24sata DNEVNIK
Vodiči za najbolje žene i savjeti za brak
NAJČITANIJI HRVATSKI DNEVNIK
Godina: MMXVII. • Broj: 4437.
Zagreb, Četvrtak, 28. rujna 1935.
ABESINIJA IMA CARA Talijanski kralj Viktor Emanuel III. proglašen carem Abesinije, Duce kani naseliti svoje zemljake u tu oblast
LIGA NARODA OSUĐUJE POTEZE ITALIJE, HAILE SELASIE ZOVE NA OTPOR
PREDSJEDNIK SAD-A ROOSEVELT OTVORIO GOLEMU BOULDEROVU BRANU NA RIJECI COLORADO
Benito Mussolini Abesiniju želi napučiti stotinama tisuća Talijana, a Selasije zove svakoga tko imade koplje
M
ase Rimljana, odredi Duceovih fanatičnih sljedbenika odjevenih u crne košullje, na rimskim su trgovima pripredili veliko slavlje zbog krunidbe Vittoria Emanuellea Trećeg za abesinskog cara. Duce, Duce, vikali su oduševljeni fašisti, koji se nadaju da će im njihov veliki vođa vratiti carstvo po obalama cijeloga Mediterana, i dosegnuti slavu imperatora Cezara i Augusta. Taj je pohod, kažu sljedbenici Mussolinija, započeo prvom svojom etapom, baš u Abesiniji. Zajedno s drugim talijanskim kolonijama (Eritreja i Somalija), bit će ovo temelj Carstva u istočnoj talijanskoj Africi, rekao je Vitorio Emanuelle Treći,talijanski suveren koji ne ljubi odveć Ducea, Mussolinija, ali će se slatko nahraniti s njegovog tanjura pobjeda. Ova je akcija Talijana izazvala veliki gnjev u Ligi naroda koja se s okupacijom Abesinije ne slaže. No, s tom se vojnom ne
slažu ni brojni Abesinci. Abesinski car u egzilu, Haile Sellasije, izdao je svome narodu slijedeću zapovijest. -Svi muškarci i dječaci koji su sposobni nositi koplje moraju ići u Addis Abebu. Svaki oženjen čovjek sa sobom treba dovesti svoju ženu koja će kuhati i prati za njega. Svaki neoženjeni muškarac će dovesti svaku neudatu ženu koju može naći da kuha i opere za njega. Žene s djecom, slijepima, i onima koji su prestari i nemoćni da nose koplje, smatraju se osobama koje imaju opravdan razlog neodazivanja na ovaj poziv. No svatko tko se nalazi kod kuće nakon primitka ovog poziva a spreman je nositi kolje, bit će obješen. Američanski reporteri koji su odlično upućeni u stanje na terenu tvrde da iza Sellasija stoji masa Abesinaca koji su pod svaku cijenu spremni braniti svoju neovinost od Rima, koji već ima poteškoća i u Sirenaici i drugim oblastima Afrike.
Čudo tehnike u Americi sagrađeno je uz velik trud i žrtve
I DEVE RATUJU Surov teren u Abesiniji nepogodan je za ljude, ali vrle deve njime prolaze bez većih poteškoća noseći opremu
NA ISTOKU VRIJE, ŽIDOVI OSTAJU BEZ PRAVA, SVIJET GLEDA U NEMOĆI MEĐU SILNIM PROBLEMIMA po cijelom svijetu, od daleke Mandžurije do nama nešto bliže Abesinije, mijenjaju se okolnosti
Kakav ćemo svijet ostaviti našim mlađima je nerazvidno, ali neće biti nimalo bolje. Ostaje ufanje da će biti bolje, ali vijesti sa svih strana svijeta kazuju da ipak neće biti tako. U Njemačkoj Židovi ostaju bez prava, Nürnberški zakoni za “zaštitu njemačke krvi i njemačke časti” zabranjuju brak i polne odnose s “arijevcima” a Zakon o građanstvu im ga uskraćuje. U Mandžuriji vrije, a Mussolini je napao Abesiniju. Francuska se još oporavlja od krize morala i franka... Na granici s Njemačkom su podzemni gradovi smrti do betona i čelika dugi 200 kilometara, fantomi budućeg rata. Od svih tih sumornih vijesti, jedan događaj daje nadu: Howard Hughes letio je brzinom 566 kilometara na sat avionom Hughes H-1 Racer. Hoće li ovo biti dokaz da svijet može bolje?
Američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt prigodnom svećanošću pustio je u rad Boulderovu branu na rijeci Colorado. Brana i pripadajuća hidroelektrana smatraju se svjetskim čudom tehnike. Ima se na znanje dati da su radovi započeti četiri godine prije. Brojni problemi pratili su radnike te je 112 nesretnika zginulo dok brana nije sagrađena. Izgradnjom brane stvoreno je divovsko umjetno jezero Mead, imenovano po dr. Elwoodu Meadu, ravnatelju američke Uprave za pridobivanje zemljišta, koja je bila zadužena za projekt. Ostvarena su tri glavna cilja zamišljena Ugovorom o rijeci Colorado: navodnjavanje plodnog zemljišta za uzgoj voća, povrća i pamuka, osiguravanje opskrbe pitkom vodom za više od 20 milijuna ljudi u gradovima te za indijanske zajednice u Arizoni, Nevadi i Californiji. Brana je izgrađena ranije uz niže predviđene troškove.
2 24sata
Četvrtak, 28. rujna 1935.
RASVIJETLJEN JE GROZAN ZLOČIN U SUŠAKU
SESTRE MONTEL POHLEPA ZA NOVCEM NATJERALA NA ZLOČIN SUŠAK - Noćas i jutros nastavljeno je preslušavanje ubojica pok. trgovca Udine sestara Montel. Julijana bez okolišanja priča i objašnjava svaki detalj zločina, dok Josefina smeteno i isprekidano potvrđuje iskaze svoje sestre. Kod svakog ispitivanja utvrđuje se po neki interesantan detalj. Obje sestre složno iskazuju kako je zločin izvršen. Međutim se mnogi momenti prije samog zločina tek sada razjašnjuju. Jozefina je konačno potvrdila iskaz svoje sestre upogledu priprema za izvršenje zločina. Više ne poriče da je sa Julijanom provela cvijelo popodne u utorak u stanu Udine, i da su razgovarale o njezinoj udaji. Kad je ona kazala da se ne može udati jer nema novaca, Julijana joj je rekla da Udina ima novaca pa da bio mu ga treebale uzeti. Zato su došle na misao da Udinu ubiju. Priću o Josefininom priviđenju zadjendo su to popodne iskonstrirale da se u sloučaju ako se zločin otkrije tako brane. Prema tome otpada priča o tome da su se Josefini ukazali duhovi njezine bake i djeda, i da su je oni nagovorili da ubije Udinu. Julijana je znala da Udina drži u blagajni novac, i samo želja da se domogne tog novca navela je sestre Montel na zločin. Josefina sada priznaje da je samo onog jutra izlazila dok je do sada tvrdila da je popodne izlazila. Ona kaže da je otkako je izvršila zločin izgubila pamćenje. Sjeća se samo zločina. Njezin se iskaz u tom pogledu u potpunosti slaže s iskazom Julijane. Događaji koji su prethodili zločinu, naime, njezin dogovor sa sestrom ona prikazuje isprekidano. Što se tiče njihov razgovora koji se odnosi
na udaju Josefine, obje sada priznaju da je Josefina računala s time da će je uzeti neki Bruno. Tko je taj Bruno nisu u početku htjele ništa kazati. Sada su priznale da je to neki automehaničar koji je bio zaposlen u Rijeci a zove se Bruno Tajoni. Josefina je s njim ljubakala prije nekoliko mjeseci. Me-
đutim prije mjesec i po dana Bruno je otišao sa Rijeke i Josefini pisao iz Pulja. To je pismo nađeno. Bruno je iz Pulja čini se otišao u Milan. Ne zna se gdje se sada nalazi. Pretpostavka da se je Josefina u utorak po podne sastala sa Brunom mora se isključiti, a time pada sumnja da su sestre Montel imale još nekog pomagača pri izvršenju zločina. Rekonstrukcija događaja potpuno je uspjela. Julijana iskazuje da se u utorak po podne dogovarala s Josefinom, kako će ubiti Udinu. Tražile su oruđe s kojim ćše izvršiti napadaj. Našla je čekić sa željeznim drškom koji je dosta težak i stavila ga na stol u kuhinju. Zatim je izvukla drugi čekić, koji je dala Josefini. One su tako pripremljene čekale u kuhinji da dođe Udina. Kada je on pozvonio na verata, falile su još tri minute do osam sati. Julijana mu je otvorila vrata.
✩ ✩ ✩
Udarale su ga čekićem po glavi, ubile, a onda nisu mogle otvoriti sef NAPALA GA JE DOK JE VEČERAO. KLJUČ IM SE ZAGLAVIO U BLAGAJNI Udina je ušao. Bio je vedar i raspoložen kao uvijek. Dotle je Julijana stajala u kuhinji. Udina je došao u kuhinju gdje je oprao ruke, a zatim otišao u spavaću sobu.Julijana je po dogovoru uzela čekić sa željeznim drškom i ponijela ga u jedaću sobu. Čekić je stavila na šivači stroj koji se nalazio pod prozorom. Pomno je pokrila šivači stroj sa zastorom koji je visio na prozoru da tako Udina ne vidi čekić. Donijela je večeru. Zatim je prenosila lonce sa cvijećem iz jednog ugla sobe u drugi, čistila prašinu i sve promišljala da li da ga ubije ili ne. Teško se mogla odlučiti. U tom
oklijevanju primakla se Udini iza leđa. Na to je u bojazni da se Udina ne okrene i da ne vidi da je uzb uđena, naglo zakoraknula prema šivaćem stroju uzela čekić zamahnula svom snagom i udarila Udinu po glavi. Udina je na prvi udarac skočio sa stolice, odskočio da koraka ali mu je ona zašla sa leđa i dalje ga udarala čekićem. Kada je Udina zateturao srušio se na pod. Josefina se odmah oborila na Udinu. Pritiskala ga je dok ga je Julijana udarala čekićem po glavi. Kad su vidjele da je ubijen, uzele su mu ključeve od blagajne iz hlača i 650 dinara. Ključ im se zaglavio u blagajni.
✩ ✩ ✩
AKCIJA REDARSTVA
U PARIZU OTKRIVEN OGROMNI KOMUNISTIČKI ARSENAL! PARIS - Organi pariškog redarstva vrše već duže vremena premetačine u prostorijama komunističkih organizacija, na koje se sumnjalo da oružaju pariško stanovništvo i spremaju ga na veliku ofenzivu. U jednom tajnom skladištu zaplijenjeno je 14.000 pušaka za koje je ustanovljeno da su prije 14 dana dovežene automobilima u Francusku iz inozemstva. U vezi s tim izvršeno je nekoliko uapšenja.
MISIJA KAPETANA ROHMA
ŠEF GENERALŠTABA HITLEROVIH JURIŠNIH ODREDA U DUBROVNIKU LONDON - “Daily telegraph” donosi vijest da će Ernest Rohm, šef generalštaba Hitlerovih jurišnih odreda, koji se sada nalazi na Brionima, doputovati u Dubrovnik. Rohmu je stavljeno u dužnost da ispita nove mogućnosti za što užu ekonomsku i političku suradnju između Njemačke i Jugoslavije. Nastoji da iskoristi prigodu da države Male Antante privuče Njemačkoj stavljajući im u izgled zaključenje povoljnih trgovačkih ugovora.
U ŽELJEZNIČARSKOJ KOLONIJI
IZBO ŽENU, ‘BOMBARDIRAO’ STRAŽARE I BACIO SE KROZ PROZOR
ZAGREB Večeras oko 6 sati u Željezničkoj koloniji iza Maksimira nastala je užasna panika. Željezničar Adam Vajgant u neodgovornom stanju počinio je težak zločin smrtno ranivši ženu. U trenutku posvemašnjeg pomračenja uma navalio je i sjurio je nesretnici nož u rebra. Ukućani su joj htjeli pripomoći, ali se željezničar zabarikadirao na stubištu. Redarstvo je cerniralo kuću, a nesretni čovjek bombardirao je stražare sa staklenkama i bocama. kad je vidio da će oni prodrijeti u kuću, bacio se kroz prozor u dvorište i ostao teško ranjen.
24sata
Četvrtak, 28. rujna 1935.
3
Kancelar Hitler gleda primjer Ducea NJEMAČKI FUHRER, ADOLF HITLER, VIDI U TALIJANSKOJ OKUPACIJI ABESINIJE PRIMJER KOJEGA MOĆE SLIJEDITI NJEMAČKA
OD SPECIJALNOG IZVJESTITELJA BORISA RAŠETE
Protivno odredbama međunarodnih ugovora, Njemački Reich ponovno gomila oružje i stvara sve moćniju vojsku na tragu tradicije pruskih junkera, što izaziva strah i podozrivost u onim dijelovima Europe koji sa Njemačkom nemaju najbolja iskustva.
Kao što se znade, naredba njemačkog kancelara od svibnja ove godine izravno je kršenje mirovnog ugovora u Versaillesu. Njemačke tvornice oružja ovu su zemlju učinkovito izvukle iz dubokoga gliba u kojega su upale nakon rata. No, čini se da danas imade svatko pravo kršiti bilo koji međunarodni ugovor, ako raspolaže dovoljnom silom. Talijanski vođa, glasoviti Duce, čini se da gospodinu Hitleru daje ideje rušenjem svih zasada međunarodnoga prava i da mu kao takav silno imponira. No, i druge europske zemlje svojim nečinjenjem kao da ohrabruju na kršenje dogovora. Ujedinjeno Kraljevstvo je od 23. do 24. lipnja o.g. pokušalo ublažiti krizu, šaljući podtajnika vanjskih poslova g. Anthonyja Edena kako bi pokušao posredovati u mirovnom spo-
razumu Italije i Abesinije. Pokušaj je bio neuspješan. Velika Britanija 25. srpnja nametnula je embargo na prodaju oružja Italiji i Etiopiji. Embargo je bio odgovor na talijanski dekret kojim je objelodanjen Mussolinijev stav da će prodaju oružja Abesiniji posmatrati kao čin neprijateljstva prema Italiji. Velika Britanija također je povukla svoje ratne brodove s Mediterana. Taj je potez britanskih vlasti izazvao silan bijes u nekim engleskim krugovima, a jedan je utjecajan intelektualac uredniku Daily Telegrapha napisao zanimljivo pismo. Evo njegovih dijelova: -Prošlotjedni uvodnik: “Abyssinia: naša dužnost” doista je dobrodošao nakon što su neki dijelovi engleskog tiska aliberalno ponudili talijanskom caru Abisiniju, pozivajući ga da se preda Italiji, ne zbog talijanske ucjene, već zbog toga što bi bilo tako nezgodno za njega da se odupre. Prije dvadeset i jednu godinu, kada su moguće posljedice poštovanja naših obveza bile daleko riskantnije, bili smo ogorčeni na tumačenja prema kojemu su ugovori samo “komadići papira”. Ali geografija igra čudne trikove s pravdom. Italija razbija najmanje tri svečana obećanja u svojoj agresiji na zemlju članicu Lige
Pietro Badoglio je arhitekt Mussolinijeva uspjeha u Abesiniji
naroda- Italija demonstrira baš onaj tip agresije zbog koje je stvorena Liga nroda, koja bi je trebala spriječiti, ali mnogi od nas to ne smatraju bitnim. Liga nas još nije pozvala; ali već postoji dosta glasova koji traže izgovor da se izvučemo iz cijele stvari. Nije naša dužnost obraniti Abessiniju jednostranom akcijom - nitko nije predložio takvo što; ali je naša dužnost, ako savezi još uopće znače bilo što, da se suprotstavimo agresiji. Europa ima
na raspolaganju sankcije koje Italija neće moći podnijeti, pod uvjetom da imamo hrabrosti da ih koristimo. No, umjesto toga, engleski tisak, uz nekoliko časnih iznimaka, preuzeo je neugodnu raspravu o vlastitim interesima. Ako je to način na koji uređujemo svijet, zašto uopće ugovori? Ovaj zakon džungle mogao je vladati među narodima u prošlosti. Ako Liga ne može provesti zakon za slabe i jake, crne i bijele, prije ili kasnije sve će otići do vraga.
Iskopali mrtvaca iz zemlje da se oslobode vampira! SREDNJOVJEKOVNI OBIČAJI U SELIMA BOSNE
U selu Živice u Bosni ponovio se opet slučaj koji pokazuje kako je u narodu još uvriježeno praznovjerje. Oko 50 godina živio je u tom selu posjednik Ivan Malicki, koji je bio prilično bahat i bavio se posudjivanjem novca. pri tome je ubirao nevjerojatno visoke kamate. U selu je vrijedio kao dobar vrač i predskazivač sudbine.
Pošto je u zadnje vrijeme bio bolestan, došla mu je rodbina iz Ukrajine. Prekjučer je umro, ali ga nitko i od seljaka nije htio odnijeti na groblje jer se selom pronijela vijest da se povampirio. Tek na intervenciju obćinskih vlasti je pokopan. Noćas je žandarmerijska ophodnja prolazila pokraj groblja i vidjela tamo grupu
seljaka koja se razbježala. Žandari su našli otvoreni Malickijev grob, a njegovo tijelo bilo je izvadjeno i probodeno glogovim kolcem. Seljaci su se poslužili starim običajem kako da se oslobode vampira. Oružnici su poapsili 7 seljaka medju kojima se nalazi seoski knez Ivan Jović. Protiv njih je proveden kazneni progon.
4 24sata
Četvrtak, 28. rujna 1935.
Morska reportaža: Šibenski muževi išli na ribe, a završili na tango plesu s bogatim gospođama Deset familja, žena i sitne djece s obale pozdravlja svoje ‘mučenike’ koji se penju na ladju. Svak je uzeo sve što triba da žene ne grintaju i ne pitaju svašta na šta se teško može odgovoriti TRAŽI SE MLIKO ZA BIJELU KAVU. ALI JEDINA KRAVA U HRAMINI JOŠ NIJE POMUZENA, PAK SE MLIJEKA NE MOŽE U TAJ SAT DOBITI. ZATO ĆE MORATI STATI NA KORNATIMA POMUSTI KOZU... DA ŽENE NE PITAJU SVAŠTA Motorna lađa privezana na šibenskoj obali čeka da primi četu odabranih, sve prokušanih ribiča pa da s njima krene u (ne)poznato. “Mučenica“ se zove ta lađa. Po svoj prilici su je tako krstili po oslobođenju Šibenika od Italije 1922. jer je bila par puta od Talijana radi ilegalne trgovine bila zaplijenjena pa s mukom i iskupljena. A nije ona bila i jedina mučenica. Mnogi su se istim poslom jer je u to doba sve to, sva ta ilegala bio opći nacionalni „rad“. Dvanajest je sati i pol. Svi su oženjeni momci na okupu. Posteljina i pribor sve je već u kapetanovoj kabini. Dva sanduka sa svim konforom. Svak je uzeo sve što triba da žene ne grintaju i ne pitaju svašta na šta se teško može odgovorit. Jedan sat. Odlazak. Isplovljavamo. TRAŽI SE MLIKO ZA BIJELU KAVU Deset familja, žena i sitne djece, sa obale pozdravlja svoje „mučenike“. „Mučinica“ oštro reže valove kroz šibenski kanal. Maistral lijepo rashlađuje. Jedan tropski šešir kod pećine sv. Ante leti u more i tim počimlje seriju takvih iznenađenja, jer ga drugi šeširi malo dalje na otvorenom moru slijede na isti način. Spašavanje se ne pokušava, jer ima dosta šešira u rezervi. Sa kupališta Jadrije viju se rupci
na pozdrav, a mi „momci“ im sa lađe dostojanstveno odmahujemo. Prolazi se se Vodičkim kanalom prema Betini i Tijesnom za Hraminu. „Mučenica“ u Hramini svršava svoju redovnu prugu i stavlja se na isključivo raspolaganje nama kornatskim junacima. Četiri su sata popodne. Navike traže svoje. Dvojica se upućuju u selo da traže mlijeka za bijelu kavu. Ali jedina krava u Hramini još nije pomuzena, pak se mlijeka ne može u taj sat dobiti. STOTINJAK SLANIH SRDELA ZA MARENDU Dvojica traže mliko, a dvojica marendu. Ulaze u hotel „Pleslić“ i traže ribe. Gazda ima vina i slanih srdela. Jedan uzimlje, drugi se nećka. Dolaze redom i ostali da utuku vrijeme dok se brod opere. Sve tako nećkajući se bi ne bi slanih srdela i deset naših junaka posmazaše par glava friškoga kruha i stotinjak slanih srdela i sve to zališe dobro dobrim crninia Dalmatincem. Ko bi rekao da je to tako dobro! Baš nam pristaje ovaj zalogaj! „Mučenica“ zvoni na odlazak. Pramac se upravlja prama Kornatima, a jaki maistral zapljuskava po cijelom brodu, ali nitko se ne obazire na te malenkosti. Sve su oči uprte u daleke otoke gdje neki čvrsto misle nam je cilj.
DUGI I DEBELI DOKTURI Al ima do Kornata. Tilo traži svoje. Iva već gladi svoj trbuščić jer ćuti miris se gulaša koji se sprema u brodskoj kuhinji. Toni, kako mu priliči, počimlje svoj prvi veliki govor kojeg nitko ne sluša. Boriš je uz pete Ivine. Drži ga se kao svrab nečisti. On sa svojim ruskim podoficirskim durbinom razaznaje pojedine otoke, koji su nam već u blizini. Filip namješta radio antenu, da ne budemo od svijeta otsječeni. Direktor pita dali se može i od divljih kornatskih koza dobiti mlijeka jer bi on i dalje tija bijelu kavu. Isak čuči na pramcu i već traži položaj kamo će baciti tunju za komarče. Dugi i debeli dokturi zaposjeli jednu stranu broda, jedan nogama, a drugi onim debelim i prstima namjesto brojastnica dovršavaju svoju predvečernju molitvu. Šime sa svojim dvostrukim očalima već vidi drugu obalu Jadranskoga mora. Sunce već dobrom polovinom se uronulo u sinje more, kad je „Mučenica“ spustila svoje sidro u uvalici Opata. TRKA DO „MALE KABINE“ Prva i jedina briga te večeri bili su nam dobro spremljeni gulaš i vatreni Primoštenac. Ljudi na počinak! Sutra nas čeka posao ribarenja. U utrobi, na palubi i u kabini rasprostiru se slamnjače i već
za nekoliko minuta svi su se podali u krilo glatkog sna. Jedini Isak lovi komarče, da nas ujutro iznenadi. Jutro. Kava je već gotova, ali nema mlijeka pa Direktor traži jaje za kavu. Ima ih Iva, on ih je poneo. I Boriš bi jaje u kavu, ali nezna kako se pravi. Uslužni Iva odmah mu mješa mu jajca, ali između prstiju mu „ispada“ kuglica masti u kavu. Ugursuz. Boriš je Židov i zna Iva šta će bit. I bilo je. Prije nego li je „Mučenica“ digla sidro na prvo krstarenje na zubace već je Borišu zlo u stomaku. Uvjeravaju ga da mu je to odmora, a „Mučenica“ još ni ne plovi. Iva se podsmjehava. Tetoši ga i nuđa mu čaja. Malo zatim nasta trka prama „maloj kabini“. Svako malo evo ga opet. Boriš je morao na post. To nas je maglo koštati, jer je tražio za jest samo barbune i zubace. Imali smo sreće jer nitko ništa nije ulovio pa nam ih nije pojeo. Na večer se sve razjasnilo pa se Boriš i Iva pobratimiše ispred „male kabine“.. „USPOMENA“ NA VRH SMOKVICE Tunje su nam zapinjale z dno, a mi smo se tješili da su nam to zbaci pokidali udice. Dali smo se na kanjce i ar¬bune. Ulovismo i za ručak i za večeru. Prvi risoto bio je izvanredan. Za večeru opet risoto i riba. Sutradan opet riba i risoto, pa risoto i riba. Kruh smo ispekli na obali. Isak čuči sate i sate i lovi komarče, al uzalud. Usidreni smo kod Smokvice. Bacaju se mreže, parangali, ide se pod svijeću tražiti riba. Iva da će se naužit vidika
24sata
Četvrtak, 28. rujna 1935.
5
Izvor txta i fotografiaj: Jadranska pošta/mok.hr
TAJNA LOCH NESSA
JE LI LONDONSKOM LIJEČNIKU USPJELO FOTOGRAFIRATI ‘ŠKOTSKU NEMAN’ LONDON Kako je objelodanio ‘Daily mail’, londonskom liječniku dru Wilsonu uspjelo je fotografski snimiti - neman od Loch Nessa. To čudovište je dakle, nakon neke stanke ponovno oživilo interes u javnosti, najviše pak u Škotskoj. Već su i prije postojale snimke te nemani, ali toliko sumnjive, da se teško moglo raspoznati, o čemu se radi... Poznato je da ta neman tek na čas proviti glavom iz vode da zatim odmah nestane, pa je snimka dra Wilsona tim vrijednija.
MILIJUNSKO PRONEVJERENJE!
GRADSKI BLAGAJNIK PRONEVJERIO JE OKO DVA I POL MILIJUNA DINARA!
Tipičan ribarski dan u Šibeniku: Stasiti mornari i stari Šibenčani na rivi
sa Smokvice pa izlazi na vrh otoka, ali svi znaju, ide tamo samo da ostavi „uspomenu“. Dok je on na brdu jedan kornatski dečko kupi mu spužiće u šešir. Vidi boris Ivin šešir pa kuje osvetu. Kod se Iva vratio našao je u šeširu osim spužića i još koješta pa je morao bacit šešir. Razbratimiše se pa opet pobratimiše. TUNJE ZA DAME Lijepo je u Kornatima, ali je kratko. Kratko je ali je previše. Sutra je novi dan. Padaju razni prijedlozi za sutrašnji ribolov od onih koji ne znaju zašto muška čeljad iz Šibenika ide u Kornate. Još im to nije bilo jasno kad je uvečer „Mučenica“ zaplovi put Biograda. Misle, kod Karaganje će se bolje loviti. Al „Mučenica“ ne baca sidro kod Karaganje nego ide u Biograd i pristaje uz mulo ispred hotela „Ilirija“. Svima je sada sve jasno. Oduševlje-
nje. Svi oženjeni zaboravljaju istog treba da su oženjeni. U „Iliriji“ svira orkestar. Pleše se tango. Puno je lijepih žena. Bacaju se tunje za dame. Sve su elegantne. Al ne mare za nas ka ni ribe za naše ješke. Neki nešto gonjaju, drugi se pokunjeni vraćaju na „Mučenicu“. PEČENJE PRAŠČIĆA NA BIOGRADSKOJ PLAŽI Ujutro se „ribolov“ nastavlja. Elegantniji idu na sigurnu poštu, na kupalište gdje se dame sunčaju. Šime, doktor Jure, Iva i Boriš paradiraju po plaži, ali „ribe“ ne zagrizaju. Oni koji su još sinoć otišli s plesa pokunjeni jutros ne mare za dame nego na obali pored kupališta peku praščića na ražnju. Više ne „ribare“. Pripremaju mesnati ručak za mučenike sa „Mučenice“. Draže im je meso od ribe. Ekipa Šime, Jure, Iva i Boriš vraća se pla-
že duga nosa. Ni u Biogradu ništa nisu ulovili. Dosadno je. Ni pečenom praščiću se ne vesele, al se brzo masnim tješe. METLA IZA VRATA Sita, expedicija konačno napušta „lovište“ i upravlja brod prema milom domu, prema Šibeniku. Na Jadriji dočekani su lovci s oduševljenjem. Svi bi da vide lovinu, al lovine nema. Kažemo da je lovina već na „sigurnom mjestu“ kod Ive, Jure i Boriša najviše, a kod drugih u manjoj mjeri. Ne vjeruju nam, al se prave da vjeruju. Uvečer evo nas na mulu Krke. Rastanak. Kupe se štrace i svak pravo svojoj kući. Svi muče. Nikom se ne priča. Biće da ih kod kuće iza vrata čeka i koja metla jer vijesti od Biograda do Šibenika putuju brže nego ptice. Bilo je lipo, al ne bi bilo dobro da bude „lipše“.
ZAGREB Ivan Šoštarić, gradski blagajnik pronevjerio je novac, kradući od godine 1925. Krao je novac zaklada uložen na uložne knjižice u Gradskoj štedionici, a zatim je falsificirao ukradenu svotu u knjižici. Iz svog džepa je redovito plaćao kamate, da se ne otkriju njegove malverzacije. Pronevjerenje na gradskoj blagajni izazvalo je veliki interes u gradu. Afera je otkrivena na taj način da je Gradsko poglavarstvo započelo s vrlo energičnim mjerama čišćenja. Defraudant Šoštarić je uvidio da svoje zločinačke malverzacije neće više moći tajiti, pa se sam prijavio.
KRALI BUNDEVE IZ VRTA
LINČOVANI KRADLJIVCI NA ŽITNJAKU, OBOJICA SU U TEŠKOM STANJU ZAGREB Noćas oko 3 sata namještenici bugarskog vrtlara Koste Kožurhova, koji imade svoje vrtove na Žitnjaku su zatekli trojicu kradljivaca, koji su ukrali bundeve. Kradljivce je prvi primijetio noćni čuvar Dončo Marin Ruščev. On je po noći začuo neki šum, koji je dopirao ravno iz vrta. Odmah je alarmirao svoje drugove, koji su izletili iz vrtljarske kućice. Razjareni vrtlari napali su na njih i dobro ih isprebijali. Jedan od kradljivaca neki Pepo Makarić vrlo je teško ozlijedjen. Zadobio je nekoliko udaraca motikom po glavi, pa je njegovo stanje kvalificirano kao vanredno teško. Prevežen je u bolnicu, kao i drugi ozlijedjeni, ali njegove ozljede nisu ni izdaleka tako teške kao ozlijede njegova druga.
6 24sata
Četvrtak, 28. rujna 1935.
Na Izložbi vina 153 vinogradara izlagali su stolno bijelo, portugizac, stolno crveno, traminac, rulender, plemenku, muškat, kraljevinu...
U plešivičkim vinogradima su sorte grožđa kakve sade u Beču
Svakakvih boja ima: veltlinac je crveni, ima i zelenog, silvanac je zeleni, a zelenac slatki zove se i bijeli, iako su bobice zelene boje. Plavec žuti je samo žuti, ne i plavi, pinoti su bijeli, crni, sivi... LITRICU BUMO POPILI. KAJ VIŠE VOLITE, BELO ILI CRNO? ILI MOŽDA PLEŠIVIČKO? NIJE TO BEZ VRAGA PITAO FRANJO ŠAFRANEK GOSPONA ERNESTA FULIRA. ‘PLEŠIVIČKO’ JE POSEBNO VINO Stare sorte ponosno ističu najbolji plešivički proizvođači pjenušavih vina kao sastojak koji njihovim pjenušcima proizvedenim klasičnom šampanjskom metodom daje svježinu i jedinstven okus. Pod tim “starim” sortama podrazumijevaju se bijele kraljevina, zelenac slatki bijeli, veltlinac crveni, veltlinac zeleni, silvanac zeleni, plavec žuti, neuburger, šipelj, štajerska belina, radgonska belina, kerner, lipovina, traminac, pinot bijeli, pinot sivi, graševina, rizling... Posebno je cijenjeno grožđe iz vinograda sađenih 30-ih godina prošlog stoljeća. Ideja, kao i većina sorata, stigle su iz Beča, jedinog glavnoga grada na svi-
jetu čiji vinari imaju zaštićeno zemljopisno podrijetlo za vina od grožđa koje uzgajaju unutar gradskog područja. U Beču oko 230 vinara obrađuje 700 hektara vinograda. To je 220 hektara više nego što danas pod lozom ima cijela vinogradarska podregija Plešivica, u kojoj su vinogorja Samobor, Plešivica-Okić, Sveta Jana, Krašić i Ozalj. Pod zaštitom podrijetla (Districtus Austriae Controllatus) je Wiener Gemischter Satz čije ime bismo mogli prevesti kao “bečki gemišt”. Ovaj mješanac, što je hrvatski prijevod gemišta, ne nastaje u čaši, nego u vinogradu i nije zamiješan od vina i vode nego od vinskih sorata vinove loze. Austrijanci su prvi na svijetu 2013. zaštitili način proizvodnje vina iz jednog vinograda u kojem može rasti i do 20 različitih sorata, a sve se pobere, preša i vinificira zajedno. To je i razlika od većine svjetskih mješavina sorata
kod kojih se svaka uzgaja, bere i vinificira posebno, a potom se pažljivim i dugotrajnim kušanjima traži njihov pravi omjer kako bi vino bilo što skladnije. - Miješanje različitih sorata u istom vinogradu uvedeno je u bečke vinograde prije puno vremena kako bi se ujednačile berbe. Svaka sorta dozrijeva u svojem razdoblju pa kod onih kasnijih uvijek prijeti opasnost od lošeg vremena koje grožđu može smanjiti kakvoću. Miješanjem sorata ti se rizici svode na minimum jer će neke uvijek dati grožđe dobre kvalitete. Istovremeno, takva vina imaju mirise i okuse koji su jedinstveni za svaki vinograd – objašnjavaju u Austrijskom odboru za vinski marketing koji njihova vina predstavlja u svijetu. Stroga su pravila za proizvodnju vina od tih mješavina sorata. Najzastupljenije sorte ne smije biti više od 50 posto, treće po zastupljenosti mora biti najmanje
10 posto, a vino mora biti suho, ne smije imati više od 12,5 posto alkohola i mora biti bez izraženih arome drveta (barrique). - Oznakom Wiener Gemischter Satz DAC i zaštitom koju treba zadovoljiti da se oznaka dobije, postavili smo temelj za ravnomjernu i dugotrajnu politiku postizanja veće kvalitete vina u Beču - rekao je Herbert Schilling, šef bečkog Regionalnog vinskog odbora. Prednost takve sadnje je i činjenica da neke sorte vinu daju punoću, druge arome, treće svježinu, četvrte jakost pa vina uvijek mogu “skupiti” dobar miris i okus. Nakon što je krajem 19. stoljeća trsna uš filoksera uništila i plešivičke vinograde, počela je sadnja po tom principu. I zato ima smisla jedan od najpopularnijih citata iz filma “Tko pjeva zlo ne misli” u kojem Franjo Šafraneka poziva gospona Fulira na piće. - Jednu litricu bumo popili. Kaj više volite, Belo ili crno? Ili možda plešivičko - pitao je Franjo Fulira
24sata
Četvrtak, 28. rujna 1935.
nakon što su se sreli ispred njegove kuće pa poslao sina Pericu Žnidaršiću preko ceste po vino. Inače, o toj slavnoj plešivičkoj mješavini bijelih sorata često se govori i da je “vino od kojeg se i vlastita žena voli”. Belo je u to vrijeme u Zagreb uglavnom stizalo iz Kašine, Vugrovca, Prepuštovca, Nespeša i drugih prigorskih naselja s područja između današnjih Sesveta i Svetog Ivana Zeline. Tamo se uglavnom sadila kraljevina kojom su Prigorci častili i dvorjane u Beču. Legenda kaže da su kraljevinu uzgajali grofovi Zrinski još u 16. stoljeću, a potvrđeno je da ju je s užitkom pio i Ludwig van Beethoven. Bila je poznata, a i danas je, kao veselo i društveno vino s manje alkohola i finom nježnom aromom kojem lijepo pristaje nekoliko kapi mineralne vode. Propisano je zato bilo da su gostione, posebno se to odnosilo na željezničke restorane, “dužne držati mineralne vode u malenim bocama uz umjerenu po oblasti potvrdjenu cijenu”. Crno vino također je bilo austrijskog, odnosno austrougarskog sortimenta među kojim su dominirali frankovka, portugizec, dornfelder, lovrijenac, blauburger, a kako su nastajali pojedini križanci, poput zweigelta, sadili su se i oni. Bilo je u to doba i dosta kadarke, koju su s prostora današnje Kontinentalne Hrvatske istisnule francuske sorte poput crnog pinota alicante bouscheta, cabernet sauvignona i merlota. Vina uglavnom nisu bila jako obojana pa su ih najčešće zvali crvena, a ne crna. Bila su lagana i pitka, a teže su se prodavala pa su ih vinari uglavnom kod kuće popili. Tko je radio više vina, nije ih baš dijelio po sortama, nego više po “namjeni”. Za težake se pripremalo strošno vino, za koje se upotrebilo i sve ono grožđe što je bilo gnjilo, pljesnivo, zaprljano. Isprešalo se pa se nalilo bunarske vode. Tko je htio da bude bolje, ili ga je sam pio sa svojom družinom, u trop je metnuo nešto sladora. Dobri su gospodari bili ponosni kad su im gosti hvalili vino, a još više kad su gledali kako je “njihova kaplica i poznate junake svladala”. Jakome su vinu govorili da “greje kak žerjavka”, da je “kak ogen”, “kak rakija” ili da je “pravi tucibat”. Slabomu vinu su govorili da je kiseliš i rugali se da bi “pes zavijal, da mu ga na rep zlijem”. - To su oni mulci kod Svete Ane točili bućkuriš umesto vina - “zavijal”, je Franjo omatajući glavu ručnikom nakon pijanke iznad Samobora. Bolje bi mu bilo da je pio - plešivičko.
RODNA GODINA
ZA CIGLIH JEDAN DINAR MOŽE SE DOBITI 20 DO 3O VELIKIH PAPRIKA Rijetko koje godine je bilo toliko povrća na tjednim tržištima Slavonije kao ove godine. Iz svih sela javljaju da je povrće vrlod dobro urodilo. Naravno da su i cijene u takovoj situaciji vrlo niske. Samo jedan primjer: U selima se može na tjednim tržištima dobiti već sada 20 do 30 velikih paprika za cigli jedan dinar. Kupus je isto tako jeftin. Sada se već velika glavica može dobiti za pola dinara, a rajčice za 50 do 70 para za kilogram. Krastavci su također vrlo jeftini.
NADRIOBRTI
U ZAGREBU JE OKO 5000 OBRTNIKA A GOTOVO ISTO TOLIKO NADRIOBRTNIKA Zagreb zajedno sa zagrebačkim kotarom broji preko 5000 obrtnik koji imaju svoj obrt i plaćaju i plaćaju propisan porez i takse. Svi ti obrtnicin učlanjeni su u prinudno udruženje zanatlija za grad i srez Zagreb kako to uostalom i propisuje zakon o radnjama. Međutim osim tih legalnih obrtnika imade u Zagrebu i najbližoj okolici velik broj ljudi koji se bave sasvim nelegalno raznim orbtima. Oni nemaju nikakve obrtnice, ne plaćaju takse. U Zagrebu je gotovo isto toliko broj nadriobrtnika koliko i pravih obrtnika. Nadriobrt je veliko zlo koje pogađa prave obrtnike.
7
Točiti svako alkoholno piće u javnim kućama je zabranjeno
NAREDBA ODJELA ZA ZDRAVSTVO O PRODAJI I TOČENJU ALKOHOLNIH PIĆA U Samoboru se uvijek pilo je prodaja i točenje alkoholnih mnogo vina, ta “Samoborci pića (vino, pivo, rakija, žesta, piju vino z lonci”, rugaju se rum, liker, šampanjac itd.) Zagrepčani. Pije ga se mno- samo od 11-14 (11-2) i od 19igo i danas, a nažalost dosta 22 (7-10 na večer) sati, prvi je puta bez mjere i razuma. Pilo članak Naredbe, a drugi posebje sve: i staro i mlado, i muš- no ograničava točenje subotom ko i žensko. Doduše su to kod navečer i nedjeljom. žena bili izuzeci, ali takih je - Od subote 18 sati do poneizuzetaka bilo mnogo. djeljka 8 sati zabranjeno je Pilo se u svako doba, a i dalo uopće točiti ili prodavati žgana se piti, jer se u kući ili u pri- piča (rakija, liker, rum, gvirc, jatelja i susjeda uvijek našao cognac itd.). Vino i pivo dokaki dobar zalogajac, koji je zvoljeno je u to vrijeme točiti i dražio na žeđ. Pije se i doma prodavati samo od 11-14 (11i po krčmama, a najviše da- 2) i od 19-22 (7-10 na večer) kako na gozbama, pirovima, sati - poseban su status imala krstitkama, proštenjima i za- vino i pivo, a zabrane su vribavama. Ali i na obične dane jedile i “za bufete i restauracilako se nađe kaki “tituluš”, da je na željezničkim stanicama, se pije. Mesara i krčmara ima kao i za plesove, kazališta i kiu Samoboru razmjerno mnogo nematografske predstave, glaz- osobito ovih drugih, pa ipak bene zabave, varijeteje i javne svi prave dobre poslove. veselice uopće”. Tako piše u knjizi Milana Lan- Osobama ispod 16 godina ne ga Samobor, narodni život i smiju se u javnim lokalima običaji iz prve polovice proš- uopće davati alkoholna pića, log stoljeća. S obzirom na to makar bili i u pratnji odraslih. koliko se samo vina pilo, ne U javnim kućama zabranjeno treba čuditi Naredba Povjere- je točenje svakog alkoholnog ništva za unutarnje poslove, pića, brinuli su da noćne dame odjela za zdravstvo, o prodaji i budu zaštićene od pijanih. točenju alkoholnih pića. - Tko prekrši ustanove ove naPo svratištima, gostionama, redbe kaznit će se, a sve globe kavanama, rakijašnicama i idu u korist za suzbijanje alkosličnim lokalima dozvoljena holizma - piše u Naredbi.
U mnogim se kućama više vina popilo, već što ga se prodalo
8 24sata
Četvrtak, 28. rujna 1935.
Tko je fatalni šarmer Fulir?
2.
Metež i galama na bini zagrebačkog HNK prekinuli su se pojavom markantnog gospona Fulira. Dame su zanijemile i zaljubljenim pogledima pratile svaki njegov pokret...
1.
3.
VELIKO SLAVLJE ZBOG ROĐENJA DJECE
U Travniku se rodio Ćiro, u Mississippiju Elvis U Ptuju je u obitelji Mlakar rođen Oliver, a u Travniku u obitelj Blažević stigao je Ćiro. U dalekom Tupelu, Mississippi u obitelji Presley rodio se sin Elvis. Sokolovići su bogatija za Semku, a u Bjelovaru se rodio Boško Petrović. U Splitu je na svijet došao Toma Bebić, u Zagrebu se obitelj Šerfezi proširila za novog člana Ivicu, a obitelji Kabiljo rodio se Alfi. Luciano Pavarotti rodio se u talijanskoj Modeni.
FILM: ČUDOVIŠTE SE OPET VRAĆA NA EKRANE Frankensteinova nevjesta nastavka horora
Horor film ‘Frankeinstein’ dobio je nastavak ‘Frankeinsteinova nevjesta’, a premijerno je
izveden u Los Angelesu. Radnja se vrti oko pokušaja Dr. Henryja Frankesteina koji želi živjeti sa budućom suprugom Elizabeth i prekinuti eksperimente, a dr. Spetimus Pretorius želi pokušati udahnuti život monstrumu. Režije se za Frankensteinovu nevjestu uhvatio James Whale, a glume Boris Karloff, Colin Clive i Elsa Lanchester.
ČEKA SE PRAIZVEDBA OPERE ‘ERO S ONOGA SVIJETA’ Publika se raspituje za novo djelo Jakova Gotovca
U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu užurbano se priprema praizvedba komične opere u tri čina ‘Ero s onoga svijeta’. Jakov Gotovac na operi po narodnoj priči Milana Begovića radio je tri godine. Radnja ovog djela smještena je u maloj varoši negdje ispod Dinare. Seoski mladić Mića, u potrazi je za pravom ženom, koja neće gledati njegovo bogatstvo, već će joj na prvom mjestu biti kvalitete
4.
njegove, one ljudske. Na savjet mudre majke on se nepoznatom narodu predstavlja kao siromah, ‘Ero s onoga svijeta’. U potrazi je nailazio na mnoge prepreke, varao je Turčine, izbjegao kaznu i vješto još povećao svoje bogatstvo. Na koncu je Ero i uspio, pronašao je Đulu za koju je bio siguran da ga iskreno voli, pa u veselju što mu se put isplatio, što se živ i sa ženom vratio, napravio veliki dernek. Na sceni će se vidjeti mnogo folklornih južnoslavenskih skupina, od običaja Dalmatinske zagore, do kosovskih djevojačkih pjesama. O mišljenjima raznim o ovoj operi, dalo bi se dugo raspravljati jer kritičari ne miruju niti prije prve izvedbe. Autor Jakov Gotovac, koji najavljuje da će kako bi mu sve bude po volji dirigirati orkestrom, osjeća kako će puk jako dobro reagirati na njegovo djelo. Za drugu izvedbu publika će već morati putovati daleko jer će se opera igrati na jednoj pozornici u Brnu, i to na češkom jeziku. Dame i gospoda s nestrpljenjem čekaju prodaju prvih karata za operu “Ero s onoga svijeta”.
NAJVEĆI RADIO HONORAR ISPLAĆEN JE U DANSKOJ Glumac Poul Reumert sav novac podijelio prijateljima
Ni u Sjedinjenim državama, niti u Velikoj Britaniji - kako bi morali očekivati, nije isplaćen najveći do sada radio honorar. Radi se o Danskoj. Prilikom jednog danskog prijenosa u Sjedinjene države po programu je nastupio i znameniti danski glumac Poul Rreumert koji je recitirao dansku narodnu pjesmu. Glede honorara, ravnateljstvo radija prepustilo mu je slobodne ruke, nadajući se da njegov zahjtev neće biti previše velik. Možemo si zamisliti kakvo je bilo iznenađenje ravnateljstva, kada je Reumert nekoliko časaka prije početka emisije zatražio za svoj nastup od svega četiri minute 10.000 danskih kruna. Iznenađenje amo, iznenađenje tamo, ali program se više nije mogao mijenjati i Reumertu je isplaćen taj najveći honorar. Međutim, Reumert nije čovjek
24sata
Četvrtak, 28. rujna 1935.
5.
9
6.
7.
8.
Za vsaki smeh tvoj, veliko ti fala! Inspiriran scenarijem Kreše Golika za jedan od najgledanijih filmova u povijesti hrvatske kinematografije, Rene Medvešek režira kazališni potpourri koji rekonstruira izumirući dobri duh Zagreba. Zrinka Cvitešić igra Anu Šafranek (slika 1, 2, 3, 5), njenog muža Franju glumi Dušan Bućan (4), tetu Minu Ivana Boban, a gospodina Fulira Krešimir Mikić (slika 1, 2, 5, 6, 7, 8) Nakon premijerne izvedbe, predstavu “Tko pjeva zlo ne misli” možete pogledati na daskama zagrebačkog HNK 30. rujna te 11.,19., 26. i 30. listopada. koji bi htio na tako kratko vrijeme samo za sebe zaraditi toliku svotu: on je naime ovih 10.000 danskih kruna, u našem novcu nekoliko stotina hiljada dinara, predao na pomoć svojim nezaposlenim prijateljima. Sebi Poul Reumert nije ostavio ništa od zarađenog honorara.
TITO STROZZI UČI NAS KAKO OSVOJITI ŽENU
U novoj komediji igra modernog Don Juana Tito Strozzi, naš glumac, režiser, pjesnik, komediograf, dramatičar, pijanista... upravo radi na svojoj novoj komediji. - Ova moja stvar je u stilu francuskih salonskih komada, tek možda je kod nje i mala prednost da imade neku ideju, da iskače iznad prosječnosti. Naime, da ženama treba da im muškarac priđe onakad, kakvim ga one žele. Moj glavni junak (u tom slučaju moja malenkost) moderni je Don Juan kojeg prati nespretni Leporello.
UGINUO NAJVJERNIJI PAS NA SVIJETU HACHIKO
Njegov vlasnik Hidesaburo Ueno preminuo je 1925. godine Hachiko je postao slavan u Japanu zbog svoje vjernosti gospodaru. Pas je nekoć bio pas profesora Hidesaburoa Uenoa s Tokijskog sveučilišta i svakog je dana dočekivao svog vlasnika na željezničkom kolodvoru. Profesor je umro prije 10 godina od moždanog udara, a Hachiko ga je i dalje vjerno dočekivao. Prolaznici su uvidjeli kako je riječ o neobično vjernom psu, pa je završio u medijima. Bit će pokopan uz svog vlasnika.
NUDIZAM KVARI LJEPOTU TIJELA Prejako sunčano svjetlo suši kožu i uzrokuje nabore
Prema vijestima američkih listova, predsjednik bioterapeutskog društva u Chicagu upozorio je
američku javnost na neugodne posljedice kulta golotinje u članku, što ga je objelodanio u novinama. Naveo je da prejako sunčano svjetlo suši kožu te prouzročuje mnoge nabore. Nije poznato još, koliki je efekt učinila izjava tog biotereapueta na nudiste i da li će stoga napustiti svoj omiljeni način života.
HITCHCOCKOV FILM OSVOJIO PUBLIKU U KINIMA
Filmski kritičari su redatelja prozvali majstorom napetosti Alfred Hitchcock scenarij za triler ‘39 stepenica’ napisao je s Charlesom Bennettom, a nastao je na temelju romana Johna Buchana. Publika je pohrlila u kina vidjeti novi film nakon što su ga kritičari pohvalili redatelja proglasivši ga majstorom napetosti. Produkcijska kuća Gaumont-British utrošila je na snimanje 60.000 funti. Velikim dijelom novca isplaćeni su honorari zvijezdama filma Robertu Donatu i Madeleine Carroll.
ANTONIJA TURNER NAVRŠILA JE 100 GODINA Zagrepčanka se buni samo na današnju mladež
U Klaićevoj ulici nalazi se ustanova, koja se brine za one, koji nemaju svog doma, nemaju nigdje nikog svog, ili ako imaju postali su im prevelik teret. Jedna od njih je Antonija Turner, koja je navršila točno 100 godina. Davno više ne čita, vid ju je previše napustio, ali i dalje čojvke na ulici može sresti kako stogodišnjakinja šeće. - Joj... Da sam znala da bu i novine sim došle zbog mene pak bi se sva fino zrihtala. Mamica se ni štela s nama puno spominjati, o tome kak je bilo. - Kaj ja sad znam kak je negdar bilo. Bolje neg denes. Gospa Turner denes je u društvu časne sestre koja se brine o njoj. Ostala je bez troje djece i dva muža. Smeta joj najveć današnja mladež. - Oni bježe, trče ulicom. Kak da bu nekam zakasnili.
10 24sata
‘Zbog dive u našem teatru furt je nered’
Primadona Zinka Kunc kaže da joj skladatelj i dirigent Krešimir Baranović više ne daje glavne uloge, te da se sprema otići van Zagreba PO METROPOLI SE ŠUŠKA DA JE KUNC NEPODNOŠLJIVO TEŠKA ZA SURADNJU TE DA JOJ HOFIRANTI, ZBOG KOJIH JE BAHATA, ČESTO DOLAZE DONOSITI POKLONE I SKUPE KLAJDE Naša najveća operna diva sprema se napustiti svoje matično narodno kazalište u Zagrebu jer je uvrijeđena što više ne dobiva glavne uloge. Učenica Milke Trnine i sestra skladatelja i pijanista Božidara Kunca je, vele glasine, jako ljuta. Krešimir Baranović postavit će Verdijevu operu “Moć sudbine” no uloga Leonore neće ići Kunc, iako je već pjevala u “Aidi”, “Trubaduru”, “Krabuljnom plesu” i “Simonu Boccanegru”. U pozadini priče je, vele, ne nedostatak Zinkinog talenta, već njezino teško ponašanje. - Ona je prava primadona, urla, viče i furt diže neku frku. Nitko kraj nje ne smije gablati jer njoj to smeta, kad se spušta niz štenge svi se moraju micati, često kasni i tri frtalja sata. Teško je svima - kaže mlada djevojka koja radi u kazalištu. Baranović se nije oglasio o temi, samo je prijateljima rekao kako misli da nije dobro uvijek uloge davati istima. Zagrebačka publika je pak nezasitna kad je riječ o Kunc i njezinom pjevanju. Dovoljna je, kažu, sramota što je Kunc debitirala u Sloveniji jer nitko od Purgera nije na vrijeme prepoznao njezin bogomdani talent, a sada će još i otići u neke daleke krajeve. - To je prosto ko putar, ona je naša diva, pa ak i dela neke drame to se mora istrpjeti, jer samo je jedna Zinka - rekao nam je gospon na placu nakon što je načuo o čemu si pripovijedamo. Za Kunc znaju stari Agrameri i fina gospoda, baš kao i prodavačice na placu. Njezin je belkanto zaštitni
Četvrtak, 28. rujna 1935.
PRVA IZLOŽBA
DJEČAK EDO MURTIĆ ŽELI BITI HRVATSKI PICASSO Četrnaestogodišnji mladić, rodom iz Velike Pisanice kraj Bjelovara, čudo je od djeteta. Svoju prvu samostalnu izložbu s apstraktnim slikama, Edo Murtić će predstaviti zagrebačkoj publici. - Trenutno sam usmjeren na portrete, interijere i mrtvu prirodu, a imam u planu upisati Akademiju primijenjene umjetnosti - rekao je Murtić, učenik Obrtne škole. Njegovi roditelji Vinka i Francisko tvrde kako mu je najveći san jednog dana postati hrvatski Pablo Picasso.
POKORIO LJESTVICE
FRED ASTAIRE NA ZAGREBAČKOM TRANZISTORU: GRAĐANKE U DELIRIJU Pjesma “Cheek To Cheek” američkog glumca, pjevača i plesača Freda Astairea (36) pokorila je američke glazbene ljestvice, a sada se vrti i na tranzistorima zagrebačkih puca. S radio stanice Zagreb javljaju, kako američkog ‘hofiranta’ slijede glumica i pjevačica Shirley Temple s pjesmom “On The Good Ship Lollipop”, te pjevač Louis Armstrong s “I’m in the Mood For Love”.
AUTOMOBILIOZAM
Zinka Kunc ljuta je jer neće dobiti ulogu u novoj Verdijevoj operi
znak našeg grada, baš kao što ona nova pjevačica Edit Piaf iz kvarta Pigalle postaje glas Pariza. Nije to isti tip pjevanja, ali važno je da zadržimo naše velike talente, slažu se pajdaši s Harmice koje smo pitali za mišljenje. Šnajderice iz kazališta vele da primadona nije teška niti je vragu iz torbe ispala. Jedini problem su, kažu, stalni hofiranti koji jako žuljaju i Baranovića ali i supruga od Kunc. - Furt se tam vrte, ko mačka oko vruće kaše, nema mira. Dolaze i nose cveće, ringove i nekakve poklone, cifraju se kako bi ju osvojili. Maestro im je ponekad čak vikal da čkome i da mu treba mir -kažu šnajderice. Jasno im je da diva neće mirno sjediti dok joj drugi preotimaju uloge. Prvom je mužu Dragutinu Vilfanu rekla ‘zbogom’ i izbacila ga na trotoar jer ju nije
podržavao. - Mangup jedan mi je navek prigovarao. Dosta mi je toga, pa sam mu rekla bok i fala - rekla je prijateljicama iz kavane Kunc nedugo nakon kraja braka. To bi Baranoviću trebalo pokazati da je uvažena Kunc spremna reći ‘bok i fala’ i teatru u Zagrebu i otpeljati se u neke bolje krajeve. Rupa koja bu nakon tog ostala u našem kulturnom svijetu neće biti malena. Kunc veli da i dalje ne razme zašto se cijenjeni Baranović na nju ljuti. Neki vele da mu smeta što se diva furt gleda u špigl ali oni koji se primadoni dive kažu da je krajnji čas da se prema pjevačici krene ponašati kao prema našem štiglecu, a ne kao da je obični taubek. Primadoni se, šuška se, nudi mjesto u Njemačkom kazalištu u Pragu, no nadamo se da Kunc ostaje u Zagreb gradu.
BRAĆA DIZAJNIRAJU TALIJANSKE AUTOMOBILE U OČEVOJ GARAŽI Braća Jankovits, Oscar i Gino, rođena 1905. i 1906. godine odlučili su se na studij u Torinu, u Italiji. Bila je to odlična odluka, jer na studiju upoznaju viđene ljude, jedan od njih je Vittorio Jano, dizajner automobila Alfa Romea. On im je poslije dao posla, pa su sposobna braća u očevoj garaži u Ciottinoj ulici dizajnirali sportsku Alfu 6C 2300 Aerodinamic Spider.
PILOTKINJA
AMELIA EARHART LETJELA JE OD HAVAJA DO KALIFORNIJE Američka pilotkinja avijacije bila je prva žena koja je preletjela Atlantik 1932. Ovoga je ljeta napravila novi podvig. Letjela je sama od Havaja do Kalifornije, čak 18 sati i 16 minuta, a u tom je svom naumu preletjela 3860 kilometara. Neustrašiva nakon ovog uspjeha, nadalje planira novu avanturu, ni manje ni više, nego put oko svijeta.
24sata
Četvrtak, 28. rujna 1935.
GOSPODIČNA DANA - AMELIJA (25), ZAGREB
VOLJELA BI BITI AVIJATIČARKA, da preleti Atlantik i to u društvu jednog pravog muškarca, koji se u žensko srce razme bolje nego u političku situaciju u Mandžuriji.
11
ŠALE I POŠALICE Došli Bobi i Rudi u knjižaru i upitali
zgodnu mladu prodavačicu: - Oprostite, imate li možda knjigu “Kako osvojiti ženu”? Prodavačica ih odmjeri od glave do pete i reče na to: - Gospodo, bajke vam držimo na drugom katu! Bobi je malo previše zavirio u čašicu pa su ga mrtvog pijanog dovezli u bolnicu. Kad se probudio iz kome, priupita on: - A što ću ja ovdje, tko me doveo? Na to će njemu bolničari: - Gospodine, imali ste trovanje alkoholom. Morali smo vas hitno hospitalizirati. A iznevjereni Bobi na to ljutito reče: - Dobro, a tko mi je dao otrovano piće? Penjali se tandem biciklom Bobi i Rudi na Sljeme. Kad su došli na sam vrh, oznojen i na rubu snaga Rudi promrmlja: - Kakva strašna uzbrdica! Jedva smo se uspjeli popeti! A Bobi će na to samohvalno: - A kak bi nam tek bilo da ja nisam cijelo vrijeme kočio! Kaže Rudi novoj tajnici: - Ne znate stenografiju, niste učili jezike, ne znate kuhati finu kavu… Pa što onda znate? A na to će ona njemu: - Znam raditi prekovremeno!
U Maksimir se ide na španciranje
Došao Bobi Rudiju u goste i ostao do navečer, kad se odjednom spustio ‘gadan’ pljusak. Kaže mu Rudi: - Prespavaj kod mene, kud ćeš po toj kiši. - Može - odgovori mu Bobi. Ode Rudi pripremiti mu krevet, a kad se vratio u sobu, Bobija više nema. Tek nakon sat vremena netko zvoni na vratima, a ono Bobi, mokar do kože! - Pa gdje si ti bio ? pita njega Rudi. A Bobi odgovori: - Otišao sam doma po pidžamu!
UMJESTO GOLF IGRALIŠTA U PARKU ĆE SE NAPRAVITI DJEČJE IGRALIŠTE
Pobuna građana kojima je smetalo što na dio livade mogu pristupiti samo bogati i imućni građani koji su si tamo dali za pravo da igraju golf, polučila je uspjehom. Gradske su vlasti raskinule ugovor pa će na dijelu golf igrališta izniknuti dječje igralište pa će cijeli park biti za španciranje. Već kad je izgrađen, za razliku
od drugih parkova u Evropi, koji su bili samo za elitu, ovaj naš imao je biti za sve. Ne kao oni evropski, privatni za plemstvo i grofoviju, pa normalan čovjek samo preko ograde može gledati ljepote parkova. Takav je plan imala i zagrebačka gospoda, dobrostojeći sugrađani koji su zamislili imati livadu samo za
sebe, te da noga radnika i seljaka na njihovu travu ne staje. Valjda da ju ne bi uprljali. Pa građani tome nisu dali da bude tako. Kako u ostatak parka mogu, pa imaju mjesta gdje se veseliti pjesmom i plesom, tako su se izborili za dječje igralište. A gospoda željna golfa morat će pronaći drugu livadu.
Bobi je doputovao u strani grad i potražio sobu u hotelu. Uslužni se hotelijer ispričavao: - Imamo vrlo mnogo gostiju, ali već ćemo naći ugodan kutić za spavanje. Moram vam priznati da smo jako ograničeni. A Bobi ga odmah prekine: - To vam meni ništa ne smeta. Ne spadam ni ja baš u najpametnije - nasmije se.
12 24sata BILO JE I VRIJEME
U ZAGREBU SE OSNIVA SAVEZ KLIZANJA I HOKEJA NA LEDU Prošlo je već 30 godina otkad je dr. Franjo Bučar, pionir sporta u Hrvatskoj, 1894. godine osnovao klizačku sekciju, ali tek će se u prosincu osnovati Hrvatski savez hokeja na ledu. Zagrepčani jako dobro znaju o čemu se radi, budući da je prva utakmica na prirodnom ledu odigrane još u veljači 1916. godine. Prva utakmica po kanadskim pravilima odigrana je u veljače 1924. između HAŠK-a i Zagrebačkog klizačkog društva, a danas već imamo četiri hokejaška kluba.
OPET JUG
DUBROVAČKI VATERPOLISTI POSTALI PRVACI VEĆ 11. PUT Prvenstvo Jugoslavije u vaterpolu igralo se 15. put, a dubrovački Jug ima već 11 naslova prvaka u svojim vitrinama. Točnije, posljednjih 11 sezona nitko nije uspio skinuti s trona Dubrovčane, koji su ove godine u finalu pobijedili Jadran iz Herceg Novog. Prva četiri prvenstva, koja nije osvojio Jug, otišla su u ruke Sombora (triput) i splitske momčadi Baluni (jedanput).
STRAŠNA TRAGEDIJA
PRVI PUT U POVIJESTI POGINUO BICIKLIST NA TOUR DE FRANCEU Najveća svjetska biciklistička utrka Tour de France održava se već 29 godina, a španjolski biciklist Francisco Cepeda prvi je koji je smrtno stradao. Nesretni Cepeda pao je s bicikla i završio u obližnjem jarku. Liječnici su mu odmah pohitali u pomoć, no preminuo je u kolima Hitne pomoći, koja ga je vozila prema bolnici. Pobjednik utrke Romain Maes nije želio čak ni slaviti.
LATVIJA PRVAK EUROPE
ZAVRŠENO PRVO EUROPSKO PRVENSTVO U KOŠARCI
Deset reprezentacija sudjelovalo je na prvom Europskom prvenstvu u košarci, održanom u švicarskom gradu Ženevi. Među njima, nažalost, nije bilo reprezentacije Jugoslavije. Neke su momčadi odigrale četiri, neke tri utakmice, a najboljima su se na kraju pokazali košarkaši Latvije, koji su u finalu pobijedili Španjolsku 24-18
Četvrtak, 28. rujna 1935.
i osvojili zlatnu medalju. Treće mjesto osvojila Čehoslovačka, četvrto domaćin Švicarska, a peta je bila Francuska. Ovo je natjecanje bilo dobra priprema za Olimpijske igre koje se sljedeće godine održavaju u Berlinu, na kojima će se prvi put igrati i ovaj zanimljiv sport.
ČUDO U SAD-U
TAMNOPUTI ATLETIČAR OBORIO TRI SVJETSKA REKORDA U 45 MINUTA Iz dalekih Sjedinjenih Američkih Država dolazi nevjerojatna vijesti. Jesse Owens, 22-godišnji tamnoputi atletičar, na atletskom mitingu u Ann Arboru u Michiganu izjednačio je svjetski rekord na 100 yardi (91 metar), te postavio nove svjetske rekorde u skoku u dalj, na 220 jardi (201 metar), te na 220 yardi s preponama. Ono što je pri tom najvažnije, sve to izveo je u roku od 70 minuta, a tri svjetska rekorda oborio je u razmaku od samo 45 minuta. Kako najavljuju iz Amerike, mladi Owens će nastupati i na Olimpijskih igrama u Berlinu sljedeće godine, na kojima će pokušati uzeti nekoliko zlatnih medalja. Inače, službeno je odlučeno i potvrđeno da će berlinske Olimpijske igre otvoriti sve popularniji njemački kancelar , a od prošle godine i predsjednik Njemačke Adolf Hitler, koji je odlučio preurediti cijeli Berlin upravo zbog Olimpijskih igara.
VELIKI RUKOMET
IZGRAĐENO PRVO IGRALIŠTE ZA HAZENU, SVE POPULARNIJI SPORT Sport koji je dr. Franjo Bučar 1904. nazvao rukomet, a igra se sa po 11 igrač(ic)a na svakoj strani, dobio je svoje prvo igralište. Sport je to koji mnogi građani poznaju pod nazivom hazena, no “rukomet” sve više ulazi u upotrebu. Prilikom otvaranja Srednjoškolskog igrališta u Zagrebu, 1. lipnja 1935. godine, rukometnu utakmicu odigrale su srednjoškolske reprezentacije Zagreba i Ljubljane, pri čemu su Zagrepčanke bile uspješnije rezultatom 8:3. Odmah je najavljeno da će se već ove školske godine odigrati prvo rukometno prvenstvo zagrebačkih srednjih škola. Prvu rukometnu utakmicu u Hrvatskoj odigrali su 29. svibnja 1930. učenici Državne realne gimnazije u Varaždinu, pod vodstvom njihova nastavnika tjelesnog odgoja Zvonimira Suligoja.
Frane Matošić, nova mlada zvijezda Hajduka, morat će pauzirati
HAJDUK: NEĆEMO IGRATI SLJEDEĆE PRVENSTVO!
Splićani su ljutiti zbog sustava natjecanja i najavili su da, iako su prošli kvalifikacije, neće igrati prvenstvo Prošle sezone Hajduk je završio prvenstvo na šestome mjestu, iza dvaju beogradskih (BSK i Jugoslavija) te tri zagrebačka kluba (Građanski, HAŠK i Concordia), a ove sezone, najavljuju iz Splita, neće ni zaigrati u prvenstvu! - Ne želimo u tramvaj ligu kažu Splićani, aludirajući na tri zagrebačka i dva beogradska kluba, gradove koji imaju tramvajsku liniju. U Hajduku tvrde da je sustav natjecanja nelogičan te da će protestirati na splitskoj rivi, a namjeravaju donijeti i lutke s grbom nogometnog saveza Jugoslavije. Prošetali smo Splitom kako bismo ispitali ‘puls’ grada i slažu li se navijači sa stavom kluba o neigranju. - A lipi moj, za ‘Ajduka ćemo i poginit ako triba. Liga je neregularna - rekao je Frane, ispijajući kavu na splitskoj rivi. Iz saveza ne gledaju blagonaklono na Hajdukove prijetnje te su im poručili da će, nastave li po svome, biti izbačeni iz prve, te sezonu krenuti iz druge lige! Naime, ne odigraju li prve dvije utakmice protiv Krajišnika iz Banje Luke, ode
Hajduk među drugoligaše. - Nema nikakve šanse da odustanemo, u Banja Luku nećemo putovati, a niti ćemo organizirati utakmicu u Splitu - službeni je stav Hajduka. No, nije sustav natjecanja jedini Hajdukov problem. Splitske gradske ‘ćakule’ kažu da od ožujka ove godine traje kriza u Hajduku, otkad je cijela uprava podnijela ostavku zbog financijskih problema. Fabijan Kaliterna, jedan od osnivača kluba, ali i dugogodišnji predsjednik, kaže da je gostovanje u Zagrebu kod Građanskog odgođeno za nekoliko mjeseci jer nije bilo novca za putovanje! - Uz Hajduk smo! Neka se bune, bunit ćemo se uvijek kad ćemo smatrati da sustav nije pravedan prema našem klubu. I za sto godina, ako treba - kaže Stipe, vlasnik brijačnice. Ne zaigra li Hajduk u prvenstvu, bit će to prava šteta. Leo Lemešić je u sjajnoj formi, zabio je 11 golova u kvalifikacijama, a cijeli grad bruji o 17-godišnjem klincu, kakvog još “svit nije vidija”. Ime mu je Frane Matošić. Živi bili pa vidjeli...
24sata
Četvrtak, 28. rujna 1935.
13
Bukovi: Kažu da sam lud, ali Građanski će igrati po zemlji
Nakon osvojenog trećeg mjesta u prvenstvu Kraljevine Jugoslavije, Građanski je doveo novog trenera. Mađar Marton Bukovi pronašao je nove igrače, a metode treninga su mu vrlo neobične MARTON BUKOVI (32) TEK JE PRESTAO IGRATI, ALI VEĆ JE BIO TRENER U FRANCUSKOJ. OBEĆAO JE DA ĆE SE NA STADIONU U KOTURAŠKOJ ODSAD IGRATI BEZ NABIJANJA LOPTE PO ZRAKU. AJDE, DA VIDIMO I TO 24sata: Gospodine Bukovi, upravo ste završili igračku karijeru. Gdje ste sve igrali i što ste sve osvojili? Počeo sam u Ékszerészeku, u kojem sam ostao pet godina. Nakon toga sam dobio poziv iz Rima, igrao sam godinu dana za Alba-Audace, klub koji je 1927. promijenio ime u Roma, a zatim sam se vratio u Mađarsku. Sljedećih sedam godina igrao sam za Ferencvaros, klub koji je osnovan još 1899., četiri godine prije nego što sam se ja rodio. Četiri puta osvojio prvenstvo Mađarske, tri puta mađarski Kup, a 1928. smo osvojili i Mitropa kup, u kojem su sudjelovali klubovi iz srednje Europe. Prošle godine sa Seteom sam osvojio prvenstvo i kup Francuske. 24sata: Osim što ste igrali za Sete, ondje ste bili i trener. Kako je došlo do toga? Jednoga dana hodao tim gradićem na jugu Francuske, i ugledao skupinu lokalnih dječaka kako se igraju loptom na središnjem trgu. Baš kad sam prolazio, jedan od njih je loptom razbio staklo trgovine u blizini i vlasnik je bio jako ljutit. Spasio sam ih od batina, no ispričali su mi da im to nije prvi put. Tad sam ih odlučio naučiti kako igrati nogomet bez razbijanja stakala okolnih radnji. 24sata: Kako ste to uspjeli? Naučio sam ih igrati, kako ja to kažem, po podu. Da jedan drugome dodaju loptu po zemlji. Shvatio sam da je to jedini način da više ne razbijaju i počeo sam nekoliko puta tjedno raditi s njima. U početku su mi se ljudi smijali, ali uskoro
su ti moji treninzi postali prava mala predstava za javnost. Ljudi su dolazili gledati što radim s djecom i glas se ubrzo pronio i do Renéa Dedieua, mog trenera u Seteu. Kad je vidio kako radim s djecom, povjerio mi je vođenje juniorskog uzrasta. 24sata: Zašto ste uopće napustili Francusku? Iz obiteljskih razloga. Sete je išao na turneju u sjevernu Afriku, išao sam i ja, no kako je supruga rodila sina Gabora, odlučio sam se vratiti kući. Kad sam došao u Budimpeštu, sa suprugom sam se dogovorio da se više ne vratim u Francusku. 24sata: Jeste li imali i drugih ponuda osim iz Građanskog? Zvao me Ferencvaros, ali Sete mi je stvarao probleme, budući da sam još imao ugovor s tim klubom. Zvali su me da treniram MTK, ali to ja nisam želio jer ondje igra previše mojih bivših suigrača. Nisam znao što dalje, no tad mi se javio tajnik Građanskog Željko Berger. Prihvatio sam poziv i došao. 24sata: Što Vas je privuklo da dođete u Zagreb? Lagao bih kad bih rekao da sam došao zbog nije bio sentimenta, kulture, prijateljstvo. Iskreno, razlog je ekonomske prirode. Dobro je i to što je Zagreb najbolji nogometni centar blizu Budimpešte i moći ću ponekad otići kući. 24sata: Drugi dan nakon dolaska gledali ste pobjedu 3-0 protiv Hajduka u prijateljskoj utakmici i ponudili su Vam tri mjeseca probe, što ste prihvatili. Kakav Vam je prvi dojam? Iskreno, ne naročito pozitivan.
Zagrebačka publika silno je željna trofeja i golova, a čini mi se da zanemaruju činjenicu da je stvaranje igre i momčadi proces koji treba vremena i truda. Ovo mi je prvi pravi trenerski angažman, puno toga stavio sam na kocku, ali uspjet ću. 24sata: Kako će igrati Građanski, po čemu se razlikujete od drugih trenera? Građanski je momčad s vrhunskim tehničkim potencijalom, ali s premalo organizacije, premalo korisnih, jednostavnih poteza, a previše driblinga koji zabavljaju publiku. Malo me opterećuje što iz uprave do mene traže da izmislim sistem koji će donijeti naslov. A ja volim reći da utakmice ne dobivaju sistemi nego igrači. A da bi se snašli u sistemu, moraju znati brzo misliti. I to je prvo što ću tražiti od svojih igrača. 24sata: Organizirali ste selekcije utakmice, na kojima ste tražili nove igrače. Jeste li koga uspjeli pronaći? Mogu vam reći da i jesam. Meni se sviđaju momci koji se prezivaju Jazbinšek, Lešnik, ali više od svih mladi Milan Antolković. Taj mladić zaposlen je kao poštanski službenik, ali on će biti vrhunski igrač! 24sata: Kažu da imate neobične treninge, po čemu se
oni razlikuju od drugih? Često me zbog toga gledaju kao luđaka, ali ja želim da svaka sekunda mojih treninga bude isplanirana do u detalje. Za razvoj atletskih sposobnosti uveo sam u zagrijavanje elemente iz rukometa i odbojke, a nabavio sam i naprave za trening koje dosad niste vidjeli. Recimo, stup s kojeg visi lopta na kojoj se vježbaju udarci glavom, zatim drveni zid pomoću kojega se vježba preciznost udarca, pa tunela omeđen žicom na čijem se kraju nalazio gol popunjen daskama od kojeg se lopta svaki put drugačije odbija... Ostat ću ja tu dugo! 24sata: Kako Vam se sviđa život u Zagrebu, što mislite o gradu koji Vaš novi dom? Grad mi se jako sviđa, odmah se vidi da se jako razvija. Rekli su mi da je između 1921. i 1931. broj stanovnika Zagreba narastao za čak 70 posto, što je najveći demografski porast ovoga grada u povijesti. Sad Zagreb ima već gotovo 200.000 stanovnika, što znači da je riječ o velikom gradu. Išao sam malo i u rubne dijelove grada, sve do Save, možda ne bi bilo loše da se jednoga dana grad proširi i na drugu stranu rijeke, to bi još unaprijedilo grad.
14 24sata
Znameniti pisac Balzac, koji je naročito mnogo obradjivao ženske probleme, rekao je, da se dama mora roditi, naime, svojstva, jedne dame mora donijeti sa sobom na svijet. Današnje doba oporvrgava ovu tvrdnju. Danas se sve može korigirati, čak i prirodu. Dakle, današnje doba tvrdi, dama se ne mora roditi. Sva svojstva dame mogu se naučiti. U Balzacovo se je doba živjelo po razlici staleža. Aristokracija je mislila da je ugladjenost i otmjenost njezin monopol. Demokratsko doba je zagledalo dublje i pronašlo, da se dama može naći za pisaćim strojem, iza pulta dućana, kao i u otmjenom salonu. Svojstva dame su više spoljašna i potrebno je steći stanovite stvari da pružimo sliku dame. Svojstva dame nisu nipošto vezana sa ženinim imućstvenim prilikama. Spoljašnost koja probudjuje kod drugih respekt i poštivanje ne ovisi nikako o budjelaru. - Damu ne stvara damom haljina, niti imućstvo, već naprotiv, ona pruža toj haljini liniju i otmjenost. Dama u prvom redu posjeduje otmjeno držanje. Dama se prepoznaje po tome kako ide, stoji, sjeda. Ona posjeduje mir u svojim gestama, a u svakoj kretnji stanovitu sigurnost. I onda kada je umorna, ne baca se na stolicu, ne zijeva i ne pokazuje ako su joj ljudi dosadni. Uvijek znade, kao će sa svojim rukama. Nikada se ne naslanja na stol laktom. Uvijek je kod nje sve neprisiljeno. - Dama znade takodjer svladati i svoje raspoloženje. Kad je srdita, nikad ne izrečegrubu riječ, uvijek se znade suzdržati. Ne pokazuje zlovolju ni svojim najbližima, a kamo li drugdje. Istina, nije lako sakrivati svoje osjećaje. Duša naša nije lice sredovječnog viteza, koje se je moglo pokriti vizirom. Ali ipak je potrebno da se svladamo i ne pokazujemo neugodna raspoloženja već i zato, što to djeluje loše na
Četvrtak, 28. rujna 1935.
Kako se vlada dama? Ona posjeduje mir u gestama, a u svakoj kretnji sigurnost
DAMA NE SUDJELUJE U TRAČU, RAZGOVORU U KOJEM LJUDI PRIPOVIJEDAJU O NEKOM DRUGOM SVAKOJAKE PIKANTNE PRIČICE OD KOJIH SU OBIČNO TRIČETVRTINE PO FANTAZIJI NADUVENE, I ZNADE TAKAV RAZGOVOR OTMJENO PREKINUTI druge. Nikako se ne slaže s pojomom dame, da svoje nepogode ispriča u društvu, da pripovijeda o sebi, a možda to ljude nikako ne zanima. Povučenost je uvijek lijepa, a i korisna!... Osim toga se dama nikada ne upušta u razgovor tamo gdje se radi o običnom čeretanju. Drugo je, kad se ljudi upuštaju u neku debatu i načelno raspravljaju o ovom ili onom pojavu kod stanovitog čovjeka. Drugo je čeretanje, ili kako se to nazivlje “trač” gdje ljudi pripovijedaju o nekom drugom svakojake pikantne pričice i dogadjaje od kojih su obično tričetvrtine sasvim zlobno izmišljene, ili
po fantaziji naduvene. - U takvom razgovora dama nikada ne učestvuje. Ako je pak duhovita, znade takav razgovor vrlo otmjeno i taktično prekinuti i svrnuti na nešto drugo. Klonuti se valja ogiovaranja i sudjelovanja kod takvih razgovora. Na ro nas nuka već i otmjenost srca. - Ali to je stvra, koja spada u svasvim drugo poglavlje. - Ovdje nabrajamo samo one spoljašnje momente koji odlučuju o vladanju dame u društvu. To su stvari civilazcije, dakle sasvim nešto vanjsko, a ipak je od velike važnosti za svaku ženu, kao i za muškarca. Konačno ljudi prosudjuju čovjeka po govoru, ali i po kretnja-
ma i činima u društvenom pogledu. Kad se govori o nekoj ženi bilo iz kojeg staleža, veli se: ona je uistinu dama, ili: ona ne će to učiniti, jer je dama. Dakle ova riječ da a znači da je dotičnica u svome saobraćaju sa ljudima otmjena uvijek u granicama povučenosti - i nikada ništa ne učini, štop bi drugome bilo - odvratno! Dakle tu se radi o nekim važnim vanjskim pojavama u vladanju prema drugima, što moramo prisvojiti da svoje vladanje zaoblimo i prožmemo svim zahtjevuima civilizacije. kad se to psotigne, dobiva se naslov “savršene dame>”. Marija Jurić Zagorka Preneseno iz Ženskog lista
24sata
Četvrtak, 28. rujna 1935.
15
Kad je vrijeme za brak?
NAJŽENSKIJE SU NAJSRETNIJE
Amerikanke i nisu baš tako sretne
ŽENE SE UDAJU IZMEĐU 25. I 30., A MUŠKARCI IZMEĐU 25. I 35.
SREĆA ŽENE NE DOLAZI IZ NJENIH PRAVA NEGO IZ NJENIH DUŽNOSTI Gdje su najsretnije žene na svijetu? To pitanje jedne su njemačke novine postavile da čuju mišljenja raznih ljudi iz raznih krajeva. Najviše odgovora poslali su muškarci, i to dakako oni, koji su proputovali svijeta. Po čemu se zapravo pozna sretna žena? Ljudi, koji su obišli gotovo čitav svijet, uvjeravaju nas, da je sretnu ženu lako prepoznati po zadovoljstvu i miru, koji izlazi iz čitavog njenog bića, iz pogleda i smijeha, iz držanja i govora. I ako ovim svijetskim putnicima smijemo da vjerujemo, onda je najsretnija žena na svijetu Malajka. “Nigdje na svijetu - tako kaže očevidac - nisam vidio tako vedrog smijeha i toliko veselih lica, kao medju ovim smedjoputnim filigranim ljudima. I za čitavog svog višemjesečnog boravka na malajskim otocima čuo sam samo jednu ženu zaplakati, i to zato, što joj je na bosu nogu pao veliki balvan kod gradnje njihove kolibe”. Inače se malajske žene vesele i kod najtežeg posla, a kod svojih kućnih radova uvijek pjevaju. Odakle pak ta njihova sreća? Ta ne dolazi iz njihovih prava, već iz njihovih dužnosti. I to je ona prava sreća, koju je umni Stvorac dosudio ženi. Jer - kad bi sreća žene bila uvjetovana njenim pravima, onda bi najsretnija žena morala biti ona u Sjevernoj Americi, koja po zakonu ima jednaka prava s muškarcem. A kad tamo - nigdje nije žena nezadovoljna, kao u Americi. U velikim američkim gradovima gotovo i nisam vidio žene, koja bi se znala nasmijati od srca, kojoj bi vedirna i zadovoljstvo sjalo s lica - nasuprot! One su nezadovoljne i vječno nešto traže, a ono što imaju slabo cijene. Tamo, gdje još ima brižnih domaćica, nježnih supruga i pravih matera, tamo ima i sretnih žena. I zato je moje uvjerenje, da su najsretnije one žene koje su najženskije.
IDEJE ZA SVEČANI OBJED KOJE MORA SVLADATI SVAKA DOMAĆICA FINA JUHICA
U lonac, u kojem ćemo juhu kuhati, stavimo žlicu masti, kosanog luka i pržimo ga. Kad je luk dosta žut, dodamo izrezanog peršina i mrkve, sitniš od guske, patke, pileta ili pure. To pokriveno pirjamo, tako dugo, dok se vlastiti sok ukuhao. Zatim pospemo sa žlicom brašna, ulijemo toliko vode, koliko nam je juhe potrebno i ukuhamo fine rezance ili rižu.
SVINJSKI BUT
Lijepi komad svinjskog buta operemo i osolimo, te cio obložimo sa tankim kriškama luka. Zatim taj but stavimo u posudu i ostavimo kroz dva sata da miruje. Kad je odstojao oprezno skinemo sav luk. Sok koji je meso pustio izlijemo u tavu, meso dobro nataremo kuminom i stavimo u tavu, a zatim prelijemo vrućom masti te pečemo. Kad se peče moramo zalijevati, i s vremena na vrijeme dodati malo vode. Pečemo tako dugo dok meso ne dobije lijepu boju. Uz but serviramo kiselo zelje.
PUNJENE KRUŠKE Zrelim kruškama izvadi se srčika sa sjemenkama, tako da sa gornjeg dijela skinemo poklopac i izvadimo srčiku. Tako izdubenu krušku nadjenemo kremom od šokolade koju napravimo ovako: Tučemo jedan i po deci slatkog skorupa, pa pridodamo dva i po reda ribane šokoladei promješamo. Najdenute kruške zatvorimo odrezanim vrškom. Složimo kruške na zdjelu i prelijemo ih umakom od šokolade koji pravimo ovako: Miješamo u jednakim omjerima maslac i u pećnici omekšanu šokoladu. Kad je promješano, prevlaka je gotova i njome prevučemo kruške.
U raznim vijekovima sklapali su brakove u najrazličitijim godinama. Poznato je da su u stara vremena pojedine bogate i imućne obitelji djecu vjenčavali još u kolijevci da osiguraju veze izmedju moći i imetka. Ali skoro u svim vijekovima nastojali su mladež što prije vjenčati iz raznih razloga. I pod konac XIX. vijeka još uvijek su se ljudi vjenčali u ranoj dobi. Naročito je bilo važno za djevojku da se uda barem do osamnajste godine. Sa dvadeset je već bila na pragu stare djevojke, dakle zadnji čas da se uda. Muškarci su u ono vrijeme takodjer mogli da se rano žene jer je gotovo sa punoljetnošću svaki mladi čovjek bio već stekao svoju egzistenciju. Nakon rata, kada su ekonomske prilike na svim linijama bivale sve manjkavije, nije muškarac mogao steći mogućnost za ranu ženidbu. Djevojke su opet stekle zvanje i tako se je gubil a ona strahota koja je lebdila nad njom da će ostati starom gospodjicom. Brakovi su se počeli sklapati u sve kasnijoj dobi. I sada se djevojke udavaju kasno, gotovo već u zreloj dobi. Danas se gotovo zamjera majci ako djevojku udade sa 16 ili 17 godina. Statistika veli: od 300 vjerenika bilo ih je samo 39 koji su se vjenčali sa
20 godina, a od 700 djevojaka samo dvadeset koje su se vjenčale sa 16 ili 17 godina. Danas djevojke sklapaju brak najviše u dobi izmedju 20. i 25. godine, a muškarci izmedju 25. i 35. godine. Bliže četrdesetoj muškarci se rijetko vjenčavaju ali od pedesete do šezdesete opet mnogo sklapaju brakove, dapače mnogo više nego u 20. godini mladosti. Stariji muškarci sklapaju više brakova nego starije žene i mnogo češće sa mnogo mladjim ženama, dok starije žene prema statistici redje uzimaju mnogo mladje muževe. Djevojka koja je dosegla tridesetu godinu ne sklapa tako hitro brak kao u 20. godini. Kod radnika je sasvim drugačije. Tamo se brakovi i danas uza sve loše ekonomske prilike sklapaju u mladjoj dobi. Mladi radnik pouzdaje se u svoju radnu snagu i u radnu snagu djevojke radnice i hrabro stvaraju porodicu. Radnik prezire živjeti neredovitim momačkim životom što ne odgovara ni njegovom ukusu ni moralu. To što vrijedi u ostalom i u seljaka. Dakle: koje su godine naprikladnije za sklapanje braka? - Ovim pitanjem odlučuju ekonomske prilike, društveni običaji, tradicija, moral i vjera u sebe. Marija Jurić Zagorka - Preneseno iz Ženskog lista
16 24sata
Četvrtak, 28. rujna 1935.
PIJANI MUŽEVI NAGANJALI SE SABLJOM OKO STOLA
OPIJALI SE ZAJEDNO CIJELI DAN PA SE ZAMALO POTUKLI
ZAUZDALI GANGSTERA!
UBIJEN JE RAZBOJNIK JOHN DILLINGER
NEW YORK Prilikom jednog sukoba između redara i njujorških gangstera tri razbojnika su ubijena, dok su tri ranjena. Medju ubijenima drži se da je jedan opasni bandit Dillinger, koga redarstvo aktivno traži već od 3. ožujka ove godine kada je na senzacionalan način pobjegao iz tamnice. Zatvoren je bio i osudjen na dugogodišnju tamnicu radi ubojstva. Od dana bijega iz tamnice sudjelovao je u brojnim zločinačkim pothvatima.
INVAZIJA ROBOTA
ČOVJEK-STROJ MOŽE RADITI ZA 20 LJUDI
Obojica zavađenih muškaraca su, kažu susjedi, bili tako bliski nekad da su se učestalo gemištima bratimili Kod Žnidaršića, a to je čak bio uslikao jedan schnell fotograf!
Kako doznaje redarstvo, sukob je izbio kad je domaćin Franjo Š. zatekao gospon Fulira kako mu grli suprugu Anu Š. REDARSTVENICI SU PROŠLE SUBOTE dobili prijavu nakon žestoke svađe dvojice muškaraca u stanu na zagrebačkom Gornjem gradu koja je uzbunila cijelo susjedstvo. Incident se zbio nakon što su posvađali Franjo Š. i muškarac znan kao ‘Gospon Fulir’. Svađi i obračunu kumovao je alkohol. Dvojac je bio na slavlju u parku Maksimir, sa suprugom od Franje, Anom Š, sinom Pericom te šogoricom Minom. Nakon druženja Gospon Fulir morao je nositi pijanog Franju Š. do stana gdje ga je stavio na spavanje. Nakon toga je Fulir maloga Pericu poslao po još vina i kada je ostao na samo s Anom Š. krenuo je zavoditi. U tom času teturajući je iz sobe izašao domaćin i zatekao Gospona Fulira kako mu grli suprugu.
Ja bi te zadavio kad bi se to smelo – vikao je uzrujani Franjo Š. i počeo loviti Gospona Fulira, koji je spas našao u bježanju oko stola. - Ne smeš ni oka stisnuti, a već mu drugi počne pipati ženu – vikao je Franjo trčeći oko stola za Fulirom. Franju je pokušala smiriti supruga Ana, koja je zapanjeno promatrala sukob i pokušala se sakriti iza zavjesa. I sam Gospon Fulir pokušao je primiriti uznemirenog Franju. - Kak’ taubeka dva... - počeo je pjevati Fulir, ali ni to mu nije pomoglo. Franjo se nije smirio nego ga je počeo gađati posuđem, na što mu je Fulir uzvratio. Uslijed velike količine alkohola, tanjurima kojima su se gađali nisu se i pogodili. Nakon tanjura, Franjo je uzeo vilicu, a onda počeo
tražiti gdje mu je sablja, s kojom se igrao mali Perica. Domaćin je tada gosta, koji ga je pijanog nosio do stana, počeo natjeravati sa sabljom. Trčeći u krug oko stola, Fulir je naglo stao, okrenuo se i iznenađenom Franji iz ruke uzeo sablju. Potom ga je stao natjeravati oko stola, ali sada su trčali u drugom smjeru. Lovac je postao lovina. Spas je Franjo pronašao u susjednoj sobi, u kojoj se zaključao u zadnji čas. Fulir je nekoliko puta pokušavao otvoriti vrata, no nije uspio pa se smirio, vratio sablju i otišao. Cijeli sukob dvojice muškaraca gledao je i mali Perica, podržavajući oca. Osim materijalne štete u vidu porazbijanih tanjura, druge nije bilo, svi su prošli neozlijeđeni. Uznemireni susjedi s dvorišta su gledali sukob.
Kad su se u Americi pojavili prvi “ljudi-strojevi” bila je to senzacija prvoga reda. Prvi takovi roboti bili su namješteni u Washingtonu, gdje su njih trojica u podzemnim kazematama kod vodovodnih rezervoara mjerili stanje vode. Dva radnika, koji su do tad vršili taj posao, bili su otpušteni i tako su ti roboti pridonijeli jačanju - nezaposlenosti u Americi.
ZANIMLJIV IZUM
TELEFONI KOJI ZAPISUJU GOVOR!
Uvodjenje novih telefonskih pisaćih strojeva u Austriji, zanimljiv izum koji se već primjenjuje u Skandinaviji, Danskoj, Švicarskoj i Njemačkoj. Na tim strojevima bit će moguće natipkati tekst kojeg će drugi telefonski aparat, posebno gradjen u tu svrhu biti u stanju primiti na jednoj vrpci poput brzojava. taj novi izum od osobito je velike koristi za urede i ustanove.
NOVI DETALJI O TROCKOM
SKRIVAO SE U PARISU I KRETAO SAMO U DRUŠTVU DVA VELIKA PSA PARIS Redarstvo je zaključilo iz zaplijenjene korespondencije Trockoga, da je on uredjivao u Parisu jedan komunistički list s ciljem da uspostavi čisti lenjinizam protiv staljinizma. Susjedi pričaju da je Trocki ulazio u vrt samo u pratnji dva velika psa i trojice naoružanih pratioca. Trocki navodno sprema osnivanje četvrte internacionale.