamisliti. Povijest nije u~iteljica `ivota. No ona mo`e postati u~iteljicom znanosti. Da bi se do toga uzdigla, mora biti sposobna uzdi}i se od pojedina~nog ka op}em, od podataka ka uo~avanju zakonitosti, od konkretnog k apstraktnom, od induktivnog ka deduktivnom, od pragmatizma ka sposobnosti sublimacije.

Naravno, tek oba pristupa, u svojoj komplementarnoj istra`iva~koj dinamici, mogu nas izvesti iz za~aranog kruga u koji se zatvaramo.

Esekerska problematika, odnosno problematika "esekerske kulture", ve} zbog svoje prirodne slo`enosti poti~e interdisciplinarni pristup. Sve dok interdisciplinarni pristup, bez obzira na goleme razlike izme|u uklju~enih disciplina (filolo{ke, povijesne, ekonomske, etni~ke, antropolo{ke, umjetni~ke, pa sve do izu~avanja individualnih i obiteljskih sudbina…) ostaje na ~injeni~nom pragmatizmu, interdisciplinarnost je prividna. Mi ne iskori{tavamo metodolo{ki i spoznajni potencijal discipline.

Unutar zatvorene tematske i problemske oblasti – zatvorene esekerskim kulturalnim kompleksom, koji je sama povijest zatvorila – mi stvaramo dodatno zatvaranje u faktografiju me|usobno razdvojenih disciplina. Kada svaku pojedinu disciplinu, usmjerenu isklju~ivo na njezin izolirani predmet izu~avanja, svedemo na po jednog predstavnika – a to je sagledivi finale atomizacije istra`iva~kih disciplina na poddiscipline – sa~injavat }emo skup koji nije skup jer ga ne okuplja skupni interes. Skupni interes, naime, podrazumijeva uzajamnost interesa i metodolo{ki pluralizam. Jedino tako mo`emo nadrasti pozitivisti~ku faktografiju i deskriptivnost govora o arhiviranoj pro{losti – koju nakon kratkog va|enja iz arhiva vra}amo u arhiv, ovaj put za svagda. Jednom ispri~ana tema vi{e se ne pri~a niti se obnavlja. Obnoviti je mo`e tek pristup koji nadilazi pozitivizam. Na{ je zajedni~ki poziv u aktualizaciji onoga {to je uminulo. Jer ni{ta {to je pro{lo – nije pro{lo. Sve `ivi i dalje u druga~ijim oblicima.

276

VDG JAHRBUCH 2002

Jedina je istinska ku{nja za znanstvenika, i ku{nja njegove znanstvenosti, u tome da prepozna suvremene oblike u kojima se krije i traje povijest. I to je jedina istinita aktualizacija.

Potrebno je, istina, i inventivnosti, ali i hrabrosti, da se prepoznaju analogemi – i da se o njima progovori slobodno, neoptere}eno i eti~ki odgovorno. Eti~ka svijest neodvojiva je od znanstveni~ke – scijentisti~ke. To nije lako ve} i stoga {to je bolj{evizam bio ideolo{ki izrazito antiscijentisti~ki (tko se ne sje}a proglasa namijenjenih, izrijekom, "radnicima, seljacima i po{tenoj inteligenciji"?), a niti suvremeni politi~ko-dru{tveni sistem nije oslobo|en antiscijentizma. (Koliko se samo, eufemisti~ki i licemjerno, govori o "odljevu mozgova", a svaki analiti~ar stanja i odnosa ka znanosti shvatit }e da je rije~ o svojevrsnom spa{avanju "mozgova" u dru{tvu u kojem je "mozak" prognan u bijedu, i u kojem je "mozak" apriorni predmet podozrenja i sumnje.)

Stoga nije lako biti istinit, niti jednostavno biti istra`iva~ko suvremen.

Skriveni analogemi, komplementarne pojave, suvremenost Mogu}nosti koje nismo obuhvatili ogromne su i ovaj zavr{ni odlomak ih ne mo`e niti sistematizirati, a kamoli iscrpsti. Uz to, svaka otvorena istra`iva~ka mogu}nost samo je korak ka slijede}im. Mogu}nosti se jedna iz druge osloba|aju kao da otvaramo ~arobne kutijice. Prva komplementarna tema nudi nam usporedbu kulturalne sudbine Hrvata u vi{estoljetnom njema~kom okru`ju – kao {to su "Esekeri" negda{nji Nijemci u hrvatskom vi{estoljetnom okru`ju. Odnosno – Esekerstvo i Burgenland, odnosno Osijek s okolinom i Gradi{}e, dvije su sudbinski komplementarne sredine. [to }e nam otkriti sudbinska komparacija? U etnicitetu, sudbini bikulturalnosti, evoluciji i transformaciji idioma (koji nu`no tone na kolokvijalnu razinu), te usporedba gospodarstva, me|uetni~kih odnosa, politike itd.?

Komplementarno izu~avanje ~ini nu`nim kompleksno, te stvaranje teorijske sinteze. Kona~no dolazimo do uo~avanja dru{tveno-povijesnih zakonitosti, koje imaju univerzalno (i vremensko i prostorno) zna~enje. Uo~ene zakonitosti omogu}avaju nam stvaranje modela koji su ~ak i projektivni. Ako shvatimo ne samo {to se doga|a ili se doga|alo, nego i za{to se doga|alo, znat }emo, u bitnim crtama, {to }e se bilo gdje i bilo kada u vremenu doga|ati u analognim situacijama.

Kada bi se na{i skupovi uzdigli do ovih mogu}nosti – a one su nam pod rukom - i na{i skupovi vi{e ne bi bili ni lokalni niti regionalni. Zna~enje bi im bilo globalno.

277

VDG JAHRBUCH 2002

Die Ritualisierung der Erinnerung Die essekerische Kultur als kultureller Komplex, das einer multikulturellen Gemeinschaft Mitteleuropas zugehörte und darin staatlich und rechtlich integriert war, besteht nicht mehr. Fast das ganze 20.Jahrhundert wurde sie zurückgedrängt, destruiert uns durch die Multikulturalität substituiert.

Heute erinnern wir uns an sie und ritualisieren diese Erinnerung mit verschiedenen Arten von Kennzeichnungen. Dadurch ändern wir aber den Charakter der Kultur, die wir erforschen. Die Themen und Probleme trennen wir aus dem Komplex dem sie angehören, wobei die Quelle dieser Themen entgültig und ausführlich ist.

Die Möglichkeit des Ausschritten aus diesem geschlossenen Komplex der Memorialthemen befindet sich in der Suche nach Phänomenen, die dem essekerischen analog sind, im Überwachsen des positivistisch-faktgraphischen Zutritt und der Deskriptivität des Sprechens über die archivierte Vergangenheit, als auch in der Gestaltung des theoretischen Aufbaues, die in sich die Möglichkeit einer breiteren Anwendung während der Forschung des Zusammenstosses und der Abwechslung von gegenseitigen, komplementären Kulturen tragen würde.

Die Erkenntnis der Gesetzgebung in diesen Prozessen hätte einen universalen und dauernden Charakter.

278

VDG JAHRBUCH 2002

Margareta MATIJEVI]

Franz Pfanner (1825. – 1909.)

- ili kratko o doprinosu njema~kih trapista gospodarskom razvitku banjalu~kog kraja Franz Pfanner, ~ovjek zahvaljuju}i kome je nakon tri i pol stolje}a zazvonilo zvono u banjalu~kom kraju, koji je Bosni darovao prvu vjetrenja~u, a da nikad do kraja nije shvatio kompleksnost nastanka moderne hrvatske nacije, pisac prvog englesko-zulu rje~nika, rodio se kao Wendelin Pfanner 21. rujna 1825. u Langenu u Voralbergu, gotovo na samoj granici Austrije prema Njema~koj i [vicarskoj. [kolovao se je u Langenu i Feldkirchu, filozofiju je studirao u Innsbrucku i Padovi, a teologiju u Brixenu. 1850. zare|en je za sve}enika i kao `upnik devet godina je `ivio u Haselstaudenu gdje si je sagradio i grobnicu. Okolnosti i zna~aj ovog svjetskog putnika u~inile su da nije ondje pokopan, ve} da je po`ivio jo{ pet desetlje}a, preporodio dijelove Bosne i Afrike, te bio pokopan u ju`noj Africi.1 1859. poslan je, premda mu je to te{ko palo, kao pastoralni suradnik i ispovjednik sestara milosrdnica koje je biskup Juraj Haulik doveo u Zagreb. Od tud je djelovao i u Lepoglavi dr`e}i pu~ke misije me|u ka`njenicima onda{njeg zatvora. U Zagrebu tri godine kasnije susreo je prvog trapista2 {to ga je ponukalo da im se priklju~i. Zna~ilo je to odlazak iz Hrvatske u Njema~ku u samostan Mariawald kod Heimbacha gdje je pristupio trapistima 1863.

Oci su ga uputili neka poku{a osnovati samostan u Ugarskoj kamo je s bratom Zaharijem krenuo 1867., ali bezuspje{no, zbog o{trog protivljenja ugarskih biskupa uvo|enju novog reda. Bez i~ijeg odobrenja i ovlasti zaputio se iz Ma|arske u Zagreb nakaniv{i provesti u djelo svoje nemale organizatorske sposobnosti. To je izazvalo lavinu objeda na njegov ra~un uslijed ~ega je morao po}i u Rim opravdavati se, budu}i da su ga ve} proglasili izop}enikom iz reda i o~ito ~udakom kojem ne prili~i stega. Ondje se kratkotrajno zadr`ao ure|uju}i dotad zapu{teni cistercitski samostan sv. Vicencija i Anastazije "alle tre Fontane" {to mu s trojicom bra}e trapista dobro uspijeva.3 Nalazio je na~ina da dopre do pape i ishodi novo dopu{tenje kojim mu Pio 1

2

3

Biografski podaci se uglavnom svugdje sla`u. Ovdje su uzeti prema studiji dobrog poznavaoca trapista, Rudolfa Zaplate. On u citatu navodi da mu je te podatke dao trapiski prior o. Kilian Krämer. Usp. ZAPLATA R., Trapisti u Bosni za turske vlade (1869.-1878.), Croatia sacra, 5, Zagreb 1933. str. 218.

Pripadnik reda reformiranih cistercita ~ija su pravila oblikovana u 17. stolje}u. Ime im potje~e od opatije la Trappe u Francuskoj. Ra{irili su se uglavnom po zemljama njema~kog i francuskog govornog podru~ja. Ne predaju i nemaju `upe.

Ustrojeni su na razini opatija. Ova je 1910. imala 219 redovnika. 1973. opatija je ukinuta, a samostan "Marija Zvijezda" postao je `upa banjalu~ke biskupije za vrijeme biskupovanja poznatog liturgi~ara, va`nog sudionika Drugog vatikanskog koncila i ekumenista Nijemca Alfreda Pichlera (1959-1989). To je jedini slu~aj na svijetu da trapisti imaju `upu. Danas (travanj 2002.) u samostanu obitavaju 4 redovnika.

O pravilima, na~inu `ivota i rada te o ure|enju zajednice jo{ uvijek je korisna uvodna studija: Ivank VLA[I]AK, Povijest Trapiskog mananstira "Marije Zvijezde" kod Banja Luke, Virje 1924., str. 1-25.

279

VDG JAHRBUCH 2002

IX. odobrava da poku{a u Hrvatskoj urediti novi samostan.4 Izgleda da je te{ko}a bila u njegovoj ulozi i neslaganju s ljudima kojima se ~esto zamjerio. Ovaj put mu nisu odgovarala novoprido{la bra}a iz Francuske.5 Imaju}i slobodu djelovanja 1869. uputio je molbu Peticionalnom odboru Hrvatskog sabora za dopu{tenjem da se red naseli i djeluje u Hrvatskoj, na nekom od praznih slavonskih zemlji{ta, jer se trapisti prioritetno bave gospodarskim unapre|enjem prostora zato svoje opatije uglavnom i podi`u ne nezahvalnom, neplodnom ili te{ko dostupnom terenu. Hrvatski sabor je ve}inom glasova molbu eksplicitno odbio.6 Pojedini zastupnici (Aurel Ku{evi}, Miroslav Kulmer, Petar Horvat) u raspravi koja je tim povodom vo|ena u Saboru istupali su prili~no otrovno protiv trapista zamjeraju}i im ludost, sumnjive nakane i njema~ko podrijetlo.7 Razo~arani Pfanner se pouzdao u informacije starogradi{kog `upnika kako se u Turskoj mo`e kupiti zemlja, a i solidne su {anse za utemeljenje samostana.

Nekako istodobno kad je molio sabor po~eo je u Zagrebu i {ire rasturati letak8 kojim se reklamira u javnosti. Ondje u sedam to~aka donosi historijat i zna~ajke trapista, ~im se bave, komu se obra}aju i koga o~ekuju. Tre}a i ~etvrta to~ka posebno su zna~ajne, jer svjedo~e da se trapisti, po pravilu, moraju izdr`avati vlastitim radom stoga nipo{to ne mogu biti smetnja prosja~kim redovima, a kao drugo ne bave se politikom, jer moraju {utjeti.9 Zemlja u koju su trapisti dospjeli bila je me|u najbogatijima u Europi po broju sto~nog fonda.10 Smje{tena dovoljno daleko od starih anti~kih pravaca koji su stolje}ima prije povezivali Mediteran i Podunavlje, niti za vrijeme kratkotrajnog polo`aja bosanske metropole Banja Luka nikad za turske vlasti nije bila prostor ve}ih gospodarskih ulaganja. Malobrojno katoli~ko stanovni{tvo, ostatak onih koji nisu 4 5

6

7 8

9

10

Kasnije je morao posebno po}i u Rim da tu punomo} prenese na Bosnu.

Tako tvrdi Anto ]OSI], 125. obljetnica trapisti~ke opatije "Marija Zvijezda" u Banjaluci (1869-1994), Banjaluka 1994., str.

9.; Vla{i}ak, ~ije je djelo vrlo afrimativno prema trapistima, tvrdi da ga je i sam papa nagovarao da ostane, ali on da je toliko htio po}i u Hrvatsku, te se nije dao nagovoriti. VLA[I]AK, Nav. dj. str. 28.

U odgovoru koji je u ime Peticionalnog odbora saboru uputio predsjednik M. Kraljevi} isti~e se: Po{to prositelj u molbenici svojoj priznaje, da je red njegov tako strogoga sustava, da mu je prvo i najsvetije na~elo od ~ovje~anskoga dru`tva oddieliti se, u {ume se povu}i, i tamo kr~e}i i te`ko djelaju}i pokorom najstro`ijega vjekovitoga posta o do`ivotnoga mu~anja tielo svoje trapiti; po{to nadalje isti priznaje, da red njegov obukom mlade`i, a u ob}e s obukom ~ovje~anstva, ili mo`da dvorbom bolestnikah itd. nebavi se; da je on na dalje moralno mrtvo tielo, koje od politi~koga `ivota i narodnoga razvitka ni{ta znati nesmije, da najposlie da ~lanovi reda toga i iste vlastite roditelje i rodbinu svoju zatajiti du`ni jesu, do~im nadalje sve te navodbe B. C. D. potvrdjuje, do~im je dakle red taj sa svime protunaravan, razvitku narodnoga blagostanja protivan a materialnomu blagostanju u nikakovoj pripomo}i nije, pa budu}i najposlie nabavljenje zemlji{tah kroz takova mrtva tiela obstoje}im ugarsko-hrvatskim zakonom zabranjeno bi bilo, s toga odbor ovaj molbu prenavedenu kano sada{njemu duhu vremena i slobodnomu narodnomu razvitku protivnu za uva`enje visokomu saboru preporu~iti nemo`e. Usp. ^etrdeseta saborska sjednica od 14. 04. 1869. u Dnevnik sabora Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, Zagreb 1868-1871., str. 511.

Isto, str. 525-529. O trapistima je stvarno afirmativno govorio zastupnik Andrija Jandri}, i donekle Mavro Broz.

Ovu spomenicu tiskanu u tiskari C. Albrechta u Zagrebu, u njema~kom izdanju donosi ZAPLATA, Trapisti u Bosni.., str.

227-230.

Zajedni{tvo, {utnja i manualni rad su glavne zna~ajke trapista. Za nekakvo sporazumijevanje postoji 150 znakova. Bit }e da su to bila prete{ka o~ekivanja lokalnog stanovni{tva, koje je vrlo rijetko ~inilo trapiski podmladak. U opatiji je uvijek bila ve}ina ili dosta Nijemaca.

Prvi popis nakon {to je Austro-Ugarska preuzela upravu u BiH iz 1879. donosi podatke o 161 168 konja i magaraca, 762 077 goveda, 839 988 ovaca, 522 123 koze i 430 354 svinje na ne{to preko milijun stanovnika. Landesregierung fĂźr Bosnien und die Herzegovina: Die Landwirtschaft in BiH, Sarajevo 1899., str. 354-55, tabela XXVIII, Citirano prema HRELJA K., Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata, Beograd 1961. str. 7

280

VDG JAHRBUCH 2002

pobjegli pred Turcima, preblizu granici, redovito je dr`ano nepouzdanim, otud i ljudima drugog reda. Osnutkom Kraljevine Ilirije 1809. kad je Francuska, kao ve} moderno formirana dr`ava, postala neposredan susjed Bosni, donekle je o`ivjela gradnja cesta tako da je u tom razdoblju Banja Luka bila na dionici ceste kojom je od Kostajnice preko Travnika i Sarajeva prema Solunu i Carigradu prolazila francuska po{ta.

Prema popisu stanovni{tva iz 1885., drugom11 od kad je Austro-Ugarska mandatom Berlinskog kongresa dobila ovlasti da civilizira Bosnu i Hercegovinu, banjalu~ki je okrug imao 45818 katolika.12 Velika ve}ina stanovni{tva bavila se poljodjelstvom, obrti su bili tradicionalni i slabije razvijeni, bez ikakve tr`i{ne konkurencije. Pred kraj turske vlasti obrtnici su ~inili 10% gradskog stanovni{tva, a grad je ostao zabilje`en po filigranskoj izradi zlata i srebra, ukra{avanju oru`ja, inkrustacija, nakita, pehara, poslu`avnika za kavu, kutijama za cigarete i uglavnom sli~nim, slabo korisnim, esnafskim proizvodima13 namijenjenim malobrojnom bogatijem gra|anstvu, bez ikakvih ulaganja u stvarne mobilizatorske grane nekih modernih pokreta~kih pogona. To }e dobiti s trapistima. Banja Luka je 1866. telegrafski povezana sa Sarajevom dok je redovniji po{tanski promet bio toliko nepouzdan da su ljudi radije svoje po{iljke davali u austrijski konzulat.14 Malo poslije dolaska trapista zapo~ela je i gradnja dionice pruge Dobrljin-Banja Luka koju je austrijskim kapitalom gradio bavarski poduzetnik barun Hirsch (1871.-72.), koja je sveukupno izgra|ena u dionici od 104,33 km i pu{tena u promet 1872. Planovi o povezivanju Banja Luke s morem nisu za vrijeme austrougarske vlasti nikad ostvareni.

Prije dolaska Pfanner je nekoliko puta dolazio u Banja Luku konzultirati se s austrijskim konzulom Stanislavom Dragan~i}em. Grad tad nije imao ni hotela tako da je Pfanner no}ivao u sobici koju je iznajmljivao neki njema~ki @idov a kojoj je otvoreni ki{obran slu`io umjesto krova.15. Pfanner je svakako uvijek nastupao kao legalist, {to je s obzirom na ustroj dr`ave iz koje je do{ao bilo i razumljivo. Ako je donesen zakon kojim se dozvoljava da austrijski podanici mogu postati vlasnici zemlji{ta u Turskoj16, on je to znao posti}i ko{talo ga to puta do Carigrada, novaca i `ivaca, ali ustrajno pozivanje na zakon je bilo uspje{no. Ako je trebalo prevariti carinske turske vlasti za svoje interese nije se bojao grijeha nepo{tivanja vlasti. Tako je u Bosnu unutar posude za vino pro{vercano i prvo zvono.17 11 12

13 14 15 16

17

Prvi je bio 1879. Drugi popis je bio znatno precizniji i bolje proveden.

Pravoslavnih je bilo 158800, muslimana 60065, 667 Hebreja i 106 ostalih. Statistika mjesa i `iteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda 1. V. 1885, Sarajevo 1886. Citirano prema \or|e MIKI], O privrednim i socijalnim prilikama u Bosanskoj krajini u prvim godinama Austrougarske okupacije (1878-95), U Istorijski zbornik, Banja Luka 1982. str. 76. Katolici su gledano u postotku bili znatnije raspore|eni u gradovima banjalu~kog okruga, dok su pravoslavni dominantno bili sto~arsko stanovni{tvo.

Hamdija KRE[EVLJAKOVI], Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo 1958., 80-95. Citirano prema MIKI], Nav. dj. str. 82.

Djelovao u Sarajevu od 1850. do 1878. ]OSI] A., Nav. dj. str. 11.

To je zbilja bilo ure|enom zakonom iz 1869. godine. Tursku vlast u Bosni dobro zrcali i ~injenica da se to u osam mjeseci nakon zaklju~enja ugovora u Sarajevu uop}e nije znalo.

VLA[I]AK I., Nav.dj. str. 36.

281

VDG JAHRBUCH 2002

Prostor na koji je Pfanner doveo trapiste obuhva}a relativno {irok pojas zemlji{ta s obje strane Vrbasa i obronaka {ume Crnog vrha.18 Zemlju su nakon jedne uzaludne kupnje i turskih pritiska na muslimana da povu~e ve} prodanu zemlju, prona{li u Deliba{inom Selu i kupili od trgovca Tome Radulovi}a za 1400 dukata.19.

Nedugo prije njihovog dolaska tim su krajem ~esto promicali hajduci, na obli`nje Deliba{ino Selo.20 Do{lo je ukupno 6 trapista, 21. 06. 1869. Mo`da bi u beznadnim prilikama i odustali da se tri dana kasnije na Ivanje na obli`njem groblju nije skupio katoli~ki puk ~ija im je pobo`nost bila obe}avaju}a. Svojoj naseobini dali su ime Maria Stern, iz zahvalnosti prema istoimenom cistercitskom samostanu u Saskoj koji im je darovao ve}i nov~ani iznos za prve potrebe. Te su potrebe svakako bile znatne, pogotovo zbog uvoza gotovo svega iz Monarhije. Niti ~avla se u Bosni nije moglo nabaviti, a to je Turcima na granici ~esto davalo olake mogu}nosti carinjenja, jer kako bi oni, nego od oka procijenili vrijednost stroja, ako ne znaju ni ~emu slu`i ni koliko vrijedi. Prvu godinu proboravili su novi naseljenici u skromnoj izbi malih dimenzija, izra|enoj od pletera, ~ekaju}i dozvolu za gradnju koja im je izdana sljede}e 1870. godine. Pravodobno, jer je ta zima bila iznimno o{tra, a vuci u obli`njoj {umi gladni.

Gradnja je, osim rada, zahtijevala i suptilnu diplomatsku taktiku i dobro poznavanje kulturolo{kog identiteta prostora u koji su trapisti prispjeli, ali Pfanner je tomu bio dorastao. Turski prigovori i{li su na ra~un trapista koji da tvr|avu grade. Odobrenje za gradnju privatne ku}e od {ezdeset soba ishodio je sam Pfanner u Carigradu, kamo se uputio rije~nim putem odjeven kao turski beg.21 ^esto se obra}ao austrijskom konzulu22 u Banjoj Luci, Sarajevu i Carigradu, bosanskom guverneru i po potrebi carigradskoj vladi.

Bosanskohercegova~ki franjevci nisu nipo{to bili skloni dolasku novih redovnika uz to Nijemaca. 1870. tra`ili su pouzdano jamstvo kako se ne`eljeni gosti ne }e baviti du{obri`ni{tvom. Jamstvo su zbilja i dobili u o`ujku 1870.23 Posebno sklon trapistima bio je Gjula Andrassy.24 18

19

20

21

22

23

24

Onda se {uma spu{tala skoro do Vrbasa. Prigodom dolaska prvih trapista, kad im je trebalo nekoliko dana da pre|u 50 km nepostoje}eg puta izme|u Gradi{ke i Deliba{inog Sela, morali su na jednom mjestu kr~iti gustu {umu zbog nemogu}eg prolaska. Ina~e je dio zamlji{ta uvijek bio i na zapadnoj, lijevoj obali Vrbasa, ali sve {to su zna~ajno postigli bilo je na drugoj strani. Vidi sliku.

Prvotna cijena je bila 3000 dukata, ali Pfanner se zano cjenkati. Svotu je isplatio konzul Dragan~i}. Kupoprodajni ugovor je zaklju~en 10. 06. 1869. ]OSI], Nav. mj. Ni kona~na svota nije predstavljala mali novac. Bosanski Turci se zbilja nisu mogli mjeriti s Pfannerom: oni su zemlju prodavali od oka, bez izmjere i katastra, a ovaj zadrti [vabo je doveo svjedoke, sve premjerio i ozna~io, dodatno tra`io valjane papire i onda se prihvatio posla.

Razmjerno malo selo nastalo u prvom razdoblju turske vlasti. 1864. imalo 10 ku}a sa 66 ~lanova. Usp. Jurica [ALI], Diljem zavi~aja, Banja Luka 2000., str. 27.

HANGI A., Banjaluka. Grad i okolica, [kolski vjesnik X., Sarajevo 1903. str. 71.; To je naravno bila dobra politika, jer bi se sultanovo odobrenje za samostan ~ekalo mjesecima ili du`e, a odobrenja za gradnju privatne ku}e je mogao dati i veliki vezir, komu je opet prijatelj bio prvi tajnik austrijskog veleposlanstva, a ovaj je opet bio katolik i tako dalje. Usp. VLA[I]AK, Nav. dj. str. 34-35.

Njema~ki konzul je bio evangelik Otto Blau, koji je radio na otvaranju evageli~ke {kole u Sarajevu. Napravio je zavod, doveo u~iteljice, a sam obavljao evangeli~ku slu`bu Bo`ju, budu}i da je svr{io teologiju. Zato se Pfanner uvijek obra}ao isklju~ivo na austrijskog konzula.

Jamstvo je bilo u sklopu reskripta od 7. 03. 1870. kojim se ovlasti dane Pfanneru za osnutak samostana u Hrvatskoj prenose na Bosnu.

Trapistima je osim ~estih urgencija u njihovu korist odobrio i trogodi{nje ~uvanje samostana za vrijeme bosanskohercegova~kog ustanka. Tako su Turci ~uvali samostan od 1875. do 1878. a trapisti su ih hranili. ZAPLATA R., Trapisti kod Banja Luke, Glasnik Jugoslovenskog profesorskog dru{tva, XIV. Beograd 1934. str. 915.

282

VDG JAHRBUCH 2002

U molbi koju Pfanner upu}uje sredi{njici u Francusku a gdje se isti~u njihove dotada{nje zasluge ve} 1872. samo u tri godine boravka u novom kraju uspjeli su podi}i: 90 dunuma kultiviranog zemlji{ta, kupiti 1000 dunuma {ume, razviti poljodjelstvo i sto~arstvo u tolikoj mjeri da zadovoljavaju potrebe, a ne{to se i zaradi od prodaje, imaju 14 krava,25 moderan mlin kakvog nije bilo u Bosni26, ciglanu bez konkurencije, prostran vinograd i s time mogu izdr`avati 300 ~lanova. 1873. Port de Salut opatija u Francuskoj odobrila im je primitak.27 Racionalno gospodarstvo izra|eno po svim uzusima onda{njeg najrazvijenijeg europskog sustava gospodarenja doprinijelo je izvanredno brzom boga}enju trapista i velikim gospodarskim ulaganjima u taj kraj.28 Stvorili su cijeli kompleks zgrada, kamo se stanovni{tvo skrivalo pred naletima austro-ugarske vojske tijekom vojnih operacija 1878. Naime jo{ su 1872. sagradili stalni prijelaz preko Vrbasa tzv. kerep, pa se zahvaljuju}i njemu lako moglo skloniti brzo k trapistima ili u {umu gdje se skrivao dio naroda i franjevaca s Petri}evca. U tim borbama koje Pfanner opisuje u Banjoj Luci spominje i trapisku vjetrenja~u, prvu i jedinu ikad sagra|enu u tom kraju.29 Ina~e su svako malo kupovali zemlju, parcele, {umu, livade ili kr~evine, {ire}i svoj posjed, uglavnom me|u selima koja su nastavali Hrvati katolici, a pru`ala su se sjeverno od Banja Luke.30 1872. na njegov poziv i poticaj u grad dolaze sestre milosrdnice. Prema njima je bio prili~no velikodu{an: sam im je kupio zgradu, vrt za 7000 forinti, a za po~etak im je podmirivao i sve tro{kove.31 Do Uskrsa 1874. uspjeli su dogotoviti pivovaru,32 veliki mlin s tri kamena, za pokretanje kojih je trebalo 24 vola i 12 ljudi, zavr{iti branu i strugaru, ~istionicu i hidrauli~ni stroj. S pilanom su spojili crpku na vodeni pogon za napajanje vrta, dovod vode u samostan i pivovaru. Crpka se pokreta isto kao i elektrana iz umjetnog slapa napravljenog ispod samostana. Na prolje}e 1898. samostan je dobio struju, a tri godine kasnije i sam grad Banja Luka se koristio istim "{vapskim" postignu}em. To je ubrzalo i razvoj i gradnju hidroelektrane. 1872. zapo~eta je gradnja su{ionice {ljiva kako bi se doma}e stanovni{tvo odvratilo od pogubne navade kori{tenja {ljiva isklju~ivo u svrhu dobivanja rakije. Uz to i mljekaru sa Schweizerei-om, prostorom u kom se su{io sir. 1875./76. sagra|ena je crkva. 1878. podignuta je radionica sukna, tzv. "{tofara", koja }e izvoziti proizvode i za vanjsko tr`i{te. Iste godine otvorit }e se i glasovito trapisko siroti{te. Premda su Turci u godini dolaska trapista u Banja Luku (1869.) izglasali zakon o zabrani osnutka {kola stranim redovnicima prije im je 25

26

27 28 29 30 31 32

Trapist je izvorno ime specifi~nog kravljeg sira. Broj krava je do 1903. porastao na 150. Izvo`en je u u prvom redu u druge dijelove Austro-Ugarske i Francusku. Isto.

To je prvi trapiski mlin koji se koristio vodom Vrbasa zajedno s pilanom. 1910. sagra|en je novi mlin. Kapacitet tog prvog parnog i najmodernijeg mlina u Bosni bio je 450 vagona bra{na godi{nje. HRELJA K., Industrija Bosne i Hercegovine do kraja prvog svjetskog rata, Beograd 1961, str. 81. ]OSI]. A., Nav. dj. str. 22.

Vjerojatno je to~na ocjena da su u`ivali velik ugled kod pripadnika svih vjera. Usp. HANGI, Nav. mj.

Obzor 1878. godine, od 27. 8. br. 195.

Detaljnije o tim kupnjama vidi u ]OSI]. A., Nav. dj. str. 22-23.

ZAPLATA, Trapisti kod Banja Luke..str. 914-915.

Nektar je za{ti}eno ime trapiskog piva. Izvo`eno je u Crnu goru, Dalmaciju i Albaniju, a godi{nja proizvodnja iznosila je oko 6.500 hl. Jugoslavenski kompas, svezak I., str. 63, Izvje{taj o upravi Bosne i Hercegovine 1906., str. 421. Citirano prema MIKI], Nav. dj. str. 86.

283

VDG JAHRBUCH 2002

dr`avna vlast propala nego {to se zakon po~eo primjenjivati.33 Otud plodan i nesmetan trapiski rad i na {kolstvu, ~ime se ovi redovnici redovito ne bave.34 Svi ti poslovi nisu tekli neometano i bez prigovora. Samo 1874. sudio se Pfanner u pet navrata sa susjedima. Izneseni prigovori i tu`be bile su besmislene, na pr.: navodno neovla{teno uzimanja gra|evnog drveta, uspostavljanje prijevoza preko Vrbasa, va|enje pijeska iz rijeke i tako.35 Daljnje {irenje trapista u Busova~i36, Zadru i Dubrovniku37 ostalo je samo na poku{ajima.

Ljeti 1874. banjalu~kim krajem proputovao je i Miho Pavlinovi} bilje`e}i me|u trapistima u prvom redu njihov gospodarski zna~aj. 38 Trapistima ima zahvaliti i nastanak prve njema~ke kolonije39 u Bosni, u Novoj Topoli (Windthorst) otprilike na polovici puta izme|u Banja Luke i Gradi{ke na Savi.

Pfanner je, naime, odmah po dolasku Austro-Ugarske u jesen 1878., napisao du`i novinski prilog, tiskan u ~asopisu Christlicher Pilger, i svojevrstan poziv katoli~kom stanovni{tvu da se naseli blizu njega, jam~e}i dobru zemlju, nesmetan razvoj40, svoju pomo} i podr{ku.41 Poziv nije bio zanemariv; imao je te`inu vjerodostojnog svjedoka koji ondje `ivi ve} deset godina, razmjerno je poznat, i mora biti upu}en u prave prilike i o~ekivano stanje stvari.42 On ih je do~ekao, pomogao im i smjestio ih.

33 34

35 36

37

38

39 40

41 42

Turski je propisan nastavnim jezikom, a nastavnici bi morali biti otomanski podanici.

Prednost obuke i izobrazbe siro~adi davala se obrtima. Naj~e{}e su izu~avani za kova~ki, bravarski, zidarski, stolarski, postolarski, kroja~ki, kolarski, mlinarski, pekarski, knjigove`a~ki, ba~varski i potkiva~ki zanat. Daroviti su slani na visoke {kole u ^e{ku, Innsbruck i dr. HANGI str. 71-72. Do 1928. primili su i odgojili 2166 pitomaca.

ZAPLATA R., Trapisti u Bosni za turske vlade, str. 222.

Ondje su kupili zemlju ~iji su vlasnici bili do 1930., ali gradnju im je omeo onda{nji bosanski biskup fra Pa{kal Vui~i}. O razlozima vidi u ZAPLATA R., Trapisti u Bosni za turske vlade, str. 238-242.

Apostolski administrator trebinjske dijeceze i dubrova~ki biskup Ivan Zaffron zatra`io je 15. 10. 1872. od Andrassya da mu nekako odobri naseljavanje trapista u Hercegovinu gdje bi gospodarskoj obradi tla podu~avali siroma{ne katolike. Svi su nekako bili za to, ali Pfanner je jednostavno morao odbiti zbog malobrojnosti svojih redovnika u Deliba{inom Selu kojih je ondje bilo 12, a zapo~eti posao ogroman.

Zbog lijepog stila i vjerodostnog opisa koji doprinosi boljem sagledavanju slike gospodarskog doprinosa trapista donosim ne{to ve}ih ulomaka. Preko, desnom obalom Vrbasa, pod ravne i {umovite bregove, u prisoju pustile se pitome luke. Od istoka skok Vrbasa navra}en na veliko kolo: s jednog kraja ono melje `ito, a s drugoga pila daske. Pod zapad se di`e u proplanku lijepa crkva, pa uz crkvu zida se samostan, pa zgrade radni~ke i poljodjelske. Kad nas la|a uz konop prevezla preko Vrbasa, na|osmo se u pusto{i nedavno naseljenoj: oko pedeset radnika, i redovnih i svjetovnih, i Nijemaca i Bo{njaka, ve}inom staraca i neja~i, rabota na sve strane. Lijepo nas pri~ekao stare{ina, koji je sam mogao govoriti: dru`ini red je da mu~i. Po~astio nas vinom, sirom i so~ivom, pa je~emenom kavom...O gradnji ka`e :..bra}a trapari uzeli su kr~iti, kovati, tesati i prositi po svijetu, pa razgradili samostan, crkvu, mlinicu, mlje~arnicu, radionice i staje, razorili zemlje, nasadili vinograde, utvrdili i brod na Vrbasu, pa sagradili stan konjima, putnikom, `enskadiji, {to u kasno prispjevaju na prevoz, ili ne smidu preko. Tu se namjesti{e pravo po vlastelinsku....Ko {to p~ele {to je bolje i meda i voska sabiru za drugoga, tako i trapari {to boljega istrude, to je za goste, za bolesnike i za dobrotvorne zavode...Velika je neprilika za Trapare u Bosni da su to Nijemci, koji obi~no ne vide dalje od svoga jezika. Nakon trodnevnog boravka u Mariji Zvijezdi Pavlinovi} se oprostio s Pfannerom " koji se nije tomu domi{ljao kako bi Dalmatinac mogao biti Hrvat, i svojakati Bosnu".. Usp. PAVLINOVI], M., Puti, Zadar 1888., citirano prema D@AJA M., Banja Luka u putopisima, zapisima i legendama, Banja Luka 1988. str. 95-101.

I vlada je njema~kim naseljenicima dijelila zemlju besplatno, ali ovi prvi naseljenici su je kupovali.

Treba imati u vidu da je i politika Kulturkampfa u Njema~koj mogla dio katolika privu}i u ipak neizvjesno naseljavanje, dotad uglavnom slabo poznate Bosne.

Uredni{tvo je otisnulo njegov ~lanak i kao posebnu bro{uru koju je potom dru{tvo sv. Boromeja {irilo Njema~kom.

Rudolf ZAPLATA, Postanak njema~kih naseobina kod Banja Luke, Glasnik Jugoslovenskog profesorskog dru{tva, XIV, Beograd 1934., str. 918-922., Isti, Postanak prve njema~ke kolonije u Bosni, Vrbaske novine, Banja luka, 16. 03. 1934. str. 1-2.

284

VDG JAHRBUCH 2002

Svoje novonastalo doma}instvo ovaj neumorni pregalac napustio je 22. 06. 1880. uputiv{i se dalje, u ju`nu Afriku, osiroma{iv{i trapiski samostan za trideset vrijednih redovnika s kojima se uputio u samu pustinju u Dimbrodyju, da bi se kasnije preselio u Natal i osnovao Marianhill. U prolje}e 1883. povratio se jo{ jednom u Banja Luku i poveo novih trideset redovnika u Afriku.43 Ondje je i umro 24. svibnja 1909. u misijskoj stanici Emaus.

Svoje djelo u Bosni ostavio je svom nasljedniku superioru o. Bonaventuri Baieru, ro|enom Bavarcu, koji }e postati i prvi opat.

U Banjoj Luci niti jedna ulica nikad nije nosila njegovo ime.

43

"U samom Marianhillu bi podignuta biblioteka, muzej i tiskara u kojoj se je osim novine za uro|enike "Umblobo Wesminiana" tiskao englesko-zulu rje~nik (svega 13 000 rijeli), kao i drugi razni spisi u zulu, basuto i drugim uro|eni~kim jezicima."

ZAPLATA R., Trapisti u Bosni ..str. 225.

285

VDG JAHRBUCH 2002

Franz Pfanner (1825 – 1909) - oder kurz über den Beitrag der deutschen Trappisten der wirtschaftlichen Entwicklung des Banja Luka – Gebietes Im ersten Teil des Werkes stellte man das Leben und das Werk von Franz Pfanner, eines Enthusiasten, Weltreisers und treuen Mönches, seine Versuche die Trappisten nach Kroatien zu bringen und das Widersetzen des kroatischen Parlaments dar. Den zweiten Teil widmet der Autor dem Beginn der neuen und später größten Abtei Maria Stern in Banja Luka. Bis zum Jahr 1883 war Pfanner dort zusammen mit einer kleineren Gruppe der deutschen Trappisten; dabei wurde eine ganze Reihe von wirtschaftlichen Projekten dargestellt: der Bau des Damms, der größten Mühle in Bosnien, der Textilfabrik, der Brauerei, der Ziegelei, der Sägemühle, dann auch der Anbau von Kulturpflanzen und anderem.

286

VDG JAHRBUCH 2002

Vladimir GEIGER

FOLKSDOJ^ERI Fatum kolektivne krivnje Kolektivna krivnja jednog naroda ili jedne skupine unutar naroda ne mo`e postojati izvan okvira politi~ke odgovornosti, ni kao krivi~na odgovornost, ni kao moralna ili metafizi~ka krivnja Karl Jaspers, Pitanje krivnje, 1946.

Tijekom Drugoga svjetskog rata Komunisti~ka partija Jugoslavije i partizanski pokret izri~ito su tvrdili da im je strano svako nasilje i nezakonitost. U poslijeratnoj Jugoslaviji komunisti~ke vlasti iskazuju iste stavove.

Na Drugom zasjedanju Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije (AVNOJ) 29. studenoga 1943. godine, donesena je “Odluka o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu” koja uz isticanje pune ravnopravnosti svih naroda Jugoslavije, nagla{ava: “Nacionalnim manjinama u Jugoslaviji obezbedi}e se sva nacionalna prava.”1 Ravnopravnost i sva manjinska prava u Jugoslaviji, na temelju odluka Drugoga zasjedanja AVNOJ-a, zajam~ena su i Folksdoj~erima. Partizanski pokret je o tome u prolje}e 1944. godine njema~koj manjini uputio i proglas na njema~kome jeziku (“Die Beschlüsse der II. Tagung des AVNOJ und die deutsche Minderheit in Kroatien”).2 “Deklaracija o osnovnim pravima nacija i gra|ana Demokratske Federativne Jugoslavije”3, nacrt koje donose Nacionalni komitet oslobo|enja Jugoslavije (NKOJ) i Predsjedni{tvo AVNOJ-a uz zemaljska i pokrajinska antifa{isti~ka i narodno oslobodila~ka tijela u travnju 1944. godine, napominje: “Demokratska Federativna Jugoslavija je demokratska, jer temelji na najpotpunijim demokratskim pravima gra|ana /…/”, stoga “Gra|ani Demokratske Federativne Jugoslavije jednaki su u svim pravima i du`nostima bez obzira na narodnost, rasu i veroispovest”, a “Svako neposredno i posredno ograni~avanje prava gra|ana na osnovu nacionalne, rasne ili verske pripadnosti, i svako propovedanje nacionalne, rasne ili verske netrpeljivosti, 1

2

3

Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 1, Beograd, 1. velja~e 1945., str. 4.; Slobodan Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, Partizanska knjiga Ljubljana–OOUR Izdava~ko-publicisti~ka delatnost Beograd – Mladost Zagreb, Beograd, 1981., str. 228.

Usp. Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica, Zagreb, R V Hk - 81 220a, Die Beschlüsse der II. Tagung des AVNOJ und die deutsche Minderheit in Kroatien, Izdanje Prop-odjela Oblasnog NOO-a za Slavoniju, s.l., s.a. /1944./.

Usp. S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 305.-314.

287

VDG JAHRBUCH 2002

mr`nje ili omalova`avanja, ka`njava se zakonom” 4, itd., isti~u}i na vi{e mjesta samo pojedina~nu odgovornost i predvi|ene sankcije.

Zemaljsko antifa{isti~ko vije}e narodnog oslobo|enja Hrvatske (ZAVNOH) na Tre}em zasjedanju, 9. svibnja 1944. godine, donijelo je “Deklaraciju o osnovnim pravima naroda i gra|ana demokratske Hrvatske”, u kojoj je istaknuto: “Nacionalnim manjinama u Hrvatskoj osigurat }e se sva prava na nacionalni `ivot”, te: “Svi gra|ani federalne dr`ave Hrvatske jednaki su i ravnopravni pred zakonom bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovijest” i “Svakom gra|aninu zajam~ena je sigurnost li~nosti i imovine /…/”.5 Sporazumom postignutim 1. studenoga 1944. godine izme|u predsjednika Nacionalnog komiteta oslobo|enja Jugoslavije mar{ala Josipa Broza Tita i predsjednika Kraljevske vlade dr. Ivana [uba{i}a, dogovoreno je da }e nova vlada objaviti deklaraciju “/…/ koja }e sadr`avati osnovna na~ela demokratskih sloboda i garancija za njihovo sprovo|enje. Li~na sloboda, sloboda od straha, sloboda veroispovesti i savesti, sloboda govora, {tampe, zbora i udru`ivanja, naro~ito }e biti nagla{ene i garantovane, kao i pravo vlasni{tva i privatne inicijative. Suverenost narodnih individualiteta unutar dr`avne zajednice bi}e u punoj ravnopravnosti po{tovana i ~uvana kako je to re{eno na Drugom zasedanju Antifa{isti~kog ve}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije. Svaka prevlast jednog naroda nad drugim bi}e isklju~ena”.6 Predsjedni{tvo AVNOJ-a “U cilju za{tite ravnopravnosti naroda kao i ravnopravnosti gra|ana DFJ bez obzira na njihovu nacionalnu, rasnu ili versku pripadnost” na Trinaestoj sjednici, 24. svibnja 1945. godine, na prijedlog Zakonodavnog odbora jednoglasno je usvojilo “Zakon o zabrani izazivanja nacionalne, rasne i verske mr`nje i razdora”7, koji navodi: “Svako ograni~avanje gra|anskih prava kao i svako pru`anje povlastica i prednosti (privilegija) gra|anima DFJ u zavisnosti od njihove nacionalne, rasne ili verske pripadnosti, ka`njivo je i kao krivi~na radnja kojom se ide na to da se naru{i na~elo ravnopravnosti naroda i gra|ana i bratstvo i jedinstvo naroda DFJ kao osnovna tekovina narodnooslobodila~ke borbe.”8 U obrazlo`enju prijedloga “Zakona o zabrani izazivanja nacionalne, rasne i verske mr`nje i razdora”, potpredsjednik Predsjedni{tva i predsjednik Zakonodavnog odbora AVNOJ-a Mo{a Pijade, isti~e: “Na~elo ravnopravnosti svih naroda Jugoslavije 4 5

6

7

8

S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 607., 609.

Zemaljsko antifa{isti~ko vije}e narodnog oslobo|enja Hrvatske. Zbirka dokumenata 1944 (od 1. sije~nja do 9. svibnja), Institut za historiju radni~kog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1970., str. 666.-667.

S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 556.; Branislav Ili}, Ljubinka [ukovi}, Ljiljana Janjetovi} (prir.), Od AVNOJ-a do delegatske skup{tine: Ve}nici-Poslanici-Delegati-Dokumenta, Radni~ka {tampa, Beograd, s.a., str. 82.

Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 36, Beograd, 29. svibnja 1945., str. 298.; Slobodan Ne{ovi} (prir.), Zakonodavni rad Predsedni{tva Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije i Predsedni{tva Privremene narodne skup{tine (19. novembra 1944 - 27 oktobra 1945) po stenografskim bele{kama i drugim izvorima, Izdanje Prezidijuma Narodne Skup{tine FNRJ, Beograd, 1951., str. 264.-267.; S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str.

609.-611.

Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 36, str. 298.; S. Ne{ovi} (prir.), Zakonodavni rad Predsedni{tva Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije i Predsedni{tva Privremene narodne skup{tine, str. 265.; S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 609.

288

VDG JAHRBUCH 2002

i na~elo ravnopravnosti svih gra|ana Jugoslavije, bez razlike narodnosti, rase i veroispovesti jest jedno od temeljnih na~ela na kojima po~iva izgradnja Demokratske federativne Jugoslavije.”9 “Deklaracija Ustavotvorne skup{tine Demokratske Federativne Jugoslavije o progla{enju Federativne Narodne Republike Jugoslavije”, donesena u Beogradu 29. studenoga 1945. godine, napose isti~e da je FNRJ “zajednica ravnopravnih naroda”.10 Prema Ustavu Federativne Narodne Republike Jugoslavije od 31. sije~nja 1946. godine: “Svi gra|ani Federativne Narodne Republike Jugoslavije jednaki su pred zakonom i ravnopravni su bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovijest”, {tovi{e: “Protivan je ustavu i ka`njiv svaki akt kojim se gra|anima daju privilegiji ili ograni~avaju prava na temelju razlike u narodnosti, rasi i vjeroispovijesti i svako propovijedanje nacionalne, rasne ili vjerske mr`nje i razdora”.11 Uza sve, sudbina Folksdoj~era u Jugoslaviji tijekom i nakon zavr{etka Drugoga svjetskog rata jednostrano je i isklju~ivo, od strane partizanskog pokreta i komunisti~ke vlasti, vezana uz propast Tre}eg Reicha.

NKOJ i Predsjedni{tvo AVNOJ-a u travnju 1944. godine u “Nacrtu deklaracije o osnovnim pravima nacija i gra|ana Demokratske Federativne Jugoslavije”, odlu~ili su da “U interesu obezbe|enja i u~vr{}enja demokratskog poretka i bratstva naroda Demokratske Federativne Jugoslavije, u interesu obezbe|enja svih tekovina narodnooslobodila~ke borbe, zabranjuju se, progone i uni{tavaju od strane vlasti sve fa{isti~ke i profa{isti~ke organizacije i delatnosti, kao uperene protiv slobode, nezavisnosti i bratske zajednice naroda Jugoslavije. Sva imovina ovakvih udru`enja konfiskuje se u korist naroda.”12 Proglasiv{i Folksdoj~ere kolektivnim krivcima i neprijateljima, komunisti~ka vlast im je konfiscirala imovinu i oduzela nacionalna i gra|anska prava. Folksdoj~eri su progonjeni, uhi}ivani i zatvarani u logore.

Predsjedni{tvo AVNOJ-a 21. studenoga 1944. godine donosi “Odluku o prijelazu u dr`avno vlasni{tvo neprijateljske imovine, o dr`avnoj upravi nad imovinom neprisutnih osoba i o sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otu|ile” 13, kojom se odre|uje i polo`aj Folksdoj~era ~lanom 1.: “Danom stupanja na snagu ove Odluke prelazi u dr`avno vlasni{tvo: /.../ 2. sva imovina osoba njema~ke narodnosti, osim Nijemaca koji su se borili u redovima Narodno-oslobodila~ke vojske 9

10 11

12 13

S. Ne{ovi} (prir.), Zakonodavni rad Predsedni{tva Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije i Predsedni{tva Privremene narodne skup{tine, str. 266.

S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 702.

Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Slu`beni list Federativne Narodne Republike Jugoslavije, s. l. /Beograd/, 1946., str. 12.

S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 311.

Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 2, Beograd, 6. velja~e 1945., str. 13.-14.; S. Ne{ovi} (prir.), Zakonodavni rad Predsedni{tva Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije i Predsedni{tva Privremene narodne skup{tine, str. 17.-20.; S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 579.-581.

289

VDG JAHRBUCH 2002

i partizanskih odreda Jugoslavije ili su podanici neutralnih dr`ava a nisu se dr`ali neprijateljski za vrijeme okupacije /.../”.14 Postupak kojim se provodila konfiskacija, bio je prema Odluci Predsjedni{tva AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. godine vi{e nego jednostavan. Pitanje njema~ke imovine u Jugoslaviji rije{eno je bez kompromisa. Naime, nije postavljena razlika izme|u njema~ke dr`avne i privatne imovine, jer su doma}i Nijemci, jugoslavenski dr`avljani, izjedna~eni potpuno sa Nijemcima iz Tre}ega Reicha i progla{eni neprijateljima jugoslavenskih naroda. Predvi|eni postupak je zahtijevao samo da se utvrdi da je odre|ena imovina na dan stupanja na snagu Odluke Predsjedni{tva AVNOJ-a pripadala osobama njema~kog dr`avljanstva ili njema~ke narodnosti.

Utvr|ivanje da neki zemlji{ni posjed dolazi pod udar obavljao je kotarski ili okru`ni Narodnooslobodila~ki obor u suradnji sa nadle`nim mjesnim narodnooslobodila~kim odborima. Odbori su postupali po svojim saznanjima, ili po prijavi ili nalogu Dr`avne uprave narodnih dobara.15 Jednostran odnos prema imovini pripadnika njema~ke manjine ponovo je potvr|en 9. lipnja 1945. godine “Zakonom o konfiskaciji imovine i o izvr{enju konfiskacije” 16, u najve}oj mjeri ~lanom 30.: “1 ) Svugdje gde postoji imovina Nema~kog Rajha i njegovih dr`avljana ili imovina lica nema~ke narodnosti iz ta~ke 1 i 2 Odluke Antifa{isti~kog ve}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije od 21. novembra 1944. godine koja dolazi pod udar konfiskacije, odluku o konfiskaciji donosi sreska komisija od tri lica koju postavlja sreski narodni odbor /.../; 2) /.../ Protiv rje{enja ovih komisija nezadovoljnoj stranci pripada pravo `albe u roku od osam dana /.../; 5) Komisije su du`ne svr{iti sav svoj posao nadalje do 15. septembra 1945. godine”.17 “Uputstvo za provedbu Zakona o konfiskaciji imovine i o izvr{enju konfiskacije od 9. lipnja 1945. (Slu`beni list D.F.J. br. 40. od 12. lipnja 1945.) izdano u sporazumu s Ministarstvom unutra{njih poslova i Zemaljskom upravom narodnih dobara”18, navodi: “10. Prema dr`avljanima Jugoslavije koji su njema~kog podrijetla ili imaju njema~ka prezimena ima se postupiti po tuma~enju izdanom od Predsjedni{tva AVNOJ-a pod br.

1817 od 6. lipnja 1945., dostavljenom svim oblasnim i okru`nim narodnim odborima okru`nicom Ministarstva unutra{njih poslova br. 2240 od 22. lipnja 1945. i objavljenim u Slu`benom listu DFJ br. 39. od 8. lipnja 1945. pod br. 347.”19 U Hrvatskoj je od potkraj 1945. do potkraj 1947. godine odr`ano preko dvadeset tisu}a rasprava o objektima agrarne reforme. Za posjede njema~ke i austrijske manjine, kao i za posjede narodnih neprijatelja, nisu odr`avane rasprave. Za njih su 14

15 16

17

18

19

Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 2., str. 13., S. Ne{ovi} (prir.), Zakonodavni rad Predsedni{tva Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije i Predsedni{tva Privremene narodne skup{tine, str. 17.; S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 579.

Usp. Nikola Ga}e{a, Agrarna reforma i kolonizacija u Jugoslaviji 1945-1948, Matica srpska, Novi Sad, 1984., str. 78.-79.

Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 40, Beograd, 12. lipnja 1945., str. 345.-348.; S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 617.-624.

Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 40, str. 348.; S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 623 Usp. Zbornik zakona, uredaba i naredaba. Stvarno kazalo za godinu 1945. Svezak I.–XII., Izdanje “Narodnih novina” Slu`benoga lista Narodne Republike Hrvatske, Zagreb, s.a., str. 90.-94.

Isto, str. 93.

290

VDG JAHRBUCH 2002

kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju donosile odluku o utvr|ivanju objekata agrarne reforme na osnovu presuda kotarskih narodnih sudova.20 Konfiskacija folksdoj~erske zemlji{ne imovine u Jugoslaviji iznosila je 97.720 posjeda povr{ine 637.939 hektara . Od toga u Sloveniji je oduzeto 5703 posjeda povr{ine 114.780 hektara, u Hrvatskoj 20.457 posjeda povr{ine 120.977 hektara, u Bosni i Hercegovini 3523 posjeda povr{ine 12.733 hektara, u Vojvodini 68.035 posjeda povr{ine 389.256 hektara i u Srbiji 1 posjed povr{ine 193 hektara. Od ukupnog zemlji{nog fonda agrarne reforme i kolonizacije, folksdoj~erski posjedi su zastupljeni sa 59%, a povr{inom zemlji{nih pojeda sa 37%.21 Na Tre}em zasjedanju AVNOJ-a i Privremene narodne skup{tine DF Jugoslavije u kolovozu 1945. godine, dono{eni su brojni zakoni, koji su bili u neposrednoj vezi s izborima i konstituiranjem Ustavotvorne skup{tine, za Folksdoj~ere dalekose`ni i sudbonosni, koji su doprinijeli “normalizaciji” unutarnjeg `ivota dr`ave, tj. u~vr{}enju neposredne dominacije komunista u ime svenarodne vlasti. Kona~no je utana~ena “krivi~na odgovornost” Folksdoj~era, te je omogu}en i na kraju ostvaren “zakonit” progon Nijemaca i Austrijanaca u Jugoslaviji.22 Odre|enih vanjskopoliti~kih obzira, ako ih je bilo, nestaje nakon osnivanja privremenih dr`avnopoliti~kih tijela.

Kao svojevrsna predigra ovih zasjedanja mo`e se protuma~iti i “Ukaz o op}oj amnestiji i pomilovanju” Predsjedni{tva AVNOJ-a od 3. kolovoza 1945. godine, u kojem postoje, unato~ naslovu, i skupine koje se izuzimaju od amnestije, a me|u takve spadaju i ~lanom 2.: “3 ) osobe koje su bili ~lanovi Kulturbunda, /.../ 5 ) osobe koje su pobjegle u inostranstvo od odgovornosti pred narodnim vlastima”, a ~lanom 7. od pomilovanja se izuzimaju: “/.../ 2 ) osobe navedene u to~ki 1, 3, 4 i 5 ~lana 2. ovog Ukaza”.23 Prvom nadopunom Sporazuma izme|u Nacionalnog komiteta oslobo|enja Jugoslavije i Kraljevske vlade, 7. prosinca 1944. godine, oduzeto je aktivno i pasivno bira~ko pravo za Ustavotvornu skup{tinu “svima onima za koje se doka`e da su sara|ivali s okupatorom”.24 Po{to je na samom po~etku Tre}eg zasjedanja AVNOJ-a i Privremene narodne skup{tine DF Jugoslavije prihva}en prijedlog o hitnom postupku dono{enja “Zakona o bira~kim spiskovima”25, ovaj je zakonski prijedlog stavljen odmah na dnevni red, 20

21 22

23 24 25

Usp. N. Ga}e{a, nav. dj., str. 218.-219. O agrarnoj reformi i kolonizaciji u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata, op{irnije usp. Marijan Maticka, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1945 - 1948, [kolska knjiga - Stvarnost, Zagreb, 1990.

Usp. N. Ga}e{a, nav. dj., str. 362.

Usp. Vladimir Geiger, Ivan Jurkovi}, Folksdoj~eri. Sudbina Nijemaca u Jugoslaviji nakon rata. “U logor su i{li oni koji su ne{to posjedovali”, Zatvorenik, Glasilo Hrvatskog dru{tva politi~kih zatvorenika, god. II, br. 12-13, Zagreb, travanj-svibanj 1991., str. 31.-32.; Vladimir Geiger, Ivan Jurkovi}, [to se dogodilo s Folksdoj~erima? Sudbina Nijemaca u biv{oj Jugoslaviji, Njema~ka narodnosna zajednica / Volksdeutsche Gemeinschaft, Zagreb, 1993., str. 86.-87.; Ivan Jurkovi}, Status njema~ke nacionalne manjine i udio njene oduzete imovine u ostvarenju agrarne reforme i kolonizacije (1944-1948) ili Ogledni primjer fenomena isklju~ivosti, Nijemci u Hrvatskoj ju~er i danas. Zbornik, Njema~ka narodnosna zajednica / Volksdeutsche Gemeinschaft, Zagreb, 1994., str. 108.

Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 56, Beograd, 5. kolovoza 1945., str. 509.-510.

Vojislav Simovi}, AVNOJ. Pravno politi~ka studija, Kultura, Beograd, 1958., str. 104.-105.

Usp. Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 59, Beograd, 11. kolovoza 1945., str. 541.-543.

291

VDG JAHRBUCH 2002

bez prethodne rasprave u Zakonodavnom odboru, te unato~ nesuglasicama usvojen 10. kolovoza 1945. godine.26 U obrazlo`enju “Prijedloga zakona o bira~kim spiskovima”, potpredsjednik Privremene vlade DF Jugoslavije i ministar za konstituantu, Edvard Kardelj izjavljuje da je osnovno na~elo Zakona osiguranje bira~kog prava “svakom gra|aninu Jugoslavije bez obzira na socijalni polo`aj, na narodnost, na rasu, veru i pol ako je ispunio 18 godina, ako nije postao u toku ovog rata izdajnik svoga naroda i ako nije u~estvovao u ukidanju demokratskih prava naroda. /.../ Iz tih razloga, dakle, Predlog Zakona o bira~kim spiskovima u svome ~l. 4. predvi|a da nemaju bira~ko pravo: /…/ 3) ^lanovi “Kulturbunda”, italijanskih fa{isti~kih organizacija i ~lanovi njihovih porodica, ukoliko ne mogu dokazati da su radili u korist antifa{isti~ke i narodnooslobodila~ke borbe; /…/ Razume se, ukoliko su se ljudi, navedeni u gornjim kategorijama, u toku rata ispravili, u{li u borbu protiv okupatora i njihovih pomaga~a i na taj na~in iskupili svoju krivicu, oni mogu da dobiju i bira~ko pravo”.27 Na ^etvrtoj sjednici Privremene narodne skup{tine DF Jugoslavije, takve stavove iznosi i Mo{a Pijade, na koje u ime Demokratske grupe istupa predsjednik Ministarskog savjeta Demokratske Federativne Jugoslavije Milan Grol primjedbom da “u dana{njem vremenu, taj zakon ostavljen je tuma~enjima izbornih vlasti i njihovoj ocjeni o onima koji su eventualno pod sumnjom za svoje dr`anje, a to je rastegljivo, naro~ito u ovom vremenu posle svih doga|aja, koji su protekli za sve ~etiri godine, i danas kada jo{ postoje tendencije, da se fa{izam i reakcija identifikuju sa normalnim razlikama u slobodi mi{ljenja, ili sa povremenim zabludama mase, specijalno u periodu nadra`enih nacionalnih ose}anja. /.../ Prema tome, ovaj zakon ne bi se mogao sa razlogom primiti sam i pre drugih zakona, koji obezbe|uju slobodu, a sem toga ovaj zakon, kao jedan u`i politi~ki zakon, koji ograni~ava gra|anska prava, ne bi se mogao primiti bez prethodnog dono{enja {irih zakona koji obezbe|uju gra|anska prava”.28 Stavovi komunista ubrzo nalazi potvrdu u zakonima koji slijede. Naime, vrlo ~esto je kori{tena op}a formulacija ~lana 4. “Zakona o bira~kim spiskovima”.29 Primjerice, u “Zakonu o izboru narodnih poslanika za Ustavotvornu skup{tinu”, izglasanom 22. kolovoza 1945. godine, ~lan 6. zapo~inje odredbom: “Za narodnog poslanika mo`e biti izabran svaki gra|anin koji u`iva bira~ko pravo”30. U “Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji”, izglasanom 23. kolovoza 1945. godine , ~lan 33. glasi: “Nemaju pravo na dodijeljivanje zemlje osobe, koje po Zakonu ne u`ivaju bira~ko pravo”.31 “Zakon o {tampi”, izglasan 24. kolovoza 1945. godine, to~kom 1. ~lana 6. oduzima pravo da budu izdava~i, urednici ili stalni ~lanovi uredni{tva ~asopisa ili novina, osobama koje: 26

27 28 29

30 31

Usp. V. Geiger, I. Jurkovi}, Folksdoj~eri, str. 32.-33.; V. Geiger, I. Jurkovi}, [to se dogodilo s Folksdoj~erima?, str. 88.-89.; I. Jurkovi}, nav. dj., str. 108.

B. Ili}, Lj. [ukovi}, Lj. Janjetovi} (prir.), nav. dj., str. 117.-118.

Isto, str. 116.

Usp. V. Geiger, I. Jurkovi}, Folksdoj~eri, str. 33.; V. Geiger, I. Jurkovi}, [to se dogodilo s Folksdoj~erima?, str. 88.-89.; I. Jurkovi}, nav. dj., str. 109.

Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 63, Beograd, 24. kolovoza 1945., str. 599.

Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 64, Beograd, 28. kolovoza 1945., str. 623.

292

VDG JAHRBUCH 2002

“ne u`ivaju politi~ka i gra|anska prava”32 , a “Zakon o udru`enjima, zborovima i drugim javnim skupovima, izglasan 25. kolovoza 1945. godine predvi|a ~lanom 5. da: “U osnivanju odnosno radu politi~kih stranaka (udru`enja) ne mogu u~estvovati niti biti njihovi ~lanovi strani dr`avljani, i oni koji nemaju bira~ko pravo”, te ~lanom 24. da: “Strani dr`avljani i lica koja nemaju bira~ko pravo ne mogu sazivati javne skupove i rukovoditi njima”33.

Ove odredbe izazvale su vrlo polemi~ne rasprave.34 M. Grol u vezi ~lana 33.

“Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji” postavlja pitanje “za{to jedna takva antisocijalna, antihumana odredba da se unosi u Zakon kada je to nepotrebno?”.

Zatim nagla{ava da je to “jedan termin koji ne mo`e da se baci na porodicu i decu za sva vremena. Izbri{imo bar iz re~nika takvu re~. Oni ve} ne}e do}i na red zato {to }e biti masa pre njih, ali nemojte kazati da nemaju pravo na `ivot”.35 U poprili~noj `urbi, da se {to prije definiraju temeljna na~ela na kojima bi se mogli oblikovati i zakonski akti, donesen je i “Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji” na prijedlog ministarstva poljoprivrede Savezne vlade DF Jugoslavije 23. kolovoza 1945. godine, koji potvr|uje Privremena narodna skup{tina DF Jugoslavije. Zakona ostvaruje na~elo da “zemlja pripada onima koji je obra|uju”. U zemlji{ni fond agrarne reforme i kolonizacije, ulazi i prema ~lanu 10., izme|u ostalog: “a) obradiva zemlja dr`avljana Njema~kog Reicha i osoba njema~ke narodnosti konfiscirane prema Odluci Antifa{isti~kog vije}e narodnog oslobo|enja Jugoslavije od 21. studenoga 1944. godine; /…/”.36 Pored navedenih zakonskih odredaba, Privremena narodna skup{tina DF Jugoslavije potvr|uje i odredbe “Zakona o dr`avljanstvu”, od 23. kolovoza 1945. godine, ~lan 16. “Jugoslovensko dr`avljanstvo se mo`e oduzeti svakom narodnosnom pripadniku onih naroda ~ije su dr`ave bile u ratu protiv Jugoslavije, a koji se dr`avljanin, za vrijeme ovog rata ili u vezi toga prije rata, svojim nelojalnim postupcima protiv narodnih i dr`avnih interesa Jugoslavije, ogrije{io o svoje du`nosti jugoslovenskog dr`avljanina /…/”, ~lan 18. “Oduzimanje po prvoj re~enici st. 1 ~lan 16. prote`e se i na bra~nog druga i djecu doti~ne osobe, ukoliko ne doka`u da su bili bez veze s nelojalnim biv{im dr`avljaninom i da je njihovo li~no vladanje bilo besprijekorno, ili da oni po narodnosti pripadaju kome od naroda Jugoslavije /…/” i ~lan 35. “Na dan stupanja na snagu ovog Zakona smatraju se jugoslavenskim dr`avljanina sve osobe koje su toga dana bile jugoslovenski dr`avljani prema postoje}im propisima /…/”.37 Na Potsdamskoj konferenciji (17. srpnja do 2. kolovoza 1945.) savezni~kih velesila pobjednica u ratu, zaklju~eno je (XII “Uredno iseljavanje njema~kog stanovni{tva”38) 32 33 34 35

36 37 38

Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 65, Beograd, 31. kolovoza 1945., str. 633.

Isto, str. 635.-637.

Usp. V. Geiger, I. Jurkovi}, Folksdoj~eri, str. 33.-34.; I. Jurkovi}, nav. dj., str. 109.

Aleksandar Petkovi}, Politi~ke borbe za novu Jugoslaviju. Od drugog AVNOJ-a do prvog Ustava, Jugoslovenska revija, Beograd, 1958., str. 221.-222.

Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 64, str. 622.

Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 64, str. 624.-628.

Usp. Ujedinjene nacije. Zbirka dokumenata 1941-1945, Arhiv za pravne i dru{tvene nauke, Beograd, 1947., str. 124.-125.

293

VDG JAHRBUCH 2002

da se preostalo njema~ko stanovni{tvo iz Poljske, ^ehoslova~ke i Ma|arske ima preseliti na podru~je Njema~ke. Preseljenje (etni~ko ~i{}enje) legalizirano je kao najtrajnije i zadovoljavaju}e rje{enje, i trebalo se je obaviti organizirano i na human na~in. 39 Oni koji se nisu na{li u zaklju~cima Potsdamske konferencije, rije{ili su problem Nijemaca na jo{ drasti~niji na~in (ponajprije Jugoslavija).40 Komunisti~ke vlasti u Jugoslaviji namjeravale su {to vi{e Nijemaca i Austrijanaca protjerati iz zemlje. Folksdoj~ere nisu vi{e smatrali dr`avljanima Jugoslavije, i zauzele su stav o zabrani povratka izbjeglih i protjeranih Nijemaca i Austrijanaca iz Jugoslavije. To je najjednostavnije otvaralo mogu}nost radikalne promjene vlasni~kih odnosa i etni~ke slike, napose Banata, Ba~ke, Baranje, Slavonije i Srijema.

Predsjedni{tvo Ministarskog savjeta DF Jugoslavije, Beograd, izvijestilo je 11. lipnja 1945. godine (Br. 122 Pov.): “Vlada Jugoslavije stoji na stanovi{tu da sve Njemce koji se nalaze u okviru granice Jugoslavije raseli i uputi u Njema~ku, ~im se zato stvore povoljni tehni~ki uslovi.”41 O tome je, iznose}i podrobne upute, “Zemaljska komisija za repatriaciju Nijemaca” pri Ministarstvu unutra{njih poslova Federalne dr`ave Hrvatske, Zagreb, 7. srpnja 1945. godine izvijestila (Broj 1/45.) oblasne i okru`ne Narodne odbore.42 Ministarstvo vanjskih poslova DF Jugoslavije u dopisu (Pov. Br. 2362) Predsjedni{tvu Ministarskog savjeta DF Jugoslavije, Beograd, od 19. srpnja 1945. godine , iskazuje nadu “/…/ da }e se najkasnije na mirovnoj konferenciji, a mo`da ve} i pre, pojaviti pitanje na{ih nema~kih manjina u medjunarodnoj relaciji.

Radi toga je potrebno da se ta~no odredi na{e stanovi{te po tom pitanju. Ako `elimo da Nemcima oduzmemo na{e dr`avljanstvo, onda treba odrediti odgovor na slede}a pitanja: 1. Koga }emo smatrati Nemcem: naro~ito obzirom na Austrijance.

2. Dali }emo dr`avljanstvo oduzeti svim Nemcima ili samo izvesnoj kategoriji, te uz koje izuzetke /n. pr. partizanski borci, me{oviti brakovi/.

U ugovor o miru bi}e potrebno uneti klauzulu o du`nosti Nema~ke da prizna svojim dr`avljanima lica koja mi smatramo Nemcima /podrazumevaju}i eventualno i Austrijance/ i kojima mi oduzmemo na{e dr`avljanstvo. To je potrebno da ne bi posle do{lo do pote{ko}a u pogledu iselenja tih ljudi. /.../ 39 40

41 42

Usp. Fritz Krotz, Das Potsdamer Abkommen und seine völkerrechtliche Bedeutung, Frankfurt/M.-Berlin, 1969.

O sudbini Nijemaca u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskog rata brojni su radovi. Najuputnije konzultirati: Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslavien, Band I-IV, Donauschwäbische Kulturstiftung, München-Sindelfingen, 1991.-1995.

I tamo navedeni izvori i literatura. O sudbini Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata, usp.

Vladimir Geiger, Nijemci i Austrijanci u Hrvatskoj od 1945. do danas, ^asopis za suvremenu povijest, god. 28, br. 1-2, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1996., str. 227.-233. I tamo navedeni izvori i literatura.

Arhiv Jugoslavije (AJ), Beograd, fond 50, fasc. 35, spis 73.

Hrvatski dr`avni arhiv, Zagreb, Ostav{tina Svetozar Ritig, kut. 1, fasc. 5 “Protjerivanje Nijemaca iz FNRJ” -Zemaljska komisija za repatriaciju Njemaca pri Ministarstvu unutra{njih poslova Federativne dr`ave Hrvatske, Broj 1/45., Predmet: Njemaca na{ih dr`avljana repatriacija (iselenje Njemaca) -upute-, Zagreb, 7. VII. 1945.

294

VDG JAHRBUCH 2002

Za mirovnu konferenciju treba}emo da imamo izradjeno stanovi{te i u pogledu toga, kako }emo postupati sa Nemcima i posebno sa Austrijancima na teritorijama koje }e nam se priklju~iti. /…/”.43 Kako su savezni~ke okupacijske vlasti u Austriji i Njema~koj izbjegle i protjerane Folksdoj~ere smatrali jugoslavenskim dr`avljanima, upu}ivale su ih i omogu}ivali im povratak u Jugoslaviju.

O tome je izvje{}en i ministar kolonizacije DF Jugoslavije Sreten Vukosavljevi}, o ~emu 26. srpnja 1945. godine iznosi svoje mi{ljenje Predsedni{tvu Ministarskog savjeta DF Jugoslavije, Beograd: “Kada im se koji od ovih Nemaca javi za repatrijaciju u Jugoslaviju oni ga primaju i preko Ma|arske upu}uju nama. Da nam se ne bi infiltrirao jedan pove}i broj Nemaca u Vojvodinu, ili, da nam se ne bi na na{im granicama u Ma|arskoj nagomilao ve}i broj Nemaca mislim da bi bilo potrebno obavestiti Sovjetske vojne vlasti i vlasti Zapadnih saveznika i umoliti ih da nam ove Nemce vi{e ne upu}uju. Na{im pak vlastima trebalo bi obratiti pa`nju, da o{tro paze da ko od ovih Nemaca ne u|e u na{u zemlju”.44 Pitanje tzv. raseljenih osoba (displaced persons), napose Folksdoj~era, kojih je u Austriji potkraj rata i u pora}u bilo najvi{e, bilo je za Austriju veliki gospodarski, dru{tveni i politi~ki problem. Od ljeta 1945. godine problem raseljenih osoba u Austriji po~eo se je izrazito zao{travati. ^ehoslova~ka, Ma|arska i Jugoslavija otpo~ele su tada masovno protjerivati preostale Folksdoj~ere. Austrijska je vlada tada prosvjedovala kod saveznika i ustrajala na tome da neodgodivo zatvore austrijske granice.45 Iz tog razloga, odjeli unutarnjih poslova pri Kotarskim narodnim odborima ili Gradski narodnooslobodila~ki odbori, na temelju Odluke Predsjedni{tva AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. godine, donosili su rje{enja o podr`avljenju imovine Folksdoj~era i protjerivanju u Njema~ku, uz napomenu: “Dok ne budu postojale mogu~nosti za njihov transport isti }e se nalaziti u logoru na prisilnom radu”.46 Ministarstvo unutra{njih poslova DF Jugoslavije, Beograd, uputilo je 3. o`ujka 1946. godine okru`nicu (Pov. br. 228) republi~kim i pokrajinskim ministarstvima unutra{njih poslova, koju su ona zatim proslijedila podre|enim odjelima unutra{njih poslova s uputama tko sve potpada pod udar Odluke AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. godine, i o na~inu provo|enja internacije Folksdoj~era, u skladu s autenti~nim 43 44 45

46

AJ, Beograd, fond 50, fasc 35, spis 73.

AJ, Beograd, fond 50, fasc. 35, spis 73 /list 732/.

Usp. Du{an Ne}ak, O problemu “razseljenih oseb” (D.Ps.) in jugoslovanskih “Volksdeutscherjev” v Austriji ter o britanski ideji njihove zamenjave s koro{kimi Slovenci (1945-1947), Zgodovinski ~asopis, letnik 50, {t. 4 (105), Glasilo Zgodovinskih dru{tev Slovenije, Ljubljana, 1996., str. 561.-564.; Zoran Janjetovi}, odlazak vojvo|anskih [vaba – proterivanje ili iseljavanje, Tokovi istorije, br. 3-4, Beograd, 1997., str. 113.; Isti, Between Hitler and Tito. The disappearance of the Vojvodina Germans, Belgrade /Beograd/, 2000., str. 296.; Vladimir Geiger, Nijemci u \akovu i \akov{tini, Hrvatski institut za povijest – Dom i svijet, Zagreb, 2001., str. 173.-174.

Usp. Vladimir Geiger (prir.), Radni logor Valpovo 1945.-1946. Dokumenti, Njema~ka narodnosna zajednica Zemaljska udruga Podunavskih [vaba u Hrvatskoj / Volksdeutsche Gemeinschaft Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Osijek, 1999., str. 10.; V. Geiger, Nijemci u \akovu i \akov{tini, str. 174.

295

VDG JAHRBUCH 2002

tuma~enjem Odluke od strane Predsjedni{tva AVNOJ-a, “/…/ a u cilju da se izbegne svaka pogre{na primena zakona, kao i nepravda”.47 @rtve kolektivne odmazde nisu bili Folksdoj~eri koji su mogli dokazati svoje sudjelovanje u partizanskoj borbi ili bar njezino potpomaganje. Od oduzimanja imovine i protjerivanja (repatrijacije) i interniranja u logore bili su izuzeti oni pojedinci njema~kog prezimena koji su uspjeli dokazati da se nisu iskazivali Nijemcima. Po{te|eni su bili, Folksdoj~eri iz mje{ovitih brakova. Tako|er, i oni koji su bili dr`avljani neutralnih zemalja, ako njihovo dr`anje za vrijeme rata nije procijenjeno kao neprijateljsko.

Odjeljenje za repatrijaciju Ministarstva socijalne politike DF Jugoslavije u dopisu od 16. listopada 1945. godine Predsedni{tvu Ministarskog savjeta DF Jugoslavije, Beograd, napominje: “Licima nema~ke narodnosti, ranije jugoslovenskim dr`avljanima, koji su izbegli zajedno sa okupatorskom fa{isti~kom silom ne dopu{ta se povratak u na{u zemlju. I Dr`avna komisija za repatriaciju, uz saglasnost Pretsedni{tva Ministarskog saveta DFJ i Ministarstva inostranih poslova, donela je zaklju~ak o zabrani povratka tim licima, izuzimaju}i samo ona koja doka`u da su za vreme rata i okupacije na{e zemlje aktivno pomagala na{ pokret”.48 Nakon {to je u kolovozu 1947. godine Vlada SSSR-a odbacila prijedlog Jugoslavije da se preostalih 110.000 jugoslavenskih Folksdoj~era iseli u sovjetsku okupacijsku zonu Njema~ke, Ministarstvo vanjskih poslova FNR Jugoslavije iznijelo je Predsjedni{tvu Vlade i Ministarstvu unutarnjih poslova FNRJ mi{ljenje: “Obzirom na ovaj negativan odgovor Vlade SSSR i obzirom na poznati negativan stav Zapadnih Sila po pitanju iseljenja na{e nema~ke manjine, nema izgleda da bi se ovo pitanje u dogledno vreme moglo re{iti na legalan na~in, ma da }e se ono mo}i ponovo pokrenuti i pred Kontrolnim savetom u Berlinu i prilikom raspravljanja o mirovnom ugovoru sa Nema~kom. No od svega toga ne mogu se o~ekivati neki prakti~ki rezultati”.49 Naime, ve} je “Nacrt deklaracije o osnovnim pravima nacija i gra|ana Demokratske Federativne Jugoslavije”, NKOJ-a i Predsjedni{tva AVNOJ-a iz travnja 1944. godine, predvi|ao: “Svakom gra|aninu Jugoslavije koji je za vreme rata napustio otad`binu i u inostranstvu radio protiv interesa naroda, vodio propagandu protiv oslobodila~ke borbe naroda Jugoslavije ili organizovao i pomagao u zemlji bande za borbu protiv Narodnooslobodila~ke vojske /…/, oduzima se dr`avljanstvo Demokratske Federativne Jugoslavije, a u slu~aju nedozvoljenog povratka u zemlju bi}e uhap{eni i osu|eni za izdajstvo naroda i otad`bine, ukoliko nadle`ni sudovi ne budu tra`ili njihovo izru~ivanje sudu.”50 Ustav FNRJ iz 1946. godine navodi: “Nijedan dr`avljanin Federativne Narodne Republike Jugoslavije ne mo`e biti prognan iz dr`ave”, uz napomenu “Samo u slu~ajevima propisanim zakonom mo`e gra|anin biti protjeran iz svog prebivali{ta”, 47

48 49 50

Narodna Republika Hrvatska Ministarstvo unutra{njih poslova Odjel za izvr{enje kazni, Pov. br. 421-1946. Predmet: na~elno uputstvo vrhu logorisanja osoba njema~ke narodnosti, U Zagrebu dne 12. o`ujka 1946. Preslik okru`nice u posjedu autora.

AJ, Beograd, , fond 50, fasc. 35, spis 73.

AJ, Beograd, fond 50, fasc. 35, spis 73.

Usp. S. Ne{ovi}, Stvaranje nove Jugoslavije 1941 – 1945, str. 311.

296

VDG JAHRBUCH 2002

te poja{njava “Saveznim zakonom se odre|uje u kojim slu~ajevima i na koji na~in se mo`e gra|anima Federativne Narodne Republike Jugoslavije oduzeti dr`avljanstvo”.51 Kona~no, “Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o dr`avljanstvu FNRJ” od 1. prosinca 1948. godine, pripadnicima njema~ke manjine koji se ne nalaze u Jugoslaviji, koji su do tada izbjegli ili protjerani, oduzeto je jugoslavensko dr`avljanstvo: “U ~lanu 35., iza prve stavke dodaje se nova stavka 2. /.../ Ne smatraju se dr`avljanima FNRJ u smislu prethodne stavke osobe njema~ke narodnosti koje se nalaze u inozemstvu, a koje su se za vrijeme rata ili prije rata ogrije{ile o svoje du`nosti dr`avljanina nelojalnim postupcima protiv narodnih i dr`avnih interesa naroda Federativne Narodne Republike Jugoslavije.” 52 Unato~ {to je “Op}a deklaracija o pravima ~ovjeka” usvojena na Generalnoj skup{tini Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948. godine, izme|u ostalog, isticala da svatko ima pravo na dr`avljanstvo i da nitko ne mo`e biti proizvoljno li{en svog dr`avljanstva, niti prava da promijeni dr`avljanstvo53, oduzimanje dr`avljanstva Folksdoj~erima u Jugoslaviji jednostrano je provedeno.

Nakon svega, Vladimir Dedijer, predstavnik FNR Jugoslavije na Tre}em zasjedanju Ujedinjenih naroda, u raspravi prilikom sastavljanja Deklaracije o pravima ~ovjeka, 15. listopada 1948. godine, je izjavio: “Jugoslavenska delegacija je od samog po~etka rada komisije za ljudska prava zauzimala ~vrst stav protiv svake vrste diskriminacije i progona”.54 Prvi je poslijeratni popis 1948. godine zabilje`io u Jugoslaviji 55.337 (u Hrvatskoj 10.144) pripadnika njema~ke manjine. Austrijanci su na popisu 1948. godine uklju~eni, zbog neznatnog broja iskazanih pripadnika, u skupinu “Ostali”.55 Polo`aj njema~ke manjine u Jugoslaviji donekle }e se pobolj{ati nakon {to je 1951. godine FNR Jugoslavija donijela ukaze o ukidanju ratnog stanja sa Saveznom Republikom Austrijom i sa Njema~kom.56 Iseljavanje Folksdoj~era iz Jugoslavije, bilo je tada jo{ uvijek mogu}e samo preko liste Crvenog kri`a u sklopu programa spajanja obitelji. Od 1952. godine, nakon dogovora jugoslavenske i njema~ke vlade da se preostali Folksdoj~eri mogu iseliti u Njema~ku, odobravalo se i pojedina~no iseljavanje. Nakon {to je 1953., odnosno 1954. potpisan i sporazum izme|u austrijske i jugoslavenske vlade o otpustu Folksdoj~era iz jugoslavenskog dr`avljanstva i mogu}nosti stjecanja austrijskog (“Odobrenje Sporazuma u pogledu teksta potvrde koje }e izdavati Austrisko 51 52 53 54

55

56

Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije, str. 15.

Usp. Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. IV, br. 105, Beograd, 4. prosinca 1948., str. 1.

Usp. Ujedinjene nacije i prava ~oveka, Informativni centar Ujedinjenih nacija, Beograd, 1968., str. 19.-24.; 32.-33.

Usp. Zasjedanje Generalne skup{tine OUN. Jugoslavenska delegacija `eli da se izradi deklaracija o ljudskim pravima koja }e pomo}i milijunima ljudi da ta prava dobiju. Govor jugoslavenskog delegata Vladimira Dedijera u Komitetu za socijalna pitanja, Borba, Organ Komunisti~ke partije Jugoslavije, god. XIII, br. 251, Zagreb, 16. oktobra 1948., str. 3.

Usp. Kona~ni rezultati popisa stanovni{tva od 15. marta 1948. godine, knj. IX, Stanovni{tvo po narodnosti, FNRJ, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1954., str. XIV.- XVI., 1.-183.

Usp. Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. VII, br. 4, Beograd, 17. sije~nja 1951., str. 68.-69.; Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. VII, br. 35, Beograd, 1 kolovoza 1951., str. 1.

297

VDG JAHRBUCH 2002

veleposlanstvo u Beogradu licima nema~ke narodnosti u cilju dobijanja otpusta iz jugoslovenskog dr`avljanstva, zaklju~en putem razmene nota izme|u Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Republike Austrije od 1 decembra 1953 godine i 12 marta 1954 godine”57), od 1955. godine iseljavanje njema~ke i austrijske manjine iz Jugoslavije znatno je pojednostavljeno.58 Popis stanovni{tva iz 1953. godine zabilje`io je u Jugoslaviji 69.536 (u Hrvatskoj 11.242) Nijemca i 852 (u Hrvatskoj 749) Austrijanca. Broj Nijemaca i Austrijanaca u Jugoslaviji i Hrvatskoj i dalje se je smanjivao, {to pokazuju i popisi stanovni{tva koji su slijedili.59 Postupak “narodnih vlasti” prema njema~koj manjini u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskog rata, naj~e{}e je u jugoslavenskoj (i hrvatskoj) politici, promid`bi, historiografiji i publicistici opravdavan ~injenicama: jugoslavenski su se Nijemci jo{ u Travanjskom ratu 1941. godine u cjelini pona{ali na tipi~an petokolona{ki na~in, tijekom Drugoga svjetskog rata su se borili (mahom dobrovoljno) u vojnim postrojbama Tre}ega Reicha protiv Narodnooslobodila~ke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije, po~inili su mno{tvo zlo~instava, ~ak i nad civilnim stanovni{tvom Jugoslavije, te su na takav na~in sami onemogu}ili svoj dalji opstanak u “dr`avnoj zajednici jugoslavenskih naroda”.

Prilozi: Elaborat prof. dr. Vase ^ubrilovi}a (3. studenoga 1944.) o protjerivanju Nijemaca, Ma|ara, Albanaca i Rumunja iz Jugoslavije upu}en Prezidijumu Narodne skup{tine Narodne Republike Srbije

Manjinski problem u novoj Jugoslaviji Dana{nji rat me|u ostalim mnogobrojnim pitanjima postavio je u Jugoslaviji i problem njenih manjina. Sve manjine sna`no su od samog po~etka 1918. g. bile protiv stvaranja dr`ave, ne zbog svog broja u odnosu prema nama Ju`nim Slovenima, koliko zbog mesta gde su bile naseljene, i svoje povezanosti sa sebi srodnim narodima u susednim dr`avama. Geopoliti~ki polo`aj jugoslovenskih zemalja na raskr{}u civilizacija, imperija i naroda, na prelazu izme|u istoka i zapada, severa i juga, delovao je u toku vekova, da su se u njih naselili ili poku{ali u ve}im masama naseliti i drugi narodi osim Ju`nih Slovena. Svojom `ilavom vekovnom borbom mi smo uspevali da suzbijemo Italijane od na{eg Jadrana, da zadr`avamo Nemce na Karavankama, da uspe{no vodimo borbu s Ma|arima i Nemcima u ravnicama Ba~ke, Banata i Srema, da zadr`avamo {irenje albanskog talasa od Drine prema Moravi i Vardaru.

57

58

59

Usp. Slu`beni list Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Me|unarodni ugovori i drugi sporazumi, god. III, br. 5, Beograd, 15. srpnja 1955., str. 56.

Usp. Du{an Ne}ak, Nekaj osnovnih podatkov o usodi nem{ke narodnosne skupnosti v Sloveniji po letu 1945, Zgodovinski ~asopis, letnik 47, {t. 3, Ljubljana, 1993., str. 444.; V. Geiger, Nijemci u \akovu i \akov{tini, str. 191.-192.

Usp. Popis stanovni{tva, doma}instava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava 31. o`ujka 1991. Stanovni{tvo prema narodnosti, po naseljima. Dokumentacija 881, Republika Hrvatska, Republi~ki zavod za statistiku, Zagreb, 1992.

298

VDG JAHRBUCH 2002

Me|utim, za vreme vladavina Venecije, Austrije i Turske ovi narodi ipak su uspeli, da se infiltriraju u na{e zemlje, stvaraju}i negde ve}a, negda manja svoja etni~ka ostrva u na{im najbogatijim pokrajinama. U 18. i 19. veku, Austrija je prelila Vojvodinu, Hrvatsku i Slavoniju sa nema~kim i ma|arskim kolonijama. Od seobe Srba pod Arsenijem ^arnojevi}em 1690. u Ugarsku, Arbanasi sistematskim pusto{enjem srpskih sela preplavili su Kosovo i Metohiju; niz padine [ar-planine, oni se u to doba spu{taju u gornji tok reke Vardara u Makedoniji. U to vreme poja~ava se italijanska civilizacija po na{im gradovima na Jadranu. Kad je 1918. g. do{lo do stvaranja Jugoslavije, mi smo Jugosloveni dobili razgrani~enje sa susednim narodima na na~elu narodnosti. Iako smo izgubili zbog toga velik deo zemalja, kojim smo etni~ki vladali jo{ pre 100 god, mi smo dobili u okviru svoje dr`ave velik deo stranih naroda, koji su sa~injavali takozvane narodne manjine. Njih je bilo u svemu (...) Nemaca, Ma|ara, Arnauta, Rumuna, Italijana.

Mi smo posle osloba|anja 1918. g. prema nacionalnim manjinama zauzeli stanovi{te najve}e {irokogrudosti, tako su neke od njih ve} u ratovima 1912. - 1918. g. tako se prema nama pona{ale, da su opravdano zaslu`ivale i drugi postupak. Mirovni ugovori sklopljeni izme|u nas i pobe|ene Nema~ke, Austrije i Ma|arske, pored toga su nam naturali ~itav niz obaveza kako da postupamo sa nacionalnim manjinama. Mi smo te obaveze savesno i potpuno ispunjavali. Kod nas su manjine u`ivale sva gra|anska prava, imale potpunu prosvetnu autonomiju i pravo odr`avanja kulturnih veza sa sebi srodnim narodima. Posebice sve povlastice iskori{}avali su jugoslovenski Nemci. Oni su imali svoje osnovne, srednje i stru~ne {kole, preko Kulturbunda bili su kulturno usko povezani me|u sobom, ~itav niz privrednih ustanova, po~ev od zadru`nih saveza do banaka, slu`io je privrednom unapre|ivanju nema~kog ~oveka u Jugoslaviji. I politi~ki su Nemci bili organizovani i zastupljeni preko Nema~kog kluba u Narodnoj skup{tini. Ne tako svestrano i ~vrsto, ali ipak dosta jako bili su organizovani i Ma|ari u vojvodini. Arnauti u Staroj Srbiji i Makedoniji uspeli su, preko autonomije islamske verske zajednice, da dobiju u ruke jednu organizaciju, koja }e svestrano slu`iti njihovim kulturnim i nacionalno-politi~kim ciljevima.

Kako su jugoslovenske manjine iskori{}avale ovu na{u {irokogrudost i trpeljivost?

Kod nas, kao i svugde u Evropi, pokazalo se da nikakva popustljivost nije u stanju da odvrati te`nje pojedinih manjina, da se preko granica dr`ava ve`u sa svojim maticama zemljama. Nasuprot, jo{ pre rata zapa`eno je ja~anje separatisti~kih te`nji nacionalnih manjina u svima dr`avama pa i u na{oj. Sve povlastice kulturne i privredne, poslu`ile su im zato, da ih iskoriste, kao sredstvo za razbijanje dr`ava u kojima su u`ivale. Posle pojave nacional-socijalisti~kog pokreta u Nema~koj, njene manjine prednja~e ostalim manjinama u tom pitanju. Vo|i Tre}eg Rajha svesno i sa planom su iskori{}avali svoje manjine kao minu za razbijanje njima neprijateljskih dr`ava. Nema~ki teoreti~ari nema~kog Nacional-socijalizma oti{li su tako daleko, da su izgradili i novu teoriju o pripadnosti narodnoj. Po toj teoriji, ose}anje nacionalne svesti ja~e je od ose}anja lojalnosti prema dr`avi. Zato svaki Nemac, bez obzira u kojoj dr`avi `ivio i ~iji gra|anin bio, pre svega je Nemac, du`an na poslu{nost Rajhu i njegovom vo|stvu. [ire}i ovu novu nauku o gra|anskim obavezama, nema~ki Nacional-socijalizam je od manjine svoga naroda po raznim dr`avama, stvorio jedno mo}no sredstvo za borbu protiv svih

299

VDG JAHRBUCH 2002

tih dr`ava. On je nemilosrdno iskoristio te svoje manjine protiv dr`ava. Godine pre po~etka ovog rata, agenti Tre}eg Nema~kog Rajha razmileli su se bili i po na{oj dr`avi, organizuju}i kulturno-politi~ki, privredno i vojni~ki na{u nema~ku manjinu na ovoj osnovi. Neki uvi|avniji i trezveniji jugoslovenski Nemci poku{ali su tome da se odupru, ali su bili prega`eni talasom nacionalnog odu{evljenja, koga je Adolf Hitler umeo da ulije u du{e nema~kih ljudi, naro~ito nema~ke omladine. Tako su sve manjinske povlastice nema~kog naroda u Jugoslaviji bezobzirno iskori{}ene od vo|e Tre}eg Rajha, da od svojih sunarodnika u Jugoslaviji, jo{ pre po~etka rata sa nama izgrade jednu mo}nu petokolona{ku armiju. Daleko bi odvelo opisivanje tog rada u na{oj zemlji, svi znamo koje su bile posledice. Na{i merodavni faktori u to doba bili su o svemu ta~no obave{teni, ali nisu imali moralne smelosti, da na vreme preduzmu mere. Na`alost mnogi i od njih su bili i sami petokolona{i, a jo{ vi{e ih je bilo, koji su svesno zatvarali o~i pred ~injenicama iz straha pred mo}nim Nema~kim Rajhom. Vide}emo, dalje od kakvih je posledica to bilo.

Sli~no dr`anju Nemaca bilo je i dr`anje Ma|ara. Oni su bili mnogo slabije organizovani od Nemaca, siroma{niji su i kulturno zaostaliji, ali zato su imali neposredan naslon na susednu Ma|arsku. U poslednjim godinama pred rat, naglo otvaranje ma|arskih privrednih preduze}a, pokretanje ~asopisa i listova i osnivanje mnogih kulturnih organizacija po Vojvodini, sve snabdeveno sa velikim nov~anim sredstvima, govorilo je da iza sve te poja~ane aktivnosti stoji ma|arska vlada sa svojim dispozicionim fondovima.

Arnautska separatisti~ka akcija naro~ito je bila jaka na Kosovu i Metohiji. Tu je oduvek bio aktivan Kosovski komitet, obilno pomagan i politi~ki i nov~ano od fa{isti~ke Italije. Kada je izbornim sporazumom sa Stojadinovi}em, preko Mehmeda Spahe, Ferhat beg Drugi uspeo da pro{iri autonomiju islamske verske zajednice i na staru Srbiju i Makedoniju, sa sedi{tem u Skoplju, albanski separatisti dobili su mo}no oru`je u ruke. Oni su ga za dve do tri godine, tako spretno iskoristili, da su u svoje ruke dobili celokupnu versku i prosvetnu organizaciju Muslimana na Jugu. Preko nje, oni su se politi~ki organizovali, i pre{li u napad, tako da je vlada u Beogradu u jesen 1939. godine bila prisiljena da tu autonomiju ukine.

Kao {to se vidi jo{ pre po~etka rata, jo{ 1941. godine na{e nacionalne manjine manje vi{e neskriveno su pokazivale svoju te`nju da iskoriste prvi ratni sukob, iza|u iz okvira na{e dr`avne zajednice i priklju~e se susednim dr`avama. Kako se u upu}enim politi~kim krugovima o tome dosta znalo, niko nije ni slutio da se kod tih manjina nagomilala tako velika koli~ina mr`nje prema nama. Ta mr`nja i neobuzdana te`nja za na{im uni{tenjem izbila je kod njih svom snagom posle 6. aprila 1941. godine.

Ve} prvog dana rata i vojnik i gra|anin osetio je, da Nemci, Ma|ari i Arnauti ~ine glavni kadar petokolona{ke vojske, koja se pojavila tako organizovana svugde i na svakom mestu, da je bilo jasno da se ta organizacija morala stvarati sistematski i dugo vremena jo{ pre po~etka rata. Izli{no bi bilo navoditi primere za njihov petokolona{ki rad. Pomenu}u samo glavne stvari. Ve} prvog dana rata celokupna nema~ka manjina u Jugoslaviji zaboravila je na gra|ansku lojalnost i zakletvu vernosti dr`avi u kojoj je `ivela i stavila se na raspolo`enje vojsci Tre}eg Nema~kog Rajha. Kulturbund se preko

300

VDG JAHRBUCH 2002

no}i pretvorio u politiku organizaciju folksdoj~era. Privremene organizacije Nema~ke u Jugoslaviji smesta su se ukop~ale u nema~ku ratnu privredu. Nema~ka manjina organizovala se ~itavim nizom naredaba odozgo, odvojeno od ostalih naroda, privilegovana i isticana, kao vladaju}a rasa. Svi mu{karci folksdoj~eri stavili su se na raspolaganje nema~koj vojnoj upravi. Jedan deo stupio je odmah u SS odrede i Gestapo i slu`io kao policijska vojska po raznim zemljama. Svi mi znamo da su ti folksdoj~eri iz Gestapoa i SS odreda bili gori i od najgorih rajhsdoj~era. Ko ne zna u Beogradu folksdoj~ere d`elate, Rihtera, Krigera, Hana i ~itav niz sli~nih be{tija u ljudskom obliku, koji su tri godine ubijali i pusto{ili ovu zemlju. Princ Eugenova divizija sastavljena od folksdoj~era pro~ula se ne po juna{tvu u borbi s narodnooslobodila~kom vojskom, nego po svireposti, paljenju pusto{enju na{ih sela u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini. Drugi folksdoj~eri koji nisu bili u vojnoj slu`bi, radili su u organizaciji Tot, bili u privrednim preduze}ima komesari i eksperti za sva mogu}a pitanja, samo gde se mogla prigrabiti koja para. Od na{eg Banata, napravljena je bila posebna upravna oblast, u kojoj su folksdoj~eri imali celokupnu vlast. Treba priupitati ljude iz tog kraja, da pri~aju kakva je bila ta uprava, kakvu je pravdu delila. Mi smo bili gra|ani drugog reda, ~esto izjedna~avani sa progonjenim Jevrejima, {ikanirani, plja~kani i za najmanju sitnicu u masama streljani. Ovakvo pona{anje folksdoj~era u Jugoslaviji izazvalo je ogromno ogor~enje kod svih Jugoslovena. Mi se mo`emo slagati i ne slagati u pojedinim pitanjima dr`avne politike, ali smo danas svi slo`ni u jednom, da sa folksdoj~erima u Jugoslaviji treba jednom za uvek pre~istiti ra~une. Oni su to zaslu`ili svojim nelojalnim dr`anjem prema dr`avi u kojoj su `iveli, svojom svirepo{}u i verolomno{}u, svojom grabljivo{}u i bezobzirno{}u.

Kad je Ma|arska u prole}e 1941. g. propustila nema~ku vojsku da nas napadne sa severa, ona je za nagradu dobila Ba~ku. Ve} u ratu 1914. do 1918. Ma|ari su se pro~uli zbog svojih zverstava po~injenih po Srbiji i nasilja izvr{enih nad Srbima u Vojvodini.

Pored svega toga, kad je Vojvodina pripojena Jugoslaviji 1918. g. pre{lo se preko svega. Ni jedan glava ma|arska nije pala, kad je srpska vojska u{la u Vojvodinu.

Me|utim, kad je ma|arska vojska 1941. g. prodrla u Ba~ku, bez borbe i krvi, ona je odmah po~ela sa sistematskim istrebljivanjem na{eg `ivlja u Ba~koj. Ve} u aprilu 1941. g. ma|arska vojska izvr{ila je pokolje u Novom Sadu, Somboru i titelskom srezu.

Glavni potkaziva~i i hu{ka~i bili su doma}i Ma|ari. Koncem 1941. g. i po~etkom 1942. g. pokolji nad Srbima u Ba~koj su ponovljeni. Nove hiljade ljudi, i dece pobijeno je iz pu{aka ili pobacano u zamrznute Dunav i Tisu. Na hiljade dobrovolja~kih porodica, {to nije pobijeno odvedeno je u koncentracione logore u Ma|arsku, gde ih je veliki deo propao. Ra~una se, da je u toku okupacije Ba~ke pobijeno 20-25.000 Srba. Ne malu ulogu pri tom je igrala i ma|arska manjina u Ba~koj. Ma|ari u Banatu veruju}i u po~etku da }e i oni pripasti Ma|arskoj i{li su listom sa Nemcima. Docnije, kad su videli da se tamo u~vrstila folksdoj~erska vlast oni su skrenuli protiv. Bez sumnje, da je ma|arska manjina u Ba~koj, mnogo manje kriva nego folksdoj~eri za pokolj nad Srbima; od njih se docnije branila i Salajeva vlada u Pe{ti i tovarila odgovornost na le|a ma|arskih fa{ista, ali ipak, objektivno uzev{i njihovo u~e{}e u tome je bilo tako veliko, da se ne mogu oprati. Kad su u prole}e 1941. g. prodrle nema~ke motorizovane

301

VDG JAHRBUCH 2002

divizije na Kosovo i Metohiju, ceo arnautski svet sko~io je na oru`je i pritekao im u pomo}. Naoru`ani od Nemaca, Arnauti su po~eli besomu~no da pusto{e srpska sela po tim predelima. Na hiljade ku}a je popaljeno, narod bez i~ega najuren i ko je u to doba bio u Crnoj Gori i Srbiji, mogao je videti reke izbeglica kako be`e prema severu ili jugu, da spasu samo goli `ivot. Italijanske i nema~ke trupe i{le su u svemu na ruku arnautskoj te`nji, da uni{te na{ `ivalj u Staroj Srbiji One su Arnautima dale oru`je i celokupnu spremu, i kad su u susednim zemljama Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji i Makedoniji po~eli ustanci narodnooslobodila~kog pokreta i partizana protiv okupatora, Arnauti iz ovih krajeva slu`ili su kao glavna pomo}na snaga okupatoru u borbi protiv tih ustanika. Metohijski i kosovski Arnauti i{li su sa Nemcima i Italijanima u takve pohode protiv partizana u svima okolnim zemljama. Njihovi odredi zbog svoje svireposti i grabljivosti bili su strah i trepet za stanovni{tvo tih zemalja. Oni i kad je nema~ka snaga na izdisaju, slu`e kao glavni oslonac nema~koj vojsci, koja se iz Gr~ke i Makedonije, preko Kosova i Metohije, povla~i prema severu. Oni su u toku cele narodnooslobodila~ke borbe bili glavna smetnja spajanju narodnooslobodila~kog pokreta iz Crne Gore, Bosne i Srbije, sa pokretom u Albaniji i Makedoniji. Ljudi koji su upravljali operacijama narodnooslobodila~ke vojske, najbolje to znaju.

Govore}i o dr`anju Arnauta u Staroj Srbiji i Makedoniji u ovom ratu, izuzimam ~asne izuzetke. Posebice treba da se oda priznanje juna~kom dr`anju pravih Albanaca iz Albanije. Oni su od samog po~etka poveli borbu protiv fa{isti~kih osvaja~a njihove otad`bine, drugarski i lojalno sara|ivali sa narodnooslobodila~kim pokretom u Crnoj Gori i Makedoniji, stavljaju}i se sami na raspolo`enje i pod vo|stvo mar{ala Tita.

Narodi Jugoslavije ne smeju to nikad zaboraviti, i {to god bude u njihovoj mo}i mogu se truditi da im vrate vernost za vernost, poma`u}i siroma{ne br|ane s ove strane Drima, da i ovi {to pre privrednim i kulturnim napretkom stanu u red kulturnih naroda u Evropi. Ali, simpatije koje mi ose}amo prema narodu u Albaniji, ne smeju nas omesti da ras~istimo ra~une se kvislin{kim razbojnicima Kosova i Metohije.

Iz gore napisanih redaka vidi se, da su se tri glavne manjinske grupe u Jugoslaviji, same odrekle svojih gra|anskih prava i stupaju}i otvoreno neprijateljski prema dr`avi u kojoj `ive. Zato su izgubili pravo da se i dalje zovu na{i gra|ani. Njih treba ukloniti iz na{e dr`ave, jer su to i zaslu`ili.

Osim nelojalnog dr`anja ima i drugih dubokih dr`avnih razloga, koji nas prisiljavaju da iskoristimo ovaj rat i da re{imo pitanje iseljavanja manjina. Na{e manjine, ve} smo podvukli, nisu za nas opasne zbog svoga broja, koliko zbog svoga geo-politi~kog polo`aja i zbog svoje povezanosti sa sebi srodnim susednim narodima. Zato su one iskori{}avane od tih naroda u borbi protiv nas, a slu`ile su ujedno kao kamen spoticanja izme|u na{e dr`ave i susednih naroda. Demokratska Federativna Jugoslavija mo`e imati mira i osiguran razvitak samo onda, ako bude etni~ki ~ista, i ako re{enjem manjinskog pitanja jednom za uvek ukloni uzroke trvenjima izme|u sebe i susednih dr`ava.

Kad pogledamo na prilo`ene karte, treba da vidimo, da su se na{e manjine skupile na vrlo va`nim privrednim i strategijskim polo`ajima na{e dr`ave. Na primer Vojvodina, koja vlada u{}ima reka srednjeg Podunavlja i Dunavom i gospodari

302

VDG JAHRBUCH 2002

pristupom iz Srednje Evrope na Balkan, geo-politi~ki uzev{i, strategijski je klju~ Balkana. Bez nje glavne jugoslovenske zemlje Srbija i Hrvatska izgubile bi svoj oslonac na Dravi, Savi, Dunavu i Moravi i opet postale bezna~ajne periferijske pokrajine neke nove Austrije ili Turske. Vojvodina je `itnica cele Jugoslavije, i da u njoj nema ni jednog Srbina i Hrvata, morali bi se za nju boriti, zbog ishrane miliona na{ih gra|ana u pasivnim krajevima ju`no od Save i Dunava. Kad ~ovek poku{a da stvara plan za budu}u privrednu izgradnju jugoslovenskih zemalja, on ga ne mo`e ni zamisliti bez Vojvodine, kao `itne rezerve. Zemlje ju`no od Save i Dunava sa svojim rudnim bogatstvom, sa bogatim {umama i velikom hidroelektri~nom energijom, pru`aju sve uslove za izgradnju savremene industrije. Ali, ona }e se mo}i tamo podi}i, samo u tom slu~aju, ako vojvo|anske ravnice pru`e dovoljno `ivotnih namirnica za ishranu radni~kih masa po tim novim industrijama. Me|utim, u toj Vojvodini, mi Srbi i Hrvati ~inimo samo relativnu ve}inu, zato nam se moglo i desiti u ovom ratu da Ma|ari uzmu Ba~ku, a Nemci preko svojih manjina u Banatu, da od njega naprave mali Rajh.

Sli~an je polo`aj zemalja oko [ar-planine, naseljenih sada prete`no Arnautima. Ti predeli su razvo|e balkanskih reka, {to odatle teku u tri mora, zato su Kosovo i Metohija oduvek smatrani kao strategijski centar Balkana. S druge strane, dr`e}i centralni deo Balkana, ovi predeli razdvajaju Crnu goru od Srbije, a njih obadve od Makedonije. Ove zemlje Demokratske Federativne Jugoslavije, sve dotle ne}e biti ~vrsto me|u sobom povezane, dok ne dobiju i neposrednu etni~ku granicu. Ovo je pitanje naro~ito va`no za Makedoniju. Od reke Vardara njegov gornji tok dr`e Arnauti, njegov donji tok imaju u svojim rukama Grci. Mi Ju`ni Sloveni dr`imo samo njegov srednji tok. Pozicije su suvi{e slabe, a da ne bi mogle biti dovedene u pitanje onako, kako je to napravila Italija u ovom ratu, pripajaju}i Albaniji ne samo Kosovo i Metohiju, nego i Debar, Ki~evo, Gostivar i Tetovo. Mi ne smemo da imamo iluzija o pitanju budu}eg razvitka odnosa u Evropi. Ovaj stra{ni rat te{ko da }e biti poslednji. Mi }emo i dalje ostati na raskrsnici svetova, zato i opet izlo`eni prvom udarcu, u nekom novom ratu. Stoga je du`nost ljudi, koji upravljaju sudbinom svih zemalja, da sada ve} predvi|aju sve mogu}nosti i osiguraju ih od ponavljanja doga|aja iz ovog rata.

Dr`avnici stare Jugoslavije nisu to imali u vidu 1918. g. kad su zadr`ali nacionalne manjine. Jo{ vi{e, iz partijsko-politi~kih razloga oni su te manjine pomagali, a mi smo u ovom ratu platili to desetinama hiljada glava. To se vi{e ne sme ponoviti. I privredno va`ne su za nas plodne kotline Pologa, Kosova i Metohije. Oko njih nalaze se na{e siroma{ne zemlje, kao Crna Gora, Sand`ak novopazarski severno od [ar-planine i siroma{na pe~albarska naselja Makedonaca ju`no od [ar-planine. Oni s pravom tra`e, da im se natrag vrate zemlje odakle su ih Arnauti najurili poslednjih 150 godina.

Ja namerno u ovom referatu usredsre|ujem pa`nju na Vojvodinu i Staru Srbiju, jer smatram da je tu ~vor na{eg manjinskog problema. Pri re{avanju ovog pitanja, nas ne sme da vodi nekakva `elja za osvetom, zbog po~injenih nasilja od njihove strane nad na{im narodima. Samo hladan dr`avni ra~un, mora da upravlja na{om politikom po ovom pitanju. Mi imamo tih manjina rasutih i po drugim pokrajinama. Bez sumnje posle ovih stra{nih nasilja, {to ih uz pomo} doma}ih Nemaca po~ini{e Nemci iz Rajha po slovena~kim zemljama, Slovenci imaju puno pravo, da tra`e ~i{}enje svojih zemalja od folksdoj~era. Nova politi~ka granica izme|u nas i Austrije, mora biti i

303

VDG JAHRBUCH 2002

etni~ka granica izme|u Slovenaca i Nemaca. Samo, tu je u pitanju koja desetina hiljada Nemaca, i posao }e mo}i svr{iti sami Slovenci, bez velikih komplikacija.

Nema~ke i ma|arske manjine po Hrvatskoj i Slavoniji, Bosni i Hercegovini, rasuta su ostrvca u etni~kom moru jugoslovenskih naroda, i da}e se ili proterati ili pretopiti bez velikog otpora. Za nas je glavni problem, kako razbiti manjinske blokove, na va`nim geo-politi~kim polo`ajem. Tu }e morati prisko~iti u pomo} snaga celokupne dr`ave preko Federalne vlade.

Po{to smo izneli razloge za{to je potrebno o~istiti dr`avu od manjina, da vidimo ima li mogu}nosti za izvo|enje toga plana. Objektivno uzev{i, uslovi za taj posao vrlo su povoljni. Ako se 1918. god. prilikom izgra|ivanja Evrope, polazilo sa stanovi{ta, da se manjinsko pitanje mo`e re{iti preko povlastica tim manjinama, iskustva iz ovog rata su pokazala celoj Evropi, da to nije ta~no. Bezobzirno iskori{}avanje nema~kih manjina od strane Tre}eg Rajha dovelo je do saznanja da je jedino pravilno re{enje toga pitanja, preseljavanje manjina. Sam Tre}i Rajh poveo je jednu brutalnu kolonizatorsku politiku, prebacuju}i milione, s jednog kraja Evrope na drugi. [ta vi{e, on je spremao planove za iseljavanje ~itavih naroda, i putem jedne smi{ljene kolonizacione politike, te`io je da zavlada jugo-isto~nom i srednjom Evropom. Da je on pobedio u ovom ratu, nas Ju`nih Slovena, posebice Srba, nestalo bi sa lica zemlje.

Ovaj na~in re{avanja manjinskog pitanja, primili su bili i nema~ki saveznici Italija i Ma|arska. Zato je razumljivo da su i na{i saveznici stali na stanovi{te, da se u ovom ratu manjinsko pitanje re{i putem preseljavanja. Prvi bratski Sovjetski Savez primenjuje jo{ pre rata ovu metodu u re{avanju manjinskih problema. On je, ve} davno raselio Karelce na granicama Finske. Iz primorskih oblasti na Dalekom istoku iseljeni su Koreanci i Kinezi ~ak u Turkenstan. Kad je Sovjetski Savez jo{ 1940. zaposeo Besarabiju, on je iselio iz nje 150 hiljada besarabskih Nemaca. ^itav grad od baraka izgradili su te godine Nemci na u{}u Save u Dunav, u Zemunskom polju. Mi Beogra|ani imali smo tada prilike da gledamo transporte tih Nemaca pri odlasku za nema~ki Rajh. I sada Sovjetski Savez jo{ u toku rata vr{i izmenu stanovni{tva, preseljavaju}i Poljake iz Ukrajine i Bele Rusije, preko nove sovjetsko-poljske granice, a dovode}i otud Ukrajince i Beloruse u Sovjetski Savez. Pozivaju}i se na ove primere i mi }emo imati pravo, da tra`imo od na{ih saveznika, da se i na{e manjinsko pitanje re{i na isti na~in, iseljavanjem.

Tra`e}i od na{ih saveznika da nam dozvoli iseljavanje manjina mi }emo na to imati vi{e pravo, nego i jedan drugi narod u Evropi. Nijedan narod u Evropi nije toliko podneo, od naroda srodnih svojim manjinama, kao mi. Preko milion ljudi, `ena i dece izginulo je u ovom stra{nom ratu kod nas, i to tri puta vi{e poklano je neja~i, nego {to je ljudi palo na bojnom polju sa pu{kom u ruci. Veliki deo krivice za te pokolje nose na sebi kao {to smo videli na{e manjine. To na{im saveznicima treba kazati i dokazati.

Duboko sam uvereni, da }e nas oni razumeti i iza}i u susret na{im `eljama. Naro~ito, veliko uzdanje pola`em u bratski Sovjetski Savez. Mi smo bili jedini narod prega`en od nema~kog okupatora, {to je digao ustanak Nemcu iza le|a onda, kad je Hitler u leto 1941. poveo nema~ke horde na Lenjingrad, Moskvu i Staljingrad.

304

VDG JAHRBUCH 2002

Tri godine mi smo se preko narodnooslobodila~kog pokreta borili pod najte`im uslovima. Zato se s pravom mo`emo nadati, da }e nas bratski Sovjetski Savez pomo}i, da onako re{imo manjinsko pitanje kod nas, kako ga je on re{avao i re{ava kod sebe.

Manjinsko pitanje putem iseljavanja najlak{e se vr{i za vreme ratova kakav je ovaj.

Narodi na ~iju }e {tetu to i}i, na{i su protivnici u ovom ratu. Oni su napali nas, ne mi njih. Oni su pusto{ili na{e zemlje, i sami svesno iskoristili svoje manjine u borbi protiv nas. Mi nemamo prema njima nikakvih teritorijalnih zahteva, izuzev prema Italiji u pitanju Istre, Gorice i Gradi{ke. zato, s tim ve}im pravom mo`emo tra`iti kao pobednici, da prime svoje manjine iz na{e dr`ave.

Ovaj rat, sa svojim pokretima masa stvorio je i prethodno psiholo{ko raspolo`enje za iseljavanje. Na{e manjine, svesne su {ta su po~inile, zato se ne}e dugo ni braniti, ako ih poteramo. Op}enito uzev{i, kad se imaju u vidu svi elementi o kojima smo govorili, mi nikad nismo imali povoljnije uslove za re{enje manjinskog pitanja, nego u ovom trenutku. Ovisi od {irine pogleda, uvi|avnosti i energije ljudi, {to odlu~uju sudbinom na{ih naroda, ho}e li se to pitanje pravilno re{iti. Duboko sam uveren da oni shvataju zna~aj celog problema, i da }e znati pristupiti njegovom re{avanju. Zato i pi{em ove redove.

Na~in re{enja manjinskog pitanja u novoj Jugoslaviji Kad se stane na stanovi{te, da je jedino pravilno re{enje manjinskog pitanja za nas, iseljavnje, name}e nam se ~itav niz zadataka, koji se pritom moraju re{iti. Da li seliti sve manjine, ili samo pojedine narode, iz kojih pokrajina prvenstveno isterati manjinski elemenat, kako organizovati iseljavanje, a jo{ va`nije kako naseliti napu{tena sela i gradove. Da}u o tome nekoliko napomena.

Po pitanju va`nosti naroda koje treba iseliti, mi{ljenja sam, da treba uzeti red: Nemci, Ma|ari, Arnauti, Italijani, Rumuni. Ve} smo izneli, {ta su sve u toku rata po~inile kod nas nema~ke, ma|arske i arnautske manjine. Na~elno gledaju}i, oni su, svi zaslu`ili da izgube gra|anska prava u ovoj zemlji. Me|utim, politi~ki obziri zahtevaju diferencijaciju. Posle ovih strahota, {to ih po~ini{e Nemci po na{im zemljama i po celoj Evropi, oni su izgubili svako pravo, zato ih treba sve nemilosrdno goniti. Ma|arski narod i kod nas, kao i u Ma|arskoj, i pored pokolja u Ba~koj, i pandurske slu`be Nemaca po Rusiji ipak zaslu`uju ne{to obzira. Na njih ne bi trebalo primeniti sve one mere, koje }e se primeniti protiv Nemaca. To isto va`i i za Arnaute u Staroj Srbiji i Makedoniji. Me|utim, prilikom re{avanja manjinskog problema, mi moramo po svaku cenu etni~ki osvojiti Ba~ku, Kosovo i Metohiju, izbacuju}i tom prilikom koju stotinu hiljada Ma|ara i Arnauta iz na{e dr`ave. Fa{isti~ki re`im u Italiji strahovito je postupao sa na{im svetom u Istri, Gorici i Gradi{ci. Kad dobijemo te zemlje natrag, mi se moramo potruditi da ih ponovo etni~ki osvojimo, iseljavaju}i iz njih sve one Italijane, koji su se tamo naselili posle 1. decembra 1918. god. Sa Rumunima stvar }e biti najlak{a. Nekoliko desetina hiljada Rumuna `ivi u Banatu na{em, a ne{to manje na{eg svet ima u rumunskom Banatu. Jednim politi~kim sporazumom sa vladom u Bukure{tu, dala bi se izvr{iti razmena.

305

VDG JAHRBUCH 2002

Drugo va`no pitanje je, koje zemlje prvenstveno treba o~istiti od manjina. Ve} sam podvukao, za{to za nas nije glavno koliko isterati manjina, nego odakle ih poterati. One manjine, koje su rasute po na{im zemljama, kao pojedina~ne porodice i manja naselja, nisu za nas opasne. Za nas predstavljaju opasnost veliki manjinski blokovi u strategijski i privredno va`nim grani~nim pokrajinama. Posebice ti etni~ki manjinski blokovi su opasni onda kad grani~e sa sebi srodnim susednim narodima. Polaze}i sa ovog stanovi{te, za nas je va`no o~istiti Nemce, Ma|are iz Vojvodine, a Arnaute iz Stare Srbije i Makedonije. Isto tako, treba potisnuti Nemce iz Ko~evja, Maribora i drugih grani~nih oblasti. Ovim pitanjem }emo se zabaviti podrobnije.

Po~e}emo sa Vojvodinom. Kad uzme ~ovek predase etnografsku kartu ove na{e zemlje, vide}e da je tako {arena, kao najlep{i pirotski }ilim. Ali, pa`ljivi posmatra~ }e vrlo brzo da izdvoji pojedine etni~ke blokove, koji daju osnovnu potku ovom }ilimu.

Zapazi}e na primer, da je glavna masa ma|arskih etni~kih naselja sme{tena u severo-isto~noj i srednjoj Ba~koj. Tu se nalazi po~ev{i od Horgo{a i Subotice na severu, preko Sente, Ba~ke Topole, Kule i Novog Sada glavni etni~ki ma|arski blok u na{oj zemlji. Od pola miliona Ma|ara, koliko ih je bilo od prilike 1941. god. u Jugoslaviji, skoro 300.000 `ivi u Ba~koj. Ostalih 200.000 hiljada rasuto je po Banatu, Sremu, Hrvatskoj i Slavoniji, kao bezna~ajne manjine. Ukloniti iz Ba~ke 200.000 Ma|ara, zna~ilo bi re{iti ma|arski manjinski problem kod nas.

Problem nema~ki nije tako jednostavan. Nemci `ive rasuti po celoj dr`avi, ali i oni su uglavnom naseljeni po bogatim ravnicama Ba~ke, Banata i Srema. Ako Ma|ari zauzimaju srednju i severo-isto~nu Ba~ku (vidi prilo`ene karte) Nemci zauzimaju jugo-zapadnu. Srezovi: Apatin, Novi Vrbas, Od`aci, Stara Palanka i dobrim delom Novi Sad i Sombor, naseljeni su Nemcima. Ako `elimo da stvorimo svoju apsolutnu ve}inu u Ba~koj, mi te srezove moramo o~istiti od Nemaca. Uop{te, Ba~ka je klju~ na{ih polo`aja u Vojvodini. Na nekih pola miliona Ma|ara i Nemaca u toj oblasti, dolazi ne{to vi{e od 300.000 svih Slovena: Srba, Hrvata i Slovaka. Zato, prilikom re{avanja manjinskog pitanja na ovu oblast treba naro~ito obratiti pa`nju.

U Banatu polo`aj je mnogo bolji. Ova oblast nije tako pusto{ena u ratu kao Ba~ka.

Mi imamo u njoj apsolutnu ve}inu, a kao nacionalnu manjinu od ve}eg zna~aja samo Nemce. Oni su sme{teni u srezovima: Pan~evo, Bela Crkva, Vr{ac, Be~kerek, Itebej i odatle ih treba isterati. U Sremu naseljeni su Nemci u srezovima: Zemun, Stara Pazova, Ruma, [id. Oni dr`e najbolje i najplodnije zemlje, i te srezove treba od njih o~istiti. U Sloveniji predeli oko Ko~evja i Maribora, moraju biti oslobo|eni od Nemaca.

U ostalim na{im pokrajinama, treba po mogu}nosti razbiti i raseliti nema~ka i ma|arska naselja, ali nabrojane srezove treba od njih o~istiti. Ako bi mi uspeli, da izbacimo iz Ba~ke, Banata i Srema, iz ozna~enih srezova 5-600.000 Nemaca i Ma|ara, i na njihovo mesto da naselimo na{ svet, Vojvodina bi jednom zauvek postala na{a.

Po{to u pitanju Arnauta Stare Srbije i Makedonije, moramo i da etni~ki zavladamo Kosovom i Metohijom, a da izbegnemo sukob sa susednim albanskim narodom, tu treba jo{ smi{ljenije i takti~nije raditi nego u Vojvodini. Zato, treba dobro prou~iti, koje predele moramo raseliti od Arnauta i naseliti svojim narodom, ne diraju}i ni jedno selo, ni jednu ku}u arnautsku vi{e nego {to je potrebno. Ako se `eli da se postigne cilj

306

VDG JAHRBUCH 2002

me|usobnog povezivanja Crne Gore, Srbije i Makedonije, Kosovo i Metohija moraju iz temelja izmeniti svoj etni~ki sastav. Pre svega, treba o~istiti Metohiju kao grani~nu oblast, susednu Crnoj Gori, zato najzgodniju za kolonizaciju Crnogoraca. Pored toga, metohijski i dreni~ki Arnauti najvernije su sluge danas Nemaca, kako su ju~e bili fa{isti~ke Italije. ^uda i pokora po~inili su Arnauti sa makedonskim selima na gornjem Vardaru. Zato Makedonci imaju pravo, da tra`e njihovo iseljavanje. Prilikom detaljnijeg izra|ivanja plana, treba ta~no utvrditi koja sela i koje srezove u Staroj Srbiji i Makedoniji treba o~istiti, i prema tome postupati.

Na~elno ~ovek ne bi imao ni{ta protiv toga, kad bi mi mogli sve manjine da uklonimo iz svojih zemalja. Zato treba na tome i raditi. Ali ovo {to navodimo za Vojvodinu, Sloveniju, Staru Srbiju i Makedoniju, to je minimum, {to se mora posti}i, ako `elimo da osiguramo sebi za budu}nost posed tih zemalja.

Ako smo na~elno slo`ni, da se manjinsko pitanje kod nas mo`e re{iti samo putem iseljavanja i na na~in koji smo naveli, postavlja se problem, kako to izvesti.

Prvo {to moram da ka`em po tom pitanju, to je ovi ratovi su najzgodniji za razre{avanje tih problema. Oni kao kakva bura, huje}i preko dr`ava ~upaju korene i raznose narode. Ono, za{to bi u mirno doba trebale decenije i vekovi, za vreme ratova svr{ava se za koji mesec i za koju godinu. Ne treba da se varamo, `elimo li da re{imo to pitanje, mo`emo ga re{iti samo sad dok je rat. Ljudi , koji su posle 1918. god. vodili staru Jugoslaviju, mislili su da putem kolonizacije mogu razbiti manjinske etni~ke blokove u na{im zemljama. Mi smo potro{ili milijardu dinara naseljavaju}i dobrovoljce i druge koloniste po Vojvodini, Kosovu i Metohiji. U Vojvodini pomerili smo u roku od 20 god. razmer snaga u na{u korist za nekoliko procenata, ali i pored toga u Ba~koj je ostala nema~ka i ma|arska ve}ina. Na Kosovu i Metohiji, Arnauti su od 1918. god. do 1938. god. porasli vi{e prirodnim prira{tajem, nego {to smo mi iselili kolonizacijom.

Zato je bez po muke uspelo Ma|arima i Arnautima, da i to malo rezultata poni{te isteruju}i na{e koloniste iz Ba~ke, sa Kosova i Metohije. Da nam se to ne bi desilo i drugi put, vojska jo{ u toku ratnih operacija, mora planski i nemilosrdno da o~isti od nacionalnih manjina ove krajeve, koje `elimo da naselimo svojim, nacionalnim elementom. Ne}u da ulazim u detalje, kako to treba izvoditi. Ako bi se ovo stanovi{te na~elno usvojilo, od sveg srca bih stavio na raspolo`enje svoje znanje i svoja iskustva Vrhovnoj komandi narodno-oslobodila~ke vojske i partizanskih odreda za izradu detaljnih planova po tom pitanju. Zasad, samo napominjem, da bezuslovno treba o~istiti Nemce i Ma|are iz srezova u Vojvodini, koje sam naveo, a Metohiju, Kosovo i Polog od Arnauta.

Pored ~i{}enja od strane vojske u toku operacije, treba primeniti i druga sredstva, da bi se narodne manjine prisilile na iseljavanje. Pre svega, zbog njihovog dr`anja u ovom ratu, treba im oduzeti sva manjinska prava. Nemilosrdno treba staviti pred ratni sud sve one ~lanove narodnih manjina, koji su se stavili na bilo koji na~in u slu`bu okupatorima. Za njih treba stvoriti koncentracione logore, njihova imanja zapleniti, a porodice im isto poslati u logore, pa prvom prilikom prebaciti u njihove nacionalne dr`ave. U tom pitanju mnogo nam mo`e pomo}i u odnosu Ma|ara i Nemaca bratska sovjetska vojska. Prilikom ~i{}enja manjina naro~ito treba obratiti pa`nju na

307

VDG JAHRBUCH 2002

inteligenciju i bogatije dru{tvene slojeve. Oni su i ina~e bili prema nama najgori, najvernije slu`ili okupatorima, najopasniji su kad ostanu na svom mestu. Radni~ka i selja~ka sirotinja ina~e nije mnogo simpatisala nema~ki i ma|arski fa{izam, zato je ne treba ni goniti. Isto ovo va`i i za arnautske begove, i arnautsku ~ar{iju. Oni isti ljudi, koji su slu`ili za vreme stare Jugoslavije svima re`imima, zara|ivali pare na prljavim poslovima, bili su na{i najve}i krvnici posle 1941. god.

Ima jo{ niz pitanja u vezi sa iseljavanjem manjina, ako se tome pristupi. O njima }emo govoriti docnije.

Kolonizacija napu{tenih zemalja Od neobi~no velike va`nosti je naseljavanje napu{tenih sela i gradova od strane na{eg sveta. Evo za{to. Interesi dr`avni zahtevaju da se napu{tene zemlje od manjina {to pre nasele, da bi i njih i celu Evropu {to pre stavili pred gotov ~in. Privredni interesi dr`ave tra`e da se ovo etni~ko pomeranje izvr{i sa {to manje {tete za privredni `ivot na{e dr`ave. Zato, napu{tene zemlje ne smeju ostati neobra|ene, fabrike moraju dalje da rade, a zanatske radionice da se ne zatvaraju. Sve to nije tako lako izvesti. Koliko god uneli volje, smisla za organizaciju i ve{tine za izvo|enje ovih poslova, mi ne}emo mo}i izbe}i privremene privredne {tete zbog iseljavanja narodnih manjina. To nas ne sme da odvrati od glavnog cilja, ali upravo stoga moramo preduzeti sve {to je u ljudskoj snazi, da te {tete svedemo na najmanju mogu}u meru. Ovo je pitanje tim va`nije, {to su na{e manjine, naseljene po bogatim poljoprivrednim oblastima Vojvodine, Slovenije, Stare Srbije i Makedonije. Naro~ito Nemci dr`e u svojim rukama proizvodnju industrijskog bilja. Ako `elimo da odr`imo na{u {e}ernu, lanenu i konopljenu industriju, mi }emo se morati pobrinuti da brzo zamenimo proteranog nema~kog proizvo|a~a. Isti slu~aj je sa zanatstvom i industrijom. Preko 80% svih zanata u Vojvodini, nalazi se u rukama Nemaca! Mnogo manji procenat zanata u Hrvatskoj i Slavoniji, ali opet vrlo va`an nalazi se u njihovim rukama. Nemci gospodare mlinarskom, pivarskom i konopljenom industrijom u Vojvodini, Ma|ari {e}ernom. Sve to moramo imati u vidu, i unapred spremiti aparat, koji }e to sve preuzeti i osigurati pravilno funkcionisanje privrednog `ivota i posle odlaska Nemaca i Ma|ara iz na{ih zemalja.

Da bi napu{tene zemlje od manjina bile {to pre obra|ene, njih treba odmah naseliti na{im svetom. Posle 1918. g. kod nas se kolonizacija izvodila sa dobrovoljcima i doma}im kolonistima. Dat im je zemlji{ni posed 5 hektara, ne{to alata i po negde zidane ku}e. Posedi su bili i suvi{e mali, alat slab, nedostajala je stoka i zato su na{e kolonije sporo napredovale. To tim pre, {to su planinci iz Crne Gore, Hercegovine, Krajine i Like svo|eni u barovite ravnice Vojvodine, i te{ko se privikavali novoj klimi, novom na~inu rada na zemlji, zato su mnogi od njih po~eli rasprodavati svoje posede, i pred rat 1941. g. dr`ava je morala posredovati, da spre~i da te zemlje putem kupnje ponovo ne do|u u ruke narodnih manjina. Sad treba pristupiti poslu kolonizacije mnogo temeljnije, sa vi{e ozbiljnosti i nau~nih metoda.

Prilikom kolonizacije Narodnooslobodila~ki pokret nalazi}e se pred istim zadatkom kao i vlada stare Jugoslavije posle 1918. god. Najbolji borci pokreta regrutovali su se iz pasivnih krajeva ju`no od Save i Dunava i od siroma{nog sveta severno od tih reka.

308

VDG JAHRBUCH 2002

Seljaci iz hiljada popaljenih sela Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Dalmacije, Like, Banije, Hrvatske i Srbije, zahteva}e od svojih vo|a nagradu za svoje patnje, od{tetu za svoja popaljena imanja. I oni }e im morati ne{to dati. Njihova kolonizacija po napu{tenim nema~kim, ma|arskim i arnautskim selima bi}e im najbolja nagrada. Ali, pritom se ne smeju praviti pogre{ke ra|ene posle 1918. god. Na~elno, zemlje i imanja napu{tane od manjina, treba prvenstveno davati partizanskim borcima i svima ~lanovima Narodno-oslobodila~kog pokreta uop{te. Ali, pritom se mora po}i od stanovi{ta, da zemlju uzme samo onaj, koji je voljan sam da je obra|uje. Zemlja je alatka, s njom se ne sme spekulisati. Zato, ona ne sme slu`iti kao nagrada ni najboljem borcu, ma koliko bio ina~e zaslu`an, ako je ne}e sam da obra|uje. U novoj Jugoslaviji, ne sme da bude ni malih ni velikih spahija.

Prilikom naseljavanja Vojvodine, Kosova i Metohije, treba po}i od jednog pravilnog stanovi{ta: ne re{ava se problem agrarnog proletarijata u Jugoslaviji na taj na~in, {to }e se jedan mali njegov procenat pretvoriti u sitnog posednika. Taj se problem mo`e re{iti, samo putem ubrzane industrijalizacije. Zato vojvo|anske ravnice trebaju da poslu`e, ne kao smesti{te za koju stotinu hiljada gladnih Crnogoraca, Hercegovaca i Krai{nika, nego kao poljoprivredna osnova za ishranu celokupne dr`ave, za njenu industrijalizaciju.

Polaze}i sa ovog stanovi{ta, mi vi{ak hrane u Vojvodini za ishranu ostale dr`ave mo`emo dobiti na dva na~ina: 1) da stvaramo putem kolonizacije ve}e seoske posede od 5 hektara, koji }e veliki deo svojih proizvoda izvesti na pijacu. Dugi je na~in, da dr`avna vlast zadr`i dobar deo zemalja napu{tenih od manjina za sebe, i da ih obradi u svojoj re`iji. Da se kombinovati i jedno i drugo re{enje, i to bi mo`e biti bilo najzgodnije.

Ne mogu dovoljno da podvu~em zna~aj ovog pitanja, prostor mi ne dozvoljava da u njega ulazim podrobnije.

Pitanje industrije i zanatstva je isto tako va`no kao i poljoprivredno, samo to }e se mnogo lak{e re{avati. Poljoprivrednu industriju u Vojvodini treba etatizovati. Isto to uraditi sa svima velikim neprijateljskim preduze}ima po dr`avi. Sa zanatima ne}e i}i tako lako, ali bi se i tu dalo mnogo u~initi, poma`u}i doma}e zanatlije i njihove pomo}nike, da preuzmu napu{tene zanatske radnje.

Neobi~no je va`no pitanje u vezi napu{tenih zemalja od strane nacionalnih manjina, da kolonizacija bude vr{ena po svima propisima me|unarodnih obi~aja i prava. Zato, treba {to pre potra`iti odobrenje saveznika i ve} sad se potruditi, da nam se dade pravo konfiskovanja imanja neprijateljskih manjina. Dr`avna komisija za ratne krivce morala bi staviti na raspolo`enje materijal kojim bi mogli svetskom javnom mnjenju i saveznicima dokazati, {ta su sve po~inili narodne manjine po na{im zemljama u ovom ratu. Ovaj predlog sam trebao staviti ranije, ali sam izostavio, pa ga ovde ubacujem.

Organizacija posla Ve} smo podvukli zna~aj ~i{}enja manjina jo{ u toku ratnih operacija. Zato je uloga vojske u ovom poslu najzna~ajnije. Ona je ta, koja ima da primeni oru`anu silu pri izbacivanju manjina iz na{e dr`ave. Zato je od prvoklasne va`nosti, da na{i vojni komandanti, u predelima naseljenim Ma|arima dobiju precizna uputstva, {ta i kako da

309

VDG JAHRBUCH 2002

rade. Jo{ bi najbolje bilo osnovati pri Vrhovnoj komandi narodno-oslobodila~ke vojske i partizanskih odreda poseban odsek, koji bi imao zadatak da se brine o ~i{}enju manjina jo{ u toku rata. Taj odsek skupio bi oko sebe jedan mali broj stru~njaka, poznavaoca manjinskog problema u pojedinim na{im zemljama. Oni bi Vrhovnoj komandi davali potreban stru~ni materijal i u detalje izra|ivali predloge, kako da se postupa sa raznim manjinama po na{im zemljama, jo{ u toku rata. Vojska bi u prvo vreme dok se ne stvore civilne vlasti, osim proterivanja manjina, morala preuzeti na sebe i ~uvanje napu{tenih objekata i instalacija. Ona bi morala, mo`e biti, da se pobrine i za jesenju setvu. Sve se to mo`e izvr{iti samo onda, ako se stvori poseban aparat preko koga }e se to raditi. Njega treba zadr`ati kod vojske i onda, kad celo pitanje pre|e u nadle`nost nekog ministarstva ili povereni{tva.

Zamr{enost poslova oko iseljavanja koga miliona nacionalnih manjina iz na{e dr`ave i naseljavanje stotina hiljada na{eg sveta po napu{tenim selima i gradovima, zahtevaju stvaranje jedne posebne ustanove, koja }e sve te poslove voditi. Tu ustanovu, ministarstvo ili povereni{tvo, treba {to pre stvoriti. Mi smo posle 1918. g. imali Ministarstvo agrarne reforme. Ono je imalo zadatak, da putem agrarne reforme zadovolji glad jednog dela na{eg seljaka za zemljom. U osnovi uzev{i, organizacija tog Ministarstva nije bila hr|ava, ako ono nije ispunilo kako treba svoj zadatak, to je krivica do njegove birokratije i do nesposobnosti na{ih partijskih politi~kih vo|a. Sve od 1918. g. imao sam prilike, da pratim rad ~inovnika toga ministarstva. Ono se vrlo brzo korumpiralo, birokratisalo, i Ministarstvo je godinama postojalo ne zbog kolonista, ve} zbog svojih ~inovnika. Od 1,000.000.000 din. koliko je stara Jugoslavija izdala na agrarnu reformu po prora~unima poznavaoca, samo 200.000.000 oti{lo je za koloniste, a oko 800.000.000 progutale su ~inovni~ke plate. Pri organizovanju novog Ministarstva za kolonizaciju, ovo se mora izbe}i. Zato se ovaj posao ne sme poveriti starim ~inovnicima Ministarstva poljoprivrede Odeljenja za Agrarnu reformu. U njega se moraju potra`iti i dovesti ljudi, koji }e shvatiti zna~aj pitanja i biti spremni da svo svoje vreme i energiju utro{e na ovaj veliki posao. Zato, prilikom osnivanja ovog Ministarstva, koje }e ina~e biti privremeno, treba putem posebne Uredbe omogu}iti izbor ~inovnika iz privatnih i javnih preduze}a za taj posao. Njima treba dati dobre plate, osigurati napredovanje, ali zato nemilosrdno se obra~unati sa svakim od njih, koji podlegne korupciji. A korupcije u ovoj vrsti poslova, gde se raspola`e sa milionima tu|eg imanja, uvek je bilo, pa }e i biti.

Podrobnije izlaganje kako da se organizuje ovo Ministarstvo odvelo bi daleko.

Zasad napominjem, da pored strogog izbora ~inovni{tva treba poja~ati nadzor nad njegovim radom preko Narodno-oslobodila~kih odbora. Ovi odbori, mogu igrati vrlo veliku ulogu u re{avanju pitanja kako da se isele manjine i kako da se nasele novi kolonisti. Federalna vlada i onako }e morati po ovom pitanju da veliki deo poslova prepusti Narodno-oslobodila~kim odborima u pojedinim pokrajinama. To treba imati u vidu, kad se izra|uju smernice na{e kolonizacione politike. Samo ve} unapred treba ograni~iti delokrug rada ovakvoj ustanovi. Sukob kompetencija u ovakvim pitanjima mo`e da zako~i svako pravilno otpravljanje poslova. U ovom trenutku, za nas su pored vojske, najva`niji ~inilac Narodno-oslobodila~ki odbori na terenu. Ono ogromno ogor~enje, {to se nakupilo u du{i na{ih naroda u toku ovog rata, protiv narodnih manjina zbog njihovih zlo~ina, po~injenih nad nama, dolazi do izraza u svim na{im

310

VDG JAHRBUCH 2002

pokrajinama u neodoljivom naletu na{eg sveta protiv tih manjina. Tu mr`nju i neutoljivu `elju na{ih masa da ra{~iste sa manjinama, treba konstruktivno iskoristiti.

Ona ne sme da se izvrgne u anarhiju i plja~ku, nego ima da poslu`i dr`avnim ciljevima, koje smo naveli. Zato, treba {to pre uputiti precizna uputstva Narodno-oslobodila~kim odborima po celoj zemlji, {ta i kako imaju da rade. Ti odbori, imaju da organizuju proterivanje manjina, ali isto tako i da se pobrinu, da se napu{tena imanja o~uvaju, zemlje obrade, radionice i fabrike o~uvaju. Mo`e biti, da bi bilo dobro, po~ev od seoskih odbora, do zemaljskih stvoriti svugde posebne sekcije za ovo pitanje. Od samog po~etka treba naviknuti na{e ljude, da se zna ko za {ta ima pravo, ali ko i za {ta odgovara. Ovo pitanje je tako va`no, da bi mo`e biti bilo vrlo korisno, da Mar{al Tito, kao Vrhovni komandant Narodno-oslobodila~ke vojske izdaju}i uputstva vojsci, izda {to pre i posebna uputstva Narodnooslobodila~kim odborima, kako da se postupa po ovom pitanju. Pitanje je vrlo hitno, a osnivanje posebnog Ministarstva i stvaranje njegove organizacije tra`i dosta vremena.

Isto toliko mogu biti korisni Narodno-oslobodila~ki odbori i za dovo|enje kolonista u napu{tena sela, koliko i pri ~i{}enju manjina iz njih. Ve} sam podvukao da je jedan od glavnih razloga neuspjeha na{e kolonizacije od 1918 - 1941. g. bio taj, {to su zemlju dobijali ljudi, koji je sami nisu hteli obra|ivati. Ovaj put ta se pogre{ka mora izbe}i. Mi moramo prona}i puta i na~ina da za kolonizaciju pridobijemo seljake, doma}ine. Ti se vrlo te{ko kre}u, ali kad se jednom presele u novo mesto, brzo se ukorene.

Narodno-oslobodila~ki odbori po na{im zemljama odakle }emo dobijati koloniste, imali bi zadatak, da vrbuju ovu vrstu kolonista za iseljavnje. Oni bi isto tako morali da se pobrinu, kako popuniti nedostatak zanatlija i stru~nog radni{tva po Vojvodini posle proterivanja Nemaca. Tome poslu mnogo bi moli pripomo}i razna stru~na i stale{ka udru`enja, komore, zadruge, sindikati. Preko njih bi naro~ito bio olak{an posao preseljavanja gradskog stanovni{tva.

Pitanje organizacije celog posla oko iseljavanja narodnih manjina i nove kolonizacije, nabacio sam ovde samo u glavnim crtama. Ima jo{ mnogo stvari o kojima }e se morati razmisliti, ali oti{lo bi se suvi{e u pojedinosti. Ostavi}emo to za slu~aj detaljnijeg prou~avanja celog problema. Re}i }u nekoliko re~i o neposrednim zadacima po ovom pitanju, koji se sad ve} name}u. Dok mi raspravljamo, treba li iseljavati ili ne manjine, kako bi i na koji na~in naselili opustele zemlje, vihor rata, huji preko na{ih zemalja. Iz svih krajeva, gde se vode ratne operacije, sti`u izve{taji da se na{e narodne mase nemilosrdno obra~unavaju sa onim narodnim manjinama, koje su u ovom ratu bile protiv nas. Tu narodnu bujicu, treba {to pre kanalisati. Najva`nije, {to bi sad odmah trebalo uraditi bilo bi: 1) Izdati uputstva vojsci, Narodnooslobodila~kim odborima {ta da rade, 2) Kod bratske sovjetske vojske preduzeti korake, da nam pomogne u ~i{}enju Nemaca i Ma|ara, 3) Preduzeti sve mere da se napu{tene zemlje jo{ jesenas urade, a fabrike i radionice o~uvaju, 4) Po~eti odmah sa naseljavanjem opustelih sela i gradova sa na{im svetom, zabraniti svaku plja~ku i raspolaganje sa imovinom neprijateljskih naroda pod pretnjom smrtne kazne.

To bi bile prve mere, koje bi se morale odmah preduzeti. Ostale poslove, zapo~eti {to pre. Zaboravio sam da napomenem, da je vrlo va`no ona imanja po gradovima i selima, koja }emo dati kolonistima, odmah i preneti na njih. U staroj agrarnoj reformi,

311

VDG JAHRBUCH 2002

~inovnici, politi~ki korte{i terali su ~itavu trgovinu sa sirotim kolonistima, sad im daju}i, sad im oduzimaju}i zemlje. To sad treba izbe}i. One zemlje, koje se dadu seljacima, treba na njih i preneti, isto tako ku}e i zanatske radionice. Drugo je pitanje da li se tom prilikom seljaci mogu vezati, da moraju pristupiti zadrugama za zajedni~ka obra|ivanja zemlje. Mislim, da bi to bilo najbolji na~in, kako da se pomo}u savremenih poljoprivrednih ma{ina zemlji{ta bolje obrade. I o tom bi trebalo vi{e govoriti, jer je pitanje vrlo zna~ajno. Napominjem samo, da bi se zajedni~ko obra|ivanje zemlji{ta kod nas dalo najlak{e uvesti, ba{ u onim krajevima, gdje se bude vr{ila ova kolonizacija.

Zaklju~ak Moj referat o manjinskom problemu ispao je mo`e biti preop{iran. Me|utim, pitanje je od tako velikog zna~aja za na{ dr`avni `ivot, da se sve bojim da nisam {ta ispustio. Mo`e biti nikad ne}e nam se pru`iti ovakva prilika da svoju dr`avu napravimo etni~ki ~isto na{u. Svi veliki problemi dana{njice u na{oj dr`avi, bili oni od nacionalno-politi~kog, socijalnog ili privrednog zna~aja, mogu neki manje, neki vi{e i da pri~ekaju na svoje re{avanje. Me|utim, manjinski problem, ako ne re{imo sad, ne}emo ga nikad re{avati. Uzdam se, da }e ljudi, koji vode Narodno-oslobodila~ki pokret isto tako znati oceniti zna~aj ovog pitanja kao ja, i da }e pristupiti njegovom re{avanju s istom energijom i samopo`rtvovanjem, sa kojim su 1941. god. ugazili u stra{nu borbu za oslobo|enje i stvaranje nove Demokratske Federativne Jugoslavije.

Ako ovaj referat ma i malo doprinese tome cilju, on je ispunio svoj zadatak.

Beograd, 3. novembar 1944. godine profesor Univerziteta Vasa ^ubrilovi} (Arhiv Srbije, Beograd)

* Odluka Predsjedni{tva Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije (21. studenoga 1944.) o oduzimanju i podr`avljenju imovine pripadnika njema~ke manjine

ODLUKA O PRIJELAZU U DR@AVNO VLASNI[TVO NEPRIJATELJSKE IMOVINE, O DR@AVNOJ UPRAVI NAD IMOVINOM NEPRISUTNIH OSOBA I O SEKVESTRU NAD IMOVINOM KOJU SU OKUPATORSKE VLASTI PRISILNO OTU\ILE ^lan 1 Danom stupanja na snagu ove Odluke prelazi u dr`avno vlasni{tvo: l. sva imovina Njema~kog Rajha i njegovih dr`avljana koja se nalazi na teritoriju Jugoslavije; 2. sva imovina osoba njema~ke narodnosti, osim Nijemaca koji su se borili u redovima Narodno-oslobodila~ke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije ili su podanici neutralnih dr`ava a nisu se dr`ali neprijateljski za vrijeme okupacije; 312

VDG JAHRBUCH 2002

3. sva imovina ratnih zlo~inaca i njihovih pomaga~a, bez obzira na njihovo dr`avljanstvo, i bez obzira na dr`avljanstvo, imovina svake osobe koja je presudom gra|anskih ili vojnih sudova osu|ena na gubitak imovine u korist dr`ave.

Imovina jugoslovenskih dr`avljana pada u tom slu~aju pod udar ove Odluke, bez obzira da li se nalazi u zemlji, ili inozemstvu. ^lan 2 Imovina otsutnih osoba koje su u toku okupacije nasilno odvedene od strane neprijatelja ili su same izbjegle, prelaze u Dr`avnu upravu narodnih dobara i njome }e se upravljati kao sa povjerenim dobrom do kona~nog rje{enja o vlasni{tvu.

Imovina koja je pod pritiskom okupacionih vlasti pre{la u vlasni{tvo tre}ih lica pada do daljeg rje{enja pod sekvestar dr`ave. ^lan 3 Pod imovinom u smislu ove Odluke imaju se smatrati nepokretna dobra, pokretna dobra i prava, kao zemlji{ni posjedi, ku}e, namje{taji, {ume, rudarska prava, poduze}a sa svima postrojenjima i zalihama, papiri od vrijednosti, dragocjenosti, udjeli, dionice, dru{tva, udru`enja svake vrste, fondovi, prava u`ivanja, svakovrsna plate`na sretstva, potra`ivanja, u~estvovanja u radnjama i poduze}ima, autorska prava, prava industrijskog vlasni{tva, kao i sva prava na naprijed pomenute predmete. ^lan 4 Svaka imovina koja potpada pod ~lan 1 i 2 Ove Odluke, i za koju ve} postoji presuda gra|anskih ili vojnih sudova, ili je ve} prije dono{enja ove Odluke pre{la u dr`avno vlasni{tvo ili pod dr`avnu upravu, ili sekvestar u pojedinim federalnim jedinicama demokratske federativne Jugoslavije, stavlja se pod upravu i nadzor Dr`avne uprave narodnih dobara kod Povjereni{tva za trgovinu i industriju. Ovo se odnosi na imovinu koju Povjereni{tvo za trgovinu i industriju oglasi za imovinu od op}eg dr`avnog zna~aja.

U slu~aju da presuda jo{ ne postoji ili jo{ nije pokrenut postupak protiv vlasnika, predlo`it }e privremeni prijelaz imovine pod upravu i nadzor Dr`avne uprave narodnih dobara Dr`avna ili Zemaljska komisija za utvr|ivanje zlo~ina okupatora ili njihovih pomaga~a. Ove komisije du`ne su istodobno pokrenuti postupak kod gra|anskih ili vojnih sudova. Na isti na~in postupit }e se sa imovinom osoba protiv kojih je kod sudova pokrenut postupak zbog krivi~nog djela koje povla~i gubitak imovine, a po izvje{taju suda. ^lan 5 Cilj postavljanja sve podr`avljene ili sekvestirane imovine pod udar i nadzor Dr`avne uprave narodnih dobara jeste maksimalno iskori{}avanje te imovine za plansku proizvodnju radi {to br`eg i {to uspje{nijeg dobivanja pobjede u oslobodila~kom ratu i za stvaranje uvjeta za uspje{nu ekonomsku obnovu i izgradnju Jugoslavije kao cjeline i svih njenih federalnih jedinica. Pitanje dr`avnog vlasni{tva, kao vlasni{tva Jugoslavije ili vlasni{tva pojedinih federalnih jedinica uredit }e se 313

VDG JAHRBUCH 2002

kasnije posebnom odlukom Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Jugoslavije, odr`avaju}i i poslije toga na~elo upravljanja i proizvodnje po jednom op}em dr`avnom planu. ^lan 6 Pravni poslovi osoba i poduze}a iz ~lana 1 ove Odluke koji su zaklju~eni od 6 travnja 1941 godine do obnarodovanja ove Odluke ili se zaklju~e poslije dono{enja ove Odluke s namjerom da se izbjegnu posljedice ove Odluke i sankcije predvi|ene Moskovskom i Teheranskom konferencijom, ogla{uju se ni{tavnim.

Do sudske odluke o poni{tenju takvih pravnih poslova imovinom upravlja Dr`avna uprava narodnih dobara kao u ~lanu 4, stav 2. ^lan 7 Prijelazom imovine u vlasni{tvo dr`ave, odnosno pod njenu upravu, prestaje pravo raspolaganja dosada{njih vlasnika, odnosno posjednika. ^lan 8 Uprava nad imovinom podr`avljenom ili sekvestiranom po ovoj Odluci spada u djelokrug Povjereni{tva za trgovinu i industriju.

Povjerenik za trgovinu i industriju izdavati }e bli`e odredbe i uputstva za izvr{enje ove Odluke. Ukoliko su u pitanju interesi drugih resora sporazumjet }e se sa nadle`nim Povjereni{tvima. ^lan 9 Upravu i nadzor nad imovinom koja u smislu ove Odluke prelazi u vlasni{tvo, odnosno pod upravu dr`ave, vr{i Dr`avna uprava narodnih dobara u koju ulaze i pretstavnici federalnih jedinica. Broj ~lanova ove uprave odredit }e Povjerenik za trgovinu i industriju. ^lanovi uprave postavljaju se rje{enjem Povjerenika za trgovinu i industriju, u sporazumu sa Povjerenikom za ekonomsku obnovu i Povjerenikom za financije. U Dr`avnoj upravi narodnih dobara ustrojit }e se potreban broj otsjeka prema glavnim privrednim granama. ^lan 10 Dr`avna uprava narodnih dobara ovla{}ena je da preuzima sve pravne radnje koje iziskuje uredno upravljanje preuzetih dobara.

U djelokrug Dr`avne uprave narodnih dobara ulazi naro~ito: l. da na temelju rje{enja i uputa Povjerenika za trgovinu i industriju postavlja kod preuzetih dobara uprave, odnosno sekvestre i da im daje direktive za racionalno iskori{}avanje tih dobara; 2. da utvrdi imovno stanje, aktivu i pasivu dobara koja prelaze u upravu Dr`avne uprave narodnih dobara; 3. da odlu~uje na koji }e se na~in preuzeta dobra iskori{}avati na op}e dobro naroda kao cjeline.

314

VDG JAHRBUCH 2002

^lan 11 Bli`e odredbe o djelokrugu i organizaciji Dr`avne uprave narodnih dobara propisat }e Povjerenik za trgovinu i industriju posebnim pravilnikom. ^lan 12 Ova Odluka stupa na snagu danom obnarodovanja.

21 studena 1944 godine Beograd Antifa{isti~ko vije}e narodnog oslobo|enja Jugoslavije Tajnik Rodoljub ^olakovi}, s. r.

Pretsjednik Dr. Ivan Ribar, s. r.

(Slu`beni list Demokratske Federativne Jugoslavije, god. I, br. 2, Beograd, 6. velja~e 1945.) * Upravni odjel Oblasnog Narodno oslobodila~kog odbora za Slavoniju u Osijeku dostavlja (6. srpnja 1945.) upravnim odjelima Okru`nog i Gradskog Narodno oslobodila~kog odbora tuma~enje odluke o konfiskaciji imovine Folksdoj~era Oblasni NOO za Slavoniju Upravni odjel

Prepis!

Broj: 6931-953-945.

Osijek: dne 6. VII. 1945.

Predmet:

Konfiskacija imovine lica Njema~ke narodnosti, tuma~enje.

Okru`ni NOO - Upravni odjel 1 - 4 Gradski NOO - Upravni odjel Osijek

Ministarstvo unutra{njih poslova F. D. Hrvatske op}e upravni odjel, pod brojem 2240/45. od 22. VI. 1945. dostavilo je u gornjem predmetu okru`nicu slijede}eg sadr`aja: “Pretsjedni{tvo Antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobodjenja Jugoslavije pod br.

1317 od 6 juna 1945. dostavilo nam je svoje tuma~enje pod ta~. 2. ~l. 1 odluke od 21. novembra 1944 (Slu`beni list br. 2 od 6 februara 1945.) koje glasi: S obzirom da u vi{e mjesta naro~ito u Vojvodini i Slavoniji lokalne vlasti pri sprovadjanju oduzimanja gradjanskih prava licima njema~ke narodnosti ne postupaju uvijek prema odredbama odluke AVNOJ-a od 21. novembra ni po dobivenim uputstvima, te ne vode dovoljno ra~una ni o mje{ovitim brakovima, niti o ljudima koji se, ma da su Njema~kog porijekla ili imaju njema~ka prezimena, odavno asimilirali i osje~aju se kao Hrvati, Slovenci ili Srbi, a pored toga nisu za vrijeme okupacije pomagali okupatora i u `elji da se izbjegne svaka pogre{na primjena 315

VDG JAHRBUCH 2002

zakona i izbjegne nepravde, Pretsedni{tvo AVNOJ-a daje slijede}e tuma~enje za t. 2 ~l. 1 odluke AVNOJ-a od 21. novembra 1944. godine, a koje glasi: 1. Pod udar odluke AVNOJ-a od 21. novembra 1944. god. (~l. 1 t. 2.) dolaze oni dr`avljani Jugoslavije Njema~ke narodnosti, koji su se pod okupacijom deklarisali ili va`ili kao Njemci, bez obzira, da li su prije rata kao takvi istupili ili su va`ili kao asimilirani Hrvati, Slovenci ili Srbi.

2. Ne oduzimaju se gradjanska prava i imovina dr`avljanima Jugoslavije Njema~ke narodnosti ili Njema~kog porijekla ili prezimena: a) koji su u~estvovali kao partizani i vojnici u narodno oslobodila~koj borbi ili su radili aktivno u narodno oslobodila~kom pokretu. b) koji su prije rata bili asimilirani kao Hrvati, Slovenci ili Srbi, a za vrijeme rata nisu pristupili Kulturbundu niti su istupali kao ~lanovi njema~ke narodnosne grupe. v) koji su pod okupacijom odbili da se na zahtjev okupatorskih vlasti deklariraju kao pripadnici njema~ko narodnosne grupe. g) koji su (bilo mu{ko ili `ensko lice) i ma da su njema~ke narodnosti stupali u mje{ovite brakove sa licima jedne od ju`no-slovenskih narodnosti ili sa licima jevrejske, slova~ke, rusinske, madjarske, i rumunjske ili koje druge priznate narodnosti.

3. Ne}e u`ivati za{titu od prednjeg ~lana: a) b) v) g) ona lica koja su se svojim dr`anjem pod okupacijom ogrije{ila prema oslobodila~koj borbi naroda Jugoslavije i bili pomagali okupatora.

4. Sve vlasti imaju se ta~no pridr`avati ovih tuma~enja.�

Dostavlja se prednje radi znanja i ta~nog pridr`avanja.

Okru`ni NOO-i dostavi}e prepis ove okru`nice svim podru~nim kotarskim i gradskim NOO-ima i kontrolirati, da li su oni prema njoj ta~no postupali.

Treba u roku od 5 dana potvrditi primitak ove okru`nice, a okru`ni odbori ujedno }e izvje{tavati da li su prepis iste dostavili podru~nim kotarskim i gradskim NOO-ima.

Smrt fa{izmu - Sloboda narodu!

M. P. (Hrvatski dr`avni arhiv, Zagreb)

316

Pro~elnik: u. z. Sudarevi} v. r.

VDG JAHRBUCH 2002

* Zemaljska komisija za repatriaciju Nijemaca pri Ministarstvu unutra{njih poslova Federalne dr`ave Hrvatske u Zagrebu izvje{}uje (7. srpnja 1945.) Upravne odjele Oblasnih, Okru`nih i Gradskih Narodnih odbora o postupku repatriacije (iseljavanja / protjerivanja) Folksdoj~era ZEMALJSKA KOMISIJA ZA REPATRIACIJU NJEMACA PRI MINISTARSTVU UNUTRA[NJIH POSLOVA FEDERATIVNE DR@AVE HRVATSKE Broj 1/45.

1945.

Prepis:

Zagreb 7. VII.

Predmet: Njemaca na{ih dr`avljana repatriacija (iselenje Njemaca) - upute.1) Oblasnom N. O.-u za

Istru, Dalmaciju i Slavoniju

2) Okru`nom N. O.-u za

Liku, Kordun, Banija, Gorski Kotar, Hrv. Primorje, Vara`din, Zagreb i Bjelovar.

3) Gradskom N. O.-u za

grad Zagreb

Za sve Upravni odjel Predsjedni{tvo Ministarskog savjeta D.F.J. svojim aktom broj 122 Pov. od 11. VI. 1945. dostavilo je slijede}e: “Vlada Jugoslavije stoji na stanovi{tu da sve Njemce koji se nalaze u okviru granice Jugoslavije raseli i uputi u Njema~ku, ~im se zato otvore povoljni tehni~ki uslovi.Mi na ovo imamo pravo iz slijede}ih razloga: 1) [to su Njemci, koji se danas nalaze u Jugoslaviji kolonizirani od strane Njema~kih osvaja~a na zemlji{te koje je pripadalo Jugoslavenima.2) [to su Njemci njema~ke manjine od dana naseljavanja u na{u zemlju, a sve do danas radili protiv interesa naroda Jugoslavije, stavljaju}i se u slu`bu Njema~kih imperijalista. To se naro~ito ispoljilo u toku ovoga rata, kada su oni sa svim sredstvima aktivno anga`ovali se u borbi protiv na{e vojske i Narodno-oslobodila~kog pokreta uop}e.3) [to su njema~ke manjine u Jugoslaviji u toku ovoga rata po~inile toliko zla narodima Jugoslavije, da bi njihovo daljnje zadr`avanje u okvirima granice Jugoslavije smetalo sre|ivanju i izgradnji na{e dr`avne zajednice.

Na osnovu izno{enog u obzir za iseljavanje dolaze svi Njemci i Njemice po slijede}em kriteriju: 1) Kome je materinski jezik Njema~ki (potje~e iz braka Njemca ili Njemice).2) Tko poti~e iz braka u kome je otac Njemac.317

VDG JAHRBUCH 2002

Od ovoga se izuzimaju: l. Tko je aktivno pomagao narodno-oslobodila~ku borbu (ostaje zajedno sa svojom u`om porodicom-djeca otac i majka).Pod nazivom aktivno podrazumjeva se slede}e: a. Koji su u~estvovali kao partizani ili vojnici u narodno-oslobodila~koj vojsci ili su radili aktivno u Narodno-oslobodila~kom pokretu.b. Koji su bili prije rata asimilirani kao Hrvati, Slovenci ili Srbi, a za vrijeme rata nisu pristupili Kulturbundu niti istupili kao ~lanovi njema~ke narodne grupe.c. Koji su pod okupacijom odbili da se na zahtjev okupatorskih ili kvislin{kih vlasti deklariraju kao pristalice njema~ke narodnosne grupe.2. Njemice udane za Jugoslavene sa djecom.3. Djeca do uklju~ivo 16 godina iz braka Jugoslavenke sa Njemcem, u koliko se takova Jugoslavenka odlu~i da ostane u zemlji i napusti mu`a Njemca. @eni Jugoslavenki udatoj za Njemca ostaje slobodno da bira da li }e po}i sa mu`em ili }e ostati u zemlji sa djecom do 16 godina. U koliko se radi o `enskom bra~nom partneru nejugoslavenske narodnosti takva je `ena du`na da slijedi mu`a Njemca.4. Ona lica koja nedvojbeno doka`u da su austrijski dr`avljani ili austrijske narodnosti nemaju se seliti. Pri tome treba budno paziti da se kao takovi ne iska`u lica njema~kog dr`avljanstva ili narodnosti. Ovo se odnosi na ona lica koja su se ogrije{ila kao i pripadnici Njema~ke odnosno Njemci, jer u tom slu~aju za njih va`i isti kriterij repatriacije. Ako su Austrijanci bili u Kulturbundu du`ni su se iseliti.

-----------------U svrhu rapatriacije Njemaca sa strane nadle`nih Ministarstava obrazovana je Zemaljska komisija pri Ministarstvu unutra{njih poslova, koja je du`na da organizira i rukovodi, nadzire i dr. rad oko repatriacije Njemaca, pa se radi toga za taj rad daju slijede}e direktive: I. OBRAZOVANJE KOMISIJE I NADLE@NOST Pri svim Oblasnim, Okru`nim, Kotarskim i Gradskim narodnim odborima IMAJU SE ODMAH OBRAZOVATI KOMISIJE iz slijede}ih nadle{tava: Upravnog odjela, socijalnog odjela, organa OZNE. Svako nadle{tvo daje po jednog ~lana.

Komisije djeluju pri Upravnom odjelu koji im je du`an dati potreban personal, kancelarije i drugo.Oblasne, Okru`ne, Kotarske i Gradske komisije du`ne su odmah da na svom teritoriju provede u `ivot repatriaciju Njemaca u suradnji zainteresiranih odjela.

Socijalni odjel du`an je starati se o ishrani, sanitetu i dr. a Upravni odjeli pomo}u svojih organa i uz pomo} organa Narodne odbrane organizirati i izvr{iti sakupljanje, logorisanje i dr. Oblasne odnosno Okru`ne komisije rukovode poslovima repatriacije na svom teritoriju i nadle`ne su rje{avati sve sporne slu~ajeve oko iselenja, a u iznimnim odnosno te`im i kompliciranijim slu~ajevima naro~ito ako su masovnijeg karaktera dostavljati na rje{enje ovoj Zemaljskoj komisiji.318

VDG JAHRBUCH 2002

Za transportovanje i prebacivanje putem `eljeznice obratiti se na podru~ne `eljezni~ke ustanove, koje }e u svemu izlaziti u susret, jer su o tome sa strane Ravnateljstva dr`avne `eljeznice u Zagrebu obavje{tene.II. NA^IN IZVO\ENJA REPATRIACIJE Oblasne odnosno Okru`ne komisije preko Kotarskih i Gradskih komisija ODMAH }e izvr{iti popis Njemaca i to: posebno oni koji se imaju repatrirati a posebno oni koji }e ostati u zemlji. Popis treba da sadr`i ove rubrike: redni broj, prezime i ime te o~evo ime (kod udatih `ena djevoja~ko prezime) rodjenja: godina, mjesto, op}ina i kotar, stanovanja: mjesto, op}ina i kotar, od kada `ivi u zemlji, dr`avljanstvo zanimanje, da li je bio ~lan organizacije njema~ke narodne skupine (Kulturbund) ili bilo koje druge organizacije, opaska (primjetba).U spisku Njemaca koji ostaju i dalje u zemlji u primjetbi kod pojedinog detaljno obrazlo`iti na osnovu ~ega se isti zadr`ava.Na osnovu ovakovog popisa t.j. popisa onih koji dolaze u obzir za iselenje pristupiti prikupljanju istih (u koliko to ve} do danas nije u~injeno) i sme{tanju u prihvatne stanice (privremene logore). Prikupljanje ovih Njemaca imaju izvr{iti organi Upravnih odjela uz asistenciju Narodne milicije, a u nedovoljnom broju Milicionera i sa organima Narodne obrane. Prigodom prikupljanja dozvoliti pojedinoj osobi da sobom ponese: 2 para odje}e i obu}e, (`ene imaju pravo na 3 do 4 haljine), 3 para ve{a, pokriva~, kaput te li~ne dokumente i potreb{tine kao {to su ~etkice za zube, pasta i sl.

Nadalje je dozvoljeno ponijeti sa sobom vjen~ani prsten (burma), nau{nice, li~ni sat, nalivpero, a kod neo`enjenih i neudatih i obi~ni prsten u koliko na njemu nema burme, nadalje obiteljsku uspomenu u koliko je ima i hrane za 8 dana.Prigodom prebacivanja iseljenika i njihovih porodica po mogu}nosti koristiti prevozna sredstva, a obavezno to ~initi za nemo}ne, starce te sitnu djecu.Kod ovog posla ne slu`iti se metodama koje bi mogle naru{iti ugled i autoritet na{ih Narodnih vlasti i organa, ve} u provo|enju ovih mjera rukovoditi se principima ~ovje~nosti i biti dovoljno elasti~an, no unato~ toga biti neumoljiv i energi~an i rukovoditi se principima iseljavanja. U dvojbenim slu~ajevima t.j. da li netko ostaje ili ide radje neka ide-nego li ostane.Najstro`ije se zabranjuje maltretiranje (plja~ka, ubijanje i sl.) osoba, koje se iseljavaju. Za svaki ovakov ~in po~initelji }e biti pozvani na odgovornost.III. PITANJE IMOVINE Iseljenici od svoje imovine imaju pravo ponesti samo ono {to je u predhodnoj ta~ki nazna~eno. Sva ostala imovina ima se konfiskovati u smislu Zakona o konfiskaciji koji je Zakon od{tampan u Slu`benom listu D.F.J. broj 40 od l2. VI. 1945.Komisije za rapatriaciju nemaju ni{ta zajedni~koga sa imovinom prigodom rapatriacije jedino {to su du`ne kod svakog iseljevanja obavjestiti Upravne vlasti kako bi iste mogle za vrijeme osigurati imovinu.

IV. RAZNO Oblasne, a gdje ovih nema Okru`ne komisije du`ne su u roku od 8 dana dostaviti ovoj Zemaljskoj komisiji u 2 primjerka popis Njemaca koji se iseljavaju sa odnosnim 319

VDG JAHRBUCH 2002

podacima, te u 1 primjerku popis onih Njemaca koji se ne iseljavaju t. j. ostaju u na{oj zemlji.Odmah po prijemu ovih direktiva najhitnije (bilo kurirom ili depe{om) dostaviti ovoj komisiji ukupan broj lica za iselenje te gdje su sada smje{teni u logore. Ovo nam je `urno potrebno kako bi imali pregled i poduzeli dalnje. potrebne mjere.Oblasnim odnosno Okru`nim komisijama prepu{ta se upotreba radne snage iseljenika dok se nalaze u logorima.Sve ove poslove savjesno i odmah izvr{iti, jer }e odmah iza toga uslijediti transportovanje iseljenika sa cijele teritorije Hrvatske u Njema~ku.U koliko ovim direktivama nisu obuhva}eni svi momenti oko repatriacije mogu Oblasne, Okru`ne ili ostale komisije rje{iti po svom vlastitom nahodjenju, a samo u kompliciranijim i te`im slu~ajevima najkra}im putem tra`iti uputstva od Zemaljske komisije. Isto tako najhitnijim putem zatra`iti tuma~enje ovih direktiva u koliko bilo {to nije jasno.SMRT FA[IZMU SLOBODA NARODU! Za zemaljsku komisiju: P. MĂźller v.r.

Da je prepis vjeran originalu tvrdi: (Hrvatski dr`avni arhiv, Zagreb) * Odjel za izvr{enje kazni Ministarstva unutra{njih poslova Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu dostavlja (12. o`ujka 1946.) Okru`nim Odjelima unutra{njih poslova na~elno uputstvo o upu}ivanju u logore osoba njema~ke narodnosti NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO UNUTRA[NJIH POSLOVA Odjel za izvr{enje kazni Pov. br. 421-1946.

U Zagrebu, dne 12. o`ujka 1946.

Predmet: na~elno uputstvo vrhu logorisanja osoba njema~ke narodnosti ODJELU UNUTRA[NJIH POSLOVA OKRUGA ...........................

Od saveznog Ministarstva unutra{njih poslova pod Pov. br. 228-od 3. marta 1946. g. primili smo slijede}e uputstvo: “Obzirom na nepravilan postupak lokalnih organa u primeni odluke AVNOJ-a od 21. XI. 1944. g. a u cilju da se izbegne svaka pogre{na primjena zakona, kao i nepravda, Pretsedni{tvo AVNOJ-a donijelo je autenti~no tuma~enje u kome su navedeni slu~ajevi u kojima lica njema~ke narodnosti ne potpadaju pod udar pomenute odluke. Pretpostavljaju}i da se u logorima jo{ nalaze pojedina lica njema~ke narodnosti, koja ne potpadaju pod Odluku AVNOJ-a od 21. XI. 1944. i koja su trebala biti otpu{tena iz logora prema pomenutom tuma~enju pretsjedni{tva AVNOJ-a skre}emo pa`nju na slijede}e: 320

VDG JAHRBUCH 2002

1) pod udar Odluke AVNOJ-a od 21. XI. 1944. g. (ta~. 2. ~l. 1.) ne potpadaju Jugoslavenski dr`avljani njema~ke narodnosti koji su u~estvovali kao partizani i vojnici u narodno oslobodila~koj borbi, ili su radili aktivno u narodno oslobodila~kom pokretu, kao ni lica njema~ke narodnosti, dr`avljani neutralnih dr`ava, ako se nisu dr`ala neprijateljski za vrijeme okupacije.

Pri oceni gornje odredbe treba imati u vidu da pod Odluku AVNOJ-a od 21. XI. 1944. g. ne potpadaju, pored partizana i vojnici koji su u~estvovali u narodno oslobodila~koj borbi. Pri odlu~ivanju o prednjem nije bitno na koji su na~in oni postali vojnici (dobrovoljno ili putem mobilizacije) i koliko vremena su ostali na vojnoj du`nosti.

Nadalje pod udar Odluke AVNOJ-a od 21. XI. 1944. ne potpadaju ni oni Njemci koji su radili aktivno u narodno oslobodila~kom pokretu. Ima se uzeti da postoji aktivna saradnja samo u slu~ajevima ako je lice u pitanju bilo organizovano i stvarno stalno povezano bilo sa narodno oslobodila~kom akcijom izvr{avanjem povjerenih mu zadataka. Ne mo`e se prema tome smatrati da je netko radio aktivno u narodno oslobodila~kom pokretu, ako je sporadi~no i povremeno u~inio neku uslugu koja se ne mo`e podvesti pod aktivnu saradnju u narodno oslobodila~kom pokretu.

Izuzetak iz ta~. 2. ~l. 1. odluke AVNOJ-a od 21. XI. 1944. odnosi se i na ~lanove u`e porodice njemaca Jugoslavenskih dr`avljana koji ne potpadaju pod udar ove Odluke. Ako se neki ~lan u`e porodice za vrijeme okupacije neprijateljski dr`ao prema oslobodila~koj borbi na{ih naroda ili je pomagao neprijatelja, protiv njega ima se povesti postupak i on se ima predati nadle`nom sudu na osudu za dela u~injena protivu na{ih naroda, ali to ne mo`e biti povod da se on i dalje zadr`ava u logoru.

Na Njemce dr`avljane neutralnih ili savezni~kih zemalja ne odnosi se takodjer odluka AVNOJ-a od 21. XI. 1944. Takva lica imaju se otpustiti iz logora. Ako su neka od njih za vrijeme okupacije dr`ala neprijateljski prema na{im narodima, to mo`e biti povod da se protivu njih pokrene krivi~ni postupak i da se predadu neposredno nadle`nom sudu, u kome slu~aju }e Pretstavni{tvo njihove zemlje biti u mogu}nosti da se obavjesti o toku krivi~nog procesa koji se protivu njih vodi. U koliko bi takovi pojedinci bili nepo`eljni na na{oj teritoriji, treba zatra`iti saglasnost Ministarstva Unutra{njih poslova FNRJ. da se proteraju iz na{e zemlje.

2) Iz logora treba otpustiti i one Njemce, jugoslavenske dr`avljane, koji su pre rata bili asimilirani kao Hrvati, Slovenci ili Srbi, a za vrijeme rata nisu pristupili Kulturbundu, niti su istupali kao ~lanovi njema~ke narodne grupe. Smatraju se da su bila pre rata asimilirana ona lica njema~ke narodnosti: a) Koja su rodjena na podru~ju Jugoslavije, b) koja su redovno u ku}i i van ove slu`ila nekim od jezika na{ih naroda i koja se nikad nisu deklarisala da pripadaju njema~koj narodnoj grupi i g) koja su rodbinski (po krvi ili braku) povezana sa pripadnicima na{ih naroda.

3) Iz logora se treba otpustiti i Njemce koji su pod okupacijom odbili da se na zahtjev okupatorskih ili kvislinskih vlasti deklariraju kao pripadnici njema~ke narodnosne grupe. Nije dovoljno da se Njemac nije sam prijavio kao pripadnik Njema~ke narodnosne grupe, potrebno je da je bio pozvan od okupatorskih ili kvislinskih vlasti, da se prijavi kao pripadnik njema~ke narodnosne skupine, pa da je on taj poziv odbio.

321

VDG JAHRBUCH 2002

4) I najzad iz logora se imaju otpustiti lica njema~ke narodnosti (bilo mu{ka ili `enska) koja su stupila u mje{ovite brakove sa licima jedne od jugoslavenske narodnosti, ili sa licima jevrejske, slova~ke, rusinske madjarske, rumunjske ili koje druge priznate narodnosti. Pod drugim priznatim narodnostima treba razumeti sve druge narodnosti naroda koji su bili u bloku ujedinjenih nacija, kao i onih koji su se tokom oslobodila~kog rata dr`ali neutralno. ^lanovi u`e porodice u slu~ajevima navedenim pod 2, 3 i 4 ovog Uputstva u koliko li~no ne ispunjavaju uslove, treba da dele sudbinu ostalih pripadnika njema~ke narodnosti (t.j. ne mogu biti pu{teni iz logora).�

Da bi se to~ka 1. predmetnog Uputstva pravilno shvatila i u praksi pravilno primjenila nu`no je naglasiti, da se ista ima shvatiti tako, da se moraju pustiti iz logora na slobodu svi ~lanovi porodice iz koje je netko bio u POJ. NOV ili JA-i. bez obzira kada je stupio, na koji na~in i koliko je vremena bio u istoj. Prema tome glede ovog osnova za otpust iz logora potpuno je izmjenjen kriterij, te dosadanje motivacije pojedinih odjela unutra{njih poslova da je stupio u J.A-u u 1944 i 1945. g. i bio mobiliziran nakon najnovijeg stava nisu ispravne.

Isto tako mijenja se i dosadanje gledanje vrhu osnova mje{oviti brakovi. Naime moraju se pustiti iz logora na slobodu svi oni koji su u mje{ovitom braku (bilo mu{ko, bilo `ensko) {to zna~i, da lica njema~ke narodnosti, bilo sa mu{ke, bilo sa `enske strane, koja su stupila u mje{oviti brak sa licem od jedne jugoslavenskih ili priznatih narodnosti ne mo`e biti logorisano, prema tome repatrirano u Njema~ku ve} se, prema istome mora postupiti u smislu na{e okru`nice Pov. broj 12/46. od 5. sije~nja 1946. t.j. mora se protiv istoga pokrenuti krivi~ni postupak zbog upisa u Kulturbund, Volksgruppu, itd, itd.

Da bi se navedeno shvatanje ispravno o`ivotvorilo poslana je jedna komisija za pregled logora koja }e u duhu odnosnog uputstva, raspraviti i preispitati slu~ajeve lica njema~ke narodnosti te odvojiti one, koji ne dolaze, obzirom na izlo`eno, u obzir za repatriaciju i popis takvih lica dostaviti nadle`nom odjelu unutra{njih poslova na postupak u smislu na{e okru`nice Pov. broj 12/46. od 5. sije~nja 1946. g.

Da na{e obja{njenje na~elnog stava Saveznog Ministarstva ne bi izgledalo u suprotnosti sa istim, budu}i da je u njemu rije~ o pu{tanju na slobodu odnosnih osoba, a mi govorimo da se prethodno mora pokrenuti krivi~ni progon protiv istih, pa potom otpust, dodajemo da smo zbog stanovitih razloga morali isto izmjeniti, te da smo i komisiji za pregled logora dali takva naredjenja, a sve u saglasnosti sa Saveznim Ministarstvom, objasnili im prakti~ne posljedice potpune primjene njihova stava.

Ovo se uputstvo dostavlja na znanje i strogo pridr`avanje.

SMRT FA[IZMU - SLOBODA NARODU! M.P. (Privatno vlasni{tvo) 322

Na~elnik: Petar MĂźller

VDG JAHRBUCH 2002

* Zakon o izmjenama i dopunama zakona o dr`avljanstvu Federativne Narodne Republike Jugoslavije (1. prosinca 1948.) kojim se oduzima jugoslavensko dr`avljanstvo pripadnicima njema~ke manjine koji se nalaze u inozemstvu ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DR@AVLJANSTVU FNRJ ^lan 1.

U ~lanu 35., iza prve stavke, dodaje se nova stavka 2. koja glasi: “Ne smatraju se dr`avljanima FNRJ u smislu prethodne stavke osobe njema~ke narodnosti koje se nalaze u inozemstvu, a koje su se za vrijeme rata ili prije rata ogrije{ile o svoje du`nosti dr`avljanina nelojalnim postupcima protiv narodnih i dr`avnih interesa naroda Federativne Narodne Republike Jugoslavije.”

Stavka 2. ~lana 35. postaje stavka 3., a stavka 3. postaje stavka 4. ^lan 2.

Iza ~lana 35. dodaje se novi ~lan 35a koji glasi: “Ministar unutra{njih poslova FNRJ mo`e odrediti da se izvr{i revizija dr`avljanstva osobama iz ~lana 35. stavka 1. ovog zakona, koje su do dana stupanja na snagu ovog zakona naturalizirane, njihovim suprugama i djeci, `enama udatim za osobe bez dr`avljanstva, kao i djeci osoba bez dr`avljanstva.

Osobe za koje je odre|ena revizija dr`avljanstva po prethodnoj stavci smatrat }e se dr`avljanima FNRJ u smislu ~lana 35. stavka 1. ovog zakona, ako im dr`avljanstvo FNRJ potvrdi Ministar unutra{njih poslova FNRJ.” ^lan 3.

Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u “Slu`benom listu Federativne Narodne Republike Jugoslavije”.

U. br. 1642 Beograd, 1. prosinca 1948.

Prezidijum Narodne skup{tine Federativne Narodne Republike Jugoslavije Tajnik, Mile Peruni~i}, s. r.

Predsjednik, dr Ivan Ribar, s. r.

(Slu`beni list Federativne Narodne Republike Jugoslavije, god. IV, br. 105, Beograd, 4. prosinca 1948.)

323

VDG JAHRBUCH 2002

DIE VOLKSDEUTSCHEN - Das Fatum der kollektiven Schuld Während des Zweiten Weltkrieges behaupteten die Kommunistische Partei Jugoslawiens und die Partisanenbewegung, dass ihnen jede Gewalt und Ungesetzlichkeiten fremd waren. Im nachkriegszeitlichen Jugoslawien nimmt die kommunistische Herrschaft die gleichen Stellungnahmen ein.

Neben allem ist das Schicksal der Volksdeutschen in Jugoslawien während und nach dem Ende des Zweiten Weltkrieges von Seite der Partisanenbewegung einseitig und ausschließlich von der kommunistischen Herrschaft mit dem Untergang des Dritten Reiches verbunden.

Indem man die Volksdeutschen als Feinde mit einer kollektiver Schuld bezeichnete, beschlagnahmte ihnen die kommunistische Regierung ihren Besitz und nahm ihnen alle National- und Bürgerrechte. Die Volksdeutschen wurden vertrieben, festgenommen und in Lager gesperrt.

Aufgrund gesetzlicher Bestimmungen der Partisanenbewegung und der kommunistischen Herrschaft ist es möglich zu verfolgen und zu rekonstruieren, wie in Jugoslawien während und besonders nach dem Zweiten Weltkrieg, die Frage der Volksdeutschen „gelöst“ wurde.

Die Arbeit bringt eine ausführliche Darstellung der Beziehung der Partisanenbewegung und der kommunistischen Regierung in Jugoslawien gegenüber der Volksdeutschen.

324

VDG JAHRBUCH 2002

Ivan ]OSI]-BUKVIN

Poslijeratna sudbina Nijemaca Cvelferije u Izvje{}ima op}inskih Komisija za ratne zlo~ine Istra`uju}i kontinuirano sudbinu Nijemaca na prostoru drenova~ke Posavine tj.

Cvelferije do{ao sam i do saznanja o sudbini neiseljenih pripadnika njema~ke narodnosne zajednice, u prvim mjesecima poslije zavr{etka Drugog svjetskog rata.

Tako sam dobio na uvid Izvje{}a op}inskih Komisija za ratne zlo~ine iz sela Vrbanje, Drenovaca, Ra~inovaca, Rajeva Sela i Posavskih Podgajaca (do sada mi nisu poznata izvje{}a koja se odnose na sela: Gunju, \uri}e, Soljane i Stro{ince, iako je iz svih prijeratnih pregleda stanovni{tva vidljivo da je u doti~nim selima bilo ne{to “[vaba”).

Govore nam o sudbini “[vaba” koji nisu iselili 1944. u Njema~ku. Ista se bave i pojedincima te skupinama odseljenih pripadnika zajednice. Izvje{}a o istima u ve}ini slu~ajeva govore u vrlo negativnom kontekstu.

Izvje{}a iz svih pet spomenutih sela nastala su od osmog do jedanaestog mjeseca 1945.

Tri izvje{}a su naslovljena s “Mjesni narodni odbor” (Ra~inovci, Vrbanja, Drenovci), jedno s “Narodni oslobodila~ki odbor” (Podgajci, ujedno stoji za mjesec kolovoz, rukom napisano August), dok na izvje{}u iz Rajevog Sela stoji u zaglavlju samo “Op}inska komisija za ratne zlo~ine”.

U izvje{}u iz Vrbanje stoji “Komisija za utvr|ivanje ratnih zlo~ina”, zatim izvje{}a iz Ra~inovaca i Podgajaca imaju u zaglavlju “Komisija za utvr|ivanje ratnih zlo~ina okupatora”, idu}a dva izvje{}a iz Rajeva Sela i Drenovaca se u imenu Komisije tako|er razlikuju, jer stoji u zaglavlju “Komisija za utvr|ivanje zlo~ina okupatora i njihovih pomaga~a”. Tako|er u izvje{}u iz Rajeva Sela (koje najvi{e odstupa od nekog unificiranog obrasca stoji tako|er “Predmet: Njemaca/Folksdoj~era/ podatci”, izvje{}e je kao i Podgaja~ko, pisano rukom).

Sva izvje{}a su upu}ena okru`nom narodnom oslobodila~kom odboru (iako u pojedinim stoji isto kao i za mjesne, ponegdje N.o. a negdje N.o.o.) u Slavonskom Brodu. Tako|er se i okru`na komisija naziva druga~ije. Tri izvje{}a navode “Komisija za utvr|ivanje zlo~ina okupatora i njihovih pomaga~a” (Posavski Podgajci i Rajevo Selo, dok kod Rajeva Sela stoji jo{ i “ratnih zlo~ina”).

Na kraju izvje{}a udareni su `igovi, koji tako|er govore o op}oj administrativnoj raznolikosti od sela do sela (koja ako i nije znala tko je i {to je, znala je dobro provesti komesarske naredbe o likvidacijama i zatvaranjima nedu`nih Nijemaca). Na `igovima Vrbanje i Posavskih Podgajaca stoji "op}inski odbor", na `igu Drenovaca 325

VDG JAHRBUCH 2002

"op}inski odbor", na `igu Rajeva Sela stoji samo N.o.o. Rajevo Selo, dok je ra~inova~kom utisnuto Mjesni narodni odbor.

Svih pet dokumenata je potpisano od strane tajnika i predsjednika ili ~lanova odbora. Tako su izvje{}a iz Vrbanje i Ra~inovaca potpisali tajnik i predsjednik mjesnog N.o. (pojedini potpisi su ne~itki, ali ipak su odgonetnuti te uz one lako ~itljive odaju stare prista{e partizana i komunista, manje ili vi{e).

Dokumenti iz Drenovaca i Rajeva Sela potpisani su od ~lanova komisije (Rajevo Selo – tri ~lana, od kojih jedan Srbin a dvojica partizansko-komunisti~ki simpatizeri i borci), dok je u Drenovcima potpisan (ne~itko) i perovo|a (samo na jednom mjestu).

Dva ~lana komisije su biv{i pripadnici prijeratnih gra|anskih stranaka. Izvje{}e iz Rajeva Sela je potpisano od trojice odbornika (seocki) i to dvojice simpatizera komunisti~kih, dok je jedan krajem rata postao suradnik partizana (iz autoru razumljivih razloga imena ne}e biti komentirana niti obznanjena). Tri od pet izvje{}a sastavljena su kao odgovori na dostavljena im pitanja od strane okru`ne komisije iz Slavonskog Broda (tako se izvje{}a iz Drenovaca i Rajeva Sela dr`e slijeda pitanja i daju odgovore na pojedine to~ke, op{irno). Izvje{}e iz Posavskih Podgajaca je zanimljivo jer u rubrikama ima i pitanja te daje kratke odgovore na svako postavljeno.

Izvje{}a iz Vrbanje i Ra~inovaca tako|er se dr`e pitanja ali su kra}a od spomenuta dva (dok je iz Posavskih Podgajaca najkra}e, tako|er kao i iz Vrbanje, samo na jednom listu). Sva izvje{}a odgovaraju na 10 postavljenih upita okru`ne komisije.

Izvje{}e mjesnog N.o.o. Posavski Podgajci je naj{turije i daje samo op}enite podatke o “folksdoj~erima” i broj istih. Tako stoji da je u Podgajcima `ivjelo 33 pripadnika, 21 Nijemac iselio, 10 u logoru i 2 pripadnika sprovedena vojnim vlastima. Dalje stoji da su svi bili mali pojedinci poljoprivrednici, katolici, pripadali Kulturbundu i bili lojalni prema narodu, te ih 6 uslijed obaveze regrutirano u Gestapo, izdajstava nije bilo.

Promatraju}i ovo izvje{}e potpisano od seljana Podgajaca tj. odbornika, ne mo`emo si ne postaviti pitanje “a zbog ~ega je onih 10 Nijemaca bilo upu}eno u logor, koja je njihova krivnja?”

Izvje{}e iz Vrbanje se donekle razlikuje jer navodi i poneko ime “ratnih zlo~inaca” (3) i politi~kih prvaka, dok je sedam obitelji otjerano u logore. Mobilizaciji su se odazivali “manifestirali su velikom Reihu” i bili ~lanovi Kulturbunda, dok je 6 familija bilo rezervirano i nisu sura|ivali s okupatorom (na`alost ve}ina i od tih 6 obitelji morali su kasnije oti}i iz sela, op. a.).

Tri izvje{}a iz sela s najbrojnijom skupinom Nijemaca su i najop{irnija (Drenovci, Ra~inovci i Rajevo Selo). Izvje{}a iz Rajeva Sela i Ra~inovaca navode i ve}i broj osoba koje bi trebalo proglasiti ratnim zlo~incima (u Ra~inovcima 11 osoba dok u Rajevu Selu 4 osobe, svi oti{li 1944. godine).

Iz Rajeva Sela u logoru se nalazilo 17 osoba, a na slobodi 4 osobe, dok je iselilo 137 “Folksdoj~era”. Iz sela Ra~inovaca u logor je otjerano 19 osoba, na slobodi jedan obitelj, a 320 je iselilo.

326

VDG JAHRBUCH 2002

Za 11 osoba se daju to~ni podaci (koje treba proglasiti ratnim zlo~incima) osobni i materijalni.

Izvje{}e iz Drenovaca je najop{irnije i podrobno opisuje Nijemce i njihov `ivot za vrijeme rata. U selu je bilo 742 pripadnika njema~ke narodne skupine, za vrijeme rata, 685 iselilo, od 46 koji su ostali – 11 osoba se nalaze na slobodi ({to zna~i da je 35 u logoru). Navodi se da je dr`anje za vrijeme rata istih bilo “prema na{em narodu okrutno”. Oko 145 slu`ilo ih je u raznim formacijama, a poginulo 15 do 20 osoba.

Ovo izvje{}e je najzanimljivije, ujedno beskrupulozno te najneutemeljenije s podacima i dokazima. Isto daje i dva spiska osoba iz njema~ke manjine.

Prvi spisak je na tre}oj stranici i sadr`i imena 6 mu{karaca i dvije `ene “najistaknutiji politi~ki i kulturnih prvaka” (prvi puta da se spominju i `enske osobe).

Na ~etvrtoj stranici je spisak datiran s 23. kolovoza 1945. godine koji sadr`i 16 imena, s nekima od osobnih podataka, a naslovljen je kao “spisak te{kih ratnih zlo~inaca”.

Prou~avaju}i svih pet izvje{}a (osim iz Posavskih Podgajaca koje ne spominje imena ve} samo brojke), ne mo`e se na}i niti jednog navoda o krivnji mnogih otjeranih u logore (nisu navedeni dokazi za{to su u logoru).

Izvje{}a iz Drenovaca, Ra~inovaca i Rajeva Sela (izvje{}e iz Rajeva Sela ne govori tako o{tro o ~etvorici pripadnika njema~ke skupine, iako ih svakako naziva) ne donose nikakvog dokaza o krivnji navedenog broja ljudi okarakteriziranih i prozvanih “zlo~inci”, “ratni zlo~inci” ili “te{ki zlo~inci”.

Ocjena dolje potpisanih komesarskih poslu{nika dana je pau{alno i brzopleto.

Poznaju}i materiju te vidjev{i navode kraj svakog imena dolazi se do zaklju~ka da je trebalo bogate i vi|ene ljude “[vabe” proglasiti zlo~incima, zbog potreba trenutne politi~ke i gospodarske situacije u novoj dr`avi.

Tako|er je trebalo i nevine pripadnike zajednice (tako re}i skoro sve koji su ostali u svojim selima) zatvoriti i konfiscirati im imanja, a njih (i ostale neposlu{nike zapla{iti) kasnije razvlastiti i protjerati iz dr`ave. Tako da je od onih koji su ostali (njih 167) u pet sela samo 39 osoba bilo na slobodi, dok je 128 otjerano bez nekog pravog razloga u logor. Neznatan broj je bio su|en tj. 3-5 pripadnika zajednice.

Su|enim pripadnicima njema~ke narodne skupine ili je neka krivnja dokazana ili namje{tena, ali je pitanje {to s krivnjom onih koji su nevino samovoljno optu`eni, od spomenutog broja otjerani u logore, jedan dio se iselio (autoru nepoznat broj) dok je jedan veliki dio umro u logorima komunisti~kog re`ima.1 HDA, Zagreb, ZKRZ, GUZ, 4218/45, KUT 67, Zemaljska komisija za utvr|ivanje ratnih zlo~ina, Glavni uru|beni zapisnik

1

Opaska autora.

327

VDG JAHRBUCH 2002

Das Schicksal der Deutschen in Zwelferien in den Berichten der Kommission für Kriegsverbrechen in Zwelferien Das Schicksal der Deutschen "der Schwaben" in neun Dörfern Zwelferiens am Ende des zweiten Weltkriegs unterscheidet sich gar nicht von dem Schicksal der anderen Deutschen aus anderen Gebieten Kroatiens.

Ein Teil der Schwaben verließ am Ende 1944 Zwelferien nicht und erlebte so das Kriegsende mit dem Gedanken der Unschuldigkeit und der Meinung; dass sie keine Angst vor der neukommenden kommunistischer Partisanenregierung haben mussten.

Eine grosse Zahl dieser deutschen Volksgemeinschaft hatte Gatten, Mütter oder Großmütter mit kroatischer Herkunft und sie waren nicht sehr aktiv in der Agitierung für die deutsche Gemeinschaft. Den Militärdienst leisteten sie in verschiedenen Hilfseinheiten.

Ein Teil der Mitglieder der Sozial-, politischen und Militärseinheiten der deutschen Volksgruppe (früher des Kulturbundes) hatte keine direkte deutsche Herkunft und so kamen auch die Ungarn, die Ruthenen, die Slowaken und die Kroaten aus Mischehen der vergangenen Jahrhunderten, die auch dachten, dass sie 1944 keinen Grund für eine Aussiedlung hatten.

Es ist sicher, dass ein Teil auch aus großer Liebe und Verbundenheit zum Dorf ({okadija) und der Heimat blieb. Kurz nach der Ankunft der PartisanenKommunisten in den Dörfern Zwelferiens von 8. bis zum 14. April 1945 erlebte eine grosse Zahl der Mitglieder der deutschen Gruppe ihre ersten Enttäuschungen und Erniedrigungen.

Die ersten Zuführungen und Vernehmungen endeten schnell, wonach zuerst Individuen und später auch größere Gruppen in Lager interniert wurden. Ganze Familien wurden in viele Lager interniert, ohne dass man ihre Schuld bewies und ohne richtigen Prozesse gegen sie geführt zu haben. Viele von ihnen sterben an Hunger, Kälte und Erschöpfung. Einigen wurden auch umgebracht.

Die Volksdeutschen aus Zwelferien, die dies überlebten, wurden nach dem Aufheben der Lager in Krndija, Valpovo und anderer, vertrieben, oder in anderen Worten, aus dem damaligen kommunistischen Jugoslawien vertrieben.

Das Vermögen der Vertriebenen, in den Lagern Verstorbenen, Getöteten und Ausgesiedelten wurde ihnen weggenommen und den Regimeangehörigen, den “Agrariern” und den angesiedelten Kolonisten zugeteilt. Darunter befand sich auch eine grosse Zahl von Serben. Heute gibt es in neun Dörfern Zwelferiens eine kleine Zahl von Mitgliedern der deutschen Volksgruppe. Die, die den Krieg, die Lager und den Rücktritt vor Partisaneneinheiten überlebten, geben sich heute meistens als Kroaten aus.

328

VDG JAHRBUCH 2002

Vlado OBAD

In memoriam: Marko Leitner (Roman Alexandra Sachera-Masocha: "Die Ölgärten brennen") Godine 1943., usred ratnog mete`a, nastajao je na otoku Kor~uli neobi~an roman Die Ölgärten brennen (Maslinici u plamenu). Autor mu je bio austrijski knji`evnik Alexander Sacher-Masoch, uvjereni ljevi~ar i antifa{ist, koji je nakon priklju~enja Austrije njema~kom „Reichu“ (1938.) zbog svojih slobodoumnih napisa dospio na listu veleizdajnika. Iz Be~a je pobjegao u Beograd i `ivotario ondje kao dopisnik {vicarskih novina Berner Bund. 1941. je pre`ivio bombardiranje grada i na pustolovan na~in, uz pomo} doma}ih ilegalaca, prebacio se preko Bosne na jug Dalmacije, koga su u to vrijeme bili zaposjeli talijanski fa{isti. Iako Hitlerovi saveznici, Talijani su tolerirali @idove pa se Sacher-Masoch, po nacisti~koj nomenklaturi deklariran kao „polu @idov“, na Kor~uli mogao osje}ati relativno sigurnim. To prinudno, dvogodi{nje „ljetovanje“ na Mediteranu nipo{to nije bilo idili~no. Strah od deportacija poja~ao se osobito nakon Mussolinijevog pada, kada su Nijemci i partizani zapodjenuli borbu za prevlast u Dalmaciji. Valjalo je osim toga namaknuti sredstva za golo pre`ivljavanje. Austrijski knji`evnik zara|ivao je kao fizi~ki radnik u brodogradili{tu, a u slobodno vrijeme prikupljao gra|u za svoj roman.

Tako su u izvanrednim okolnostima ispisane stranice koje premo{}uju jaz izme|u naroda sukobljenih u ratu. U sveop}em pomra~enju, u psihozi nasilja i mr`nje, umjetnost je ve} utirala putove pomirenje i razumijevanja. Neobi~no je pritom da Maslinici u plamenu ne povezuju samo dvije literature, austrijsku i hrvatsku, nego i dva razli~ita hrvatska podneblja: mediteransko-oto~ni ugo|aj Kor~ule i gra|ansko ozra~je Osijeka! Kako se be~kome knji`evniku posre}ilo da u svoje djelo suvislo integrira ove naizgled opre~ne sadr`aje?

Jug Dalmacije je po~etkom rata postao privla~no pribje`i{te ne samo za emigrante iz Njema~ke i Austrije nego i za @idove s podru~ja Jugoslavije. Sacher-Masoch je tako na Kor~uli upoznao mladu `enu po imenu Milica, koja je pristigla iz Beograda, ali je ro|enjem i `ivotom bila Osje~anka. Kao ve}ina osje~kih @idova i ona je jednako suvereno vladala njema~kim i hrvatskim jezikom pa je svom be~kom prijatelju uveliko olak{ala sporazumijevanje s oto~anima i pribli`ila mu njihov na~in `ivota.

Odrazilo se to na najbolji na~in na Sacher-Masochovo knji`evno oslikavanje Kor~ule: on je dobro upu}en u pro{lost i ratnu stvarnost otoka, predaje se ljepoti Mediterana, poznaje pu~ku du{u ribara i ratara, suosje}a s njima i uva`ava ih kao prijatelje. Po toj bliskosti s doma}im `ivljem, po realisti~kom pripovijedanju i zapa`anju ljupkih detalja svakodnevice on daleko nadma{uje Franza Theodora Csokora, svog knji`evnog kolegu i zemljaka, koji je emigrantske dane tako|er provodio na Kor~uli.

329

VDG JAHRBUCH 2002

Sacher-Masocha ne zanima velika politika pa njema~ki osvaja~ki rat osu|uje jednako kao oto~ani, iskonski osupnut povredom prirodnih i bo`jih zakona: Ubojice su napale na{u zemlju, po gradovima su razorile kamene ku}e bogata{a, ali ni sirotinjske kolibe na obalnim goletima nisu po{tedjele. Prijeko na kopnu, kod Orebi}a, zapalile su maslinike da su tjednima gorjeli. Dim se pro{irio preko tjesnaca, {tipao o~i poljodjelaca i ribara da su im od njega tekle suze.

Znade{ li ti brate, {to to zna~i kada spaljuju tvoje masline? Zasadio ih je tvoj otac, mo`da tvoj djed, jer stablo masline iznese prvi rod tek nakon dvadesettri godine. Kro{nja masline razvija se polagano, kao mir. Dvadesettri godine ~ekao je tvoj otac, ~ekao si sam na urod. A {to je bilo ranije, to kao da si zaboravio i sada ti se odjednom vra}a u sje}anje. Stijene i kamenjar pokrivali su padinu na kojoj je kasnije nastao tvoj vrt. Otac tvojega oca crn~io je tri godine da bi razvalio kamenje, pa ga slagao u mo}ne ~etvorine zidova. U za{titi tih bedema {ire masline svoje ~vornjave i hirovite grane. Na terasama se podi`u maslinici, kao na starim biblijskim slikama. Tri duge godine je otac tvojega oca krivio le|a pod plamenim suncem, na rukama mu isko~ile `ile, fina kamena pra{ina prodrla u plu}a i izjela mu `ivot. Za tebe se on mu~io, jer kada su pre{ane prve masline, njegova je kosa ve} bila sijeda, a dah kratak.

Znade{ li bi brate, {to to zna~i da gore maslinici jerbo su do{li ljudi, ljudi bez srca i Boga, s nemarno ovje{enim pi{toljima na opasa~u? I oni su zapalili tvoje masline, koje su tvoj kruh. Ti stoji{, skriven iza humka i gleda{. Lice ti je problijedilo, a znoj ti plazi po ko`i – od bola i bijesa. Iste no}i odlazi{ u {umu, do samotnika, koje je onamo satjerala nevolja, sila i smrt, i koji su postali tvr|i od nevolje, sile i smrti.1 Ljubav za Milicu bila je za be~kog spisatelja knji`evno poticajna s jo{ jednog aspekta. Mili~in otac, Marko Leitner, ostao je u okupiranom Osijeku, stalno izlo`en pogibelji. K}er ga je uzaludno preklinjala da se skloni u Dalmaciju. Sacher-Masoch je bio svjedokom njezinih strahova i na dramati~an je na~in saznao sve o ljudskom liku i tragi~nom kraju osje~kog advokata. [tovi{e, on mu se nametnuo kao knji`evni junak i najprikladnije rje{enje za kraj romana.

Maslinici u plamenu tematiziraju prvenstveno izbjegli~ku dramu antifa{ista i @idova na otoku Kor~uli. Malena, u nevolji stvorena zajednica, pre`ivljava krajem 1943. te{ke dane: Nijemci napadaju i nakratko osvajaju otok. Doslovce u posljednjem trenutku partizanska brodica spa{ava emigrante i prebacuje ih na dobro utvr|eni otok Vis, odakle im je otvoren put prema jugu Italije, koga su Saveznici u to vrijeme ve} bili oslobodili. Dolazak svih osamdeset bjegunaca u Bari mogao je biti stiliziran u velebni kraj romana, koji navje{}uje kona~nu pobjedu. Austrijski spisatelj nije se ipak dao zavesti ovako primamljivim zavr{etkom, znaju}i da bi "happyend" u ovome ratnome romanu zapravo zna~io izdaju povijesne istine, krivotvorenje u`asnih ~injenica o progonu i istrebljenju @idova. Sretno okon~ani bijeg grupe nesretnika nije 1

Alexander Sacher-Masoch: Die Ölgärten brennen, Paul Zsolnay Verlag, Wien 1956. Ovaj navod ujedno nudi obja{njenje za naslov romana. Str. 123/4. (Preveo V. Obad)

330

VDG JAHRBUCH 2002

smio poni{titi sje}anje na nebrojene nedu`ne `rtve holokausta. Kao dostojna protute`a autoru se gotovo spontano nametnula samotna i nepokolebljiva borba osje~kog advokata protiv nacisti~ke tiranije i njegova dragovoljna smrt u Auschwitzu.

Fabularni skok s plavetnog mora i smaragdnog otoka u opskurno okru`je staroaustrijske tvr|ave do`ivljava ~itatelj kao znakovitu cezuru. Dani na Kor~uli odisali su usprkos ratu rado{}u i sveto{}u `ivota, bili natopljeni sna`nim mirisima i bojama juga. Krajem romana dominira pak kobno osamljeni monolit, portret jednog dostojanstvenog i hrabrog ~ovjeka, suo~enog s najve}im isku{enjem svoga `ivota. [iroka slavonska ravnica neprikladna je kao okvir za du{evnu borbu glavnog junaka, pa ga autor pu{ta da se u sumrak {unja uzanim ulicama i stije{njenim dvori{tima ru{evne tvr|ave. Atmosfera je kafkaeskna, to je krajobraz du{e u kome junak traga za vlastitim `ivotnim iskonom.

Prije no {to se detaljnije pozabavimo knji`evnim likom osje~kog advokata valja se prisjetiti onoga {to je znano jo{ od Goetheovog vremena, da se Dichtung (pjesni{tvo) i Wahrheit (`ivotna istina) nikada posve ne podudaraju. Stvarne osobe iz `ivota, koje su spisateljima poslu`ile kao modeli za knji`evne junake, ne bi se ba{ uvijek u njima prepoznale. Knji`evnost je u odnosu na stvarnost autonomna, ona se njome nadahnjuje, ali `ivotne ~injenice preobra`ava u duhu estetskih mjerila i kreativne slobode. Zato izme|u ~ovjeka Marka Leitnera i literarnog junaka dr. Markusa Feldmanna postoje i ve}e razlike od puke promjene imena.

Marko Leitner je do{ao na svijet 20. sije~nja 1882. u Zapre{i}u. U Zagrebu je studirao pravo i promovirao 31. srpnja 1907. U registar odvjetnika uveden je 18. srpnja 1912. Strukovno je specijalizirao bra~no pravo i u Osijeku u`ivao reputaciju stru~njaka za brakorazvodne parnice. U ono vrijeme jedva da je bilo mogu}e razvrgnuti crkveni brak pa je imao dobre veze sa „`enidbenim sudom“ pri |akova~kom kaptolu, a djelovao je i u Dardi, jer su ondje, zbog ugarske jurisdikcije, zakoni bili liberalniji. Odvjetni~ku kancelariju imao je u samom sredi{tu grada, nasuprot hotelu „Royal“, {to je jasan pokazatelj njegove uspje{nosti. U Prvom svjetskom ratu slu`io je kao visoki ~asnik austrijske vojske na talijanskom rati{tu, istakao se izuzetnom hrabro{}u i bio vi{estruko odlikovan (~uveni „@eljezni kri`“, Vitez reda Marije Terezije …)2.

U Osijeku jo{ `ivi nekoliko osoba koje mogu posvjedo~iti i o njegovom privatnom `ivotu. Leitnerov prvi brak nije bio osobito sretan; do{lo je do razvoda, a supruga se ubrzo preudala. K}erka Milica obo`avala je oca i ostala `ivjeti s njim3. Kasnije je i 2

3

Sve su to podaci koje je danas jo{ bilo mogu}e prikupiti. Neki od njih mo`da se i ne ~ine va`nima. Jedan od najpredanijih povjesni~ara Osijeka, dr. Kamilo Firinger, hvalio je me|utim brojne osje~ke odvjetnike, me|u njima i Leitnera (“Odvjetni{tvo u Osijeku i Slavoniji nakon oslobodjenja od Turaka”, Odvjetnik, br. 9, Zagreb 1968.) i uvjeravao “da se bar pojednih od njih treba naro~ito sjetiti, osvje`iti njihovo djelovanje i izraditi njihove biografije te obnoviti sje}anje na njih s obzirom na njihovu ulogu u javnom `ivotu” (str. 125).

Nesre|eni obiteljski odnosi mo`da su uzrokovali njezin preuranjeni brak. Ve} sa sedamnaest godina udala se za Stjepana Mato{evica, tada poznatog nogometa{a. U gradu je to predstavljalo senzaciju po{to se u ono doba djevojke iz boljih ku}a nisu udavale za nogometa{e. Brak se nije dugo odr`ao, dvije ili tri godine, nakon ~ega je Milica oti{la u Beograd i tamo se zaposlila.

Po~etak rata otjerao ju je u Dalmaciju, gdje je na Kor~uli upoznala Sachera-Masocha. Po okon~anju rata zajedno su stigli u Be~, tamo su zasnovali gra|anski brak i ostali do kraja `ivota.

331

VDG JAHRBUCH 2002

advokat sklopio drugi brak, ovaj puta s katolkinjom. Supruga Ana bila je obrazovana, dr`ala je privatnu {kolu stranih jezika i dolazila iz nadasve imu}ne obitelji graditelja Wranka. Otac joj se bio obogatio ru{enjem bedema osje~ke Tvr|e. Iako su bili poljskog podrijetla isticali su se kao germanofili: okupacijsku vojsku do~ekali su 1941. cvije}em i kola~ima, a njema~kim ~asnicima otvorili svoj dom. Obiteljsko odu{evljenje njema~kim „Reichom“ moralo je kod Leitnera pobuditi opre~na ~uvstva. Na jednoj strani mogao se osje}ati posve sigurnim od hap{enja i deportacija, a na drugoj se u njemu budila gor~ina zbog politi~ke zasljepljenosti njegovih najbli`ih. Da stvar bude ozbiljnija, jedan od njegovih {ogora (Dragutin) bio je fanati~ni nacist, zet {efa usta{ke policije i ozlogla{eni potkaziva~ antifa{ista. On je Marka smatrao mrljom na ~asti obitelji i stvarao mu velike probleme.

Leitner je prije rata pripadao me|u asimilante i `idovski tradicionalizam bilo koje vrste bio mu je stran. Kako je bio liberalnih uvjerenja, rado se {alio sa @idovima odve} revnim u obna{anju vjerskih obreda. U novonastaloj situaciji Leitner je sa~uvao osobni mir i na ugla|en na~in istinskog gospodina prkosio vlastodr{cima. Nosio je najbolja odijela, rever iskitio svojim odli~jima, a oko ruke nosio `utu traku sa `idovskom zvijezdom, iako na to nije bio obvezan, budu}i se vjen~ao u katoli~koj crkvi! Lokalni mo}nici nisu mu smjeli nauditi po{to je u Zagrebu imao za{titnike u samom dr`avnom vrhu – svoje ratne drugove s talijanske boji{nice. Uva`avan ve} od ranije, u eri progona postao je pribje`i{te i posljednja nada za mnoge ~lanove @idovske op}ine. Svi su vjerovali da se njemu ni{ta ne mo`e dogoditi pa su mu na ~uvanje donosili zlatnike, obiteljski nakit, tepihe i druge vrijedne predmete. On ih je skrivao dijelom u vlastitoj ku}i, a jo{ vi{e pohranjivao kod osoba od povjerenja4.

Pomaganje @idova bilo je zabranjeno pod prijetnjom smrti, ali se Leitner odva`no upu{tao u jo{ rizi~nije poduhvate: spa{avao je ljudske `ivote. Preko svojih veza u Zagrebu najugro`enijima je pribavljao propusnice, koje su pru`ale priliku da se izbave u Italiju. Vlastitu sestru je oslobodio iz logora Gradi{ka, nekolicinu Osje~ana iz logora Tenje, a kome je sve priskrbio propusnice koje su zna~ile `ivot, to }e ostati vje~ita tajna. Bila je to strogo konspirativna djelatnost pa je danas nemogu}e navesti konkretna imena. Advokatovo nesebi~no zalaganje za bli`nje – moji sugovornici govore o „barem stotinu osoba“ – vremenom nije moglo ostati skriveno vlastima. Pod izlikom da je tobo`e sura|ivao s komunistima, usta{e su jednog zimskog jutra krajem 1943. upale u obiteljsku ku}u Wranka u Peja~evi}evoj ulici. [ezdesetgodi{njem advokatu ipak je uspjelo da im umakne na ulicu, ali su ga tamo sustigli, savladali i otpremili u koncentracijski logor5. Jedan od trojice pre`ivjelih Osje~ana iz Auschwitza, kroja~ Weiss, posvjedo~io je nakon rata da je Leitner 1944. tamo stradao u plinskoj komori. Njegovo ime utonulo je u zaborav, i tek je be~ki knji`evnik ponovo upozorio na njega.

4

5

Tako mi je npr. gospo|a Danica Wranka, njegova {ogorica, potvrdila da je ~uvala dragocjenosti donjogradske obitelji Domi} (Ime su u strahu od represije kroatizirali!). Marko im je po potrebi pojedine predmete vra}ao, kada su podmi}ivali usta{e, u nestvarnoj nadi da }e im to spasiti `ivote.

Leitnerova supruga nije osobito tugovala. Mla|a od njega i jo{ uvijek atraktivna, predala se lakim provodima s njema~kim ~asnicima pa joj je zbog toga nakon 1945. osporeno pravo na advokatovu mirovinu.

332

VDG JAHRBUCH 2002

Sacher-Masoch je o svemu navedenom bio obavije{ten jo{ detaljnije i iz prve ruke.

No, knji`evnik vr{i kriti~ki odabir me|u `ivotnim ~injenicama i strukturira ih u novi, poetski lik. Zato je Leitner izgubio osobno gra|ansko ime i postao simbolom humanisti~kog otpora nacisti~kom nasilju. Autor romana je godinama bio okru`en ljudima u bijegu, onima koji su se s razlogom prestra{ili i u tu|ini nastojali spasiti `ivote. Stoga mu je imponirao ~ovjek velike osobne hrabrosti i snage duha, koji je pribrano i djelotvorno branio vlastito i tu|e dostojanstvo. Va`na odlika romana le`i u ~injenici da Markus Feldmann ipak nije stiliziran u uzoriti lik iz klasi~ne knji`evnosti, u junaka bez straha i mane. Uz sve svoje vrline Feldmann je jo{ uvijek obi~an ~ovjek s prirodnim reakcijama. On preispituje svoj pre|a{nji `ivot i svjestan je odre|enih propusta. Predbacuje sebi da k}erki jedinici mo`da nije pru`io dovoljno ljubavi, da je olako tro{io novac… Svjestan je tako|er svojih ograni~enja u ratnom opsadnom stanju. On je dodu{e heroj jednog prohujalog rata i uva`eni odvjetnik, no to mu vi{e ne garantira sigurnost: Stojim na santi leda, a ona pluta prema jugu. Moje su mogu}nosti iscrpljene.

Jo{ je gore da nestaje moga pouzdanja, u odnosu na ljude i na mene sama. Vi{e i nema ljudi. Pa ako to domisli{ do kraja, onda se vi{e i ne isplati da bilo {to poduzima{ za sebe. (...) Ne mogu vi{e ni zamisliti kako izgleda sloboda me|u slobodnim ljudima. Previ{e sam toga vidio. U meni samome zalupila se neka vrata, a ja sam izgubio klju~ koji ih otvara.6 Situacija je zapravo beznadna, ali on se ipak ne predaje. Putuje u Zagreb iski}en svojim odlikovanjima kao bo`i}na jelka, u ministarstvu nastupa dostojanstveno i sve~ano, a sve u saznanju da je to zapravo komedija! Glumi je ipak do kraja, ne bi li spasio jo{ poneki `ivot. Njegov polo`aj je utoliko tragi~niji {to putem bez povratka kro~i posve sam. [ogor ~ini sve da mu naudi, a na jedan druga~iji, ni{ta manje bolan na~in, izdala ga je i supruga. Ostavila ga je mladost pa se vi{e ne usu|uje u ogledalu osmotriti svoje izborano lice. „Jesenja magla“ muti mu pogled, drhtave ruke skriva u d`epovima. U takvoj situaciji on pro`ivljava duboku preobrazbu. Od kada zna za sebe Feldmann se smatrao Hrvatom. U `idovskoj zajednici proglasili su ga otpadnikom i pla{ili se njegovog britkog jezika. A onda su ga strahote kojima su bili izlo`eni @idovi i vlastita samo}a priveli novoj spoznaji: „Dok jo{ di{em i postojim, `elim slu`iti svom napa}enom narodu. Ja sam @idov. Sada, ovih dana i tjedana, sam to postao“(str. 193).

Taj povratak sustavno potiskivanom iskonu, korijenima skrivenim negdje duboko u podsvijesti, pisac je realizirao na knji`evno osobito dojmljiv na~in. U star~evom sje}anju o`ivio je lik Sare Mantel, crnokose djevoj~ice iz susjedstva, s kojom se igrao u djetinjstvu, bio joj „brat, prijatelj i za{titnik“. Ona je u njega imala bezgrani~no povjerenje i uzaludno ~ekala da je prigrli u svoju ljubav. Feldmann je pak bio nadobudni be~ki student, mladac no{en ambicijama, proslavljeni ratnik i u njegovom svijetu vi{e nije bilo mjesta za priprostu djevojku iz osje~kog predgra|a. Ovu naizgled svakodnevnu pri~u o neostvarenoj ljubavi treba ipak i{~itati na simboli~koj razini.

Sarino apsolutno povjerenje u Markusa stoji za bezuvjetnu ljubav koju `idovska zajednica nudi svim svojim pripadnicima. No, mladi Feldmann zanosi se svojim 6

Die Ölgärten brennen, str. 180/1

333

VDG JAHRBUCH 2002

uspjehom u kr{}anskom svijetu prosvije}enog Zapada i prezire odanu ali neuglednu a{kenasku mladenku. Autor ih pri kraju romana ipak jo{ jednom privodi jedno drugome. Feldmann je na ulici svjedokom okrutnog ubojstva. Nekoliko bahatih njema~kih vojnika zatuklo je pendrecima `idovskog mladi}a – Sarinog sina. On, ratni heroj, stajao je za to vrijeme skriven u ve`i susjedne ku}e, u du{i i tijelu paraliziran strahom. Mu~en gri`njom savjesti Feldmann pribavlja propusnicu za Saru, `uri da joj bude za{titnikom kao neko} u djetinjstvu, ali sada je kasno za sve. Sara je preminula od tuge. Odaju}i joj posljednju po~ast Feldmann na licu pokojnice razaznaje nekada{nju mladost i ovaj puta se bez zadr{ke predaje vlastitom narodu: „Osje}am glad da ku{am sve {to su poslu`ili mome narodu. Smrt je tu tek desert“ (str. 199).

Osje~ki @idov Marko Leitner borio se do kraja protiv zlikovaca, poku{avaju}i da im umakne. Junak iz romana, Feldmann, suprotstavlja se na drugi na~in: on im dragovoljno, uzdignute glave kre}e u susret. Bri`ljivo se odjenuo „kao za praznik“, {to sugerira njegovu gra|ansku i civilizacijsku samosvijest, i otputio se u njema~ku komandu da podnese prijavu zbog ubojstva `idovskog mladi}a, kojemu je bio svjedokom.

Time je otpo~elo Feldmannovo {estodnevno putovanje u smrt, u marvenom vagonu, sa stotinjak drugih nesretnika – pretu~enih, gladnih, `ednih, promrzlih ili ve} preminulih. ^itav svijet se uru{io u taj jedan vagon, svijet sazdan od bola, o~aja i samo}e. Sacher-Masoch za posljednja poglavlja romana vi{e nije imao konzultante, nije bilo nikoga tko bi mogao izvijestiti o Leitnerovim mislima i osje}ajima na putu bez povratka. Knji`evna imaginacija i toplo ljudsko suosje}anje bili su mu jedini vodi~i. Oni ga nisu iznevjerili iako je bio me|u prvim knji`evnicima njema~kog jezika, koji su se odva`ili dirnuti u traumati~nu tematiku logora smrti7. U tom gotovo nestvarnom, apokalipti~nom okru`ju Feldmann ipak stje~e jo{ jednog prijatelja, njema~kog profesora Waltera, protivnika nacionalsocijalisti~kog re`ima, koji se deklarirao kao @idov da bi preminuo, kako sam ka`e, „u dobrom dru{tvu“. U smrtnome ~asu u plinskoj komori njih dvojica – @idov i Nijemac – jedan drugome pru`aju ruke i tako objedinjeni do`ivljavaju viziju o porazu nacista na kraju rata8.

Nigdje ni traga mr`nji ili osvetoljubivosti, zavr{etak romana je u duhu pomirenja i utopijske dobrote. Profesor Walter ne pomi{lja ni ~aska da je njihova `rtva mo`da uzaludna. Oni umiru svjesno, da bi utrli putove mnogima koji }e `ivjeti kasnije: „Na{i }e krvnici imati djecu. Ona }e izgraditi novi svijet od krhotina koje su za sobom ostavili njihovi o~evi. Gradit }e ga ljubavlju, strpljenjem, pravedno{}u i milosr|em“ (str. 222). U svijetu onostranom Feldmanna o~ekuje Sara, mlada i preobra`ena, za vje~ita vremena.

7

8

U dramskoj knji`evnosti npr., gdje su tekstovi namijenjeni o`ivotvorenju na pozornici, znatno se du`e ustru~avalo od predstavljanja “do`ivljaja inferna” (Peter Weiss). Proboj je u~inio Rolf Hochhuth 1963. (Der Stellvertreter), a slijedili su ga Martin Walser i Peter Weiss (Der schwarze Schwan 1964., Die Ermittlung 1965.). U Sacher-Masochovoj domovini, Austriji, taj je iskorak napravio Thomas Bernhard tek 1979. (Vor dem Ruhestand).

Sacher-Masoch se kao istinski humanista ne slu`i opasnim simplifikacijama o “dobrim i lo{im momcima”, nego zastupnike ljudskosti i duhovnosti nalazi na obje strane. Na isti na~in postupao je ve} i ranije kada je u usta{kom ministarstvu opisao mladoga a|utanta koji suosje}a s dostojanstvenim starcem Feldmannom i poma`e mu samoinicijativno, protiv volje svojih pretpostavljenih.

334

VDG JAHRBUCH 2002

Posveta koju je Alexander Sacher-Masoch vlastoru~no upisao u svoju knjigu "Geschichten von Tier und Mensch" i darovao je Osje~anki Mari Cepeli}.

Tekst glasi: ^eti, velikoj pobornici za pse}a prava, u prijateljskom duhu i sa {tovanjem Sa{a (vlasnik Amora) Opatija 1968

U svome ~ovjekoljublju Sacher-Masoch je sretno izbjegao jo{ jednu opasnu zamku. Krvnike iz logora za masovno istrebljenje on nije stilizirao u natprirodne sluge pakla, kao {to je npr. postupio Hochhuth u svom Namjesniku. Njegovi su zatvorski ~uvari prosje~ni ljudi, banalni malogra|ani, koji djeluju „kao mesar Matauschek iz osje~kog Gornjeg grada“, koji je op}enito va`io za dobrodu{nog ~ovjeka. Rat dakle nisu skrivile nikakve neobja{njive, metafizi~ke i demonske sile, nego je povo|enje za zlom imalo posve zemaljske, materijalne razloge, pa se katastrofa zato, uz vi{e svijesti i zalaganja, mogla i izbje}i.

Osijek je naizgled slu~ajno dospio u roman Maslinici u plamenu. Tobo`nje slu~ajnosti ~esto pak izrastaju iz skrovitih nu`nosti. Tako je bilo i ovaj puta. Nacisti su progone @idova otpo~eli odmah po dolasku na vlast, ali su stravi~ni plan o „kona~nom rje{enju `idovskog pitanja“, odnosno o potpunom uni{tenju europskih @idova, usvojili na konferenciji na jezeru Wann pored Berlina 20. sije~nja 1942.

Provo|enje tog monstruoznog plana nametalo je Heydrichu, Himmleru i njihovim pomaga~ima znatne „organizacijske te{ko}e“. Provo|enje masovnih uhi}enja, grupiranje i privremeni smje{taj osoba li{enih slobode, te njihovo forsirano deportiranje u logore smrti moralo se uvje`bati. Nacisti jo{ nisu bili sigurni kako }e reagirati njema~ka javnost pa su za probni poligon odabrali Osijek, grad s velikim brojem @idova, a smje{ten daleko na europskoj periferiji. Od po~etka o`ujka do srpnja 1942. podignut je improvizirani logor pored Tenje. @idovima u Osijeku je ograni~ena sloboda kretanja, zabranjeno im je otvaranje prozora da ne „zaku`e zrak ostalim gra|anima", uslijedila su hap{enja, uglavnom no}u, prikupljanje ve}ih grupa po {kolama, te njihovo odvo|enje u tenjski logor. Ljudi su bili smje{teni u tri barake ili pod otvorenim nebom. @idovi koji su jo{ preostali u gradu dobili su zadatak da osiguraju prehranu svojim zato~enim sunarodnjacima. Nijemci i usta{e govorili su o trajnome logoru, o nekoj vrsti getta, o „pukom izoliranju“ @idova. Nitko od zato~enih nije slutio da je to sabirni logor i da im svima zajedno predstoji skora smrt. Po~etkom ljeta u logoru je prikupljeno oko tri tisu}e ljudi, dvije tisu}e iz samog Osijeka, a preostali iz bli`e okolice. Deportacije su uslijedile neo~ekivano i brzo, uvijek po tisu}u 335

VDG JAHRBUCH 2002

uhi}enika – u Jasenovac, Gradi{ku i Auschwitz. ^itava je „operacija“ provedena u dva ljetna mjeseca 1942. i tek je nekoliko uznika pre`ivjelo holokaust.

Dok je Sacher-Masoch pisao svoj roman najvjerojatnije nije znao za prave razmjere tragedije osje~kih @idova, u`asne tragedije koja je u Osijeku nakon 1945. tako naglo i tako temeljito zaboravljena! Uvode}i u svoju pri~u lik odva`nog advokata i logore smrti be~ki je autor svome romanu podario povijesnu te`inu i vjerodostojnost, a nacisti~ko nasilje, koje je za emigrante na Kor~uli bilo tek te{ko shvatljiva prijetnja, pokazao u punoj bestijalnosti. Na Kor~uli su gorjeli maslinici, plodovi te`a~ke muke i simboli mira, ali u Auschwitzu su gorjela tijela nedu`nih ljudskih `rtava. Marku Leitneru, ali i svim nebrojenim i bezimenim `rtvama holokausta Alexander Sacher-Masoch je ovim romanom podigao doli~an knji`evni spomenik.

In memoriam Marko Leitner (Das Roman von Alexander Sacher-Masoch: "Die Ölgärten brennen") Alexander Sacher-Masoch (1901-1972) ist ein zu Unrecht vergessener österreichischer Autor, Journalist und Übersetzer, kritisch und engagiert; dessen Herz immer links schlug. Deswegen war er seit 1938 auf der Flucht. Im Exil auf der Insel Kor~ula schrieb er einen ungewöhnlichen Roman Die Ölgärten brennen, der einen betont autobiographischen und bekenntnishaften Charakter und eine gewagte Komposition hat. In einem Handlungsstrang wird das Flüchtlingsdrama auf der Insel beschrieben, und im zweiten wird von dem einsamen und mutigen Kampf eines Esseker Advokaten gegen Nazis erzählt.

Der Held Dr. Markus Feldmann ist nach einem Prototyp aus dem Leben geformt (Marko Leitner, 1882-1944). Mit mehreren Orden für die Heldentaten im 1.

Weltkrieg ausgezeichnet, wagt er - nun ein alter Mann - den Nazis die Stirn zu bieten und rettet viele jüdische Mittbürger. In der allgemeinen Verfinsterung begreift er schließlich, daß er in einer Welt, in der solche Greueltaten geschehen, nicht mehr leben will und stirbt freiwillig in Auschwitz. Indem Sacher-Masoch ihm ein literarisches Denkmal errichtet, gedenkt er aller unschuldigen Opfer des Dritten Reiches.

336

VDG JAHRBUCH 2002

Branko OSTAJMER

Bibliografija Godi{njaka Njema~ke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 1994.-2002.

Pregled sadr`aja “Godi{njaka / Jahrbucha Njema~ke narodnosne zajednice Zemaljske udruge Podunavskih [vaba u Hrvatskoj / Volksdeutsche Gemeinschaft Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien” smatramo ispravnim zapo~eti sa zbornikom radova “Nijemci u Hrvatskoj ju~er i danas”, koji je objavljen 1994. godine a sadr`avao je izlaganja sa istoimenog znanstvenog skupa odr`anog u Zagrebu 22. i 23. rujna 1993. godine. Skup je odr`an u organizaciji Njema~ke narodnosne zajednice, bio je prvi takve vrste i okupio je povjesni~are, kulturologe, etnologe, politologe i germaniste. 1994. godine je odr`an i drugi skup koji se je zastupljenim referentima i tematikom nastavljao na prvi skup, s razlikom da je odr`an pod promijenjenim nazivom, nazivom pod kojim se odr`ava i ovogodi{nji skup - “Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu”. Logi~an slijed je bilo objavljivanje “Godi{njaka / Jahrbucha Njema~ke narodnosne zajednice / Volksdeutsche Gemeinschaft”, i on se je pojavio 1995. godine donose}i izlaganja sa skupa odr`anog 1994. godine, ali i studije te ~lanke koji su ranije bili objavljeni u Hrvatskoj ili inozemstvu, ali nisu bili dostupni {iroj javnosti.

Na temelju ovakvog slijeda doga|aja, mi{ljenja smo da zbornik “Nijemci u Hrvatskoj ju~er i danas” iz 1994. godine treba dr`ati prvim brojem “Godi{njaka Jahrbucha” a da bi ovaj, posljednji, “Godi{njak – Jahrbuch 2002” trebalo numerirati kao deveto godi{te.

Potrebno je jo{ naglasiti da “Godi{njak - Jahrbuch” od 1997. godine donosi isklju~ivo tekstove izlaganja s godinu dana ranije odr`anog skupa “Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu”, a 1997. je godine donijeta i odluka o premje{tanju sjedi{ta Njema~ke narodnosne zajednice u Osijek pa, po prirodi stvari, i “Godi{njak - Jahrbuch” od iste godine izlazi u tom gradu - povijesnom sredi{tu Podunavskih [vaba u Hrvatskoj.

Njema~ka narodnosna zajednica tako, unato~ mnogim pote{ko}ama, uspje{no nastavlja svoje programe izdava{tva, informiranja i organiziranja, pri ~emu istaknuto mjesto pripada i znanstvenom skupu, koji se ove godine odr`ava deseti put, te “Godi{njaku - Jahrbuchu”.

Nijemci u Hrvatskoj ju~er i danas, Zbornik, 1994.

• Goran BEUS RICHEMBERGH, Kulturno-povijesni identitet Nijemaca u Hrvatskoj, 3 337

VDG JAHRBUCH 2002

• Alexander BUCZYNSKI, Kolonizacija njema~kih obrtnika i trgovaca u vojne komunitete hrvatske krajine, 25

• Mira KOLAR-DIMITRIJEVI], Nijemci u Podravini, 43 • Karolina KANI@AJ, Njema~ka kolonija na Gradecu u drugoj polovici 14. stolje}a i prvoj polovici 15. stolje}a, 53

• Daniela @IVKOVI], Njema~ki jezik u Zagrebu od 1750. do 1800. godine, 63 • Marina FRUK, Njema~ko novinstvo u Zagrebu u prvoj polovici 19. stolje}a, 73 • Ivan PEDERIN, Stanje istra`ivanja odnosa hrvatske i njema~ke knji`evnosti, 79 • Vlado OBAD, Srednjoeuropska knji`evnost slavonske provenijencije, 85 • Ljudevit-Ludwig BAUER, U okrilju Hegela i Kanta. Povijesno iskustvo podunavskih [vaba kao literarna gra|a, 91

• Anton SCHERER, Nijemci u vi|enju Srba i Hrvata, 97 • Ivan JURKOVI], Status njema~ke nacionalne manjine i udio njezine oduzete imovine u ostvarenju agrarne reforme i savezne kolonizacije (1944-1948) ili Ogledni primjer fenomena isklju~ivosti, 107

• Vladimir GEIGER, Nijemci u Hrvatskoj od kraja drugog svjetskog rata do danas, 119 • Marina KURTZ, Povijesne analize slijepe su bez pripovijedanja, 131 Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 1995.

Znanstveni skup “Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu”

• Ludwig BAUER, Sjeme Europe, 11 • Ivan PEDERIN, Nijemci i Austrijanci u kulturi Dalmatinske Hrvatske, 15 • Vladimir GEIGER, Biskup Antun Mandi} (1806-1815) i naseljavanje Nijemaca u \akovo i \akov{tinu, 25

• Marino MANIN, O djelatnosti Paula Kupelwiesera u Istri, 35 • Mira KOLAR-DIMITRIJEVI], Josip Hartinger, osje~ki novinar i hrvatski povjesni~ar, 43

• Lovorka ^ORALI], Istaknuti zadarski knji`evnik njema~koga podrijetla - Ivan Tanzlinger-Zanotti (1651-1732), 53

• Mirjana PEHAR, Njema~ki jezik kroz zadarsko {kolstvo, 65 • @eljka MATULINA, Germanizmi u razgovornom jeziku u Dalmaciji, 71 Studije

• Vladimir GEIGER i Mario KU^ERA, Iz povijesti Nijemaca na hrvatskim prostorima, 85

• Ivan JURKOVI], Nijemci u Slavoniji u 18. stolje}u, 93 • Tomislav [TUKA, O Njema~koj kolonizaciji, 97 338

VDG JAHRBUCH 2002

• Milan RE[ETAR, Dubrovnik i njema~ki svijet, 101 • Velimir PETROVI], Esekerski - {to je to?, 107 • Friedrich KÜHNBACH, Die Herrschaft Vukovar (Wukowar) und die Grafen zu Eltz / Vukovarsko gospodarstvo i grofovi od Eltza, 119 / 123

• Josef HALTMAYER, Das deutsche Wochenblatt “Die Donau” 1935-1944, 127 • Maria HORNUNG, Das Ausbildung der Familliennamen in den deutschsprachingen Ländern, 133

• Valentin OBERKERSCH, Deutsche Malkunst in Slawonien im 19. Jahrhundert, 143 • Johann WEIDLEIN, Deutsche Baumeister und bildende Künstler in Kroatien, 149 • Anton SCHERER, Die Reisebeschreibung des Wieners Krickel im Jahre 1828, 153 • Vladimir GEIGER, Vojne i poluvojne postrojbe Njema~ke Narodne Skupine u NDH (1941-1945), 159

• Mario HAUSKNECHT, Kratka povijest \ulovca, 167 • Hans ROCH, Erinnerungen aus Alt-Essegg, 185 • Valentin OBERKERSCH, Einiges über das “deutsche Agram”, 189 Varia et Alia

• Stefan TEPPERT, interview: Retrospekcija jednoga naroda (o nastanku knji`evne antologije Podunavskih [vaba), 198

• Johann WACK, Heute ist ein Festtag für uns Schwoweleit / Danas je sve~anost za nas [vabe, 205

• Stefan TEPPERRT, Gedenken an das Inferno der donauschwabischen Geschichte vor 50 Jahren, 215

• Mathias STOLZ, Krndija - der Lese- und Theaterverein, 223 • Velimir DE@ELI], Osnova grofa Erdödija o naseljavanju Nijemaca u Hrvatskoj g. 1814., 225

• Ivan ME[TROVI], Problem njema~kih manjina kod nas, 227 • Adam GÄRTNER, Anekdoten aus Slawonien, 229 • Josef EDER, Du Melak!, 231 • Josef EDER, Dr Klouni Schwop, 232 • ECKART-VIDEOTHEK, Popis filmskih zapisa o njema~kim narodnim skupinama kod Austrijske Zemaljske udruge, 233

• Donauschwäbisches lieder aus Slawonien und Syrmien (tekstualni i notni zapisi), 237 • Branko SCHMIDT, Friedrich (sinopsis za TV-seriju od pet nastavaka), 241 • Goran BEUS RICHEMBERGH, Ulmska kutija (drama u deset prizora), 247 339

VDG JAHRBUCH 2002

Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 1996.

• Goran BEUS RICHEMBERGH, Burna godina, 6 III. znanstveni skup “Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu”

• Lovorka ^ORALI], Njema~ki vojskovo|a Cristoph Martin Degenfeld u Kandijskom ratu u Dalmaciji, 11

• Ivan PEDERIN, August [enoa u odnosu s austrijskom i njema~kom knji`evno{}u i politi~kom ideologijom, 19

• Ivica ]OSI], [vabe (Nijemci) u selu Vrbanji kod @upanje, 45 • Mira KOLAR-DIMITRIJEVI], Savjetnik Kosta Hörmann promicatelj kulture i povijesne tradicije u Bosni i Hercegovini 1880.-1910. godine, 51

• @eljko LEK[I], Strani doseljenici u \akovu prije biskupa Mandi}a (1806.-1815.), 79 • Vladimir GEIGER, Biskup Josip Juraj Strossmayer u podunavsko{vapskoj historiografiji i publicistici, 85

• Andrej ^EBOTAREV, Izvori za prou~avanje podrijetla njema~kih obitelji u Hrvatskoj, 97

• Amin JACOUB, Eberhard Alben biskup zagreba~ki, ban i kraljevski kancelar u 14/15. stolje}u, 107 Varia et Alia

• Goran BEUS RICHEMBERGH, Kronika Njema~ke narodnosne zajednice - Zemaljske udruge podunavskih [vaba u Hrvatskoj, listopad 1995. - rujan 1996., 113

• Ludwig BAUER, Austrija na nultom meridijanu, 119 • Vilma VUKELI], O Osijeku, 123 • Velimir PETROVI], Kroatische Einflüsse im Essekerischen, 127 Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 1997.

• Nikola MAK i Renata TRI[LER, Uvodnik, 8 • Stjepan SR[AN, Nijemci u Slavoniji, 13 • Nives RITIG BELJAK, Josipovac (Josefsdorf) - drugo o~itanje Ingeborg Weber-Kellerman, 23

• Marina FRUK, Njema~ko novinarstvo u Osijeku, 29 • Ivica ]OSI]-BUKVIN, Doprinos Njema~ke narodnosne zajednice gospodarskom, kulturnom i politi~kom `ivotu sela Vrbanje, 35

• Mira KOLAR-DIMITRIJEVI], Uloga njema~kih veleposjeda u Slavoniji, 43 • Vladimir GEIGER, Nijemci ([vabe) \akov{tine nakon drugog svjetskog rata u djelima hrvatskog knji`evnika Josipa Palade, 63

• Vlado OBAD, Bild der Donauschwaben in slawonischer Literatur, 69 340

VDG JAHRBUCH 2002

• Miroslava HAD@IHUSEJNOVI]-VALA[EK, Pro`imanje njema~ke i hrvatske folklorne glazbe u Slavoniji u 19. stolje}u, 81

• Lovorka ^ORALI], Hrvatska banica - Sofija Stockau Jela~i} (1834.-1877.), 97 • Ivan PEDERIN, Dalmatien als Ausgagspunkt des (trivial) - tragischen Habsburgischen Mythos, 107

• Stanko PIPLOVI], Alois Hauser konzervator spomenika Dalmacije, 121 • Goran BEUS-RICHEMBERGH, Nijemci u Bosni, 135 • Bogdan MESINGER, Tragovi, tajne i tekovine, 143 • Nikola MAK, Kronika VDG-a 1997. godine, 157 Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 1998.

• Renata TRI[LER i Nikola MAK, Uvodnik, 9 • Zlata @IVAKOVI]-KER@E, Utjecaji obitelji Reisner, Gillming, Blau i Hengl na gospodarski i kulturni razvoj Osijeka, 11

• Lovorka ^ORALI], Ivan Alben – istaknuti zagreba~ki biskup njema~kog podrijetla (1421. – 1433.), 19

• Mira KOLAR-DIMITRIJEVI], Njema~ka obitelj Göszl od Rume do Dubrovnika (crtice iz `ivota obitelji 1880.-1944.), 25

• Stjepan SR[AN, Sebastian K. Redlstein – Osje~ki dnevnik 1804.-1832., 41 • Stanko PIPLOVI], Dalmatinski opus arhitekta Alfreda Kellera, 53 • Ivan PEDERIN, Utjecaj be~kih ministara na razvitak turizma u jadranskoj Hrvatskoj pred I. Svjetski rat, 63

• Bogdan MESINGER, Idiogeneza nacije i jezi~na povijest Osijeka (ili esekerski idiom – kaos koji je do`ivio imploziju), 69

• Marina FRUK, Po~eci njema~kog novinstva u Osijeku, 79 • Ludwig BAUER, Nijemci u Kri`ani}evoj “Politici”, 85 • Nives RITTIG-BELJAK, Zvjezdari i Sternsengeri, 95 • Vladimir GEIGER, Logor Valpovo 1945./46. godine, 101 • Ivan ]OSI]-BUKVIN, Iseljavanje pripadnika njema~ke narodne zajednice ([vaba) sela Vrbanje 1944. godine, 107

• Karl SCHUMM, Essegg - Eine Stadt mit hundert Namen, 113 • Karl SCHUMM, Dir zur Ehre, meine Heimatstadt, mein Essegg – Osijek, 117 • Vilko ^UR@IK, Valpova~ki Nijemci i Austrijanci, 121

341

VDG JAHRBUCH 2002

Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 1999.

• Renata TRI[LER i Nikola MAK, Uvodnik, 9 • Lovorka ^ORALI], Bosanski biskup Peregrin Saksonac (1349. - 1356.), 11 • Marija KARBI], Gisingovci - hrvatsko-ugarsko plemstvo njema~kog podrijetla, 21 • Zlata @IVAKOVI]-KER@E, Utjecaj obitelji Kaiser i Povischil na gospodarski razvoj grada Osijeka, 27

• Stanko PIPLOVI], Austrijanci - istra`iva~i Dioklecijanove pala~e u Splitu, 35 • Mira KOLAR-DIMITRIJEVI], Carl v. Klinggraff, pomaga~ biskupa Haulika u gospodarskim pitanjima i prvi tajnik Hrvatsko-slavonskog gospodarskog dru{tva, 47

• Goran BEUS-RICHEMBERGH, Neki poznati Nijemci i Austrijanci u Dalmaciji, 65 • Branka BALEN, Ivan (Johann Josef) Roch, 77 • Oto [VAJCER, Osje~ko slikarstvo XIX. stolje}a, 91 • Ivan PEDERIN, Goethes “Faust” und der moderne Atheismus, 99 • Bogdan MESINGER, Za{to je morao i{~eznuti esekerski idiom?, 109 • Velimir PETROVI], Obilje`ja osje~kog njema~kog narje~ja, 121 • Marina FRUK, “Der Syrmier Bote” - njema~ki ~asopis iz Vukovara, 141 • Vlado HORVAT, Prikaz dvije knjige o vukovarskim Nijemcima, 147 • Vladimir GEIGER, Logor Velika Pisanica - 1945. godine, 151 • @eljko LEK[I], Ku}evlasnici u njema~kom dijelu \akova 1879. godine, 161 • Ivan ]OSI]-BUKVIN, Dru{tveni, politi~ki i kulturni `ivot [vaba u Cvelferiji izme|u dva Svjetska rata, 167

• Nives RITIG-BELJAK, Hrana kao kulturni izri~aj - Nijemci u Podunavlju, 171 • Mirjana DOMINI, Njema~ka i austrijska manjina u Republici Hrvatskoj i pravo na uporabu materinskog jezika, 181

Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 2000.

• Renata TRI[LER i Nikola MAK, Uvodnik, 9 • Lovorka ^ORALI], Hrvatski ban i istarski markgrof Bertold VII. Andechs-Meranski (1182.-1251.), 11

• Marija KARBI], Joakim Pektar, slavonski ban iz plemi}kog roda Gut-Keled, 19 • Zlata @IVAKOVI]-KER@E, Uloga obitelji [eper u gospodarskom i dru{tvenom `ivotu Osijeka, 25

• Stanko PIPLOVI], Nadvojvotkinja Marija Josefa, pokroviteljica narodne umjetnosti Dalmacije, 37

• Mira KOLAR-DIMITRIJEVI], Dr. Erwin pl. Schwuger (1890.-1983.) ili {to su u monarhisti~koj Jugoslaviji do`ivljavali kotarski na~elnici njema~kog podrijetla, 51 342

VDG JAHRBUCH 2002

• Branka BALEN, Joseph Franz Mücke (1821.-1883.), 73 • Ivan PEDERIN, Die Kritik der Demokratie in Spätwerk Goethes, 101 • Zaneta SAMBUNJAK, Proslava stogodi{njice Goetheove smrti u Zagrebu 1932. god., 113 • Bogdan MESINGER, Antropolo{ka sudbina izumiru}ih idioma, 123 • Marina FRUK, Gospodarska tematika u osje~kom tisku na njema~kom jeziku ESSEKER LOKALBLATT UND LANDBOTE (1864.-1869.) i ESSEKER TAGBLATT (1874.), 129

• Mario JAREB, Njema~ko novinstvo i periodika u Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj (1941.-1945.), 139

• Slavija KABI], Das soziale Porträt der Kroaten in der Wiener Zeitung Der Wanderer im Jahre 1816, 173

• Vladimir GEIGER, O sudbini njema~ke / folksdoj~erske djece u logorima komunisti~ke Jugoslavije (1944.-1948.), 193

• Franz BUCH, Sarwasch - Hirschfeld: Eine donauschwäbische Gemeinde in Ostslawonien (1770 - 1944), 203

• Ivan ]OSI]-BUKVIN, Ing. Franz Hanaman aus Drenovci in Slawonien, 213 • Nives RITIG-BELJAK, Obrasci lijepog pona{anja Vinka [eringera (1862.-1945.), 217 • Zlatko VIRC, Njema~ka mljekarska zadruga u Vo|incima kraj Vinkovaca i njema~ke gospodarske udruge u Slavoniji, 223

• Mirjana DOMINI, Manjine i izbori, 243 Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 2001.

• Renata TRI[LER i Nikola MAK, Uvodnik, 9 Osobe, obitelji / Personen, Familien

• Marija KARBI], Nijemci u Vara`dinu tijekom srednjeg vijeka, 11 • Lovorka ^ORALI], Ruprecht i Wolf Eggenberg – istaknuti sudionici hrvatske vojne povijesti koncem 16. i po~etkom 17. stolje}a, 19

• Stjepan MATKOVI], Der Schwabe aus Syrmien: Ferdinand Riester u hrvatskom politi~kom `ivotu, 35

• Ivan PEDERIN, @ivotna snaga mita o Franji Trenku, 45 • Vilim ^UR@IK, U potrazi za istaknutim gra|anima (Valpova~ki Nijemci i Austrijanci), 51

• Zlata @IVAKOVI]-KER@E, Karolus Franciscus Nuber (1872. – 1935.), 63 • Snje`ana PAU[EK-BA@DAR, Bra}a Ljudevit i Josip Mitterpacher u hrvatskoj i austro-ugarskoj znanosti i kulturi, 71

• Stjepan SR[AN, @ivot i djelo princa Eugena Savojskog, 81 343

VDG JAHRBUCH 2002

• Mira KOLAR-DIMITRIJEVI], Antun Schlegel vode}a li~nost u novinarstvu Hrvatske do 1929. godine, 91 Umjetnost / Kunst

• Branka BALEN, Anton Erben – slikar i kulturni djelatnik, 115 • Stanko PIPLOVI], Teorije Josipa Strzygovskog o umjetnosti Dalmacije, 121 • Goran BEUS RICHEMBERGH, Be~ki Dalmatinac – kralj operete (o 180. obljetnici ro|enja Franza von Suppéa), 131 Knji`evnost, jezik, novine / Literatur, Sprache, Zeitungen

• Lidija DUJI], Njema~ke realije u djelima Irene Vrkljan, 139 • Zdenka BA@DAR, Prilog prou~avanju povijesti njema~ko-slavenskih odnosa u djelu fra Marijana [unji}a “Prigovor iz medju dviuh vilah Slavjanke i Njemkinje”, 147

• Zlatko VIRC, Sudbina knji`nice nu{tarskih grofova Khuen-Belasi, 153 • Elvira PETROVI], Za{to (ne)volim njema~ki jezik? Istra`ivanje motivacije za u~enje njema~kog jezika / “Warum ich (kein) Deutsch mag?” – eine Untersuchung der Motivation zum Deutschlernen, 157 / 163

• Mario JAREB, Njema~ka promid`ba u Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine, 171 Gospodarstvo, Demografija, Etnologija / Wirtschaft, Demographie, Etnologie

• Ivan ]OSI]-BUKVIN, Nijemci i eksploatacija vrbanjskih {uma od 1860. do 1910. godine, 199

• Robert SKENDEROVI], Doseljavanje Nijemaca u Po`egu tijekom 18. stolje}a, 205 • Milan VRBANUS, Stanovni{tvo sela Velimirovac 1932.-1937. godine – demografska analiza stanovni{tva, 213

• Ivan BALTA, Povijest Nijemaca i Austrijanaca u Kotaru Orahovica s posebnim osvrtom na sela Bakovci i ^a~inci (u 19. i po~etkom 20. stolje}a), 223

• Nives RITTIG-BELJAK, Hrvatska kao pasija u djelovanju njema~kih doseljenika (Vitezovi}-Kuha~), 231 @rtve, manjinska prava / Opfer, Minderheitsrechte

• Vladimir GEIGER, Radni logor [ipovac - Na{ice 1945. godine, 239 • Ludwig BAUER, Perspektive djelovanja Nijemaca i Austrijanaca u hrvatskom kulturnom krugu, 251

Godi{njak Njema~ke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 2002.

344

VDG JAHRBUCH 2002

Bibliographie Volksdeutsche Gemeinschaft/ Jahrbuch 1994 – 2002 Der Überblick des Inhaltes vom "Jahrbuch der Volksdeutschen Gemeinschaft – Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien" möchten wir mit der Sammlung der Werke "Die Deutschen in Kroatien gestern und heute" anfangen. Diese Sammlung wurde im Jahr 1994 veröffentlicht und sie enthält die Vorträge der gleichnamigen wissenschaftlichen Versammlung, die am 22. und 23. September 1993 stattfand. Diese Versammlung fand in der Organisation der Volksdeutschen Gemeinschaft statt und war die erste von solchen, die Historiker, Kulturarbeiter, Ethnologen, Politologen und Germanisten zusammenbrachte. Im Jahre 1994 fand auch die zweite Versammlung statt; diese Versammlung war mit ihren Referenten und Themen eine Fortsetzung der ersten, aber mit veränderten Namen, dem Namen unter dessen die diesjährige Versammlung stattfindet – "Die Deutschen und die Österreicher im kroatischen Kulturkreis". Eine logische Fortsetzung war die Veröffentlichung des Jahrbuches der Volksdeutschen Gemeinschaft. Es wurde im Jahre 1995 veröffentlicht und enthielt Vorträge der Versammlung aus dem Jahr 1994, aber auch Studien und Artikel, die früher in Kroatien und im Ausland veröffentlicht wurden und die der Öffentlichkeit nicht zugänglich waren.

Aus diesen Gründen denken wir, dass man das Jahrbuch "Die Deutschen in Kroatien gestern und heute" aus dem Jahr 1994 für die erste Ausgabe des "Jahrbuches" halten sollten und, dass diese letzte Ausgabe des "Jahrbuches" als der neunte Jahrgang nummeriert sein sollte.

Man muss betonen, dass das Jahrbuch aus dem Jahre 1997 ausschließlich Vorträge der ein Jahr früher stattgefundenen Versammlung "Die Deutschen und die Österreicher im kroatischen Kulturkreis" enthält. Im Jahre 1997 wurde die Entscheidung getroffen, dass man den Sitz der Volksdeutschen Gemeinschaft nach Osijek übersiedelt. wodurch das "Jahrbuch" von diesem Jahr ab in dieser Stadt – dem historischen Zentrum der Donauschwaben in Kroatien – veröffentlicht wird.

Die Volksdeutsche Gemeinschaft macht, trotz vieler Schwierigkeiten weiter und zwar mit ihren Programmen des Herausgebens, des Informierens und der Organisation. Eine wichtige Stelle hat auch das “Jahrbuch” und die wissenschaftliche Versammlung, die in diesem Jahr zum zehnten Mal stattfindet.

345

VDG JAHRBUCH 2002

Ovaj Zbornik radova tiskan je zahvaljuju}i financijskoj potpori.

Dieses Buch wurde Dank der finanziellen Unterstützung gedrückt.

Zahvaljujemo Danke an • Uredu za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske Amt für nationale Minderheiten der Regierung der Republik Kroatien

• Veleposlanstvu Savezne Republike Njema~ke u Republici Hrvatskoj Botschaft der Bundesrepublik Deutschland in der Republik Kroatien

• Veleposlanstvu Republike Austrije u Republici Hrvatskoj i Ministarstvu vanjskih poslova Republike Austrije Botschaft der Republik Österreich und

• Kulturnoj zakladi Podunavskih [vaba Savezne dr`ave Baden-Württemberg, Stuttgart Donauschwäbische Kulturstiftung des Landes Baden-Württemberg, Stuttgart

• Zakladi Friedrich-Naumann, Zagreb Friedrich-Naumann Stiftung, Zagreb

347