Meredith wild hakeri 1 predodređeni

2

Odlučna u namjeri da prevlada tešku prošlost, Erica Hathaway rano nauči biti samostalna. Nekoliko dana nakon što je diplomirala, naći će se pred skupinom ulagača koji će omogućiti uspjeh ili slom njezine mlade tvrtke. Jedino za što se nije pripremila bilo je klecanje koljena pred jednim arogantnim i predivnim ulagačem.

Blake Landon, milijarder i navodno haker naviknuo je dobivati ono što želi. Opčinjen Ericinom motiviranošću i ljepotom, želio ju je posjedovati od trenutka kad je ušla u njegovu dvoranu za sastanke. Odlučan u namjeri da je osvoji, slama njezin otpor i bori se za njezino povjerenje unatoč svoj želji za dominacijom.

Ali, kad Blake otkrije mračnu tajnu iz Ericine prošlosti, ugrozit će ne samo njezino povjerenje, nego i život za koji se svim silama borila...

3

Posvećeno mami, jer me je preklinjala da piťem.

4

PRVO POGLAVLJE

akav savršen dan. — Zima je napokon bila otopila Boston i proljeće je bilo pred nama. Kampus je oživio brujeći studentima, turistima i Bostoncima, mahom odjevenima za ljeto u žarkoj želji da upiju malo dragocjenih sunčevih zraka.

Mnogi su na sebi još imali diplomske bal je nakon poslijepodnevne ceremonije, o kojoj sam još razmišljala. Sve se doimalo nestvarno, od gorko-slatkog opraštanja s prijateljima do iščekivanja suočavanja s problemima stvarnog svijeta u predstojećim danima. Magla emocija kovitlala se kroz mene. Ponos, olakšanje, tjeskoba. Ali, najjače sam osjećala sreću. Nisam mogla poželjeti više od toga da budem u ovom trenutku i da je Marie pokraj mene.

— Doista jest, i nitko ga ne zaslužuje više nego ti, Erica.

— Marie Martelly, najbolja prijateljica moje majke i moja osobna spasiteljica, blago mi je stisnula šaku i uhvatila me pod ruku.

Hodale smo uskim stazama koje vijugaju harvardskim kampusom, u sjeni redova prepunih lisnatog drveća koje je tiho šuštalo na blagom povjetarcu. Visoka i vitka Marie nadvila se nad moju sitnu priliku. Njezina meka koža bila je boje kakaa, a smeđa kosa upletena u desetke kratkih pletenica, frizuru koja je izražavala njezinu vječnu mladost i eklektičan stil. Gledajući izvana, nitko ne bi posumnjao da je ona bila jedina majka koju sam imala gotovo jedno desetljeće.

5

— Hvala ti jer si danas sa mnom — rekla sam.

— Ne budi smiješna, Erica! Ne bih ovo propustila ni za što na svijetu! Ti to znaš. A osim toga, uvijek uživam prisjećati se prošlosti. Ne sjećam se kad sam zadnji put bila u kampusu.

Ovdje se ponovno osjećam mladom!

Nasmijala sam se njezinu entuzijazmu. Samo bi netko poput Marie mogao posjetiti svoje sveučilište i osjećati se mlađe, kao da nije prošlo nimalo vremena.

Uskočile smo u taksi i napustile kampus prelazeći preko rijeke Charles i ulazeći u Boston. Nekoliko minuta poslije gurnule smo teška drvena vrata jednoga od najboljih steakhouse restorana u gradu i ušle u njega. U usporedbi s osunčanim ulicama, u restoranu je bilo mračno i hladno, a preko tihog žamora večernjih gostiju lebdjelo je očito ozračje profinjenosti.

Sjele smo, uzele jelovnike te naručile večeru i piće.

Konobar je odmah donio dvije čaše viskija starog šesnaest godina, s ledom, koji sam zavoljela na večerama kojima me je Marie častila. Nakon tjedana i tjedana predoziranja kavom i kasnom noćnom hranom iz zalogajnica, ništa nije moglo primjerenije izraziti čestitke nego viski i odrezak.

Vukla sam crte na svojoj orošenoj čaši pitajući se što bih bez nje. Tijekom godina mi je uvijek pružala savršenu mjeru potpore. Slušala je moje drame s prijateljicom i moje jadikovanje zbog posla i završnih ispita, ali me nikada nije forsirala. Znala je koliko jako forsiram sama sebe.

Godinama sam samu sebe uvjeravala kako je katkad bolje ne imati roditelje nego imati roditelje o kakvima sam slušala te ih povremeno upoznavala. Roditelji drugih studenata u pravilu su bili pretjerano skloni nadzoru, fizički prisutni, ali emocionalno odsutni ili toliko stari da bi mi mogli biti baka i djed te su patili od teškog generacijskog jaza. U usporedbi s 6

time, postizanje uspjeha doimalo se mnogo lakšim ako sam jedina koja se opterećujem pritiskom da uspijem.

— O čemu razmišljaš, djevojčice? — upitala je Marie, prekidajući moje misli.

— Doista bih željela da je mama mogla biti ovdje — tiho sam rekla.

Marie je s druge strane stola uzela moju ruku u svoju. — Obje znamo da bi Patricia danas bila silno ponosna na tebe.

Neizrecivo.

Moju majku nitko nije poznavao bolje nego Marie.

Premda ih je udaljenost razdvajala godinama nakon srednje škole, ostale su bliske sve do žalosnog kraja.

Odvratila sam pogled ne želeći se prepustiti emocijama koje su me na blagdane uvijek preplavljivale poput proklete poplave. Tog dana neću plakati. To je sretan dan. Dan koji nikada neću zaboraviti.

Marie je pustila moju ruku i podignula svoju čašu. Ja sam podignula svoju i nasmiješila se kroz tugu, dopuštajući da olakšanje i zahvalnost ispune prazno mjesto u mojemu srcu.

— Živjela. — Nagnula sam čašu prema Marienoj. Otpila sam povelik gutljaj uživajući u žarenju alkohola koji se slijevao niz moje grlo.

— Dakle, što, slijedi, Erica? — upitala je Marie.

Uzdahnula sam, dopuštajući da se moje misli vrate mojemu životu i stvarnim pritiscima kojima sam bila izložena. — Pa, ovaj tjedan imam važno predstavljanje u Angelcomu, a tada ću u određenom trenutku morati ustanoviti gdje ću živjeti.

— Znaš da uvijek možeš biti kod mene neko vrijeme.

— Znam, ali napokon moram urediti vlastiti život.

Zapravo se veselim tome.

— Imaš li kakvih ideja?

7

— Zapravo ne, ali mi je potreban predah od Cambridgea.

— Na Harvardu je bilo sjajno, ali akademski svijet i ja trebali bismo se početi viđati s drugim ljudima. Prošlu godinu provela sam ostvarujući povelike uspjehe, žonglirajući diplomski, pokretanje novog posla i izlaženje nakraj s uobičajenim trenucima izgaranja na završnoj godini. Jedva sam čekala da započnem sljedeće poglavlje svojega života daleko od kampusa.

— Ne bih željela da odeš, ali jesi li sigurna da želiš ostati u Bostonu?

— Sigurna sam. Posao bi me u određenom trenutku mogao odvesti u New York ili u Kaliforniju, ali za sada sam zadovoljna ovdje. — Boston je katkad bio okrutan grad. Zime su bile paklene, ali su ljudi ovdje jaki, strastveni i često bolno izravni. S vremenom sam postala jedna od njih. Nisam mogla ni zamisliti da se samo tako preselim nekamo.

— Pomisliš li ikada vratiti se u Chicago?

— Ne. — Na trenutak sam u tišini žvakala salatu, nastojeći ne misliti na sve ljude koji su danas mogli biti uz mene. — Kod kuće više nema nikoga. Elliot se ponovno oženio i sada ima djecu. A mamina obitelj je uvijek bila... znaš, suzdržana.

Otkako se moja majka prije dvadeset i jednu godinu vratila kući sa studija, u ranoj trudnoći i bez planova za vjenčanje, njezin odnos s roditeljima bio je, blago rečeno, napet. Ono malo sjećanja na baku i djeda u djetinjstvu za mene je bilo nelagodno i nijansirano načinom na koji sam došla u njihov život. Mama nikada nije govorila o mojemu ocu, ali ako su okolnosti bile toliko neugodne da je šutjela o njima, vjerojatno je i bolje da nisam znala.

Tuga u Marienim suosjećajnim očima odražavala je moju.

— Čuješ li se s Elliotom?

8

— Uglavnom za blagdane. Sada ima pune ruke posla s dvoje male djece.

Elliot je bio jedini otac kojega sam upoznala. Oženio je moju majku dok sam bila vrlo mala i zajedno smo kao obitelj proveli mnoge sretne godine. Ali, samo godinu dana nakon smrti moje majke osjetio se preopterećenim činjenicom da će sam odgajati tinejdžericu pa me je upisao u internat, plativši ga mojim nasljedstvom.

— Nedostaje ti — tiho je rekla kao da mi čita misli.

— Katkad — priznala sam. — Bez nje nismo imali izgleda biti obitelj. — Sjećam se kako smo nakon njezine smrti bili izgubljeni i neusklađeni. Sada nas je vezalo samo sjećanje na njezinu ljubav, sjećanje koje je sa svakom godinom sve više blijedjelo.

— Imao je najbolje namjere, Erica.

— Znam da jest. Ne optužujem ga. Oboje smo sretni i sada je samo to važno. — Uz diplomu i novu tvrtku nisam žalila zbog Elliotove odluke. U konačnici me je postavila na put koji me je doveo do ovoga što danas jesam, ali ništa nije moglo promijeniti činjenicu da smo se tijekom godina razišli.

— Dosta o tome. Razgovarajmo o tvojem ljubavnom životu. — Marie mi je uputila topao osmijeh, a njezine lijepe, bademaste oči bljesnule su na prigušenoj svjetlosti restorana.

Nasmijala sam se, znajući da će željeti čuti svaku pojedinost ako joj uopće imam bilo što reći. — Ništa novo, nažalost. Što kažeš na to da umjesto toga razgovaramo o tebi?

— Znala sam da će zagristi.

Oči su joj zablistale i počela je oduševljeno govoriti o svojoj novoj ljubavi. Richard je bio novinar iz visokog društva, gotovo deset godina mlađi od nje, što me nije iznenadilo.

Marie nije samo bila u odličnoj formi za svoje godine, nego je i u srcu bila nevjerojatno mlada. Često sam se morala 9

podsjećati da je stara kao što bi moja majka bila.

Dok je ona govorila, ja sam uživala u kratkoj ljubavnoj priči sa svojom hranom. Odrezak s kosti, savršeno pripremljen i preliven reduciranim crnim vinom, gotovo se topio u mojim ustima. Taj duboko zadovoljavajući obrok gotovo mi je nadoknadio prošlih nekoliko mjeseci seksualne prikraćenosti. Ako nije, tanjur jagoda prelivenih čokoladom, kojim smo dovršile večeru, nedvojbeno je to učinio.

Koledž mi je redovito pružao mogućnosti za kratkotrajne veze, ali, za razliku od Marie, ja nikada nisam tražila ljubav. A sada kad sam imala posao koji sam morala voditi, jedva da sam imala vremena za društveni život, a kamoli za seksualni.

Umjesto toga sam živjela kroz Marie, istinski sretna jer je imala novog muškarca koji je njezin korak činio lakšim.

Završile smo i Marie je rekla neka je vani pričekam dok se dotjera. Krenula sam prema vratima, sretna i pomalo ošamućena. Prošla sam pokraj domaćina i okrenula se kad mi je zahvalio na posjetu. U sljedećem trenutku sudarila sam se s čovjekom koji je ulazio kroz vrata.

Uhvatio me je oko struka i podignuo dok sam pokušavala ponovno uspostaviti ravnotežu. Podignula sam glavu kako bih mu se ispričala i pogledi su nam se sreli. U mene se slio opčinjavajući tornado smeđezelene boje, lišavajući me sposobnosti govora. Srce mi je počelo brže kucati pa sam trudila nastojati disati mirno.

— Jesi li dobro?

Njegov je glas odjeknuo kroz mene. Koljena su mi blago pokleknula od tog osjeta. On me je čvršće stisnuo oko struka, dovodeći naša tijela još bliže. To mi nije pomoglo pribrati se.

Moje se tijelo zažarilo zbog načina na koji me je držao, posjednički i samopouzdano, kao da ima pravo držati me tako koliko god želi.

10

Mali dio mene, dio koji nije brujao od žudnje za tim čudnim muškarcem, želio se pobuniti protiv njegove drskosti, ali se moj razum potpuno zamaglio dok sam upijala crte njegova lica. Nije mogao biti mnogo stariji od mene. Ako se izuzme neposlušna tamnosmeđa kosa, doimao sa sasvim poslovno u tamnosivom sakou, ispod kojega je imao bijelu košulju s nekoliko otkopčanih gumba. Izgledao je skupo. Čak je mirisao skupo.

Za tebe je nedostižan, Erica, zapjevao je glasić podsjetivši me da je red na meni da progovorim.

— Da, dobro sam. Žao mi je.

— Ne mora ti biti — zavodnički je promrmljao s nagovještajem osmijeha. Usne su mu bile jasno definirane, pune obećanja i nisam ih mogla ignorirati dok mi je lice bilo samo nekoliko centimetara dalje od njegova. Bože, seksualna energija slijevala se s njega kao u plimnim valovima.

— Gospodine Landon, vaše društvo je ovdje.

Dok je domaćin čekao njegov odgovor, dovoljno sam se pribrala da se uspravim, uvjerena da ponovno mogu samostalno stajati. U tome sam si pomogla oslonivši se rukama na njegova prsa, čvrsta i neumoljiva čak i kroz odijelo.

On me je pustio, a njegove su ruke ostavljale plameni trag dok su polako napuštale moje tijelo. Mili Bože. Desert se ne može mjeriti s njim.

On je kimnuo domaćinu, ali gotovo da nije skinuo pogled s mene, paralizirajući me onom jednom niti koja nas je povezala. Iracionalno sam ponovno poželjela, više od bilo čega, njegove ruke na sebi, da me opet posjeduju kao što su me maloprije lako posjedovale. Ako mi je mogao samim dodirom izazvati vrtoglavicu, nisam mogla ni zamisliti što bi mogao učiniti u spavaćoj sobi. Pitala sam se postoji li u blizini kakva garderoba. Mogli bismo to odmah ustanoviti.

11

— Pođite za mnom, gospodine — rekao je domaćin te mahanjem pozivao mojega spasioca.

On je krenuo ležerno skladno, ostavivši me treperiti od glave do pete u njegovoj odsutnosti. Marie mi se pridružila promatrajući njegov odlazak, dojmljiv prizor.

Namjeravala sam osjećati nelagodu, ali sam zapravo bila besramno zadovoljna svojom nesposobnošću da održim ravnotežu na potpeticama visokim deset centimetara.

Tajanstveni muškarac postat će objekt mnogih budućih maštanja.

*** Popela sam se širokim granitnim stepenicama zgrade knjižnice i prošla kroz hodnike do ureda profesora Quinlana.

On je bio pozorno zagledan u zaslon svojega računala kad sam pokucala na vrata.

Okrenuo se u svojemu stolcu. — Erica! Moja omiljena genijalka s mladom internetskom tvrtkom.

Njegov izdajnički irski naglasak postao je manje izražen nakon toliko dugog života u Americi. No, ipak mi je bio dražestan pa sam ga pozorno slušala.

— Reci mi kakav je osjećaj biti slobodna?

Nasmijala sam se, dirnuta njegovim iskrenim oduševljenjem jer me vidi. Quinlan je bio privlačan pedesetogodišnjak prosijede kose i blagih, svijetloplavih očiju.

— Iskreno rečeno, još se privikavam. A vi? Kad počinje vaša slobodna godina?

— Za nekoliko tjedana putujem u Dublin. Moraš me posjetiti ako pronađeš vremena ove godine.

— Voljela bih, dakako — rekla sam. Kako će ova godina 12

izgledati za mene? Nadala sam se da ću pomagati svojoj tvrtki da prebrodi prve bolove rasta, ali istini za volju, nisam znala što mogu očekivati. — Profesore, zbog nekog razloga mislim da bi bilo čudno vidjeti vas izvan kampusa.

— Erica, više ti nisam profesor. Zovi me Brendan, molim te. Sada sam ti prijatelj i mentor i doista se nadam da ćemo se često viđati izvan ovih zidova.

Profesorove riječi su me prilično pogodile i grlo me je malo pecnulo. Dovraga, sentimentalni trenuci su me taj tjedan opsjedali. Quinlan mi je proteklih nekoliko godina pružao nevjerojatno mnogo potpore, vodio me kroz moj glavni predmet i povezivao me s ljudima kako bi pomogao mojoj tvrtki. Neumorno me je hrabrio kad god mi je bio potreban poticaj.

— Ne mogu vam dovoljno zahvaliti. Želim da to znate.

— Pomaganje ljudima poput tebe, Erica, razlog je zbog kojega ujutro ustajem. I taj me razlog drži podalje od pivnice.

— Uputio mi je naheren osmijeh, otkrivajući usamljenu rupicu na obrazu.

— A Max? — Pa, nažalost, Maxova ambicioznost u pogledu pića i žena daleko je nadmašila njegovu ambicioznost u pogledu poslovnog uspjeha, ali se doima da je to ipak doveo u red.

Nisam siguran jesam li imalo pomogao, ali možda jesam. Ne mogu svi biti kao ti, draga.

— Jako sam zabrinuta da moja tvrtka dugoročno neće uspjeti — priznala sam nadajući se da posjeduje malo vidovitosti koja je meni nedostajala.

— Ne sumnjam da ćeš biti uspješna, na ovaj ili onaj način.

Ako ne s ovim, tada s nečim drugim. Nitko od nas ne zna kamo će nas život odvesti, ali ti se žrtvuješ i marljivo radiš na ostvarenju svojih snova. Dokle god si vjerna tim snovima i 13

držiš ih u žarištu, napreduješ u pravom smjeru. Barem sam sebe uvjeravam u to.

— Zvuči točno. — Živci su mi bili napeti u očekivanju sutrašnjeg sastanka, koji će biti prijeloman trenutak za tvrtku, i za mene. Potrebno mi je sve ohrabrenje koje mogu dobiti.

— Obavijestit ću te kad otkrijem sve to — obećao je.

Nisam znala trebam li se osjećati nadahnuto ili obeshrabreno, znajući da se on katkad osjeća jednako besciljno kao što sam se ja u tom trenutku osjećala.

Ponovno se usredotočio na mene. — U međuvremenu, da vidimo što imaš za našega prijatelja Maxa sutra. Pokazao je prema mapi u mojemu krilu i raščistio prostor na svojemu stolu.

— Svakako. — Izvadila sam poslovni plan i svoje bilješke pa smo prionuli poslu.

14

DRUGO POGLAVLJE

ecepcionerka u Angelcom Venture Group upitno me je pogledala prije no što me je odvela u dvoranu za sastanke na kraju hodnika. Pogledala sam se kako bih se uvjerila da ništa na meni nije strašno neprimjereno. Za sada je sve u redu. Slegnula sam ramenima.

— Udobno se smjestite, gospođice Hathaway. Preostali članovi skupine će uskoro stići.

— Hvala vam — pristojno sam rekla, zahvalna jer je prostorija trenutačno pusta. Duboko sam udahnula, prstima prelazeći duž ruba stola sve dok nisam stigla do staklenog zida s kojega se pružao pogled na bostonsku luku.

Zadivljenost se pomiješala s mojom sve većom tjeskobom. Za koji trenutak suočit ću se s nekoliko najbogatijih i najutjecajnijih ulagača u gradu pa sam se osjećala toliko daleko od svoje zone udobnosti da to jednostavno nije bilo smiješno. Duboko sam udahnula i tjeskobno protresla ruke, želeći da mi se tijelo malo opusti.

— Erica?

Okrenula sam se. Prišao mi je mladić otprilike moje dobi, plave kose uredno začešljane na jednu stranu i tamnoplavih očiju, u dojmljivom odijelu s prslukom. Rukovali smo se.

— Vi ste zacijelo Maxwell.

— Molim te, zovi me Max. — Profesor mi je mnogo pričao o tebi, Max. 15

— Ne vjeruj mu ni riječi. — Nasmijao se otkrivši niz savršeno bijelih zuba, u kontrastu s preplanulošću zbog koje sam se pitala koliko vremena zapravo provodi u Novoj Engleskoj.

— Samo dobro, kunem se — lagala sam.

— To je lijepo od njega. Dugujem mu. Ovo je tvoje prvo predstavljanje?

— Očito.

— Bit ćeš dobra. Samo imaj na umu da je većina nas jednom bila u tvojoj koži.

Nasmiješila sam se i kimnula, znajući da su izgledi da Max Pope, nasljednik brodarskog magnata Michaela Popea, predstavlja svoju tvrtku bilo kome osim svojega oca slabi ili nikakvi. No, bez obzira na to, zbog njega sam tog jutra bila ondje i bila sam mu zahvalna. Quinlan je točno znao od koga treba tražiti uslugu.

— Pojedi nešto. Slatka peciva su izvrsna. — Pokazao je prema obilnom švedskom stolu duž zida. Čvor u mojemu želucu se usprotivio. Imala sam potrebu smiriti živce. Tog jutra nisam mogla progutati ni kavu. — Hvala, ne bih.

Dok su drugi ulagači polako dolazili, Max me je predstavljao, a ja sam se silno trudila čavrljati i u sebi proklinjala Alli, svoju najbolju prijateljicu i odsutnu poslovnu partnericu te marketinšku majstoricu. Ona bi znala zabavno čavrljati i s limenkom juhe, a meni je na umu bilo malo toga drugog osim činjenica i brojki koje sam se spremala iznijeti, a to nije bilo osobito dobro za čavrljanje s ljudima koje ne poznajem.

Kad su ljudi počeli sjedati za stol, zauzela sam mjesto s druge strane, dvadeseti put slažući i pregledavajući svoje papire. Opazila sam sat na suprotnom zidu. Imala sam manje 16

od dvadeset minuta da uvjerim tu malu skupinu neznanaca da sam vrijedna ulaganja.

Zamor glasova se utišao, ali kad sam pogledala Maxa očekujući znak za početak, on je pokazao prema slobodnom središnjem stolcu nasuprot meni. — Čekamo Landona.

Landona?

Vrata su se naglo otvorila, a ja sam zaboravila disati.

Zaboga.

Ušao je moj tajanstveni muškarac — svih metar i osamdeset muževne veličanstvenosti — izgledajući potpuno drugačije od svojih kolega u odijelima. Crna majica s V izrezom isticala je njegova lijepo oblikovana ramena i prsa, a izlizane traperice divno su pristajale njegovu tijelu. Koža mi je postala tijesna od pomisli da me te ruke ponovno obgrle, slučajno ili drugačije.

Naoružan velikom ledenom kavom, spustio se na stolac preda mnom, naizgled nesvjestan da kasni ili da je neformalno odjeven, i uputio mi znalački osmijeh. Bio je posve druga osoba, sasvim drugačiji od elegantnog profesionalca s kojim sam se sinoć sretnim slučajem sudarila.

Frizura mu je bila divno neuredna, a tamnosmeđi pramenovi stršali su na sve strane, čeznutljivo pozivajući moje prste.

Zagrizla sam usnu nastojeći sakriti svoje sirovo divljenje tijelu tog muškarca.

— Ovo je Blake Landon — rekao je Max. — Blake, Erica Hathaway. Ovdje je kako bi nam predstavila svoju modnu društvenu mrežu Clozpin.

On se na trenutak umirio. — Mudro ime. Ti si je doveo?

— Da, imamo zajedničkog prijatelja na Harvardu.

Blake je kimnuo, prodorno se zagledavši u mene pogledom od kojega sam istog trena porumenjela. Oblizao je usne. Je li mislio isto što i ja? Prekrižila sam noge, izrazito 17

svjesna osjeta koje je pobudio među njima. Saberi se, Erica.

Kugla nervozne energije, koja je prije samo nekoliko sekundi prebivala u mojemu trbuhu, rasprsnula se u zasljepljujuću seksualnu energiju zbog koje sam pulsirala od vrhova prstiju do donjeg dijela tijela.

Polako sam izdahnula i poravnala revere svojega crnog sakoa, mentalno koreći samu sebe jer se topim u nevjerojatno neprimjerenom trenutku. Zamucala sam i započela izlaganje.

Objasnila sam cilj web-stranice te kratko predstavila godinu dana našega osnovnog marketinga i postignut eksponencijalni rast, očajnički nastojeći zadržati usredotočenost. Kad god smo se Blake i ja pogledali u oči, u mojem mozgu događali su se kratki spojevi.

Naposljetku me je prekinuo. — Tko je izradio tu stranicu?

— Moj suosnivač Sid Kumar.

— A gdje je on?

— Nažalost, moji suosnivači danas nisu mogli doći, iako su to veoma željeli.

— Dakle, ti si u ovom trenutku jedina u svojemu timu posvećena tom projektu?

Podignuo je obrvu i opušteno se naslonio, omogućujući mi bolji pogled na svoj trup. Prisilila sam se ne zuriti u njega.

— Ne, ja... — nastojala sam domisliti iskren odgovor. — Upravo smo diplomirali pa naša razina angažiranosti u predstojećim mjesecima uvelike ovisi o financijskoj stabilnosti projekta.

— Drugim riječima, njihova posvećenost ovisi o financiranju.

— Donekle.

— A tvoja?

— Ne — oštro sam rekla, odmah se braneći od onoga što je tim pitanjem pretpostavio. Tom sam projektu mjesecima 18

posvećivala svoj život ne misleći ni na što drugo.

— Nastavi. — Mahnuo mi je.

Duboko sam udahnula i pogledala svoje bilješke kako bih se vratila na svoj plan. — U ovom trenutku tražimo injekciju kapitala za marketing, kako bismo povećali rast i prihod.

— Kolika je vaša stopa konverzije?

— Od posjetitelja u registrirane korisnike, oko dvadeset posto...

— U redu, ali što je s korisnicima koji plaćaju? — prekinuo me je.

— Oko pet posto naših korisnika unaprijedi svoj račun u plaćeni.

— Kako to namjeravate poboljšati?

Nestrpljivo sam lupkala prstima po stolu, nastojeći pribrati svoje raspršene misli. Svako pitanje koje mi je postavio zvučalo je kao izazov ili kao uvreda, i tako je zapravo poništavao sva ohrabrenja koja sam sama sebi pružala prije tog sastanka. Kolebajući se na rubu panike, pogledala sam Maxa tražeći znak nade. On se doimao blago zabavljenim onime što sam pretpostavila da je uobičajeno za Blakea. Drugi su nezainteresirano gledali u točku između svojih blokova i mene, ne pokazujući nikakvo zanimanje ni u kojem smjeru.

Na trenutak sam pomislila da će zbog sinoćnjeg sudara biti blag prema meni, ali on to očito nije bio. Tajanstveni muškarac pomalo je postajao gad.

— Usredotočeni smo na izgradnju i održavanje osnovnog članstva, koje, kao što sam spomenula, naglo raste. Nedavno smo se usredotočili na male modne dizajnere koji na našoj stranici predstavljaju svoje kolekcije. Uz dobru bazu potencijalnih korisnika nadamo se privući više trgovaca i brendova u toj industriji te povećati broj plaćenih računa.

Zastala sam pripremivši se za još jedno prekidanje, ali je 19

Blakeov telefon bešumno zasvijetlio, milosrdno odvrativši njegovu pozornost s mene. Osjetivši olakšanje jer napokon više nisam pod njegovim mikroskopom, završila sam analizom konkurenata i financijskim projekcijama prije no što mi je vrijeme isteklo.

U prostoriji je zavladala nelagodna tišina. Blake je otpio gutljaj svoje kave, zatvorio zaslon svojega telefona i vratio ga na stol. — Viđaš li se s kime?

Srce mi je lupalo u prsima kao da me je profesor na satu neočekivano prozvao. Viđam li se s kime? Zurila sam u njega u šoku, ne znajući jesam li posve razumjela njegovo pitanje. — Molim?

— Veze mogu odvraćati pozornost. Kad bi od ove grupe dobila potrebna sredstva, taj bi čimbenik mogao utjecati na vašu sposobnost rasta.

Nisam ga pogrešno shvatila. Kao da činjenica da sam bila jedina žena u prostoriji nije bila dovoljan izvor pritiska, usredotočio se na moj status u pogledu veza. Ženomrzački gad. Stisnula sam zube, taj put kako bih se suzdržala od upućivanja niza psovki u njegovu smjeru. Nisam smjela izgubiti pribranost, ali se nisam ni namjeravala smiješiti njegovu nedoličnom ponašanju.

— Gospodine Landon, uvjeravam vas da sam stotinu posto posvećena ovom projektu — rekla sam polako i mirnim glasom. Pogledala sam ga u oči, svim silama nastojeći pokazati da nisam nimalo zadivljena njegovim pristupom. — Imate li drugih pitanja vezanih uz moj osobni život koja će utjecati na vašu današnju odluku?

— Ne, mislim da nemam. Max? — Pa, ne, mislim da smo čuli mnogo. Gospodo, jeste li spremni odlučiti o ovome? — Max se nasmiješio i mahnuo prema drugima.

20

Trojica u odijelima su kimnula te su jedan za drugim pohvalili moj trud i izrazili odluku da ne prihvate moj projekt.

Blake me je pogledao u oči i na trenutak zastao prije no što je izustio presudu, ležerno kao što mi je uništio to jutro.

— Ne prihvaćam.

U meni su se oglasili alarmi panike, a suze su zaprijetile slijevanjem, no tada se brzo oglasio moj unutarnji glas.

Osmišljao je pozdravni govor za gospodina Landona, u sklopu kojega sam mu trebala reći kamo bi trebao ići te kako da stigne onamo. Pogledala sam Maxa čekajući završni udarac.

— Pa, Erica, mislim da ste ovime stvorili doista sjajnu zajednicu i svakako bih želio čuti još. Hajdemo dogovoriti termin u sljedećih nekoliko tjedana za ponovno sastanak kako bismo bolje razmotrili logistiku. Nakon toga ćemo odlučiti želimo li vam ponuditi pogodbu. Što kažeš na to?

Slatko olakšanje. Poželjela sam skočiti preko stola i zagrliti Maxa. — To bi bilo divno. Veselim se tome.

— Odlično. Tada mislim da smo završili.

Max je ustao kako bi porazgovarao s drugima prije no što su izašli, ostavljajući me licem u lice s Blakeom, koji me je tada gledao s osmijehom na divnom, samodopadnom licu.

Nisam znala trebam li ga pljusnuti ili mu popraviti frizuru. I još mi je ponešto bilo na umu. Zbog toliko proturječnih osjećaja prema nekome u toliko kratkom vremenu počela sam sumnjati u vlastito mentalno zdravlje.

— Bila si dobra — rekao je nagnuvši se bliže meni.

Koža me je peckala od njegova dubokog, hrapavog glasa.

— Doista? — nesigurno sam odvratila.

— Doista — uvjerio me je. — Mogu li te povesti na doručak? — Pogled mu je postao blaži, kao da se proteklih dvadeset minuta nismo suprotstavljali jedno drugome.

Zbunjeno sam vratila svoje bilješke u torbu. Blake je bio 21

zgodan, ali je strašno precijenio svoje vrijednosti ako je mislio da ću mu dopustiti da me osvoji nakon te predstave.

— Preko puta je sjajna mala pivnica. Poslužuju pravi irski doručak.

Ustala sam i pogledala ga u oči, oduševljena mogućnošću da mu poslužim kriškicu odbijanja. — Bilo mi je zadovoljstvo, gospodine Landon, ali neki od nas imaju posla.

*** — Pozvao te je da izađete? — uskliknula je Alli u telefon. New York je užurbano zamorio u pozadini.

— Mislim da jest. — Još sam pokušavala doći k sebi nakon jutrošnjih događaja.

— Jesi li odjenula kostim? I plavu košulju?

— Jesam, dakako — rekla sam svlačeći tu odjeću sa sebe i bacajući se na ležaj u studentskom domu.

— Pa, nije ni čudo. U tome izgledaš sjajno. Je li bio seksi?

Blake Landon bio je jedan od seksualno najprivlačnijih muškaraca s kojima sam u životu dijelila zračni prostor, ali nije poštovao žene u svojem poslu, što je znatno ugasilo privlačnost. Nažalost, bio je opasno blizu da se nađe među deset ljudi koje najviše prezirem.

— To nije važno, Alli. Nikada nisam bila toliko ponižena.

— Zadrhtala sam ponovno proživljavajući njegovo izazivanje i potom odbijanje.

— U pravu si. Žao mi je, da sam barem bila ondje kako bih ti pomogla.

— Da barem jesi. Nego, kako je bilo na razgovoru?

Alli je zastala. — Bilo je dobro.

— Da? 22

— Zapravo, jako dobro. Ne želim se ureći, ali zvuči prilično obećavajuće.

— To je sjajno. — Pokušala sam sakriti razočaranje, znajući da je ona uzbuđena zbog toga. Radila bi za marketinškog direktora jednog od najvažnijih brendova u svijetu mode. Već sam mjesecima znala da će Alli nakon diplome tražiti stalan posao, ali me je pomisao na vođenje stranice bez nje žalostila. Ako si ne budemo mogli priuštiti novog marketinškog direktora, postat ću novi glas tvrtke, a mrežna suradnja mi nikada nije bila jača strana.

— Ali, ništa nije uklesano u kamen. Vidjet ćemo.

— Trebale bismo proslaviti — rekla sam. Doista mi je bila potrebna neka vrsta nagrade za preživljavanje tog paklenog jutra.

— Trebale bismo proslaviti našeg novog najboljeg prijatelja Maxa! — ciknula je.

Nasmijala sam se znajući da je Max njezin tip, samo ona to još ne zna. Padala je na odijela s prslukom. — Nadam se da taj sljedeći sastanak nije samo usluga Quinlanu.

— Ljudi drugima ne nude obećanje dva milijuna dolara samo zbog usluge.

— To je istina, ali ne želim da uloži ako nije doista zainteresiran.

— Erica, pretjeruješ s analiziranjem, kao i uvijek.

Nadala sam se da je u pravu, ali se nisam mogla oteti mentalnom iskušavanju svakog mogućeg scenarija kako bih načinila plan i pripremila se za svaki od njih. Moj se mozak nije zaustavljao.

— Za sat vremena sjedam na vlak. Vraćam se prije večere pa tada možemo na piće — rekla je.

— U redu, vidimo se. — Prekinula sam razgovor i prisilila se ustati kako bih pronašla svoje udobne hlače trenirke, one 23

koje čuvam za raskide i trenutke mamurnosti. Današnji dan me je nevjerojatno iscrpio.

Zastala sam kako bih se pogledala u velikom ogledalu u sobi koju smo Alli i ja dijelile. Oslobodila sam francusku punđu pa mi je valovita plava kosa pala niz leđa. Bila sam mršavija no inače, zbog proteklih nekoliko tjedana stresa, ali su se moj grudnjak i jednake gaćice i dalje držali za moje blage obline.

Dlanovima sam prešla preko meke čipke koja je grlila moje bokove, želeći da su nečije ruke ondje kako bi mi pomogle zaboraviti taj dan. Nisam očekivala da će mi na mojemu prvom predstavljanju koljena klecati zbog nekog umišljenog ulagača, ali je moja tjelesna reakcija na Blakea bila ozbiljan pokazatelj da moram ponovno oživjeti svoj društveni život. Trebala sam izlaziti i upoznavati ljude. Udaljiti se od računala, barem subotom navečer. Tada smo najčešće obavljali održavanje stranice jer je promet bio slab, ali ako ovako nastavim, u dvadesetim godinama neću biti u vezi.

Odjenula sam se i poslala Sidu e-mail s tom viješću. On će se probuditi za nekoliko sati. Osim što je noćni tip, kao i mnogi programeri, dan prije sastanka podlegao je gripi. Ni on nije bio osobito vješt govornik, ali je snaga u brojevima, a meni bi njegova potpora dobro došla.

Proteklih nekoliko mjeseci bilo je osobito napeto, uz normalne studentske izvore stresa i izradu podrobnog poslovnog plana za današnji sastanak. Iako je web-stranica donosila prihod, još nije mogla dugoročno uzdržavati sve nas.

Alli, Sidu i meni omogućavala je preživljavati, pokrivajući troškove i zadovoljavajući naše skromne studentske potrebe, ali očekivanja su bila velika u pogledu toga kamo će nas naše obrazovanje na elitnom sveučilištu odvesti netom nakon studija.

24

Dok su Sid i Alli tražili posao kao i svaki odgovoran student završne godine, ja sam se potpuno usredotočila na Clozpin, nakon početnog uspjeha uvjerena da to za sve nas mogu pretvoriti u nešto mnogo bolje od redovnog posla.

Nagovaranje Maxa na ulaganje moglo bi biti moja zadnja nada prije no što budem prisiljena zanemariti taj san i pronaći normalan posao. U međuvremenu sam imala manje od dva tjedna da se iselim iz studentskog doma i pronađem smještaj.

*** Probudio me je miris kave, kojemu je ubrzo uslijedilo tupo pulsiranje u glavi. — Prokleto vino. — Protrljala sam sljepoočnice i pokušala snagom volje otjerati bol.

Uspravila sam se na ležaju, omotala se pokrivačem i zahvalila bogovima za dragocjeni dar kave kad mi je Alli pružila šalicu iz koje se pušilo i dva ibuprofena, kao naručena.

— Nema veze, dobro smo se zabavile. — Smjestila se pokraj mene sa svojom šalicom kave. Dugu smeđu kosu bila je podignula u neurednu punđu i izgledala je jednostavno ljupko u prevelikoj majci koja joj je otkrivala jedno rame i crnim tajicama. — Odavno nisam vidjela da se toliko dobro zabavljaš. Zaslužila si mali predah.

— Onaj sastanak mi je bio previše — rekla sam, unatoč glavobolji zahvalna jer moji živci više nisu napeti kao što su jučer bili.

— Pričaj mi o Maxu, i kad ga mogu upoznati? Prema riječima pijane Erice, on i ja smo srodne duše.

Nasmijala sam se prisjetivši se pojedinosti prošle noći. Ni jedan izlazak na večeru i piće nije potpun bez ženskih razgovora.

25

— Zapravo znam samo ono što mi je profesor Quinlan rekao. Pametan je, ali se u školi uvijek izvlačio iz kakve nevolje. Mislim da bez Quinlanove pomoći ne bi diplomirao, a posrijedi je bila diploma koju njegov tata nije mogao kupiti.

— Slegnula sam ramenima, želeći Maxu dati priliku nakon što me je spasio od potpunog poniženja. — Ali, uvjerena sam da uz oca milijardera nije lako ostati na pravom putu. Neki ljudi ne mogu podnijeti toliko mnogo slobode.

— Pa, ja sam slučajno zainteresirana za kroćenje plejboja milijardera — obijesno mi se nasmiješila preko ramena.

— Nimalo ne sumnjam u to. — Okrenula sam očima.

— Dakle, on se sada samo bavi tim investiranjem?

— Zapravo ne znam čime se sada bavi izvan Angelcoma.

Uz toliko mnogo novca vjerojatno se bavi koječime.

— U redu, internetska pretraga započinje. — Alli je skočila i vratila se s prijenosnim računalom te počela iznositi Maxov benigni životopis povezanosti s dobrotvornim ustanovama i internetskim ulaganjima. — Da vidimo što možemo iskopati o Blakeu Landonu.

Stisnula sam Šaku oko drška šalice, maglovito se prisjećajući kako sam pijana gnjevno govorila o tome kako je Blake na sastanku bio uvredljivi seronja. Bilo je nevjerojatno kako je pretpostavio da može pokvariti moje predstavljanje i potom me izvesti, ali uz takav izgled vjerojatno je uz vrlo malo truda postizao da mu većina žena jede iz ruke. Na njegovu žalost, ja nisam poput većine žena. Uzavreli gnjev koji sam osjećala prema tom čovjeku ublažavao je samo bezbožan osjećaj koji se u meni pojavljivao dok me je on gledao.

— O, molim te, ni najmanje me ne zanima. — Među svojim zaraćenim emocijama nastojala sam se usredotočiti na gnjev, ali me je zapravo zanimalo što bi Alli mogla otkriti. Do 26

jučer nisam bila čula za njega, ali, sudeći po tome kako su mu u Angelcomu dopuštali glavnu riječ, zacijelo je utjecajan. Alli je usredotočeno gledala u zaslon, čitajući s očitim zanimanjem. Napokon sam popustila. — Dakle, što piše?

— Haker je.

— Što? — Zacijelo je pronašla pogrešnog Blakea Landona, iako onog jutra doista nije izgledao kao ugledan poslovni čovjek.

— Pa, barem je bio. Navodno je povezan s M89, hakerskom skupinom sa sjedištem u Americi, koja je prije petnaestak godina ugrozila više od dvije stotine važnih bankovnih računa. Ali, o tome ne piše više ništa. Službeno je osnivač i tvorac Banksofta, koji je prodan za dvanaest milijardi dolara. Izvršni je direktor Angelcoma i aktivni ulagač u više mladih internetskih tvrtki.

— Dakle, sam je postao milijarder.

— Izgleda da jest. Samo mu je dvadeset i sedam godina.

Piše da su mu roditelji bili učitelji.

Ta informacija nije osobito ublažila gnjev koji sam osjećala prema njemu jer je osujetio moje izlaganje, ali je ipak popunila određene praznine. Morala sam priznati da sam ga više poštovala kad sam doznala da mu njegovo bogatstvo nije uručeno, ali, u usporedbi s Maxom, ipak se ponašao kao povlašteno derište. — Pa, pretpostavljam da to više nije osobito važno. Ako budem imala sreće, putevi nam se više neće sresti.

27

TREĆE POGLAVLJE

itna kišica padala je satima. Potočići su se slijevali niz prozorsku klupicu pokraj mojega radnog stola, odakle sam gledala na jedno od mnogih dvorišta kampusa. Zgrade studentskog doma bile su tihe jer je većina studenata već bila otišla na odmor pa sam odlučila raditi. Provjeravala sam statistiku prometa na Clozpinu kad se obavijest o novoj e-mail poruci pojavila na zaslonu, s imenom pošiljatelja koje mi nije bilo poznato. U kućici za temu pisalo je »Panelist Konferencije TechLabs«. Uzbuđenje je prostrujalo kroz mene. Bio je to zahtjev za zamjenu zbog otkazivanja u posljednji trenutak na TechLabsu, najvećoj tehnološkoj konferenciji godine.

— Alli...

Ona je promrmljala nešto ispod pokrivača pod kojim je drijemala.

— Želiš li poći u Vegas?

— Mislila sam da si mamurna.

— Jesam, ali sam upravo dobila pozivnicu da ovaj vikend govorim na konferenciji TechLabs.

Alli je odbacila pokrivač i uspravila se. — Ozbiljno?

— Vrlo. Netko iz panela direktora društvenih mreža je otkazao i žele da ga zamijenim.

— Trebale bismo to učiniti, nedvojbeno. To bi mogla biti sjajna marketinška mogućnost. — Uzbuđeno je pljesnula rukama.

28

Putovanje će biti skupo, ali kako sam mogla propustiti mogućnost da možda skrenem pozornost na nas? Dovraga. U tom trenutku nisam si mogla opravdati polovičnost.

— Učinimo to — rekla sam, trenutačno vesela zbog te pomisli. Istina je da bi mrežna suradnja mogla biti sjajna, ali je zamisao odlaska u Vegas sama po sebi bila prilično uzbudljiva. Ako se budem držala podalje od kockarnica, sve će biti u redu.

— Sjajno, moramo se odmah početi pakirati — rekla je Alli.

— Šališ se, zar ne?

— Erica Hathaway, ti si glavna direktorica modne društvene mreže i predstavit ćeš svoju tvrtku u Las Vegasu, prijestolnici sjaja i glamura. Imamo puno posla.

Okrenula sam očima kad je Alli prionula poslu, izgubila se u našemu malom ormaru i počela iz njega na krevet bacati sve mini haljine koje je imala.

— Alli, želim izgledati kao direktorica, a ne kao djevojčica, u redu?

— Još nisi bila u Vegasu, dušice. Vjeruj mi.

Sljedećih nekoliko sati provele smo pregovarajući o odjeći, dok sam ja rezervirala karte i pripremala materijal za konferenciju. Za nešto više od dvadeset i četiri sata bit ćemo u Vegasu.

*** Petak je, u usporedbi s jučerašnjim danom, bio topao i sunčan, ohrabrujuće obećanje ljeta koje se u Novoj Engleskoj može pojaviti između svibnja i srpnja. Još jedan razlog da pođemo u Vegas, pomislila sam.

Nešto poslije podneva krenula sam preko kampusa kako bih 29

se sastala sa Sidom. Bilo je vrijeme da se probudi.

Sid i ja smo se, nimalo iznenađujuće, upoznali na internetu.

Imala sam osnovnu ideju, dizajne i malo ulaganje za početne troškove pa sam, nakon nekoliko tjedana promišljanja prvotne ideje, studentskom tijelu uputila poruku da tražim programera koji će mi pomoći napraviti tu web-stranicu. Sid se prvi javio. Nakon nekoliko sastanaka odlučili smo uspostaviti partnerstvo u tom projektu, što mi je omogućilo da ušteđevinu uložim u marketing, koji je bio presudan za naš početni rast.

Probudio se nakon što sam nekoliko minuta lupala na njegova vrata. Bio je visok, podosta viši od metar i osamdeset, i doslovce najmršavije ljudsko biće koje sam u životu upoznala.

Zbog tamne kože i velikih, smeđih očiju nalik očima štenca, bio je dražestan na svoj osobit način, ali je bolno sam otkako sam ga upoznala. Nisam bila jedina koja je trebala više izlaziti.

Tog su jutra njegove oči bile zakrvavljene i umorne, a ja sam se zapitala je li izašla nova videoigra. To je u pravilu utjecalo na njegov ionako neredovit raspored spavanja.

— Izvoli, donijela sam ti doručak. — Dobacila sam mu energetski napitak, a on je progunđao odgovor prije no što se vratio u spilju, neuredan stan koji je dijelio s još nekoliko pustinjaka. Ušla sam za njim i sjela na kauč.

— Što je? — Otvorio je limenku i smjestio se za svoj radni stol, prekriven praznim limenkama i omotima slatkiša.

Oduprla sam se porivu da počnem čistiti.

— Idem u Vegas kako bih govorila na konferenciji TechLabs pa sam te željela vidjeti prije no što večeras otputujem. Zbog te promocije mogli bismo imati veći promet. Željela sam provjeriti jesmo li spremni za to.

— Koliko veći?

— Nemam pojma, ali, konferenciji će prisustvovati četrdeset i 30

pet tisuća ljudi. Alli ide sa mnom pa će i ona raditi na promidžbi.

— U redu, pratit ću statistiku i pripremiti servere za povećanje. — Zapisao je nešto u svoju bilježnicu i uključio svoj stroj.

— Imamo li ih ili moramo kupiti još? — upitala sam u nadi da prekid rada možemo izbjeći sa što manje sredstava.

— Uvijek bi nam dobro došlo još. Imamo li ih u budžetu?

— Uh, zapravo nemamo. Ovo putovanje će biti skupo.

— Koliko će vremena biti potrebno da stigne taj novac od Angelcoma?

— Ako ga uopće dobijemo, nemam pojma. Nadam se da ću znati više kad se za dva tjedna sastanem s Maxom. Mislim da su u pravilu potrebna dva mjeseca, ali predosjećam da bi on to mogao požuriti ako je doista zainteresiran.

— U redu, snaći ćemo se, valjda. Ovdje imam nekoliko starih računala koja mogu povezati ako zagusti. Nadajmo se samo da se sveučilišna mreža neće srušiti.

— Upotrijebi svoju čaroliju.

Shvatila sam samo dvadesetak posto onoga što je Sid rekao, ali nisam sumnjala da je genij pa sam se pouzdala da će se snaći. Nije bio sposoban probuditi se prije podneva, nikada, ali je bio u stanju za nekoliko sati sastaviti računalo od memorijskih pločica i matičnih ploča. A osim toga, webstranica Clozpin je postala i njegovo dijete pa ovih dana nije radio gotovo ništa drugo, kao ni ja. Bila sam zahvalna za njegovu predanost, čak i ako je to značilo nositi se s njegovim mušicama.

— Kako napreduje potraga za poslom? — upitala sam nadajući se da, poput mene, nije motiviran ući u stvaran svijet.

— Nikako. Nisam joj posvećivao mnogo vremena.

31

S nijemim olakšanjem napustila sam tu temu i ustala kako bih počela čistiti.

— Erica, ne moraš to raditi. Danas ću počistiti, obećavam.

— U redu je. Pobrini se da se u sljedećih četrdeset i osam sati ne srušimo i kvit smo.

— Dogovoreno.

*** Čim smo ušli u Wynn, shvatila sam da je Alli bila u pravu. U petak navečer, tek nešto poslije deset sati, kockarnica je bila prepuna seksi žena u najkraćim haljinama koje sam u životu vidjela. U usporedbi s njima izgledala sam kao časna sestra pa me je Alli u sobi dotjerala prije no što smo izašle istražiti hotel. Izabrala sam usku crnu haljinu i bež štikle te dopustila kosi da bude pomalo divlja i kovrčava.

— Ovdašnje cure u takvoj haljini vjerojatno idu u crkvu, Alli.

— Šališ se. Malo je začini. — Izmamila je malo poprsja iz svoje majušne neonske haljine.

Moje se lako prelilo preko okruglog izreza moje haljine. Stres mi očito nije smanjio sise. — Ne, hvala. Radije bih ponešto ostavila mašti. I ti bi trebala.

— Kako želiš. Ionako ovdje nikoga ne poznajemo. — Slegnula je ramenima.

Nisam to mogla poreći. To bi moglo biti prilika da se malo opustim, ali bi takvo opuštanje moglo biti opasno.

Zahvaljujući Blakeu moja je koža već bila presvučena gotovo bolnom žudnjom da bude dodirivana, posvuda. Moj vibrator nije ugasio potrebu koju je on pobudio i bila sam opasno blizu tome da kući povedem prvog muškarca sličnog Blakeu kojega se dočepam.

32

Kad god sam se prisjetila onog sastanka, moje su misli odletjele prema različitim načinima na koje se to jutro moglo nastaviti, a svi su završavali tako što sam ja bila na leđima, na konferencijskom stolu, i vrištala njegovo ime. Isuse Kriste.

Izbacila sam ga iz svojih misli. Bio je na mojemu popisu seronja, a ne na popisu onih koje želim poseksati.

Alli mi je odvratila pozornost petljajući oko mojih modnih dodataka. Modu nitko nije volio više nego Alli. Isprva nisam mogla shvatiti kako je mogla toliko mnogo energije trošiti na svoj izgled, ali sam naposljetku uvidjela da je moda mnogo više povezana s unutarnjim zadovoljstvom nego s izazivanjem divljenja u vanjskom svijetu, iako je i to nedvojbeno pomagalo.

Bila je prošla ponoć kad smo ušle u kockarnicu na putu prema našemu odredištu, baru na drugoj strani. Kockarnica je bila prepuna pa me je Alli uhvatila za ruku dok smo prolazile kroz gomilu glasnih i razuzdanih ljudi.

— Erica!

Usporila sam, uvjerena da sam u toj buci čula svoje ime.

Nisam mogla biti jedina Erica ondje, ali kad sam ga ponovno čula, okrenula sam se prema tom zvuku i opazila poznato lice.

Blake je stajao pokraj stola za rulet i gledao ravno u mene.

— Sranje. Hajdemo odavde. — Okrenula sam glavu i povukla Alli za sobom.

— Čekaj, tko je to? — Alli me je zaustavila, uzrokujući malu prometnu gužvu iza nas.

— To je Blake Landon.

— Opa, što on radi ovdje?

— Ne zanima me. Samo želim biti što dalje od njega.

— Gleda ravno u tebe, Erica. Hajdemo ga samo pozdraviti.

Alli mu je mahnula i povukla me prema stolu za kojim je igrao. Nekim čudom postao je zgodniji no što sam upamtila.

33

U crnoj košulji i sivom odijelu bio je besprijekoran.

Zastrašujući. Vraški seksi. Duboko sam udahnula i nervozno zataknula pramen kose iza uha, moleći se da ne osjeti seksualnu napetost koja je tada bila očita.

Brzo ćemo to obaviti i krenuti dalje.

— Erica. — Pozdravio me je prodornim pogledom. — Kakvo iznenađenje.

Svim sam se silama trudila ostaviti dojam nezainteresiranosti, ali sam ustanovila da zadržavam dah dok je njegov pogled putovao po meni. Prekrižila sam ruke, istog trena zažalivši zbog odjeće koju sam izabrala, ali sam pokušajem skrivanja samo naglasila svoj dekolte.

Njegove su se usne blago rastvorile kad je njegov pogled sekundu predugo ostao ondje. Uspravila sam se i otela njegovu pogledu te pokraj njega opazila gotovo jednako divnog muškarca. Izgledao je kao Blakeov nešto niži blizanac, kosa mu je bila nekoliko nijansi svjetlija, a oči tamne, smeđezelene, gotovo smeđe. Lagano nam je mahnuo.

— Erica, ja sam Heath, Blakeov brat.

Alli je uputio neodoljiv osmijeh. Ona je blago stisnula moju ruku.

— Drago mi je, Heath. Ovo je Alli Malloy, jedna od mojih suosnivačica — rekla sam nadajući se da to upoznavanje ne znači baš ništa.

Alli je okrenula glavu od Heatha kako bi pozdravila Blakea. — Čula sam mnogo o vama, gospodine Landon. — Nasmiješila mu se, a tada se nasmiješila meni te neznatno podignula obrvu.

Sada kad ga je vidjela uživo, uvidjela je s čime sam se suočila, ali izraz njezina lica nije otkrivao ni nagovještaj suosjećanja.

Vidjela sam da je već zaljubljena u njegova brata i upravo je nestala svaka mogućnost da mi pomogne.

34

— Stavite uloge! — Krupje je ispustio kuglicu na kotač.

— Igrate li rulet? — upitao je Blake.

— Ja igram, ali večeras ne kockam. — Kockanje na ovom putovanju nije dolazilo u obzir. Da i ne spominjem kako je minimalan ulog za tim stolom iznosio tisuću dolara.

— Pa, ja kockam. Na koje brojeve igraš?

Kuglica je usporila na kotaču, a ja sam osjetila neprirodnu hitnost da on stavi ulog dok još može. — Ovaj, devet ijedan.

— Izlanula sam svoj rođendan, brojeve koji su me u prošlosti dobro služili.

Blake je stavio žetone od deset tisuća dolara na te i još neke brojeve nekoliko sekundi prije no što je kuglica upala u utor s brojem devet. Alli i ja smo jednoglasno vrisnule. Moje je srce divlje lupalo dok sam računala.

— Broj devet! — Krupje je Blakeu pružio pet šarenih žetona.

Blake mu je jedan vratio kao napojnicu, a ostale bacio u džep.

Uhvatio me je za ruku i taj je dodir sijevnuo kroz mene. Zbog njegova dodira i netom ostvarenog dobitka moje je tijelo brujalo sputanom energijom. Povukla sam ruku u činu obrane, zapanjena snagom svoje žudnje za njegovim dodirom.

Pogled mi je pao na žeton od deset tisuća dolara koji se nalazio na mojemu dlanu, iznos koji je bio veći od svih mojih dotadašnjih dobitaka na ruletu zajedno.

— Za što je ovo?

— Zato što si mi donijela sreću. Bez tebe ne bih dobio.

Uputio mi je razigrani osmijeh zbog kojega sam, ali i zbog ushićenja jer sam vidjela kako dobiva, gotovo zaboravila koliko sam i dalje bila gnjevna. To možda funkcionira s drugim curama, ali ja nisam namjeravala dopustiti da me isplati.

— Ne mogu ovo uzeti. — Pružila sam mu žeton.

— Insistiram. Dođi, hajdemo odavde prije no što padne drugi 35

broj.

Nevoljko sam spremila žeton u torbicu i otišli smo bez osvrtanja.

*** — Izgledaš drugačije. Jedva sam te prepoznao. — Blake mi se nagnuo toliko blizu da sam ga samo ja mogla čuti.

Alli i Heath su pokušavali odlučiti koja predjela da naruče, dok smo mi čekali da nam stigne tekila. Otišli smo u bar u vegaskom stilu pokraj kockarnice kako bismo proslavili, a Heath je već svojski osvajao Alli, ostavljajući me da se borim s Blakeom. Kad je njegov topao dah prešao preko mojega vrata, naježila sam se. Nastojala sam ne zamišljati kako bi bilo da su ondje njegove usne. Njegova je blizina bila na granici s neprihvatljivom i mirisao je divno — poput čistog, začinjenog, seksi muškarca. Netko bi to mogao pretvoriti u parfem i zaraditi milijune.

— Da, ovo baš i nije poslovna odjeća... — svjesno sam povukla rub haljine prema dolje jer je, dok sam sjedila, jedva pokrivala ono osnovno. Ako me još jednom odmjeri pogledom, mogla bih se zapaliti na licu mjesta.

— Meni se više sviđa.

U tom baru bile su stotine lijepih žena, a mnogo njih je mjerkalo Blakea. Baš imam sreću jer ne samo što sam ga srela, nego se i usredotočio na mene dok Alli besramno očijuka s njegovim bratom.

— Jesi li došao na konferenciju? — upitala sam, žarko želeći promijeniti temu.

— Uglavnom.

— Blake je došao poslovno. No, ja sam došao zbog uživanja.

36

— Heath je namignuo Alli.

Očito je bacao mamce, a Alli ih je zagrizala. Nisam uspijevala ustanoviti je li uistinu zainteresirana ili samo radi dobru promidžbu. Nadala sam se da je potonje.

— Zapravo, Heath je moj potpredsjednik poslovnog razvoja.

Zapravo je i on došao na konferenciju.

— Da, kad god Blakea posao odvede u Vegas, moja angažiranost u tvrtci odjednom postane vrlo važna — rekao je Heath. — Imamo vrlo važne naslove, ali većina nas se ovdje zapravo samo mota oko Blakea. On obavlja sav posao. Čekala sam da Blake odgovori na to, ali se njegova čeljust samo trgnula. Doimao se nekako drugačijim, ozbiljnijim no kad sam ga prošli put vidjela. Doimao se opušteno, suzdržano, ali sam ispod toga mirnog držanja osjećala napetost.

Alli je prekinula tišinu. — Zvuči kao Erica. Ona je naša neustrašiva voditeljica.

Blake je namjeravao progovoriti kad je konobar stigao s dovoljno čašica tekile da nam zajamči neke vrlo loše odluke kasnije u noći. Oprezno sam podignula svoju, dogovarajući se sa sobom i s tekilom da će to biti prva i zadnja. I ovako si nisam mogla vjerovati u Blakeovoj prisutnosti, a tekila me je poticala činiti lude stvari.

Heath je podignuo čašicu kako bi nazdravio.

— Čemu ćemo nazdraviti? — upitala sam.

— Dobitku — rekao je i naše su čaše zazveckale.

Tome sam mogla nazdraviti pa sam iskapila svoju tekilu, uzela limetu i jako je posisala kako bi ublažila žarenje alkohola.

Sljedećih otprilike sat vremena Heath nas je častio svojim pričama. Govorio je o pustolovinama u Las Vegasu, putovanju Europom s naprtnjačom na leđima i raskoši života u Dubaiju.

37

Karizmatičan i zabavan, bio je magnetska sila. Alli mu je postavljala pitanja i poticala ga govoriti, što je gotovo bilo olakšanje. Ja sam i dalje bila ljuta na Blakea pa nisam bila raspoložena za dijeljenje pojedinosti o svojemu privatnom životu s njim.

— Da ti donesem drugo piće? Nešto drugo?

Zadrhtala sam od dubine Blakeova glasa, koji mi je učinkovito odvratio pozornost od predstave Allinih i Heathovih interakcija.

— Ujutro moram govoriti na diskusiji — rekla sam. — Zapravo bih trebala poći na spavanje. — Bilo je gotovo dva u noći po lokalnom vremenu. Dug dan me je počeo sustizati, ali nisam bila sasvim sigurna da sustiže i Alli. — Alli, želiš li poći gore?

— Pa... — Pogledala je Heatha.

— Ostani još malo s nama — blago je rekao.

Ona je ponovno pogledala mene, govoreći da očima koje su blistale poput Božića.

— Alli, jesi li sigurna?

— Da, začas ću doći gore. Ne brini za mene. — Alli je blistala.

Tekila je već odnosila pobjedu.

— Mi ćemo se pobrinuti da se vrati kući u jednom komadu — obećao je Heath.

Gotovo sam mu vjerovala. Inače bih je za njezino dobro krivnjom natjerala da pođe, ali joj te noći nisam željela pokvariti zabavu.

Blake je ustao sa mnom. — Otpratit ću te gore.

— Ne, hvala ti. Mogu sama.

— I ja idem natrag. Možemo zajedno.

Popustila sam, prilično uvjerena da sam sposobna preživjeti sljedećih deset minuta nasamo s njim.

Stigli smo do dizala i Blake me je uveo, držeći ruku na donjem 38

dijelu mojih leđa. Taj neočekivani kontakt zagrijao me je do srži. Stajali smo jedno pokraj drugoga dok su se vrata zatvarala. Moji su prsti nervozno tapkali po rukohvatu.

— Doima se da su se složili — rekao je prekidajući tišinu.

— Primijetila sam. Tvoj brat je vrlo šarmantan.

— Nije lako s njim. — Odmahnuo je glavom i prošao prstima kroz kosu.

— I s Alli može biti teško. Možda će čuvati jedno drugo od nevolja.

Blake je podignuo obrvu, očito sumnjičav.

Ponovno je nastupila tišina. Doimalo se da brujanje dizala pojačava energiju među nama, kao da je privlačnost koju sam osjećala prema Blakeu nekako postala čujna pa je isijavala u tišini. Očito sam podcijenila koliko deset minuta s njim može biti dugo.

Kad je dizalo stalo na mojem katu, Blake je izašao sa mnom i otpratio me hodnikom do mojih vrata.

— Ovdje smo — rekla sam nadajući se da ćemo se brzo pozdraviti.

Njegova je ruka umjesto toga prešla s mojih leđa na moj lakat te niz moju podlakticu, a tada me je ponovno uhvatio za ruku.

Jastučićem palca crtao je malene krugove na mojemu dlanu, a ja u tom trenutku nisam bila sigurna je li mi taj osjet doista izazvao bol. Taj neporecivi šok za moj sustav, gotovo električan, otputovao je do vrhova mojih prstiju i u druga područja.

— Blake, ja...

Moje se tijelo bunilo protiv tiranskih sumnji mojega uma. Lice mu je bilo samo nekoliko centimetara dalje od mojega, ponovno me opijajući svojim mirisom, podsjećajući me na trenutak kad smo se prvi put sreli.

— Hoćeš li me pozvati na piće? — promrmljao je. Jezikom je 39

prešao preko svoje donje usne i uhvatio je zubima.

Tko bi ga mogao odbiti?

Teško sam progutala i malo uzmaknula, odvajajući se od električnosti njegova stiska. Odmahnula sam glavom i nervozno uvinula kosu, nastojeći usredotočiti se na bilo što drugo osim njegovih usana. — Za nekoliko sati moram ustati.

— I ja.

Bio je to isti Blake Landon koji je samo nekoliko dana prije zamalo uništio moje izglede za financiranje moje tvrtke.

Nisam željela leći s tim čovjekom. Zar ne?

Duboko sam udahnula i pogledala ga u oči. — Blake, uvjerena sam da nisi navikao čuti ovo, ali doista nisam zainteresirana.

Večeras smo se zabavili, ali ovdje sam zbog posla.

— Ne izgledaš kao da si došla zbog posla.

Stisnula sam oči, ali on se samo nasmiješio.

— Ozbiljno, Erica, želiš li reći da te nimalo ne privlačim? — Njegova je ruka kliznula uza zid dok je njegovo tijelo okružilo moje.

Odlučna u namjeri da zadržim udaljenost među nama, stisnula sam se uz vrata. Jesu li tih nekoliko centimetara koji su nas razdvajali bili posljednja utvrda između mene i... noći koja se pamti cijeli život?

Ne, između mene i vrlo velike pogreške.

— Ako očekuješ kompliment, od mene ga nećeš dobiti — rekla sam. — A čak i da me privlačiš, ne bih učinila ništa zbog više razloga, a jedan od važnijih je održavanje mojega odnosa s Angelcomom što jednostavnijim.

— Ja ne ulažem u tvoj projekt pa to nije komplicirano.

— Ne slažem se.

— Kako te mogu uvjeriti? — Smiješio se izazivajući me.

Tkanina njegova odijela blago se napela na rukama i bedrima.

Isuse, informatičari ne bi trebali biti toliko seksi. Željela sam 40

samo odmotati ga poput dara. Kako ću mu odoljeti ako me ponovno dodirne ili, ne daj Bože, poljubi?

Više od svega željela sam uvući Blakea u svoju sobu i ševiti ga do besvijesti, ali sam znala da to ne bih smjela.

— Vrlo je jednostavno. Ne možeš.

Okrenula sam se i u torbici potražila ključ. U sljedećem trenutku njegovo je tijelo bilo iza mene, a topla, posjednička ruka obujmila me oko struka. Zatvorila sam oči i naglo udahnula, dolazeći k sebi nakon tog iznenadnog kontakta. On je odmaknuo kosu s mojega vrata i spustio mek poljubac iza mojega uha. Zabijelilo mi se pred očima i pritisnula sam ruke o vrata kako bih zadržala ravnotežu.

— Vidimo se sutra — rekao je drhtavim dahom.

Kad sam se okrenula, više ga nije bilo. Nestao je niz hodnik i u dizalo. Naslonila sam se na vrata, proklinjući samu sebe i želeći da je ostao jednako kao što mi je bilo potrebno da ode.

Prsti su mi drhtali, ali sam napokon pronašla ključ... i pokraj njega žeton.

41

ČETVRTO POGLAVLJE

rata su se zaključala, a moje su se oči naglo otvorile. U sobi je bio mrkli mrak, ali je digitalni sat na stoliću pokazivao osam sati. Slabašan obris žene polako se približavao susjednom krevetu. Njezina neonska haljina gotovo je sjajila u tami.

— Alli?

— Ja sam.

— Upravo si stigla? — Protrljala sam oči i pojedinosti moje trenutačne stvarnosti polako su se pojavljivale.

— Da, majko — rekla je sarkastično.

Upalila sam svjetiljku pokraj kreveta i usredotočila se na nju. — Pa, izgledaš kao da te je mačka dovukla. — Oslonila sam se na laktove i nasmiješila se. Ona je izgledala kao da danima nije spavala, što je gotovo bilo točno. Maskara joj je bila razmazana, a kosa joj je bila u stanju kakvo nikada nisam vidjela u javnosti, samo nekoliko stupnjeva ispod savršenog.

— Uh, osjećam kako me osuđuješ. — Izula je štikle te se odjevena srušila na krevet.

— Dakle, hoćeš li mi reći što se dogodilo? — Tada sam bila potpuno budna, što me je iznenadilo s obzirom na doba dana i na moju minimalnu mjeru REM spavanja.

— Što te zanima? — promrmljala je u prekrivač.

— Sve prljave pojedinosti, dakako.

Alli se okrenula i bezvoljno zurila u strop. — Doista mi se sviđa. Učinilo mi se da sam čula uzdah. O, ne.

42

— Isuse, Alli, molim te, reci mi da nisi spavala s njim.

— Dovraga, zašto te to zanima? — Pljusnula je rukama o svoja bedra.

Skočila sam iz kreveta i suočila se s njezinim gnjevnim pogledom. — Zato, Alli, što nastojim projicirati profesionalnu sliku naše tvrtke i nisam očekivala da ćeš poševiti Blakeovog brata. On će sada reći Blakeu, i, o sranje... — Računala sam sve moguće implikacije toga nepromišljenog čina.

— Stani smjesta. Rekla sam mu da ćeš ti pošiziti ako Blake dozna pa mi je obećao.

— Nevjerojatno. — Prišla sam prozoru i razmaknula zavjese.

Alli se zgrčila kad je svjetlost potekla u sobu.

— A što je s tobom? Gotovo sam očekivala da ću vas zateći ovdje nakon što te je cijelu večer ševio pogledom.

— Alli, ozbiljno. Između Blakea i mene nema baš ništa.

— Sereš.

— Ozbiljno ti govorim. Ne mogu zeznuti tu poslovnu mogućnost. Sinoć sam mu rekla da nisam zainteresirana. Kraj priče.

— Blake mi se ne doima kao tip koji često čuje riječ »ne«.

A osim toga, nisi mi rekla da je neviđeno prekrasan.

— Prekrasan ili ne, došla sam zbog posla.

— Erica, zar se doista ljutiš na mene zbog ovoga? — Malo je isturila donju usnu.

Eto osjećaja krivnje. — Sve će biti u redu. Samo se naspavaj. Bilo bi sjajno ako bi danas mogla malo raditi na umrežavanju, budući da sutra odlazimo. — Nisam je mogla potpuno osloboditi. Željela sam se ljutiti na Alli, ali, istini za volju, uglavnom sam se brinula zbog nje. Dala sam joj mogućnost da se opusti s Heathom, koji je vjerojatno bio majstor ženskar.

43

Pobjegla sam u kupaonicu gdje sam se tiho ljutila pod ujednačenim tlakom vode iz tuša. Odlučivši ne misliti više na tu situaciju, usredotočila sam se na moguća pitanja u sklopu rasprave.

Kad sam se vratila, Alli je čvrsto spavala pod pokrivačem.

Odjenula sam prethodno odobrenu odjeću, elegantnu crnu košulju s uzorkom i blještavo bijeli sako te tamne traperice ravnog kroja. Nazula sam crne štikle koje mi je Alli ostavila kod podnožja kreveta i uzela torbu. Vrijeme je za posao.

Ponovno bez potpore, pomislila sam. Mogla bih se naviknuti na to.

*** Ne bi trebala biti ovdje.

Katkad sam doista mrzila taj glasić u svojoj glavi. Dok sam čitala značke s imenima pripremljene za paneliste, moja se tjeskoba pojačala do maksimuma. Sjedit ću rame uz rame sa zvjezdanom postavom direktora, pravih zvijezda u svijetu tehnologije.

Nastojeći se pribrati sjela sam na svoje sjedalo i pregledala dvoranu koja se već punila stotinama zainteresiranih gledatelja.

Misli su mi jurile jedna za drugom dok sam petljala po svojim bilješkama, želeći da sam bilo gdje drugdje. Upravo kad me je počela hvatati prava panika, pokraj mene je sjeo Blake, slastan u sivoj majici s V izrezom i trapericama.

— Što radiš ovdje? — zvučala sam ogorčenije no što sam željela.

— Dobro jutro i tebi.

Nasmiješio mi se, a moje se tijelo malo opustilo, možda 44

zbog pukog olakšanja opažanja poznatog lica u toj gomili. A osim toga, njegova usta sinoć na meni još nisu postala davno sjećanje.

Sve vezano uz to putovanje do tog je trenutka bilo neočekivano: sinoćnji susret s Blakeom i Allina razumljiva, ali problematična opčinjenost njegovim bratom. A sada sam opet bila s Blakeom, sjedila sam u blizini informatičarske veličine.

Nakon što me je pustio da malo promozgam, napokon je odgovorio. — Vodim raspravu.

Usta su mi se otvorila, ali su pitanja kako i zašto zapela u mojemu grlu. Logičan razlog bio je samo jedan.

— Ti si to učinio.

— Što sam učinio?

Gnjevno sam ga pogledala, poželjevši da ga mogu oboriti pogledom.

— Ti si me pozvao ovamo, sudjelovati u ovoj raspravi.

— Mislim da ne mogu preuzeti svu zaslugu. Ti si važna igračica u društvenom prostoru. To si nam rekla na sastanku, zar ne? Naslonio se kao što je to učinio i na mojemu predstavljanju, oprezno me promatrajući.

— Da, rekla sam to. — Teško sam progutala, ljuta jer se Blake tako poigrava sa mnom.

— Pa, tada ne bi trebala biti zabrinuta jer sjediš ovdje s velikim dečkima. Bit ćeš dobra. — Usredotočio se na svoj pametni telefon.

Zapela sam Blakeu za oko i sad me je uvukao u tu profesionalnu igru mačke i miša. Koliko dugo može nastaviti s time? Dok ne popustim i spavam s njim? Dok moja tvrtka ne pretrpi neobjašnjivu štetu? A u međuvremenu, kako ću, dovraga, preživjeti ovu raspravu čijim sudionicima nipošto nisam dorasla?

Dvorana je bila puna i drugi panelisti su sjeli oko nas.

45

Zatvorila sam oči trljajući sljepoočnice kako bih zaustavila tenzijsku glavobolju koja je počinjala.

— Ne voliš izazove?

Otvorila sam oči i opazila kako me gleda, kako me njegove zelene oči oprezno procjenjuju. Pritiskao me je i nešto je puklo.

— Volim izazove, Blake. Ne volim sabotaže. — Naprezala sam se nastojeći da razgovor ostane čujan samo nama. Blake je možda smatrao da me izaziva, ali s moje strane doživljaj nije bio takav. Mnogo sam sumnjala u sebe, ali kad me je netko očito podcjenjivao, zaboravljala sam ljubaznost.

Neumorno sam radila i nisam mu dala razloga da sumnja u mene ili u moje sposobnosti.

— Vjeruj mi. Da sam te želio poniziti, ne bi bila ovdje.

— Doista si jebeno drzak. — Moj je glas odjeknuo dvoranom. Voditelj je uključio mikrofone i svi su pogledi bili uprti u mene. Sranje. Nagnula sam se unatrag koliko sam god mogla, želeći stopiti se s podom. Očito mi nije bilo potrebno da me Blake ponizi. To sam i sama mogla sasvim lijepo učiniti.

Voditelj je brzo ispravio taj trenutak te počeo predstavljati paneliste i moderatora, cijenjenog Blakea Landona. Zgrčila sam se na zvuk njegova imena i pljesak koji je uslijedio, ali sam se morala sabrati. Vrijeđanje Blakea neće mi pomoći preživjeti tu raspravu. On će voditi raspravu, a ja sam ga upravo javno uvrijedila.

Uspravila sam se i ohrabrila nekoliko puta duboko udahnuvši, nastojeći se opustiti i usredotočiti. Rasprava je započela predstavljanjem, koje je dobro prošlo jer sam svoje u zrakoplovu ponovila najmanje pedeset puta. Blake je tada postavio nekoliko pripremljenih pitanja, upućujući ih odgovarajućim panelistima. Ništa mi nije bilo daleko izvan 46

mojega dosega pa je moja tjeskoba uskoro popustila. Čak sam smogla hrabrosti da se ubacim u odgovore drugih sudionika, iako sam pazila da izbjegnem pogled u oči s Blakeom. Dobro tempiranim podsmijehom mogao bi me izbaciti iz toka misli.

Njegovo se lice u profesionalnom ozračju pokazalo izrazito pogubnim za usredotočenost.

Nakon nekoliko pitanja iz publike završili smo raspravu.

Odahnula sam s olakšanjem, zahvalna jer sam preživjela. Nije bilo loše, pomislila sam i prekorila samu sebe jer sam šizila zbog nečega što je zapravo bilo sasvim izvediv javni događaj.

Kriza je izbjegnuta.

— Uopće nije bilo loše — rekao je Blake.

Previše paranoična zbog mikrofona, uputila sam mu gnjevan pogled. Uzela sam svoje stvari i ustala, odjednom silno želeći otići i udaljiti se od Blakea.

On je brzo ustao sa mnom. — Hej, nemoj odmah pobjeći.

— Zaustavio je drugog panelista na putu s pozornice.

— Hej, Alex — rekao je, privlačeći njegovu pozornost.

Okrenuo se i uhvatio me za lakat. Oduprla sam se, a tada sam shvatila da me predstavlja Alexu Hutchinsonu, direktoru jedne od najvećih američkih web-stranica za elektroničku trgovinu.

— Erica, Alex. Alex, u Angelcomu smo radili s Ericom pa sam mislio da bi bilo dobro da se povezete. Mogli biste imati zajedničke interese jer je ona usredotočena na žensku odjeću.

— Drago mi je, Erica. Veselim se pogledati vašu stranicu.

Alex je bio barem petnaest godina stariji od mene i izgledao je kao jedan od tipova u odijelima, kojima sam se predstavila u Bostonu, ali mi je posvetio punu pozornost.

— Hvala, rado bih čula vaše mišljenje.

— Svakako, kad ste pokrenuli stranicu?

— Prije otprilike godinu dana.

47

— Odlično, pogledat ću je. Izvolite moju posjetnicu, broj mobitela je na poleđini. Ostanimo u vezi i javite mi ako vam mogu ikako pomoći, može?

— Svakako. Mnogo vam hvala.

Kad je Alex otišao, prišla su nam druga dvojica, obojica naše dobi. Jedan je predvodio radionicu oblikovanja virtualnih igara, a drugi je osnovao rastuću glazbenu mrežu za otkrivanje novih umjetnika nedugo prije pokretanja Clozpina, pa sam se zbog toga osjećala malo bolje jer sam ondje. Čavrljali smo, a Blake je u primjerenim trenucima spretno usmjeravao razgovor prema meni. Preplavilo me je veselo uzbuđenje. Sama bih bila previše ukočena da zapodjenem razgovor s tim ljudima. Prijam je općenito bio vrlo pozitivan i osjećala sam potvrdu da sam sposobna zauzimati se za sebe, da smo stvorili nešto vrijedno korištenja.

Gledatelji i drugi panelisti naposljetku su se razišli, ponovno me ostavljajući samu s Blakeom.

— Ajme — rekla sam i dalje se oporavljajući od svega toga.

— Zar je bilo toliko loše?

— Ne, zapravo je bilo sjajno. Nisam očekivala ništa od ovoga.

— To je možda dobro.

Bio je u pravu. Želja da doznam kalibar ljudi s kojima ću govoriti i koje ću potom upoznati bila bi nepodnošljiva. Moja je panika tog jutra bila milosrdno kratkog vijeka, a ako se izuzme nemio događaj s mikrofonom, sve je prošlo iznimno dobro. No, unatoč tome, nisam mu namjeravala pružiti zadovoljstvo priznajući to.

— Bilo je sjajno, Blake, ali nije mi potrebno tvoje milosrđe. — Trebao bi prestati s uplitanjem.

— Misliš da je ovo bilo milosrđe?

48

— Pa, ili je milosrđe ili pretjerano složen plan da me odvučeš u krevet.

— Lagao bih kad bih rekao da nije tako.

Isprepleo je prste s mojima. Drugu ruku uvukao je ispod mojega sakoa i privukao me k sebi. Podignula sam se prema njemu, uživajući u toplini njegova tijela uz moje i u olakšanju koje očito uvijek uslijedi. Njegov je zagrljaj bio nježan, ali odlučan, dajući mi naslutiti snagu njegova tijela.

— Ništa od toga. To je odbijanje zvučalo slabo poput moje odlučnosti. Moja slobodna ruka pronašla je mjesto na njegovim prsima obujmivši oblinu njegova prsnog mišića.

Njegovo je srce pod mojim dlanom kucalo snažno i ujednačeno, oponašajući moje dok se moje tijelo topilo u njega. Što bismo sve mogli...

— Ne slažem se.

Privukao me je bliže, a privid potpune samokontrole na njegovu licu poricala je vrelina u njegovim očima. Nagnuo je lice nada mnom, a njegove su usne bile milimetar daleko od mojih. Srce mi je divlje lupalo, utišavajući sve preostale misli o suprotstavljanju. Nisam mogla pobijediti tu žudnju.

Da. Prstima sam prešla oko njegova potiljka, uvukla ih među svilene vlasi njegove kose odgovarajući mu. Pritisnuvši usne o njegove, upijala sam njegov miris i predala se navali osjeta koje su njegova usta na meni izazivala. Vrh njegova jezika okrznuo je moje usne, nagovarajući ih da se otvore njegovim usnama. Otvorila sam ih na njegov zahtjev, žarko želeći doznati je li njegov okus jednako ugodan kao i miris.

Njegov je jezik prodro i pronašao moj, izazivajući me kratkim pokretima koji su potom uzmaknuli pred duljim milovanjima.

Njegove su ruke izazivale golu kožu između moje košulje i traperica, lutajući iznad moje ispupčene kosti kuka. Moja je ruka ostala stisnuta u njegovoj kosi, a druga raširenih prstiju 49

na njegovim prsima. Bila sam obamrla od straha da ću, ako se pomaknem i milimetar, potpuno izgubiti nadzor nad sobom i popeti se na njega ondje, na pozornici.

Kroz dvoranu se čuo šapat i škljocanje fotografskih aparata na mobitelima. Mala skupina gledatelja stisnula se kod stražnjeg izlaza, a lica su im bila skrivena telefonima uperenim ravno u nas. Dovraga.

Odgurnula sam se od Blakea, kojega očito nije uznemirila ekipa intelektualnih paparazzija koji će za nekoliko minuta vjerojatno objaviti naš zagrljaj na Twitteru. Zbunjena i u panici, zgrabila sam svoje stvari i odletjela s pozornice prema najbližem dizalu. Iako sam znala da to nije pametno, izgubila sam nadzor s Blakeom i ponizila oboje.

— Erica! — Blake je požurio za mnom. — Jesi li dobro?

Kosa mu je bila vraški raščupana, ali sam se oduprla porivu da je popravim. Bila sam previše napeta pa bi jedan dodir, koliko god nevin, mogao poništiti moju ionako opasno slabu odlučnost da ne spavam s njim.

— Da, doista jedva čekam da mi se svi sudionici konferencije počnu smijati. — Odmahnula sam glavom u nevjerici, proklinjući samu sebe jer sam bila toliko nepromišljena.

— Hej, svaka reklama je dobra, zar ne? — nasmiješio se.

Pružio je ruku prema meni, ali sam ja uzmaknula.

— Blake, ne razumiješ! — viknula sam, taj put nesposobna obuzdati se, što je privuklo pozornost nekoliko prolaznika. Možda bi to mogli snimiti i objaviti na YouTubeu, kako bi upotpunili moje promidžbeno uništenje tog jutra.

Drhtala sam. Previše emocija strujalo je kroz mene: ushićenje, zasljepljujuća žudnja i krajnja nelagoda.

— Ššš, opusti se. — Stavio je ruke na moja ramena. — Uvjeren sam da oni klinci ni ne znaju tko smo, a ako i znaju, 50

to će biti tek kratak bljesak.

Ta djeca, koja su bila moje dobi, mene vjerojatno nisu poznavala, ali za Blakea to ne bih mogla reći.

— Svejedno. Mislim da sada više ne mogu učiniti mnogo.

— Slegnula sam ramenima. Moja je iscrpljenost u tom trenutku prodrla do kostiju. Naslonila sam se na zid, osjećajući se sve iscrpljenije.

— Slušaj, poslijepodne imam nekoliko sastanaka, ali te navečer želim izvesti.

Uzdahnula sam, voljna pristati ako me to približi drijemanju.

— Bit ću pravi džentlmen — obećao je, ali mu je pogled zamaglio opasan bljesak požude.

— Imaš naviku vrijeđati me samo tako. Nemoj davati obećanja koja ne možeš održati.

Zvono je zazvonilo i vrata su se otvorila. Ušla sam u pusto dizalo, a Blake, začudo, nije ušao za mnom.

Netom prije no što su se vrata zatvorila rekao je: — Doći ću po tebe u osam.

*** Pijuckala sam vino, a Alli je počela piti svoj drugi espresso martini u jednom od nagrađenih talijanskih restorana u kockarnici. Ispripovijedala sam joj pojedinosti tog jutra, uključujući vrhunce upoznavanja s nekoliko moćnih direktora u toj djelatnosti i potom padove mogućeg rušenja vlastitog ugleda kad su me fotografski aparati nekoliko trenutaka poslije uhvatili u Blakeovu zagrljaju. Prisjetivši se toga, otpila sam poveliki gutljaj svojega crnog pinota.

— Uporan je. Ali, to me zapravo ne iznenađuje — rekla je 51

Alli.

— Ne mogu se oteti dojmu da gubim rat s njim. — Prebirala sam po tjestenini fra diavolo, rastrgana osjećajima koji su me preplavljivali u Blakeovoj prisutnosti. U jednom trenutku sam ga proklinjala, a u sljedećem sam morala smognuti svu samokontrolu kako mu ne bih popustila.

— Erica, znam da si u ovom trenutku potpuno usredotočena na posao, ali ako te on privlači, a ti njega očito silno privlačiš, zašto se ne bi prepustila?

— Alli, svašta sam prošla. Znaš to. Posao je već dugo jedino za Što marim. Drži me uzemljenom, a ako ovo zeznem zato što ne mogu obuzdati svoje hormone, ne znam što ću učiniti.

Iako je nalaženje više tradicionalnog posla bilo maglovita mogućnost, neuspjeh nisam željela prihvatiti kao mogućnost.

Istina je da sam s vremena na vrijeme doživljavala katastrofične trenutke, ali sam iz njih uvijek izašla jača, dajući više sebe i tjerajući nas dalje no što smo ikada očekivali biti. U normalnim okolnostima mogla sam žonglirati usputnim seksom, poslom i školom, ali to nije bio jedan od tih trenutaka. Morala sam ostati usredotočena ili riskirati da izgubim sve.

— Već si mu se dokazala profesionalno. Zar doista misliš da te neće poštovati ako ćeš spavati s njim?

— Možda. Taj rizik ne želim prihvatiti.

Blake je bio nepredvidljiv. Njegov utjecaj na naš posao bio je razoran i iznimno koristan pa nisam znala što mogu očekivati od njega, osobito ako odnos zakompliciramo seksom.

— Erica, ako igraš prema tim pravilima, potvrđuješ njihovu osnovanost. Dečki se neprestano ševe uokolo i nitko se ne uzrujava zbog toga. To što si žena ne znači da nemaš 52

pravo na noć vrućeg seksa.

— Kaže cura koja se dovukla u osam ujutro. — Upirem vilicom u nju. — Ali, ozbiljno, posao mi je u ovom trenutku važniji od bilo koje kratke vezice.

Alli je na trenutak zastala. — Možda Blake nije za kratke vezice.

— Doista sumnjam.

— Blake nije kakav seronja iz studentskog bratstva.

Možda bi mu trebala pružiti priliku.

— U pravu si, on je seronja milijarder. Nisam sigurna što bi moglo biti gore.

Alli je okrenula očima. Znala sam što bi moglo biti gore, ali mi se nije svidjelo to što je izvlačila prošlost u takvom trenutku.

— Dakle, je li ti se Heath javio otkako ste... znaš? — upitala sam želeći odvratiti razgovor s Blakea.

— Da, jutros mi je poslao poruku. — Osmijeh se polagano raširio njezinim licem.

Već je bila opčinjena. Nebesa, pomognite nam.

— Hvala za sjećanja! — našalila sam se i obje smo se nasmijale. — Misliš li da će biti što od toga?

— Ne znam. On živi u New Yorku, tko zna? Danas idemo na večeru. — Podignula je glavu. — Mislim, ako nemaš ništa protiv. Možemo biti zajedno ako doista želiš odbiti Blakea.

Znala sam da laže, kao što bi to učinila svaka dobra prijateljica.

53

PETO POGLAVLJE

lli i ja smo se, nimalo iznenađujuće, prepirale oko moje odjeće. Naposljetku smo se dogovorile oko asimetrično rezane haljine bez naramenica, boje breskve, za koju smo se složile da je primjerena za izlazak, ali ne vrišti: — Hajdemo preskočiti desert! — Ponovno sam nazula svoje bež štikle te nervozno namještala kosu gledajući se u ogledalo.

Blake je točno u osam sati pokucao na vrata. Na sebi je imao jednostavnu bijelu košulju podvinutih rukava i tamnoplave traperice. Njegova inače neposlušna kosa bila je pažljivo zaglađena na stranu, iako se na mjestima bunila na način koji je i dalje bio seksi i moderan. Proteklih nekoliko sati provela sam pokušavajući predvidjeti što će ta noć donijeti, a tada svoje misli nisam mogla održati ni izdaleka čistim.

Nakon nekoliko trenutaka besramno požudnog gledanja opazila sam da je njegov pogled usredotočen na mene, zrcalni odraz sirovog divljenja. Preplavio me je val emocija — leptirići, putena žudnja i uznemirujuća slutnja da se možda previše prepuštam Blakeu Landonu. Bio je seksi, bogat i samopouzdan, a moji hormoni u njegovoj prisutnosti nisu posjedovali nimalo moći volje.

— Haj. — Držala sam svoju torbicu kao da mi život ovisi o njoj.

— Erica. — Nagovještaj osmijeha podignuo mu je krajeve 54

usana. — Blake! — Alli mi se pridružila na vratima te odmjerila Blakea od glave do pete. — Vas dvoje ste jako slatki!

— Alli, ne idemo na maturalnu zabavu — promrmljala sam iako sam se pomalo osjećala tako. Osim što je najzgodniji dečko u mojoj školi bio na mojemu pragu, što se nije doimalo sasvim ispravnim. Istina je da sam se znala lijepo dotjerati i da sam privlačila podosta zgodnih muškaraca, ali sam prije nekoliko mjeseci napustila te krugove kako bih se usredotočila na rad. Bila sam zaboravila kako je kad se nekome tako fizički sviđaš. Štoviše, nisam bila sigurna je li itko ikada u meni pobudio takve osjećaje, a Blake i ja smo se samo poljubili.

Blake mi je ponudio ruku i pokazao da bismo trebali krenuti.

— Zabavite se, djeco! — doviknula je Alli za nama.

— Dovest ću je ujutro — rekao je Blake namignuvši joj.

Okrenula sam očima od te pomisli.

Kad smo ušli u dizalo, Blake je pritisnuo broj četrdeset i pet, najveći broj na ploči, i počeli smo se uspinjati.

Zbunjeno sam upitala: — Kamo idemo?

— Na zadnji kat.

— Što je gore?

— Uh, zapravo, moja soba.

Moje uzbuđenje je splasnulo. — Suptilno, Blake. — Odmaknula sam se i prekrižila ruke. Pravi džentlmen, kako da ne. Bože, kako sam naivna!

Blake se nasmijao. — Nije ono što misliš. Vjeruj mi.

Podignula sam obrvu. — Nisi mi dao razloga da ti vjerujem.

— Čuo sam da je za to potrebno vrijeme pa možda još ima nade.

Vrata dizala su se otvorila i on me je poveo prema kraju 55

dugog hodnika, gdje je provukao svoj ključ kako bi ušao. Ušla sam za njim, zapanjena prostranim apartmanom koji bih mogla opisati samo kao skromniju palaču.

Prošli smo kroz kićeni hodnik i prozori od poda do stropa pred nama pokazali su nam Las Vegas na pozadini neba.

Sunce je nekoliko trenutaka prije zašlo iza obrisa golih planina, preplavivši nebo nijansama zlatne i jantarne boje, dok je svaka važnija znamenitost na čovjekovoj tvorevini pred nama oponašala sjaj prirode. Milijun malih svjetala oživjelo je noć u tom divljem gradu koji izaziva ovisnost.

— Mislio sam da bi pogled odavde mogao biti bolji nego iz restorana — tiho je rekao.

— Ostavlja bez daha. — Moj je pogled prelazio preko obzorja i bila sam ushićena njegovim izborom. Drugi put toga dana u meni je provalilo prpošno uzbuđenje zahvaljujući Blakeu. No, ipak sam obuzdala svoje vanjsko izražavanje, ne želeći mu pružiti zadovoljstvo jer me je toliko lako zadivio.

— Drago mi je da tako misliš. — Poveo me je prema stolu za dvoje pokraj prozora. Apartman na dva kata bio je uređen luksuzno i elegantno. Uređenje je isticalo tople, blijede tonove i različite teksture, od zidova presvučenih moherom do hladnih, žućkastih mramornih površina u kontrastu sa sjajnom i ukusno uklopljenom suvremenom elektronikom.

Hladno sam promatrala svu udobnost koju je taj apartman nudio sve dok poslužitelj iz jedne od susjednih soba nije donio vjedro sa šampanjcem.

— Madam? — Poslužitelj mi je ponudio ohlađenu bocu Cristal Rosea.

— Može — odgovorila sam.

On je stručno napunio naše čaše do vrha.

— Bio sam toliko slobodan da naručim za oboje. — Blake je nagnuo čašu kako bi dodirnuo moju. — Nadam se da 56

nemaš ništa protiv.

— Oprostit ću ti to. — Zapravo mi je laknulo. U Blakeovoj blizini nisam mogla bistro razmišljati, a kamoli ustanoviti kakvu bih hranu mogla spretno jesti u njegovoj prisutnosti.

— Pa, reci mi više o Erici Hathaway.

Uzdahnula sam. Eto ga. — Što te zanima?

— Kako se zabavljaš? — Oblizao je usne.

Moje se tijelo zgrčilo, od vrhova prstiju koji su se držali za rub stolca do zagrijanog središta između mojih nogu. Moja je obrana u Blakeovoj prisutnosti opasno slabjela. Zašto sam uopće pristala na to? Pa, nisam, ali zapravo nisam ni odbila.

Kako bilo, bili smo zajedno i do tog trenutka oboje smo se ponašali primjereno, osim mojega libida.

— Iskreno rečeno, ne mnogo, barem u posljednje vrijeme.

— Dakle, radoholičarka si?

— Moglo bi se reći.

— Pa, to nam je zajedničko. — Naslonio se i zagledao prema obzorju.

— Doista? Doima se da ti u posljednje vrijeme ide dovoljno dobro da bi mogao zauzeti opušteniji pristup životu.

— Moj život nipošto nije odmor, ako si to željela reći.

— Ne vidim razloga da ne bude.

— Tada pretpostavljam da me ne poznaješ osobito dobro.

— Prosvijetli me — rekla sam. — Čula sam da si bio haker.

— Preko ruba svoje čaše vidjela sam kako je grimasa kratko bljesnula preko njegova lica i nestala.

— Ne bi trebala vjerovati svemu što pročitaš na internetu.

— Ne? — Poslužitelj nam je donio obroke, dva savršeno pripremljena odreska potplećnjaka poslužena na šparogama i pirjanim gljivama. Srce mi je na trenutak zapjevalo i zahvalila 57

sam poslužitelju, koji je nestao jednako brzo kao što je došao, ponovno nas ostavivši same.

Jela sam, izgladnjela nakon intenzivnog dana, i uživala u svakom božanskom zalogaju. — Pretpostavljam da mi ne želiš otkriti svoju životnu priču.

On je zastao prije no što je odgovorio, intenzivno usredotočen na obrok, izbjegavajući pogled u oči. — Već si pročitala ono najvažnije. Što bih još mogao reći?

— Kako ću drugačije doznati na koji se način može postići nevjerojatan uspjeh ako mi ne otkriješ svoje tajne? — gledala sam ga u oči želeći da mi kaže više, nešto što nisam pronašla na internetu.

On je uzdahnuo i prošao prstima kroz kosu. — Napravio sam bankarski software, prodao ga i sada ulažem u druge, uglavnom uspješne pothvate te na taj način kratim vrijeme.

Zadovoljna?

— Zapravo ne — iskreno sam rekla.

— Nego, koliko je Alli angažirana u tvojoj tvrtki? Željela sam doznati više o Blakeovoj zloglasnoj prošlosti, ali sam odlučila poslije se vratiti na to, jer se doimalo da je posrijedi osjetljiva tema, a i još me nije počeo ljutiti.

— Ona je zapravo bila moje nadahnuće za web-stranicu.

Mislim da sam nakon tri godine napokon završila modnu edukaciju kod nje, iako i dalje svaki drugi put izričito zahtijeva da mi izabere odjeću. Kako bilo, ona sada radi naš marketing. Odgovorna je za uspostavljanje veza koje su urodile većinom naših plaćenih računa.

— Ali, rekla si da njezina angažiranost ovisi o financiranju.

— Allini roditelji očekuju da ona pronađe posao s plaćom većom od one koju joj donosi naša web-stranica pa nema mnogo izbora sve dok ne dobijemo financijsku potporu ili se 58

ne razvijemo brže. Bila je na razgovorima u New Yorku pa pretpostavljam da će naposljetku završiti ondje, ako ovdje ne uspijemo.

— Kako sada financirate stranicu?

— Iskreno?

— Ovo nije tvoje službeno predstavljanje. Samo sam znatiželjan.

— Prihod stranice dopunjujemo mojim nasljedstvom, koje, zahvaljujući svoj ovoj divnoj edukaciji, nezaustavljivo nestaje.

— Uvjeren sam da nisi prva koja je uložila svoja osobna sredstva u ostvarenje svojega sna. Šampanjac me je zagrijao, što je bilo dobrodošlo opuštanje u prisutnosti osobe koja je imala naviku izazivati napetost u meni. Ali, bio je iznenađujuće drag. Barem dok nismo razgovarali o njemu.

Kad smo završili, Blake je bacio svoj ubrus na stol i dopunio naše čaše, ispraznivši skupu bocu ružičastog šampanjca. Uzeo je svoju čašu, ustao i posegnuo prema mojoj ruci. Oprezno sam prihvatila njegovu ruku, a on me je poveo prema blještavo bijelim kožnim kaučevima na drugom kraju prostranog središnjeg dijela. Sjela sam, a on je sjeo pokraj mene, kliznuvši koljenom duž moje noge kako bi se okrenuo prema meni.

— Dakle, diplomirala si i sada razgovaraš s Maxom. Što slijedi?

— To je pitanje za milijun dolara.

— Ili, u ovom slučaju, za dva milijuna dolara — rekao je.

— Tako je. Zapravo ne znam. Sljedeći tjedan se moram iseliti iz studentskog doma pa pretpostavljam da o svojemu sljedećem koraku moram odlučiti prilično brzo.

— Doimaš se kao osoba koja će uspjeti, na ovaj ili onaj 59

način. — Zataknuo je pramen kose iza mojega uha i poigrao se mojom visećom naušnicom prije no što je spustio ruku na naslon kauča.

Moje se disanje ubrzalo i bila sam uvjerena da će on to primijetiti.

— Što večeras želiš raditi? — tiho je upitao dok je njegov pogled putovao po meni.

Porumenjela sam, kao da njegov pogled ima izravan nadzor nad mojom tjelesnom temperaturom, a koža mi se nepodnošljivo zagrijala. Nisam bila toliko naivna da povjerujem da ta večer neće završiti u Blakeovu krevetu, ali sam tu bitku gubila malo brže no što sam planirala. I prije sam željela druge muškarce i imala sam ih. Ravnodušna i usredotočena na tjelesno, gotovo uvijek sam uspijevala određivati uvjete. Ali, s Blakeom se nipošto nisam osjećala ravnodušno.

— Što kažeš na još jedno piće?

On je oklijevao. — Svakako, ali ako do kraja večeri ne budeš mogla hodati, radije bih da to bude zbog mene.

O, Bože. Vizije koje su njegove riječi pobudile u meni svladale su moj razum.

— A obilazak? — rekla sam, jedva sposobna izustiti te riječi.

— Las Vegasa? — podignuo je obrve.

Nasmijala sam se. — Možda da započnemo s apartmanom?

— To želiš?

Nešto se promijenilo u ozračju među nama. Moj je osmijeh nestao kad sam ugledala požudu koja je gorjela u njegovim očima. Moja potreba da njegove ruke i usne budu na meni postala je iznimna i svladala me je pa sam sa svakim trenutkom sve manje marila za posljedice njezina 60

zadovoljavanja.

Bez riječi sam kimnula i ustala s njim. On je odmah isprepleo prste s mojima i poveo me kroz sobe, ostave i kupaonice za goste, besramne poput cijene koju je zacijelo plaćao za taj apartman.

Stepenicama sa zlatnom ogradom uspeli smo se na drugi kat i ušli u glavnu spavaću sobu, u kojoj su se prozori također protezali od poda do stropa. On je stao na vratima, a ja sam ušla te prišla drugom kraju sobe.

— Mogla bih se naviknuti na ovaj pogled.

— I ja — promrmljao je.

Tada je bio dovoljno blizu da me dodirne, ali nije to učinio, izluđujuće dugo ispunjavajući džentlmensko obećanje. Čekala sam ga na tom napetom zajedničkom terenu, željela sam da pokrene stvar, ali su napetost i seksualna energija među nama sa svakom sekundom bile sve očitije.

Ispustila sam zrak koji sam bila zadržavala. Jebeš to.

Ohrabrena šampanjcem, uhvatila sam tanak rub svoje haljine i skupila slojeve. Povukla sam je preko glave, ostavši golih grudi, samo u gaćicama, štiklama i tekućem samopouzdanju. Staklo je pokazivalo moj odraz, a tada sam ugledala Blakea iza sebe. Vrelina njegova tijela isijavala je u moje, a moja je koža već plamtjela, zbog sramežljivosti jednako kao i sve jače žudnje.

Tada me je dodirnuo, prelazeći palcem niz moju kralježnicu, do ruba gaćica. Pratio je rub čipke do mojega kuka te ga čvrsto uhvatio i naglo me privukao k sebi. Moje je disanje zastalo od tog iznenadnog kontakta, u panici prožetoj žudnjom.

Zabacila sam glavu na njegovo rame i osjetila kako žudnja odnosi pobjedu. Njegove usne otpočele su putovanje slatkog mučenja, kušajući i grickajući moju preosjetljivu kožu od uha 61

prema ramenu. Jedna ruka stiskala je moj kuk, a drugom je uhvatio moju dojku. Dojka se prelila preko njegove šake, a bradavica ukrutila pod njegovim dodirom. Moje je tijelo gorjelo za njime. Osjetila su mi plamtjela, a žudnja je strujala kroz mene sve dok nisam bila gotovo slijepa od potrebe.

— Erica, reci mi što želiš.

Moj je um nesuvislo nizao nijeme vapaje. Blago sam se izvrnula, osjećajući kako se njegova ukrućenost napinje u trapericama, uz moja leđa. Pokrila sam njegove ruke svojim.

On se umirio, puštajući me kako bih se okrenula.

Okrenula sam se prema njemu, besramna i slaba pred njegovim pogledom. Njegove oči, sada potpuno zelene, bile su zažarene i topile su me iznutra. Naša su se tijela jedva dodirivala, a ja sam spustila ruku niz njegova prsa, usporavajući iznad pojasa. Bože, bio je divan, tvrd i topao.

Podignula sam se na nožne prste i utisnula drhtav poljubac na njegove usne te otvorila usta pred njegovim. On me je požudno poljubio, ali se u svemu drugome suzdržavao. Tijelo mu je bilo napeto od obuzdavanja, jedva suspregnuto.

— Želim tebe, Blake — šapnula sam.

Koljena su mi malo popustila. On me je uhvatio i privinuo uza sebe te mi ukrao dah poljupcem, požudnim i toplim.

Uživajući u baršunastim potezima njegova jezika, slijepo sam otkopčavala gumbe njegove košulje, a tvrde obline njegova trbuha napinjale su se pod mojim prstima. Posegnula sam prema gumbu njegovih traperica i otkopčala ga.

— I želim ovo. — Nasmiješila sam se.

Blakeove su se oči malo raširile. Zaigrano sam zagrizla njegovu donju usnu prije no što sam se poljupcima spustila niz njegovo tijelo. Njegova maslinasta koža bila je napeta preko mišića. Kovrčave svijetlosmeđe dlake prekrivale su mu prsa i središnji dio definiranih trbušnih mišića.

62

Spustila sam se na koljena i pogledala ga odozdo. Bio je sve što sam zamišljala i još mnogo više. Savršeni primjerak muškarca. Lijep. Prstima sam pratila dojmljiv obris njegova kurca prije no što sam povukla njegove traperice i bokserice prema dolje tek toliko da ga oslobodim. Kad je iskočio, uhvatila sam ga u ruke. Koža mu je bila vrela na mojoj, plamteći od iskonske potrebe. Naglo je udahnuo kad sam ga blago obujmila.

Bila sam vlažna od iščekivanja, ali koliko god sam žudjela za njim, najprije sam ga morala kušati, posjedovati ga.

Započela sam plitko i nježno, uzimajući ga dublje i s više pritiska sve dok nije opsovao, prolazeći prstima kroz kosu.

Milovala sam ga rukom gore-dolje, a drugu sam držala na njegovu trbuhu, prateći njegovo teško disanje.

— Erica, Bože. Dođi ovamo, čekaj...

Bio je sve tvrđi, sve deblji. Nakon nekoliko dubokih poteza koji su dosegnuli do stražnjeg dijela mojega grla, ponovno je opsovao pa sam znala da je blizu.

Prije no što sam ga uspjela dovršiti, podignuo me je na noge, izgledajući kao da je prekoračio granice svoje kontrole.

— Ja sam na redu — rekao je glasom toliko hrapavim i grubim da je gotovo zvučalo kao prijetnja. Podignuo me je u naručje i s lakoćom bacio na krevet.

Svukao mi je čipkaste gaćice i stavio ruke na moja koljena, nagovarajući ih da se razmaknu. Opustila sam se, a on mi je raširio noge i potpuno me otkrio. Istodobno posramljena i ohrabrena, osjetila sam kako mi se obrazi žare.

Spustio se na mene, a osjet njegovih usta između mojih nogu nadjačao je sve. Zastenjala sam.

Isuse kriste, usta su mu darovita.

Jezikom je prelazio preko moje vlažne, uzdrhtale ženskosti, primjenjujući vještinu koju je primijenio i na mojim 63

ustima, tapkajući, izazivajući i sišući.

Stenjao je, vibrirajući moj klitoris dok me je sisao. Moje su se stijenke divno stezale, a ruke hvatale svilenu tkaninu pod nama. Energija u mojoj srži jačala je zabrinjavajuće brzo.

— Jako si ukusna, dušo.

Osjet njegova daha na osjetljivom tkivu, a potom odlučni potezi jezikom preko spleta živaca gurnuli su me preko ruba.

Um me je napustio i svršila sam silovito, dopuštajući da se orgazam valovito kreće kroz mene.

Ubrzano sam disala nastojeći doći k sebi. Pod teškim kapcima gledala sam kako se potpuno svlači preda mnom.

Unatoč tek doživljenom orgazmu, moja žudnja za Blakeom jedva da je oslabjela. Čeznula sam za njim, željela sam imati ga u sebi, dovršiti ono što smo započeli.

Blake se popeo na krevet, a ja sam blago dahtala, žarko svjesna njegova približavanja. Njegov se kurac blago ljuljao, dug, širok i tvrd poput kamena. Navukao je kondom i krupni mišići njegovih bedara razmaknuli su moje noge oko njegova tijela. Zakvačila sam nogu za njegov kuk i izvinula se, željno ga požurujući u sebe.

On me je uhvatio za kuk i umirio me. Bili smo jedva povezani, glava njegova penisa stajala je na mojemu ulazu.

Cvileći sam izustila njegovo ime, očajnički ga želeći. On se sagnuo kako bi pronašao moja usta i okusi su nam se pomiješali s omamljujućim mirisom mojega uzbuđenja. Taj se čin doimao previše intimnim, previše sirovim u tim okolnostima, ali je pojačao moju ionako zasljepljujuću potrebu za njim.

Borila sam se protiv njegova stiska, divlje želeći imati ga cijelog. On me je pustio i prodro u mene. Tiho sam kriknula u njegova usta, zaprepaštena time koliko me je potpuno ispunio. Uživala sam u slasti tog osjeta. Ništa nije bilo 64

ispravnije od bolno polaganog prodiranja njegova tijela u moje. Moje se tijelo rastezalo kako bi ga primilo, a zalogaj njegova ulaska uskoro je uzmaknuo pred dubljom gladi.

Pomicao se svjesno i odmjereno, ispunjavajući me i uzmičući s pažljivim stankama, izmjenjujući zadovoljstvo i neizdrživu žudnju, dovodeći me sa svakim pokretom sve bliže rubu.

Obećanje oslobođenja me je mamilo, ali me je on neprestano poticao željeti još. Izluđivao me je potrebom ljubeći me polako i duboko.

— Blake, molim te. — Glas mi je napukao.

— Vjeruj mi — šapnuo mi je u uho.

Usporio je sve dok nisam pomislila da ću umrijeti od frustriranosti. A tada me je bez upozorenja uhvatio za stražnjicu i silovito prodro u mene. S drugim agresivnim prodiranjem pronašla sam svoj glas, iako sam ga jedva prepoznala kad sam vrisnula. On je neumoljivo osvajao nove dubine u mojemu tijelu, dajući mi sve što za sam ga gotovo preklinjala. A ja sam uzimala sve.

— O, Bože, Blake. — U meni je bješnjela oluja, a moje je tijelo nekontrolirano odgovaralo na njegovo. Uhvatila sam ga 2a kosu i stisnula se uz njega.

Moj je vrhunac pulsirao kroz mene. Stisnula sam se oko njega i cijelo mi je tijelo zadrhtalo kad je on postao nemoguće veći, prodirući u vlastitom oslobađanju u ritmu s mojim.

Srušio se na laktove iznad mene i prosipajući nježne poljupce po mojemu obrazu i vratu dok su se moje ruke i noge ovile oko njega. Naše je disanje postupno usporilo, tijela su nam se ohladila i došli smo k sebi.

Uzdahnula sam. — Nisam znala.

On se nasmiješio i poljubio me. — Što nisi znala?

— Da... može biti tako.

Njegov je osmijeh izblijedio, a usne su mu se blago 65

razmaknule dok je palcem prelazio preko obline moje jagodice. U prsima sam osjetila bol zbog njegove blizine i udivljenja za koje mi se učinilo da sam vidjela u njegovim poluotvorenim očima.

Nevino me je poljubio i odmaknuo se. Ustao je i nestao u kupaonici. Osjetila sam blago ushićenje obožavajući stražnju stranu njegova tijela, njegovu stražnjicu, oblikovanu savršeno, kao i svaki drugi slastan dio njega. Sve u vezi njega postalo je previše, navala na moja osjetila, vlak koji juri kroz moj zdrav razum.

A ja sam uživala u svakoj minuti.

66

ŠESTO POGLAVLJE

robudila sam se naglo, dezorijentirana, sve dok nisam prepoznala ručno oslikane zlatne leptire na stropu. Blake je ležao na trbuhu pokraj mene i tiho hrkao u jastuk, tijela mekog i opuštenog, posve drugačijeg od mišićave životinje koja me je prije nekoliko sati raspametila. Zacijelo sam zadrijemala dok se tuširao, ali me on nije probudio i otpravio.

No, ipak nisam mogla biti ondje kad se probudi. Bila sam sva u blaženstvu, ali me je pomisao da ću se na dnevnoj svjetlosti vraćati u svoju sobu potaknula na djelovanje.

Prigušena svjetlost ispunjavala je sobu, ali je noćno nebo pred nama bilo potpuno crno, ako se izuzmu mahnita svjetla grada, bez nagovještaja predstojećeg svitanja. Tiho sam kliznula iz kreveta i odjenula se iako, unatoč svem trudu, nisam mogla pronaći svoje gaćice. Nazula sam štikle i stala kod pisaćeg stola. Napisala sam poruku i stavila žeton od deset tisuća dolara na nju. Što se dogodi u Vegasu...

Pusa, E Još sam malo gledala panoramu, a tada sam bešumno napustila Blakeov apartman.

*** 67

Zadivljujuće nečujno ušuljala sam se u našu hotelsku sobu, ali je Alli bila naslonjena na jastuk i gledala televiziju kad sam ušla.

— Hej, zašto si budna? — Bila su gotovo dva sata.

— Zašto si ti budna? — Napućila je usne.

— Uh, tako.

— Droljice. Reci mi sve. — Isključila je zvuk na televizoru i prekriženih nogu sjela na rub kreveta.

— Nemam mnogo za reći. — Slegnula sam ramenima i svukla haljinu te navukla ogrtač.

— Erica, nemoj to ni pokušavati. Da čujem, odmah. — Uprla je svoj manikirani prstić u mene.

Uzdahnula sam i sjela na rub kreveta, okrenuvši se prema njoj. Tog sam je jutra grdila zbog istoga. Baš sam licemjerka.

— Reći ću samo da, ako je Heath imalo nalik bratu, ovaj, u krevetu — posrtala sam preko riječi — opraštam ti, u redu?

— Stvarno?! Je li bilo sjajno?

— Neopisivo. Sada samo moram ustanoviti kako da ga se klonim.

— Zašto? Kako to misliš? — Njezino se čelo namrštilo od same pomisli.

— Proživjeli smo svoj trenutak, ali se doista nadam, da je to za njega jednokratno i završeno jer... — Dopustila sam da mi lice padne u ruke, koje su još mirisale na njega. Udahnula sam njegov miris i dopustila da me preplavi sjećanje na tu noć.

— Erica, što je?

Naglo sam se uspravila kao da sam uhvaćena u nečemu što nisam smjela učiniti.

— Govorila si mi zašto želiš da to ostane veza za jednu noć — podsjetila me je.

— Ne znam! — zgrčila sam prste u krilu. — Samo znam 68

da bih mogla postati ovisna o tome. O njemu. — Pokazala sam prema stropu, u njegovu smjeru. Otresla sam sjećanja koja sam osjećala kao previše nova, znajući da je Blake i dalje savršeno gol te spava samo nekoliko vrata dalje. — Kaotična sam. Moram odspavati.

Alli je kimnula, ali sam primijetila lukav osmijeh prije no što je ugasila televizor i okrenula se pod pokrivačem.

Zahvalna zbog izbavljenja, otišla sam u kupaonicu kako bih se istuširala. Omamljenost Blakeovom blizinom slabjela je dok je voda udarala po mojim ionako slabim mišićima, potpuno iscrpljujući moju energiju. Već mi je značio previše.

Oblak sumnje nadvio se nad mene.

*** Izašla sam centra kampusa noseći svoju poštu kad sam čula svoje ime. Djevojka kratke plave kose silazila je stepenicama prema meni. Izgledala je kao tinejdžerski model. Preplanula, visoka i besprijekorno odjevena u majicu bez rukava i lanenu suknju.

— Liz — rekla sam. — Kako si?

— Odlično. Ne mogu vjerovati da smo napokon završile s time!

— Znam, vrijeme leti. — Odmahnula sam glavom u zajedničkoj nevjerici.

— Hoćeš li da pođemo na kavu? Rado bih pročavrljala s tobom.

Njezine tople smeđe oči doimale su se iskreno, ali sam ja uvijek izbjegavala takve trenutke. Naše se prijateljstvo ugasilo kad sam se na našoj prvoj godini preselila na drugi kraj kampusa i nikada zapravo nismo razgovarale o tome.

69

Oklijevala sam. Studij je bio za nama, nemam zadaću ni planove. Nisam imala izgovor.

— Svakako.

Kratko smo hodale do najbližeg kafića, gdje su nam ćudljivi hipsteri pripremili fin, precijenjeni kapučino. Sjele smo za stol za dvoje, a kaos kafića ispunio je tišinu među nama. S vremena na vrijeme sam je viđala u kampusu, ali godinama nismo doista razgovarale. Što smo si mogle reći?

Jedva da smo više i poznavale jedna drugu.

— Imaš li planove za ljeto? — upitala sam.

— Idem s roditeljima u Barcelonu na nekoliko tjedana, a tada u srpnju počinjem raditi.

— Gdje ćeš raditi?

— U jednoj investicijskoj tvrtki ovdje u gradu, računovodstvo ili što već. — Otpuhnula je paru sa svoje šalice. — A ti?

— Prošlog ljeta pokrenula sam modnu društvenu mrežu koja napreduje prilično dobro pa ću se neko vrijeme baviti time. Vidjet ćemo kako će se to razviti.

— To je sjajno. Nikada to ne bih očekivala.

Podignula sam obrve. A što bi očekivala, pitala sam se čačkajući po rastresitoj kori svojega čokoladnog croissanta.

— Kako su Lauren i svi drugi u kući? — upitala sam misleći na djevojke koje su stanovale na našem katu.

— Vrlo dobro. — Zastala je prije no što je nastavila. — Ali, nedostajala si nam.

Otpila sam gutljaj svojega kapučina, sluteći kamo taj razgovor smjera. Studij je bio za nama i započinjalo je novo poglavlje. Možda je napokon bilo vrijeme da to raščistimo, osobito ako bih je sada mogla sretati u gradu. Boston je i dalje bio dovoljno malen za slučajne susrete.

— Žao mi je jer ti nisam unaprijed rekla da se selim 70

potkraj godine. U to mi se vrijeme svašta događalo. — Bilo je to blago rečeno, ali doista nisam željela s njom u tom trenutku ulaziti u to. Iskopavanje bolnih sjećanja bilo je posljednje što mi je bilo potrebno.

— Shvaćam. Samo sam mislila da smo prijateljice, znaš?

— Bile smo — rekla sam. — I dalje možemo biti. Samo mi je bio potreban novi početak nakon svega što se dogodilo.

Ona je kimnula i uputila mi slabašan osmijeh.

Uzdahnula sam, pomirivši se s činjenicom da tu temu neću izbjeći koliko god se trudila. — Nakon one večeri više ništa nije bilo kao prije. Ti i svi drugi ste bili isti, ali ja nisam.

Nisam mogla izlaziti i zabavljati se sa svima vama kao da se ništa nije dogodilo. — Duboko sam udahnula pokušavajući potisnuti sjećanja. — To nije bilo ni u kakvoj vezi s našim prijateljstvom, ni s tobom. Samo nisam mogla podnijeti onaj pogled na svim licima.

Kad sam je pogledala, sažaljenje u njezinim očima izazvalo mi je mučninu. Odgurnula sam svoj tanjur i uzela torbicu.

— Željela sam razgovarati s tobom o tome, ali mi nisi dala priliku — rekla je.

— Vjerovala ili ne, doista ne volim razgovarati o tome — otresla sam se.

Njezine su oči bile bistre i nevine, podsjećajući me na mnoge noći koje smo provele jedući nezdravu hranu iz kutija koje su slali njezini roditelji te pripovijedajući priče i snove u svojoj brucoškoj naivnosti.

Opustila sam se na stolcu. — Imala sam potrebu sama to razriješiti, a to, zbog nekog razloga, nisam mogla u onoj kući.

— Shvaćam.

Nije shvatila, ali mi je bilo drago da je pokušala, iako me je vukla kroz sjećanja koja sam odavno pokopala.

71

— Možda se možemo sastati kad se vratim iz Španjolske i porazgovarati — rekla je. — Ne moramo razgovarati o onome, dakako. Znam da te to uzrujava.

Kimnula sam. Prošlost nisam mogla promijeniti, ali bismo možda mogle spasiti ponešto od onoga što je izgubljeno.

— Dakako. — Prisilila sam se na osmijeh. — Čut ćemo se.

Razgovarale smo o profesorima i o smještaju u gradu dok je Liz jela svoj muffin. Nakon toga smo razmijenile brojeve i pozdravile se. Kad sam ponovno krenula prema kampusu, moj se telefon oglasio porukom. Bila je od Alli.

Moramo razgovarati. Imam novost. Želudac mi se zgrčio. Nazvala sam je.

— Što je?

— Imam novost.

— To si napisala. Što je novo?

— Dobila sam posao.

— Sranje. — Pobjeglo mi je. Nisam se uspjela suzdržati.

— Erica?

— Što želiš da kažem? — Tapkala sam stopalom dok su ljudi na ulici prolazili pokraj mene. Susret s Liz me je uzrujao, a sada sam gubila najbolju prijateljicu, cimericu i poslovnu partnericu. Nisam to željela shvatiti kao vrhunac svojega dana. — Čestitam. Znam da si to željela. Ja, nažalost, nisam.

Alli je nekoliko trenutaka šutjela. — Razgovarale smo o tome, a sada se doimaš iznenađenom.

Bila je u pravu, ali to nije ublažilo bol. Već je sve bilo pokrenuto, čekah smo samo Maxovu potencijalnu odluku da nas financira.

— Kad odlaziš?

— Za nekoliko dana. Bit ću kod jedne prijateljice u gradu dok ne pronađem stan.

Telefon mi je počeo zujati zbog drugog poziva. Nisam 72

prepoznala broj, ali mi je bilo potrebno opravdanje da se izvučem iz tog razgovora prije no što kažem nešto što ne mislim. — Netko me zove, Alli. Moram ići.

Pritisnula sam tipku za drugi poziv.

— Halo?

— Erica, Blake je.

Jebeno sranje. — Nije dobar trenutak.

— Jesi li dobro?

— Dobro sam. — Zvučala sam svakako samo ne dobro.

— Gdje si? U blizini sam.

Osvrnula sam se uokolo u potrazi za najbližim prepoznatljivim elementom. — Nedaleko od Trga Campbell.

— Za pet minuta ću doći po tebe. — Završio je razgovor prije no što sam se stigla usprotiviti.

Sjela sam na klupu u parku, nezainteresirano provjeravajući elektroničku poštu na telefonu kako ne bih mislila na bombu koju je Alli ispustila na mene. Sid me je obavijestio o povelikom priljevu novih korisnika nakon konferencije, što je bilo dobrodošla vijest jer sam se već bila pitala je li cijela ta stvar zapravo bila Blakeov skup poziv za prelaženje pet tisuća kilometara zbog ševe. Ponovno sam se sjetila Alli i Liz te koliko sam ostala beskrajno sama u proteklih sat vremena. Obrisala sam suzu koja mi je potekla.

Automobilska truba prenula me je iz misli. Blake je sjedio za volanom sjajnog crnog sportskog automobila parkiranog na rubnjaku. Prišla sam mu i na trenutak se zbunila nepostojanjem kvake, sve dok jedna nije izvirila iz skrivenog džepa na suvozačkim vratima. Čudno. Ušla sam i istog trena ostala opčinjena golemim LCD zaslonom između vozačkog i suvozačkog sjedala.

— Što je, dovraga, ovo? — upitala sam, trenutačno zapanjena svim uređajima i pomagalima.

73

— To je Tesla.

— U redu. — Zagledala sam u ulicu pred nama čekajući da automobil krene.

— Hej — tiho je rekao Blake, prelazeći palcem preko mojega obraza.

Izgledao je svježe i dražesno, ali je njegov osmijeh uskoro izblijedio. Grlo mi se stegnulo kao da bih mogla ponovno zaplakati. Progutala sam želeći ublažiti taj osjet, a tada mi se tijelo ukočilo u samoobrani.

— Dobro sam, ozbiljno. — Okrenula sam glavu i obrisala odbjeglu maskaru koja bi mu mogla otkriti moj nedavni slom.

Nisam znala bih li mogla podnijeti da pred tim muškarcem budem ranjivija no što sam već bila i da zadržim mrvu profesionalnog integriteta. — Što želiš? — upitala sam.

— Jesi li gladna?

— Dakako. — Nisam bila, ali sam željela biti bilo gdje, samo ne ondje. Dopustila sam Blakeu da me odveze u onome za što sam se sjetila da je iznimno skup visokotehnološki automobil čije su dionice upravo silno porasle.

— Koliko dionica Tesle posjeduješ?

— Ubacio sam se u drugom krugu financiranja pa imam poprilično.

— Dakako — promrmljala sam.

Blake nas je u grad dovezao u rekordnom vremenu te s malo obaziranja na pješake ili prometna pravila, ali sam se nekako ipak osjećala sigurnom i bilo mi je lakše jer nam je kampus bio u retrovizoru. Ostatak puta vozili smo se u tišini sve dok Blake nije skrenuo na rezervirano parkiralište nasuprot tornja sa satom.

*** 74

Black Rose je irska pivnica u središtu Bostona, nekoliko koraka od slavne zgrade Faneuil i tržnice Quincy. Na jednom kraju restorana nalazi se šank od tamnog drveta, a zidovi su prekriveni štitovima s grbom iz domovine. Blake i ja smjestili smo se u tih kutak iz kojega smo mogli gledati kako ljudi vani žive svoj dan, uključujući turiste, bankare i ljude koji upravljaju konjskim zapregama.

Dražesna mlada konobarica bila je vesela i upitala nas je što ćemo naručiti, a njezin irski naglasak podsjetio me je na mojega omiljenog profesora, koji je za samo nekoliko tjedana također odlazio.

— Dva irska doručka i dva Guinnessa — rekao je Blake dajući joj naše jelovnike i odmah se ponovno usredotočio na mene.

— Naručuješ li uvijek za druge?

— Nisam želio da vodiš bitku sama sa sobom oko toga hoćeš li toliko rano naručiti pivo.

Nagnuo se prema meni pokazujući bicepse koji su virili iz rukava njegove majice s logotipom Initech iz filma Kako dobiti nogu. Na radni dan nije smio izgledati toliko neprofesionalno.

— Reci mi zašto si plakala.

Odmahnula sam glavom, emocionalno iscrpljena i nespremna za Blakeovo društvo u tom trenutku. — Možda ovo nije bilo dobra ideja.

Krenula sam ustati, ali me je Blake uhvatio za ruku.

— Hej, žao mi je.

Zastala sam, očajnički želeći raspasti se negdje gdje me Blake neće vidjeti.

— Ostani — rekao je.

Moj se gnjev otopio. Ponovno sam sjela, dopuštajući da moja ruka ostane u njegovoj. Njegov je dodir imao umirujući 75

učinak koji sam mu zamjerila, ali mi je istodobno bio divan.

— Blake, zašto si me želio vidjeti?

— Pa, prije svega, nisi mi dala priliku da se pozdravimo.

Pobjegneš li uvijek tako?

— Mislila sam da će ti biti svejedno — rekla sam, u nelagodi zbog cijele stvari, iako od odlaska iz njegova apartmana prije dva dana gotovo nisam mislila ni na što drugo. — Kako bilo, ranije sam otputovala kući.

— Je li ti se Max javio?

Duboko sam udahnula, u olakšanju jer ponovno govorimo o poslu. — Da, sastat ćemo se sljedeći tjedan.

— Kako napreduje potraga za smještajem?

Okrenula sam očima i zastenjala. — Sada kad se Alli službeno seli u New York, pretpostavljam da je upravo postala jednostavnija.

— To ne zvuči kao dobra vijest.

— Da, morat ću se ponovno početi sama odijevati, što će biti teško — našalila sam se.

Nisam lagala, ali njezin smisao za modu očito neće biti jedino što će mi nedostajati. Alli mi je bila najbolja prijateljica, moja osoba od povjerenja, moja pobočnica. Još nisam mogla vjerovati da moja cimerica više neće biti moja cimerica. Bit ćemo udaljene samo sat vremena leta, ali sam se držala za iracionalan strah da će naši životi krenuti u različitim smjerovima i da će to naposljetku narušiti prijateljstvo koje smo se toliko trudile izgraditi. Samo će vrijeme pokazati.

— Imam dobru agenticu. — Blake je iz svojega novčanika izvadio posjetnicu i pružio mi je. Fiona Landon, ovlaštena agentica za nekretnine.

— Ako ste u srodstvu, sumnjam da će imati nešto u mojem cjenovnom rasponu.

76

— To je moja mlađa sestra, a nikad se ne zna. Poznata je po tome da iskopa nešto dobro. Samo joj reci da sam te ja poslao.

Uzdahnula sam. — Rekla sam ti za svoju situaciju zato da bismo imali o čemu razgovarati. To nije bio poziv upomoć.

Posve sam sposobna sama to riješiti.

— Znam da jesi — tiho je rekao palcima trljajući zglobove na mojim prstima.

Izvukla sam ruku iz njegovih. Tjelesni kontakt s Blakeom ozbiljno je narušavao moje donošenje odluka.

— Nazovi je — potaknuo me je.

Stavila sam posjetnico u svoju torbicu znajući da ću to učiniti samo zato što je on to želio, a on neće odustati dok to ne učinim. Konobarica nam je donijela doručak, ukusan i stvoren za debljanje, a to su bila dva uvjeta da se nešto proglasi utješnom hranom, pa mi je u tom trenutku istinski godila. Isprala sam je s nekoliko gutljaja Guinnessa, što također nije bilo loše. Dok nisam bila u emocionalnom previranju i dok me Blake nije bacao naglavačke u profesionalne valove, uživala sam u njegovu društvu. Čavrljali smo o sportu, temi o kojoj se dva Bostonca mogu složiti. Malo pomalo me je izvukao iz mojega sumornog raspoloženja.

Vani je sunce zagrijalo kaldrme dok smo se vraćali prema automobilu. Boston me i dalje zadivljuje nakon svih ovih godina. Ulice imaju svoju povijest, a karakter ljudi je takav da se ondje uvijek osjećate kao kod kuće. Bilo je nemoguće živjeti ondje i ne osjećati strast te posesivnost prema tom gradu.

Na putu kući zazvonio je Blakeov telefon. Na LCD zaslonu pojavila se ležerna fotografija lijepe brinete pokraj imena Sophia. On se nije obazirao na poziv nego je gledao ravno pred sebe, ne pokazujući emocije. Nisam imala pravo pitati 77

tko je ona. Teško da smo bili u odnosu, a zamisao da netko bogat i zgodan poput Blakea ne bi izlazio sa ženama bila je prilično nerealna. Pa ipak, zapekla me je pomisao na drugu ženu u njegovu životu.

Stali smo ispred kuće, a Blake je obišao automobil kako bi me pustio van prije no što sam uspjela dokučiti gdje su kvake.

Prešli smo nekoliko koraka do ulaza. Kad sam zastala kako bih ga pozdravila, Blake me je privukao k sebi. Ostala sam bez daha.

— Gospođice Hathaway, dugujete mi poljubac za laku noć.

Prije no što sam stigla odgovoriti, pokrio je moja usta svojim. Rastopila sam se u taj poljubac i u toplinu njegova tijela. Bože, njegove usne. Stres tog jutra postao je maglovito sjećanje, zamijenjen glađu koju ni jedno od nas u tom trenutku nije moglo zadovoljiti.

— Pođi sa mnom kući. — Glas mu je bio prepun emocija.

Moj je unutarnji glas negdje u daljini počeo psihoanalizirati sve, izvlačeći me iz tog trenutka.

— Ne mogu.

Zapravo sam mogla. Istina je da sam više od svega željela ponoviti noć u Blakeovu apartmanu u Vegasu, ali nisam znala što bi to značilo za moju mentalnu stabilnost. Morala sam se usredotočiti na posao. Redovita ševa do besvijesti s Blakeom vjerojatno mi neće pomoći u tom pogledu.

— Tada ćemo večerati zajedno.

— Ne — bila sam uporna. — A osim toga, prošli put zapravo nisi bio pravi džentlmen.

— Nisam? Koliko se sjećam, ti si tražila obilazak spavaćih soba.

Upro je kuk u mene, izmamivši tihi jauk. Pokušala sam mariti za to što nas svi prolaznici mogu vidjeti, ali me je više 78

zabrinjavalo to što sam klizila sve dalje od same sebe, sve dublje u opasnu privlačnost koja me je već uhvatila.

— Blake, ozbiljno, u Vegasu je bilo... doista sjajno. — Zastala sam, očajnički nastojeći sabrati se. — Jednostavno nisam u dobrom stanju za ovo, što god bilo između nas.

Nježno sam ga poljubila, udahnuvši ga još jednom prije no što sam se izvukla iz njegova stiska. On me je pustio, ali sam po želji u njegovim očima vidjela da nije sretan zbog toga.

— Zbogom, Blake.

79

SEDMO POGLAVLJE

o zatvaranja studentskog doma bilo je još samo nekoliko dana pa mi je ponestajalo vremena i mogućnosti da pronađem novi dom. Nisam mogla vjerovati koliko sam kasnila s time, ali mi je život u posljednje vrijeme donosio iznenađenja pa sam odlučila javiti se Blakeovoj sestri i nadati se brzim rezultatima.

Fiona Landon je bila prelijepa. Njezina smeđa kovrčava kosa bila je jednostavno i moderno odrezana do ramena. Ta mlada i elegantna profesionalka bila je odjevena u tamoplavu haljinu s točkicama kad smo započele potragu za mojim prvim stanom.

Prvih nekoliko stanova koje mi je pokazala bilo je u skladu s onime što sam očekivala — cijenom prihvatljivo, omanje i na lijepoj lokaciji, ali prilično daleko od bilo kojeg sredstva javnog prijevoza. Ubrzo sam shvatila da ću morati učiniti određene ustupke ili uspostaviti realniji budžet.

Svratile smo na brzi ručak u maloj zalogajnici nedaleko od parka kako bismo se dogovorile.

Fiona mi se pridružila za stolom nakon što je obavila nekoliko telefonskih razgovora kako bi u zadnji čas dogovorila pokazivanje još jednog stana. — Nego, odakle poznaješ Blakea?

Malo sam se zagrcnula limunadom. Bože, da samo zna.

— U pregovorima sam s Angelcomom u vezi ulaganja u 80

moju tvrtku.

— Oho, to je sjajno. Nadam se da će uspjeti.

— I ja.

— Blake se veoma angažira oko svojih ulaganja. Vidjela sam kako su neke od tih tvrtki doista uspjele.

Kimnula sam i poštedjela je činjenice da me je on odbio.

Pa, zapravo, odbio je posao. Tjelesno me je osvajao, usredotočeno odlučno, što bi se moglo i očekivati od nemilosrdnog poslovnog čovjeka.

— Što je s tobom? Radiš li ovo puno radno vrijeme?

— Blake ima nekoliko nekretnina pa se uglavnom bavim upravljanjem njima, ali povremeno radim i s drugim ponudama nekretnina u gradu.

— Pretpostavljam da je dobro da to ostane u obitelji.

— Nedvojbeno. Blake nam daje posla sa svim svojim projektima.

— Nedavno sam zapravo upoznala i Heatha — rekla sam, izostavljajući pojedinosti našeg susreta u Las Vegasu.

— O, doista?

— Vrlo je zanimljiv — nastavila sam nadajući se doznati ponešto o njezinu karizmatičnom bratu i o problemima koje Blake ima s njim, samo zbog Alli.

— Moglo bi se tako reći. Nemam pojma kako Blake drži korak s njim. — Gledala je pokraj mene, a lice joj je bilo pažljivo lišeno emocija. — Imaš li ti braće ili sestara?

— Ne, sama sam. — Godinama sam bila doslovce sama.

Cesto sam zamišljala kakav bi mi život mogao biti s bratom ili sestrom. S nekim s kim bih dijelila emocionalni teret nakon majčine smrti, s kim bih umanjivala veličinu naših teškoća i zajedno nastavljala dalje. Najbliža osoba koja zna što sam prošla bio je Elliot, ali je on, poput mene, nastavio sa životom.

Fiona i ja završile smo s ručkom i ona nas je odvezla do 81

zadnjeg stana za taj dan, za koji je obećala da će biti više u skladu s onime što tražim. Stala je ispred slikovite kuće s fasadom od pješčenjaka na Aveniji Commonwealth. Drvored se proteže od jednog kraja ulice do drugog, a dvije strane ulice odvojene su pješačkim stazama i lijepo uređenim zelenim površinama. Ondje žive mnogi važni ljudi u tom gradu i premda mi se sviđala promjena u odnosu na ne osobito lijepe lokacije koje sam do tada pogledala, brinulo me je koliko će to biti izvan mojega budžeta.

No, ipak sam se uspela za njom uza stepenice. Ušli smo u svijetao i prostran stan s dvije spavaće sobe.

— Ajme.

— Ovaj se upravo pojavio u ponudi — rekla je Fiona.

Kućanski aparati bili su novi, zidovi su bili netom oličeni, a podovi od tamnog drveta bili su besprijekorni.

— Fiona, ovo je savršeno, ali sumnjam da si mogu priuštiti nešto ovoliko lijepo.

— Vlasnik ga nudi po odgovarajućoj cijeni za odgovarajućeg najmoprimca. Premašuje tvoj budžet, ali je toliko sjajna prilika da sam ti ga morala pokazati. — Pružila mi je oglas s cijenom stanarine, koja je bio izvan mojega budžeta, ali je opravdavala dodatne pogodnosti tog stana.

Polako sam izdahnula i upustila se u mentalnu matematiku.

— Zbog druge sobe uvijek možeš uzeti cimericu. Erica, ovaj stan neće dugo biti u ponudi pa ako misliš da ga možda želiš, mogu odmah nazvati.

Imala bih izbočene prozore, kadu i drugu sobu, s kojom bih mogla učiniti što god želim. U posljednje vrijeme sam spontano improvizirala pa nema smisla da stanem.

— Gdje trebam potpisati?

82

*** Ugurala sam preostalu odjeću u crnu vreću za smeće i bacila je pokraj drugih. Alli i ja cijeloga dana gotovo nismo ni razgovarale, osim dogovora o tome kako ćemo podijeliti ono što smo zajedno kupile. Te sam trenutke na čudan način doživjela kao raskid, a oni su jednako kao i raskid, opteretili moje ionako prenapete živce. Kad smo obje završile, smjestile smo se na gole madrace, a opruge su škripale pod nama.

Madraci mi neće nedostajati.

— Je li ti se Heath javio? — upitala sam, želeći prekinuti tišinu i razbiti napetost među nama.

Ona je blago podignula obrve i kimnula. Odlično, kažnjava me šutnjom.

— I? — I što? — otresla se. — Ionako te nije briga, Erica.

— Slušaj, žao mi je. Uhvatila si me u pogrešnom trenutku i jednostavno sam... — Suza mi je kliznula niz lice i odmah sam je obrisala. — Voljela bih da ne moraš otići, ali želim da znaš da razumijem zašto odlaziš. Ja...

Ona je prešla udaljenost među nama i čvrsto me zagrlila.

— Želim da budeš sretna i znam da ćeš biti — šapnula sam.

Ona se odmaknula i dlanovima obujmila moje lice. — Erica, ti si mi najbolja prijateljica. Nekoliko stotina kilometara to neće promijeniti. I nemoj ni na trenutak pomisliti da ovaj posao bez mene ne možeš uspješno voditi. To je tvoje dijete.

Više te ništa ne sputava.

— Govoriš kao da će to biti posve lako.

— Ti si od prvoga dana sve to prikazivala kao lako. Ne znam kako nam je uspjelo, ali znam da bez tebe ne bismo 83

uspjeli. Željela sam joj vjerovati, ali sada kad je njezin odlazak bio stvarnost, težina mojih odgovornosti teško me je pogodila.

Srećom, imala sam mnogo više vremena za njih, ali sam počela propitivati svoju odluku da ostanem u Bostonu kad se doimalo da iz njega odlaze svi koji su mi bili važni.

*** Fiona me je dočekala kod vrata, u šarenoj ljetnoj haljini, dotjerana kao i prošli put.

— Čestitam! — Nasmiješila se i kratko me zagrlila.

— Hvala ti jer si mi pronašla takav sjajan stan.

— Nema na čemu.

Kad je pogledala terenac koji me je dovezao, osmijeh joj je malo izblijedio. Brad je izašao i pridružio mi se na pločniku pred zgradom. Brad je bio prijateljev prijatelj. Nisam ga osobito dobro poznavala, ali je bio vrlo drag i očito je provodio vrijeme u teretani pa se nisam osjećala previše krivom kad sam ga zamolila da moj ležaj prenese stepenicama do novog stana.

On je to učinio stručno spretno, ostavljajući besprijekorne zidove stubišta neoštećenima. Fiona se doimala nervoznom kad mi je predala ključeve kako bih otključala vrata. Kad sam to učinila, Brad je prošao preko praga prema sobi koja će biti moja spavaća soba. Prije no što sam stigla ući za njim, netko je sišao niza stepenice.

O, susjed!, uzbuđeno sam pomislila, a tada se iza ugla pojavio Blake Jebeni Landon i uputio mi osmijeh od kojega mi se srce počelo topiti.

— Što radiš ovdje? — Ton mojega glasa otkrio je više 84

panike no što sam željela. Protekla tri tužna dana bila sam uvjerena da sam ga se zauvijek riješila, ali sam se istodobno pitala zašto sam se trajno odrekla najboljeg seksa u životu.

— Živim ovdje.

Gnjevno sam pogledala Fionu koja se vidljivo zgrčila, otkrivajući da je čitavo vrijeme sudjelovala u tome.

— Oprosti — rekla je bez glasa prije no što se okrenula kako bi otišla.

— Živiš ovdje. — To nije bilo pitanje, nego više potvrda najgoreg mogućeg scenarija.

— Pa, zapravo sam vlasnik ove zgrade, ali, da, i živim ovdje.

Prekrižila sam ruke i počela tapkati stopalom, a taj znak govori da ću uskoro planuti. Kako sam mogla najbolje artikulirati krajnji gnjev koji sam osjećala prema tom nepodnošljivo seksi muškarcu koji se uporno uplitao u moj život?

— Izgledaš gnjevno. Što mogu učiniti?

— Bio je toliko pristojan da ostavi dojam blagog opreza, što je bilo mudro jer sam razmišljala o tjelesnom nasilju u nastojanju da mu objasnim ono što sam željela reći. Riječi su s njim bile uzaludne.

— Za početak, Blake, možeš prestati uplitati se u moj život! — Zabola sam prst u njegove prsne mišiće tvrde poput kamena. — Zašto misliš da možeš skoknuti ovamo, praktično me smjestiti u stan ispod sebe i misliti da je to totalno jebeno normalno?

— Imaš prilično pogan jezik za curu s Harvarda.

— Ne seri, Blake.

— Jesi li doista željela živjeti u jednom od onih ušljivih stanova?

— Potpuno promašuješ smisao.

85

U ogorčenosti sam ušla u stan i zalupila vrata za sobom.

On je ušao za mnom i našao se licem u lice s Bradom, koji je, blago rečeno, izgledao iznenađeno. Blake je bio vitkiji i općenito manje mišićav, ali je bio viši od Brada. Njegove širom otvorene oči su se stisnule kad ga je ugledao, kao i šake.

— Uh, hej! — Bradu je očito bilo nelagodno.

Požurila sam po svoju torbicu, uzela novčanik i izvadila pedeset dolara koje sam mu dugovala. — Brad, mnogo ti hvala. Mislim da smo kvit. Samo baci preostale vreće u predvorje, a ja ću ih donijeti gore.

— Jesi li sigurna?

— Da — rekli smo Blake i ja u isti glas. Brada vjerojatno više nikada neću vidjeti, ali mi je ta situacija ipak bila neugodna.

Ali, dao mi je sjajnu ideju.

*** U procesu svađanja sa mnom oko časti nošenja mojih torbi u stan, Blake me je nagovorio na večeru u njegovu stanu. Bila sam izgladnjela i emocionalno iscrpljena pa sam nevoljko pristala.

Prošli smo kroz hodnik i ušli u otvorenu sobu s dizajnerskom kuhinjom nadesno te s velikim područjem za sjedenje i blagovanje nalijevo. Stan je uvelike bio ono što bih očekivala. Svijetao i moderan, a glavna soba bila je ispunjena suvremenim namještajem, kaučevima presvučenim žućkastom mikrofibrom, tamnim tvrdim drvetom i bljeskovima oceanski plave boje na slikama i detaljima.

Pretpostavila sam da mu je netko drugi, vjerojatno žena, pomogao urediti taj prostor.

86

Ono što me je najviše iznenadilo, nakon doživljaja njegova visokotehnološkog automobila, bio je potpuni izostanak vidljive elektronike, ali je ona možda bila toliko vrhunska da je nekako bila skrivena u sobi.

— Nema raznih uređaja i pomagala? — upitala sam.

— Zapravo ne. Ako se imam potrebu umrežiti, odem u svoj ured.

— To me iznenađuje.

— Zašto?

— Pa, sa zaslona u svojemu automobilu vjerojatno možeš organizirati malu konferenciju. Mislila sam da je i tvoj životni prostor takav.

— Petnaest godina buljim u zaslone. Nakon nekog vremena mi je sinulo da do svojih najboljih ideja dolazim kad sam dulje vrijeme izvan mreže.

— Mislim da shvaćam — rekla sam, ne sasvim sposobna ovladati vlastitom opsjednutošću tehnologijom. Imala sam potrebu biti dostupna u svakom trenutku, za svaki slučaj.

Pomisao neumreženosti na dulje od sat vremena, osobito za nekoga poput Blakea, koji je zacijelo bio mnogo traženiji, bila mi je nezamisliva.

— Vino?

Dan je bio vruć, iscrpljujuć i stresan. Više od svega željela sam završiti ga čašom hladnog bijelog vina, ali to je bio jednosmjeran put u Blakeovu spavaću sobu, koju sam odlučila izbjegavati, osobito u tim novim životnim okolnostima.

Budući da smo, zahvaljujući ugovoru o najmu na jednu godinu koji sam nedavno potpisala, bili susjedi, morala sam postaviti nove granice.

— Voda — rekla sam. — Dakle, što je za večeru? Mogu li kako pomoći?

— Uh... — Oklijevao je, a tada je otvorio ladicu i izvadio 87

hrpu jelovnika iz zalogajnica. — Biraj. Toplo preporučujem tajlandski restoran malo dalje niz ulicu. Najbolja tajlandska hrana koju ćeš ikada jesti.

Odmahnula sam glavom, pomalo začuđena time da me je pozvao na večeru bez plana. To se doimalo neuobičajenim za njega. Uvijek je bio pet koraka ispred mene, a tu vrlinu više nikada neću podcijeniti.

— Da pogodim: ti ne kuhaš?

— Posjedujem mnoge darovitosti, ali, ne, kuhanje nije među njima.

— Jesi li ikada pokušao?

— Zapravo nisam. — Slegnuo je ramenima.

— U redu, gdje je najbliža tržnica?

On je podignuo obrve. — Nekoliko ulica dalje.

— U redu, moj hladnjak je prazan, a pretpostavljam da je i tvoj. Što kažeš na to da kupimo nekoliko namirnica i da ti pokažem kako se priprema pravi obrok, za sljedeći put kad pozoveš curu k sebi?

Zastao je. Nisam bila sigurna je li ga to uzrujalo ili je razmatrao moju ponudu. Kako bilo, on je sa mnom previše puta prešao granicu pa nisam namjeravala hodati po jajima oko njega, bio on milijarder ili ne.

— Pošteno — napokon je rekao.

Blake je na tržnici bio potpuno izvan svojeg elementa.

Nikada nisam shvaćala zašto majke svoje sinove ne pouče pripremati barem osnovne obroke. Ispitala sam što voli i što ne voli te tada prikupila sve sastojke za jedan od svojih specijaliteta, linguine sa školjkama, jedno od prvih jela koje me je majka poučila pripremiti.

Budući da još nisam imala osnovne kućanske predmete kao što su lonci i tave, poslu sam prionula u Blakeovoj vrhunskoj kuhinji, dok je on stajao po strani. Bila sam 88

pogubila konce, ali, sam se postupno snašla. Nakon četiri godine življenja u zajednici s kuhinjicama svedenim na ono osnovno, nedostajalo mi je biti u pravoj kuhinji, a Blakeova je imala sve.

— Hoćeš li samo stajati ondje ili ćeš mi pomoći? — upitala sam, napola ozbiljno.

Pridružio mi se kod ormarića pa sam mu dala prvi zadatak.

— Evo, nareži ovo na kockice. — Pružila sam mu luk.

Gledala sam ga krajičkom oka, hineći da ne opažam kako trepćući tjera suze.

Udomaćila sam se i pripovijedala radeći, zbog njega. Iako je Blake uglavnom šutio, bio je pozoran učenik. Katkad malo previše pozoran, zatekla sam ga kako zuri u moju stražnjicu dok sam u njegovim ormarićima tražila cjedilo. Potpuno sam iskoristila tu razmjenu moći poučavajući ga osnovama kuhanja tjestenine kao što je prepoznavanje al dente stadija i važne razlike između netom naribanog i parmezana i onog iz staklenke.

Kad smo završili, pripremila sam dva tanjura, a Blake ih je odnio u blagovaonski dio. Sjedili smo za stolom od postaranog drva, lijepim i skupim komadom namještaja.

Priznajem da sam se počela navikavati na finije stvari u Blakeovoj prisutnosti.

Prionuli smo jelu i nekoliko trenutaka šutjeli.

— Odobravam. — Kimnuo je i namotao još tjestenine na viljušku.

— Hvala. Dobra vijest je da će ostaci biti još bolji.

— Kako ostaci mogu biti bolji od ovoga?

— Tjestenina upije sok školjaka. Božanstvena je.

On je potvrdno zastenjao gutajući još jedan zalogaj.

Nasmiješila sam se, zadovoljna i možda malo osnažena.

89

— Jesi li spremna za susret s Maxom? — upitao je. Tanjur mu je već bio prazan, a ja sam svoju porciju tek načela.

— Ne potpuno. Jurila sam uokolo zbog preseljenja i dovršavala ono što je bilo potrebno dovršiti. Ali, ovaj tjedan namjeravam razraditi pojedinosti.

— Zanimat će ga više o vašoj statistici konverzije.

— U redu. — Kimnula sam i mentalno zabilježila da u tome moram biti opširnija.

— I bit će ti potrebna podrobna analiza troškova te očekivani troškovi nakon financiranja. Budući da Alli odlazi i da se tvoji osobni troškovi mijenjaju, trebala bi početi razmišljati o tome kako će financijski krajolik izgledati ako dobiješ sredstva.

— U redu, hvala.

— Imaš li statističke podatke o vašim marketinškim nastojanjima? Što je funkcioniralo, a što nije?

— Ovaj, ponešto — rekla sam. — Imam analizu, ali zapravo već neko vrijeme nisam računala.

— Što radiš sutra?

— Čini mi se da ću raditi zadaću.

— Zašto nakratko ne svratiš do mojega ureda da ti pomognem raščlaniti ponešto od toga. Financiranje ćeš dobiti brže ako uspiješ odmah odgovoriti na sva ta pitanja. U suprotnom će to samo dovesti do daljnjih sastanaka. Samo je nekoliko pitanja na koja moraš odgovoriti da bi dobila sredstva, ali moraš znati svaki vid odgovora.

Ako mi je itko mogao pomoći u tom procesu, tada je to bio Blake. Bilo bi nepristojno, ali i krajnje budalasto, odbiti ga.

Pa ipak, nisam bila sigurna da ga želim dalje uplitati u svoje poslove, iako mi nije dao mnogo izbora.

— Je li to sukob interesa? — upitala sam pokušavajući domisliti bilo kakav osnovan razlog da odbijem njegovu 90

pomoć. Bilo mi je užasno to što mi je u tom trenutku bio potreban.

— Ne, Erica. Već sam ti rekao, ja ne ulažem u tvoj projekt.

— Cijenim tvoju ponudu, Blake. Doista, ali ne želim ti smetati.

— Nećeš. Moj ured je točno preko puta tornja sa satom.

— Izvadio je posjetnicu iz novčanika. — Dođi nakon ručka i možemo pregledati brojke. — Uzeo je svoj prazan tanjur i otišao u kuhinju.

— Kad si posljednji put jeo? — upitala sam kad se vratio s prepunim tanjurom i orošenom bocom lokalnog mikropiva.

— Padam na domaću hranu. — Nasmiješio se i otpio gutljaj iz boce. — Što je sutra navečer na jelovniku? Reci mi i napunit ću kuhinju.

Okrenula sam očima. — Nisam znala da ću svoju stanarinu morati dopunjavati uslugom kuhanja.

— Mislim da bih ti drage volje dopustio da besplatno stanuješ ovdje kad bi me svake večeri ovako hranila.

— Primamljivo — našalila sam se, iako nikada ne bih ni razmotrila tu ponudu. Blake je očito poduzeo ekstremne mjere da me smjesti u tu zgradu, tako da mu budem na raspolaganju. Ali, možda bih ga hranom mogla odvraćati od seksa. Taj bi plan mogao biti dobar, iako sam imala još bolji.

91

OSMO POGLAVLJE

prali smo posuđe od večere i sjeli jedno pokraj drugog na kauč, okrenuti prema izbočenim prozorima, kao što smo sjedili i u Vegasu. Bila sam odlučila da će ta večer imati posve drugačiji ishod pa sam se, nimalo suptilno, odmaknula nekoliko centimetara, čineći njegovu tjelesnu blizinu nešto podnošljivijom. — Gdje si naučila tako kuhati? — upitao je Blake.

Zastala sam prije odgovora kako bih razmislila koliko mu svojega osobnog života doista želim povjeriti. Razgovor o majci neizostavno je uvodio misterij oca, što je ljudima teško shvatiti. Činjenica da ne znam tko mi je otac izazivala je razne reakcije, od šoka do osuđivanja i sažaljenja. Unatoč nesklonosti da sve to otkrijem Blakeu, izbjegavanje njegovih pitanja samo bi odgodilo iznošenje istine. On će je nedvojbeno izvući iz mene, malo pomalo.

— Moja je majka bila izvrsna kuharica. Poučila me je svemu što znam o hrani.

— Bila?

— Umrla je kad mi je bilo dvanaest godina. — Progutala sam kako bih ublažila ubod tuge koji se pojavljivao kad god bih govorila o njoj. — Razboljela se, a kad su otkrili što je, karcinom se agresivno proširio. Umrla je nekoliko mjeseci poslije.

— Žao mi je — rekao je.

92

— Hvala ti. — Ožalošćena tim sjećanjem, čupkala sam poderotinu na svojim trapericama. — Prošlo je toliko vremena da mi je teško sjetiti se svega u vezi nje. Osjećam kao da je hrana jedan od načina da sjećanje na nju održavam na životu. To zvuči čudno, zar ne?

— Mislim da ne zvuči. — Okrenuo se prema meni i uhvatio moju slobodnu ruku. — Dakle, otac te je podignuo?

Polako je vrtao krugove na mojoj nadlanici, istodobno mi odvraćajući pozornost i smirujući me.

— Otprilike godinu dana živjela sam s očuhom. Kad mi je bilo trinaest godina, došla sam na istok, u internat. Jednog ljeta vratila sam se u Chicago, a preostala ljeta provodila sam kod majčine najbolje prijateljice Marie, koja živi u predgrađu.

Od tada sam manje-više sama.

— To je dugo vrijeme da se bude sam.

— Istina, ali zapravo to nemam s čime usporediti. Tako je kako je, pretpostavljam.

— Zacijelo ti nedostaju.

Gotovo da i nisam doznala kako je imati oca, ali sam uvjerena da bih ga rado imala u odgovarajućim okolnostima.

— Majka mi svaki dan nedostaje — rekla sam. — Ali, ovo je moj život i sve što me je učinilo onime što jesam, pa ne mogu razmišljati o onome što je moglo biti.

Nikada nisam išla ukorak s većinom ljudi svoje dobi, koji su dobili mnogo više prilika da poprave svoj život, čiji su roditelji bili uz njih da ih podignu nakon posrtanja i da ih upute u pravom smjeru kad se suoče s neodlučnošću.

Brzo sam naučila da moja sigurnosna mreža sadrži povelike, zjapeće rupe, što je vjerojatno objasnilo zašto sam se osjećala kao da sam u moru bez pojasa za spašavanje. A sada je moja nova slabost prema Blakeu dodala novu razinu teškoće ionako rizičnom pothvatu potpunog posvećivanja 93

poslu. Ali, opet sam mu davala mogućnost da me obori.

— Kasno je. Trebala bih poći.

— Ne moraš. — Glas mu je bio ozbiljan, ali ne i sugestivan.

Pogledala sam ga u oči tražeći znakove, nadajući se da ono što sam u njima vidjela nije sažaljenje. Moja priča nije bila najsretnija, ali sažalijevanje same sebe nije me dovelo nikamo.

— Znam, ali prije našeg sutrašnjeg sastanka moram napraviti još mnogo toga. — Ustala sam. — Uživaj u ostacima.

On je ustao. — Jedva čekam trenutak kad ću to moći smatrati ostacima.

Bio mi je dovoljno blizu da njegov dah preleti preko mojih usana. Prije dva sata bila sam bijesna, ali je on u međuvremenu s tekom pojeo moju omiljenu tjesteninu i bio nevjerojatno drag. Pa ipak, to što smo bili susjedi sada je iziskivalo pažljivo promišljanje najboljeg načina na koji ćemo nastaviti. Nažalost, nije mi dao mnogo prilike da razmislim o bilo čemu, a moje su emocije bile zbrkane i zbunjene.

Gurnula sam ruke u džepove, odupirući se porivu da ga dodirnem. Pogledala sam dolje, pitajući se je li pravi trenutak da razgovaramo o tome.

— Što je? — Zabrinutost je urezala oštre crte na njegovu licu kad mi je dlanom obujmio obraz. Nagnula sam se u taj jednostavan dodir.

— Pa, kao prvo, i dalje sam ljuta na tebe.

Nagovještaj osmijeha izvinuo je njegove usne dok je jastučićem palca ocrtavao moju usnu. Oblizao je usne, a moje su se razmaknute od te geste, peckajući zbog obećanja poljupca.

— Sviđa mi se kad si ljuta — promrmljao je.

94

— Jesi li uvijek ovako uporan?

— Samo kad vidim nešto što želim.

— Kako se meni toliko posrećilo? — okrenula sam očima.

— Tražiš li komplimente?

— Ne, ali se nadam da imaš dobar razlog da mi okreneš život naopačke.

Uzmaknuo je i prošao prstima kroz kosu, a ta me je udaljenost trenutačno ražalostila. Željela sam da se vrati, da me dodiruje.

— Ti si drugačija.

Malo sam se namrštila. — U redu.

— Želio sam te ponovno vidjeti, a ti mi zapravo nisi davala tu mogućnost. — Izvinuo je obrve. — Može li to biti dovoljno?

Uzdahnula sam i približila mu se. — Pretpostavljam da ćemo vidjeti. — Utisnula sam mu kratak poljubac u obraz.

*** Vratila sam se u svoj stan, koji je bio previše svijetao i gol u usporedbi s Blakeovim. Bio je to moj novi dom, ali će proći još podosta vremena prije no što ću ga osjećati svojim. Gledala sam planine torbi i kutija koje sam morala pospremiti prije no što se sutra vratim poslu. A tada sam se sjetila nečega.

Uzela sam telefon i pronašla Sidov broj. Javio se kad je telefon drugi put zazvonio.

— Što je? — upitao je.

— Nekoliko vijesti. Alli je dobila posao u New Yorku.

— Sranje — rekao je bez emocija.

— Osim toga, netko u Angelcomu me priprema za moj sljedeći sastanak s Maxom, što bi moglo pomoći da dobijemo 95

sredstva.

— Super.

— I na kraju, gdje ćeš odsjesti kad se studentski dom zatvori?

— Namjeravao sam spavati kod prijatelja dok se ne pojavi nešto.

— U novom stanu imam jednu praznu sobu, a i društvo bi mi dobro došlo. Jesi li zainteresiran?

— Jesi li sigurna?

— Da, nedvojbeno.

— U redu, zvuči dobro.

Nasmiješila sam se i dala mu adresu prije no što smo završili razgovor.

*** Na dvokrilnim vratima od zamućenog stakla podebljanim serifskim fontom pisalo je Landon Group. Prešla sam prag zemlje visokotehnoloških radnih postaja kojima je bila ispunjena jedna duga prostorija. Ugledala sam Blakea naslonjenog na prozorsku klupicu, kako razgovara s mladićem kojemu su oko vrata visjele slušalice. Nekoliko memorabilija Zvjezdanih staza ukrašavalo je radni stol. Sidu bi se ovdje svidjelo, pomislila sam. Blake je podignuo glavu i promrmljao nešto prije no što mi je prišao.

— Hej. — Uputio mi je dječački osmijeh, uzeo me za ruku i poveo kroz širok središnji prolaz do zatvorenog ureda na kraju.

Ta me je gesta zatekla nespremnu, ali, na moje iznenađenje, svi su se doimali potpuno usredotočeno, kao da se život u potpunosti svodi na niz podataka koji je pristizao u 96

računala. Bila sam i potpuno pogrešno odjevena. U bijeloj uskoj suknji i crnoj košulji bez rukava te s primjerenim crnim štiklama na nogama, isticala sam se u moru majica, jakni s kapuljačama i havajskih košulja. Očito sam imala mnogo toga za naučiti o kulturi mladih tehnoloških tvrtki.

Ispred onoga za što sam pretpostavila da je Blakeov osobni ured, za stolom u obliku slova L sjedila je sitna punkerica, usredotočena na zaslon svojega računala. Kad smo joj prišli, podignula je pogled.

— Erica, ovo je Cady.

Ona je skočila i rukovale smo se. Cady je bila odjevena kao i svi drugi, u traperice i jednostavnu bijelu majicu. Lijeva ruka bila joj je prekrivena šarenim tetovažama koje su se stapale u jedno opsežno djelo oslikavanja tijela, ali se najviše isticala njezina kratka, izbijeljena irokezica s jarkoružičastim vrhovima. Uši su joj bile ukrašene sjajnim metalnim naušnicama, u skladu s pojasom ukrašenim šiljcima.

— Zdravo, Erica. Drago mi je. — Stisnula je moju ruku otkrivajući lijep osmijeh od kojega su joj sive oči zablistale.

Unatoč svim ukrasima zapravo je bila vrlo lijepa.

— I meni.

— Erica, Cady je moja osobna pomoćnica. Ujedno je i tvoja susjeda.

Naglo sam ga pogledala. Nisam znala da ima cimericu.

— Živim na katu ispod tebe. Mislim da se jednostavno mimoilazimo — rekla je.

Odahnula sam s olakšanjem, iznenađena vlastitom reakcijom. — O, ajme. U redu. — Što je to bilo, dovraga? Ne bi mi trebalo biti važno ima li cimericu. Naposljetku, ja ću imati cimera.

— Javi mi budeš li imala ikakvih pitanja o kući ili o četvrti.

Ja sam i Blakeova neslužbena upraviteljica nekretninama.

97

— U redu, hvala.

Mahnula nam je dok smo Blake i ja ulazili u njegov ured, a on je tada zatvorio vrata za nama.

Ured mu je bio tipičniji no što sam očekivala nakon što sam vidjela njegov stan, iako me je ipak zadivio. Na jednom od njegova dva radna stola stajala su tri velika monitora. Dva su pokazivala desetke redova kodova, a treći je bio ispunjen tablicama. Heathova tvrdnja da Blake obavlja sav posao doimala se osnovanom. Nisam bila sigurna da čak i sama mogu biti toliko svestrana.

U drugom kutu ureda na zidu se nalazio golem televizor povezan s konzolama naizgled svih videoigara koje bi čovjek mogao zamisliti. Poveo me je prema velikom stolu od zamućenog stakla, pred kojim se nalazila staklena ploča za pisanje.

— Kao u Nemogućoj misiji — rekla sam potajno se nadajući opravdanju da pišem na njoj. Možda bih mogla ilustrirati granice koje bi trebale postojati u našem odnosu.

On se nasmijao i sjeo za stol pokraj mene. — U redu, pokaži mi što imaš.

Pritisnula sam prekidač i moj poslovni mozak se uključio, mi jenjajući moje prioritete i žarište na sljedeća dva sata, dok smo marljivo radili na planu za drugu fazu predstavljanja Maxu. Razgovarali smo o brojkama i bolje objasnili posao. Ja sam bilježila ono što ću srediti kad se večeras vratim u stan, nastojeći da mi njegova blizina ne odvraća pozornost. Čak ni u tim okolnostima nisam mogla odagnati sjećanje na to da smo Blake i ja doživjeli noć neobuzdane strasti. Ljudi upravo zbog toga izbjegavaju veze na radnom mjestu. Dok nisam gledala ravno u njega, mogla sam hiniti da mi nije neizdrživo privlačan, ali ne bez usredotočenog napora.

— Jesam li već zaradio večeru? — Nagnuo se unatrag na 98

stolcu, s olovkom zataknutom za uho i vragolastim osmijehom na licu, što jednostavno nije bilo pošteno. Žene se moraju veoma truditi da bi postigle ljepotu »bez truda«, ali je Blake pravodobnim osmijehom i izlizanim trapericama mogao natjerati moje srce da poskoči.

— Na poslu uvijek nosiš majice? — upitala sam, ne obazirući se na njegovo pitanje.

— Najčešće. — Slegnuo je ramenima.

— Ali, u kockarnicama nosiš odijela?

— Nisam bio na poslu.

— Blake, čini mi se da su tvoja odjevna pravila pomalo uvrnuta. — Vratila sam se svojim bilješkama iako sam potpuno izgubila misaonu nit. Um su mi uporno zamagljivale vizije njega u onom sivom odijelu, naslonjenog na vrata moje hotelske sobe. Trebao bi češće nositi odijela, pomislila sam.

Ne. Ne, ne bi trebao. Odmahnula sam glavom gledajući u bilješke, zahvalna jer Blake ne čuje moj unutarnji dijalog.

— Kad bih ovdje nosio odijelo, dogodila bi se pobuna.

Naposljetku, moram održavati ugled.

Sid ni mrtav ne bi odjenuo odijelo, pa je Blake vjerojatno u pravu.

Ostatak poslijepodneva proveli smo u Blakeovu uredu. Ja sam mukotrpno radila na svojemu predstavljanju dok je on tipkao na tipkovnici, ostvarujući čaroliju na svoja tri monitora. Znatno sam napredovala i osjećala sam da ću moći zadovoljavajuće odgovoriti na pitanja koja bi mi Max mogao postaviti na sljedećem sastanku te ispuniti praznine preostale nakon prvog predstavljanja. Zatvorila sam svoje računalo i ustala kako bih krenula kad se Blake okrenuo na stolcu.

— Kakav je plan? — upitao je.

Pogledao me je s vučjim osmijehom koji je izgledao sve samo ne bezazlen.

99

— Ja nisam tvoja osobna kuharica. Svjestan si toga, zar ne?

— Možda bismo se mogli dogovoriti. — Ustao je i nagnuo se nad stol preda mnom.

Zašto je morao biti toliko vraški seksi?

— Što bih ja mogao učiniti za tebe?

Zadrhtala sam od hrapavosti njegova glasa. Možda bismo mogli preskočiti večeru i odmah prijeći na desert. Čokoladna pjenica bi bila dobra. Na pamet mi je palo lizanje čokoladne pjenice s njegovih trbušnih mišića čvrstih poput kamena.

Svaka slasna izbočina... prema dolje. O, Bože. Zagrizla sam usnu obuzdavajući se. Prošli i jedini put kad sam ga imala golog, obožavanju njegova tijela nisam posvetila dovoljno vremena.

— Erica, je li ti što palo na pamet? Blake je napustio svoje mjesto za stolom i približio mi se.

Dosegnula sam granicu vremena koje sam mogla bez opasnosti provesti s njim. Njegova je prisutnost bila moćna, poput droge. Zagrizla sam usnu maštajući o tome kako je on moj živi tanjur s desertom.

Saberi se, Erica.

Trgnula sam se iz svojega sanjarenja i uspravila. — Je li tvoj čudesni automobil ovdje?

— Jest. I ne, ne možeš ga voziti — rekao je u šali.

— Moram kupiti neke stvari za stan. Odvezi me i večeras ću ti pripremiti piletinu s parmezanom.

— Spreman sam.

Sljedećih sat vremena proveli smo u velikoj robnoj kući, puneći kolica posuđem, krpama i posteljinom. Uzela sam najjeftinije plahte koje sam pronašla u boji koja mi se sviđa, ali ih je Blake bez riječi vratio natrag i zamijenio posteljinom od četiri stotine niti, trostruko skupljom. Nisam se protivila 100

jer sam se oslanjala na njega u pogledu prijevoza. A osim toga, ponašao se primjereno, iako je bilo očito da godinama nije sâm kupovao.

Na blagajni sam bila toliko zaokupljena slaganjem vreća na hrpu u kolicima da nisam primijetila da je Blake provukao svoju kreditnu karticu dok nije bilo prekasno.

— Blake, dovraga, što si to učinio? — pobunila sam se.

— Smatraj to darom za useljenje.

— Nipošto. Smiješan si.

— To je najmanje što mogu učiniti. Istina je da sam te zapravo prisilio da živiš pokraj mene.

— Ispod tebe — rekla sam.

— Sviđa mi se kad si ispod mene — promrmljao je, a pogled mu se zamračio.

Tih nekoliko riječi ostavilo me je nijemom i zagrijalo me od glave do pete. Ruke su mi blago drhtale dok sam stavljala račun u torbicu.

Blake je zahtijevao da ga čekam u automobilu dok on utovaruje vrećice. Kući smo se vozili u relativnoj tišini.

Gledala sam u zaslon među nama i sjetila se poziva koji je pristigao kad sam se zadnji put vozila s njim.

— Nego, tko je Sophia? — upitala sam. Hinila sam nezainteresiranost, gledajući kroz prozor dok su zgrade jurile pokraj nas.

— Vlasnica tvrtke u koju ulažem — rekao je. — Zašto pitaš?

— Samo sam znatiželjna.

Slegnula sam ramenima i ugledala našu zgradu. Blake mi do tog trenutka nije očito lagao ni o čemu, ali je bio sklon navesti me na pogrešan zaključak. Za sada sam mu odlučila vjerovati i ne misliti na to.

Blake mi je donio sve vrećice u stan. Uspinjao se 101

stepenicama, u svakoj ruci noseći po deset vrećica, dok sam ja žurila otključati vrata.

Upravo kad smo počeli raspremati stvari, došao je Sid. Blake se odmah uspravio sa svojega zadatka slaganja ručnika, koji je obavljao posve pogrešno, ali nisam imala srca reći mu to.

— Hej, Sid. Ovo je Blake. Blake, sjećaš li se da sam ti govorila o Sidu, našem programeru.

Blake se vidljivo opustio, a grč u njegovoj čeljusti je nestao. Zašto se u mojemu stanu toliko osjećao kao gazda?

Sid se lako uzrujavao pa mi doista nije bilo potrebno da Blake već prvoga dana izazove nelagodu u njemu.

— Svakako — rekao je prilazeći Sidu kako bi se rukovali.

— Drago mi je.

Sid je bio viši od njega, ali su mu ruke bile otprilike upola tanje od Blakeovih. Njih dvojica nisu mogli biti različitiji, tjelesno ni temperamentom.

— I meni. A ti si?

— Ja sam Ericin susjed — brzo je rekao Blake.

Bol razočaranja sijevnula je kroz mene. Što sam očekivala da će reći?

— Pa, tada si i moj susjed. — Sid je spustio golemu naprtnjaču s ramena.

Grč se vratio, a napeta linija Blakeove čeljusti potaknula me je posumnjati u moj sjajan plan.

— Odlično — rekao je.

Brzo sam mu prišla želeći neutralizirati situaciju u koju je Sid nesvjesno ušao. — Da, Sid će stanovati ovdje dok ne riješimo pitanje financiranja. Studentski dom se ovaj tjedan zatvara, znaš.

— Da — rekao je Blake prolazeći rukom kroz kosu. Sidu ću poslije reći za Blakeovu vezu s Angelcomom. U 102

međuvremenu sam morala urediti kuhinju, skuhati obrok i biti domaćicom neugodne večere.

Pokazala sam Sidu njegovu sobu. Imala sam samo madrac na napuhavanje i posteljinu, koji će morati poslužiti dok ne nabavimo pravi namještaj. Doimalo se da je njemu svejedno pa sam se vratila u kuhinju i počela pripremati obrok. I prije no što sam se snašla, Blake je bio iza mene. Okrenuo me je.

— Nisi mi rekla za cimera.

Glas mu je bio dubok i dovoljno ozbiljan da mi srce počne ubrzano kucati. Je li ljut? Zapravo nisam mogla procijeniti, ali sam se osjećala kao dijete koje će biti kažnjeno.

Istina je da je poziv Sidu da bude moj cimer bio nepromišljena odluka. Znala sam kako je živio, u hrpi smeća i omota od slatkiša, i to me je malo zabrinulo. Ali, zapravo ionako nisam bila spremna živjeti sama, a i njegova prisutnost u stanu mogla mi je koristiti za sprječavanje Blakeova osvajanja, iako u tom trenutku nije funkcionirala.

Teško sam progutala prije no što sam odgovorila. — Blake, ni ti nisi bio sasvim otvoren prema meni. Ne znam što očekuješ.

— To je komplikacija. Pretpostavljam da ćemo joj se morati prilagoditi.

— Da? — Jednostavno ćemo mnogo više vremena provoditi gore.

Stao je između mojih nogu i u jednom neprekinutom pokretu podignuo moje koljeno preko svojega bedra. Ostala sam bez daha i uhvatila se za rub ormarića kad me je pritisnuo o njega. Utisnuo je vreo poljubac u moj vrat, a tada je zubima uhvatio moju usnu resicu.

Uzdahnula sam od tog osjeta i čvrsto se uhvatila. Zatvorila sam oči prisjećajući se svih dobrih razloga da mu se ne predam. S Blakeom je postojala granica. S jedne strane te 103

granice očajnički sam ga željela, ali sam nekako uspijevala smognuti volje da ga odbijem. A tada smo bili s druge strane te granice, na kojoj sam bila potpuno prepuštena njegovoj milosti, bespomoćna pred njegovom odlučnošću da me ima.

Njegove ruke podvukle su se pod moju košulju i milovale golu kožu mojih leđa, a taj me je dodir lansirao u orbitu. Moje su se bradavice ukrutile i protrljale o njegova prsa kad sam se izvinula prema njemu.

— Potrebna si mi, Erica. Večeras. — Pritisnuo je dokaz svoje žudnje u mene.

Njegova su usta bila na mojima prije no što sam stigla reći »ne«, poništavajući sve pomisli na to da ga ponovno odbijem. ljubio me je silovito i duboko, sišući i ližući s požudom kojoj sam potpuno odgovarala. Naposljetku sam se pustila i prošla prstima kroz njegovu kosu, privlačeći ga bliže. On se odmaknuo kako bi došao do daha, a ja sam ga uhvatila čvršće, vraćajući ga k sebi.

Blakeove su se ruke uspinjale ispod moje suknje i gorjeli smo jedno za drugim kad je Sid teškim koracima izašao iz svoje sobe te stao kao ukopan u dnevnoj sobi.

Ukočila sam se, okamenjena jer sam uhvaćena na djelu.

Blake se polako povukao iako uopće nije vidio Sida.

Nasmiješio mi se dajući mi do znanja da se naša mala predstava odvila prema njegovu planu. Popravio je svoje hlače prije no što se okrenuo i zaokupio se nečime na kuhinjskom otoku.

Zbunjena vlastitom žudnjom i novom uzrujanošću, svoje sam emocije pretočila u hranu, ne obazirući se na Blakeove ponude da mi pomogne. Očito smo igrali igru, ali je meni ta igra već pomalo dojadila. Jedino čega sam se mogla sjetiti jest ignorirati ga, ne dati mu ono što smo oboje željeli iako sam bila spremna sagorjeti od seksualne frustracije. Ako bih 104

uspjela ovladati time, možda bi uvidio da nisam njegova igračka.

Svi smo nekako uspjeli preživjeti večeru. Ja sam jela za ormarićem. Sid i Blake su za šankom jeli piletinu s parmezanom prema receptu moje majke. Bit će teško kupiti namještaj dostojan tog prostora dok moramo štedjeti, ali ne i nemoguće. Odlučila sam ujutro kupiti ponešto jeftino, nakon što dovršim bilješke za predstavljanje.

Više no ikada imala sam potrebu da se u tom stanu osjećam kao kod kuće, na sigurnom mjestu podalje od ostatka svijeta. Stan je u tom trenutku bio prazan i čudan. Uz to, činjenicu da mi Alli više nije blizu i da je Blake naumio okrenuti moj svijet naopačke, osjećala sam se kao da opasno visim, kao da se grčevito držim za bilo što nalik normalnosti.

Blake je zacijelo osjetio moje povlačenje jer, kad smo završili s pranjem posuđa, rekao mi je da odlazi. Otpratila sam ga do vrata, a Sid je nestao, kao na znak.

— Jesi li dobro? — Blakeove oči, još maloprije zamagljene vrelinom žudnje, sada su bile ispunjene zabrinutošću.

— Dobro sam, samo sam umorna. Dan je bio naporan. — To je samo napola bilo istina, ali nisam imala energije razgovarati o tome ili se prepirati s njim.

— Želiš li da te sutra povezem u ured?

— Ne, hvala. Radije bih to završila ovdje. Imam nešto za obaviti.

Kimnuo je, a kad se nagnuo kako bi me poljubio, okrenula sam glavu, jedva umaknuvši njegovim usnama. Zatvorila sam oči. Koliko god sam željela reći ono što sam mislila, strahovala sam od pogleda u njegovim očima. Kad sam ih otvorila, on je bio nestao uza stepenice.

Zatvorila sam vrata i naslonila se na njih. Spustila sam lice u dlanove. Kako sam, dovraga, dospjela u taj kaos?

105

DEVETO POGLAVLJE

utro sam provela kupujući na web-stranici IKEE i izabrala spavaću sobu, zaključivši da ću naposljetku nagovoriti Sida da uzme moj ležaj.

Naručila sam i mali stol te pripadajuće stolce i još nekoliko sitnica. Pregledala sam oglase i pronašla dobar rabljeni kauč koji mi je netko mogao dostaviti za još nekoliko dolara. Sid je već bio donio svoj televizor i igre te ih ostavio u inače goloj dnevnoj sobi.

Taj bi stan mogao biti najbliže pravom domu što sam imala otkako mi je majka umrla. Dakako, dijelila sam ga sa Sidom, ali tko zna koliko će to trajati? Uhvatila sam se za pomisao da je to dom, moj dom, dajući toj riječi novo značenje s tim novim poglavljem svojega života, ispunjenim mnogim nepoznanicama.

Protekle četiri godine, i čak više, sve mi je bilo isplanirano. A sada nisam znala što mogu očekivati od svoje budućnosti. Imala sam samo svoju intuiciju da me vodi. Blake je, nažalost, gazio po mojoj intuiciji. U svojemu životu nisam očekivala muškarca poput njega — i svega što je došlo s njime.

Nesposobna usredotočiti se na posao, zatvorila sam zaslon svojega računala. Bio mi je potreban svjež zrak. Zbog činjenice da me je Blake vozio uokolo i zbog nove životne situacije najveći dio dana bila sam u zatvorenom.

Izašla sam i prošla cijelu ulicu pazeći hoću li sresti koju 106

slavnu osobu, sve dok nisam stigla do kraja travnate površine uz stazu. Ondje sam sjela na slobodnu klupu i dopustila da mi sunce grije kožu. Dan je bio blag, još prehladan za plažu, ali savršen da se ugodno boravi vani.

Odlučila sam nazvati Alli. Već mi je jako nedostajala. Ona se javila nakon što je telefon nekoliko puta zazvonio.

— Halo? — odgovorila je promuklim glasom.

— Jesi li dobro? Zvučiš bolesno.

— Dobro sam. Naporna noć.

— Kod koga si odsjela? — upitala sam, odjednom zabrinuta.

— Bila sam s Heathom.

— Oh. — Što da kažem? On se zabavlja kao rock zvijezda. — Tiho se nasmijala.

— U četvrtak navečer? Kad počinješ raditi?

— U ponedjeljak, i sada možeš prestati brinuti. Samo se zabavljamo. A osim toga, ovdje upoznajem nove ljude.

Uspostavljam veze za nas.

— U redu. — Iako, koja je važna veza u četvrtak partijala cijelu noć?

— Nego, kako je kod tebe?

— Prilično dobro. Novi stan je sjajan.

— Uh, baš ti zavidim. Ovdje su stanovi nevjerojatni.

Osjećam se kao da tražim ormar, a ne stan.

— Ako će ti biti lakše, ja bih za koji mjesec mogla završiti u jednoj od onih serija o ljudima zatrpanim pod smećem.

Pozvala sam Sida da živi sa mnom. Nova zbirka limenki je utemeljena.

Ona se nasmijala. — O, sranje. U redu, više ti ne zavidim.

Ja barem neću morati dijeliti svoj ormar s nekim, ako budem imala sreće.

107

Nasmijala sam se i složila se s njom.

— Što je novo s Blakeom?

Rekla sam joj za stambenu situaciju, što je nije iznenadilo onoliko koliko sam mislila da hoće. Možda joj je Heath već rekao o Blakeovoj pretjeranoj sklonosti nadzoru. Srećom, nije me ispitivala o tome namjeravam li našu vezu za jednu noć zadržati na tome, jer sam i sama to još pokušavala shvatiti.

— Dakle, kad ćeš mi doći u posjet? — upitala je.

— Vjerojatno kad se obje smjestimo. Vidjet ćemo kako će proći s Maxom. Nakon toga bih trebala moći doći.

Alli mi je rekla o svim zabavnim mjestima koja je otkrivala u gradu i na koja ćemo zajedno otići. Usred našeg razgovora oglasio se Blakeov poziv. Obećala sam joj da ću je nazvati poslije i javila se Blakeu.

— Hej, stranica se srušila prije nekoliko minuta. Želudac mi se zgrčio. — Što? Kako znaš? — Stranica se i prije rušila, što očito nije bilo dobro, ali mi je bilo potrebno da sve bude savršeno za moj sutrašnji sastanak s Maxom.

— Podesio sam jedan program da me obavijesti ako se ta stranica sruši.

— Zašto?

— Erica, možemo li se usredotočiti na problem koji je pred nama? — Zvučao je više uzrujano no što sam ja trebala biti s obzirom na to da je moja stranica bila posrijedi. — Bi li mi dala Sida na telefon?

Nije mi se svidjelo to što me je odgurnuo na stranu, ali to nije bilo moje područje.

— Vani sam, ali za nekoliko minuta mogu biti kod kuće.

— Daj mi njegov broj, nazvat ću ga.

— Nemoj se zamarati. Nazvat ću te uskoro.

Vrativši se u stan, pokucala sam na Sidova vrata, najprije tiho, a potom glasnije. Nikada nije bio budan toliko rano.

108

Naposljetku sam ušla, odlučna u namjeri da ga probudim iz komatoznog sna. Bio je potpuno odjeven i ležao je potrbuške na zračnom madracu bez plahte.

— Sid! — viknula sam prekidajući spokoj inače tihog i mirnog jutra.

On je zastenjao i okrenuo se. — Što je?

— Stranica se srušila.

— Uh — rekao je ne pomičući se.

— Blake je nazvao. Želi razgovarati s tobom.

— Potreban mi je kofein — promrmljao je.

Zarežala sam, nimalo raspoložena za njegovu mrzovoljnu jutarnju rutinu. — Idem po energetske napitke. Ustani i otkrij što se, dovraga, događa. — Ostavila sam svoj telefon na njegovu stolu s Blakeovim brojem na zaslonu i sišla na ulicu te otišla do prodavaonice.

Kad sam se nekoliko minuta poslije vratila, zatekla sam Sida namrštenog za računalom, u analizi onoga što je, kako sam iz iskustva znala, izgledalo kao evidencija sa servera. Ti zapisi su govorili o aktivnosti stranice, a ja ih nisam znala protumačiti. Čula sam škljocanje koje je dopiralo iz mojega telefona, podešenog za razgovor preko zvučnika.

— Izgleda da napadaju zapis u evidenciji i zasipaju server zahtjevima kako bi nas host isključio — rekao je Sid. — Zvuči kao da su to obični skriptaši — rekao je Blakeov glas.

— Što su skriptaši? — upitala sam gotovo šapatom, ne želeći biti neuka. Ali, ipak me je zanimalo.

— Hakeri amateri koji imaju previše slobodnog vremena — odgovorio je Sid. — Oh. — Za razliku od vještih hakera koji imaju radni raspored? Ako se mene pita, haker je haker. Neprijatelj koji ugrožava moj posao. Nadala sam se da će Sid i Blake uskoro 109

uspjeti domisliti plan obrane.

— Imaš li pričuvni server? — upitao je Blake.

— Dakako — hladno je odgovorio Sid. — Pokreni ga pa da vidimo koliko su ustrajni. Možeš li mi dati pristup serveru?

Sid me je pogledao tražeći dopuštenje, a ja sam kimnula.

— Odmah ću ti poslati.

— Mogu postaviti IP zaštitu, ako želiš raditi na krpanju rupa — rekao je Blake.

— Može.

— Trebam li nazvati hosting službu? — tiho je upitao Sid. — Ne, ja ću ponovno pokrenuti server i za nekoliko minuta će stranica funkcionirati.

Duboko sam udahnula. — Trebaš li što od mene?

Sid se okrenuo i pogledao vrećicu punu limenki koju sam držala u ruci. Izvadila sam mu jednu, a druge stavila u hladnjak, osjećajući se pomalo beskorisno.

Izvadila sam svoje računalo i stavila ga na ormarić u kuhinji te opetovano osvježavala stranicu sve dok se nije pojavila, dok su Blake i Sid nastavili svoj nerazumljivi informatičarski razgovor u drugoj sobi.

Zabrinula me je činjenica da smo napadnuti, osobito zbog toga što sam se nadala za nekoliko tjedana utanačiti pogodbu s Maxom. Blake i Sid nisu se doimali osobito zabrinutima zbog prirode te prijetnje, ali sam ja bila uznemirena. Zašto smo odjednom nekome na meti? Tko toliko mrzi modu da ima potrebu srušiti nas? Nadala sam se da ću dobiti odgovore od Sida kad riješimo taj problemčić.

Ostatak dana provela sam prateći stranicu i iskušavajući Sidove zakrpe. Pojeli smo ostatke i pregledali statističke podatke koje ću ujutro iznijeti. Stigla je noć, ali Blake se nije javio. Očekivala sam da će barem doći poharati hladnjak.

110

Naposljetku, otkako sam se uselila, viđali smo se svaki dan i doimalo se da je sve ovisniji o mojoj talijanskoj kuhinji.

Pogledala sam na ulicu kako bih vidjela je li njegov automobil ondje. Pomislila sam poslati mu poruku, ali što bih napisala? Nedostajao mi je, ali mu to nisam namjeravala dati do znanja.

*** U Angelcom sam stigla nekoliko minuta prije dogovorenog vremena. Ušla sam u prijamni dio i ista neugledna brineta pozdravila me je ukočenim osmijehom te me odvela niz hodnik u Maxov ured. Kao i u dvorani za sastanke, jedan je zid bio potpuno ostakljen, s pogledom na luku i sjeverni dio grada. Max je, odjeven u besprijekorno crno odijelo, bio zadubljen u papire na svojemu stolu. Ustao je kad me je vidio i obišao stol kako bismo se rukovali i kako bi me pristojno poljubio u obraz.

— Erica, izgledaš divno.

— Hvala ti. — Nisam znala što bih drugo rekla pa sam sramežljivo zagladila kosu, ionako čvrsto zategnutu u punđu.

Na sebi sam imala crne hlače i tamnocrvenu bluzu, zaključivši da ne moram doći u kostimu jer je ostavljanje prvog dojma bilo za nama. Nastojala sam ostaviti dojam da nisam iznenađena Maxovom novom razinom opuštenosti u odnosu sa mnom. Pokazao je prema malom okruglom stolu u svojemu uredu.

Zasuo me je svim pravim pitanjima, koja sam očekivala zahvaljujući Blakeu. Odgovarala sam stručno, dočaravajući točnu i, nadala sam se, privlačnu sliku svojega pothvata. On je nakon otprilike sat vremena zastao i gledao me nekoliko 111

trenutaka.

— Što je? Zar je sastanak završen? U želucu sam osjetila kuglu nervozne energije.

— Erica, veoma sam zadivljen. Sve si pokrila. Doista mislim da se ne mogu sjetiti više ničega.

Nervozno sam škljocala kemijskom olovkom. Bolje bi bilo da odmah priznam da mi je Blake pomogao nego da Max naknadno čuje za to. — Zapravo mi je Blake mnogo pomogao.

Sa mnom je pripremio veliki dio ovoga pa mislim da ne mogu preuzeti svu zaslugu.

— Doista?

— Jasno mi je zašto njegove tvrtke posluju toliko uspješno. Iznimno je temeljit.

— Nije savršen kao što možda misliš. — Maxovo se čelo namrštilo.

— Pa, nitko nije savršen.

— Slažem se, ali Blake je sretan jer u ovom trenutku ne trune u zatvoru. Svi njegovi uspjesi temelje se na mogućnostima koje mu je moj otac pružio. Bilo bi mu bolje da to upamti.

Zagrizla sam usnu koreći se jer sam to spomenula. Kakva je nevolja Blakea mogla odvesti u zatvor? Moj je um prevrtao mogućnosti. Očito je da se među njima dvojicom nešto dogodilo, a Blake mi, nimalo iznenađujuće, nije rekao o tome unatoč svim našim raspravama o Maxovu investiranju.

Maxa sam uvijek smatrala Blakeovim prijateljem, kolegom. Ako su bili u zavadi, zašto su bili zajedno u odboru te tvrtke?

— Kako bilo, pretpostavljam da je s ovime propustio svoju priliku. — Ponovno se promijenio i opet postao miran, šarmantan Max. Ta je preobrazba u meni izazvala jezu, ali sam nastojala ne 112

obraćati pozornost na to.

— To je istina — rekla sam. Priznajem da sam bila zbunjena Blakeovim aktivnim zanimanjem ne samo za mene, nego i za moju tvrtku, osobito nakon onog dramatičnog osvrta te odbijanja na početku.

— Učinimo to, Erica — iznenada je rekao Max. — Mislim da ovdje imamo istinski potencijal i želio bih sudjelovati u tome.

Kugla nervozne energije se rasplinula kad su olakšanje i sreća potekli kroz mene. — Divno. Što nam je sada činiti?

— Pripremit ću spise. Moramo proći pravna pitanja, ali bih za tjedan ili dva trebao imati uvjete za pregled pa se nadam da ćemo brzo krenuti s ovime. Ako potraje dulje, mogu urediti isplatu dijela sredstava u međuvremenu, kako se ne biste našli u škripcu.

— To zvuči sjajno. Tada ću postupiti prema tvojim uputama.

— Savršeno. Nastavi raditi to što radiš i čut ćemo se.

Rukovali smo se i ja sam izašla iz zgrade sa željom da tu dobru vijest vičem s krovova. Uspjeli smo! Sav taj rad, stres, obavljanje više poslova odjednom. Bože, obavljanje više poslova odjednom. Sposobnost studiranja i ne napuštanja Clozpina kao uzgrednog projekta bila je čudo sama po sebi.

Izvadila sam telefon i pregledavala brojeve nastojeći odlučiti koga ću nazvati.

Jedno se ime istaknulo.

Bila sam stroga prema Blakeu. Ali, bi li to bez njegove pomoći prošlo toliko glatko? Nazvala sam ga i dobila glasovnu poštu..

— Hej, Blake. Samo sam te željela prvog obavijestiti da je Max prihvatio moj projekt. Sljedeći tjedan će pripremiti spise.

Eto, sjajna vijest. Hvala ti. Za sve.

113

Prekinula sam i potom nazvala Alli, ali sam također dobila glasovnu poštu. Pogledala sam koliko je sati. Bilo je gotovo jedanaest pa se nisam mogla oduprijeti osjećaju da Heath ne utječe dobro na moju najbolju prijateljicu. Nešto je kod njega bilo čudno, ali sam to morala istražiti prije no što donesem sud. U međuvremenu ću pronaći način da je posjetim što prije.

Izula sam štikle, nazula cipele s ravnom petom i pješice krenula kući, želeći se razgibati i iskoristiti blago jutro koje je iz sata u sat bilo sve toplije. ljeto je napokon stiglo.

*** U stanu je cijelo jutro bilo tiho. Možda bi to stanovanje sa Sidom ipak moglo funkcionirati. Živjeli smo prema potpuno različitom rasporedu pa se doimalo da sam najveći dio vremena sama.

Načinila sam organizacijsku tablicu za radna mjesta koja bismo mogli popuniti u sljedećih šest mjeseci. Marketinški direktor nam je bio najvažniji. Bilo je važno da izađem iz svoje ljušture i stvaram mrežu i doista sam namjeravala nastaviti s time, ali sam morala voditi stranicu i nadzirati sve operacije.

Nisam mogla biti odgovorna za dovođenje svih plaćenih računa, vođenje financija, održavanje i sada periodično izvještavanje Maxa o napretku. Allin odlazak iz tima bio je gubitak, ali u gradu su bile stotine revnih stručnjaka koji su čekali takvu mogućnost. Prionula sam poslu sastavljanja zadataka i odgovornosti tog radnog mjesta kad mi je Blake poslao poruku. Čestitam. Večeras slavimo na restoranu Top of the Hub. Budi spremna u 7.

114

Njegova me je poruka iznenadila. Zašto me nije jednostavno nazvao? Zbog nekog razloga se suzdržavao, ali je očito i dalje bio raspoložen za slavlje. I to u jednom od najboljih restorana u gradu. No, budući da ga neko vrijeme nisam vidjela, bila sam zabrinuta pitajući se što zapravo misli. Je li to zbog odbijanja poljupca za laku noć? Je li mislio da ga izazivam jer se uporno rastapam u njegovoj prisutnosti, a tada ga odgurujem? Prestani sa psihoanalizom.

Vidimo se u sedam, odgovorila sam.

Moje žarište odmah se preusmjerilo s osobina idealnog marketinškog direktora na pitanje što ću navečer odjenuti.

Bila sam posve svjesna ironije Blakeove izjave da će mi viđanje s nekim odvraćati pozornost od posla, a sada mi je sam odvraćao pozornost. No, ipak sam pretražila svoj ormar u potrazi za nečim primjerenim. Puhala sam. Nedostajao mi je Allin smisao za modu i njezina bogata garderoba.

Nazvala sam Marie, nadajući se da je u blizini.

— Upomoć! — rekla sam hineći paniku.

— Što je, djevojčice?

— Dobila sam sredstva i izlazim proslaviti to.

— Znala sam. Čestitam!

— Ali, nemam što odjenuti.

— Dušo, taj problem možemo riješiti. Želiš li da pođemo na ručak prije no što krenemo u kupnju?

— Svakako. Hvala ti. — Nakon mnogih dana s informatičarima i muškarcima u odijelima bilo mi je potrebno žensko druženje.

*** The Vine je lijep mali mediteranski restoran u podrumu 115

zgrade u Ulici Newbury, jednoj od najekskluzivnijih i najskupljih shopping ulica u gradu. Nimalo iznenađujuće, nalazio se samo nekoliko ulica dalje od novog stana. Marie i ja pijuckale smo ledeni čaj i podijelile porciju prženih lignji dok smo razgovarale.

— Pričaj mi o muškarcu s kojim izlaziš — rekla je Marie.

Zastala sam, razmišljajući o tome kako da joj prenesem sve što mi je Blake u posljednje vrijeme priuštio. — Sjećaš li se onog tipa s kojim sam se doslovce sudarila onu večer u restoranu? — Leptirići su mi zalepršali u trbuhu kad sam se sjetila svojega prvog, slučajnog susreta s Blakeom.

Ona se umirila, a njezine lijepe smeđe oči su se razrogačile. — Šališ se.

— Ne šalim se. On je izvršni direktor grupe koja nam daje sredstva. — Preskočila sam dio o tome kako me je zaveo u Las Vegasu i namamio me doseliti se u njegovu zgradu. Marie mi nije majka, ali je katkad zauzimala zaštitnički stav.

— Ajme, to zvuči savršeno za tebe.

— Teško. Nisam mu dorasla. To me zapravo nevjerojatno plaši.

— Pretpostavljam da tip koji ima toliko mnogo posla ne bi provodio vrijeme s tobom da misli kako mu nisi dorasla.

Uzdahnula sam. Poželjela sam znati što Blake misli, ali me je on previše zaposlio rješavanjem mojih poslovnih pitanja da bih čačkala. — Vjerojatno ne bi. Sve je bilo pomalo munjevito pa zapravo ne znam što bih mislila. — Čačkala sam po svojoj salati. — Iskreno rečeno, Marie, u ovom trenutku ne znam gdje mi je glava, a gdje rep.

— Tako je to u ljubavi, dušo. — S osmijehom je odmahnula glavom.

Ljubavi? Tko će to drugi domisliti nego Marie, beznadna romantičarka. Blake je bio veličanstvena zabava, ali to nije ni 116

u kakvoj vezi s ljubavlju.

Prikrila sam grč na spomen te riječi i upitala o njezinu novom partneru Richardu. Ona je brzo promijenila temu, iznoseći pojedinosti s njihova posljednjeg izlaska. U mojemu životu u tom trenutku nije bilo mjesta za ljubav.

*** Navukla sam seksi, preskupu koktel haljinu. Marie mi je pomogla izabrati. Crna s tankom bijelom trakom oko ruba preklopljene suknje, bila je seksi, ali ipak primjerena za vruć dan, s tankim naramenicama i laganim slojevima šifona.

Dodala sam joj sandale s remenčićima i visokom potpeticom te srebrne viseće naušnice i podignula kosu u labavu punđu.

Vidjet ćemo što će Blake reći na sve to, pomislila sam.

Popravila sam sivozeleno sjenilo na kapcima. S Blakeom ili bez njega, osjećala sam se sjajno i željela sam tu večer izgledati sjajno. Alli bi bila ponosna na mene.

Sid je kopao po hladnjaku kad sam izašla iz svoje sobe, glasno kuckajući potpeticama po podu. Stala sam za šank kako bih pričekala Blakea. Sid se okrenuo i ugledao me te razrogačio oči.

— Što? — upitala sam, odjednom zabrinuta da ne izgledam ni približno onoliko dobro koliko sam mislila.

— Uh... — odvratio je pogled. — Ništa. — Odjurio je natrag u svoju sobu, što je iziskivalo oko tri koraka jer je bio toliko nevjerojatno visok, i zatvorio vrata za sobom.

Bila sam se dotaknula pomisli da ga pozovem na tu večeru, ali on ne bi znao cijeniti iskustvo večeranja u finom restoranu. U tom trenutku bilo mi je drago da ga nisam pozvala jer nije mogao ni biti u istoj sobi sa mnom u toj 117

odjeći.

Blake je ušao i usporio kad sam obišla kuhinjski otok kako bih ga pozdravila. Na sebi je imao tamnosivo odijelo koje je nosio u Vegasu i netom izglačanu bijelu košulju. Neobrijana brada bila je protuteža njegovoj formalnoj odjeći. Dovraga.

Polako sam mu prišla, silno se trudeći zadržati stabilnost na štiklama, uživajući u potpuno putenom divljenju koje je prešlo preko njegova lica.

— Hej — rekla sam.

— Ubijaš me u toj haljini.

Zagrizla sam usnu, nikada ne znajući što bi mogao učiniti dok smo tako sami.

On je perolakim dodirom povukao crtu od mojega obraza do brade, naginjući moje lice prema sebi prije no što me je polako, nježno poljubio, a ja sam nakon toga zadrhtala od potrebe.

118

DESETO POGLAVLJE

ez zastajkivanja smo ušli u restoran prepun u petak navečer. Voditelj restorana odmah nas je otpratio do stola za dvoje, naizgled privatnog zbog zida od vinskih boca, koji nas je odvajao od glavnog dijela restorana.

Kroz goleme prozore gledali smo Boston prostrt pred nama.

Deseci malih bijelih jedara plovili su na rijeci Charles, a zalazak sunca odražavao se od njezina vijugavog puta kroz grad.

— Znaš da volim dobar pogled — promrmljala sam. Bilo mi je drago da smo taj savršeni dan završavali ondje i uvjerena sam da se to vidjelo na meni.

— Znam, a sada kad znam i da si poznavateljica hrane, promijenit ću pristup i dopustiti tebi da naručiš za oboje.

Nasmijala sam se. — Oho. — Ovdje je sve sjajno pa ne možeš pogriješiti.

— U to ne sumnjam. — Gledala sam jelovnik.

Kad je konobar došao, naručila sam pačji confit za njega i bakalara za sebe.

Kad je konobar otišao, upitala sam: — Je li ti teško ne imati glavnu riječ?

On je na trenutak šutio. — Jest, ali sam to u posljednje vrijeme iskušavao u malim dozama.

— Kako ide?

— Pa... nije uvijek lako.

119

— Doima se da bi to moglo biti oslobađajuće. Mislim da bi katkad bilo lijepo uzeti predah, jednom se pokoriti nekome.

— Ti se meni možeš pokoriti kad god želiš.

Oblizao je usne i nasmiješio se. Šaljivo sam stisnula oči, osjećajući kako me koža pecka od te geste i uživajući u našoj pseudoseksualnoj šali više no što sam očekivala.

Imala sam potrebu preusmjeriti razgovor s teme seksa.

Blake je s nekoliko probranih riječi mogao ispuniti moj um prljavim mislima. — Pritajio si se. Događa li se nešto novo?

Prodorno me je pogledao u oči. — Samo sam gasio požare na poslu.

— Nisi me pitao kako je bilo na sastanku s Maxom — rekla sam.

— Što se tu može reći? Znao sam da će Max uložiti čim sam te vidio u onoj dvorani za sastanke.

— Kako si to znao? — Da sam barem ja znala, pomislila sam, makar samo da si prištedim podosta stresa i tjeskobe.

— Pa, prije svega, lijepa si.

Kompliment mi je godio iako mi je bilo teško uistinu ga prihvatiti jer je potjecao od nekoga tko je bio definicija tjelesnog savršenstva.

— Ne znam što izgled ima s time.

— Izgled može biti uvjerljiv. A drugo, imaš dobar koncept.

Namrštila sam se, pitajući se kako to da je Blakeovo sjajno mišljenje o meni te večeri bilo u toliko izrazitom kontrastu s njegovim brutalnim ispitivanjem na predstavljanju. — Ako si mislio da imam dobar koncept, zašto si osjetio potrebu da me poniziš na onom predstavljanju i pokosiš me.

U protekla dva tjedna bolje sam upoznala Blakea, ali nisam mogla samo tako zaboraviti bujicu emocija koje sam 120

osjetila onoga prvog dana. Stisnula sam šaku prisjećajući se tog iskustva, njegova jednostavnog i lakog odbijanja utisnutog u moje pamćenje. Ponovno sam se naljutila, a koža me počela peckati od gnjeva.

— Želio sam vidjeti kako ćeš postupiti pod stresom. A osim toga, kako sam drugačije mogao doznati jesi li slobodna?

Dvije muhe jednim udarcem. — Slegnuo je ramenima, kao da to ne znači ništa.

Njemu vjerojatno nije značilo. Za mene je to bilo događaj koji mi je promijenio život, kulminacija mjeseci i mjeseci marljivog rada. To sam mu morala dati do znanja ako namjeravamo nastaviti zajedno.

— Blake, vrlo sam marljivo radila za mogućnost da predstavim naš projekt tvojoj skupini, a ti si se prema meni ponio bez imalo poštovanja. Teško mi je zamisliti kako bih se osjećala da zbog tebe nisam dobila mogućnost za drugi sastanak. Ali, pomišljam da bih bila slomljena.

Pogledala sam prema gradu kako bih izbjegla njegov pogled, plašeći se da bi moj gnjev mogao izblijedjeti u trenutku kad sam doista željela da shvati koliko se ružno ponio tog dana. Tu sam pomisao već tjednima zadržavala za sebe i odjednom sam se posramila jer sam spavala s Blakeom prije no što sam mu rekla da to nije bilo u redu. Uza sav svoj ponos na ono što sam postigla u svojoj dobi, teško bi se moglo reći da sam bila oličenje feminizma.

— U pravu si — rekao je.

Moj je gnjev nestao u šoku zbog njegovih riječi.

— Nisi to zaslužila.

Kad je konobar donio hranu, još sam razmišljao o Blakeovim riječima koje su gotovo bile isprika. Nekoliko trenutaka jeli smo u tišini.

— Max se doimao uzrujanim jer si mi pomogao — rekla 121

sam.

Njegova se ruka spustila na stol dovoljno silovito da me uplaši. — Rekla si mu da sam ti pomogao?

— Pretpostavila sam da će s vremenom doznati. Mislila sam da ste prijatelji.

— Kolege smo, Erica, a ne prijatelji. — Agresivno je zarinuo vilicu u pačetinu i odrezao zalogaj prije no što ju je stavio u svoja savršena usta.

— Odakle poznaješ njegova oca?

On je podignuo obrve, a njegovo strpljenje s tom temom očito se rasplinjavalo. Plašila sam se da je moj savršeni dan ugrožen, ali već smo bili doprli toliko daleko.

— Blake, ti znaš mnogo toga o meni, a ja osjećam da ne znam ništa o tebi. Reci mi nešto. Bilo što! — Frustrirano sam mahnula rukom, želeći mu dati do znanja koliko mi ta nejednakost teško pada.

Njegova se čeljust trzala dok je jeo svoje predjelo. Moj je apetit oslabio unatoč slasnom filetu preda mnom. Toliko božanstvenu branu ne bih trebala tratiti. Čačkala sam po začinjenom kuskusu oko ribe kad je Blake progovorio.

— Kad mi je bilo petnaest, našao sam se u nevolji.

— U kakvoj nevolji?

— Hakerske stvari.

— Kakve hakerske stvari? — ustrajala sam.

— Nije važno.

Naslonila sam se, blago se dureći.

— Michael, Maxov otac, u to se vrijeme želio proširiti na druge djelatnosti pa je počeo uvelike ulagati u software. Znao je za mene i potražio me. Tada sam bio u lošoj fazi svojega života, ali mi je on dao priliku. Uspio sam napraviti bankarski software na svoj način, onako kako bi trebao biti napravljen.

To nam se očito obojici isplatilo, udvostručivši njegov portfelj, 122

a meni omogućivši da radim ovo što sada radim.

— Kakvu Max ima ulogu u svemu tome?

— Max je bio nekoliko godina mlađi. Gledao je kako Michael ulaže u mene. Ne samo profesionalno, nego i kao mentor te prijatelj. Zamjerio mu je to, a kad se software prodao, znao je da me nikada neće sustići. I od tada ga to muči.

— Oh. — Jesi li sada zadovoljna, šefice? Upitao je upirući vilicu u mene.

Bio je dražestan kad je bio uzrujan i ispovijedao mi se.

— Pa, nisam sretna jer čujem baš to, ali sam sretna jer si mi rekao.

Prisjetila sam se dvaju sastanaka u Angelcomu imajući na umu da se Max neprestano nadmeće s Blakeom, tražeći svaku mogućnost da bude bolji od njega. Moj će posao uskoro postati neraskidivo povezan s Maxom pa sam vrlo opravdano strahovala da bi moja povezanost s Blakeom u određenom trenutku mogla postati problematična, ali Max ne bi doznao za naš odnos da mu ja nisam rekla.

Kad je račun stigao, Blake je konobaru pružio karticu prije no što sam stigla uzeti svoju torbicu. Ne želeći se svađati tu večer, pustila sam to i otišla dotjerati se.

Izašavši iz zahoda, krenula sam prema Blakeu, koji me je čekao kod dizala. Stajao je uobičajeno skladno, s rukama u džepovima, a odijelo mu se napinjalo na pravim mjestima, podsjećajući me da je ispod njega tijelo tvrdo poput kamena.

Nisam se mogla usredotočiti gotovo ni na što drugo dok sam prolazila pokraj dugog, elegantnog šanka i njegovih gostiju, ali je jedno lice putem privuklo moju pozornost.

Stala sam na mjestu, odjednom svladana panikom koja me je preplavila i nadjačala zvukove prepunog restorana. Srce 123

mi je silovito lupalo. Ledena bol prostrujala je kroz mene, obuzimajući moje tijelo od pluća do vrhova prstiju.

Uhvatila sam sa za zid pokraj sebe kako bih zadržala ravnotežu, nesposobna pomaknuti se ijedan centimetar, kad se lice čovjeka kojega sam prepoznala okrenulo prema meni kao da je osjetio da ga gledam.

Odjeven u prugasto odijelo krojeno po mjeri, izgledao je kao i svi drugi koji su nakon napornog dana pili u tom baru, ali sam ja znala da to nije tako. Nakon nekoliko sekundi lice mu se izobličilo u osmijeh, kad me je prepoznao.

Sjetio me se.

Nakon tri godine osvrtanja preko ramena, ne znajući kad bih ga mogla ponovno vidjeti, povjerovala sam da se to neće dogoditi. Bez imena je bio duh, sjećanje toliko mučno da sam se godinama uvjeravala kako nikada nije ni postojao. No, bio je ondje, živa mora koja se vratila proganjati me. Opsovala sam samu sebe kad mi je na pamet pala iracionalna misao da ga je razgovor s Liz nekako vratio u život.

Nejasno sam se sjetila da sam čula kako me Blake doziva prije no što se našao pokraj mene i uhvatio me za ruku kako bi me izvukao iz transa. Kad sam ga jasno pogledala, nastojala sam prikriti strah koji me je mučio.

— Što je? — upitao je, lica naboranog u zabrinutosti.

— Ništa. — Uhvatila sam njegovu ruku i povukla ga prema dizalima.

*** Nakon što me je u automobilu nekoliko puta pokušao nagovoriti da progovorim, doimalo se da je odustao.

Zakoračili smo u svjež zrak njegova stana i ja sam se poslužila 124

na šanku u dnevnoj sobi. Napunila sam kristalnu čašu ledom i nekom zadimljenom tekućinom boje jantara iz jedne od mnogih boca u njegovoj zbirci, gotovo do ruba.

Spustila sam se na kauč i pritisnula hladan kristal o čelo, tjerajući mahnite misli koje su ovladale mojim umom. Željela sam ih sve otjerati onamo gdje ih više neću osjećati kao svoje, ili, još bolje, gdje bih ih mogla potpuno zaboraviti. Otpila sam povelik gutljaj iz čaše kako bih ubrzala njihovo putovanje.

Nisam trebala biti ondje, ali u tom trenutku nisam mogla biti sama, a dijeljenje životnog prostora sa Sidom nije se računalo. Bilo mi je potrebno nešto što će mi uvjerljivo odvratiti pozornost, a Blake mi je uvijek iznimno uspješno pomagao u tome. Sjeo je na stolić nasuprot meni i obuhvatio moje noge svojim. Milovao je osjetljivu kožu iznad mojih koljena, ali je moje tijelo bilo obamrlo, nesposobno osjetiti čak ni najosnovnije žudnje koje je Blake budio u meni.

— Reci mi, molim te — mirno je rekao.

Zurila sam pokraj njega, ne govoreći ništa. Doimalo se nemogućim otkriti mu vlastitu prošlost, ali je nešto oživjelo.

Djelić mene želio je srušiti zid koji je prošlost držao sigurno skrivenom od sadašnjosti.

— Nemam ti što reći — rekla sam, ne znajući kako bih uopće počela govoriti, čak i kad bih to željela. Jedva sam uspijevala izaći nakraj s navalom emocija koje su me mučile otkako smo otišli iz restorana.

— Glupost. Izgledala si kao da si svjedočila zločinu.

— Prisjećala sam se zločina. — Zažalila sam zbog tih riječi čim sam ih izustila. Tijelo mi se zgrčilo od drugačijeg straha.

Blake me više nikada ne bi gledao kao do sada. Znao bi da me je netko iskoristio za svoj užitak i da sam mu ja, u svojoj glupoj, mladenačkoj neukosti, to dopustila. Šutio je i čekao da nastavim. Prisilila sam se popiti ostatak 125

pića i pričekala obećano olakšanje. Ako to sada kažem Blakeu, pobjeći će ili će mu možda biti stalo, iako nisam mogla zamisliti zašto. Sinulo mi je da ako imamo izgleda za budućnost, on će to morati doznati.

— Bili smo na prvoj godini studija. S prijateljicama sam otišla s kampusa na vikend zabavu i završile smo u kući bratstva. Kuća je bila krcata. Plesale smo i popile previše punča. Ja vrlo rijetko pijem pa nisam znala za sebe čim sam popila prvu čašu. Udaljila sam se od skupine. — Zastala sam, izgubljena u sjećanju koje sam bila vrlo pažljivo zakopala.

Kako sam mu mogla objasniti da sam bila toliko naivna da pođem s dobroćudnim neznancem u bar u koji nikada nismo stigli, poput djeteta namamljenog slatkišem? I da sam bila toliko opijena da mu se nisam uspjela suprotstaviti, a moje je odbijanje izgubljeno u kaosu zabave koja je bješnjela unutra. Čovjek kojega sam večeras vidjela je čovjek koji mi je uzeo nevinost, ostavljajući me silovanu i u mučnini u grmlju, u kojemu me je Liz napokon pronašla. Godinama sam se čuvala za svoju prvu ljubav, ili barem za uzbuđenu noć obostranog pristanka, i sve je to bilo uzalud, a sram me je upućivao šutjeti.

— Pokušala sam mu se suprotstaviti — šapnula sam. Taj put nisam mogla progutati suze koje su potekle niz moje lice.

Udovi su mi bili slabi i teški, otežali od prošlosti i od spoznaje da ću zbog nje izgubiti ono što sam imala s Blakeom te da će taj udarac za mene biti vrlo težak.

Blakeova čeljust se stisnula i nagnuo se unatrag, prolazeći prstima kroz kosu. Ta trenutačna odvojenost od njegova dodira me je tjelesno zaboljela, mjesta na kojima se naša koža sastajala vapila su za njegovim povratkom. Taj mi je kontakt bio potreban kao potvrda da ta nova spoznaja neće utjecati na njegove osjećaje prema meni. Ta je pomisao u meni izazvala 126

mučninu.

— Jesi li sada sretan? — Slabašno sam se nasmijala kroz suze, želeći da mi odgovori.

Njegovo je lice bilo zaleđeno u neodređenoj emociji.

— Ja sam oštećena roba.

— Prestani. — Zastala sam zbog autoritarnog tona njegova glasa.

— Što da prestanem?

— Nisi oštećena roba, Erica.

Teško sam progutala, želeći da mu mogu vjerovati. — Samo govorim ono što je očito. Besmisleno je da ti želiš biti s nekim poput mene. Trebao bi izlaziti s istaknutim ženama, s modelima, a ne s nekim poput... mene. — Glas mi je zastao kad su me riječi napustile.

— Izlaženje s modelima me ne zanima.

— Pa, to nema jebenog smisla, jesi li toga svjestan? Ja sam u kolni. Mislim, pogledaj me.

— Gledam te. Zapravo, često. Već danima me izluđuješ.

Noću jedva zaspim.

— A sada?

— Sada te imam. Nema cimera, nema ljudi, a ti nastojiš iznaći sve moguće načine da me uplašiš i otjeraš. Ako misliš da ovo nešto mijenja, varaš se.

Odvratila sam pogled, bespomoćno susprežući suze koje su samo navirale. Kad je sjeo pokraj mene i povukao me sebi u krilo, prepustila sam mu se želeći ponovno osjećati njegovu blizinu. Nikada neću shvatiti kako me je i nakon toga mogao željeti. Čvrsto me je stisnuo u zagrljaj, privijajući me na svoja prsa, sve dok jecaji nisu usporili, a suze presušile.

— Divna si — rekao je.

Odmahnula sam glavom, lica zagnjurenog u njegovo rame. — Kako to možeš reći nakon ovoga što sam ti upravo 127

rekla?

— Zato što je to istina. Erica, jedno strašno iskustvo te ne definira. Kad bi bilo tako, sumnjam da bi i ti željela biti sa mnom.

— Želim — rekla sam.

Moja je ruka kliznula preko njegove košulje kako bi osjetila njegovo srce, koje je kucalo polako i smireno. O njegovu srcu nisam znala ništa, ali je nešto u meni u tom trenutku poželjelo zaslužiti ga. Kako bi bilo imati njegovu žudnju i njegovu ljubav? Moji osjećaji prema Blakeu odjednom su počeli nadjačavati bolna sjećanja koja je nekoliko trenutaka prije izvukao iz mene.

Podignuo je moju ruku i usnama lagano prešao preko vrhova mojih prstiju. Milovao me je centimetar po centimetar, osvajajući golu kožu smirenom nježnošću kakvu još nisam upoznala, iscjeljujući me rukama i usnama. Bol i obamrlost uzmaknule su pred olakšanjem, a tada pred poznatom toplinom koja je kipjela ispod površine.

Povukla sam ga za kosu i nagnula mu glavu unatrag zbog neodgodivog poljupca. Nekako je prodro i preplavio moja osjetila silnom potrebom da budem posjedovana. Njegov miris, njegov okus i njegova iskonska glad — žudjela sam za svime time. Jezikom sam istraživala dubine njegovih usta, pletući ga s njegovim, u pohlepnoj gladi za njime. Odgovorio mi je jednako intenzivno. Pomaknuo me je tako da sam ga opkoračila i stisnula se uz njega. Tih krik pobjegao mi je s usana uslijed toga iznenadnog kontakta i gorljivosti njegovih pokreta. A tada je stao, stisnuvši šake pokraj svojega tijela.

— Što je?

— Previše sam napet, Erica. — Zabacio je glavu na kauč i progutao, a izbočina na njegovu grlu se pomaknula.

Poželjela sam poljubiti to mjesto, ali sam najprije morala 128

ustanoviti što mu je u mislima. — Pa što? Čvrsto je stisnuo oči, a tijelo mu se napelo pod mojim dodirom.

— Dodirni me — zamolila sam. Petljala sam s gumbima njegove košulje, ne mogavši više čekati njegovu kožu na svojoj. Prešla sam rukom preko njegovih prsa i nagnula se kako bih kušala njegov vrat, uživajući u njegovu mirisu i u slanosti njegove kože.

— Čekaj — rekao je kroz stisnute zube.

Poslušno sam se odmaknula. — Zašto?

Preplavila me je obeshrabrenost, a tuga se ponovno uvukla u mene kako je tišina među nama bila sve dulja.

Nakon svega što sam mu večeras rekla bilo bi budalasto misliti da možemo nastaviti kao da se ništa nije dogodilo.

Gledala sam ga u oči. Iskra emocije prošla je preko njegova lica prije no što je okrenuo glavu. Je li to bio strah?

— Želim te, Blake. — Bože, doista sam ga željela.

Pomaknula sam se, nesposobna ignorirati neugodnu bol između bedara.

— I ja tebe želim. Vjerojatno ću sići s uma ako večeras ne uđem u tebe. — Drhtavo je izdahnuo. — Samo te ne želim... izbezumiti.

— Nisam od porculana. Obećavam ti da me nećeš povrijediti.

— Ponovno je zatvorio oči, a njegove su ruke i dalje nepomično ležale pokraj tijela, kao da na taj način može isključiti iskušenje da me dodirne.

Diveći se svakoj tvrdoj izbočini na njegovu trbuhu, prešla sam prstima niz njegova prsa, slijedeći meke dlake koje su nestajale pod pasicom njegovih hlača. Posegnula sam prema kopči, ali prije no što sam ga stigla osloboditi, Blake me je uhvatio za zapešća i držao ih, teško dišući.

129

— Blake, želim osjetiti kako gubiš nadzor. — Moje je tijelo pulsiralo, a moja samokontrola visjela je na niti. Više od svega željela sam da me uzme onako kako je to želio, onako kako sam imala potrebu da me uzme.

On me je uhvatio za struk i ustao, podižući me bez napora. Omotala sam noge oko njega dok smo odlazili prema njegovoj spavaćoj sobi, koja je bila slabo osvijetljena dvama zidnim svjetiljkama, a ta polutama obavila me je poput topline njegova tijela.

On je zatvorio vrata za nama i zastenjao pritisnuvši me o njih. Naglo sam udahnula kad su moja leđa udarila o tvrdo drvo vrata. Zagrizla sam usnu i čvrsto ga stisnula, želeći sve što mi može dati. Tanke naramenice moje haljine pale su niz moja ramena u dobrodošlom pozivu Blakeu da oslobodi moje dojke, jednu po jednu, izazivajući svaki vršak jezikom, a potom zubima. Oštar rub tog osjeta zasjekao je kroz mene.

Zacviljela sam njegovo ime, preklinjući za još.

On je spustio moja bosa stopala na pod i oslobodio me haljine, ostavljajući me golu i besramnu kad je kleknuo pred mene i počeo rasipati vrele, pohotne poljupce od mojega gležnja do nabora moje vlažne ženskosti, koja se grčila od iščekivanja. Prebacio je moju nogu preko svojega ramena, otvarajući me. Trenje njegove brade po mojim bedrima gotovo me je istog trena raspametilo.

Prošla sam prstima kroz njegovu kosu i stisnula šaku kad me je uzeo u usta. Vatra je u mojemu trbuhu počela plamtjeti nakon samo nekoliko stručnih poteza. Bože, njegova su usta posjedovala vlastitu darovitost. Usredotočio se na majušan splet živaca, a moje se tijelo cijelo zgrčilo, penjući se prema rubu oslobođenja. Njegovi su potezi bili sve jači i sisao je moj klitoris sa žarom od kojega mi je ponestajalo daha.

Pred očima mi se zabijelilo kad sam prešla preko ruba, 130

kad je započeo slobodan pad u drhtavi orgazam zbog kojega sam zamalo kolabirala u njegovu naručju.

Prije no što su me koljena izdala, Blake me je uhvatio, a moje se meko tijelo predavalo njegovim tvrdim obrisima.

Ljubio me je polako i duboko, umirujući drhtanje netom doživljenog orgazma. Moje su se šake raširile preko njegovih golih prsa i odgurnule njegovu košulju, požudno koristeći mogućnost da ga slobodno dodiruju, kao što sam to danima željela. Koža mu je gorjela, napeta preko svakog stegnutog mišića koji kao da su se borili s dojmljivim obuzdavanjem. Žudjela sam potpuno ga imati. Nesputano. Sirovo.

— Blake, ako me uskoro ne poševiš, sići ću s uma, kunem ti se.

Njegove su se usne izvinule ispod mojih i odveo me je do kreveta. Brzo se razodjenuo, a mišići su mu se napinjali u svakom pokretu, svaki pokret bio je obećanje moći za koju je bio sposoban. Čekala sam, ne osobito strpljivo, dok je vadio kondom iz hlača i navlačio ga na svoju zadivljujuću duljinu.

Opsovala sam samu sebe jer sam nas prisilila čekati, jer sam nas držala podalje od tog mjesta na kojemu smo oboje žarko željeli biti.

Upravo kad sam očekivala da će doći k meni, uhvatio me je za bedra i povukao me do ruba kreveta, šireći noge oko mojega struka, i naciljao sklisku kožu između mojih nogu.

Pogled mu je bio mračan, a dah mu je zašištao kad je prodro u mene jednim jakim, jedinstvenim pokretom, ukopavši prste u moje bokove.

Ostala sam bez daha zbog dubine koju je osvojio, dopuštajući tijelu da se prilagodi na potpunu svladanost njegovim tijelom. Na trenutak sam zatvorila oči kako bih doživjela sve to, sve savršenstvo osjećaja njega u meni.

On se nije pomaknuo pa sam otvorila oči. Izraz njegova 131

lica bio je napet, a čeljust ukočena. Pomaknuo je ruku s mojega boka na koljeno i malo se odmaknuo.

Zacviljela sam buneći se. Zakvačila sam gležnjeve jedan o drugi i privukla ga bliže, dublje. — Ovako te želim.

— Erica...

— Ne želim da se suzdržavaš. Želim te cijelog, Blake. — U očaju sam se izvinula prema njemu. Potreba da osjetim kako se kreće u meni, kako me razara, bila je neumoljiva. Bilo mi je potrebno upravo ono za što je mislio da ne mogu podnijeti. — Molim te — preklinjala sam.

On je polako izdahnuo i izvukao se. A tada se zarinuo u mene, jako i duboko. Da. Tako.

Dočekivala sam njegovo ubrzano prodiranje, sada silovito i neobuzdano, dok se moja pička stezala oko njega. Cijelo moje tijelo drhtalo je u naizgled beskrajnom stanju orgazma.

Uživala sam dok je on prodirao sve dublje i dublje, udarajući u osjetljivu točku u meni za koju nisam ni znala da postoji dok je on nije stvorio.

Uhvatila sam se za rub kreveta, još više pomažući njegovim pokretima. I upravo kad sam pomislila da više ne mogu, on je podignuo moje bokove s kreveta, podižući kontakt na novu razinu. Čvrsto sam zgrabila plahtu.

— Blake, o, Bože. Da. — Nerazgovjetni krici užitka tekli su iz mene dok sam se topila oko njega i dok je užitak navirao iz moje srži.

Blake se zgrčio. Svaka površina njegova tijela postala je tvrda poput kamena, a njegov dah isprekidan kad je svršio u bujici.

— Erica, jebo te. — Zabacio je glavu i raspametio se.

Umirio se u meni dok je moje tijelo drhtalo od seksa zbog kojega šake stežu plahtu.

Onemoćala od orgazma, ležala sam mlitava i zadovoljna.

132

On je tada legao na krevet pokraj i stisnuo se uz mene. Zagrlio me je i zagnjurio lice u moj vrat. Utiskivao je meke poljupce duž moje čeljusti, a tada je pronašao moja usta i umirio me dugim, dubokim potezima jezika.

Iako je taj čin bio nježan, ponovno je rasplamsao vatru u meni. Moje su ruke lutale po njegovu tijelu, diveći se svakoj prelijepoj zaobljenosti njegove anatomije. Nisam ga se mogla nasititi, gledajući ga ili ševeći. Preplavila me je potreba da ga imam. Moje je milovanje postalo strastvenije. Privukla sam ga bliže i on se podignuo nad mene, podižući težinu svojega tijela iznad mene.

— Nezasitna si — promrmljao je između poljubaca, zubima stružući moju donju usnu.

— Žao mi je. Ne znam što mi je. — Izvinula sam se prema njemu. Što mi je više davao, to mi je više bilo potrebno.

— Zašto bi ti, dovraga, bilo žao?

— Prerano je — rekla sam osjećajući kako se ukrućuje između nas kad su te riječi sišle s mojih usana.

— Mogao bih cijelu noć, ako ti možeš. — Podignuo me je više na krevet, ispružio mi ruke iznad glave i isprepleo prste s mojima. Držao me je zarobljenu, u stanju koje je izoštravalo moja osjetila pa sam ponovno treperila od glave do pete.

— Je li to izazov? — zadirkivala sam ga, u iskušenju da ustanovim je li doista tako. Blakeova blizina opijala me je u svakom pogledu, a moja ovisnost o njemu jačala je sa svakim orgazmom koji mi je priuštio. Obavila sam noge oko njega, nemoćnih ruku, i pogurnula ga u sebe.

— Da — rekao je. Glas mu je bio prepun požude.

133

JEDANAESTO POGLAVLJE

robudila sam se ujutro, omotana u Blakeov mek pokrivač od perja i u sjećanja na prošlu noć.

Pružila sam se prema Blakeovoj pustoj strani kreveta. Sunčeva svjetlost tekla je u sobu i osjećao se miris kave. Ustala sam i uzela običnu bijelu majicu iz jednoga od Blakeovih ormara kako bih se pokrila. Blake mi je u kupaonici pripremio nekoliko kozmetičkih proizvoda.

Nasmiješila sam se. Većina djevojaka mora se potruditi da to postigne.

Tapkajući sam krenula kroz stan, prema zvukovima iz kuhinje. Zatekla sam Blakea kako razbija jaja u zdjelu. Bio je bez košulje, samo u flanelskim hlačama pidžame uskim oko kukova. Kosa mu je još bila temeljito raščupana, a na nosu je imao naočale s tamnim okvirom, koje su pojačavale seksualnu privlačnost toga ranojutarnjeg izgleda. Zbog njih je izgledao starije i nekako ljudskije, nalik Clarku Kentu.

Naslonila sam se na granitni kuhinjski otok i pogledala kako napreduje. Bio je narezao nešto voća i stavio slaninu u tavu, a potom se uhvatio rješavanja pitanja jaja. Moj je želudac lagano poskočio na pomisao da on to čini zbog mene.

On je ostavio ono što je radio kako bi oprao ruke i okrenuo se prema meni. Nasmiješio se i prstom prešao po rubu moje majice.

— Ovo mi se sviđa.

— Nisam se pokušala modno izraziti, ali mi je drago da ti 134

je po volji. — Naslonila sam se leđima na otok i nagnula glavu. — Nisam znala da nosiš naočale.

— Inače ne nosim, ali si me sinoć zaokupljala pa sam zaboravio izvaditi leće.

— Žao mi je.

— Ne mora ti biti. Meni nije.

Podignuo me je na otok i nagnuo se u prostor između mojih nogu, prelazeći rukama preko mojih bedara i ispod majice do mojih leđa, gdje mi je milovao kožu, ostavljajući trag vreline. Zastenjala sam kad je pronašao moju dojku i palcem trljao bradavicu sve dok se nije ukrutila pod njegovim dodirom. Kad me je poljubio, meki, odmjereni pokreti njegova jezika podsjetili su me na slasnu, tupu bol između nogu nakon sinoćnjeg maratona.

— Pretvaraš me u pohotnu bludnicu — rekla sam, osjećajući kako mi cijelo tijelo oživljuje u drugačijoj vrsti buđenja.

— Mmm, sviđa mi se.

Zastenjao je u moj vrat, koji je ljubio i sisao, a ta je vibracija prostrujala kroz mene. Jednom rukom uhvatio je moj gležanj i obavio moju nogu oko svojega struka, a drugom je masirao nježnu kožu između mojih nogu.

— Bože, već si natopljena.

— Ne mogu si pomoći, Blake. Tako djeluješ na mene. — Približila sam se pokretima njegove ruke.

— Tek sam počeo, dušo.

Prodro je u moja usta i istodobno uvukao dva prsta u mene, jezikom oponašajući pokrete prstiju i izazivajući moje drhtanje. Očajnički sam se uhvatila za njega i ukopala nokte u njegovo rame. Disanje mi je bilo isprekidano, a srce mi je divlje lupalo kad je orgazam sijevnuo kroz mene.

On je polako izvukao prste iz mene. — Moram otići po 135

kondom. Nisam očekivao da ću te poševiti za doručak.

Nasmijala sam se tim riječima, istodobno ošamućena i gladna njega. — Ne moramo ako ne želiš.

— Vjeruj mi, želim te ševiti za doručak.

— Ne, mislim na kondom. Pijem pilule.

Njegova me je šutnja trenutačno otrijeznila. Pokušala sam se izvuci. — Oprosti, u redu je, samo sam pretpostavila. — Sranje, baš znam upropastiti trenutak.

— Ne, nije to. Vjerujem ti. Jednostavno nikada nisam izostavio kondom.

— Zaboravi, žao mi je. — Većina muškaraca žalila se jer ih moraju koristiti, ali sam se osjećala još sigurnije znajući da ga je on uvijek koristio.

— Erica, prestani mi se ispričavati — strogo je rekao.

Zagrizla sam usnu čekajući da vidim kamo će me povesti.

— Tako — rekao je dubokim, pohotnim glasom.

Svukao je svoju majicu s mene, otkrivajući moje grudi.

Pogled mu se smračio. Prije no što sam trepnula, odnio me je u dnevnu sobu i posjeo na svoje krilo tako da sam ga gola opkoračila na dugom žućkastom kauču. Poljubila sam ga polako, lijeno, skidajući mu naočale i sigurno ih stavljajući na stol iza nas.

Blake je spustio pasicu svojih hlača ispod kukova, oslobađajući svoj kurac, koji je na jarkoj svjetlosti sobe izgledao dojmljivije no ikada, debeo i muževan, čekao je mene. Spustila sam se na koljena i usnama obavila veliku glavu te lagano, kratko lizala osjetljiv vrh prije no što sam ga uzela dublje u usta. Pohlepno sam ga sisala gubeći se u obožavanju, sve dok me Blake nije čvrsto uhvatio za kosu, umirujući me.

— Popni se na mene — zapovjedio je.

Zadrhtala sam, a koža mi se zagrijala. Tjelesna reakcija na 136

taj zahtjev bila je očita. Skliska od iščekivanja, poslušala sam ga i popela se na njega. Kliznula sam na njega s pomnim suzdržavanjem, želeći uživati u tom novom stanju. Bez ičega među nama rastezao me je slasno, centimetar po centimetar, sve dok nije potpuno bio u meni.

Kad sam ga potpuno obavila, dlanovima je uhvatio moje lice i silovito me poljubio. Kad se odmaknuo, teško je disao.

Kliznuo je prstom niz moj obraz i preko ključne kosti, okrznuvši pretjerano osjetljivu bradavicu, i naposljetku stao na mojemu kuku te ga posjednički uhvatio. Podignuo je pogled i zagledao se u mene.

— Prelijepa si.

Strast u njegovim očima me pokosila. Prsa su mi se stegnula. S Blakeom sam otišla preduboko, ali nisam marila za to dok je bio u meni, dodirivao me, gledao me tako. Nisam mogla umaknuti osjećaju koji je budio u meni.

Odgovorila sam laganim pokretima kukova. On ih je obujmio jednom rukom, držeći me dok je mijenjao kut i prodro prema gore, zabijajući se jako i dajući mi više sebe. I dalje sam osjećala bol koja se pojavljivala kad bi udario u moj kraj. Blaga nelagoda brzo je uzmaknula pred užitkom dok je malim krugovima masirao moj klitoris.

Moja se koža blago rosila dok je prodirao u mene ujednačenim i odlučnim pokretima zbog kojih sam nakratko zaboravila svoju prednost u tom položaju. Odgovorila sam na njegove pokrete i dočekivala ih sve dok se Blake nije pustio i predao mi kontrolu. Napeto je uhvatio moje kukove.

— Vjeruj mi — šapnula sam. Stežući se oko njega, lagano sam noktima prešla niz njegova prsa i ljubila ga grozničavo, dijeleći svaki dah koji nas je doveo do ruba, gdje smo se raspali, zajedno, ne skidajući pogled jedno s drugog.

137

*** Nakon sinoćnjeg i jutrošnjeg naprezanja bila sam iscrpljena.

Nakon doručka sam zaspala na kauču. Kad sam se nekoliko sati poslije probudila, on je sjedio na drugom kauču, sa sjajnim crnim računalom na krilu. Bio je drugačiji nego jutros, potpuno odjeven i usredotočeno zagledan u zaslon tipkao je stručno brzo.

— Mislila sam da kod kuće ne radiš — rekla sam protežući se.

— Samo malo istražujem. — Nije podignuo pogled.

— Što istražuješ?

Zatvorio je računalo i odložio ga, a izraz njegova lica se omekšao kad su nam se pogledi sreli. — Mislim da sam ga pronašao tiho je rekao.

— Koga?

Sklopio je ruke u krilu.

O, Bože. Želudac mi se okrenuo, zaprijetivši doručku. Um mi je još bio zamagljen od sna pa se bistrio dok sam shvaćala ono što mi je Blake upravo rekao.

— Kako? — sjela sam i pokušala odagnati san.

— Povukao sam podatke o transakcijama iz restorana.

Osobito s bara. Odatle sam ih prilično lako suzio na temelju njegove dobi i matičnog sveučilišta.

— Uopće ne želim znati kako si to učinio — rekla sam. To je bilo previše. Otišao je predaleko.

— Pa, nisam ti ni namjeravao reći. Način na koji sam došao do te informacije mnogo je manje važan od same informacije, zar ne?

— Zašto to radiš? To uopće nije važno.

— Misliš da nije važno identificirati muškarca koji te je 138

silovao? — Podignuo je obrve.

— U ovom trenutku mojega života nije. Što će mi ime lica koje bih radije zaboravila?

— Još ga možeš tužiti. Zastara još nije nastupila.

— I što bih rekla? Zdravo, policajče, kad mi je bilo osamnaest godina, napila sam se u kući bratstva i jedan seronja me je iskoristio. Kladim se da to još nisu čuli.

— Što ako on to i dalje radi? Što ako ja nisam bila jedina? Grlo mi je odebljalo i stegnulo se od te pomisli. Koliko god sam sebe optuživala jer sam se dovela u toliko opasnu situaciju, duboko u sebi znala sam da nitko nije zaslužio proživjeti ono što sam ja proživjela.

Učinila bih gotovo bilo što da to bolno sjećanje izbrišem iz svoje prošlosti.

— Moram poći. — Naglo sam ustala, ali mi je taj iznenadan pokret izazvao vrtoglavicu, gotovo me izbacivši iz ravnoteže dok sam prolazila kroz hodnik prema spavaćoj sobi.

— Erica, nemoj ići.

Nestala sam u spavaćoj sobi. Na krevetu je ležala plavozelena ljetna haljina koju je Blake zacijelo donio iz mojega stana dok sam spavala. Na njoj su bile čipkaste bijele gaćice koje su bile nestale u Blakeovoj hotelskoj sobi u Vegasu.

Dovraga. Brzo sam se odjenula i uzela svoje stvari. On me je dočekao na vratima, ali sam se progurala pokraj njega, izbjegavajući njegov pogled kako ne bih izgubila odlučnost.

Odjurila sam iz stana i potrčala niz stepenice. Zastala sam pred vratima, osluškujući hoću li čuti njegove korake, ali nisam čula ništa. Ušla sam u svoj stan i zatvorila ga lancem, za slučaj da se predomisli i odluči upotrijebiti ključeve, za koje sam znala da ih ima.

139

*** U New Yorku je bilo neuobičajeno toplo kad sam nekoliko dana poslije stigla onamo. Izbjegavala sam Blakeove poruke i bila sam zahvalna jer nije došao k meni. Zbog naše stambene situacije pozornost mi je dovoljno odvraćala i spoznaja da je on blizu, a bilo mi je potrebno vrijeme da razmislim.

Proteklih nekoliko dana bilo je napeto.

Od zračne luke JFK kratko sam se vozila taksijem do adrese u Brooklyn Heightsu, koju mi je Alli dala. Vozač je stao pred kamenom višekatnicom s ukrašenom nadstrešnicom.

Ušla sam u prostrano predvorje i pozdravila vratara koji se pristojno nasmiješio.

— Ja sam Erica Hathaway. Došla sam u posjet Alli Malloy.

— Svakako, očekuje vas. Ona je u apartmanu gospodina Landona, broj četrdeset i dva.

— Hvala — rekla sam nastojeći prikriti iznenađenje.

Toliko o mojem veličanstvenom planu da se nekoliko dana skrivam u New Yorku.

Pokucala sam i pričekala nekoliko sekundi. Ponovno sam pokucala, glasnije — i dalje ništa. Puhnula sam i uhvatila kvaku. Upravo kad sam to učinila, Alli je otvorila vrata, sjajnih očiju i rumena, kao da je... pa, taj mi je izgled bio poznat.

Pružila je ruke prema meni i povukla me u čvrst zagrljaj.

— Stigla si!

Uzvratila sam joj zagrljaj. Strašno mi je nedostajala. Bila je ma lena i topla u mojemu zagrljaju. Je li smršavila? Prije no što sam to stigla spomenuti, ona se odmaknula i pogledala me. U New Yorku je bilo pakleno vruće pa sam na sebi imala kratke traper hlače, majice bez rukava u slojevima te šešir na glavi, samo zato što je zgodan.

140

— Baš si slatka — rekla je.

— Da, ovaj, i ti. — Voljela bih da sam to doista mislila.

— O, Bože, ne, izgledam užasno. Upravo sam se, ovaj, probudila.

— Tada si dobro spavala — rekla sam opažajući frizuru »upravo poševljena«, koji je pokušavala zagladiti dok smo odlazile prema golemom otvorenom prostoru stana sa slobodnim pogledom na panoramu Manhattana.

Ona se nasmijala i malo porumenjela. Osvrnula sam se uokolo očekujući da ću iza ugla ugledati Heatha, ali nije ga bilo.

— Lijep stan — rekla sam.

— Da, jest.

Stan je bio doista dojmljiv, sve što sam očekivala od nekoga iz obitelji Landon, i više od toga. Stropovi su bili visoki, s otvorenim tamnim gredama i jednakim drvenim podovima. Namještaj i uređenje bili su prigušeni s mjestimičnim bljeskovima boja, uglavnom tamnocrvene, koja je očito pristajala Heathu, iako nisam sasvim znala zašto.

Uređenje me je podsjetilo na Blakeov stan u Bostonu.

— Želiš li nešto popiti? — upitala je Alli.

— Svakako, bilo što s ledom. Rastopila sam se vani.

Alli se zaokupila nečime u kuhinji, a ja sam sjela na jedan od barskih stolaca za kuhinjskim otokom.

— Dakle, kad si mi namjeravala reći da si odsjela kod Heatha?

Ona se naslonila na ormarić. — Oprosti, Erica.

Jednostavno sam mislila da bi moglo biti lakše objasniti ti to kad se vidimo.

— Alli, možeš biti kod koga god želiš. No, bilo bi mi drago da sam znala. Blake ne zna da sam ovdje.

Ona se namrštila, a ja sam čula kako su u hodniku 141

otvaraju vrata. Heath je izašao netom istuširan i odjeven, sa zadovoljnim osmijehom na licu. Bio je sličniji Blakeu no što sam upamtila. Nisam se mogla oteti dojmu da se iza sveg tog šarma nešto skriva. Istina je da je i Blake imao slojeve.

Zapravo, mnogo slojeva, ali ih nije prikrivao toliko upadljivo.

— Erica, dugo se nismo vidjeli. — Kratko me zagrlio prije no što se pridružio Alli u kuhinji. Poljubio ju je, a ja sam okrenula glavu.

U prsima me je stegnulo i pomislila sam na Blakea. Što bih dala da je ovdje i da me tako ljubi? Ali, znala sam da to ne bi bilo dobro. Slagao se on s time ili ne, bilo mi je potrebno malo odmaka da shvatim što se dogodilo. Način na koji je zavirio u moj život bio je potpuno neprihvatljiv i protuzakonit. Zbog tog sam se zadiranja osjećala bolno i ranjivo.

Okrenula sam se na stolcu, ustala i prišla velikim prozorima koji su gledali na park. Pitala sam se koliko je to bilo plod Blakeove potpore te je li Heath bilo kako pridonio svojemu načinu života. Možda sam bila prestroga prema njemu. Očito je očarao Alli, a to nisam vidjela u tri godine koliko je poznajem. Nadala sam se da nije predobro da bi bilo istinito, radi nje.

— Jesi li gladna? Mislila sam da bismo mogle poći na ručak — rekla je Alli.

— To bi bilo sjajno.

— Pokazat ću ti tvoju sobu. — Uzela je moju torbu.

Heath ju je brzo uzeo od nje i poveo nas hodnikom nasuprot onome iz kojega je bio izašao. Provirila sam u poveliku spavaću sobu uređenu istim prigušenim, žućkastim tonovima i tamnocrvenim prekrivačem za krevet. Zažalila sam jer je neću dijeliti s Blakeom. Vizija njega prostrtog poda mnom, ili obrnuto, bila je i više nego privlačna. Preplavilo me 142

je sjećanje na trenutke kad smo posljednji put bili zajedno i oči su mi se ovlažile. Odmahnula sam glavom. Morala sam izbaciti Blakea iz misli.

Heath i Alli su bih dražesni zajedno i zračili su vrlo poznatom energijom. S njima sam bila samo deset minuta i već sam se osjećala kao da zadirem u njihovu privatnost. Prije no što sam uspjela razmisliti o tome, oni su se pozdravili pa smo Alli i ja izašle na vrele gradske ulice i žustro krenule prema odredištu za koje sam se duboko ponadala da je klimatizirano.

143

DVANAESTO POGLAVLJE

lli i ja pojele smo tanjur prženih lignji i pijuckale prosecco dok smo čekale glavno jelo, hrpu ugljikohidrata u obliku domaćih raviola.

Apstinencija od Blakea obuhvaćala je ozbiljan nedostatak teka, ali sam se uz Alli ponovno osjećala opušteno i dovoljno ugodno da se moja glad vrati svom silinom.

Kad sam stala kako bih udahnula, upitala sam je o njezinom poslu. — Kako ti se sviđa novi posao?

— Sviđa mi se, barem najveći dio vremena. Ludo je, ubrzano, i može biti stresno trčati za svima, ali osjećam da je to važan korak prema onome gdje želim biti.

— To je uzbudljivo.

— Doista jest. I usput, uspostavljam veze za tebe. Heath me je povezao s nekim tko će nas sutra navečer uvesti na otvorenje jedne galerije.

— Na izložbu? — upitala sam čudeći se u kakvoj je to vezi s modom i sa mnom.

— Da. Bit će vrlo otmjeno i doći će mnogi supervažni ljudi.

— Otmjeno, ha? Valjda. — Gledala sam tanjur vruće tjestenine koji je konobar postavio pred mene. Uzela sam prvi zalogaj i moja su osjetila preplavili okusi bundeve, cimeta i muškatnog oraščića, koji su se cijedili iz čvrstih kvadrata. Raj, pomislila sam. Seks sam nedvojbeno mogla zamijeniti hranom.

144

— Što se događa s Blakeom?

Kroz mene je prostrujao neočekivani val emocija. Zbog raviola s bundevom mogla sam zaboraviti, ali samo nakratko.

Rekla sam joj za posljednji dan koji sam provela s Blakeom.

Od sastanka s Maxom do trenutka kad me je Blake pritisnuo uz vrata. Dobro, loše i ružno.

— Voliš li ga? — upitala je.

— Sigurno se šališ? — Glas mi je bio krještav, sam spomen ljubavi izbacio me je iz žudnje u paniku i strah.

— Je li to pitanje toliko besmisleno?

— Jesi li ti zaljubljena u Heatha? — izlanula sam, očajnički želeći promijeniti temu, ali strahujući od toga što bi ona mogla reći.

Ona je teško progutala i pojela zalogaj tjestenine.

— Eto — rekla sam, oslobođena.

— Jesam — šapnula je, gotovo pretiho da bih je čula.

Neko smo vrijeme jele u tišini. Nisam znala zašto, ali ta vijest me je rastužila. Tri godine imala sam Alli samo za sebe.

Dijelile smo sve, brinule se jedna za drugu i zajedno izgradile tvrtku koja mi je danas davala smisao. Ona je u nekoliko tjedana postala slijepa za sve osim za Heatha. Bilo bi nerazumno osjećati ljubomoru jer sam iznad svega željela da bude sretna, čak i nauštrb našega prijateljstva.

— Je li dobar prema tebi? — upitala sam.

— Odgovaramo jedno drugome — jednostavno je rekla.

— Nije uvijek savršeno, ali se na određeni način uvijek doima da je ispravno. Radimo na tome.

— Pa, sretna sam zbog tebe. Želim da to znaš.

Njezino lice se opustilo, a tada je pružila ruku i uhvatila moju preko stola. Tada sam shvatila da je sve to vrijeme čekala moj blagoslov. Zar sam doista bila toliko naprasita da je ona cijelo to vrijeme napeto iščekivala moj blagoslov?

145

— Jako mi je drago da si došla. Nedostaješ mi — rekla je.

— I ti meni nedostaješ. Katkad se osjećam kao da nas dijeli milijun kilometara.

— Ali, ne dijeli. Uvijek sam ti na raspolaganju.

Nasmiješila sam se i kimnula, ne želeći spomenuti da je bila uvelike nedostupna otkako se odselila u New York. Pa ipak, osjećala sam se bolje jer je to rekla. Budući da Blake u tom trenutku nije bio u mojemu životu, ponovno oživljavanje u prijateljstvu s Alli bilo je i više nego dobrodošlo, čak i ako sam je morala dijeliti s Heathom.

*** Alli je bila na poslu pa sam najveći dio dana provela rješavajući poslovne zaostatke. Vrućina je bila nešto podnošljivija pa sam nekoliko puta uzela stanku i šetala parkom kako bih se sabrala i gledala ljude. Dok su deseci malenih figura hodali mostom prema Manhattanu, pokušala sam zamisliti kako bi bilo biti Njujorčanka.

Možda je bilo vrijeme za promjenu. Alli je ovdje presretna, dijelom zato što je Heath stručno i, kako se doimalo, često đipao po njoj, sudeći po tome koliko sam sinoć slabo spavala. Ali, možda bih i ja mogla biti sretna u New Yorku.

Više puta sam otvorila Blakeove poruke na mobitelu u iskušenju da mu napišem poruku. Nedostajao mi je, ali sam nakon toliko dana šutnje možda izgubila svoju priliku. Biti sa mnom očito neće biti lako. U jednom trenutku sam ga bjesomučno ševila, a u drugom sam bila potpuno izbezumljena. Ostavila sam ga u žaru trenutka, ne znajući kako bih reagirala na bombu koju je bacio na mene, i nisam 146

mu ni dala mogućnost da objasni ili da razgovaramo o tome.

Zastenjala sam, frustrirana na više načina. Sranje, možda ga doista volim, iako nisam imala pojma kakav je to zapravo osjećaj.

Voljela sam Marie. Voljela sam Alli. U mladosti, prije no što sam išta znala, duboko sam voljela svoju majku, svakom stanicom svojega bića. Ali, nisam znala kako voljeti osobu s kojom spavam. S drugim dečkima s kojima sam izlazila uvijek je bilo lako, i zapravo idealno, održavati ugodnu udaljenost.

Kad su oni poželjeli krenuti dalje, uglavnom sam osjećala olakšanje jer se neću morati baviti pregovaranjem o ozbiljnijem odnosu za koji se nisam smatrala sposobnom.

Ni jedan od muškaraca s kojima sam izlazila zapravo me nije poznavao. A Blake me sada nije samo raspamećivao u krevetu nego je i sustavno uklanjao sve emocionalne prepreke koje sam godinama pažljivo gradila oko sebe. Ako se ovako nastavi, neću još dugo zadržati fasadu. Ponosila sam se ostavljanjem neprobojnog dojma uspjeha, sređenosti, ali je on to srušio s nekoliko poteza prstiju i svojom ustrajnošću.

Njegova prokleta ustrajnost bila je razlog zbog kojega sam uopće bila u toj situaciji.

Natipkala sam kratku poruku u telefon i zažalila je čim sam je poslala.

Nedostaješ mi.

Iz trenutka u trenutak pitala sam se je li primio poruku.

Budući da nije odgovorio, sljedećih nekoliko sati sam proklinjala samu sebe dok sam dovršavala posao i odijevala se za otvorenje galerije. Zamišljala sam se u gomili snobova, kako bez riječi promatram zbirku umjetnina koje mi je možda teško imalo cijeniti. Ukorila sam samu sebe jer sam toliko negativna, optužujući za to poruku Blakeu, koja me je izbacila iz ravnoteže.

147

Pretražila sam Allin ormar, diveći se novijim komadima koje je kupila. Naposljetku sam izabrala uske crne kapri hlače i upadljivu tuniku boje fuksije s crnom čipkom te podignula kosu u čvrstu punđu. Nažalost, kad sam stigla, motiv događaja bio je strogo crno i bijelo, u skladu s jednostavnošću umjetnikove fotografije.

Ugledala sam Alli kako čavrlja s nekom ženom na drugom kraju galerije. Klizila sam kroz gomilu, privlačeći pozornost kamo god sam pošla. Baš me briga, pomislila sam odbacujući sramežljivost. Ako sam došla uspostavljati veze, posljednje što želim jest da me lako zaborave.

Pridružila sam im se kimajući Alli prije no što sam se predstavila njezinoj dugonogoj prijateljici. Izgledala mi je neobično poznato. Možda je model. Bila je visoka i nevjerojatno lijepa, s dugom tamnosmeđom kosom.

— Erica, ovo je Sophia Devereaux. Blakeova je prijateljica, pa, zapravo i Heathova.

Grlo mi se stegnulo od spominjanja Blakeova imena u prisutnosti te Amazonke. Dakle, to je Sophia.

Alli je tada objasnila stranicu i naše uloge, pošteđujući me zadatka samohvale. Sophia je izgledala blago zainteresirano, no Alli tu nije stala.

— Sophia ima modnu agenciju ovdje u New Yorku. — Izvinula je obrvu prema meni. — Radi s mnogim brendovima na njihovim snimanjima — nastavila je, nudeći mi teme za razgovor.

— Dojmljivo — rekla sam doista to misleći, iako mi je bilo teško ne misliti o tome što ona možda znači Blakeu. To sam mogla doznati na samo jedan način. Ljudi bez iznimke vole govoriti o sebi, a ja sam u nekoliko minuta doznala kakve su Sophijine veze. Radila je sa svim važnijim dizajnerima za koje znam, za desetke koje ne znam, i ležerno je govorila o njima 148

spominjući ih imenom. No, bilo mi je čudno toliko mlada osoba vodi agenciju umjesto da radi za nju. Bila je oličenje tjelesnog savršenstva, barem u kontekstu visoke mode i vrste izgleda koji takva moda zahtijeva.

Alli se usred našeg čavrljanja nakratko ispričala namignuvši mi te mi bez riječi dala do znanja da će me uskoro doći spasiti. Barem sam se nadala da je taj mig imao to značenje.

— Nego, odakle poznaješ Blakea? — upitala je Sophia dubokim, odmjerenim glasom prožetim prizvukom zajedljivosti koja je do tada izostajala iz našeg razgovora.

Zagledala sam se u nju nastojeći procijeniti njezinu namjeru, a adrenalin mi se nekontrolirano oslobađao. — Viđamo se — mirno sam rekla. Istina je da smo proteklih nekoliko dana trpjeli ono što je, barem meni, izgledalo kao bolna razdvojenost, ali ona to nije morala znati.

— Zanimljivo. — Nagnula je glavu.

— A odakle ti poznaješ Blakea? — upitala sam goreći od znatiželje.

Ona se nasmiješila, prstima hvatajući nekoliko pramenova savršene, sjajne kose. — Razgovaramo s vremena na vrijeme.

— Zanimljivo — rekla sam oponašajući njezin podsmijeh i moleći se da je to samo blef. Na temelju njezina tona bilo je očito da razgovarati u tom slučaju podrazumijeva ševu. A pomisao da je Blake ševi ispunila me je slijepom ljubomorom.

Upregnula sam svu svoju sposobnost samokontrole kako to ne bih pokazala.

— Mali savjet od žene ženi. Ako te zanima njegov novac, ili njegove veze, neće te dugo držati uza sebe. On štiti ono što je njegovo.

— Pretpostavljam da si se sama uvjerila u to? — Zubi su mi škrgutali od obuzdavanja. Ta je žena nedvojbeno imala 149

mračnu stranu, gotovo izopačenu. Potpuno se promijenila čim nas je Alli ostavila, a izraz njezina lica jednako se brzo promijenio kad nam se pridružio mladić koji je nosio dvije čaše crnog vina.

— Vas dvije izgledate previše trijezno za ovo okupljanje — rekao je a oči su mu šaljivo zasjale.

— Dragi moj — umiljato je rekla Sophia uzimajući čašu i zračno ga ljubeći u oba obraza.

Uzela sam čašu vina koju mi je ponudio, ne mareći za njegovo podrijetlo ili godište. Kuja me je živcirala.

— Isaac. Ovo je Erica Hathaway. Vodi modnu webstranicu. Pojedinosti su mi promaknule — rekla je Sophia nehajno mahnuvši. — Biste li me ispričali? Kasnim na drugi dogovor. Erica, jako mi je drago da sam te upoznala. Molim te, javi mi se.

Usiljeno sam se nasmiješila i pružila ruku kako bismo se rukovale. Malo sam uživala u mogućnosti da je zdrobim. Ona se trgnula od mojeg stiska. Iako je bila dojmljivo visoka, u pogledu rukovanja bila je poput mlitavog špageta.

— Ja sam Isaac Perry — rekao je mladić čim je Sophia otišla i uputio mi neodoljiv osmijeh.

— Isaac, što te večeras dovodi ovamo? — upitala sam s veselim zanimanjem.

— Vjerojatno umjetnost. Nipošto ljudi, iako moram reći da me ti prilično zanimaš. — Nasmiješio se.

Isaac nije samo bio dobro raspoložen, nego je bio i oku ugodan. Visok i vitak, svijetloplavih očiju i guste pješčano plave kose, na sebi je imao crne hlače i pulover s V izrezom.

Cijelom pojavom ostavljao je dojam ležernosti i dječačkog stava pa se doimao manje pretencioznim od većine ljudi oko nas.

— A što misliš o ovoj umjetnosti? — upitala sam 150

preskačući mamac koji mi je dobacio kako bih govorila o sebi.

Ionako sam bila previše napeta jer mi je Blake nedostajao. U tom trenutku nisam bila sposobna izaći nakraj s besmislenim flertom.

Isaac je zviždeći izdahnuo i zagledao se u djelo pred nama. — Mislim da mi se sviđa, što je dobro jer ćemo pisati o tome.

— Ti si pisac?

— Izdavač. Vlasnik Perry Media Group.

Prepoznala sam to ime, koje je nekako prodrlo kroz moj tehnološki mjehur u nekom trenutku tijekom studija. Pisanje o kojemu je govorio moglo se odnositi na mnoge kvalitetne međunarodne publikacije. Malo sam se zakašljala svojim posljednjim gutljajem vina i zatekla ga kako sa samozadovoljnim osmijehom promatra prostoriju.

— Reci mi više o tome što radiš. Moram priznati da o društvu u posljednje vrijeme ne znam onoliko koliko bih trebao, ali je silno zanimljivo, zar ne?

— Jest — složila sam se. — Jedinstveno. Uvjerena sam da je u izdavaštvu dinamično, ali tehnologija te katkad nosi nevjerojatno brzo. Izazov je ostati u toku, ali to je ono što zapravo volim.

— Vrlo si mlada za takav posao.

Laskao mi je, ali nakon druženja sa Sophijom nisam mogla odbiti malo pohvale i obazrivog uvažavanja.

— Vjerojatno.

— A uz to si i žena, to se doima rijetkim.

— To je točno. Mislim da sam pomalo ugrožena vrsta u tom visokotehnološkom svijetu. — Više bi mi se svidjela zajednica s malo više rodne raznolikosti, ali sam smatrala da će se to s vremenom promijeniti, sve u svoje vrijeme.

— Za mene je suprotno. U izdavaštvu sam okružen 151

ženama. One su jednostavno vraški dobre u tome.

Bio je službeno šarmantan iako nisam mogla zamisliti zašto bi se, zaboga, u javnosti zračno ljubio s ljudima poput dijabolične Sophije.

— Tada vjerojatno pratiš modne blogerice u gradu? — rekao je.

— Zapravo ne.

— Ajme, trebala bi. One su poput masovnog pokreta koji podiže vrhnje na vrh. Ako stekneš njihovu milost, bit ćeš posvuda.

— Svakako ću to istražiti. Hvala za savjet — rekla sam i kucnula svoju plastičnu čašu s njegovom, a moje je radosno raspoloženje počelo odražavati njegovo. Nisam znala je li to zbog vina ili samo zbog njegove silne pozitivne energije, ali osjećala sam se bolje nego cijeli dan.

— Što radiš u subotu navečer? — upitao me je. Glas mu je bio očito niži.

Sledila sam se od sugestivnosti njegova tona. Nisam željela biti željena, ali on to još nije znao. — Žao mi je, ne mogu.

— Tada rani ručak u nedjelju. Rado bih doznao više o tvojem poslu. Možda možemo iznaći način da surađujemo.

Oklijevala sam. Vlasnik Perry Media Group želio je razgovarati o suradnji. To nisam mogla odbiti bez obzira na to kako me je gledao. Večera je značila previše, podrazumijevala previše, ali rani ručak je bio prihvatljiv.

— To zvuči izvedivo — rekla sam.

Razmijenili smo kontakt informacije i digitalno zabilježili jedno drugo.

Alli nam se nedugo potom pridružila i ispričala nas kako bismo se našle s Heathom na večeri. Odlučile smo hodati jer je sunce bilo zašlo, a Alli me je odmah počela ispitivati o 152

pojedinostima.

— Tko je to bio?

— To je Isaac Perry.

— Ajme, Erica, dobar ulov. Nije skidao pogled s tebe.

— Svejedno. — Slegnula sam ramenima. — Mislim da ga i Sophia poznaje — dodala sam, nadajući se da ću potaknuti Alli da progovori. Žarko sam željela doznati više o njoj iako mi je znatno pokvarila raspoloženje.

Ušle smo u naše odredište, asian fusion restoran iz kojega je divno zamirisalo kad smo prošle kroz vrata. Alli je ugledala Heatha i odmah se promijenila. Njezino držanje, govor njezina tijela, sve njezine energije odmah su bile usredotočene na njega. Tiho sam uzdahnula znajući da ni jedno od njih to neće primijetiti.

Smjestili smo se i naručili.

— Alli kaže da poznaješ Sophiju — rekla sam bezazleno, prekidajući njihovo maženje.

— Poznajem. Zapravo ulažemo u njezinu agenciju. — Heath se uspravio kao da je odjednom posve poslovan.

— I Blake?

— Da, i Blake je poznaje.

Pogledala sam Alli, koja se doimala prikladno zaokupljenom nečime na drugom kraju restorana.

— Zvuči kao da tu ima nešto više od poznavanja — promrmljala sam otpivši gutljaj vode.

Heath je pogledao Alli, nervozno bubnjajući prstima po stolu. Kao i Blake, uvijek je bio sabran i smiren, s dodanim slojem bezbrižnog šarma, po kojemu su se razlikovali. Zašto ga je spominjanje Sophije uzrujalo? Ona Blakeu zacijelo znači nešto. To je bilo jedino logično objašnjenje, s obzirom na to da je o mojemu odnosu s Blakeom vjerojatno već znao više no što sam željela.

153

— Mislim da su s vremena na vrijeme bili u vezi, dok je on bio u gradu, znaš. Ali, godinama su samo prijatelji.

Da nisam bila pri sebi, pomislila bih da me je netko udario u trbuh. Ljubomora je prostrujala kroz mene dok sam upijala njegove riječi. Naglasio je godinama, ali nije mogao reći ništa čime bi ublažio razoran učinak činjenice da je među njima bilo nešto.

Pitanje je postoji li i sada nešto među njima, ili bi moglo postojati u budućnosti. Pogledala sam svoj telefon. I dalje ništa. Odbijanje, koje je njegova šutnja podrazumijevala, otvorilo je ranu na mojemu srcu i odjednom su mi zaprijetile suze. Saberi se, rekla sam samoj sebi.

Heathov telefon se oglasio, a njegove su se oči malo razrogačile kad je brzo pogledao mene, pa opet telefon. — Ispričajte me, moram se javiti — rekao je i ostavio nas same za stolom.

— Dakle, ovo je čudno — rekla sam.

— Što?

— Nerado ti to govorim, ali potpuno si se promijenila otkako si se doselila ovamo. Najprije se useliš k Heathu i ne kažeš mi to, a sada me bez upozorenja upoznaješ s Blakeovom bivšom curom? Mogla si me upozoriti, znaš?

— Žao mi je. Nisam bila svjesna da će doći do toga. Kao što je Heath rekao, oni su samo prijatelji.

— To je bezvezan razlog da mi ne kažeš i svjesna si toga.

Jasno mi je da si ozbiljna u pogledu veze s Heathom, ali, dovraga, Alli? Ovo nisi ti.

— Ti me poznaješ. Ja sam ista osoba koja sam bila prije nekoliko tjedana. Samo... situacija je složenija no što misliš.

— Ne sumnjam, jer, ti mi ne govoriš ništa.

Ona je uzdahnula i uvinula kosu. — Rekla sam da mi je žao, dobro? Priznajem. Trebala sam ti reći za Sophiju. Da si ti 154

mene upoznala s nekim tko je imao nešto s Heathom, željela bih to znati.

Malo sam se opustila, zadovoljna jer nisam potpuno eksplodirala. Alli me je zaštitila od istine, ali mi time nije učinila uslugu. Bilo mi je sve više stalo do Blakea i imala sam potrebu znati je li to nepromišljeno. Ona je sada bila odana Heathu, ali zaštita njega i Blakea nauštrb mene neće funkcionirati.

155

TRINAESTO POGLAVLJE

ljedećeg jutra spavala sam dulje, osjećajući se gotovo jednako iscrpljeno i zbunjeno kao što sam se osjećala kad se moja glava spustila na rajski jastuk s jastučnicom od visokokvalitetnog pamuka. Pogledala sam na sat i prisilila se ustati.

Pretpostavila sam da je Alli na vrijeme stigla na posao. Ona i Heath su nakon večere otišli na piće, a ja sam se vratila u stan.

Namjeravali smo izaći nakon večere, ali je njima možda bila potrebna privatnost. Bila sam nemirna i satima sam se prevrtala, ali sam napokon zaspala pa nisam čula kad su se vratili. Nikada neću shvatiti kako je uspijevala držati taj tempo.

Udomaćila sam se u kuhinji i pripremila si kavu te ispekla omlet. Na telefonu sam potražila lokalne studije za jogu i pronašli jedan u koji mogu otići prije ručka. Dok sam pohlepno jela svoj doručak, Heath je izašao iz susjedne sobe, očito i više nego umoran. Naporna noć ostavila je teške vrećice ispod njegovih očiju i prvi put sam primijetila da zapravo izgleda starije od Blakea, da se sitne bore Šire iz kuteva njegovih tamnih, smeđezelenih očiju.

Imao je jednako napeta prsa i intenzivan pogled kao i Blake, ali me nije privukao, iako mi se svidio njegov očito kvalitetan izgled. Blakeova pojava me je od prvog trenutka privukla, ali je mnogo toga drugog održavalo taj plamen.

Drugi muškarci su mi postali nevidljivi.

156

Bez košulje se dovukao do aparata za kavu, napunio ogromnu šalicu do ruba i ispraznio je dopola prije no što me je napokon pozdravio kimanjem glave.

— Jutro — rekao je gledajući u svoju šalicu.

— Naporna noć?

— Da. — Protrljao je lice i uzdahnuo.

— Kako je Alli bila jutros?

— Uh, dobro. Ona je... — Zastao je. — Ona se vratila prije mene.

Nešto nije bilo u redu.

— Zar nešto nije u redu? — upitala sam blago, obazrivo, jer sam zadirala u njegov privatni život, iako se doimalo da svi misle kako je to u redu činiti s mojim životom.

— Ne, sve je u redu. Znaš kako je. — Slegnuo je ramenima.

Na licu mu je bio umoran i islužen samodopadni osmijeh, koji sam počela smatrati glumom. Očito je pokušavao umanjiti važnost nečega.

— Voliš li je? — izlanula sam iznenadivši i samu sebe.

Takvo je pitanje samo po sebi dovoljno odvažno, a kamoli ako se postavi nekome koju je bio u toliko lošem stanju kao on.

Naglo me je pogledao, goreći u emociji koju nisam mogla imenovati, a njegov hinjeni osmijeh je u potpunosti nestao.

— Očito — rekao je.

Silovito je spustio šalicu na ormarić. Ali, zvučao je ogorčeno. Kao da ga je stvarnost zapekla. Njegov me je ton podbo i aktivirao se moj zaštitnički nagon.

— Nadam se. Jer, ona je beznadno zaljubljena u tebe.

Takvu je još nisam vidjela.

Njegova čeljust se izdajnički trznula. Isto trzanje govorilo mi je da je Blake na rubu.

— Heath, ako je povrijediš... — podignula sam bradu, 157

spremna reći ono što sam mislila, ali se moja isprazna prijetnja ugasila dok sam je iznosila. Kako sam ja mogla povrijediti njega? Bio je zaštićen iza svojega brata milijardera i života koji mu je omogućavao. Bilo je besmisleno prijetiti mu.

— Neću — rekao je glasom hladnim od umora i razdraženosti.

Kad su nam se pogledi nakratko sreli, u njegovim sam očima prepoznala bljesak boli prije no što se okrenuo kako bi pošao. Pojela sam svoj doručak i otišla u spavaću sobu kako bih se presvukla, dok se Heath snom oslobađao onoga što ga je toliko zaboljelo.

*** Studio za jogu brzo se napunio, a učiteljica nije tratila vrijeme na zagrijavanje, mentalno ni tjelesno. To mi je bilo potrebno.

Imala sam potrebu sagorjeti sve dekadentne njujorške obroke kojima sam počašćena, ali mi je više od toga bila potrebna jasnoća, ravnoteža. Nisam uspijevala osloboditi um neprestanog kaosa koji je Blake izazvao u meni.

Nakon pola sata težila sam savršenstvu u položaju kotača, a moj se trup izvijao prema nebu. Disala sam kroz nelagodu.

Bila sam bolno neuvježbana. Izazovni pokreti su me iscrpljivali, ali istodobno i budili jer se svaki mišić aktivirao kako bi me držao u dobroj formi. Pred publikom od desetak drugih polaznika nisam željela posustati.

Sat je završio upravo kad sam bila spreman odustati. Dok smo ležali opuštajući se, moje su misli otplovile k Blakeu.

Toliko o pražnjenju uma. Kad smo posvetili praksu, ljubav i svjetlost poslala sam njemu. Strašno mi je nedostajao. Čim sam namotala prostirku, moj je telefon počeo vibrirati, tiha 158

smetnja mojemu teško stečenom miru. Posegnula sam prema njemu previše revno. Požurila sam na hodnik u potrazi za privatnošću.

— Erica, Max je.

— Haj, kako si?

— Odlično, rekao je.

— Je li sve u redu? Mislim, s našim dogovorom?

— Svakako. Zapravo te zato i zovem. Pravne pripreme traju dulje no što sam očekivao, ali je sve i dalje na dobrom putu.

Ispustila sam dah, nesvjesna da sam ga zadržavala. — To je sjajno. Hvala ti jer si mi javio.

— Nema problema. Kakvo je stanje sa stranicom?

— Odlično. Ja sam zapravo u New Yorku, uspostavljam veze. Zapravo je sve prilično dobro.

— Sjajno, to sam želio čuti. — Netko mu se obraćao u pozadini. — Erica, moram poći, ali, obavještavat ću te, može?

— Sjajno, hvala još jednom.

— Vidimo se uskoro. — Prekinuo je.

Bili smo vrlo blizu tog uspjeha da sam ga gotovo osjećala, ali ću se, unatoč njegovim uvjeravanjima, zabrinjavati do trenutka kad sve bude potpuno dovršeno. Nastojala sam ne misliti na sve načine na koje bi to moglo propasti, ali je spoznaja o suparništvu između Blakea i Maxa tom popisu sada dodala veoma mnogo mogućnosti.

*** Alli se ustrčala oko mene toliko da je to već bilo smiješno.

Razmotrile smo niz kombinacija prije no što smo se odlučile za crnu minihaljinu bez naramenica i s izrezanim dijelovima.

159

Tkanine nije bilo mnogo, ali su večeri bile vruće, a u klubu će vjerojatno biti još toplije. Nevoljko sam pristala. Dotjerivale smo se sve dok obje nismo bile zadovoljne. Heath je zarežao kad je ugledao Alli, podignuo je u naručje i krjeposno je poljubio, barem u usporedbi s drugim poljupcima kojima sam svjedočila proteklih nekoliko dana.

Ne obraćajući pozornost na njih, gledala sam u hladnjak za vino tražeći ohlađeni prosecco. Oni su pustili jedno drugo kad sam izbacila čep iz boce. Kad su se odvojili, oglasio se interkom. Heath je prišao ploči i pustio gosta unutra.

— S kim ćemo se naći? — upitala sam Alli.

— S Jess i Jarvisom.

— Tvoji prijatelji?

— Da, Jess i ja smo zajedno išle u srednju školu. Oni su studirali u Los Angelesu, upravo su se vratili i sada su zaručeni pa se nastoje iživjeti prije no što će imati djecu i sve to.

Nekoliko trenutaka poslije kroz vrata je ušla visoka plavuša u jarkocrvenoj haljini. Nakon što sam taj tjedan provela sa zaljubljenim golubićima, bilo mi je drago da ću moći razgovarati s novim ljudima, ali sam uskoro uvidjela da ću i dalje biti suvišna kad je kroz vrata ušao Jessin zaručnik.

Travis je imao ugljenocrnu kosu i duboke plave oči, što je rijetka i egzotična kombinacija. Bio je nešto niži od nje u štiklama, ali je to nadoknađivao izgledom.

— Ja sam Jess. — Smiješila se dolazeći prema nama.

Jess je bila vesela i podsjetila me je na Alli.

— Ovo je Erica, moja najbolja prijateljica sa studija — rekla je Alli. — Erica je neviđeno darovita i lijepa pa biste se vas dvije trebale sjajno složiti. — Namignula je i odšetala prema Heathu, koji je sjedio u kožnom naslonjaču. On i Travis razgovarali su o nečemu vezanom uz sport, što je 160

prijetilo trenutačno me uspavati.

Jess je pokazala prema kuhinji, gdje se zaokupila punjenjem naših čaša.

— Erica, čula sam mnogo o tebi. Osjećam se kao da te već poznajem. Alli je oduševljena onime što si učinila sa svojom tvrtkom.

— Hvala. Da, nekoliko godina bile smo nerazdvojne, dok smo pokretale posao.

— Mogu zamisliti.

— A kad smo kod nerazdvojnosti — promrmljala sam pokazujući kako Alli nježno uvija Heathovu kosu.

— Ne moraš mi govoriti. Nedostaju mi ti dani. — Uzdahnula je.

— Ti dani?

— Ne brini. — Spustila je glas kako bih je samo ja čula. — To nazivaju fazom medenog mjeseca. Naposljetku će ustanoviti da druga osoba nije potpuno savršena, a tada ćemo vidjeti što će se dogoditi.

Nasmijala sam se, osjećajući se pomalo krivomjer se smijem na Allin račun. Ali, Jess mi se svidjela. Možda ova večer i neće biti potpuno beznadna.

Sumrak se zgusnuo u noć, a mi smo krenuli prema predvorju. Dugačka crna limuzina stala je uz rubnik.

Pogledala sam Alli kako bih potvrdila svoje sumnje. Ona je kimnula s osmijehom. Da, to je bio naš prijevoz.

Vozač je prišao vratima koja su nam bila najbliža i otvorio ih, pretpostavila sam, kako bismo ušli. Ostala sam bez daha i uhvatila Alli za ruku.

Blake je izašao i stao pred mene, zgodan kao i uvijek. Bio je od glave do pete u crnom, a gornji gumbi košulje bili su mu ležerno raskopčani. Isuse, zašto nije mogao odjenuti jednu od onih glupih majica da bi me ovako iznenadio?

161

Srce mi je počelo lupati čim sam ga ugledala. Vrelina je polako kliznula po mojoj koži, paleći moja osjetila dok sam ga upijala. Iza sebe sam čula Jessino opa, koje Travis srećom nije čuo. Da, odgovorila sam u nijemom slaganju. Bio je vraški seksi komad raja i koliko god mi se svidio u toj odjeći, mislila sam samo o tome kako da je svučem. Ona je mogla opati koliko je god željela, ali ja ću biti ona koja će to učiniti.

Proteklih nekoliko dana pokazalo mi je koliko s njim mogu biti posesivna.

Ali, zašto je došao? Pitala sam se je li mu Alli dojavila ili Heath. Koliko god sam željela da mi to bude važno, nije bilo.

Moje je tijelo cijelo oživjelo od spoznaje da je on dovoljno blizu da me dodirne, da me aktivira na načine na koje me još nitko nikada nije aktivirao. Stisnula sam šake umirujući se i drobeći Allinu ruku.

Pogledi su nam se na trenutak sreli, a tada ga je Heath povukao u brz jednoručan muški zagrljaj i predstavio ga Travisu. Blake je čavrljao s njim, leđima okrenut prema meni, u položaju zbog kojega mi je bilo gotovo mučno od potrebe.

U tom trenutku bilo mi je potrebno mnogo toga od njega, a osobito uvažavanje moje prisutnosti. Alli me je besprijekorno dotjerala. Što bih, dovraga, trebala učiniti? Uvidjela sam kako se osjeća svaka druga punokrvna žena na koju on ne obrati pozornost.

Svi su počeli ulaziti u limuzinu. Ja sam malo pričekala, a on je stao iza mene. Zbog njegove ruke na mojim leđima i daha na mojemu vratu za nekoliko sam sekundi počela dahtati. Bilo nam je potrebno da budemo sami, smjesta.

Suspregnula sam potrebu da ga odvučem natrag u stan i ušla sam u limuzinu te se smjestila na slobodno mjesto. On je kliznuo pokraj mene i pritisnuo bedro o moje. Taj je dodir u meni pobudio želju za još njega, ali se on doimao 162

nezainteresiranim. Gledao je na drugu stranu, naizgled zainteresiran za Heathove uobičajene šale, ali mu nije odgovarao, kao ni meni, na ovaj ili onaj način. Ništa nije otkrivalo da smo zajedno. Jesmo li? Blakeove misli značile su mnogo više no što bi drugi gosti na našoj zabavi mogli iščitati iz govora naših tijela. Ta je neizvjesnost bila mučenje.

Limuzina je stala pred klubom. Na pločniku je stajao dug red ljudi koji su željeli ući. Dok su drugi izlazili iz limuzine, shvatila sam da bismo nakon njihova odlaska mogli na trenutak ostati sami. Željela sam ga zadržati ondje, razgovarati o svemu što se dogodilo. Željela sam prodrijeti kroz to raspoloženje zbog kojega je bio toliko tih.

Travis je izašao nakon Jess, nakratko nas ostavljajući same. Riječi su mi zapele u grlu, ali prije no što je on stigao krenuti, uhvatila sam ga za sako i povukla k sebi. Pritisnula sam usta o njegova, ljubeći ga divlje požudno. On mi je odgovorio punom silinom. Jezici su nam se isprepleli i privukla sam ga bliže. On je uvukao ruku pod moju usku, elastičnu haljinu i uhvatio me za stražnjicu, okrznuvši rub mojih gaćica. Zastenjala sam u njegova usta, zaboravljajući sebe i okolinu.

On je stisnuo zube i blago zarežao kad je vozač provirio.

Blake me je uzeo za ruku i povukao me van. Uobičajeno uže od crvenog baršuna podignulo se pred našom skupinom kad smo stali na početak reda. Onima pokraj kojih smo prošli uputila sam pogled pun isprike, na koji su mi odgovorili kolutanjem očima i gnjevnim pogledima.

Heath nas je poveo uza stepenice, do privatne platforme na krovu, koju je bio rezervirao. Još je bilo vruće, ali je blagi povjetarac pirkao po nama, čineći temperaturu podnošljivom, što je bilo smireno olakšanje nakon vreline dana. Blake i ja smo isprepletenih prstiju otišli do ruba, a ostatak skupine 163

smjestio se na veliku vanjsku garnituru za sjedenje, koja je bila usklađena s tim suvremenim otvorenim prostorom.

Džez glazba je brujala, ali razborito glasno, omogućujući komunikaciju. Nagnula sam se preko metalne ograde, s koje se pružao pogled na promet pod nama. Blake se smjestio iza mene. Naslonila sam se na njegovo tijelo, zahvalna jer sam ponovno s njim i ispunjena olakšanjem jer me i dalje želi koliko ja želim njega. Njegove su ruke lutale po meni, dodirujući moju kožu ondje gdje je haljina nije pokrivala.

— Imaš sreću da sam ovdje. Da sam doznao da si ovo nosila u javnosti bez mene, morao bih te kazniti.

Od te prijetnje osjetila sam toplinu u trbuhu. — Sviđa ti se?

— Ukrućen sam otkako sam te ugledao.

Nasmiješila sam se. Uživala sam jer mu to mogu činiti.

— Nisam te očekivala.

— Mislio sam da ti nedostajem — promrmljao je ližući rub moje uske prije no što ju je blago zagrizao.

Ugodna, oštra bol sijevnula je do mojih prepona.

Uzdahnula sam i pritisnula se o njega. — Nedostajao si mi. Ali nisam mislila da ću te ovdje vidjeti.

— Ovdje imam posla, povremeno. — Zagnjurio je lice u moj vrat.

Blago sam se topila sve dok jedna neugodna misao nije prodrla u taj trenutak. Sophia. Sledila sam se od pomisli na njih dvoje zajedno, na to da se on viđa s njom zbog bilo kojeg razloga, platonskog ili drugog. Bila je otrovna i pakosna.

— Upoznala sam Sophiju — rekla sam nehajno, ali sam se blago okrenula kako bih vidjela njegovu reakciju.

On se namrštio i pustio me dovoljno dugo da se okrenem prema njemu. Zagledala sam se u njega. Što mu ona znači?

Ako se namjerava vidjeti s njom ovdje ili ako se, ne daj Bože, 164

već vidio s njom, neću to moći podnijeti. Morao je biti ondje zbog mene.

— Prava je mustra — rekla sam, nesposobna prikriti krajnju nesklonost prema njoj.

Pitala sam se vidi li on dalje od njezine savršene vanjštine.

Njegova se čeljust trznula i zagledao se prema obzorju, ne govoreći ništa.

Moja se utroba grčila od ljubomore koja me je proganjala otkako sam upoznala Sophiju. Kako je preda mnom spomenula svoj odnos s Blakeom i onaj njezin jebeni podrugljivi osmijeh. Bilo mi je previše stalo do Blakea, a njegova je tišina govorila mnogo. Trgnula sam se. Naivno sam vjerovala u Heathovu inačicu priče. Ona mu je očito značila više no što je želio pokazati.

Okrenula sam se na stranu, osjećajući se zarobljenom između njega i ograde, prepuštena na milost i nemilost njegovim rukama i okolnostima na koje nikako nisam mogla utjecati. Nisam se namjeravala nadmetati s njom. Kako sam mogla? Uhvatio me je za zapešće prije no što sam se uspjela provući pokraj njega.

— Kamo ideš?

Glas mu je bio toliko leden da sam zadrhtala.

— Idem se zabavljati. Zato smo ovdje, zar ne? — Ton mojega glasa bio je suh jer sam mu jasno davala do znanja da ne uživam u sadašnjem trenutku.

— Došao sam ovamo kako bih bio s tobom — rekao je kroz stisnute zube.

— Sa mnom i s kim još?

Njegovo se lice na trenutak omekšalo, a njegov stisak popustio. Lako sam izvukla ruku. Alli sam zatekla na kauču, pokraj Jess, a njezina ruka nije napuštala Heatha iako su sudjelovali u dva različita razgovora. Ta rutina zaljubljenih 165

golubića počela mi je ozbiljno ići na živce.

— Želiš li poći plesati? — upitala sam.

Alli je potapšala Heathovo koljeno, oslobađajući ga njihove neprestane povezanosti.

— Hajdemo — rekla je.

Jess je ustala s njom, već skakućući uz glazbu koja je ritmično tupkala ispod nas pa smo zajedno otišle s platforme.

Nadala sam se da me Blake gleda kako odlazim jer, bila Sophia model ili ne, nisam mogla zamisliti da bi mogla prodrmati njegov svijet onako kako sam ja te večeri to namjeravala učiniti.

166

ČETRNAESTO POGLAVLJE

ad smo sišli u zadimljenu tamu gornjeg kata kluba, spremno sam prihvatila buku nadajući se da će nadjačati misli koje su se vrtložile po mojemu umu.

Alli nas je odvela do obližnjeg bara, blago zaštićenog od buke koja je tutnjala u tom golemom prostoru.

— Što je s vama? — viknula je Jess prema meni, pokazujući mene i stepenice kojima smo sišle s krova.

Slegnula sam ramenima. — Službeno ništa. — Silazila sam s uma zbog nekoga tko čak nije bio moj. To je moralo odmah prestati.

— Ne shvaćam. Prije minutu niste mogli pustiti jedno drugo iz ruku.

Odmahnula sam glavom, ne znajući sasvim što bih rekla.

Nisam mogla poreći da smo izvana, dovraga, čak i iznutra, bili frustrirajući ciklus vruće-hladno. Nisam mogla suspregnuti osjećaje koje je budio u meni.

— Pa, on je jebeno seksi — dodala je iskapivši žestoko piće iz čašice.

Blago sam stisnula oči gledajući je.

— Nemoj me pogrešno shvatiti. Sretno sam zaručena.

Očito ga ne poznajem kao ti, ali barem se izvana doima savršenim. Takvog muškarca rijetko možeš osvojiti.

Složila sam se. Izgledi su bili mali ili nikakvi da ću ikada pronaći nekoga tko će me osvojiti kao što je Blake to učinio.

Isuse, kad god sam bila u njegovoj blizini, željela sam skinuti 167

gaćice i ne obazirati se na glasić u glavi, koji je znao da to nije pametno. S njim sam kročila opasnom stazom. Barem bi Alli to trebala znati, ali ona je ostala zloslutno tiha.

Popile smo svoja pića, a plesni podij u međuvremenu se popunio. Pogledom sam pretražila bar i ugledala Blakea s druge strane, kako polako pije. Heatha i Travisa nije bilo na vidiku.

Mahnula sam curama pozivajući ih na plesni podij pa smo krenule kroz gomilu ljudi koji su se vrtjeli uz osobito popularan Rihannin remix. Stvorile smo svoj krug i počele plesati. Moji su se mišići polako opustili i izgubila sam se u trenutku, krećući se uz ritam glazbe koja je odjekivala mojim tijelom.

Gužva je bila vrlo velika pa se nisam obazirala kad sam osjetila nešto iza sebe. Malo sam se pomaknula, a snažna šaka tada me je uhvatila za kuk i blago me povukla natrag, poravnavajući naša tijela. Taj je pokret bio toliko skladan i lak da sam dopustila svojemu tijelu da uhvati ritam s njegovim, ne mareći za to tko je on ni kako izgleda, ali se nadajući da me Blake vidi s njim. Željela sam da osjeti barem mrvicu ljubomore koju je Sophia pobudila u meni.

U skladu s pjesmom pritisnula sam stražnjicu o njega osjećajući divlju mahnitost jer sam blizu nekome, jer osjećam tjelesni dodir za kojim sam već danima žudjela. Pjesma je završila i pretopila se u sljedeću, blago mijenjajući naš ritam i približavajući nas još više. Njegova je erekcija postala naglašenija. Uzbuđenje je peckalo moju kožu kad sam zabacila glavu. On je rukom obuhvatio moj struk i poljubio me u vrat. Vrelo, otvorenim ustima, tako da sam osjetila blagu paniku. Pogledala sam dolje i prepoznala ruke koje su me držale kao da me posjeduju. Blakeove.

Ukočila sam se. On me je okrenuo prema sebi. Prije no što 168

je ijedno od nas stiglo progovoriti, uvukla sam ruke u njegovu kosu i povukla ga prema dolje. Poljubila sam ga silovito, kao što sam to učinila u limuzini. Da Alli i Jess nisu bile sa mnom, ondje bih se popela na njega, među stotinama drugih vrelih, oznojenih i seksualno uzbuđenih ljudi.

On se naglo odmaknuo, ostavljajući me prikraćenu, ali je nelagodu zbog nepovezanosti ubrzo zamijenila spoznaja da me odvodi s plesnog podija niz hodnik, podalje od kaosa koji nas je okruživao.

Udaljavali smo se sve dok nismo stigli do račvanja hodnika. S lijeve strane stajao je visok, krupan čovjek koji je čuvao obližnja vrata. Blake je prišao izbacivaču i utisnuo mu novčanicu u ruku, a ovaj je kimnuo prema vratima. Ušli smo u prostor koji se doimao kao privatno područje za VIP goste.

Taj poveliki i potpuno pust prostor bio je osvijetljen ambijentalnom rasvjetom. Duž dva zida nalazili su se kaučevi presvučeni tamnocrvenom kožom, a duž trećega bio je privatan bar opremljen svime što bi moglo biti potrebno za dobru zabavu.

— Što je ovo?

Blake je zatvorio vrata za nama i odmah me pritisnuo uza njih.

— Ovdje ću te ševiti bez ometanja.

Zakvačio je moju nogu preko svojega kuka i utisnuo se u mene. Ostala sam bez daha kad me je prikliještio i povezao se s mojim klitorisom na pravi način.

Blakeove su ruke bile posvuda dok me je ljubio. Masirao mi je grudi kroz tanku, napetu tkaninu prije no što ih je lako oslobodio iz gornjeg dijela haljine bez naramenica. Prelila sam se iz haljine, a on je ustima uhvatio moju bradavicu te drugu dojku obuhvatio dlanom. Silovita žudnja gorjela je u meni, toliko jaka da bih u tom trenutku učinila gotovo bilo 169

što, da nije bilo sumnje koja me je i dalje izjedala.

Još jednom, pomislila sam. Ali, koliko ćeš još puta to reći sama sebi? Moj unutarnji glas katkad je mogao biti prava gadura, ali sam je s razlogom sputavala.

— Čekaj.

Blake je udario rukom u vrata pokraj mene. — Kriste, Erica. Što da čekam?

— Želim te, Blake. Više od bilo čega u ovom trenutku ili možda ikada. Ali te ne mogu dijeliti s drugom.

— Isuse, tko je rekao da me dijeliš? — Uvukao je prste u kosu i odmaknuo se.

Uplašio me je gnjev u kombinaciji sa seksualnom energijom, koji je isijavao iz njega. Već sam ga vidjela napetog, ali ne ovako.

— Ne znam što je između tebe i Sophije i neću ti govoriti kako bi trebao živjeti. Jasna mi je ideja neobaveznog seksa, ali s obzirom na moje osjećaje prema tebi... jednostavno mislim da to ne mogu. Protrljala sam napetost u svojim prsima.

Blake nije poput drugih muškaraca s kojima sam bila.

Zapravo, nije im bio ni blizu, a odnos s njim potpuno je izvrnuo moju filozofiju seksa i odnosa naopačke. Bilo mi je veoma stalo do njega, a pomisao na njega sa Sophijom, sada ili bilo kada, bila mi je nepodnošljiva. A nevjera bi me slomila u vezi s Blakeom.

— Zašto misliš da se upuštam u neobavezan seks sa Sophijom? Pitam zato što bih rado porazgovarao s onim tko ti je to rekao.

Netremice sam ga gledala. — Ona mi je to dala naslutiti, jednostavno sam pretpostavila...

On je načinio grimasu kao da je upravo kušao nešto neukusno. — Pa, tada ću razgovarati s njom. Ali, ti bi trebala znati da među nama nema baš ništa. Već godinama.

170

— Da, Heath je već potkrijepio tvoju priču — rekla sam prekidajući ga.

— To nije priča. To je istina. Što, dovraga, moram učiniti da mi povjeruješ?

— Ne znam — rekla sam klonuvši uz vrata, želeći da moja savjest jednostavno umukne i ostavi nas na miru.

Blake mi se približio, uhvatio me za ramena i palcima pomilovao moje nadlaktice, šaljući valove olakšanja kroz mene.

— Bio si vrlo hladan, vrlo suzdržan — šapnula sam, jedva čujno uz glazbu izvana. — Nikada ne znam što misliš.

On je uzdahnuo. — Zapravo nisam navikao da žene bježe od mene, barem ne ovoliko često koliko ti to činiš. Daj mi priliku da shvatim ovo.

Pogledi su nam se sreli i srce mi je stalo.

— Erica... — Podignuo mi je lice prema svojem.

Poljubio me je duboko i polako, istražujući svaku mogućnost da me muči jezikom, da moja koljena učini nemoguće slabim.

— Samo tebe želim.

— Moj si. — Dahnula sam u njega, opijena njegovim okusom i mirisom.

— I sam sam ti to mogao reći da si uspjela prestati bježati od mene na prokletih pet minuta.

Podignula sam usne i ponovno ga poljubila, ližući ga i izazivajući. On je odgovorio stenjanjem, podignuo me i potaknuo da ga obujmim nogama.

— A sada mi dopusti da ti pokažem — rekao je.

Kimnula sam. Nisam mogla govoriti za sutra ili za preksutra, ali večeras ništa neće stati između nas. Uvukao je ruke ispod moje suknje i naglim pokretom poderao tanku tkaninu mojih gaćica. Bacio ih je, odnio me na jedan od 171

dugih, crvenih kaučeva i polegnuo. Spustio se nad mene i zarobio me rukama. Izvinula sam se prema njemu znajući da će uskoro ponovno biti u meni, gdje sam ga željela otkako sam ga prije nekoliko dana napustila. Pritisnuo me je kukovima, ljuljajući se u moje, obećavajući ono što će nedvojbeno uslijediti. Brzo sam mu otkopčala košulju i moje su bradavice prešle preko mekih dlaka na njegovim prsima.

On me je nježno milovao prstima, klizeći između mojih vlažnih nabora i savijajući prst kako bi dosegnuo osjetljivo mjesto u meni, istodobno rubom dlana trljajući čvrst čvor mojega klitorisa. Zadrhtala sam na rubu oslobađanja. On je usporio i krenuo prema jugu, ostavljajući poljupce na unutarnjoj strani mojega bedra.

Pokušala sam ga potaknuti da se vrati, ali bez uspjeha. — Molim te, Blake, ne tjeraj me da čekam.

— Želim te okusiti, dušo — rekao je uvlačeći prste u mene.

Kriknula sam, gotovo sluđena od žudnje. — Potreban si mi u meni. Odmah! Živci su mi bili osjetljivi, a obećanje njegova nemilosrdnog stila ševe samo je raspirivalo moju žudnju. Njegovi su me prsti tada napustili pa je otkopčao svoje hlače spuštajući ih tek dovoljno da oslobodi svoj kurac. Dlanovima sam obuhvatila njegovu ukrućenu duljinu, obujmivši njegovu vrelu kožu svojom, zahvalna zbog onoga za što sam znala da može učiniti za mene dok sam ga postavljala na svoju ženskost i vodila ga unutra. Ušao je polako i duboko, potpuno. Osjet je bio vreo i snažan.

Savršen.

Susprezala sam bujicu emocija koje su me preplavile zbog te povezanosti. Mahnito sam ga ljubila, a naši su se jezici isprepleli u žaru trenutka. Ovo mi je potrebno. Ti si mi 172

potreban.

— Ševi me, Blake. — Nemirno sam se meškoljila pod njim, luda od želje za trenjem njegova kurca u meni. Željela sam ga posjedovati i biti posjedovana, a to je bio jedini način koji sam znala da se pobrinem da ne misli ni na koju drugu osim mene.

On je prodirao u mene, snažno i duboko, opet i opet, sve dok nisam svršila s njegovim imenom na usnama i sa suzama koje su mi klizile niz lice dok su se valovi razbijali preko mene. Pokušala sam ih obrisati prije no što ih on vidi, ali ih je on presreo ustima, melemom za intenzivnost mojega oslobađanja i boli zbog naše razdvojenosti proteklih nekoliko dana. Na trenutak je usporio prije no što je promijenio kut i povećao dubinu prodiranja kojim me je kažnjavao. Držala sam se za rub provalije još jednog orgazma.

— Još — zacviljela sam zabacujući glavu naprijed-natrag, preplavljena svakim osjećajem, ali ipak želeći još. — Dublje.

On je naglo stao, a moje je disanje postalo isprekidano.

Okrenuo me je na trbuh i podignuo moja koljena ispod mene, pljusnuvši me po stražnjici toliko jako da sam ciknula, a bol me je vratila u stvarnost. Prije no što sam se stigla pobuniti, on je ponovno uvukao kurac u mene silinom koja me je zamalo ostavila bez daha.

Potpuno se izvukao i nagnuo nad mene, ostavljajući me praznu i u boli. — Erica, više nećeš bježati od mene. Ozbiljno to mislim. — Glas mu je bio promukao, a dah vreo na mojemu vratu.

— Blake, molim te — zavapila sam gurajući se unatrag, prema njemu.

— Obećaj mi.

— Da. Obećavam.

On se uspravio, a njegov se dlan oštro spustio na isto 173

mjesto, koje me je peklo uz osjet njegova kurca, koji se nemilosrdno zabijao u mene. Ponovno se povukao. Ja sam se pritisnula o njega jer je potreba za orgazmom dok je on u meni razarala moje inhibicije. On je odgovorio na moj vapaj i počeo ujednačeno prodirati u mene, a tada se njegova ruka ponovno spustila na moju stražnjicu. Nekontrolirano sam se stegnula oko njega, drobeći njegov kurac stijenkama svoje pice.

— Još — zavapila sam.

On je ubrzao, ne prekidajući povezanost i razdirući me sa svakom odmjerenom pljuskom. Moje je tijelo drhtalo, svaki se mišić stezao bez moje volje dok me je on dovodio do ruba.

Stenjala sam u kauč, moji su nokti grebli skupu presvlaku, a tada sam svršila s krikom koji je izbacivač vrlo vjerojatno čuo.

Blake je dosegnuo vlastito oslobađanje, prazneći se u mene s drhtavim uzdahom, a njegov je dah zapahnuo moj vrat kad se nagnuo nad mene. Umirio se, a tada me obujmio oko struka i okrenuo me prema sebi, dočekavši me nježnim, zadihanim poljupcem.

— Ovo je bilo drugačije — promrmljala sam, mlitava i ošamućena.

— Svidjelo ti se — rekao je.

Uzdahnula sam i stegnula ga nogama.

On se nasmiješio. — S obzirom na to da si toliko zapovjednički nastrojena koketa, sjajna si u ulozi pokorne.

Moje su se oči razrogačile. — Teško bih se opisala kao pokornu.

— Izgovorila si to kao da je uvreda.

— Meni jest. Ja nisam...

— Čekaj, prije no što počneš, da te pitam nešto. Želiš li da jednom ponovim ovo?

Trepnula sam, odjednom u nelagodi jer me je natjerao da 174

to priznam. Pljuskanje po stražnjici u žaru strasti bilo je drugačije od raspravljanja o tome licem ulice. — Ne znam.

Možda.

— Dobro, zato što to namjeravam. — Njegovo lice nije ostavilo mjesta sumnji u to da misli ozbiljno, a glas mu je bio grub i hladan.

Poželjela sam se suprotstaviti, reći mu neka odjebe i nosi se, ali me je uzbudila sama pomisao na to.

— U meni budiš želju za onime za što nisam sigurna da to doista želim.

— Dopušteno ti je u krevetu željeti nešto drugačije od onoga što želiš u svakodnevnom životu. Obećavam da te neću pljuskati u javnosti. — Osmijeh mu je omekšao lice. — Osim ako ne budeš jako zločesta. — Uzeo je moju bradavicu u usta i zubima okrznuo ukrućeni vrh.

Oh, volim to. Zgrčila sam se od tog osjeta i tiho uzdahnula.

Blake je još jednom snažno usisao moju bradavicu dok je drugu valjao među prstima, uvrćući je upravo dovoljno da mi nanese savršenu mjeru boli.

— Kako mogu znati da ovo nije samo sljedeća faza tvojeg ovladavanja svakim dijelom mojega života? Najprije stan, a sada ovo... — Udahnula sam, jedva sposobna nanizati tu misao.

— Ta je zamisao primamljiva, ali mislim da mi ti to ne bi dopustila. — Prešao je usnama preko moje ključne kosti i počeo mi sisati vrat, prstima i dalje dražeći moje bradavice.

Izvinula sam grudi prema njegovu dlanu, a njegovim se licem razvukao osmijeh kad se odmaknuo i ustao. I dalje je bio ukrućen, ushitivši me tim dokazom izdržljivosti, ali kad ga je ugurao u hlače, namrgodila sam se.

— Nemoj se duriti. Odvest ću te kući — rekao je, a u 175

očima mu je zaiskrilo obećanje nastavka.

*** Projurili smo kroz vrata stana i za nekoliko sekundi Blake je bio poda mnom na grimiznom prekrivaču kreveta za goste, upravo ondje gdje sam ga danima željela. Čak i nakon kažnjavanja te našega kratkog razgovora o pokoravanju, bila sam luda od žudnje za njim. Mahnito sam mu svukla košulju, lizala i grickala kožu prema njegovim hlačama i oslobodila ga.

On se uspravio i svukao haljinu s mene. Gola i prepuna žudnje, dopustila sam da moje ruke lutaju po njegovoj uzavreloj koži dok je on ustima pratio obrise mojega trupa, obožavajući me centimetar po centimetar. Njegov topao dah zagrijavao je moju preosjetljivu kožu i raspirivao moju žudnju.

— Erica, Bože, tijelo ti je divno — tiho je šapnuo.

Gotovo sam mogla okusiti njegov žar, odlučnost da me posjeduje na sve načine. Kliznuo je rukama s mojih ramena do zapešća te ih jednom rukom zarobio iza mojih leđa.

Zagrizla sam usnu i zajecala, zadovoljavajući se onom malom mjerom pokreta koju mi je dopustio i trljajući se o njegov kurac, naprijed-natrag po klitorisu, sve dok nisam bila preplavljena potrebom.

Kad me je stisnuo čvršće, kroz mene je prostrujao iracionalan strah. Umirila sam se, a moje su dojke bile besramno isturene prema njemu. Srce mi je divlje kucalo dok sam se borila s instinktima koji mi nikada ne bi dopustili ni jednom muškarcu prepustiti toliko mnogo nadzora.

— Blake, ne znam — rekla sam, a glas mi je drhtao u zbunjujućoj mješavini straha i žudnje dok me je držao 176

zarobljenom.

Nježno me je poljubio. — Pobrinut ću se za tebe.

Njegov glas nije ostavljao mjesta sumnji, a lice mu je bilo mirno i utješno, više kontrolirano no što bih se ja uopće mogla nadati biti u takvim okolnostima. Zagledala sam se u njegove oči i srce me je zaboljelo od onoga što sam osjetila prema tom muškarcu.

— Nikada te neću povrijediti. — Jastučićem palca prelazio je rubom mojih usana.

Povjerila sam mu svoje tijelo. S njim se nikada nisam osjećala sigurnije, ili ranjivije.

Napetost mišića, zbog koje sam bila na iglama, spremna boriti se, tada je popustila.

Uzvratila sam mu poljubac, spremna predati se onome što je imao na umu. Srce mi je lupalo, a iščekivanje je nadvladalo strah.

Blake me je jednom rukom obujmio oko bokova i blago ih podignuo prije no što smo se povezali, a ja sam kliznula na vrelinu njegove erekcije. On je uzeo moju ukrućenu bradavicu u usta te je jezikom i zubima prelazio preko vrha, kao i u klubu. Dvojnost osjeta me je svladala, ali i zarobila. Energiju koja je strujala kroz mene nisam mogla nimalo osloboditi dodirujući ga ili ubrzavajući naše kretanje. Stoga je ostala u meni i jačala poput vatrene kugle koja vapi za kisikom, čeka da eksplodira i zapali sve oko sebe.

On je izvinuo zdjelicu, prodirući u mene opet i opet, čineći moje pokrete nepotrebnim. Palcem je kružio oko mojega klitorisa, stručno vladajući svakim pokretom sve dok se nisam opasno nagnula preko ruba zanosa. Mišići su mi se upirali u njegove snažne ruke, koje su me pokoravale njegovoj volji.

— Sada osjećaš sve, zar ne, dušo?

177

Kad je izgovorio te riječi, kroz mene je bljesnula jasna svjesnost o svim mjestima na kojima su se naša tijela dodirivala. Njegov veliki kurac rovao je po meni, a njegovi prsti svirali su tonove moje žudnje kao pjesmu koju sam dobro poznavala. Zadrhtala sam, iz trenutka u trenutak silazeći s uma.

— Bila si u pravu. U tebi ću probuditi želju za onime što nisi ni znala da želiš.

Ostavio je moj klitoris kako bi mi podignuo kukove i prodro dublje. Tih vapaj bespomoćnosti umaknuo je s mojih usana kad sam osjetila kako se raspamećujem oko njega.

— Željet ćeš da te pritisnem i silovito ševim. Da ovladam tvojim tijelom.

— Blake, molim te... o, Bože.

— Želiš to odmah, zar ne?

— Da. Sada. Cijeloga tebe. — Nekontrolirano sam se grčila oko njega, a njegove su riječi raspirivale žudnju koja me je mučila.

Tada me je pustio i okrenuo me na leđa, pokrivajući moje tijelo svojim. Prodirao je u mene silovitim pokretima uslijed kojih smo se pomicali na krevetu i koji su me doveli ravno u žarište tutnjajućeg orgazma, koji je sijevnuo kroz mene poput munje, zasljepljujuće bijele svjetlosti. Jecajući sam izgovarala njegovo ime i grebla mu leđa, upirući o njegovo rame dok je vatra iz mene eksplodirala oko nas.

— Imaš me, Erica.

Zadrhtao je u vlastitom vrhuncu, pritisnuvši moje kukove za krevet silinom svojega posljednjeg prodiranja praćenog glasnim uzdahom. Nekoliko smo minuta tako ležali, isprepleteni, povezani tim iskustvom, dok su mene preplavljivali olakšanje i valovi čistog blaženstva. On je vrhovima prstiju ocrtavao moje lice, gotovo pobožno, a 178

pogled mu nije silazio s mojih očiju. Nikada do tada nisam se osjećala toliko tjelesno i emocionalno povezano s nekim.

Nitko nikada nije uspio u meni pobuditi takve osjećaje. Ni s kime se nisam osjećala toliko ogoljeno, toliko ranjivo.

U moje otečene usne utiskivao je poljupce meke poput latica i šaptao mi riječi obožavanja u uho dok nisam zaspala u njegovu naručju.

Probudila sam se nekoliko sati poslije. Svitalo je, a Blakeove ruke držale su me čvrsto stisnutom uz njega, sprječavajući i najmanju pomisao na bijeg koja bi se mogla pojaviti u meni. Lagano sam se okrenula kako bih ga pogledala, ali kad sam se pomaknula, njegove su se ruke stegnule oko mojega struka. Lice mu je bilo opušteno i spokojno. Nasmiješila sam se. Bila sam upravo ondje gdje sam željela biti. Prebacila sam ruke preko njegovih, privlačeći ga bliže dok sam pokušavala ponovno utonuti u san.

Blakeov telefon odjednom je zazvonio u njegovim hlačama na podu. On se nakon nekoliko trenutaka promeškoljio i otkotrljao s kreveta po njega.

— U čemu je problem? — upitao je. Čudan način da se započne razgovor.

— Gdje si? — nastavio je pritisnuvši telefon ramenom kad je posegnuo prema svojoj odjeći na podu. — U redu, dolazim za deset minuta.

Završio je razgovor i odjenuo se naizgled zaboravivši da sam ja ondje.

— Što se događa? — upitala sam.

On je zastao i pogledao me, očito zabrinut. Koji je problem, dovraga, mogao biti toliko velik da je upravo tada morao otići?

— Žao mi je. Moram nešto riješiti. Ne bi trebalo trajati predugo.

179

— Ne, samo se spakiraj. Odvest ću te natrag u Boston kad se vratim.

— Ne mogu otići. Sutra imam sastanak — rekla sam pogledavši na sat. — Zapravo, danas.

— S kim?

— Rani ručak s Isaacom Perryjem.

— Pomakni ga — zapovjedio je bez oklijevanja. — Vodim te odavde.

— Blake, što se, dovraga, događa? — obrambeno sam prekrižila ruke, pomalo nesigurna jer sam i dalje bila potpuno gola, a on nije.

— Ne mogu ti sad objasniti.

— Zaboravi. Ostajem ovdje. — Odlučnim korakom prišla sam svojim torbama kako bih pronašla odjeću.

— Vjeruj mi, odlazimo odavde — rekao je. Čeljust mu je bila u onom poznatom, beskompromisnom položaju. — Kad se vratim, sve ću ti objasniti, obećavam.

Procjenjivala sam izraz njegova lica želeći mu vjerovati.

On je prešao udaljenost između nas i donio moju odluku umjesto mene, poljupcem zbog kojega sam poželjela da možemo još deset minuta biti zajedno.

— Brzo ću se vratiti — rekao je i žurno otišao kroz vrata.

Istuširana i poslušno spakirana, psovala sam samu sebe jer sam dopustila da me Blake nagovori na otkazivanje sastanka.

Naposljetku sam ponovno zaspala čekajući ga. Nekoliko sati poslije sjedio je pokraj mene na krevetu i gurkao me kako bi me probudio.

— Dušo, vrijeme je da krenemo — rekao je tihim i nježnim glasom.

— Je li sve u redu? — upitala sam budeći se.

— Dođi, razgovarat ćemo u automobilu. — Ustao je i uzeo moje spakirane torbe. Brzo sam pregledala imam li sve 180

svoje stvari, a tada sam pošla za njim.

Nijemo sam izustila pozdrav kad smo krenuli prema sjeveru, iz grada, uvidjevši da se nisam stigla ni pozdraviti s Alli. Nazvat ću je poslije, ne tako skoro, kad se ona i Heath naspavaju nakon noći koja je za njih očito bila duga.

— Hoćeš li me prosvijetliti? — napokon sam upitala.

Blake je čvršće stisnuo volan.

— Tko te je nazvao?

— Alli.

Namrštila sam se pitajući se zašto ona uopće ima Blakeov broj. Moj je um prevrtao mogućnosti, ali jednostavno nije imao mnogo toga za prevrnuti.

— Zašto bi te ona zvala?

— Uvjeren sam da ti Alli to nije rekla, zbog očitog razloga, ali Heath ima mali problem s drogom. Mislio sam da je prestao, ali je opet počeo.

Izdahnula sam, upijajući šok zbog njegove vijesti. Moj je um ubrzano povezivao točkice. Sve se uklapalo. Njegov iscrpljeni izgled neko jutro, izbivanje do sitnih noćnih sati i osjećaj nepovjerenja kojega se nisam mogla otresti u njegovoj blizini.

— Kakve droge?

— Uglavnom kokain.

— Alli — šapnula sam pokrivajući usta drhtavom rukom.

Kako je u tim okolnostima mogla biti s njim? To je bilo ozbiljno. Što ako se i Alli sada zbog njega uplela u droge? To bi objasnilo činjenicu da se ne javlja i mršavljenje, koje nije bilo veliko, ali sam ga ja ipak opazila.

— Alli ne uzima drogu s njim — rekao je kao da mi čita misli.

— Kako znaš?

— Vjerujem joj. Nakon mnogih godina bavljenja Heathom 181

moj je detektor laži postao prilično pouzdan. Ona ne uzima drogu.

Kimnula sam u olakšanju i tada odjednom osjetila sažaljenje prema Blakeu. Koliko se dugo nosi s time? Cisti nered za Heathom?

— Što se noćas dogodilo?

— Potukao se u klubu. Pozvali su policiju i kod njega su našli drogu. Uvijek ista priča.

— I što sada?

— Zadržali su ga preko noći. Već sam dogovorio da ga se pusti uz jamčevinu, a tada ću ga morati odvesti na odvikavanje kako bi ponovno izbjegao zatvor.

Ponovno? — Kamo će otići?

— Namjeravam ga odvesti iz New Yorka. Kokain, modeli i klubovi. To očito ne ide jedno bez drugoga, a on jednostavno ne može napustiti klupsku scenu.

Trudila sam se probaviti sve to, povezati dijelove kao slagalicu. Bilo mi je užasno to što sam toliko dugo živjela u neznanju. Koliko dugo je Alli to znala i tajila od mene?

Najprije Sophia, a sada ovo. Za nekoliko tjedana među nama se stvorilo mnogo tajni. Možda mi nije bezočno lagala, ali je prešućivala istinu, što sam osjećala kao isto.

— Jesi li tako upoznao Sophiju? — upitala sam, oklijevajući pretpostaviti njezinu upletenost, ali nisam mogla odoljeti.

— Da, Heath nas je upoznao.

Gledala sam kako odlučuje hoće li mi otkriti više.

— Mislim da bi se moglo reći da je ona bila u njegovoj sviti. Povremeno smo se viđali, a ona se za moje odsutnosti spetljala s Heathom.

— Spavala je s njim?

— Ne znam. Ni jedno od njih to nije htjelo priznati, ali 182

nisam znao da ijedno od njih ima problem dok nisam neočekivano banuo na jednu od njihovih zabava u apartmanu.

— Poslao sam ih na odvikavanje. Zaprijetio sam da ne želim imati posla s njima dok ne budu čisti. Sa Sophijom sam prekinuo kad je napustila taj program. Ona to nije dobro primila, ali sam pristao pomoći joj da počne iznova.

— Zato si uložio u njezin posao.

Na njegovu se licu nakratko pojavio izraz iznenađenja.

Vjerojatno je bio voljan učiniti bilo što kako bi ona ostala čista, znajući da bi je prekid vjerojatno izbezumio. Je li je volio?

— Da, ali taj odnos tu završava. — Na trenutak je skinuo pogled s ceste kako bi me pogledao.

— Vjerujem ti — rekla sam. Koliko god sam uživala gledati njegove oči, u tom trenutku željela sam da gleda na cestu.

— Dobro.

— Što bi Alli sada trebala učiniti?

— Može ostati u apartmanu dokle god joj je potrebno, dakako.

— Ali, njihov odnos? Hoću reći... — Alli nikada nisam vidjela takvu, toliko zaljubljenu. No, jesam li doista mogla podržavati njezinu vezu s Heathom znajući da on ima toliko mnogo problema? Ozbiljnih problema. Bez obzira na brata milijardera, bio je u nevolji pa me je uznemirivala pomisao da je ona na bilo koji način vezana uz njega.

— Ona to mora sama odlučiti, a ja ne želim da se ti uplićeš — rekao je Blake odlučnim glasom.

— Što to zapravo znači?

— To znači da te ne želim blizu Heatha ni kruga njegovih prijatelja sve dok ne bude čist prilično dugo. A to uključuje 183

Alli.

— Zabranjuješ li mi da se viđam s njom? — Narogušila sam se od te pomisli.

— Ako Alli odluči ostati s njim, to je njezin izbor, ali ne želim da se ti uplićeš u to.

Moj je gnjev izbio na površinu pa sam kipjela tražeći način da pobijedim u toj raspravi. Bila mi je potrebna kava.

Dok sam se durila na drugom kraju svojega sjedala, nastojeći se udaljiti od njega koliko god mi je automobil dopuštao, on je izašao s autoceste i parkirao pred staromodnom zalogajnicom malo dalje niz cestu. Isključio je motor, izašao i obišao automobil kako bi mi otvorio moja vrata.

Kad sam izašla, obujmio me je rukama i nagnuo u automobil, približivši mi se previše s obzirom na to koliko sam bila ljuta na njega.

— Želim da shvatiš — rekao je.

— Što da shvatim? Tvoju bolesnu potrebu da kontroliraš sve i svakoga oko sebe?

— Jesi li ikada poznavala ovisnika?

Stisnula sam ruke preko svojih prsa te se zagledala pokraj njega u autocestu i automobile koji su jurili njome. Znala sam da će me pokušati uvjeriti kako je kontroliranje mojega života na određeni način prihvatljivo. — Ne — priznala sam.

— Dobro. Ni ne želim da upoznaš.

— Ne možeš mi određivati tko će biti u mojemu životu.

Rekao si da te taj oblik dominacije nada mnom ne zanima.

— To nikada nisam rekao, a drugo, ovo je drugačije.

— Odlično. — Zadrhtala sam, ohlađena pomišlju da Blake duboko u sebi želi i možda ima potrebu upravljati mnome, a doimalo se da se to očekivanje sa svakom sekundom ukopava sve dublje u naš odnos.

184

— Erica, prestani.

— Što da prestanem? — viknula sam. — Nikada nikome nisam morala polagati račune pa nipošto neću ni tebi. Stoga to prihvati kao takvo.

Pomaknula sam se kako bih otišla, ali se on nije pomaknuo, držeći me zarobljenom.

— Erica...

— Nemoj ti meni Erica...

On je zarežao i prošao rukama kroz kosu, omogućujući mi blago razdvajanje. Gnjevno sam ga gledala, ali kad sam ga pogledala u oči, vidjela sam da su umorne, da u njima bjesne emocije i da me nijemo preklinju.

— Volim te i učinit ću što god je potrebno kako bih te zaštitio. Shvaćaš li?

Moje se srce s treskom zatvorilo u mojim prsima. Sranje.

Sranje. Sranje. Njegove me riječi nisu mogle pogoditi silovitije.

Svaka djevojka sanja čuti te dvije riječi. Svaka djevojka osim mene. Dlanovi su me peckali od vrućine i orosili se. Nervozno sam ih protrljala o traperice dok je tišina jačala među nama.

— Heath je time razorio našu obitelj. Moji roditelji se svakodnevno pitaju u čemu su pogriješili, a ja se svim silama trudim vratiti ga na pravi put i molim se da mu nešto pomogne prije no što se jednoga dana ubije.

Malo sam se opustila, zahvalna jer je progovorio, ali nisam bila ni blizu shvaćanju emocija koje su bješnjele u meni.

Bila mi je potrebna kava, ili san. Uglavnom mi je bilo potrebno biti negdje izvan Blakeova mjehura zemljotresnog seksa i emocionalne intenzivnosti. I bez svega toga sam bila dovoljno sjebana. Odmahnula sam glavom pokušavajući se usredotočiti na raspravu u kojoj sam odlučila pobijediti.

Iznenadio me je, ali smo nekako morali pronaći zajednički jezik, iako sam strahovala da Blake nije naviknut pregovarati 185

o tome kad nije bio sa mnom. Duboko sam udahnula i stavila ruke na njegova prsa. Kucanje njegova srca je ubrzalo, oponašajući moje.

— Blake, Alli je moja najbolja prijateljica i ako će ona odlučiti ostati uz Heatha u tome, ja moram biti uz nju i pružati joj potporu, jednako kao što ću je pružati tebi.

On je na trenutak izgledao izgubljeno. Promijenio je izraz lica i uspravio se. — Erica, meni nije potrebna potpora.

Naviknuo sam baviti se ovime. Samo ne želim da budeš povrijeđena. Ne bih to podnio.

Moj je gnjev izblijedio u silnu želju da ga oslobodim te boli, da mu pomognem urediti taj kaos. — Slušaj me. Ne možeš glumiti gospodara svemira i odbijati pomoć ljudi kojima je stalo do tebe.

Blake je pokrio moje ruke svojim, blago ih stisnuo i tada isprepleo prste s mojima te me poveo prema zalogajnici.

Pošla sam svojevoljno, prihvaćajući naše slaganje da se trenutačno ne slažemo.

186

PETNAESTO POGLAVLJE

ujanje nije prestajalo. Sakrila sam se pod pokrivače, držeći se za san i želeći da Alli otvori prokleta vrata.

O, sranje. Naglo sam otvorila oči i uspravila se.

Ponovno sam bila u svojemu stanu. Skočila sam kako bih odgovorila na interkom pokraj vrata, ne opažajući znakove Sidove prisutnosti osim općeg nereda koji je ostavio za sobom.

— Hej, djevojčice — zapjevao je glas kroz zvučnik.

Nasmiješila sam se. — Marie, dođi gore — rekla sam i pritisnula tipku za otvaranje vrata. Otvorila sam vrata stana i počela pripremati kavu te sam pritom pogledala na sat na štednjaku. Propustila sam ručak i najveći dio poslijepodneva. Želudac mi je krulio. Najprije kava. Marie mi se pridružila nekoliko minuta poslije, svježa u dugačkoj haljini s cvjetnim uzorkom, čije su jarke boje bile u kontrastu s njezinom zavidnom bojom kože.

— Oho, lijep stan. — Pregledala je dnevni boravak, koji je izgledao mnogo manje prazan otkako je namještaj stigao. Sid je za moje odsutnosti sve sastavio, a ja mu još nisam uspjela zahvaliti za to. Ali, uskoro ću. Vjerojatno smo barem jednom živjeli prema istom rasporedu.

— Hvala, uživam u njemu — rekla sam. — Kava?

— Voda je u redu. — Sjela je na stolac pokraj ormarića te ispustila torbu i vrećicu na pod.

187

— Erica, izgledaš strašno. Je li sve u redu?

Uzdahnula sam, osjećajući se loše, kao što sam vjerojatno i izgledala. — Naporna noć i duga priča. Poštedjet ću te pojedinosti — rekla sam želeći da kava brže kaplje. Bilo mi je potrebno još nekoliko minuta da se probudim i shvatim svoju trenutačnu stvarnost prije no što uopće počnem razmišljati o njoj. — Što je novo? Ima li kakvih novosti s Richardom?

— Oh, ne znam. — Slegnula je ramenima uzimajući čašu vode od mene. — On ima svoj život, a ja imam svoj.

Pretpostavljam da ćemo vidjeti kako će to ići.

— Ne čujem svadbena zvona. — Naslonila sam se na ormarić kako bih se okrenula prema njoj. Marie je već godinama bila u tom krugu za upoznavanje partnera pa sam bila navikla slušati o supružničkom potencijalu svakog novog udvarača. Ona je imala dobro srce, ali se doimalo da ne uspijeva pronaći onog pravog. Bila je beznadno sklona romantici i zaslužila je dobru vezu više od bilo koga.

— Sumnjam u to. Oboje smo navikli na svoju slobodu.

Pretpostavljam da je u zrelijim godinama teže promijeniti svoj život zbog nekoga. — Blago je uzdahnula i okrenula čašu na plohi ormarića. — Katkad mi nedostaju dani kad sam se mogla potpuno izgubiti u nekome i kad bi on učinio isto.

— To zapravo ne zvuči zdravo.

— Možda ne uvijek, ali je očaravajuće. Ništa se ne može usporediti s time. Trebala bi to iskušati. — Namignula mi je.

— Nažalost, mislim da sam trenutačno prilično zaglibila.

— S tajanstvenim muškarcem?

Izdahnula sam, uvidjevši da ona ne zna ni pola moje novije povijesti s Blakeom. — Da. S tajanstvenim muškarcem.

Ime mu je Blake. On zapravo živi na katu iznad.

Ona se namrštila. — Je li mi nešto promaknulo?

— Komplicirano je. Kako bilo, doima se da on želi biti sa 188

mnom. Mislim da i ja to želim. — Utihnula sam ne znajući kako bih riječima izrazila ono što sam uistinu osjećala prema Blakeu.

— Dakle, u čemu je problem?

Uzela sam šalicu i napunila je i prije no što se kava potpuno iscijedila te sam oprezno otpila gutljaj. Bila je u pravu. I sama sam se pitala zašto se toliko silno trudim ublažiti svoje osjećaje prema Blakeu.

— To je... zastrašujuće — rekla sam. — Prije svega, on je vrlo intenzivan, i drugo, nikada mi nije trebao nitko, ali što smo više zajedno... Kao da ne mogu razmišljati ni o čemu drugome. To mi silno odvraća pozornost.

Zatvorila sam oči i pokušala ga izbaciti iz misli, što nije bilo moguće. Bio je posvuda, čak i kad nismo bili zajedno. A kad nismo bili zajedno, žudjela sam za njegovom blizinom.

Seks je, dakako, bio besprimjeran, ali dok nismo proždirali jedno drugo, uvijek sam osjećala da je ispravno biti s njim.

Nisam to imala s čime usporediti osim sa svojim nizom nezanimljivih vezica s dečkima koji su sa mnom ubijali vrijeme dok ih roditelji ne prisile oženiti senatorovu kćer ili sličnu. To se nije moglo usporediti.

— Duboko si zaglibila, djevojčice — rekla je Marie.

— Sranje, znam. Ali, Marie, ne želim se izgubiti. Dogurala sam ovoliko daleko i ovo jesam. Volim svoj život i svoju neovisnost kao i ti. Zašto bih željela promijeniti sve to i izgubiti se zbog nekoga koga jedva poznajem?

— Izgubiš se, Erica, zato što s pravom osobom uspostavljaš odnos koji je mnogo uzvišeniji, uzvišeniji no što trenutačno možeš pojmiti.

Njezine su riječi odjeknule kroz mene, uznemirivši me do srži. Usna mi je blago zadrhtala, a tada sam treptanjem otjerala suze koje su me pekle u očima.

189

— Mislim da ga volim — šapnula sam. — I to me strašno plaši.

Marie je skočila sa stolca i prišla mi te me čvrsto zagrlila.

Uzvratila sam joj zagrljaj, silno zahvalna jer je imam u svojemu životu. Ali, kako sam mogla svoje srce predati nekome poput Blakea? On je imao mnogo tajni, da i ne spominjem ozbiljan problem s porivom kontroliranja. Nisam mogla zamisliti kako bismo uza sve te prepreke uspjeli ostati duže vrijeme. A ako ne uspijemo, kako ću to preživjeti uza sve drugo što sam proživjela?

— Imam nešto za tebe. — Marie se odmaknula i uzela vrećicu s poda.

Iz nje je izvadila staru kutiju za cipele i pružila mi je.

Odnijela sam je do ormarića i otvorila. U njoj su bile hrpice fotografija moje majke iz njihovih studentskih dana, iz vremena kad se Marie tek počela baviti fotografijom.

— Pospremala sam neke stvari i pronašla te fotografije.

Trebale bi biti tvoje, Erica.

Pregledavala sam hrpice i pozorno promatrala svaku fotografiju. Majčino lice i osmijeh su me zagrijali. U takvim trenucima mi je nedostajala više no ikada. Silno sam se trudila sjetiti se kako je zvučala, njezina glasa i njezina smijeha.

Prošlo je mnogo vremena, ali je sjećanje na njezinu ljubav odjekivalo kroz mene u nijemoj melodiji koja je držala moje srce kroz vrijeme i prostor.

Marie se nagnula preko mojega ramena, kao da već dugo nije vidjela te fotografije, i komentirala gdje su na kampusu bile na nekima od njih. Zastala sam na fotografiji koja je prikazivala skupinu od pet prijateljica isprepletenih ruku, odjevenih u lagane jakne za prohladan jesenski dan, sudeći po lišću iza njih. Nešto na toj fotografiji potaknulo me je zastati.

Moja se majka smijala, a njezina dugačka plava kosa letjela je 190

oko njezina lica. Bila je okrenuta prema muškarcu koji je stajao pokraj nje. Za razliku od drugih, izrazi njihovih lica otkrivah su više od lakomislenosti tog trenutka, prolazan izraz obožavanja koji sam tek nedavno upoznala.

— Tko je to? — pokazala sam čovjeka kratke kose boje pijeska i plavih očiju koje su mi bile poznate.

Kad je Marie utihnula, okrenula sam se i opazila da odmahuje glavom.

— Vjerojatno stari prijatelj. Ne sjećam se.

— Ali, izgleda da ga je moja majka poznavala.

— Patty je imala mnogo prijatelja. Bila je vrlo karizmatična. Pola kampusa je bilo zaljubljeno u nju, časna riječ.

— Marie...

— Erica, ne znam tko je taj čovjek. Voljela bih da ti mogu reći. — Uzela je svoju torbu i popravila šminku gledajući se u ogledalu kutijice pudera.

Marie je bila bezbrižna i energična, katkad čak i pomalo nezrela, ali nije bila osobito vješta lažljivica. Nešto mi je prešućivala. Sumnjala sam zašto, ali nisam nastavila.

— Dušice, odlazim. Obavještavaj me o tajanstvenom muškarcu, može? — Nasmiješila se kao da se proteklih pet minuta uopće nije dogodilo.

— Hoću. I tebi sretno s Richardom.

Odgovorila mi je slabašnim smijehom koji mi nije ulio mnogo nade u pogledu Richarda. Otvorila je vrata i vrisnula kad se Blake našao pred njom. On je izgledao iznenađeno kao i ona.

Nasmijala sam se i pridružila im se na pragu. — Marie, ovo je Blake. Blake, ovo je moja prijateljica Marie.

— Drago mi je, Marie — rekao je pozdravljajući je očaravajućim osmijehom.

191

Ona je promrmljala nešto nerazgovijetno prije no što je otišla, mašući mi uz znalački osmijeh.

Blake se naslonio na dovratak, netom istuširan i bos, ruku uvučenih u kratke hlače, uz koje je na sebi imao običnu bijelu majicu. Samo je on mogao u nečemu toliko ležernom izgledati toliko nevjerojatno seksi.

— Jesi li za to da naručimo večeru? — upitao je.

— To zapravo zvuči savršeno. Još se osjećam prilično iscijeđeno.

— I ja. Tajlandska?

— Može. Doći ću gore. Moram se presvući. — Pokazala sam svoju pidžamu.

— Ne moraš. Odjeća nije obavezna, znaš?

Nasmiješio se, a ja sam okrenula očima i udarila ga po ramenu nastojeći sakriti osmijeh prije no što sam krenula u svoju sobu.

*** — O, Bože — stenjala sam. — Mislim da više neću kuhati.

— To ne mogu dopustiti — rekao je Blake između zalogaja, jedući rezance iz aluminijske posude.

Mislio je da se šalim, ali to je zacijelo bila najbolja tajlandska hrana koju sam u životu jela. Sjeli smo na kauč, iscrpljeni i siti.

— Želiš li gledati film? — upitao je.

— Misliš, da izađemo?

— Ne, možemo ostati ovdje, osim ako ne želiš izaći.

— Što je s pravilom o neposjedovanju elektronike?

— To je više smjernica.

Otvorio je ladicu stolića pred nama i uzeo jedan od 192

nekoliko daljinskih upravljača. Tipka koju je pritisnuo izvukla je veliki televizor s ravnim zaslonom iz skrivenog džepa kamina.

— Zvuči dobro. Izaberi nešto, a ja idem oprati posuđe. — Skupila sam posuđe i odnijela ga u kuhinju. Ondje sam ugledala kockastu kutijicu presvučenu crnim baršunom, samo zato što na ormariću nije bilo ničega drugog. Pokušala sam ne obraćati pozornost na nju i usredotočiti se na spremanje ostataka.

— Ono je za tebe — rekao je Blake naslonivši se kukom na ormarić na drugom kraju kuhinje.

Oči su mi se razrogačile u iznenađenju. — Ono? — Pokazala sam kutijicu.

— Želio sam ti je dati u New Yorku, ali smo odjurili odande prije no što sam to stigao učiniti.

Oh. — Otvori je — rekao je tiho, hrapavim glasom zbog kojega sam silazila s uma.

Oprezno sam posegnula prema kutijici dok mi se on približavao. Držala sam je u rukama, nesposobna otvoriti je.

Nakon nekoliko sekundi nelagode on je otvorio poklopac umjesto mene, otkrivajući dvije dijamantne narukvice s malim privjeskom na kopči. Podignula sam jednu i ugledala privjesak minijaturnog kola ruleta od čiste platine.

— Zato što si mi donijela sreću — promrmljao je.

Nasmiješila sam se tom sjećanju. Morala sam se složiti da je to doista bila sreća.

Izvadila sam drugu. Na njoj je visjelo fino ispleteno srce.

Moje je srce počelo divlje lupati, a živci su mi odjednom bili napeti.

— Svaki privjesak ima svoje značenje — tiho je rekao odlažući kutiju i spretno mi kopčajući obje narukvice oko 193

lijevog zapešća prije no što mi je u dlan utisnuo mek poljubac.

— Hvala ti. — Glas mi je drhtao. Divila sam se narukvicama, koje su bile jednostavne i elegantne. Poznajući Blakea, nedvojbeno su stajale cijelo bogatstvo, ali me je značenje toga dara ostavilo bez daha. Cijelo poslijepodne sam u mislima prevrtala njegove jutrošnje riječi, pitajući se je li mi tek tako rekao da me voli ili je to učinio samo zato da mi u žaru rasprave dokaže da je u pravu. Ali, taj je dar potvrdio taj osjećaj. Znao je to prije no što je to izgovorio.

Glas mi je zapeo u grlu. Željela sam reći još nešto. I ja sam voljela Blakea. Bilo je krajnje smiješno uvjeravati se da ga ne volim. Te su me riječi, kao i sva njihova značenja, razdirale iznutra. Željela sam mu to dati do znanja, ali me je nešto držalo nijemom.

Poigravala sam s narukvicama, hladnim metalom na mojoj koži i tihim zveckanjem privjesaka koji će me uvijek podsjećati na njega, čak i kad budemo razdvojeni. Prije no što sam stigla išta reći, on je dlanom obuhvatio moj obraz i sagnuo se kako bi me poljubio. Ja sam prošla prstima kroz njegovu kosu i uzvratila mu poljubac sa svom strašću koju sam osjećala, govoreći mu to na jedini način na koji sam znala. On je odgovorio na moju intenzivnost, čvrsto me stišćući i podižući svojim snažnim rukama.

— Erica...

— Ššš. — Pritisnula sam prste o njegove usne prije no što je stigao reći više. Ne bih podnijela ponovno čuti te riječi znajući da ih u tom trenutku ne mogu uzvratiti. Umjesto toga sam ga nježno poljubila, zatvarajući oči kako bih izbjegla njegov pogled.

On se odmaknuo prije no što smo otišli dalje, uhvatio me za ruku i poveo u dnevnu sobu. S olakšanjem sam se smjestila u njegov zagrljaj kad je film počeo. Pripremili smo se i uživali 194

u trenutku. Ne sjećam se da sam se ikada s nekim osjećala toliko potpuno zadovoljno. Bez riječi, bez očekivanja, sljedeća dva sata proveli smo zajedno se opuštajući, zaboravljajući dramu koja nas je okruživala proteklih nekoliko dana, sve dok nisam zaspala u njegovu naručju.

Kad sam se probudila, u stanu je bilo tiho i mračno. Blake me je odnio u spavaću sobu kao da sam bez težine. Posjeo me je na krevet i pomogao mi svući se. Kako sam bila odmorena nakon sna, u meni se uzburkala tiha energija. Koža mi je oživjela pod njegovim dodirom.

— Mislio sam da si umorna.

— Više nisam — promrmljala sam. Nastavila sam se svlačiti gdje je on stao. Gola sam se povukla dalje na krevet, gdje sam ga pričekala. On se na prigušenoj svjetlosti polako razodijevao, otkrivajući svoje debelo uzbuđenje. Snažno sam zagrizla usnu kad sam ga ugledala.

On je kleknuo na krevet i krenuo ravno prema osjetljivom dijelu između mojih nogu, ližući me stručno profinjeno.

Uzdisao je, vibrirajući po osjetljivom tkivu, lagano ga dražeći jezikom.

— Ovdje mi se sviđa, dušo — rekao je, a njegov je dah prelazio preko moje vlažne kože. — Mogao bih cijeli dan lizati tvoju slatku pičkicu.

Njegove su riječi maksimalno napele moje živce. Ubrzala sam, a obećanje oslobođenje je u meni jačalo poput oluje. On je ukopao prste u moje bokove kako bi me umirio, jer sam se izvijala prema njemu. Upirala sam se, stišćući plahte pod sobom, dok mi se orgazam primicao sve bliže. Kriknula sam, a moje je tijelo reagiralo izvan moje kontrole, ali prije no što sam proživjela i posljednji potres, on je smjestio svoje kukove između mojih nogu i prodro u mene, podižući moje kukove tako da s prvim prodiranjem dopre do najdubljeg dijela mene.

195

Ostala sam bez daha dok sam se rastezala pred njim, a tijelo mi je bilo divno zgrčeno.

— Ovo je jako dobro — šapnula sam.

On se pomicao polako, lagano ulazeći u ritam koji sam spremno uhvatila. Intenzivno. Ništa nije bilo toliko ispravno.

Poput povratka kući. Ondje sam željela biti svake večeri, u njegovu naručju, gdje sam mogla uživati u pritisku njegova tijela nada mnom, oko mene, u meni, dok me je potpuno ispunjavao i neumorno ševio sve dok ne bismo nestali jedno u drugome, sve dok ne bismo osjetili onu čaroliju koja je Marie toliko nedostajala.

— Bože, Erica. Jako si uska — promrmljao je u moj vrat.

— Savršeno.

Naglo sam udahnula, a s dahom je u mene prodrla zasljepljujuća ljubav. Koža mi se naježila. Bila sam luda kad sam mislila da mogu bez njega, bez toga. Bila sam njegova na sve moguće načine. Nikada ga nisam željela toliko jako i željela sam da taj trenutak ne završi. Taj je dan bio intenzivan i željela sam ga završiti izgubljena u njemu.

Polako smo vodili ljubav, iako to zbog nedostatka perverzije nije bilo manje intenzivno. Obavljena njegovim mirisom i njegovim polaganim milovanjem, držala sam se za krute obline njegova mišićavog tijela i za obećanje da će zadovoljiti goruću glad koja me je obuzimala kad god su se naša tijela sastala. On me je čvrsto stisnuo dok je još jedan orgazam jačao u meni, dok me je užitak preplavljivao polako i nezaustavljivo. Preplavljena emocijama koje su sijevale kroz mene, zatvorila sam oči, ali Blake se umirio.

— Pogledaj me — šapnuo je.

Moje je tijelo odgovaralo i na njegovu najmanju zapovijed.

Otvorila sam oči pred njegovim, a u njima sam ugledala strast i ljubav od kojih me je zaboljelo u prsima. Nisam mogla 196

poreći da volim tog muťkarca.

197

ŠESNAESTO POGLAVLJE

ad sam se probudila, Sunce je bilo izašlo, a Blakea više nije bilo, ali mi je ostavio poruku.

Jutro, šefice, napravio sam ti voćnu salatu za doručak, u hladnjaku je.

S ljubavlju, B Trbuh mi je blago poskočio, kao kad vam kod vožnji u tematskim parkovima odjednom nestane tlo pod nogama.

Dovukla sam se u kuhinju i u hladnjaku pronašla jednu porciju voćne salate. Nasmiješila sam se i ponijela je dolje, zajedno s porukom koju sam zakvačila na plutenu ploču u svojoj spavaćoj sobi. Istuširala sam se i odjenula, nastojeći ne misliti na gomilu posla koji sam morala obaviti.

Nakon nekoliko sati napokon sam počela napredovati kad je Sid neočekivano ušao u stan. Stao je kad me je ugledao.

— Vratila si se.

— Jesam. Gdje si ti bio? — Provirila sam preko zaslona svojega prijenosnog računala.

Kosa mu je bila raščupana, a njegove velike smeđe oči izgledale su umorno. — Ima jedna cura, Cady. Stanuje dolje.

— Nemoj mi to reći!

198

— Uh, u redu — rekao je namrštivši se.

— Oprosti, to je šifra sa značenjem »molim te, nastavi«.

— Ima igru Call of Duty pa smo sinoć dugo ostali budni uz nju. Spavao sam kod nje.

— Ona ti se sviđa? — Bio je to pravi napredak, a Cady se doimala dovoljno nekonvencionalnom i uvrnutom da bi to moglo funkcionirati. Pa ipak, brzala sam.

— Da, simpatična je — rekao je nervozno gurnuvši ruke u džepove.

— To je super. — Pokušala sam obuzdati svoje uzbuđenje.

— Hej, hvala ti jer si sastavio namještaj.

— Nema na čemu. To je zapravo zabavno.

Nasmiješila sam se. — Samo ti možeš tako misliti.

On je slegnuo ramenima. — Vjerojatno. Kako je bilo na putovanju?

Na trenutak sam oklijevala. Kako sam mogla cenzurirati slijed događaja koji su činili moj prilično kratak izlet? Kako me je Blakeova bivša djevojka ugrozila, kako sam se neočekivano vidjela s Blakeom i potom vrhunac otkrivanja Heathovog problema s protuzakonitom drogom, koji će imati nepoznate posljedice za Alli. Ona još nije uzvratila moje pozive ni odgovorila na poruke.

— Uspostavila sam nekoliko veza — rekla sam i ostala na tome. Alli i Sid nikada nisu bili osobito bliski, a bolje je da on energiju troši na posao umjesto na razmišljanje o njezinoj drami ili uopće na slušanje o njoj.

Sid je kimnuo i potapšao čelo dajući mi do znanja da se vraća u svoju spilju.

Zaustavila sam ga. — Hej, možda će mi biti potrebna tvoja pomoć s nečime.

— S čime?

— Čekaj.

199

Otišla sam u sobu i donijela fotografiju iz kutije. Kad sam se vratila, stavila sam je na ormarić pred njim.

— Tko je to?

— To je moja majka. A ovo — rekla sam pokazujući muškarca pokraj nje — bi mogao biti moj otac.

On je naglo podignuo glavu te nekoliko puta naizmjence pogledao mene i fotografiju. — Što ja imam s time?

— Potrebna mi je tvoja pomoć da otkrijem tko je to.

— Iz ove fotografije?

— Bio je na Harvardu s mojom mamom, 1991. godine. To i ova fotografija je sve što imam.

Sid je uzeo fotografiju. Namrštio se i napućio usne u uobičajenom izrazu koji se na njegovu licu pojavljivao dok je razmišljao i koji je bio dobar znak jer je govorio da mi može i hoće pomoći.

— Kakav je plan? — oprezno sam upitala.

— Ako Harvard nema javnu digitalnu bazu podataka o svojim bivšim studentima, a sumnjam da je ima, morat ću domisliti kako da joj privatno pristupim. Tada ću pokušati pokrenuti neki dobar program za prepoznavanje lica i odatle nastaviti dalje.

— Je li ti to u redu? — Osjećaj krivnje već me je izjedao.

Ono što sam tražila od njega vjerojatno je iziskivalo očito protuzakonit pristup. Mogla sam pretražiti godišnjake u knjižnici i pronaći određene informacije, ali je Sidova metoda nedvojbeno bila brža i preciznija.

On je slegnuo ramenima. — Je li taj tip doista tvoj tata?

— Sid, voljela bih to znati.

— U redu, javit ću ti što sam otkrio — rekao je. Vratio se u svoju sobu odnijevši fotografiju.

Ponovno sam se usredotočila na svoje računalo. I dalje sam imala mnogo posla, uključujući pregledavanje hrpe 200

životopisa koje sam primila otkako sam prije putovanja objavila oglas za Allino slobodno radno mjesto. A tada se nisam mogla usredotočiti. Koliko će ta potraga trajati? Što ako ga Sid pronađe za nekoliko sati? Što ako ga uopće ne uspije pronaći? Grizla sam nokat.

Zvonjava telefona gotovo me je izbacila sa stolca. Taj sam broj imala spremljen u svojemu telefonu pa sam ga odmah prepoznala.

Duboko sam udahnula i veselo odgovorila. — Haj, Isaac.

— U tom trenutku bila sam zahvalna za sve što će mi odvući pozornost.

— Što radiš večeras? — upitao je.

Oklijevala sam. — Ne znam. Zašto?

— Popodne letim u Boston. Mislio sam da bismo se mogli vidjeti dok sam ondje.

— O, svakako. — Još sam se osjećala krivom jer sam u posljednji trenutak otkazala naš susret bez doista uvjerljivog opravdanja. Rekla sam mu da se dogodilo nešto poslovno zbog čega sam u nedjelju ujutro morala naglo otputovati u cik zore.

— Odlično, nađemo se oko šest u Park Plazi?

— Savršeno, vidimo se.

Prekinula sam razgovor. Uzbuđenje zbog susreta s Isaacom lako je ugušila spoznaja da ću propustiti mirnu večeru s Blakeom u njegovu stanu. Već mi je previše nedostajao. Beznadno sam se zaljubljivala u Blakea. Pa što?

Namjeravala sam prestati izjedati se zbog svakog koraka koji me je vodio dublje u naš odnos. Ako ću se beznadno zaljubiti, barem to mogu učiniti svesrdno i bez kajanja.

Pogledala sam na sat i razmišljala samo trenutak prije no što sam Blakeu poslala poruku.

201

E: Smijem li te posjetiti u uredu?

B: Molim te, učini to.

Presvukla sam se u usku bež suknju i bijelu košulju te uredila kosu i zagladila je. Pogledala sam se u ogledalo, zadovoljna jer izgledam dovoljno profesionalno za večeru s Isaacom i dovoljno seksi da Blakeu dam temu za razmišljanje za moje odsutnosti.

*** Blake nije bio u zajedničkom prostoru kad sam stigla.

Doimalo se da me nitko ne primjećuje pa sam otišla u njegov ured. On je sjedio pred svoja tri monitora. Televizori su na drugom kraju sobe tiho objavljivali podatke o dionicama te vijesti, podsjećajući me zašto on ima pravilo da kod kuće nema elektronike.

Zatvorila sam vrata za sobom.

On se okrenuo na stolcu. — Čemu dugujem ovo zadovoljstvo? — Naslonio se sa zločestim osmijehom na licu.

— Večeras imam sastanak uz večeru. — Prišla sam suprotnom stolu, gdje je on bio prisiljen raditi sa skromnim papirom i olovkama, i naslonila se na njega. — Pa sam te prije toga željela malo vidjeti.

— S kim se sastaješ?

— S Perryjem.

On se namrštio. — Taj prokleti tip je neumoran.

— Poznaješ ga?

— Ne dobro, ali ga ti očito privlačiš.

Nasmijala sam se njegovoj neskrivenoj pretpostavci. Iako 202

njegove sumnje možda nisu potpuno promašene, to nikako nije mogao znati. — Znaš li koliko sada zvučiš šašavo?

Uhvatio me je iza koljena, ne obazirući se na moje riječi, i dokotrljao se bliže meni. — Zašto me ne povedeš sa sobom?

Mogu biti tvoj poslovni partner.

Moj je osmijeh izblijedio. — Blake, mislim da to nije dobra ideja.

— Zašto? On će se držati posla, a ja neću morati brinuti za tebe.

— Prije svega, zato što ti nisi moj poslovni partner i drugo, doista mislim da nemaš zbog čega brinuti. On se doima vrlo profesionalno i radije bih da bude u stanju slobodno govoriti. Znaš, u četiri oka.

— To si odlučila?

Izula sam štikle i odgurnula se od stola te ga opkoračila na stolcu. — Pretjeruješ — šapnula sam. Poljubila sam ga u vrat, već opijena njegovim mirisom. Mirisao je čisto i karakteristično. Zubima sam uhvatila njegovu ušku i blago je zagrizla.

On je naglo udahnuo.

Uvukla sam prste u omče njegove pasice i privukla se bliže te podvukla ruku ispod njegove majice. Njegovi su mišići bili tvrdi i neumoljivi, ne mnogo različiti od njegova raspoloženja u tom trenutku.

— Blake, kako ti mogu popraviti raspoloženje? — upitala sam poigravajući se gumbom njegovih hlača.

On je uhvatio moju ruku prije no što sam stigla krenuti dalje.

— Ništa od toga.

Pogledala sam ga u oči. Bio je ozbiljan, ali sam tu bitku mogla dobiti.

— Oh, zaboravila sam, moraš paziti na ugled. Nema 203

seksanja u uredu kako se tvoji podanici ne bi pobunili. — Pokušavala sam ga izvući iz njegova raspoloženja održavajući svoje bezbrižnim.

Nagovještaj osmijeha prešao je njegovim licem. — Što ću s tvojim pametnim ustima?

Nizala sam mu nježne poljupce duž čeljusti. — Ponešto mi pada na pamet.

Prešla sam usnama preko njegovih, a on mi je podignuo suknju uz bedra. Počela sam dahtati jer je moja žudnja za njim već bila grozničava. On je kliznuo rukom među moje noge i dražio me kroz gaćice.

Zastenjala sam upirući se o njegovu ruku, a moj je klitoris već pulsirao od želje za njegovim dodirom. On je odmaknuo tkaninu, razdvojio me i kliznuo između mojih nabora.

— Spremna si za mene — promrmljao je.

— Uvijek. — Počela sam lagano kružiti bokovima, pozivajući njegove pokrete.

On je dvama prstima kliznuo niz moje središte, okrznuvši moj klitoris, a tada ih uvukao u moju picu i ponovno palcem prešao preko mojega klitorisa. Tim je putem prelazio sve dok cijelo moje tijelo nije bilo napeto od tog pritiska i dok se nije počelo opasno ljuljati na rubu oslobađanja.

— Svrši, Erica. Odmah. Želim osjetiti kako tvoja pohlepna pičkica postaje lijepo uska.

Ukopala sam se u njegova ramena kad se vrhunac prolomio kroz mene. Prigušila sam vrisak i zgrčila se uz njegovo tijelo, a moja se ženskost gotovo bolno stezala bez njegova kurca u meni. Uhvatila sam zatvarač njegovih hlača odlučna u namjeri da to promijenim. Njegova se erekcija napinjala ispod traperica, jedinoga što je bilo među nama.

Ponovno me je uhvatio za zapešća i okrenuo moje dlanove prema gore kako bi u svaki polako utisnuo vlažan poljubac.

204

— Blake — zacviljela sam.

— Moraš na sastanak. — Glas mu je bio miran kad mi je pustio ruke. Pogledao me je u oči i gurnuo prste u usta te posisao vrbove koje sam jahala prije samo nekoliko trenutaka.

Jebo me, to je bilo seksi. Srce mi je lupalo, a grudi se nadimale od toga.

— Imamo dovoljno vremena — rekla sam ponovno posegnuvši za zatvaračem njegovih hlača. Naposljetku, vrijeme svojega dolaska izračunala sam imajući to na umu.

— Ustani — blago mi je zapovjedio.

Nevoljko sam ustala i naslonila se na njegov stol, a on je otišao u zahod povezan s njegovim uredom. Vratio se s vlažnom krpom i oprao me u činu koji je istodobno bio nježan i uzbudljiv.

— Kažnjavaš li me? — upitala sam želeći doznati zašto je toliko odlučan, osobito s obzirom na to da je i on očito želio mene.

— Ne. — Želiš me. — Masirala sam mu kurac kroz hlače.

On se pomaknuo tako da ga ne mogu dosegnuti. — Želim.

Jednostavno ćeš morati požuriti kući sa sastanka da bi doznala koliko te želim. — Okrenuo se i vratio u zahod.

Uspravila sam se, pomirena s činjenicom da će to biti kraj našega susreta. Poravnala sam blage nabore na suknji i pokušala se dovesti u red, tjelesno i emocionalno. Napuštala sam »Blake stanje« i vraćala se u poslovno stanje, a taj prijelaz nije bio lak jer sam mislila samo o tome koliko bih se divno osjećala da me je poševio na svojemu radnom stolu. Prešla sam prstima preko zamagljene staklene površine, a privjesci na mojemu zapešću zveckali su dodirujući je.

Blake mi je prišao s leđa i pritisnuo svoje toplo tijelo o moje. Poljubio mi je rame.

205

— Moram poći — rekla sam. Ta je izjava zapela negdje između frustracije i očaja.

— Brzo se vrati. — Dubina njegova glasa odjeknula je kroz mene.

Moje su grudi bile nabrekle i teške, vapeći za njegovim dodirom. Pritisnula sam se o njega i duboko uzdahnula. On je tada nestao. Kad sam se okrenula, ugledala sam ga za minibarom. Natočio si je viski i pogledao kroz prozor.

Bila sam previše ponosna da bih molila, a i nije mi bilo do psihoanaliziranja pitanja zašto nas uporno muči. To ćemo dovršiti poslije, ali u tom sam trenutku gorjela. Brojat ću minute do završetka svojega sastanka. A to je, dakako, bilo upravo ono što je Blake želio. Što sam drugo mogla očekivati od hakera opsjednutog kontrolom? Borio se prljavo.

*** Uz restaurirane antikvitete hotela Plaza, lustere, zlatnu štukaturu i glazbu Franka Sinatre koja je lebdjela predvorjem, osjećala sam se kao da sam ušla u film Humphreyja Bogarta i njegovih kolega. Isaac je ustao iz naslonjača na drugom kraju prostorije. Krenula sam mu ususret, a moje su potpetice kuckale po mramornom podu. On je na sebi imao skupocjeno odijelo, ali mu je košulja na gornjem dijelu bila otkopčana.

Zbog toga je, kao i zbog neodoljivog osmijeha, izgledao opušteno i pristupačno.

Kad smo se sastali, on se nagnuo kako bi me tobože poljubio u obraz, u gesti koja me je previše podsjetila na Sophiju, ali sam mu udovoljila.

— Kamo ćemo? — upitala sam, želeći što prije započeti sa sastankom.

206

— Hajdemo u Maggiano‘s. Tu, u susjedstvu.

Prešli smo ulicu i ušli u prostran talijanski restoran.

Smjestili smo se u separe jedno nasuprot drugome, a on je naručio bocu vina.

— Kako je bilo danas? — upitala sam želeći najprije prijateljski čavrljati jer sam se nastojala ovladati tom vještinom.

— Bilo je dobro, ništa osobito. Iskreno rečeno, vjerojatno ne bih putovao da se nisam mogao sastati s tobom.

— Oh. Pa, pretpostavljam da je tada sve u redu. — Poravnala sam ubrus na svojemu krilu, odsutno klizeći prstima preko i dalje izgužvane suknje.

— Nego, reci mi, zašto posao vodiš u Bostonu? — upitao je.

Podignula sam obrve i napućila usne u potrazi za pravim odgovorom. — Mislim da volim biti ovdje. Hoću reći, i New York mi se sviđa, ali je ovo već godinama moj dom. Doista ne želim otići ako ne moram.

— U New Yorku je toliko mnogo mogućnosti za tebe.

— Boston jest stožer tehnologije, znaš? — Uspoređivanje Bostona i New Yorka moglo je biti osjetljivo, ali smo vjerojatno mogli ostati uljuđeni dokle god izbjegavamo pitanje sporta.

— Tada zacijelo postoji nešto što te drži ovdje. — S osmijehom se nagnuo prema meni.

Naslonila sam se i počela lupkati prstima po kariranom stolnjaku. Trudila sam se zadržati smiren izraz lica. Zašto je uporno usmjeravao razgovor privatnim temama? Nikada nisam bila osobito vješta u čavrljanju. Možda bih trebala malo popustiti prije no što zaronimo u logistiku njegove vizije naše suradnje.

— Da, postoji nešto što me drži ovdje. — Jedna ideja 207

zasvijetlila je kad sam izgovorila te riječi.

— I on ti je ovo darovao. Lijepo. — Prešao je prstima po mojoj podlaktici kako bi dodirnuo dijamantne narukvice koje su dojmljivo svjetlucale na prigušenoj svjetlosti restorana.

Osjet njegova dodira sijevnuo je kroz mene, ali ne na dobar način. Povukla sam ruku i zataknula kosu iza uha.

Nisam mu dala naslutiti da želim da me dodiruje, da mi udvara ili da očijuka sa mnom. Zaboga, to je bio poslovni sastanak.

Osjetila sam hladnoću i požalila jer nisam ponijela vestu, nešto što će me grijati i skrivati od njegovih sugestivnih pogleda. U tom trenutku požalila sam zbog košulje. Bila sam otkopčala jedan gumb zbog Blakea, a tada ga nisam mogla ponovno zakopčati bez nelagode.

— Hvala ti. — Pognula sam pogled i zagledala se u hranu koja je stigla.

— Tko je taj sretnik?

— Blake Landon. Mislim da ga poznaješ. — Možda će ga to ime odvratiti.

On je načinio blagu grimasu. — Šališ se? Pretpostavljam da te je Sophia pošteno upozorila. On je na glasu po tome da odbacuje svoje hobije.

Prešla sam preko tog komentara. Blakeova inačica događaja sa Sophijom bila je savršeno logična i potpuno u skladu s onime što bi se očekivalo od takve veze i situacije.

Nije mi uvijek govorio cijelu istinu, ali ga još nisam uhvatila u laži. A osim toga, bilo mi je teško zamisliti da netko hladan i proračunat poput Sophije osvoji bilo koga.

— Odakle poznaješ Sophiju? — upitala sam zaključivši kako bih mogla iskoristiti tu priliku da doznam više o njoj.

— Angažirali smo njezine modele za razna snimanja za publikacije i, dakako, ona je pametna poslovna žena, poput 208

tebe. Mudro je da si se povezala s njom.

Razrezala sam svoj raviol veličine tanjurića na četiri dijela i stavila komad u usta kako ne bih morala odgovoriti na njegovu posljednju izjavu. Narogušila sam se, a boje u prostoriji odjednom su postale življe kad sam je zamislila. Ako ikada dodirne Blakea, nedvojbeno ću se povezati s njom.

Isaac me je ljutio tim privatnim zadirkivanjem. Morala sam vratiti razgovor na pravi put. Možda je Blake bio u pravu.

Da je bio sa mnom, Isaac bi bio usredotočen na posao, iako bi i razgovor možda bio nevjerojatno neugodan.

Udahnula sam kako bih se smirila i pokušala skrenuti razgovor na posao. — Spomenuo si da bismo mogli pronaći načine za suradnju. Zanima me što si imao na umu.

On se nasmiješio. — Pa, ti si stručnjakinja za društvena pitanja. Što si ti imala na umu?

Napetost je malo popustila kad sam ušla u poslovno stanje svijesti. Ispitivala sam ga o mehanici njegove marketinške strategije, o kojoj je znao vrlo malo pojedinosti, ali sam općenito stekla jasniji dojam o tome kako su njegovi odjeli ustrojeni za svaku publikaciju. Mogla sam se sjetiti nekoliko načina na koje smo mogli povezati našu plaćenu uslugu s njihovim postojećim marketinškim nastojanjima.

Sljedećih sat vremena proveli smo raspravljajući o logistici unakrsnog promoviranja pomoću alata Clozpina. Taj je plan zvučao obećavajuće, a Isaac se doimao prijemljivim. Pristala sam sastaviti ponudu u kojoj ću iznijeti sve mogućnosti o kojima smo razgovarali.

Kad smo napustili temu mojega privatnog života, razgovor je bio produktivan i čak ugodan. Iskapili smo sivi pinot, a ja sam mu preporučila druga mjesta u Bostonu koja može posjetiti kad sljedeći put dođe. Dok smo čekali račun, nad stol se nadvila tišina. Pogledala sam telefon kako bih 209

vidjela koliko je sati. Prošla su gotovo tri sata. Blake će biti bijesan.

Kad smo izašli iz restorana, Sunce je već bilo zašlo, a ja sam bila opuštenija, zahvaljujući vinu. Zrak je bio topao, ali ne zagušljiv. Izašla sam na ulicu, orijentirala se i ponovno se okrenula prema Isaacu kako bih ga upitala u kojem smjeru ide. S tim sam pokretom izgubila ravnotežu i zamalo pala.

Isaac me je uhvatio i čvrsto privinuo na svoja prsa.

— Erica, večeras mi je bilo sjajno s tobom. — Glas mu je bio dubok i ozbiljan.

Taj bi zvuk možda rastopio neku drugu ženu, ali je meni zvučao poput noktiju na školskoj ploči. Doživjela sam ga kao potpuno pogrešnog, čak i nakon večere u toliko pozitivnom raspoloženju.

— Hvala, Isaac, ali ja...

On je prigušio moje suprotstavljanje utisnuvši neočekivan poljubac na moja usta. Ukočila sam se kad mi je gurnuo jezik u usta i uhvatio me za stražnjicu te počeo trljati kukove o mene. Kriknula sam u njegova usta dok sam pokušavala pronaći uporište i odgurnuti ga, ali me je on čvrsto držao.

Pokušala sam se izvući, potpuno u panici. Adrenalin je strujao kroz mene u silovitoj bujici. Moje je tijelo brujalo od poriva na borbu, kako bih ga što prije skinula sa sebe. Moj je um izvikivao zapovijedi, ali sam ja, unatoč svim instinktima, oklijevala nadajući se da će me jednostavno pustiti.

— Zašto se ne bismo vratili u hotel? — upitao je.

— Isaac, pusti me. Molim te. Ne mogu ovo ponoviti. Molim te.

On se nasmijao, a taj je užasan zvuk zasjekao kroz mene.

— Misliš da je Landonu stalo do tebe, zar ne?

Kiptjela sam od bijesa i pripremila sam se udariti ga koljenom u jaja kad se on ukočio.

210

— Perry.

Dubok glas progovorio je iza mojih leđa. Isaac me je pustio, istog trena stvorio udaljenost među nama i uzmaknuo prema kamenom zidu zgrade. Blake je u trenu bio na njemu, uhvativši ga za grlo i prikliještivši uza zid.

Isaac je promucao niz isprika. — Spotaknula se, ja sam je samo uhvatio. To nije bilo ništa, kunem se.

— Nije tako izgledalo.

Pogledala sam nalijevo i nadesno po ulici. Noć je bila pala i bili smo sami. S mukom sam disala dok su posljedice panike jurile kroz mene, ali sam se podsjećala da smo sigurni. Blake je došao i doimalo se da Isaac nema izgleda protiv njega. Za nekoliko sekundi sveo se na bijednu lokvicu isprika dok ga je Blake stezao sve čvršće, prijeteći mu neka izvede jedan pogrešan pokret.

— Ona je moja, Perry. I ako je još jednom takneš, nećeš imati ruke. Je li to jasno?

— Jest. Da, svakako. — Blake je popustio stisak tek toliko da ponovno udari njime o zid, na što je Isaac počeo kašljati i grepsti Blakeove ruke oko svojega vrata.

Nikada ga nisam vidjela toliko gnjevnog, ne toliko.

Blake ga je napokon pustio. — Odlazi — zapovjedio je.

Isaac je otišao niz ulicu prema Plazi. Blake se okrenuo prema meni lica hladnog poput kamena.

211

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

lijedila sam Blakea niz ulicu, do mjesta na kojemu je bio parkiran njegov sjajan sportski automobil. Koliko dugo me je uhodio? Kako je uopće znao gdje se sastajemo? Njegovo nevjerojatno znanje o tome gdje se nalazim bilo je uznemirujuće, ali u tom ga trenutku nisam namjeravala pitati o tome.

On mi je otvorio vrata, vjerojatno u običnoj gesti jer nije rekao ni riječi kad mi se pridružio u automobilu i odjurio nekoliko raskrižja dalje, do stana. Izašli smo, a ja sam ga zaustavila na ulazu.

— Ljutiš li se na mene? — upitala sam.

— Nisam sretan jer sam te zatekao spojenih usana s onim prokletim tipom, ako to misliš.

— On je jednostavno... ja to nisam željela.

— Znam to, ali se ne bi našla u toj situaciji da si me poslušala.

Lecnula sam se jer mi nije bilo drago to što je bio u pravu.

Cijela ta situacija u meni je izazivala nelagodu i sram. — Zatekao me je nespremnu. Mogla sam to riješiti da si mi dopustio.

— Bi li Maxa povela sa sobom, kao ulagača?

Tapkala sam nožnim prstima po pločniku. Bilo je to trikpitanje. — Blake, neizvedivo je da budeš sa mnom na svakom poslovnom sastanku. Nemojmo ulaziti u to.

212

— Odgovori mi.

Oklijevala sam. — Možda.

— To sam i mislio. Ja ću financirati tvoj posao. Nazvat ću Maxa i reći mu da dogovor otpada. — Gurnuo je ruku u džep.

— Ne, stani. To je moj posao. Ja donosim te odluke, a ne ti. — Jedva sam se prestala tresti zbog Isaacova nasrtaja. A sada je Blakeova prijetnja da će nazvati Maxa u tim ekstremnim okolnostima podignula moju paniku na posve novu razinu. Um mi je mahnito pokušavao predvidjeti kamo Blake smjera s time.

— U redu. A potrebno ti je dva milijuna dolara da bi ga nastavila voditi i održavati način života koji trenutačno uživaš — rekao je.

Umirila sam se. — Prijetiš mi stanom? Reci i odmah ću spakirati svoje stvari. Ti si me prisilio na to.

On je prošao rukama kroz svoju ionako raščupanu kosu, a dah mu je šištao kroz stisnute zube. — Jednostavno uzmi novac i zaboravit ćemo sve ovo.

— Blake, mi smo u vezi, ili smo barem bili prije dvadeset minuta, i mislim da ćeš se složiti da je ta veza prilično komplicirana. Neću uzeti tvoj novac pa hajdemo jednostavno zaboraviti tu ideju.

On je zastao, upiljivši prodoran pogled u mene. — Ne vjeruješ mi.

Te su me riječi zasjekle do srži. Ne zato što je on to mislio nego zato što su bile istinite. Blakeu sam vjerovala na mnogim razinama, ali neovisno vođenje posla za mene je bilo imperativ.

Ne mogavši sastaviti uvjerljiv odgovor, projurila sam kroz vrata zgrade i zamalo se sudarila s Cady i Sidom koji su ulazili u njezin stan. Blake je dojurio za mnom.

Kratko sam ih pozdravila prije no što sam krenula 213

stepenicama prema stanu. Blake me je slijedio sve do spavaće sobe. Nisam se protivila.

— Odjeća, svuci je — zapovjedila sam upirući kažiprst u njega.

Um mi je bio nevjerojatno zbrkan i nisam se mogla sjetiti boljeg lijeka od ševe s Blakeom do iznemoglosti. Zapravo najveći dio dana ni nisam mislila ni o čemu drugom.

Njegove su se obrve izvinule. — Ne bismo li trebali razgovarati o ovome?

— Jesam li mucala? Odjeća. Svuci je. — Nagnula sam glavu izazivajući ga da mi se suprotstavi.

On je još trenutak čekao, a tada se potpuno svukao. Kad je posljednji komad odjeće pao na pod, zadivljeno sam gledala primjerak koji je bio preda mnom, prepušten meni na milost i nemilost. Svaki djelić kože bio je napet preko definiranih mišića. Prsti su me svrbjeli od želje prijeđu preko njih, da osjetim kako se stežu poda mnom, iznad mene, u meni. Moj je gnjev nestao, brzo zamijenjen žudnjom koju sam satima odgađala. Što sam ga dulje gledala, to se on više ukrućivao. Izraz njegova lica bio je spokojan, ali je žudnja, koja je bljeskala u njegovim očima, odražavala moju. Krenula sam u akciju i lagano ga gurnula na krevet. On je posegnuo prema meni, ali sam uzmaknula i počela se svlačiti, ne žureći s bijelim čipkastim grudnjakom i gaćicama koje sam izabrala samo za njega.

Polako sam se popela na njega i počela sustavno ljubiti njegov vrat, grickajući tamne krugove bradavica, koje su se ukrućivale pod mojim dodirom. Napokon sam se usredotočila na njegov kurac, jezikom prešla po njegovoj dužini i polizala kap tekućine koja se pojavila na njegovu vrhu, uživajući u njegovu okusu prije no što sam ga uvukla u usta, dublje, sve 214

dok mi nije dopro do grla.

— Bože, Erica. — Naglo je udahnuo.

Uživala sam u toj maloj pobjedi. On je bio mnogo bolji u igri samokontrole i sve do tog trenutka nije mi dao naslutiti da ga mučim. Bedra su mu bila napeta od suzdržavanja kad sam ga ispustila, polako ga izvukavši iz usta.

— Kako se osjećaš? — upitala sam.

— Dođi ovamo da ti pokažem. — Oči su mu bile napola zatvorene i zamračene žudnjom.

Moje je tijelo brujalo. Namjestila sam se iznad njegova kurca i polako se spuštala na njega, dajući svojemu tijelu vremena da se prilagodi njegovoj duljini.

Val vreline sišao je s mene kad sam ga potpuno obujmila.

Podignula sam se, a on me je uhvatio za bokove i naglo me vratio dolje, podsjećajući me na mjesto u meni koje je samo on mogao zadovoljiti. Zabacila sam glavu i opsovala. Umirila sam se, preplavljena osjećajem našega savršenog poklapanja, kojemu se nitko drugi nije ni približio.

On me je uhvatio za bokove i pokušao me okrenuti, ali sam se ja nagnula pa nije mogao.

— Ne — odlučno sam rekla.

On se umirio i pustio me. — Vjerojatno bismo trebali razgovarati o sigurnosnim riječima.

— To jest moja sigurnosna riječ. Kad kažem ne, vjeruj mi da to mislim.

— U redu — tiho je rekao.

— Ševit ću te sve dok mi noge ne onemoćaju i dok ne budem znala kako mi je ime. A tada ti možeš biti glavni, može?

— Kako kažeš, šefice. — Teško je progutao i isprepleo prste iza glave u samonametnutom obuzdavanju.

Kružila sam bokovima, podizala se i spuštala odmjerenom 215

silinom sve dok nisam uspostavila ritam. Grudi su mi bile teške i osjetljive. Povlačila sam svoje bradavice kako bih zadovoljila duboku želju da me se dodiruje. Blakeove ruke nisu se ni pomaknule, a njegov pogled nije sišao s mene.

Kukovi su mu se podignuli ususret mojim pokretima, dosežući dublje sa svakim od njih. Vrhunac se zakovitlao u meni. Zadrhtala sam i zagrizla usnu sve dok nije utrnula, zarobljena u orgazmu koji se i dalje uspinjao do vrhunca.

— Želim te čuti — rekao je. — Sada, Erica.

Brana se srušila i iz mene je izašao prigušeni krik kad sam silovito svršila. Zadihana i onemoćala, pala sam prema naprijed, ispreplela prste s njegovima i strastveno ga poljubila.

Blake se uspravio sa mnom, uzeo jednu bradavicu u usta, a potom drugu, i zarinuo se dublje u mene. Zacviljela sam. On je jednim dlanom obuhvatio moj obraz, a drugim me uhvatio oko struka, privlačeći me k sebi i ljubeći me, a dubina i prodornost tog poljupca govorile su mnogo. Mogla sam okusiti potrebu na njegovim usnama. Bila sam i više nego spremna dopustiti mu da preuzme glavnu riječ.

— U redu je — rekla sam.

On me je spretno prebacio na leđa pokrivajući moje tijelo svojim prije no što je silovito prodro. Izvinula sam se, spremno prihvaćajući sve što mi je imao za dati. Sa svakim sam se prodiranjem sve više prepuštala, a sati želje za njim kulminirali su u trenutku u kojemu ću se moći izgubiti u njemu.

Mahnito sam ga ljubila, zapletena u gnjev, ljubav i strast.

Moji su nokti zagrebli niz njegova leđa kad smo zajedno svršili, skliski od znoja.

Blake je zagnjurio lice u moj vrat. — Moja si — šapnuo je. Čvrsto sam zatvorila oči i zagrlila ga. Nije imao pojma koliko su te riječi bile istinite.

216

Ležali smo na krevetu, jedno pokraj drugoga, zadihani i zadovoljeni. Divila sam se Blakeovu čudesno lijepom tijelu opruženom preda mnom. Lagano sam prelazila prstima preko izbočine na njegovim leđima, na mjestu koje sam zagrebla jače no što sam željela.

— Imam te — šapnula sam.

— Ako me nastaviš tako dodirivati, ja ću zgrabiti tebe.

Nasmijala sam se i prevrnula na leđa, opčinjena tim trenutkom i nesposobna skinuti pogled s lijepog muškarca u mojemu krevetu. On se podignuo na laktove i zagledao u mene.

— Usput, ovo je bilo nevjerojatno — rekao je. Zataknuo mi je kosu iza uha i prstima prelazio preko mojih oblina kao da ih pamti.

— Zašto mi možeš povjeriti svoje tijelo nakon svega što si proživjela? A ne želiš mi povjeriti svoju tvrtku iako sam ih desetke izgradio i prodao?

Zastenjala sam i zatvorila oči. Neće dopustiti da mu malo ševe stane na put. Štoviše, vjerojatno će je okrenuti u svoju korist.

— Ta tvrtka mi znači sve. — Lecnula sam se kad su te riječi izašle iz mojih usta, ali je to na određeni način bilo točno. — Nisam to mislila. Ta tvrtka predstavlja godine truda.

Ne samo vrijeme koje sam uložila u njezino stvaranje, nego i godine koje sam provela školujući se i postajući ono što jesam.

— Da, i...

— Dok smo zajedno, to oboma znači nešto. Vjerujem ti više no što sam ikada ikome vjerovala. Ali, što ako se između nas nešto dogodi ili tebi dojadi moj mali poslovni pothvat? Što ako ti postane preveliki trošak ili propadne?

— Iznos koji tražiš meni je beznačajan — rekao je. — 217

Malo je vjerojatno, ako ne i nemoguće, da mi to ikada postane preveliki trošak. A osim toga, ne bih dopustio da propadne tvrtka u kojoj imam interes.

— Zašto tada nisi jednostavno uložio kad si imao priliku?

U čemu je sada razlika, osim u tome što pobjesniš čim se nađem blizu drugog muškarca?

— Više me je zanimalo otkriti tebe nego ti napisati ček.

Znao sam da će te Max prihvatiti ako te ja odbijem. Bio sam u pravu. Sada je... drugačije. Stalo mi je do tebe i želim se brinuti za ono što je tebi važno.

Ta se izjava spustila na mene i djelić mene čak je poželio popustiti. Tjednima sam sumnjala u svoju tvrtku zato što ju je on toliko lako odbio. Utješila me je spoznaja da je on od početka u njoj vidio vrijednost, ali to nije promijenilo činjenicu da je miješanje posla i zadovoljstva, barem u toj mjeri, bilo vrlo loša ideja.

— Cijenim to, ali to nije dobar razlog za ulaganje.

Dovoljno je loše to što između tebe i Maxa postoje problemi, ali ne mogu ugroziti svoju tvrtku zbog napetosti između tebe i mene. To je jednostavno previše.

On je šutio, ali sam naslutila da taj razgovor nipošto nije završen. Privukao me je bliže i stisnuo me uz svoja prsa, gdje sam zaspala u toplini i sigurnosti.

*** Ujutro sam pogledala elektroničku poštu, još umorna od prošle noći. Blake me je više puta probudio, vjerojatno u pokušaju da me ševom potakne na predaju u pogledu ulaganja. Nisam se suprotstavljala, ali se nisam ni predala, barem ne u pogledu posla.

218

Pregledavala sam neželjenu poštu sve dok nisam ugledala Sidovu poruku s naslovom »Rezultati«. Želudac mi se stegnuo.

Erica, nije bilo teško kao što sam mislio. Daniel Fitzgerald, diplomirao 1992. godine, glavni predmet ekonomija.

Guglaj »Daniel Fitzgerald Boston«.

Sid Otvorila sam novu karticu i utipkala riječi za pretragu. Prvi rezultat pokazao je životopise odvjetnika u odvjetničkoj tvrtki u kojoj je njegovo ime bilo navedeno prvo, kao ime partnera.

Drugi rezultat bio je službena stranica kandidature Daniela Fitzgeralda za guvernera Massachusettsa, sa stiliziranim crveno-bijelo-plavim logotipom i zgodnim sloganom kampanje. Ispod logotipa bila je fotografija starije inačice muškarca s fotografije. O, Bože. Brzo sam uzela telefon i nazvala Marie.

— Hej, djevojčice — veselo je odgovorila.

— Daniel Fitzgerald — rekla sam.

— Što?

— To je ime muškarca na fotografiji.

— Oh. — Zvučala je više pomireno nego iznenađeno.

— Znam da mi mama s razlogom nije rekla, ali imam potrebu znati.

— Erica, ja...

— Marie, imam pravo znati. Ti si joj bila najbolja prijateljica. Ako bi itko trebao znati tko je moj otac, tada si to ti.

Ona je dugo šutjela prije no što je progovorila. — Da. — Što da?

219

— On je tvoj otac.

— O, Bože. — Lice mi je klonulo u dlan i odjednom mi se počelo vrtjeti u glavi. Sumnjala sam, dakako, ali sam napola očekivala da će ona reći ne. Da će lagati ili mi reći da sam luda jer sam izmislila nešto toliko nevjerojatno. A tada, suočena s istinom, nisam znala što bih osjećala.

Cijeli život prihvaćala sam sjenu njegove odsutnosti, ne znajući ništa od drugoj strani svojega podrijetla. Ali, jesam li to ikada potpuno prihvatila? Kad sam bila dovoljno odrasla da zatražim istinu, moje majke više nije bilo. Znajući da se ne mogu nadati da će itko ikada ispuniti to mjesto u mojemu srcu, nisam se zamarala ozbiljnim pitanjima o tome tko bi on mogao biti.

A tada sam imala tisuću pitanja i ni jednog odgovora. Je li on uopće znao za mene? Je li volio moju majku? Kakav je bio?

— Dušo, jesi li dobro? — Marie je prekinula moje uskovitlane misli.

— Jesi li znala da se kandidirao za guvernera? — Jedino što sam znala o njemu bilo je i jedino što nas je moglo držati razdvojene. Nisam znala kako da prodrem kroz slojeve ljudi oko njega i dobijem priliku da ga upoznam.

— Ne, ali ne mogu reći da sam iznenađena.

— Neće biti lako stupiti u vezu s njim — rekla sam.

— Samo budi oprezna, dušo.

— Kako to misliš?

— Ne znaš u što se upuštaš s njim.

— Kako to misliš? Trebala bih biti zabrinuta zbog nečega?

— Pametna si. Samo budi pozorna i nemoj se opustiti — tiho je rekla.

— U redu. Prekinula sam razgovor s Marie i sabrala svoje misli.

Zurila sam u fotografiju na njegovoj web-stranici želeći da 220

poznajem tog čovjeka s druge strane. Ne odvjetnika ni političara, nego čovjeka.

Proučavala sam i doznala o njemu sve što sam mogla, što je samo utvrdilo moju pretpostavku da će biti teško postići sastanak s njim. Nisam mogla jednostavno ući u njegov ured i predstaviti se. Palo mi je na pamet da nas Blake poveže, ali sam odbacila tu ideju. Nisam ga željela povezivati ni s čime od ovoga, zbog sebe i zbog njega.

Prelistala sam kontakte u svojemu telefonu i nazvala Alli.

Još nismo razgovarale pa sam se zaprepastila kad se javila.

— Pokušavala sam doprijeti do tebe — rekla sam nastojeći ne zvučati onoliko zabrinuto koliko sam bila.

— Znam, doista mi je žao. Sva sam u poslu, a ni bavljenje svim ovim sranjima s Heathom ne pomaže.

— Jesi li dobro?

— Da, mislim da jesam.

— Kako je Heath?

— Izgleda da je dobro... bolje. U Los Angelesu je pa ga zbog posla trenutačno ne mogu posjetiti.

— Da — rekla sam. — Ne mogu ni zamisliti kako ti je bilo.

Ona se bezvoljno nasmijala. — Mislim da sam trebala studirati psihologiju jer, biti s njim je kao da si u vezi s dva potpuno različita čovjeka.

— Osim što si zaljubljena u jednoga od njih.

Ona je uzdahnula na drugom kraju.

— Alli, znam da ti u pogledu Heatha nisam uvijek pružala potporu, ali se nadam da znaš da sa mnom možeš razgovarati o tome. Šokiralo me je, ali želim biti uz tebe. I dalje si moja najbolja prijateljica. Ne želim da nas ovo razdvoji.

— Hvala ti — rekla je. — To mi mnogo znači. S roditeljima, dakako, ne mogu razgovarati ni o čemu od toga.

221

Oni bi potpuno pošizili.

— Nadajmo se da će se Heath srediti pa to nećeš morati.

— Nadajmo se.

Tapkala sam prstima po ormariću. — Nego, imam zanimljivu vijest.

— Što?

— Mislim da sam pronašla svojega oca.

— Što?

— Ali, potrebna mi je tvoja pomoć. On je vrlo ugledan odvjetnik i kandidirao se za guvernera pa ne znam kako da stupim u vezu s njim. Znaš, diskretno. Nadala sam se da možda ti imaš kakvu ideju.

— Ajme, u redu. Da vidim što mogu učiniti. Poznajem neke ljude u Reviewu. Možda bismo mogli zatražiti intervju.

Allino raspoloženje se promijenilo. Odjednom je bila prpošna jer je imala novu misiju. Ta je cura rođena za marketing.

— Hvala.

— Nema na čemu, nazvat ću te poslije. Željela sam pokrenuti upoznavanje s Danielom, ali mi je bilo teško jer se toliko dugo nisam čula s njom. Ponadala sam se da je to bilo za nama, barem dok se Heath ne vrati na scenu.

— Može — rekla sam i prekinula razgovor.

222

OSAMNAESTO POGLAVLJE

ervozno sam listala časopis sve dok mi lijepa plavokosa tajnica Daniela Fitzgeralda nije dopustila ući. Uredi tvrtke Fitzgerald&Quinn smjestili su se u srcu bostonske financijske četvrti, a veliki ured u kutu zgrade, u koji sam ušla, nije ostavljao mnogo mjesta sumnji da je čovjek preda mnom jedan od najvažnijih poslovnih ljudi u bostonskim poslovnim krugovima. Odjeven u dojmljivo odijelo s prslukom, bio je zadubljen u spise na svojemu radnom stolu s ladicama na obje strane, a na nosu je imao naočale za čitanje. Više nije bio bezbrižan mladić kojega sam vidjela na onoj fotografiji.

— Gospodine Fitzgerald. — Glas mi je zapinjao.

On me je pogledao, a u njegovim sam očima vidjela svoje hladne, plave oči. Kosa mu je bila prosijeda, a lice izborano, ali je i dalje bio vrlo naočit. Bit muškarca sa slike bila je očita.

— Ja sam Erica Hathaway. — Pružila sam ruku kako bismo se rukovali.

On je ustao kako bi me pozdravio, a tada mi je s ugodnim osmijehom pokazao stolce ispred svojega radnog stola. — Erica, molim vas, sjednite.

Smjestila sam se na jedan stolac i udahnula bogati miris popularne kože.

— Da vidimo. Vi ste iz Harvard Reviewa? — Pogledao me je podignuvši obrve.

— Pa, u vezi toga... — Alli mi je dogovorila intervju pod 223

izgovorom da radim za poznatu publikaciju i ako to ne prođe dobro, netko će ondje vjerojatno dobiti otkaz zbog usluge koju je tražila.

Gledao me je s očekivanjem.

Teško sam progutala i duboko udahnula. Slijedi propast.

— Znači li vam što ime Patricia Hathaway? — napokon sam upitala, pozorno ga gledajući dok sam govorila.

Ako mu je njezino ime išta značilo, nije to pokazao jer mu je lice bilo ukočeno, lišeno emocija. Prodorno me je gledao plavim očima, ne odajući ništa.

Ležerno je pogledao na sat. — Nisam siguran. Mlada damo, u kakvoj je to vezi s intervjuom? — Glas mu je bio miran i nevjerojatno sabran.

Teško sam progutala, susprežući iznenadan poriv na povraćanje. Jesam li bila luda jer sam to činila? Što ako nisam bila u pravu? Što ako je Marie bila pogrešno obaviještena?

Odagnala sam tu sumnju i usredotočila se na sadašnji trenutak. Pogledala sam svoje ruke, nervozno uvrnute na mojemu krilu. — Ja sam kći Patricije Hathaway. Nadala sam se razgovarati s vama o tome.

On je naglo ustao. S fluidnom spretnošću prešao je preko svojega ureda, zatvorio vrata i vratio se na svoj stolac.

Zagledao se u stol.

Nastupila je duga tišina, a s njom je došla istina koja me je pogodila. Tijelo mi je obamrlo od te spoznaje.

— Kamo smjeraš s ovime? — Skinuo je naočale i bacio ih na stol, otkrivajući hladan, upiljeni pogled.

O, Bože. Moje su sumnje uzmaknule pred očitom istinom da je taj čovjek doista moj otac. Osjećala sam to. Uhvatila sam se za rub svojega stolca, a dlanovi su mi se obilno znojili. Bez riječi sam se pomolila da me ne izbaci čim mu kažem ono što sam mu namjeravala reći.

224

— Ja... — Pokušala sam zamisliti kako izgovaram te riječi, ali su mi zapele u grlu. Zvučale su suludo i arogantno. Ali, bile su istinite. Znala sam to. Što ako mi ne povjeruje? Čvrsto sam zatvorila oči i izlanula ih prije no što me odlučnost napusti. — Gospodine Fitzgerald, mislim da sam vaša kći.

On se naslonio, stisnute čeljusti, prodornog pogleda usmjerenog u moje oči. Tako smo ostali naizgled cijelu vječnost. Srce mi je lupalo u prsima, a zrak oko nas bio je prožet iščekivanjem onoga što bi on mogao reći ili učiniti.

Polako je izdahnuo i nagnuo se nad svoj stol. — Dakle, prijeđimo na stvar. Je li posrijedi novac? Ako jest, samo mi reci iznos.

Trudila sam se progovoriti, ali su njegove riječi zasjekle kroz mene. Zar je mislio da želim iznuditi novac? Ne, ne, ne.

Sranje. Mahnito sam odmahivala glavom i trljala čelo između obrva. Ovo ide u pogrešnom smjeru. — To nije to. Samo sam vas željela upoznati. To je sve. — Nisam trebala ništa od njega. Barem ne na taj način.

On je na trenutak oklijevao prije no što se ponovno nagnuo nad stol i s uzdahom stisnuo korijen svojega nosa. — Ne mogu reći da sam ovo očekivao.

— Iskreno rečeno, nisam ni ja. Nikada nisam mislila da ću vas upoznati.

— Ni ja.

— Slušaj, hm, Erica. — Pročistio je grlo i presložio neke papire na svojemu stolu. — Bojim se da ovo nije ni vrijeme ni mjesto da ulazimo u to.

Kimnula sam. — Znam. Žao mi je...

— Sada sam usred kampanje. Raspored mi dopušta petnaest minuta pa uskoro imam drugi sastanak.

Ukočila sam se shvativši što je želio reći. Ako nisam prijetnja, nema vremena za mene. Grlo mi je oteklo, a u očima 225

su me pekle neprolivene suze. Kakvo traćenje vremena. Dio mene koji je u taj sastanak polagao velike nade sada je bio preplavljen bolnim kajanjem. Trebala sam biti pametnija. To je bilo glupo, budalasto. Da mi Marie barem nije pokazala onu prokletu fotografiju...

— Shvaćam. — Posegnula sam prema svojoj torbi nadajući se da nisam izgledala povrijeđeno kao što sam se osjećala. — U svakom slučaju, bilo mi je zadovoljstvo upoznati vas. Sretno s kampanjom.

Ustala sam kako bismo se rukovali i spustila glavu izbjegavajući njegov pogled. Nisam mu željela pružiti zadovoljstvo spoznaje da sam povrijeđena. On je primio moju ruku i držao je trenutak dulje.

— Pozdravi Patty, može?

— Ona je mrtva. — Glas mi je bio hladan, bez emocija.

Dakako da je pretpostavio da je ona još živa. Prerano sam ostala bez nje.

On je naglo izdahnuo, a ruka mu je ispala iz moje. Opazila sam kako je preko njegovih očiju prešla sjena emocije.

Protrljao je svoja prsa, trgnuvši se od tog pokreta. — Nisam znao.

Kimnula sam. — Umrla je kad mi je bilo dvanaest godina.

Rak gušterače. Ali, nije dugo patila. — Glas mi je bio tih dok sam izgovarala te riječi, smireno i objektivno, kao da govorim o nekome koga sam jedva poznavala, odvajajući se od emocija čim su zaprijetile pokazati se. Nije bio dan da proživljavam svoju tugu. Ionako sam emocionalno bila na rubu.

— Žao mi je.

— Hvala. Niste mogli znati. — Zar ne?

Okrenula sam se kako bih pošla, a on me je zaustavio stavivši snažnu ruku na moje rame kako bi me umirio. — Erica, čekaj.

226

Moje su se obrve naglo podignule, a srce mi je lupalo od tobogana emocija koje su prostrujale kroz mene u proteklih nekoliko trenutaka.

— Moja obitelj i ja ćemo ovaj vikend neko vrijeme provesti na Capeu. Možda bismo mogli... razgovarati? Još malo razgovarati o ovome.

— Svakako — brzo sam rekla. Nasmiješila sam se i duboko udahnula, osjećajući kako je ta ponuda podignula teret s mojega tijela. Je li to doista mislio?

Sjajno. — Nasmiješio se.

— Gospodine Fitzgerald...

— Molim te, zovi me Daniel... valjda. — Nervozno je slegnuo ramenima. Izgledao je ljudskije, manje zastrašujuće nego prije.

Opustila sam se, a u meni je niknula nada. — Daniel, žao mi je jer sam ti ovako pristupila. Mislim da ne postoji dobar način da se to učini.

— Vjerojatno ne postoji. — Napisao je adresu na blok s monogramom i pružio mi papir. — Ovo je adresa kuće.

Dogovorimo se za večeru u petak. Možeš ostati koliko god želiš.

— Veselim se tome.

Poveo me je prema vratima. — I ja.

Nespretno sam mu mahnula na odlasku. Nismo bili ni blizu tome da se zagrlimo.

*** Kad sam se vratila u stan, dugo sam se namakala u kadi s nožicama koja se nalazila na sredini kupaonice povezane s mojom spavaćom sobom. Istina je da je bilo podne, ali taj dan 227

nije bio običan. Bio je to vjerojatno najintenzivniji dan mojega odraslog života i nedvojbeno je moglo biti gore. Pa ipak, morala sam se malo smiriti. Otpila sam mali gutljaj bijelog vina kad je pokraj mene zazvonio telefon i uplašio me narušivši moj trenutak mira te trenutačno utišavši zvukove prirode iz mojega telefona.

— Halo?

— Erica, Max je.

— O, haj. — Uspravila sam se u kadi i pogledala oko sebe tražeći nešto čime ću pisati ako budem morala.

— Je li nezgodan trenutak?

— Nipošto — lagala sam, u nelagodi jer ću u kadi voditi poslovni razgovor.

— Dakle, dobra vijest. Ugovor je spreman. Upravo ga pregledavam za slučaj da je potrebno još nešto promijeniti pa bi sutra trebao biti spreman za potpisivanje.

— To je savršeno. Mogu doći ujutro, ako ti to odgovara.

— Bila bih na rubu živaca ako bismo se dogovorili za kasnije.

— Odlično. Erica, doista se veselim suradnji s tobom.

— I ja, Max. Ne mogu ti dovoljno zahvaliti.

— Zapravo možeš. Zahvali mi prinosom od ulaganja.

Ubod straha sijevnuo je kroz mene. — Dat ću sve od sebe — obećala sam.

— Oh, i večera danas. Rado bih proslavio sa svojom novom poslovnom partnericom.

Nasmiješila sam se, ali je moje uzbuđenje bilo prigušeno prilično svježim sjećanjem na to kako je moja posljednja poslovna večera strašno loše završila. Kakvi su izgledi da proživim još jednu bez Blakeovih prijetnji smrću i gušenja?

— Zapravo, navečer sam zauzeta, ali što kažeš na slavljenički ručak, ja častim?

— Zvuči dobro. Vidimo se sutra, Erica.

228

Pozdravili smo se, a ja sam ponovno utonula u toplu vodu, oživljena iznenadnim uvidom da će ta sredstva potpuno promijeniti moj život. Proteklih nekoliko tjedana sam se bila pritajila iščekujući tu veliku priliku. A sada ćemo za nekoliko sati dobiti sredstva pa ćemo moći početi funkcionirati na mnogo višoj razini. Imat ću zaposlenike, platni popis, administraciju i probleme koje u tom trenutku nikako nisam mogla ni predvidjeti.

Budućnost je bila neizvjesna i vraški zastrašujuća, ali je treperenje uzbuđenja jačalo u meni. Nikada se nisam osjećala spremnijom za izazov. Poslala sam molitvu univerzumu obećavši da neću zabrljati.

Bila sam vrlo opuštena i pomalo omamljena kad je Blake ušao.

— Težak dan u uredu? — Sjeo je na rub kade, pokraj mojih stopala koja su izvirivala iz mjehurića.

— Moram se opustiti prije no Što mi život postane pretrpan poslom.

— Uvjeren sam da nakon sutrašnjeg dana hoće.

— Što želiš reći? — upitala sam uz slabašnu nadu da ne zna za ugovor koji se sklapa u njegovoj tvrtki.

— Da, znam da sutra finaliziraš sve s Maxom — rekao je.

— Možemo li razgovarati o drugim mogućnostima?

— Ne, ne možemo, Blake, jer smo već razgovarali o tome i odgovor je ne. Zvučala sam odlučno koliko sam mogla bez vikanja.

— Ni ne poznaješ Maxa, a spremna si mu predati vlasništvo nad svojom tvrtkom — nastavio je, a ja sam vidjela da se priprema pobijediti.

Sranje. — To bih činila i s tobom. U čemu je razlika?

— Nikada nisam rekao da želim vlasništvo. Mogla bi mi dati obične dionice ili bismo to mogli nazvati pozajmicom.

229

Meni to zapravo nije važno.

— Upravo tako.

Okrenuo je očima. — Erica, nisam to mislio.

Ustala sam iz kade, mokra i prekrivena mjehurićima. — Bi li mi dodao ručnik?

— Ne dok ne porazgovaramo o ovome. — Nije se ni pomaknuo.

Zurio je u mene, ruku odlučno prekriženih na prsima, naizgled tek blago zainteresiran za moju golotinju. Srećom, mogla sam i bez ručnika.

— Moraš prestati s ovime — otresla sam se.

— Ti meni moraš vjerovati — rekao je.

Zastala sam zbog nečega u načinu na koji je to rekao.

Zašto mu je to odjednom bilo toliko važno? Što se promijenilo između nas u ovih nekoliko tjedana da mu je mogućnost Maxova ulaganja postala toliko nepodnošljiva? Upitala bih ga da sam mislila da će mi iskreno odgovoriti. No, bez obzira na to, nije mogao reći ništa čime bi me potaknuo da se predomislim. Odlučila sam. Shvatit će jednom zauvijek da nisam u njegovu vlasništvu i pod njegovim nadzorom.

Stala sam na pločice poda i gotovo se poskliznula na sapunici koju sam ponijela iz kade. On se pomaknuo kako bi mi pomogao, ali sam se ja odmaknula izvan njegova dosega.

— Ovaj razgovor je završen — rekla sam. — Imaš ozbiljan problem s kontrolom i preporučujem ti da pođeš na psihoterapiju i razriješiš ga jer ti ja očito ne mogu pomoći.

— U redu, ja imam problem s kontrolom, a ti imaš ozbiljan problem s povjerenjem, Erica. Psihoterapija bi nam vjerojatno oboma koristila.

Gnjevno sam ga pogledala. Moj problem s povjerenjem barem je proizlazio iz osnovanih iskustava. Blakeov problem s kontrolom nedvojbeno je proizlazio iz njegova uspjeha koji, 230

koliko je meni bilo poznato, nije bio traumatičan. A osim toga, oduvijek sam mrzila psihoterapiju. Zbog njegove insinuacije da mi je potrebna, zbog vraćanja mojih riječi, osjećala sam se maleno. Manjkavo.

Omotala sam se ručnikom škrgućući zubima. — Idi k vragu.

— Dušo, ja sam takav. Tako sam ustrojen. A ako pokušavam ovladati situacijom, molim te, shvati da imam vrlo čvrst logičan temelj za to.

Duboko sam udahnula, odlučna u namjeri da to neću pretvoriti u veću katastrofu. — Blake, jednostavno je. Meni su u životu potrebne kočnice i ravnoteža. Neću se potpuno usredotočiti na tebe umom, tijelom i poslovno, da bi mi ti tada zapovijedao kao pokornoj marioneti. To bi me slomilo.

To bi slomilo nas. — Izvukla sam čep, a moja je energija istekla s vodom. Tog se dana dogodilo previše toga pa su me samo sekunde dijelile od eksplozije. — To nas uvijek slama.

— Dakle, odlučila si? — Njegov miran glas u meni je izazvao neočekivano drhtanje straha.

— Konačno je. Pomiri se s time. — Otišla sam u sobu po udobne hlače trenirke.

Blake je sablasno šutio, a kad sam se vratila, više ga nije bilo. Odahnula sam s olakšanjem sve dok me nije preplavio val tuge, čineći me potpuno slabom. Otišao je. Srušila sam se na krevet. Granica između moje čežnje za njim i silnog gnjeva nestajala je dok sam zurila u strop. Bila je to obična svađa.

Parovi se neprestano svađaju pa ćemo i mi riješiti ovu svađu. Što je to značilo za naš odnos? Okončanje? Kako ću bez njega? Djelić mene poželio je da on ode, ili barem da popusti u pogledu ulaganja, ali nakon njegova odlaska nisam mogla objasniti čudnu prazninu koju sam osjećala.

Pokušala sam se uvjeriti da ćemo, kad sutra sve bude 231

dovršeno, uspjeti pronaći način da to riješimo. Molila sam se za to.

Cijelu noć sam se prevrtala. Probudila sam se u hladnom znoju, dezorijentirana kad sam shvatila da Blake nije pokraj mene. Čeznula sam za njim, silno sam željela da je taj potres za nama.

Maštala sam o tome kako se krišom ulazim u njegov stan, pomoću ključa koji mi je dao, i kako ga zavodim. Sve je imalo smisla dok je bio u meni, dok me je nesputano ševio, vodio onamo gdje ništa drugo nije bilo važno. A sada ništa nije imalo smisla. Prešla sam rukama preko svoje orošene kože, želeći da su njegove ruke na meni. Kad bih ga samo osjetila pokraj sebe, možda bih znala da s nama nije svršeno. Da me i dalje voli koliko i ja volim njega, unatoč njegovu izluđujućem stavu.

Dok se noć pretvarala u zoru, susprezala sam poriv da odem k njemu. Val gnjeva prošao je kroz mene jer je on bio u stanju učiniti mi to. Posjedovao me je kao nitko do tada. Bila sam iscrpljena i prenapeta, a tada i bolesna od potrebe te doslovce nisam spavala jer mu nisam mogla, nisam htjela, dati ono što je želio. Željela sam mu dati ono što je želio, pa čak i više od onoga što je bio sposoban primiti.

Ali, po koju cijenu?

*** Provirila sam u Sidovu sobu, u kojoj je on bučno spavao.

Nisam se trudila šaptati. — Sid, trebam uslugu.

On se okrenuo i promrmljao: — Što?

— Jučer sam se sastala s tatom i pozvao me je k sebi na 232

Cape ovaj vikend. Nisam sigurna hoću li ondje prenoćiti, ali sam se nadala da bih mogla posuditi tvoj automobil da odem onamo?

On je ustao, još potpuno odjeven od jučer. — Evo — rekao je pružajući mi ključeve. — Još ga ne poznaješ dobro.

Jesi li sigurna da je to toliko dobra ideja?

— Kandidirao se za javnu službu. Prilično sam sigurna da nije ubojica sa sjekirom, Sid. Ali, hvala ti na brizi.

On je odmahnuo glavom i ponovno se srušio na ležaj te nestao ispod pokrivača.

Ubacila sam torbu u srebrni audi i namjestila sjedalo kako bih ga prilagodila svojoj mnogo sitnijoj građi. Sid je živio krajnje skromno, ali s automobilima nije štedio. Polako sam izašla s mjesta na kojemu je bio paralelno parkiran. Ako bi moja posudba njegova automobila urodila ogrebotinom ili ulubljenjem, on bi tjednima tugovao.

Pronašla sam parkirno mjesto nedaleko od Maxova ureda i u sebi to proslavila. To je bio dobar znak. Pogledala sam se u ogledalo. Ugovaranje posla više nije ovisilo o mojoj prezentaciji, ali sam željela izgledati sjajno za tu priliku pa sam odjenula usku bijelu haljinu stegnutu tankim pojasom i obula bež štikle.

Ušla sam u prijamno područje Angelcoma, izgledajući i osjećajući se kao potpuno financirana direktorica, koja ću uskoro postati. Recepcionarka me je odvela u prostoriju za sastanke, u kojoj sam prvi put održala predstavljanje.

Ponovno sam bila sama u toj sobi i sjetila se kako me Blake izluđuje od tog prvog dana. Lecnula sam se na pomisao da bi nas ono što se danas dogodi moglo zauvijek promijeniti.

Max je ušao u sobu, a njegov blještavo bijeli osmijeh odagnao je sve moje sumnje.

— Danas je taj važan dan! — rekao je.

233

Veselo sam se nasmijala. Maxov entuzijazam bio je zarazan. Pristojno smo se zagrlili, a on me je ponovno poljubio u obraz, ali sam se ja osjećala toliko slavljenički da nisam marila za to.

— Dakle, odakle ćemo početi? — pljesnula sam rukama žarko želeći potpisati nešto, a tada sam ugledala hrpu papira koju je spustio na stol, ravnu talijanskom izdanju Voguea. Iz hrpe su virili deseci raznobojnih oznaka, koje su govorili gdje je potrebno potpisati. Preplavio me je val tjeskobe. — Sve to?

— upitala sam.

— Nažalost da. — Zato je potrebno toliko mnogo vremena da se ugovor pripremi.

— Neću se odreći svojeg prvorođenca, zar ne? — Smjestila sam se na stolac nasuprot njemu, zabrinuta da neću imati vremena pregledati bilo što od toga. Što ako bih pronašla nešto na što ne bih mogla pristati? Što ako nemam pojma što potpisujem?

— Ne bih se kladio — rekao je glas.

Okrenula sam se na stolcu kad je Blake ušao u sobu.

Odjeven u traperice i tamnoplavu majicu s V izrezom, izgledao je nemilosrdno unatoč ležernoj odjeći.

— Landone, što mogu učiniti za tebe? — Maxov glas bio je suh, a usne su mu se stanjile u tanku crtu.

— Možeš mi dati trenutak s gospođicom Hathaway.

— Svakako. Uskoro ćemo završiti.

— Odmah.

— Imamo li problem? — upitao je Max škrgućući zubima.

— Ti si problem.

Max je na to ustao. Njegov se stolac otkotrljao unatrag i s treskom udario u stakleni prozor. Gnjevno je pogledao Blakea, a tada otišao i zatvorio vrata za sobom.

Moje je srce divlje lupalo u kombinaciji čistog olakšanja 234

jer vidim Blakea i mučnog straha da dogovor s Maxom sada visi. Ako će Blake biti toliko problematičan u pogledu mojih poslova, zašto bi se Max uopće želio gnjaviti sa mnom?

Potpisom bi si natovario mjesece uzrujavanja.

— Nisam ovo želio učiniti, ali nisi mi ostavila mnogo izbora.

— Rekla sam ti da sam odlučila. To je zapravo završeno.

— Ni približno. Još nisi ništa potpisala.

— Namjeravam to učiniti pa predlažem da obuzdaš svoje kompulzivne sklonosti i ostaviš nas.

— Za to je prekasno.

O, ne. Oklijevala sam. Preplavio me je osjećaj dubokog straha. — Za što je prekasno?

— Na tvoj sam poslovni račun premjestio dvostruko više sredstava no što ti je potrebno.

Pokušala sam formulirati riječi, pitanja koja je bilo potrebno postaviti, ali sam umjesto toga samo sjedila i otvorenih se usta čudila njegovoj drskosti koja me je svaki put duboko zapanjila.

— Nemoj se truditi tražiti načine da mi vratiš taj novac jer ću ti onemogućiti ugovor s bilo kojim ulagačem u gradu — nastavio je. — Znaš da to mogu.

— Što ako Max i dalje želi uložiti?

— Neće to željeti — rekao je s tonom konačnosti. Ni jedan ugovor ne prolazi bez mojega odobrenja, a on ga neće dobiti.

— Zašto to činiš? — Glas mi je drhtao. Uspješno me je stjerao u kut. Mogla sam se sjetiti drugih načina, ali sam znala da me je preduhitrio u tome.

— Menije do tebe stalo više no što će Maxu ikada biti, iako će ti on nedvojbeno pokušati reći suprotno.

— Ovo nije vezano uz tvoje prokleto pseudobratsko 235

suparništvo s Maxom. Igraš se mojim životom. Radila sam za ovo, a ti to uništavaš! — Udarila sam šakama o stol prije no što sam ustala i okrenula se prema njemu.

— Ovo nije ni blizu onome što ćeš postići. To što misliš da sam ti sjebao stvar samo pokazuje koliko si krajnje naivna.

Pljusnula sam ga, snažno, a zvuk je odjeknuo kroz sobu kao što su njegove misli odjeknule kroz mene. Dlan me je pekao od udarca, a dah je iz mene izlazio isprekidan.

Na njegovu se licu vidio šok, ali je oklijevao samo sekundu prije no što je dlanom obuhvatio moj potiljak i poljubio me, drobeći mi usne svojima. Stisnula sam šake, koje su mi visjele uz tijelo. Ne. Neće me slomiti. Ovaj put ne. Neću mu dopustiti.

Zaratila sam se sama sa sobom, boreći se s osjećajem koji je budio u meni dok su njegove usne drobile moje, dok me je osvajao sa svakim dubokim poljupcem. Moja si. U glavi sam čula njegov glas. Nehotice sam zastenjala i shvatila da mu uzvraćam poljubac, da moje tijelo odgovara neovisno o mojemu nadzoru. Drhtala sam od sve ljubavi i mržnje koje sam osjećala prema tom muškarcu. Mrzila sam se zbog toga.

Zato što sam ga željela tako kako sam ga željela.

Slomio me je.

Pobijedio je.

236

DEVETNAESTO POGLAVLJE

edva izašavši iz grada, sjedila sam u prometnoj gužvi u smjeru juga, ispunjena bijesom zbog kojega sam željela voziti stotinu i trideset na sat umjesto šesnaest, koliko je igla brzinomjera pokazivala. Stotine ljudi tog su petka poslijepodne krenule na Cape i premda baš nisam bila raspoložena za obiteljsko druženje sa svojim novopronađenim ocem, željela sam biti što dalje od Blakea.

Nekako sam uspjela smognuti snage i ostaviti Blakea u dvorani za sastanke. Maxu sam se kratko ispričala, ali sam ga poštedjela pojedinosti, znajući da će ga Blake obavijestiti o svemu. Drago mi je da sam ih se obojice riješila. Ako se mene pita, oni slobodno mogu nastaviti sa svojim besmislenim suparništvom sve dok ne unište jedan drugoga u plamenu slave, ali ja neću potonuti s tim brodom.

Blake mi nije ostavio drugih profesionalnih mogućnosti, ali ga nisam namjeravala nagraditi našim odnosom. Voljela sam ga, ludo i sa strašću koju vjerojatno više nikada neću osjetiti, ali nisam namjeravala biti uzdržavana žena. Najprije stan, a sada posao. Nastavio bi se uplitati sve dok ne bih bila potpuno u njegovoj moći, podređena njegovim hirovima i željama. U spavaćoj sobi sam to željela, žudjela sam za time.

Ali, u stvarnom životu su nam bile potrebne granice, a koliko god sam se trudila, nisam ga mogla uvjeriti da ih prihvati. Moj je gnjev ponovno izronio na površinu pa sam udarila u volan.

237

Nekoliko sati poslije promet se napokon prorijedio. Vozila sam i mijenjala trake poput trkača sve dok me GPS nije uputio prema izlazu. Brza vožnja imala je neobično terapeutski učinak.

Zavojitim sporednim cestama prema svojemu odredištu vozila sam nešto pažljivije, obalom koja je bila načičkana velikim kućama, a svako je imanje iskorištavalo prelijep pogled na ocean. Ako se izuzme kratak djevojački izlet na Vineyard s Alli, u osam godina koliko sam živjela u Novoj Engleskoj, vrlo sam malo vremena provela na tom divnom komadu obale.

Skrenula sam na prilaz goleme dvokatnice i stala pokraj lexusa terenca. To je bilo to. Nekoliko sam puta duboko udahnula i pustila volan, pokušavajući se osloboditi gnjeva na Blakea. Taj je dan trebao biti sretan. Možda nije bilo prekasno za to.

Izašla sam i provirila preko ograde koja je prilaz razdvajala od malog dvorišta i plaže ispod njega. Kuća je izgrađena na strmoj litici podosta iznad susjeda pa je na tri strane nudila dojmljiv pogled na more.

— Erica! — Danielov glas odjeknuo je sa stražnjih vrata.

Izgledao je drugačije. Bio je ležerno odjeven u bež hlače i lanenu košulju i nasmiješio se kad sam mu prišla.

— Drago mi je da si došla. Prijateljski me je zagrlio.

Ta me je gesta iznenadila, ali sam je prihvatila. — I meni — rekla sam. Prigušena njegovim ramenom, čvrsto sam ga zagrlila i poželjela da u tom trenutku nisam toliko povrijeđena. Da nisam pazila, rasplakala bih se samo tako. On ne bi pomislio da želim njegov novac, ali bi znao da sam potpuno luda.

— Dođi, želim te upoznati s Margo.

Kimnula sam, a on je uzeo moju torbu i ostavio je u 238

zatvorenom ulazu. Ušli smo u prostranu sobu u kojoj se blagovaonica s postaranim bijelim namještajem pretapala u dnevnu sobu s ogromnim kaučevima prekrivenim bijelim prekrivačima, na kojima su bili blijedoplavi jastučići. Sve u toj kući bilo je tipično za Novu Englesku.

Poveo me je u veliku kuhinju u kojoj je visoka žena kestenjaste kose miješala salatu. — Erica, ovo je Margo.

Margo je skinula pregaču i raširenih ruku krenula prema meni. Bila je vitka, s pjegicama na preplanuloj koži. Na ušima je imala teške biserne naušnice, u kompletu s jednostavnom niskom bisera oko vrata. Kad sam je zagrlila, doživjela sam je kao krhku. Kad se odmaknula, bila sam zahvalna zbog odjeće koju sam izabrala.

— Doista si lijepa! Drago mi je da sam te upoznala, mila.

Jesi li gladna?

Cijeloga dana nisam ni pomislila na jelo. Živci su mi ujutro bili napeti, a nakon sastanka mi jelo nije bilo ni nakraj pameti. — Zapravo sam jako gladna.

— Daj mi još nekoliko minuta i jelo će biti spremno.

Dušo, sada možeš ispeći ribu. — Pokazala je Danielu prema hladnjaku.

On je kimnuo i uzeo pladanj. — Želiš li pivo? — upitao me je.

— Pa, može — rekla sam, iako ću za tren biti pijana ako uskoro ne stavim nešto u želudac. Da sam iskapila tu bocu, oni bi o meni doznali više no što bi vjerojatno željeli znati.

Daniel je slobodnom rukom uzeo dvije boce i pozvao me da pođem za njim.

Izašli smo na terasu, on se usredotočio na roštilj, a ja na krajolik. Cijelim putem bjesnjela sam zbog Blakea umjesto da mislim o onome o čemu bismo Daniel i ja mogli razgovarati kako bismo se bolje upoznali. Doista sam željela da me 239

upozna, da me želi upoznati.

Pogledala sam prema obzorju i mirnom oceanu pred nama. Po stijenama u podnožju litice kretale su se crne mrlje.

— Što je ono? — upitala sam.

Daniel je pogledao u smjeru u kojemu sam pokazala. — Tuljani. Ondje su cijeli dan. Glasne životinje. Prvo su što ujutro čujemo.

Malo sam se nasmijala pomisli da su tuljani u tom kraju svojevrsni pijetlovi. — Imate prelijepu kuću.

— Hvala ti. Sviđa nam se ovdje. Odlično mjesto za bijeg iz grada.

Zatvorio je poklopac roštilja i pridružio mi se kod ograde koja nas je odvajala od strme provalije samo nekoliko koraka dalje. Male sklopive ljestve vodile su od ruba imanja do plaže.

Litice su bile lijepe, ali opasne, osobito ako bi netko zaglavio na plaži za vrijeme plime.

Daniel me je prekinuo u nevezanim mislima. — Dakle, izguglao sam te, ali moram priznati da ne shvaćam što radiš. Što je Clozpin?

Nasmiješila sam se jer mi je bilo drago da se potrudio.

Slabašna nada, koju sam prije osjetila, zatreperila je i oživjela.

— To je nova društvena mreža usredotočena na modu.

Ljudima pomaže pronaći odjevne kombinacije te se povezati s brendovima i dizajnerima, takve stvari.

— Dakle, to si stvorila još na studiju?

— Da, uz pomoć dvoje prijatelja. Otkako sam diplomirala, radim na postizanju financiranja, koje... — Zastala sam zapitavši se jesam li to trebala reći. — Danas smo dobili sredstva pa se nadam velikom napretku.

— To je sjajno, Erica. — Nasmiješio se i nagnuo svoju bocu piva prema meni.

— A ti? Jesi li oduvijek želio biti u politici? — upitala sam.

240

On se namrštio i zagledao u sve mračnije obzorje oceana.

— Na određeni način jesam. Moja je obitelj već nekoliko naraštaja angažirana u lokalnoj politici pa pretpostavljam da je ulazak u politiku bio neizbježan korak u mojoj karijeri.

— Imaš li pozitivna očekivanja u pogledu kandidature za guvernera?

— Svakako. Imamo prilično moćnu potporu, a i mislim da vodimo prilično dobru kampanju. Doima se da element društvenih medija, o čijim pojedinostima ne znam gotovo ništa, također donosi rezultate. Ti bi mi vjerojatno mogla reći ponešto o tome.

Kimnula sam i nasmijala se. Nedvojbeno smo govorili dvama vrlo različitim poslovnim jezicima.

— U vezi kampanje... — Oklijevao je kao da razmišlja o onome što je želio reći. — Ovo će zvučati nezgodno, ali moram te pitati. — Protrljao je kratke dlačice na bradi. — Kao što sam rekao, znaš, susret s tobom bio je neočekivan. Lijepo iznenađenje, dakako.

— Dakako — složila sam se.

— Erica, o ovoj kampanji ovisi mnogo toga i ne znam kako da ovo kažem, a da ne zvuči potpuno, ne znam, vjerojatno užasno.

— Želiš da se ne predstavim javnosti kao tvoja nezakonita kći. — Izlanula sam to. Poznajući političare, znala sam da je mogao okolišati još nekoliko minuta prije no što prijeđe na stvar.

Njegovo se lice omekšalo i na njemu se nakratko vidio osjećaj krivnje, ali sam ga shvatila. Nipošto mu nisam željela biti teret ili izvor stresa.

— To doista nije problem. Samo sam željela priliku da te upoznam, čemu se i dalje nadam. Ali, imam svoj posao i svoju promidžbu na kojoj moram raditi. Nipošto ne želim 241

zakomplicirati ono što si stvorio, a i tvoje mi političke veze doista nikako ne bi koristile.

On je kimnuo i otpio dug gutljaj piva. — Mislim da to ima smisla. Očito znamo ono što znamo i pretpostavljam da je to najvažnije, zar ne?

Kimnula sam i prešla rukom po ogradi, razmišljajući o pitanju koje sam mu željela postaviti.

— Možda je to bilo zbog moje dobi, jer sam bila vrlo mlada kad je moja majka umrla. Ali, Daniel, uvijek sam se pitala zašto nikada nije govorila o tebi.

On se uspravio i čelo mu se namrštilo. — Naš je odnos bio kompliciran. Barem u trenutku kad smo doznali da je trudna.

Ni njezina ni moja obitelj ne bi bile sretne zbog te vijesti.

— To mi je jasno. — Majčina obitelj također je uvijek bila suzdržana. S obzirom na Danielovo podrijetlo, pretpostavljam da ni kod njega ne bi bilo mnogo drugačije. Ugledna obitelj poput njegove ne bi dobro reagirala na činjenicu da je napumpao curu s kojom nije u braku, neovisno o tome odakle je ona.

— Kad je otišla u Chicago, pretpostavio sam da će to riješiti. Više mi se nije javila, a ja se nisam želio javiti njoj kako njezina obitelj ne bi posumnjala.

— Dakle, nakon diplome više niste razgovarali?

Odmahnuo je glavom zagledan u ocean, kao da su odgovori na to kako se njegov život promijenio negdje tamo, ali ih ne razabire.

Začula sam kako su se automobilska vrata zalupila pa sam pogledala i opazila kovrčavu smeđu kosu koja je prošla pokraj ograde i ušla u kuću.

— To je moj posinak. Tvoje je dobi.

Daniel me je gestom pozvao da se vratimo u kuću, a ja sam se pripremila za još jedno neugodno upoznavanje.

242

Margo je na stol stavila salatu i zdjelu vruće riže. Mirisi hrane miješali su se u zraku, a ja sam jedva čekala da prestanemo razgovarati i počnemo jesti. Mladić je ušao i krenuo prema njoj, ali je zastao kao ukopan kad me je vidio.

Sve je stalo. Soba je postala hladna i tiha. Čula sam kako mi srce kuca, zaglušujuće, neujednačeno udaranje, a pulsiranje ledene boli kroz moje žile ohladilo me je do kosti.

U sobi s drugima bila sam sama. Sama sa svojim sjećanjima i sa sramom zbog onoga što mi je ostavio. Mučna odbojnost zakovitlala se kroz mene kad sam pokušala pojmiti užasnu strahotu koja je stajala preda mnom.

Uhvatila sam Daniela za ruku, ne znajući hoće li me noge držati. Pogledala sam ga kao da bi on to nekako mogao znati.

On me je samo gledao i pokazao novog gosta.

— Erica, ovo je moj posinak Mark.

Mark.

Nakon četiri godine napokon sam doznala njegovo ime.

*** Odmah sam se ispričala, pronašla najbliži zahod i zaključala vrata za sobom, teško jer su mi ruke nezadrživo drhtale.

Poprskala sam se vodom po licu u pogledala se u ogledalo tražeći pomoć. Bila sam blijeda kao duh. Mučnina je nailazila u nezaustavljivim valovima, a ja sam susprezala poriv na povraćanje, na čišćenje tijela od otrovnih sjećanja na njega.

Bio mi je potreban plan. Moja torba. Još je bila u dnevnoj sobi.

Ali, koga bih nazvala? A osim toga, što bih rekla? Čovjek koji me je na studiju silovao je moj jebeni polubrat. Dovraga, kako ću ovo preživjeti? Jedva sam ga mogla pogledati bez 243

doživljavanja živčanog sloma. A tada sam morala odsjediti večeru s njim kao da ništa od te prošlosti ne postoji, kao da je cijelo poglavlje mojega života izbrisano.

Uvjerila sam samu sebe da je to moja osobna, ali ne i stvarna kriza. Večerat ćemo, a tada ću pronaći razlog da odem. Poslije ću morati ustanoviti kako da to riješim s Danielom, iako mi se zamisao uspostavljanja odnosa s njim tada doimala potpuno nemogućom. Obrisala sam lice i pokušala se sabrati prije no što izađem na hodnik. Sposobna sam to izdržati.

Izašla sam i čim sam zatvorila vrata za sobom, Mark je bio ondje.

— Je li sve u redu? — promrmljao je.

Oči su mu bile mračne, gotovo crne, dok mi se približavao. Uzmaknula sam i uprla dlanove u zid iza sebe.

Panika je bljesnula kroz mene. Svaki živac u meni se napeo, spreman za borbu.

— Ne približavaj mi se. — Glas mi je bio tih, otkrivajući strah koji je prijetio svladati me. Bila sam hrpica jebene tjeskobe, a ne oštra, zastrašujuća žena kakva sam trebala biti da bih ga uplašila i otjerala.

— Što ćeš učiniti ako ti se približim? — Približio mi se dovoljno da osjetim njegov dah. — Ovo je zapravo savršeno.

Oduvijek sam želio sestru.

Prešao je prstom od mojega koljena do ruba moje haljine i malo je podignuo. Svaka stanica mojega tijela je oživjela, a adrenalin je bljesnuo kroz mene poput munje. Tako mi Bog pomogao, više neću biti njegova žrtva. Svom snagom odgurnula sam ga prema suprotnom zidu hodnika.

— Ako me ikada više dodirneš, možeš se pozdraviti s očinstvom. Vjeruj mi.

Na njegovu se licu pojavio osmijeh kao da ga to zabavlja.

244

Požurila sam u blagovaonicu, jednako uznemirena kao i kad sam otišla. Sada će Daniel pomisliti da sam luda.

— Erica, jesi li sigurna da si dobro? — upitao je Daniel.

— Oprostite, cijeli dan nisam jela. Ne osjećam se najbolje.

— O, ne, dušo, molim te, jedi! — Margo mi je na tanjur stavila sve divote koje sam bila nanjušila.

Mark nam se pridružio i sjeo nasuprot mene s istim samozadovoljnim osmijehom na licu, očito nezastrašen.

Nabola sam nešto salate na vilicu i ugurala hranu u usta.

Tijelo mi je bilo u panici pa me je apetit potpuno napustio.

— Mark, Erica ima svoju internetsku tvrtku. Nije li to dojmljivo? — upitao je Daniel.

Ponovio je pojedinosti iz našeg razgovora kako bi Margo i Marka upoznao s njima, iako sam se lecnula znajući da istodobno otkriva važne pojedinosti koje bi Mark mogao iskoristiti da ponovno dopre do mene. Kad je njegov identitet otkriven, nestala je moja je anonimnost, jedino što me je činilo sigurnom od njega.

— A što ti radiš, Mark? — upitala sam. I ja sam mogla igrati tu igru, iako nisam mogla ni zamisliti da ga tražim zbog bilo čega osim da mu pošaljem plaćenog ubojicu.

— Radim u tvrtki s Danielom.

— Dakako — rekla sam i pristojno se nasmiješila. Bio je pravi sretnik, studij je mogao provoditi silujući i harajući, a potom zasjesti na sjajan položaj u jednoj od najvećih tvrtki u gradu. Nekako sam ga mrzila još više.

— U kojem dijelu grada živiš? — upitao je.

Gledala sam u svoj tanjur i ubacila komadić blago začinjenog bakalara u usta razmišljajući o lažima koje sam mogla izreći.

U tom trenutku zazvonilo je zvono i odjeknulo kroz kuću.

Prenula sam se od tog zvuka i zamalo pala sa stolca.

245

— Ja ću, dragi — rekla je Margo kad je Daniel krenuo ustati. Ustala je odmjereno spretno i nestala u predvorju koje mi je priječilo pogled na vrata.

— Vas dvoje biste se trebali sastati koji put — predložio je Daniel.

Suspregnula sam poriv da okrenem očima. Brzo je skrenuo moju pozornost na Marka, pomislila sam. Bio bi dobar političar. Zar je mislio da sam došla sprijateljiti se s njegovim posinkom? Nastavila sam puniti usta hranom kako mi riječi ne bi provalile iz njih i nijemo sam planirala bijeg.

Pretpostavila sam da će oni željeti da ostanem, ali sam se morala vratiti kući.

Kući. Da, napokon sam imala dom, a u tom trenutku sam najviše željela biti ondje.

Zatvorila sam oči pred Blakeovom vizijom. Dala bih sve da sam sada s njim, ali nisam mogla bježati k njemu kad god se osjetim ranjivo. Možda bih mogla otići k Marie.

— Erica — pozvala me Margo pjevnim glasom. — Imaš gosta. Čeka te na vratima.

Naglo sam podignula glavu. Samo me je jedna osoba mogla pronaći ondje. Ustala sam. Blake je stajao na vratima, ležeran i savršen kao i uvijek.

— Blake. — Pokušala sam prizvati gnjev koji sam ranije osjećala. Ali, osjetila sam samo olakšanje, zahvalnost i ljubav.

Suspregnula sam poriv da mu potrčim u zagrljaj i dopustim mu da me odvede iz te strašne situacije.

On je ušao u kuću i povukao me u zagrljaj te stisnuo toliko čvrsto da me je gotovo zaboljelo. Zagnjurila sam lice u njegov vrat, udišući ga. Tijelo mi se opustilo. Sada kad je on ovdje, sve će biti u redu.

— Je li on ovdje? — Dlanovima mi je obuhvatio obraze i pogledao me u oči.

246

— Tko? — Mark.

— Jest. Čekaj, kako si znao?

— Zaboravi to, hajdemo odavde. — Uzeo me je za ruku i okrenuo se kako bi krenuo.

— Ne, ne mogu. — Povukla sam ga natrag, čvrsto držeći njegovu ruku u svojoj.

— Čekaj, samo se moram pozdraviti. S Danielom.

On se namrštio.

— Blake, on je moj otac. Pokušavamo se upoznati. Ne želim odbaciti sve ovo. — Nismo imali ništa slično normalnom odnosu oca i kćeri, ali sam ga tek pronašla. Nisam ga mogla ponovno izgubiti, toliko brzo.

— U redu — popustio je. — Upoznaj nas pa odlazimo.

— Budi dobar — zapovjedila sam prije no što sam ga povela u sobu u kojoj je tročlana obitelj čekala naš povratak. Čim smo ušli, on je pogledao Marka. Držanje mu se promijenilo, a napetost je isijavala iz njega. Blago sam ga stisnula za ruku, podsjećajući ga da ne bi trebao poludjeti.

— Daniel, Margo, Mark... Ovo je Blake. — Nervozno sam zataknula kosu za uho. Doista je bilo ironično da sam svojega ljubavnika predstavljala svojemu jedinom živom roditelju nekoliko dana nakon našega prvog sastanka, ali sam ipak osjetila nagovještaj iščekivanja i nade da će se on svidjeti Danielu. Maloprije se doimalo da je ponosan na moja postignuća. Blake će mu se nedvojbeno svidjeti.

— Blake Landon. Ti si u Angelcomu, zar ne? — Daniel je ustao i rukovao se s Blakeom.

— Tako je. Vjerujem da vi dogovarate mnoge uvjete za nas — rekao je Blake.

— Točno. Svijet je malen, zar ne? — Zastao je, a pogled mu je prešao s Blakea na mene te na naše isprepletene prste.

247

Lice mu se sledilo i ponovno me je pogledao kao da ga je strašna misao zgrabila u tom trenutku.

Shvatio je da Blake zna. Čitala sam izraz njegova lica kao knjigu. Naša mala neugodna tajna širila se u krugove koje nije predvidio.

Margo je skočila i ovlaš poljubila Blakea u obraz. — Blake, donijet ću ti tanjur. Molim te, sjedni i pridruži nam se.

— Zapravo, dogodilo se nešto s ugovorom na kojemu radimo. Nažalost, moram krenuti natrag kako bismo to riješili. Ali, mnogo vam hvala za gostoljubivost.

— Oh. — Margo je malo napućila usne. Vidjela sam da se veselila upoznavanju Blakea.

Brzo sam poljubila Daniela u obraz, a potom i Margo te mahnula. Blake je na izlazu uzeo moju torbu.

Pružio mi je ruku i kimnuo prema Tesli. — Hajdemo.

Gledala sam ga prisjećajući se pojedinosti tog jutra. — Blake, ne idem s tobom kući.

— Ne, ne ideš. Idemo nekamo gdje ćemo moći razgovarati, a ako i dalje budeš željela kući, ili kamo već, možeš.

— Kamo idemo?

Nije odgovorio.

248

DVADESETO POGLAVLJE

lake, trenutačno nisam raspoložena za to da zaglavim s tobom na nekom otoku.

Bili smo na trajektnoj postaji, a Blake me je molio da ne odem. Zaključao je vrata pa smo se ukrcali na veliki brod, a tada je činio što god je mogao da bi me zadržao ondje.

— Obećavam ti da se možemo okrenuti i vratiti sljedećim trajektom ako ti se ne svidi ono što imam za reći.

— Ponašaš se suludo, znaš li to? Ovo je poput otmice.

— Obećaj mi da nećeš pobjeći.

Uzdahnula sam. — Obećavam, a sada me pusti van.

On je otključao automobil pa sam se popela na gornju razinu trajekta, gdje smo proveli ostatak puta na Martha‘s Vineyard. Ako je Blake mislio da se može iskupiti romantikom, gadno se varao.

Otišla sam na prednji dio broda i izašla na palubu.

Izabrala sam stol za dvoje nedaleko od kraja, znajući da mi je Blake za petama. Sjela sam, a on mi se pridružio sekundu poslije. Napokon sam ga pogledala u oči. Svjetlucale su na zalazećem suncu odraženom u vodi. Tako mi Bog pomogao, bio je lijep koliko i izluđujući. Nekoliko trenutaka sjedili smo u tišini, dok su ljudi zauzimali nekoliko stolova oko nas.

— Hoćeš li mi reći kako si me pronašao? Nisi mi valjda podmetnuo uređaj za praćenje? — Ako ću se već podvrgnuti toj odiseji, trebao bi mi što prije objasniti nejasnoće.

249

— Sid mi je rekao da si otišla posjetiti oca.

— Pitao si ga i on ti je jednostavno rekao? — Iskreno sam se ponadala da Blake nije mučio Sida kao što je to imao naviku činiti s gotovo svima drugima s kojima sam u posljednje vrijeme bila u kontaktu.

— Zapravo da. Ni njemu nije bilo drago to što ćeš odsjesti kod osobe koju uopće ne poznaješ.

— Što je s Markom? Kako si znao da će on biti ondje?

— Kad sam otkrio njegov identitet, iskopao sam sve s kojima je povezan. Istaknuo se njegov očuh i poslodavac. Kad sam doznao gdje si, zaključio sam kako postoji velika mogućnost da će i Mark biti ondje.

Dakako. Već je nekoliko tjedana znao tko je Mark, tko zna što je još smislio. No, ako se imalo upleo u to, doimalo se da Mark ne zna ništa o tome.

— I uspio si pronaći njegovu kuću na Capeu.

— Erica, molim te, nemoj me vrijeđati. — Bubnjao je prstima po stolu.

— Kako si sve to naučio?

— Kako to misliš?

— Haker si. To mi se doima kao čudno određenje za nekoga tko ima toliko mnogo novca i sredstava koliko ti imaš, ali to očito i dalje radiš.

— Svoje moći koristim samo za dobre ciljeve. — Uputio mi je vragolast osmijeh.

— Je li to uvijek bilo tako?

Osmijeh je nestao s njegova lica. — Slušaj, hajdemo razgovarati o ugovoru s Maxom. Moram ti ponešto objasniti.

— Stići ćemo do toga. Reci mi kako si postao haker.

— Nebrojeni sati za računalom i sklonost matematici.

Zadovoljna?

— Gledaj, ako ne namjeravaš biti iskren prema meni, ne 250

moram biti ovdje. — Ustala sam kako bih otišla.

On me je uhvatio za ruku. — Molim te, ne idi.

Uputio mi je pogled od kojega me je zaboljelo u prsima, ali sam odlučila da neću popustiti.

— Govori. — Ponovno sam sjela.

On je uzdahnuo. — Bio sam nedruštveni adolescent i dosađivao sam se. Zavidio sam ljudima oko sebe. Hakiranje je postalo kreativan odušak, pružalo mi je mogućnosti, a život se doimao malo manje beznačajnim.

Pokušala sam zamisliti prelijepog muškarca pred sobom kao gnjevnog tinejdžera koji zbog nekog razloga šakama prijeti svijetu. Kako se društvo toliko strašno ogriješilo prema tebi? Nisu li tvoji roditelji bili učitelji?

— Jesu, i to strašno potplaćeni. Kako bilo, nisam zbog njih bio takav, vjeruj mi. Silno su se trudili izvući me iz kuće kako bih bio normalan, valjda. Mislim da sam bio previše... možda intelektualan, za svoje dobro. Vijesti, politika, ekonomija.

Zapravo sve što i danas nije u redu sa svijetom, za mene je u toj dobi bilo silno pogrešno. Bilo mi je teško opravdati življenje normalnim, sretnim životom i guranje glave u pijesak, dok su se negdje drugdje događale strahote.

— Pa si zaključio da bi mogao spasiti svijet sa svojega računala.

— Zapravo ne. Ne znam...

— Kako si počeo raditi s Maxovim ocem?

Polako je izdahnuo. Pogledala sam preko ramena. Upravo su bili počeli odvezivati užad s pristaništa. Još sam imala vremena.

— Sada ili nikada, Blake.

— Sranje, dobro. — Naslonio se na stol i spustio glas tako da sam ga samo ja mogla čuti. — Povezao sam se s hakerskom skupinom zvanom M89. Sa šačicom drugih gnjevnih klinaca 251

poput mene. Domislili smo plan za pražnjenje bankovnih računa nekih najistaknutijih direktora na Wall Streetu.

— Zašto?

— Oni su se bogatili zahvaljujući financijskom inženjeringu i nastojali uklanjati zviždače koji su prijetili razotkriti ih.

— I, što se dogodilo?

— Uhvatili su nas — rekao je. — Jedva sam izbjegao zatvor, a u svemu tome sam nekako privukao Michaelovu pozornost. On me je uzeo pod svoje okrilje, dosjetio se kako da prodre do mene. Mislim da mi je samo okorjeli kapitalist mogao dočarati svjetonazor koji je imao smisla.

Ajme. Blake je u tom trenutku bio vrlo odmjeren, potpuno je vladao svakim područjem svojega života. Uplašila sam se pomislivši da je bio toliko nepromišljen. Načini na koje smo stigli do ovog trenutka u našim životima nisu mogli biti različitiji.

— Oboje smo željeli učiniti nešto veliko pa sam ja učila po cijele noći kako bih diplomirala s izvrsnim uspjehom, a ti si hakirao bankovne račune drugih ljudi.

— I eto nas, zajedno. — Pritisnuo je usne o moje prste, jedva ih okrznuvši jezikom.

Osjetila sam treperenje u trbuhu, ali sam se prisilila usredotočiti na temu. — Kako si izbjegao zatvor za ono što si učinio?

Naslonio se, a usne su mu se vragolasto podignule.

— Što?

— Vrijeme je isteklo.

Okrenula sam se na stolcu i vidjela da smo već bili nekoliko metara dalje od pristaništa, isplovili.

252

*** Blake je vozio po otoku, iz jednog naselja u drugo, a potom smo jurili kroz pust krajolik u kojemu su kuće bile malobrojne. Držala sam se za sjedalo uvjerena da će nas svaki tren zaustaviti policija, što bi bilo savršeni završetak toga nevjerojatnog dana. No, s druge strane, na otoku je vjerojatno bilo samo nekoliko policajaca, a doimalo se da se sve više udaljavamo od civilizacije, ako je to uopće bilo moguće.

Skrenuli smo prema velikoj obiteljskoj kući koja se od drugih kuća s cedrovom šindrom razlikovala samo po veličini i po tome što se doimala zadnjom kućom na tom rtu otoka.

Popeli smo se na trijem koji se protezao oko cijele kuće, a Blake me nije poveo unutra, nego oko kuće te prema plaži.

Prošli smo pokraj zapuha pijeska do dva bijela stolca na pješčanoj plaži, okrenuta prema blagim valovima oceana.

Izula sam cipele i sjela na jedan od njih. Nakon gotovo neprospavane noći i svega što se toga dana dogodilo, jedva sam se držala uspravno. Blake je iz vjedra s ledom, smještenog u pijesku, izvukao bocu ohlađenog bijelog vina.

— Blake, iskreno, kako planiraš sve ovo?

On se nasmiješio. — Nemoj misliti da ću ti večeras otkriti sve svoje tajne.

— Mogla bih te natjerati — zaprijetila sam. U posljednje vrijeme imala sam sve jasnije osjetilo za njegove slabosti.

Njegove su se oči zamračile. — Primamljiva pomisao — rekao je promašivši čašu u koju je točio vino.

Ponovno je naciljao i pružio mi čašu. Spremno sam otpila gutljaj hladne, voćne tekućine.

— Nemoj biti toliko siguran. Još sam ljuta na tebe. Ono, krajnje, ekstremno ljuta.

253

— U poslovičnoj sam nemilosti.

— U doslovnoj si nemilosti, a to ni izbliza ne govori koliko ćeš se morati iskupljivati.

— Volim se iskupljivati. Odakle ćemo početi?

Sjeo je pokraj mojih stopala i opisivao malene krugove po mojemu koljenu te uz bedro, utiskujući tople, meke poljupce za njima. Uzalud sam pokušavala susprezati tjelesnu reakciju koji je njegov dodir izazivao.

— Ovo ne možeš popraviti seksom — rekla sam i, dovraga, mislila sam to.

— Ne? Tada mi reci kako to mogu popraviti? — Nastavio me je dodirivati lagano, kao perom.

— Doista ne znam. Mislila sam da imaš plan za to kad sam pristala doći ovamo s tobom. — Nisam mu namjeravala olakšati. Bila sam i više nego iscrpljena, ali je u meni bilo preostalo upravo dovoljno energije da to kažem.

On je usporio dodire i sjeo na pete. — Volim te, Erica.

Sranje, pomislila sam. Time je morao započeti?

Suspregnula sam suze. — To ne mijenja ono što si mi danas učinio.

— Znam da to vjerojatno ne znači mnogo, ali nisam to želio učiniti. Nisi mi ostavila mnogo mogućnosti.

— Pa, to nije dovoljan razlog — rekla sam zagledana pokraj njega.

— Erica, prihvaćanje ulagača je poput lijeganja u krevet s nekime. Ne funkcionira uvijek i, iskreno rečeno, ti zapravo nisi tip za takvo partnerstvo. Potpuno mi je jasan tvoj stav o poslu. Jedan od razloga zbog kojih nisam odmah prihvatio tvoju ponudu jest to što si vraški tvrdoglava. Znao sam da suradnja s tobom neće biti laka, a ti si mi se suprotstavljala na svakom koraku. Tek sam nedavno potpuno shvatio moguće posljedice tvoje suradnje s Maxom i nisam mogao podnijeti 254

pomisao na to da mi te on uzme.

— On me ne želi na taj način — rekla sam tek napola vjerujući u to. Max nije u potpunosti poštovao moj osobni prostor, kao ni mnogi drugi, ali nije otvoreno rekao ništa čime bi me naveo povjerovati da me želi seksualno. Čak i da jest, znala bih se obraniti.

— Želi, vjeruj mi. Željela ti to vjerovati ili ne, ne bi prezao ni od čega da te dobije, ako bi se na taj način mogao osvetiti meni.

Nakon što sam vidio što si doživjela s Isaacom, nisam mogao ponovno prihvatiti taj rizik.

Odmahnula sam glavom. Isaac me je uhvatio nespremnu, ali da mi je Blake dao još samo minutu, mogla sam ga se riješiti bez pomoći.

— Ne mogu točno reći kako bi ili kada Max povukao svoj potez, ali ti jamčim da bi to učinio. Tjerao bi te da radiš ono što nikada ne bi napravila samo da zadržiš tvrtku jer zna koliko ti znači i koliko ti značiš meni.

— Kako to znaš?

— Isuse, Erica, za tvoju sigurnost prošao bih kroz vatru.

Možeš li mi jednostavno vjerovati da sam to predvidio i da ne bih dopustio da ti se nešto dogodi?

Zatvorila sam oči. Valovi su se razbijali o obalu, a po nama je puhao blag povjetarac. Osjetila sam kako me Blake svojom magnetskom energijom privlači k sebi. Bio je jedini muškarac kojega sam ikada voljela i izjavio mi je ljubav, obećao da će me štititi, gotovo previše viteški da bih ga shvatila ozbiljno, ali kad sam otvorila oči i pogledala njegove, nisam sumnjala u njegove namjere.

Sve mi je postalo previše. Oči su mi se zamaglile, ali se nisam htjela predati. Obujmila sam se rukama oko prsa kako se ne bih raspala.

255

— Ubijaš me, Blake.

— Znaš li koliko mi je mnogo žena predstavilo svoju ponudu u onoj dvorani za sastanke? — upitao me je.

— Koliko?

— Jedna.

Ta je riječ ostala visjeti u zraku kao nevjerojatna istina koja je govorila koliko bi moj položaj u toj djelatnosti mogao biti opasan. Ako je to bilo istina, to što sam dogurala toliko daleko bilo je pravo čudo. A ujedno je objašnjavalo i zašto me je recepcionarka gledala kao da imam tri glave kad god sam došla na sastanak.

— Ajme. — Odmaknula sam glavom.

— Max i ja smo te onoga dana obojica poželjeli, zbog različitih razloga. Nisam te namjeravao pustiti bez borbe. Čak i uz rizike koji su pratili suradnju s Blakeom, moja je tvrtka vjerojatno bila sigurnija no ikada. Sada smo samo morali ustanoviti kako da surađujemo i pritom ne izludimo jedno drugo.

— I, što sada? — upitala sam nadajući se da ima kakve uvide.

— Što god želiš, ako to ne uključuje Maxa. Ili Isaaca.

— Dakle, partneri smo.

Kimnuo je.

— Ja sam glavna, Blake. Čim mi počneš govoriti kako da vodim svoj posao, s nama je gotovo. — Doista sam to mislila.

U tom pogledu nisam namjeravala popustiti, a on, srećom, nije bio u položaju suprotstaviti se jer je financirao moj projekt bez prava potraživanja.

On se podignuo na koljena, uzeo mi čašu te svoju i moju ugurao u pijesak pokraj nas. — Ti si šefica, dušo.

Povukao me niže na stolcu, podignuo mi haljinu i počeo utiskivati vruće poljupce u unutarnju stranu mojega bedra.

256

Svukao mi je gaćice stručno lako i ustima pokrio moju picu.

— O, Bože. — Čvrsto sam se uhvatila za stolac od tog osjeta.

Razmaknuo me je prstima, koje je slijedio njegov baršunasti jezik. Od tih sam se pritisaka nekontrolirano grčila. On je uvukao tanak prst u mene i snažno sisao, pomičući jezik upravo savršeno. Zabacila sam glavu. Da. Izvinula sam se i utisnula u njegova usta, a on mi je zadao završni udarac rastežući me drugim prstom. Zubima je okrznuo moj klitoris dražeći me savršenom mjerom suzdržavanja i upravo dovoljnim pritiskom da me gurne preko ruba.

— Blake... — kriknula sam u sumrak i pokušavala doći do daha. Povjetarac mi je hladio kožu, pušući preko znoja kojim sam se bila orosila, ali je Blake nastavio. Svršavala sam opet i opet, stežući njegove prste sve dok nisam klonula i sišla s uma od žudnje za osjetom prodiranja njegova kurca u mene.

Zacviljela sam njegovo ime i molila ga da prestane, ne znajući koliko još mogu izdržati.

On je ustao, a ja sam zavapila za njim ugledavši krut obris u njegovim trapericama. Podignuo me je i povukao u zagrljaj prije no što sam mu stigla otkopčati zatvarač.

— Uđimo — šapnuo je.

Osjetila sam svoj okus u njegovu poljupcu i njegovu erekciju pritisnutu o moj trbuh. Uvijek prevelika i nikada dovoljna, silina moje želje za njim i dalje me je ostavljala bez daha.

Pošla sam za Blakeom u kuću, a on me je odveo u spavaću sobu, golemu, sa zasvođenim stropom i obijeljenim zidovima.

Ta je kuća veličinom i otmjenošću posramljivala vikendicu Fitzgeraldovih. Oni su bili stara bogata obitelj, ali je Blake vjerojatno mogao kupiti i prodati Daniela.

257

Krevet prekriven pahuljastim bijelim pokrivačem bio je središnji element u sobi i postao je žarište moje pozornost dok sam brojala sekunde do trenutka kad ćemo biti goli na njemu. Blake je polako otkopčao moju haljinu, bez žurbe, dražeći me laganim dodirima. Svukla sam haljinu i prišla krevetu. Popela sam se na njega i sjela na pete, strpljivo čekajući da se Blake svuče. On se na krevet popeo lako i spretno, poput grabežljivca koji vreba svoj plijen, a ja sam bila raspoložena da budem lovina.

Pomaknuo me je tako da sam se našla ispod njega i nogama raširio moje. Uzeo je moju dojku u usta, snažno usisao i jezikom dražio vrh. Izvinula sam se prema njemu i nogom obavila njegovu u slabašnom pokušaju da ga privučem bliže. On se nije pomaknuo ni centimetra. — Kako samo migoljiš! — zadirkivao me je prelazeći rukom duž unutarnje strane mojega bedra, tek malo dalje od mjesta na kojemu sam pulsirala i mnogo jače žudjela za njegovim dodirom.

— Blake, dodirni me, molim te.

On je blago napućio usne. — Podigni ruke.

Poslušala sam ga, želeći mu udovoljiti ako je to značilo da će me prestati dražiti. On ih je ispružio dalje, otkopčao mi jednu narukvicu i zakopčao mi je oko drugog zapešća, povezavši ih i načinivši prilično skupe lisice.

— Blake, nemoj, potrgat ćeš ih.

— Neću ako se ne budeš micala.

— Kako da se ne mičem? Izluđuješ me. — Bilo je lako kontrolirati se dok me je držao, ali nisam imala pojma kako ću se ponašati bez pomoći.

— Samokontrola — jednostavno je rekao. — Drži se za ovo.

Doveo mi je ruke do zaglavlja. Teško sam progutala i prstima obuhvatila metalne prečke, izrazito svjesna svakog 258

osjeta koji je strujao kroz moje tijelo te tjelesnih reakcija koje sam morala obuzdavati kako ne bih uništila Blakeov lijep dar.

Jedva da me je dodirivao, a ja sam se izvijala od iščekivanja.

Počeo je nisko, grickajući vrh mojega nožnog prsta. Munja žudnje sijevnula je ravno do moje ženskosti. Isuse, znao je sve trikove. Zgrčila sam se znajući da je kilometrima daleko, ako nastavi tom brzinom. On je spuštao vlažne poljupce uz moje bedro, preko trbuha, jezikom zaronio u procjep mojega pupka, odugovlačio nad mojim grudima i ključnom kosti te mi puhao topao zrak u vrat, od čega sam se ježila na vrlo dobar način.

— Kako se osjećaš? — Okrznuo je moje usne svojima, a tada ih je znalački osmijeh blago podignuo.

Svaki moj živac bio je pozoran, a svaka stanica mojega tijela stremila je njegovu tijelu, onoliko koliko su mi moji okovi dopuštali. — Živo — šapnula sam držeći se za nit.

— Dobro.

Uhvatio je svoj kurac te me podmazao vlastitom tekućinom, klizeći između mojih nabora. Čvršće sam se uhvatila za zaglavlje kad mi je protrljao klitoris. A tada je jednim brzim pokretom ušao u mene. Kriknula sam, čvrsto držeći prečku zaglavlja jer se nisam željela upirati o metal svojih okova.

Njegove su usne tada bile na mojim i mahnito me ljubile.

Stenjala sam u njegova usta dok je prodirao u mene opet i opet, toliko duboko da sam se nekontrolirano grčila oko njega. Jedva sam disala u iščekivanju obećanog oslobađanja.

Uprla sam pete u njegova bedra, potičući ga da prodre dublje.

Moje su emocije bile žarke i očajno sam ga željela. Blake je podignuo ruku i vratio drugu narukvicu na njezino mjesto.

Oslobođena okova, uvukla sam ruke u njegovu kosu i silovito ga poljubila. Bilo mi je potrebno još, sve od njega. Znao on to 259

ili ne, nisam ga namjeravala pustiti.

Blago sam se odmaknula kako bih ga pogledala u zamračene oči. Imala sam potrebu dati mu to do znanja nakon svega što smo prošli. — Volim te — šapnula sam.

On se malo odmaknuo kako bi me pogledao u oči svojim zamračenim očima prepunim boli, kao da su ga te dvije riječi zasjekle do srži.

— Vodi ljubav sa mnom. Molim te, Blake, u ovom trenutku ne želim osjećati ništa osim tebe.

I on je to činio ostatak noći. Volio me je svakim majstorskim prodiranjem, podsjećajući me da su naša tijela stvorena za to i jedno za drugo. Bili smo potrošeni, tjelesno i emocionalno, ali se Blake nije umorio. Kad smo usporili, moje lijeno milovanje pretvaralo se u požudne zahtjeve pa me je ponovno uzimao, svaki put jednako zemljotresno, sve dok nismo klonuli jedno drugome u naručju.

*** Ujutro su me probudili zvukovi oceana. Galebovi su plovili zrakom tik ispred prozora naše spavaće sobe. Tiho sam ustala kako bi Blake mogao nastaviti spavati.

Odjenula sam njegovu majicu i pustila da me njegov miris preplavi. Tiho sam prošla kroz kuću i uzela bananu iz zdjele s voćem u kuhinji. Izvadila sam svoje prijenosno računalo i postavila ga na stol u blagovaonici, s kojega se pružao pogled na ocean. Počela sam pisati elektroničku poruku profesoru Quinlanu, obrativši mu se na taj način. Koliko god vremena prošlo, vjerojatno nikada neću biti u stanju obraćati mu se imenom.

S mukom sam tražila prave riječi kojima ću opisati 260

trenutačnu situaciju. On je Maxovu prošlost poznavao bolje od većine ljudi, ali sam se nadala da ovaj zaokret neće baciti loše svjetlo na njega. Osjećala sam da ga moram obavijestiti za slučaj da se to dogodi. Napisala sam poruku i ponovno je pročitala, ponovno zapanjena vratolomnim tempom kojim se moj život odvijao u proteklih četrdeset i osam sati.

A mislila sam da je studij bio stresan.

Poslala sam poruku i potom pregledala nekoliko stranica te završila na Clozpinu. Grafika učitavanja vrtjela se u beskraj.

Stranica opet nije bila u funkciji.

Sranje. Nazvala sam Sida. Nije se javio. Ponovno sam ga nazvala, ali se ni tada nije javio. Požurila sam natrag u spavaću sobu nerado budeći Blakea, ali se nisam mogla osloboditi zabrinutosti.

Legla sam pokraj njega, prebacila nogu preko njegove i obasula ga malenim, nježnim poljupcima. Ako ga već moram probuditi, barem ću to učiniti ugodno. On se napokon trgnuo i probudio s osmijehom te s fantastičnim primjerom jutarnje ukrućenosti. Koliko god je to bilo primamljivo, u tom mi je trenutku bio potreban za nešto drugo.

— Dušo, stranica opet ne radi. Ne mogu dobiti Sida.

On je ustao, navukao traperice i krenuo za mnom u blagovaonicu. Pogledao je zaslon mojega računala i iz svoje torbe izvadio svoje računalo, smjestio se na kauč i uključio ga.

— Kavu? — upitala sam.

— Molim te.

Već je izgledao nevjerojatno usredotočeno, iako se jedva probudio, a kosa mu je bila dražesno raščupana. Snašla sam se s kavom i dok sam čekala da bude gotova, ponovno sam pokušala otvoriti stranicu. Taj put se istog trena otvorila s velikim, jedinstvenim logotipom preko nje. Tekst logotipa bio je jasan. M89.

261

Blake je mahnito tipkao. Nisam se usudila pitati, ali sam tjeskobno osjećala da više nismo nasumična meta. Ponovno sam se odvukla do aparata za kavu, napunila šalicu i odnijela mu je. On ju je uzeo bez riječi, radeći kao da me nema.

Strpljivo sam ga gledala i čekala da mi se vrati.

— Možeš li mi reći što se događa? Ovaj put ozbiljno? — tiho sam rekla.

On me je pogledao umornim očima.

— Naša fotografija s konferencije. Privukla je mnogo pozornosti. Vjerojatno si opazila naglo povećanje prometa.

Najveći dio toga bio je u redu, ali su oni to opazili.

— Oni? Oklijevao je.

— Dakle, ovo nije nasumično.

— Više nije — rekao je očiju mračnih od kajanja.

— Zašto su se okomili na tebe, Blake?

On je odmahnuo glavom i prošao rukama kroz kosu. — Žao mi je, Erica, ali popravit ću ovo. Obećavam.

Kimnula sam, vjerujući da hoće.

žabac & janja

262

PITANJA ZA RASPRAVU

1. Blake je odlučio doznati više o Erici i u to ulaže mnogo truda. Koje su Ericine osobine, po vašem mišljenju, osvojile Blakea? Zašto je ona toliko drugačija od svih drugih koje je do tada upoznao?

2. Blake prvi kreće u osvajanje Erice i otkriva što osjeća prema njoj. Što mislite, zašto i dalje skriva svoju prošlost čak i nakon što mu se Erica napokon otvorila, iako je sam sve inicirao?

3. Ova knjiga ispripovijedana je isključivo iz Ericine perspektive. Biste li u određenim dijelovima priče željeli doznati što Blake misli? Koje biste prizore ili trenutke izabrali i zašto?

4. Erici je važno zadržati poslovnu samostalnost iako Blake nudi svoju veću angažiranost. Da ste na njezinom mjestu, biste li izabrali postupiti kao ona ili biste odlučili riješiti to na drugačiji način?

5. Blake uživa imati nadzor u profesionalnom i privatnom životu. Jeste li u određenim trenucima priče osjetili da je imao ili želio previše nadzora, profesionalno ili privatno?

6. Što mislite, kako Ericina prošlost utječe na to kako ona izlazi nakraj s Blakeovom potrebom za nadzorom u mnogim vidovima njihova odnosa? Je li njoj potreban 263

nadzor u njihovu privatnom odnosu zbog svega što je proživjela? Može li tražiti takav nadzor u njihovu privatnom odnosu te se istodobno boriti protiv istog nadzora u njihovu profesionalnom odnosu?

7. Blake Erici pristupa vrlo zaštitnički u njihovoj vezi i s njezinim poslom. Mislite li da njegov zaštitnički stav u poslu proizlazi isključivo iz njegova zaštitničkog stava u njihovoj vezi?

8. Blake i Erica imaju jaku »kemiju« pa su privučeni jedno drugome tjelesno i emocionalno. Što mislite, što ih privlači te njihovu povezanost čini toliko čvrstom?

9. Mnogo je vanjskih utjecaja na Blakeovu i Ericinu vezu. Što mislite, kako ljudi poput Maxa, Alli, Heatha i Sophije utječu na njihovu vezu? Mislite li da ti vanjski utjecaji mijenjaju način na koji Erica i Blake žele graditi svoj odnos?

10. I Erica i Blake potječu iz različitih te kompliciranih obiteljskih situacija. Što mislite, kako ih je njihov obiteljski život oblikovao u sadašnjosti? Što mislite, kako njihova obiteljska situacija utječe na njihovu vezu?

264

ZAHVALE

Proces ponovnog otkrivanja spisateljice u meni bio je vrlo upečatljiv. Vječno sam dužna onima koji su mi omogućili to iskustvo.

Roman Predodređeni ne bi bio dovršen bez postojane i fanatične potpore mojega supruga. Hvala ti jer si me hrabrio na svakom koraku tog puta i jer si mi dopustio nestati na mnogo sati, a katkad i dana, kako bih ispripovijedala ovu priču.

Osobito zahvaljujem svojoj sjajnoj urednici Helen Hardt jer je moje »viseće« participe dovela u red i jer me je poticala napisati seksi emocionalnu priču koju ću moći ponosno predstaviti svijetu.

Zahvaljujem i spisateljskoj zajednici na Twitteru. Ova knjiga je pisana jedan po jedan #1k11hr i #5hourenergy, a spisateljski družbenici činili su veliku razliku.

Kurtu i Lucu zahvaljujem za prijateljstvo, odanost i vraški razvijene vještine programiranja. Neka vaše oči pogledom počaste samo ovu stranicu knjige.

I naposljetku, ali nipošto manje važno, mnogo hvala svim obožavateljima koji su izrazili entuzijazam i potporu romanu Predodređeni. Vi ste prelasku cilja dali novo značenje. Jedva čekam da s vama podijelim sljedeći dio Blakeova i Ericinog 265

putovanja!

266

Meredith Wild je autorica ljubavnih romana, međunarodnih bestselera i bestselera novina USA Today. Živi u Bostonu sa suprugom i troje djece. Dok ne piše i ne komunicira s obožavateljima, surađuje s mladim visokotehnološkim tvrtkama.

Možete je pronaći na www.facebook.com/meredithwild

267