Carol marinelli djevica i svetac

1

CAROL MARINELLI

Djevica i svetac Carol Marinelli Playing the Dutiful Wife

2

PRVO POGLAVLJE »Moram ići«, rekla je Meg svojoj majci. »Ukrcavanje je završeno, stoga je bolje da isključim mobitel.« »Ma možeš još neko vrijeme imati uključen mobitel«, ustrajala je Ruth Hamilton nastavljajući ragovor. »Jesi li završila s poslom oko Evansove kupnje?« »Da.« Meg je nastojala ne zvučati preoštro. Ali zapravo je samo željela isključiti mobitel i opustiti se. Meg je mrzila letenje. Zapravo, ne letenje u cijelosti, nego samo trenutak polijetanja. Sve što je željela bilo je zatvoriti oči i slušati glazbu, te nekoliko puta smireno udahnuti prije nego što avion započne odlazak iz zračne luke u Sydneyu - ali, kao i obično, njezina je majka htjela pričati o poslu. »Kao što sam već rekla«, rekla je Meg smireno, jer ako bi samo i dala naslutiti daje iziritirana, njezina bi majka željela znati više, »sve je u redu.« »Dobro«, rekla je Ruth, ali nije stala na tome. Meg je vrtjela pramen svoje ravne crvene kose oko prsta, to je uvijek radila kad je bila napeta ili kada se pokušavala koncentrirati. »Moraš odspavati tijekom leta, Meg, jer ćeš čim sletiš i imati gust raspored. Ne bi vjerovala koliko je ljudi došlo ovdje. Toliko je mnogo prilika...« Meg je sklopila oči i zadržala uzdah frustracije dok je njezina mama čavrljala o konferenciji, a potom i o detaljima puta. Meg je već znala da će je u zračnoj luci u Los Angelesu čekati auto i odvesti je ravno u hotel u kojem se održavala konferencija. I da, znala je da će imati svega pola sata da se istušira i presvuče. Megini roditelji bili su ugledni na sydneyskom tržištu nekretnina i sada su nastojali proširiti svoj posao inozemnim ulaganjima za neke svoje klijente. Otputovali su u Los Angeles u petak da bi sklapali poznanstva, dok je Meg rješavala zaostatke u papirologiji u uredu prije nego što im se pridružila. Meg je znala da bi trebala biti mnogo uzbuđenija zbog odlaska u Los Angeles. Inače je voljela posjećivati nova mjesta, i duboko u sebi Meg je bila svjesna da zapravo nije imala razloga žaliti se letjela je poslovnim razredom i odsjest će u raskošnom hotelu u kojem se održavala konferencija. Odigrat će ulogu uspješnog poslovnog čovjeka, kao i njezini roditelji. Iako, istinu govoreći, njihov obiteljski posao trenutno nije baš najbolje išao. Njezini su roditelji oduvijek nastojali obogatiti se nabrzinu. Meg, koja je uvijek bila pouzdana u svojim razumnim savjetima, predložila je da bi umjesto da svi idu u Los Angeles, bilo bolje da ode samo jedno od njih troje, ili da bi možda trebali propustiti cijelu stvar i umjesto toga koncentrirati se na nekretnine koje su već imali u svojoj ponudi. Naravno da njezini roditelji nisu htjeli ni čuti za to. Ovo je, inzistirali su, bila sljedeća velika prilika. Meg je sumnjala u to. Međutim nije to bio razlog njezine zabrinutosti. Zapravo, kada je predložila da samo jedno od njih ode na konferenciju - i s obzirom da je ona bila ta koja se bavila pravnom stranom stvari - Meg se nadala da će poslati samo nju. Tjedan dana odmaka od svega nije bio samo luksuz koji bi priželjkivala - bila je to nužnost. I nije se radilo o finom hotelu - prenoćila bi i u šatoru da mora, samo da si priušti odmor, pauzu kako bi mogla u miru razmisliti. Meg je osjećala da se guši - gdje god se okrene, nalaze se njezini roditelji i jednostavno joj ne daju prostora za razmišljanje. Tako je bilo otkako se sjećala, i ponekad je osjećala kao da su joj roditelji unaprijed isplanirali cijeli život. 3

Istinu govoreći, vjerojatno i jesu. Meg nije imala mnogo razloga za željenje. Imala je lijep stan u blizini Bondi Beacha 1 - ali kako je radila po 12 sati dnevno, nikad nije stigla uživati u njemu, a uvijek je nešto na poslu zahtijevalo njezin angažman i za vikend: trebalo je doći do nekog potpisa ili pročitati neki ugovor. Nikad kraja tome. »Danas popodne idemo pogledati nekoliko nekretnina. ..«, i dalje je pričala njezina mama dok se u prolazu pokraj Meg nešto zbivalo. »Pa nemojte se obvezivati ni na što dok ja ne dođem«, upozorila ju je Meg. »Govorim ti ozbiljno, mama.« Pogledala je krajičkom oka i ugledala dvije stjuardese kako pomažu jednom gospodinu. Zbog ormarića iznad sjedala nije mu mogla vidjeti lice, ali na temelju njegove tjelesne građe nije izgledao kao da mu treba pomoć. Bio je visok i atletski građen, i prema onome što je Meg mogla vidjeti činilo se da je i više nego sposoban sam odložiti svoj laptop u ormarić iznad sjedala, ali stjuardese su se užurbale oko njega, uzele mu jaknu ispričavajući se dok je on krenuo sjesti na mjesto pokraj Meg. Kada mu je ugledala lice, Meg koja se ionako naprezala da se usredotoči na razgovor s majkom, potpuno je izgubila koncentraciju. Muškarac je bio izuzetno privlačan, s gustom i ošišanom crnom kosom koja je bila tek trunčicu preduga pa mu je padala preko čela. Imao je ravni rimski nos i visoke jagodice. Zapravo, imao je sva obilježja vrlo zgodnog muškarca, ali njegova su usta bila najzanimljivija - savršeno oblikovana, poput tamnocrvene mrlje u crnilu njegove neobrijane brade, i iako su usne bile namrštene, bile su jednostavno prekrasne. Nakratko je zirnuo prema Meg dok je sjedao pored nje. Očito netko nije bio presretan! Kad je sjeo, Meg je osjetila njegov miris - mješavina skupe kolonjske i mirisa muškarca - i iako se nastojala usredotočiti na ono što joj je majka govorila, Megin je um odlutao prema poprilično napetom razgovoru koji se odvijao pokraj nje dok su stjuardese nastojale udovoljiti muškarcu kojem, čini se, nije bilo lako udovoljiti. »Ne«, obratio se stjuardesi. »Ovo će biti sređeno po mojoj volji čim poletimo.« Glas mu je bio dubok i bogat, i s naglaskom koji Meg nije mogla točno odrediti. Možda španjolski, pomislila je, ali nije bila posve sigurna. Ono u što jest bila sigurna bilo je da mu je pridala i previše pažnje. Ne svjesno, naravno - i dalje je nastavila razgovarati sa svojom majkom, istovremeno vrteći pramen kose oko prsta - ali nije mogla prestati prisluškivati razgovor koji je se uopće nije ticao. »Još jednom«, rekla mu je stjuardesa, »ispričavamo vam se zbog neugodnosti, gospodine Dos Santos.« Zatim je obratila pozornost na Meg i iako je bila ljubazna i uslužna, stjuardesa nije baš bila toliko uslužna kao maloprije s Meginim suputnikom. »Morate isključiti mobitel, gospođice Hamilton. Uskoro polijećemo.« »Sada zaista moram ići, mama«, rekla je Meg. »Vidimo se kad stignem.« S uzdahom olakšanja isključila je mobitel. »Najbolja stvar kada letite avionom«, rekla je ne obraćajući se nužno njemu. »Nema ničeg dobrog u letenju«, stigao je njegov oštri odgovor dok je avion počeo rulati pistom. Vidjevši njezine podignute obrve, ublažio je riječi. »Barem ne danas.«

Bondi Beach je ime poznate plaže, ali i predgrađa u Sydneyu koje je popularno među domaćim stanovništvom, ali i turistima, te je poznato po kafićima, restoranima, modernim hotelima (op. prev.). 1

4

Lagano mu se osmjehnula i ponudila brzi »Oprosti«, a potom pogledala prema naprijed umjesto kroz prozor. Uostalom, mogao je biti usred neke obiteljske krize ili u žurbi da negdje stigne na vrijeme. Moglo je biti mnogo razloga za njegovo loše raspoloženje, ali to se nje nije ticalo. Zapravo je bila vrlo iznenađena kad joj je odgovorio i kada se okrenula, shvatila je da je još uvijek promatra. »Inače volim letjeti - zaista mnogo letim - ali danas nema mjesta u prvom razredu.« Niklas Dos Santos promatrao ju je dok je treptala na njegovo objašnjenje. Imala je vrlo zelene oči i zurila je u njega. Očekivao je mrmor kojim bi izrazila slaganje ili barem izraz neodobravanja upućen neučinkovitim aviokompanijama; to su bile reakcije na koje je navikao, pa je stoga bio donekle iznenađen njezinom reakcijom. »Ma jadni vi!« Nasmiješila se. »Morate letjeti jadnim poslovnim razredom.« »Kao što sam rekao, često letim, i osim što tijekom leta radim, također moram i odspavati u avionu - a to će sada biti teško izvedivo. Priznajem da sam tek jutros promijenio plan leta, ali svejedno...« Nije nastavio. Niklas je smatrao da je to kraj razgovora i da je dovoljno objasnio svoje loše raspoloženje. Nadao se da će sada sjediti u uzajamnoj tišini, ali prije nego što je stigao svrnuti pogled, žena na sjedalu do njega ponovno mu se obratila. »Da, to je užasno neobzirno s njihove strane - da vam ne čuvaju slobodno sjedalo u slučaju da promijenite planove.« Smiješila se dok je to izgovarala i on je shvatio da se šalila - u određenoj mjeri. Nije bila nimalo nalik ostalim ljudima s kojima se obično susretao. Obično su ga ljudi uvažavali, ili su, kao što je to bio slučaj sa zgodnim ženama - što je vjerojatno i ona bila - flertovale s njim. Bio je naviknut na tamnokose i besprijekorno sređene žene iz svog rodnog grada. No i tada i sada više je volio svjetlokose žene - poput nje. Njezina je kosa bila crvenkastoplava. Ali za razliku od žena koje su ga obično privlačile, ona je bila potpuno nezainteresirana. Bila je vrlo jednostavno odjevena, u tričetvrt hlače modre boje i krem bluzu koja je bila decentna, ali dopadljiva. No bluza joj je bila zakopčana do grla, a nije imala nimalo šminke na licu. Primijetio je da su joj nokti uredni, ali bez laka ili manikure, i da, pogledao je nosi li vjenčani prsten. Da se motori aviona nisu upravo pokrenuli, možda bi ona i primijetila njegov pogled. Da nije u trenutku pogledala u drugom smjeru, možda bi bila nagrađena jednim od njegovih rijetkih osmijeha. Jer ona se činila upravo osvježavajuće neimpresionirana njime, a Niklas je odlučio da nije samo vjerojatno zgodna žena... Ali previše je pričala. On će sada isključiti ton, odlučio je Niklas. Samo će je ignorirati ako opet progovori. Imao je mnogo posla za obaviti tijekom leta i nije želio da ga svakih pet minuta prekida svojim nasumičnim izjavama. Niklas nije baš bio razgovorljiv - barem nije trošio riječi na isprazno brbljanje ni o čemu - i svakako nije bio zainteresiran za njezine pretpostavke. Samo je htio stići u Los Angeles sa što više obavljenog posla tijekom leta, a htio je i odspavati. Zaklopio je oči dok je avion tutnjao pistom, zijevnuo i odlučio da će malo odrijemati dok ne bude smio uključiti laptop. A onda je čuo njezino disanje. Glasno. I postajalo je sve glasnije. Zaškrgutao je zubima na njezino lagano stenjanje dok je avion polijetao s piste i krenuo da joj uputi ljutiti pogled - ali budući da su joj oči bile zatvorene, umjesto toga se zabuljio u nju. Zapravo je bilo očaravajuće gledati je: nos joj je bio prćast, usne široke, a trepavice crvenkastoplave poput kose. Ali bila je strahovito napela, i disala je dubokim i dugim udasima, zbog čega mu je u ovom trenutku 5

bila najiritantnija žena na svijetu. Nije to mogao podnositi idućih 12 sati pa je Niklas odlučio da će ponovno razgovarati sa stjuardesom -netko će se morati iseliti iz prvog razreda. Ovo jednostavno neće ići. Meg je udisala na nos i potom izdisala na usta dok se koncentrirala na to da pomoću trbušnih mišića kontrolira svoje disanje, onako kako su joj nalagale vježbe za oslobađanje od »straha od letenja«. Još je vrtjela pramen kose, a kada ni to nije pomoglo, čvrsto je stegnula rukohvate na sjedalu, zabrinuta zbog groznog klepetavog zvuka iznad glave dok je avion nastavljao svoje ne baš glatko polijetanje. Bilo je to doista vrlo »kvrgavo« polijetanje, i ona je mrzila taj dio više od ičega - nije se mogla opustiti dok stjuardese ne bi ustale, a upozorenja za obavezno vezanje se ugasila. Kako se avion lagano nagnuo ulijevo, Megini su se kapci još više stisnuli. Opet je zastenjala i Niklas, koji je cijelo vrijeme promatrao njezino čudno ponašanje, primijetio je da joj je koža poblijedila, ali da su joj i usne postale bezbojne. Čim se ugase znakovi za obavezno vezanje, razgovarat će sa stjuardesom. Nije ga bilo briga jesu li u prvi razred smjestili nekoga kraljevske krvi, netko će morati napraviti mjesta za njega! Znajući da uvijek sve istjera po svome i da će se uskoro sigurno preseliti, Niklas je odlučio da će biti ljubazan sljedećih trenutak-dva. Osim toga, očito je bila ustrašena. »Znate da je ovo najsigurniji oblik putovanja, zar ne?« »Logički govoreći, da«, odgovorila je još uvijek zaklopljenih očiju. »Samo što se u ovom trenutku ne čini toliko sigurnim.« »E pa jest«, rekao je. »Rekli ste da često letite?« Željela je da joj kaže kako leti svaki dan, da je zvuk koji je čula iznad glave savršeno normalan i nimalo zabrinjavajući, po mogućnosti da je on sam zapravo pilot - onda bi možda i mogla povjerovati da je sve u redu. »Stalno«, odgovorio joj je opušteno, i to ju je malo umirilo. »A taj zvuk?« »Koji zvuk?« Osluhnuo je na trenutak-dva. »To su kotači.« »Ne, ovaj zvuk.« Njemu je sve zvučalo potpuno normalno, ali Niklas je shvatio da ona vjerojatno nije baš normalna, pa je nastavio govoriti. »Danas letim za Los Angeles, kao i vi, a za dva dana bit ću na putu za New York...« »A onda?« Meg je upitala zato što je njegov glas svakako bio bolja opcija od njezinih misli u ovom trenutku. »Onda letim natrag kući u Brazil, i nadam se da ću imati nekoliko tjedana odmora.« »Iz Brazila ste?« Oči su joj sada bile otvorene i kako se okrenula da ga pogleda, prvi je put vidjela njegove oči. Imao je vrlo crne oči koje su joj se sada činle predivnima za gledati. »Dakle, govorite...?« Um joj je bio rastrojen; još je čula onaj čudni zvuk iznad glave... »Portugalski«, rekao je i kao da mu je zadatak da je zabavi – što je sljedećih trenutak-dva i pretpostavljao da jest - nasmiješio se ponudivši joj izbor jezika. »Mogu govoriti i na francuskom. Ili španjolskom, ako vam je tako draže...« »Engleski je u redu.« Nije bilo potrebe za daljnjim razgovorom. Vidio je da joj se boja vraća u obraze i da je obliznula ružičaste usne. »U zraku smo«, rekao je Niklas, a u isto je vrijeme zvono zvecnulo, a stjuardese su ustale. Megina unutarnja panika bila je hvala Bogu gotova i on ju je promatrao kako ispušta duboki izdah. 6

»Žao mi je zbog ovog.« Posramljeno mu se osmjehnula. »Inače nisam ovako uspaničena, ali polijetanje je bilo stvarno nezgodno.« Nije baš bilo tako nezgodno, ali nije se htio prepirati s njom, niti mu se dalo ulaziti u daljnje razgovore. Ali ona se ipak predstavila. »Inače, ja sam Meg.« On zapravo nije htio znati njezino ime. »Meg Hamilton.« »Niklas.« Rekao je svoje ime poprilično nevoljko. »Doista mi je žao zbog ovog. Sad sam u redu. Nije mi problem letenje - nego jednostavno mrzim polijetanje.« »A slijetanje?« »Oh, ma to mi je u redu.« »Onda sigurno nikad nisi sletjela u Sao Paulo«, rekao je Niklas. »Ti si odande?« Kimnuo je, a zatim izvukao meni i počeo ga čitati -prije nego se sjetio da je zapravo namjeravao zamijeniti sjedalo. Pozvonio je da pozove stjuardesu. »To je vrlo prometan aerodrom, zar ne?« Pogledao je prema Meg kao da je već zaboravio da ondje sjedi, kao i na razgovor koji koji su vodili. »Da, vrlo.« Kimnuo je, a potom spazio stjuardesu koja se približavala s bocom šampanjca. Vjerojatno je mislila da je pozvonio zbog pića - na kraju krajeva, znali su što voli - ali kako je zaustio da se požali, Niklas je shvatio da bi bilo nepristojno tražiti premještaj na drugo sjedalo pred njom. Popit će šampanjac, odlučio je Niklas, a zatim će ustati i mirno porazgovarati sa stjuardesom. Ili ljutito, ako mirno ne upali. Gledao je kako mu stjuardesa toči šampanjac, a zatim se, vjerojatno svjestan da njezine oči i dalje počivaju na njemu, iznervirano okrenuo. »Jesi li i ti željela nešto za piće?« »Da, molim.« Nasmiješila se. »Za to i postoji zvono«, oštro je uzvratio. No čini se da ona nije shvatila njegov sarkazam, pa je odustao i prevrćući očima naručio još jednu čašu. Uskoro je i Meg pijuckala svoj šampanjac. Bio je vrlo ukusan, mjehuričast i hladan, i nadala se da će zaustaviti njezino nervozno brbljanje ali nije. Činilo se kao da su nervoza zbog leta i činjenica da nikad prije nije bila pokraj tako zgodnog muškarca dovele do loga da nije mogla držati usta zatvorena. »Čini mi se pogrešnim piti u deset ujutro.« Ponovno je čula svoj glas i mogla je slobodno odvaliti sama sebi šamar - ali onda bi je on zasigurno proglasio luđakinjom. Meg jednostavno nije znala što ju je spopalo. Niklas nije odgovorio. Ponovno je razmišljao o poslu, odnosno o svim stvarima koje je trebao obaviti da bi mogao sebi priuštiti pošten odmor. Doista jest namjeravao uzeti slobodno vrijeme za odmor. Radio je bez prestanka barem zadnjih šest mjeseci, i zaista se radovao povratku u Brazil, zemlji koju je volio, hrani koju je obožavao i ženi koja je obožavala njega i koja je znala kako sve funkcionira... Odvojit će dva, možda tri, tjedna za odmor, i planirao je svaku minutu provesti uživajući u jednostavnim, ali skupim zadovoljstvima života - lijepim ženama i odličnoj hrani. Duboko je izdahnuo razmišljajući o tome - taj je duboki izdah zvučao gotovo kao uzdisanje. Uzdisanje od dosade - ali kako je to moguće, pitao se Niklas. Imao je sve što bi čovjek mogao poželjeti 7

i naporno je radio da to postigne - naporno je radio kako bi bio siguran da se nikad više neće vratiti tamo otkuda je potekao. I bio je siguran, rekao je Niklas sam sebi, sada je mogao uzeti i mali predah. Pošteni odmor u Brazilu otjerat će ovaj osjećaj nespokoja. Razmišljao je o letu kući, o avionu koji slijeće u Sao Paulo, a potom je iznenadio samog sebe. Ispio je šampanjac. Sada je mogao ustati i porazgovarati sa stjuardesom. No umjesto toga Niklas se okrenuo i počeo razgovarati s njom. S Meg.

8

DRUGO POGLAVLJE »Sao Paulo je vrlo gusto naseljen grad.« Sada su već bili iznad oceana, i ona je gledala kroz prozor, ali se okrenula na zvuk njegova glasa i Niklas joj je nastojao rastumačiti sve o zemlji koju je volio, kilometar po kilometar beskrajnog grada. »To je vrlo teško objasniti nekome tko to nije vidio, ali kako se avion spušta, jako se dugo leti nad samim gradom. Zračna luka Congonhas smještena je tek nekoliko kilometara od centra grada...« Ispričao je Meg o kratkoj pisti i vrlo teškom pristupu pisti, a ona ga je gledala pomalo užasnuto. »Ako je vrijeme loše, mislim da bi kapetan i posada, a i većina paulistanosa…« Vidio je da se namrštila pa je krenuo objašnjavati malo drugačije. »Ako si iz Sao Paula ili znaš za to kakva je zračna luka, tek malo zadržiš dah dok avion slijeće.« Nasmijao se njezinom šokiranom izrazu lica. »Dosta su puta umalo promašili pistu - a bilo je i nesreća...« Nije joj mogao reći goru stvar! To je bilo toliko neprimjereno od njega u ovom trenutku! A mislila je daje dobar - no, barem da dobro izgleda. »To stvarno ne pomaže!« »Ali pomaže. Slijetao sam i polijetao iz zračne luke Congonhas toliko puta da se ne mogu ni sjetiti i još sam tu, živ i zdrav, tako da mogu prenijeti priču dalje... Stvarno nemaš razloga za brigu.« »Osim što se sada bojim i slijetanja.« »Ne troši vrijeme na strah«, rekao je Niklas, a zatim ustao da uzme svoj laptop. Inače nije baš uživao u ispraznom brbljanju, a pogotovo ne tijekom leta, ali ona je očigledno bila vrlo nervozna tijekom polijetanja da mu je bilo zadovoljstvo razgovorom joj skrenuti pažnju s toga. Sada je mirno sjedila i zurila kroz prozor, a on vjerojatno nije morao razmišljati o promjeni sjedala. Stjuardesa je počela posluživati predjela, a Meg je imala osjećaj da su gospodina Dos Santosa počastili ukusnim zalogajčićima iz menija za prvi razred - jer neke od tih poslastica zasigurno nisu bile sastavni dio menija za poslovni razred - a kako je sjedila pored njega, i Meg je bila ponuđena tim poslasticama. »Iranski kavijar na blinima od heljde s kiselim vrhnjem i koprom«, stjuardesa mu se obratila gotovo predući, ali Niklas je bio prezauzet da bi primijetio ponudu jela ispred sebe. Umjesto toga, pokušavao je postaviti radnu jedinicu, a Meg je čula kako frustrirano sikće zato što je morao odložiti laptop u stranu. Očito mu je nedostajao stol iz prvog razreda! »Nema dovoljno mjesta...« Zaustavio se shvaćajući da zvuči kao netko tko se cijelo vrijeme žali. On se inače nije toliko žalio - zato što nije ni morao. Njegova osobna asistentica Carla brinula se da u njegovom poslovnom životu sve teče glatko. Ali Carla danas nije mogla izvući svoj čarobni štapić, a činjenica je bila da je Niklas do Los Angelesa imao mnogo toga za obaviti. »Imam mnogo posla.« Nije bilo potrebe da opravdava svoje loše raspoloženje, ali je to ipak učinio. »Imam sastanak sat vremena nakon slijetanja. Nadao se sam se da ću se tijekom leta moći pripremiti. Ovo mi je doista nezgodno.« »Morat ćeš si nabaviti svoj vlastiti avion!« Meg ga je zezala. »Uvijek ga imati na raspolaganju...« »I imao sam ga!« rekao je. Meg je zatreptala. »I prva dva mjeseca bilo je odlično. Stvarno sam mislio da je to najbolja stvar koju sam napravio. A onda...« Slegnuo je ramenima i vratio se svom laptopu, jednom rukom radeći izračune na laptopu, a drugom skidajući komadiće kopra s blinija prije nego što ih pojede. »A onda?« Meg je upitala, jer je taj muškarac doista bio intrigantan. Bio je pomalo ravnodušan, a potom ljubazan, zaposlen, ali smiren, i vrlo pedantan s koprom, pomislila je Meg sa sitnim smiješkom dok ga je promatrala kako skida komadiće kopra. Kada je hrana konačno bila po njegovu ukusu, bilo

9

je nečeg vrlo dekadentnog u načinu na koji je jeo, zatvarajući nakratko oči dok je uživao u odličnom okusu u ustima. Sve ono stoje otkrio o sebi natjeralo je Meg da poželi znati više, bila je gotovo očarana kada je krenuo objasniti zašto je pogriješio kada je nabavio vlastiti avion. »A onda«, nastavio je Niklas, još uvijek tipkajući po laptopu, »dojadilo mi je. Isti pilot, ista posada, isti kuhar, isti sapun u toaletu. Razumiješ?« »Ne baš.« »Koliko god tvoje brbljanje bilo naporno...«, okrenuo je glavu od ekrana i nasmiješio joj se, »...zapravo je bilo lijepo upoznati te.« »Bilo je također lijepo upoznati tebe.« Meg mu je uzvratila osmijeh. »A da još imam svoj avion, ne bismo se upoznali.« »Ne bismo se upoznali ni da si se danas ustoličio u prvom razredu.« Razmislio je na trenutak. »Točno.« Kimnuo je. »Ali sada, ispričavam se, ali moram obaviti još nešto posla.« Krenuo je dalje raditi, ali je prije toga još jednom objasnio, za slučaj da ga nije shvatila. »Razlog zašto volim putovati komercijalnim letovima - vrlo je lako dopustiti da ti svijet postane premalen.« Taj je dio ona doista shvatila. »Ne pričaj mi.« Meg je uzdahnula. Njemu su se ramena napela. Prsti su mu oklijevali nad tipkovnicom dok je čekao da ona opet počne govoriti. A kada počne, morat će ponovno naglasiti da pokušava raditi. Niklas je zaškrgutao zubima i pripremio se na zvuk njezina glasa - pa zar će brbljati sve do Los Angelesa? Ali nije više ništa rekla. Kako je još uvijek bila tiha, Niklas je shvatio da je zapravo želio čuti njezin glas i nastaviti razgovor. U tom je trenutku odlučio barem nakratko ostaviti postrani ono što je radio. Kasnije će se baviti izvješćem. Zaklopio je laptop i okrenuo se. »Ispričaj mi o tome.« Nije ni bila svjesna koliki je to ustupak s njegove strane - nije imala pojma o tome da je svaki djelić njegova vremena vrlo skup dar koji su si samo rijetki mogli priuštiti, nije imala pojma koliko bi ljudi dalo sve za deset minuta njegova vremena i pozornosti. »Ma ništa...« Meg je slegnula ramenima. »Samo se malo samosažalijevam.« »A to mora da je teško izvesti s ustima punim iranskog kavijara...« Nasmijao ju je - zaista jest. Niklas inače nije bio pričljiv, ali kada je progovorio, kada ju je krenuo zadirkivati, kada su im se pogledi sreli, u želucu je osjetila leptiriće i to joj se svidjelo. Bilo je to uzbuđenje koje je bilo novo za nju, i bilo je tu nečeg više od njegove privlačnosti... Bilo je to jednostavno sve ono što može biti privlačno i zanimljivo na muškarcu. »Nazdravimo u to ime«, rekao je Niklas. Kucnuli su čašama, a on je pogledao u njezine oči, i u tada se - iako ona toga nije bila svjesna - otvorio prema njoj. Niklas je bio zatvorena i vrlo rezervirana osoba. Dok je odrastao, mora je biti takav - u to mu je vrijeme o tome ovisio život - ali po prvi put u mnogo vremena odlučio se opustiti, uzeti si malo vremena, zaboraviti na posao, zastati na trenutak i samo biti s njom. Dok su čavrljali, stjuardesa je sklonila njegov laptop. Bili su u stražnjem dijelu poslovnog razreda, ušuškani i uživali su u svom malom svijetu. Uskoro su uzete narudžbe za hranu koja je kasnije servirana, a Meg je pomislila kako je Niklas dobro društvo za ručak. Za Meg je hrana bila strast koja se tek trebala dogoditi. Rijetko je imala vremena za kuhanje i iako je često jela vani, najčešće je to bilo u jednom te istom talijanskom restoranu u koji je odvodila i klijente. Ona i Niklas su odabrali različita glavna jela, a on se nasmiješio 10

u sebi na izraz njezinog lica kada su joj servirali jelo pa je shvatila da tatarski biftek zapravo znači sirovo meso. »Vrlo je ukusno«, uvjeravao ju je. »Ili bi radije moj odrezak?« Negdje u podsvijesti znala je da je tatarski biftek sirovo meso, i da je zastala na trenutak da razmisli o tome, sjetila bi se, ali bilo joj nevjerojatno teško koncentrirati se na meni dok je Niklas sjedio pokraj nje, pa je odabrala svoje jelo nasumce. »Ne, u redu je«, rekla je Meg gledajući čudovate hrpice hrane na svojem tanjuru. Bilo je tu pravo brdašce mljevenog mesa u sredini, sa sirovim žumancem serviranim u ljusci jajeta okruženim hrpicama luka, kapara i raznih drugih namirnica. »Uvijek sam željela probati tatarski biftek. Ali inače se držim sigurnog. No, dobro je isprobati nešto drugačije...« »To je istina«, rekao je Niklas. »Ja ga volim ovako.« Nešto joj se skupilo u grlu, jer je to izgovorio kao da je riječ o seksu. Uzeo je njezinu vilicu i nož, te ga je ona gledala kako prelijeva jaje preko mesa, zatim slaže luk i kapare te sve sjecka i miješa prije nego stoje sjedinio smjesu umakom Worcestershire. Na trenutak je zaista pomislila da će joj prinijeli vilicu ustima, ali spustio je pribor za jelo i vratio se svome ručku, a Meg je ostala bez daha i zarumenjenih obraza od vlastitih pomisli. »Dobro?« pitao je Niklas kada je uzela prvi zalogaj. »Odlično«, rekla je Meg. Bilo je dobro, ne baš spektakularno, ali kako joj je on pripravio biftek za jelo, bilo je stvarno fantastično. »Kakav je tvoj odrezak?« Odrezao je komad mesa i dodao joj ga na vilici. To je napravio isti onaj čovjek koji joj je nevoljko dao čašu svog šampanjca i više joj puta okrenuo leđa. Sada joj je davao komad svoje hrane sa svoga tanjura. Samo je ljubazan, rekla je Meg sama sebi. Previše toga iščitava iz ove jednostavne geste. Ali kad je posegnula za vilicom, malo ju je izmaknuo. Pogledi su im se sreli, primaknuo je vilicu njezinim ustima i gledao kako ih otvara da uzme zalogaj. Odjednom se počela pitati nije li bila u krivu. Možda je doista govorio o seksu. Ali ako je flertovao s njom, do deserta je sve bilo gotovo. Neko je vrijeme čitao, a Meg je gledala kroz prozor dok stjuardesa nije došla i zatvorila kapke na njima. Svjetla su prigušena pa je kabina postala zamračena, a Meg je prčkala po daljinskom ne bi li spustila sjedalo u ležaj. Niklas je ustao i ona ga je pogledala. »Ideš po svoju zlatnu pidžamu?« »I na masažu«, odvratio joj je na zadirkivanje. Bila je napola u snu kada se vratio i lijeno ga gledala dok je skidao kravatu. Naravno da je odmah jedna stjuardesa pritrčala da mu je pridrži dok mu je druga pripravljala ležaj. Zatim je skinuo cipele i uvukao se u ležaj pored njenog. Nije više mogla vidjeti njegovo lijepo lice, ali još je bilo tu - upravo tu - u njezinim mislima. Bila je neopisivo svjesna njegovih pokreta i čula je kako se nekoliko puta nemirno preokrenuo. Shvatila je da je možda on ipak bio u pravu - ovakav je ležaj bio dovoljan za Meg da se malo opruzi, ali Niklas je bio dobrih 30 cm viši od nje, i kao što je i sam primijetio, stvarno mu je bilo potrebno da odspava tijekom leta, što je sada bilo teško izvesti. Za Niklasa je ovakav ležaj bio jednostavno premalen i bila je takva šteta da još mora spavati u svojim besprijekorno izglačanim hlačama. Ležala je nastojeći ne razmišljati o njemu i umjesto toga se nastojla koncentrirati na posao - na ugovor s Evansom koji je morala privesti kraju - a to je zacijelo bilo dovoljno da je uspava. Ali upravo u trenutku kada je sklapala oči i pomislila da će moći odlutati u snove čak i pokraj Niklasa, ponovno je čula kako se pomaknuo. Otvorila je oči i zatreptala kad se našla licem u lice s njim. Ugledala je te crne oči, čula njegov osebujni naglasak - pa kako bi se žena mogla ne nasmiješiti? 11

»Nisi mi još objasnila...« rekao je Niklas, osmjehujući joj se u pozivu na razgovor u sitne sate. »Zašto je tvoj svijet premalen?«

12

TREĆE POGLAVLJE Povukli su pregradu između svojih sjedala i legli na bok, licem okrenuti jedno prema drugome. Meg je bila svjesna da je ovo jedini put u životu da tako božanstven muškarac leži na jastuku do njenog pa je bila i više nego spremna odgoditi spavanje zbog tako dobrog razloga. »Radim u obiteljskoj tvrtki«, objasnila je. »U kojoj branši?« »Moji se roditelji bave investicijama u području nekretnina. Ja sam odvjetnica...« Kimnuo je glavom, s dovoljnom dozom impresioniranosti, ali se potom malo namrštio jer mu ona nije izgedala poput odvjetnika. »Iako rijetko kada koristim sve svoje kompetencije. Bavim se papirologijom i ugovorima.« Vidio je da je prevrnula očima. »Bolje da ti ne pričam koliko je to dosadno.« »Pa zašto onda to radiš?« »Dobro pitanje. Mislim da je o tome bilo odlučeno zajedno s idejom da postanem odvjetnica.« »A ti to ne želiš biti?« Bilo joj je dosta teško priznati to. »Mislim da ipak ne...« Nije ništa rekao, samo ju je nastavio promatrati, čekajući da nastavi pričati, što je ona i napravila. »Mislim da nisam trebala biti odvjetnica - hoću reći, jako sam se mučila za dobre ocjene u školi, jedva sam uspjela završiti studij...« Zastala je jer ju je on prekinuo. »To nikad nemoj reći na razgovoru za posao.« »Naravno da ne.« Nasmijala se. »Samo razgovaramo.« »Dobro. Pretpostavljam da onda nisi kao djevojčica sanjala o tome da jednog dana budeš odvjetnica?« samo je htio provjeriti. »Nisi se igrala s perikom?« Usne su mu se malo trznule dok se smiješio. »Nisi poredala sve svoje lutke da bi ih unakrsno ispitala?« »Ne.« »Pa kako si onda postala odvjetnica?« »Stvarno ne znam otkud početi.« Pogledao je na sat i shvatio da od njegovog pisanja izvješća vjerojatno neće biti ništa. »Imam devet sati na raspolaganju.« Niklas je u tom trenu odlučio - ti će sati biti u potpunosti posvećeni njoj. »Ok...« Meg je pomislila kako da mu najbolje objasni situaciju u svojoj obitelji i odlučila je započeti praktički od početka. »U mojoj obitelji čovjek nema mnogo vremena za razmišljanje - čak i kao djevojčica imala sam hrpu aktivnosti - glasovir, violina, balet, instrukcije. Roditelji su mi uvijek provjeravali domaće zadaće - u osnovi, sve je bilo orkestrirano tako da me odvede u najbolje škole, tako da bih mogla imati najbolje ocjene i zatim upisati najbolji fakultet. Što sam i napravila. Ali kad sam stigla na studij, bilo je sve više pritiska. Jednostavno sam se podredila tome i nastavila raditi i truditi se, ali sada imam 24 godine i nisam baš sigurna da sam napravila sa životom ono što sam doista i htjela...« Bilo joj je vrlo teško objasniti to jer je kad se gleda izvana, imala vrlo lijep život. »Previše traže od tebe.« »Ne možeš to znati.« »Ne slušaju te.« »Ni to ne možeš znati.« »Ali znam«, rekao je. »Kad si razgovarala s mamom, barem si pet-šest puta rekla Mama, moram ići ili Sada doista moram ići...« Vidio je da se nasmiješila, ali ona se nije smiješila zbog toga što je oponašao 13

njezin govor nego zato što je tada slušao njezin razgovor. Iako je bio ljut i namrgođen i ignorirao ju je, ipak je bio svjestan što se događalo. »Ovo moraš učiniti.« Podigao je ruku kao da drži zamišljeni mobitel i isključio ga. »To ne mogu«, priznala je. »Zar ti to radiš?« »Naravno.« Iz njegovih je usta to zvučalo tako jednostavno. »Kažeš da moraš ići i onda to i učiniš.« »Ali nije stvar samo u tome«, priznala je. »Oni žele znati sve o mome životu...« »Onda im reci da ne želiš razgovarati o tome«, rekao je. »Ako razgovor krene u smjeru koji ti se ne sviđa, jednostavno tako reci.« »Kako?« »Reci da više ne želiš razgovarati o toj temi«, predložio je. Zvučalo je tako lako. »Ali ja ih ne želim povrijediti - znaš kako obiteljski odnosi mogu ponekad biti teški i složeni.« »Ne.« Odmahnuo je glavom. »Postoje neke prednosti kada si siroče, a ovo je jedna od njih. Sam radim vlastite greške.« Rekao je to na način koji nije prizivao nikakvo suosjećanje - zapravo se čak malo nasmiješio dajući joj do znanja da se ne mora osjećati neugodno zbog tog otkrića o njemu i nije se uvrijedio na njezinu primjedbu. »Žao mi je.« »Ne mora ti biti.« »Ali...« »Ne želim pričati o tome.« I tako je, mnogo lakše od nje, dao do znanja da ne želi razgovarati o nekoj određenoj temi. Jednostavno je preusmjerio razgovor. »Kada bi mogla raditi bilo što, što bi zapravo željela raditi?« Razmislila je na trenutak. »Ti si prva osoba u mom životu koja me to pitala.« »Zapravo druga«, ispravio ju je Niklas. »Pretpostavljam da si sama sebi često postavljala to pitanje.« »U zadnje vrijeme da«, priznala je Meg. »Dakle, što bi htjela biti?« »Šef kuhinje.« On se nije nasmijao, nije joj rekao da onda već trebala znati što je tatarski biftek, niti je preokrenuo očima. »Zašto?« »Volim kuhati.« »Zašto?« pitao je - ne kao da mu nije bilo jasno da netko jako voli kuhati, nego u smislu da je zaista želio da mu objasni zašto. Samo ga je pogledala dok su im se umovi uhvatili ukoštac. »Kada netko pojede nešto što sam skuhala – pritom mislim zaista pripravila i skuhala...« Još uvijek ga je gledala dok je govorila. »Kada na trenutak zaklope oči...« Nije to mogla dobro objasniti. »Kada si jeo blinije, kada si ih prvi put kušao, bio je to trenutak...« Vidjela je kako mu se usta rastežu u osmijeh, kratki osmijeh razumijevanja. »Imali su fantastičan okus?« »Da.« »Poželjela sam da sam ih ja pripremila.« Bio je to najbolji način da to opiše. »Obožavam kupovati namirnice, planirati jela, pripremati ih, slagati na tanjur i posluživati...« »Za taj jedan trenutak?« 14

»Da.« Meg je kimnula. »I znam da sam dobra u tome jer koliko god su moji roditelji bili nezadovoljni mojim ocjenama ili odlukama, u nedjelju bih pripremila ručak i bila je to jedina stvar u kojoj sam bila izvrsna. Ali je to bila i jedina stvar u kojoj me nisu ohrabrivali.« »Zašto?« Ovaj je put postavio pitanje jer nije shvatio. »Zašto bi željela raditi u kuhinji?« Sada je Meg oponašala svoje roditelje. »Zašto nakon svih mogućnosti koje smo ti dali?« Glas joj je na trenutak zamro. »Možda sam im se trebala suprotstaviti, ali to je vrlo teško kad ti je 14 godina...« Nasmiješila mu se. »Teško je i s 24.« »Ako je kuhanje tvoja strast, siguran sam da bi bila odlična šefica kuhinje. Trebala bi to pokušati ostvariti.« »Ne znam.« Znala je da zvuči slabo, znala je da bi trebala poslati svoje roditelje dovraga, ali bilo je tu još nešto stoje morala objasniti. »Volim ih«, rekla je Meg i uočila da se malo namrštio. »Oni su nekad nemogući i naporni, ali doista ih volim, i ne želim ih povrijediti - iako znam da ću vjerojatno to morati.« Blijedo mu se nasmiješila. »Pokušat ću smisliti način kako da ih nježno povrijedim.« Nakon sekundu-dvije uzvratio joj je smiješak, bio je to zamišljeni smiješak koji nije htjela jer ju je možda sažalijevao zbog njezine slabosti - iako ona nije mislila da je slaba. »Kuhaš li često?« »Gotovo nikad.« Odmahnula je glavom. »Nikad nemam dovoljno vremena. Ali kada ipak kuham...« Objasnila mu je da će sljedeći slobodni vikend iskoristiti za pripremanje jela koje je upravo probala samo za sebe i svoje prijatelje... Ako treba, provest će sate da ispadne savršeno. Čak i ako se inače držala sigurnog, bilo je toliko toga što je željela istražiti u vezi s hranom. Ležali su licem u lice i razgovarali o hrani, što bi nekome moglo zvučati dosadno - ali za Meg je to bio najbolji razgovor u njenom životu. Pričao joj je o jednom restoranu u centru Sao Paula u koji je često navraćao, a koji je bio poznat po plodovima mora, iako je on smatrao da im to nije najbolje jelo na meniju. Kada je odlazio ondje, Niklas je uvijek naručivao njihovu feijoadu - gulaš od mesa i graha koji je je po njegovim riječima imao okus kao da su ga sami anđeli skuhali i hranili mu dušu njime. U tom je trenutku Meg shvatila da nema samo jednu strast kojoj se trebala posvetiti, nego dvije, jer je njegov pogled bio intenzivan, a njegove riječi tako zanimljive da je poželjela da ovo putovanje nikada ne završi. Nije željela da prestane njihovo šaputanje u mraku. »Kako to da govoriš toliko mnogo stranih jezika?« »Dobro je da ih govorim. To znači da mogu poslovati u mnogim zemljama...« Bio je u međunarodnim financijskim poslovima, rekao joj je Niklas, a potom je, što je bilo vrlo neuobičajeno za njega, rekao još nešto - a to inače nikad nije radio. Ni sa kim. Ni sa samim sobom. »Jedna od časnih sestara koja se brinula za mene dok sam bio dijete govorila je samo španjolski. Do trenutka kada sam otišao iz tog sirotišta...« »Koliko ti je bilo godina?« Razmislio je na trenutak. »Tri, možda četiri. Do tada sam već govorio dva jezika«, objasnio joj je. »Kasnije sam naučio engleski, a mnogo kasnije još i francuski.« »Kako?« »Imao sam prijatelja koji je bio Englez prijeklom i zamolio sam ga da mi se obraća samo na engleskom. Također sam...« Mislio je reći nešto drugo, ali se predomislio i rekao: »Čitam novine na engleskom.« »Na kojem jeziku sanjaš?« Nasmiješio se njezinom pitanju. »To ovisi o tome gdje se nalazim - gdje su mi misli.« 15

Proveo je mnogo vremena u Francuskoj, posebno na jugu zemlje. Meg ga je upitala gdje je njegovo najdraže mjesto na svijetu. Htio je odgovoriti Sao Paulo - uostalom, radovao se povratku u taj grad, njegovom brzom ritmu života i prekrasnim ženama - ali je na trenutak zastao i potom dao odgovor koji je zapanjio i njega samoga. Ispričao joj je o planinama daleko od grada, o tropskim šumama i rijekama i izvorima, i tome kako razmišlja da bi mogao kupiti zemlju u tom kraju - na nekom zabačenom mjestu. A zatim joj je zahvalio. »Na čemu?« »Na tome što si me natjerala da razmišljam«, rekao je Niklas. »Razmišljao sam o tome da krenem na odmor kako bih zapravo radio ponovno jedne te iste stvari...« Nije spomenuo klubove, žene, a ni novinare koji su ga stalno ganjali u potrazi za najnovijim skandalom. »Možda bih trebao otići na pošten odmor.« Rekla mu je da i ona više voli planine od plaže, iako je živjela blizu Bondija, pa su tako zajedno ležali i stvorili novu viziju nje - ne više kao šefice kuhinje u nekom užurbanom međunarodnom hotelu, nego kao vlasnicu malog pansiona negdje visoko u brdima. I ona je njega pitala o njegovom životu. On je doista vrlo rijetko ikome govorio o tome, ali je iz nekoga razloga ove čudnovate noći napravio upravo to - doduše, ispričao je tek ponešto. Iz nekog se razloga nije povukao. Jednostavno je rekao neke stvari o sebi. Ne sve, ali mnogo više nego što bi inače rekao. Uostalom, ionako je više nikada neće vidjeti. Ispričao joj je kako je sam naučio čitati i pisati, kako se obrazovao čitajući novine, kako ga je poslovna rubrika uvijek fascinirala i kako je s lakoćom prolazio kroz brojke i podatke koji bi zaplašili druge ljude. Rekao joj je i koliko voli Brazil - jer je u toj zemlji mogao mnogo raditi, ali i postavljati svoja pravila u poslu i životu. »Treba li vam nešto, gospodine Dos Santos?« Stjuardesa je provjeravala je li sve u redu, zabrinuta da njihovog uvaženog putnika možda ometaju. »Ne.« Nije je ni pogledao. Samo je i dalje gledao Meg dok je govorio. »Možete li nas ostaviti, molim vas?« »Dos Santos?« ponovila je nakon što je stjuardesa otišla, pa joj je on ispričao kako su to prezime često nadijevali siročadi. »To na portugalskome znači od svetaca«, objasnio je. »Kako to da si bio siroče?« »Ne znam točno«, priznao je Niklas. »Možda su me roditelji ostavili u sirotištu. Stvarno ne znam.« »Jesi li ikada pokušao saznati štogod o svojoj obitelji?« Zaustio je da kaže kako radije ne bi razgovarao o tome, ali umjesto toga joj je rekao još više o sebi. »Jesam«, rekao je. »Bilo bi mi drago znati, ali nisam uspio ništa saznati. Moj odvjetnik Miguel je radio na tome, ali nije ništa otkrio.« Pitala ga je kako mu je bilo odrastati na takav način, ali previše se približila njegovoj intimi i to ipak nije htio dijeliti s njom. To joj je i rekao. »Ne bih htio pričati o tome.« Pa su zato još pričali o njoj, a ona bi s njim pričati mogla dovijeka, ali je sada Niklas ipak prekoračio granice njezine privatnosti kada ju je upitao je li u vezi. »Ne.« »Jesi li ikada bila u ozbiljnoj vezi s nekime?« 16

»Ne baš«, rekla je, ali to nije bilo posve točno. »Jednom sam se umalo zaručila«, rekla je Meg. »Ali sam otkazala cijelu stvar.« »Zašto?« Samo je ležala bez riječi. »Zašto?« navaljivao je Niklas. »Malo se predobro slagao s mojim roditeljima.« Gutnula je. »Bio je iz moje struke.« Osjetio je njezino oklijevanje. »Ono što smo maloprije rekli o premalenom svijetu...« rekla je Meg. »Shvatila sam da bi onda moj postao još i manji.« »Je li bio ljut?« »Ne baš.« Meg je bila iskrena. »Nije to baš bila strast...« Opet je gutnula. Ok, o ovome definitivno nije namjeravala razgovarati s njim. To je vjerojatno trebala reći i njemu, ali je umjesto toga rekla da joj se spava. Prigušena svjetla i šampanjac uspavali su ih oboje, pa je njihov razgovor bio završen, iako pomalo nevoljko, te su konačno zaspali. Meg nije bila sigurna koliko su dugo spavali. Samo je znala da je požalila čim se probudila. Ne zbog razgovora, nego zbog toga što je završila razgovor, zaspala i potratila ono malo vremena što su imali. Probudili su je miris kave i brujanje motora te ga je pogledala. Još je spavao, jednako lijep i sa sklopljenim očima. Bila je gotovo povlastica moći promatrati tako zgodnog čovjeka. Crna mu je kosa bila zabačena unatrag, njegova lijepa usta opuštena. Pogledala mu je tamne trepavice i pomislila na blago ispod njih. Pitala se na kojem jeziku sanja, a potom gledala kako otvara oči. Za Niklasa je bilo pravo zadovoljstvo otvoriti oči i ugledati nju. Osjetio je nježnost njezinog pogleda te je zadržao svoje oči na njezinima. »Ne engleskom.« Upravo joj je odgovorio na pitanje koje nije naglas postavila, ali su ga oboje shvatili. Sanjao je na engleskom, možda o njoj. A onda je Niklas učinio ono što bi inače učinio kada bi se probudio pokraj lijepe žene. Doduše, sada je to bilo malo teže izvesti - zbog razmaka između njih, a i zbog toga što nije mogao priviti njezino tijelo uz svoje - ali trud će se zacijelo isplatiti. Nalaktio se i primaknuo svoje lice točno poviše njezinog te je pogledao. »Nisi dovršila ono o čemu si govorila.« Uzvratila mu je pogled. »Kada si rekla da to nije bila strast...« Mogla se okrenuti od njega, mogla je presjeći taj razgovor - njegovo je pitanje bilo zapravo neumjesno - ali ništa se nije činilo neumjesnim kada se radilo o Niklasu. Nije bilo ničega što se nije moglo reći dok joj je njegov dah bio na obrazu, a ta pomalo namrštena, predivna usta tek nekoliko centimetara od lica. »Ja sam bila ta koja nije bila strasna.« »To ne mogu ni zamisliti.« »Pa eto, nisam bila.« »Zato što ga nisi željela na način na koji želiš mene?« Meg je znala što namjerava. I svakako je željela da to napravi. Pa je on to i napravio. Nije imala osjećaj kao da se ljubi sa strancem - osjećala se blaženo. Usne su mu bile iznenađujuće nježne i micale su se zajedno s njezinima dajući joj na trenutak osjećaj lažne sigurnosti - ali njegov je jezik bio gotovo šokantno izravan i intenzivan. 17

Ovo nije bio tek usputni poljubac i Meg je shvatila što je nju zapravo mučilo otpočetka, razlog zbog kojeg je brbljala cijelo to vrijeme. Ovo između njih dvoje bila je trenutačna privlačnost, mogao ju je poljubiti istog trena kada je sjeo pokraj nje. Mogao je sjesti, reći joj da isključi mobitel i poljubiti je, a ona bi mu odmah uzvratila poljubac. Stoga mu je sada uzvratila poljubac. U njegovom je poljupcu bilo više strasti nego što je Meg ikada u životu osjetila. Otkrila je da poljubac može biti mnogo više od običnog dodira usnama, a njegov joj je jezik dao do znanja što bi joj još volio raditi, nježno joj ulazeći u usta u jednom trenutku, a malo grublje u idućem. Zatim je spustio ruku ispod pokrivača i počeo joj milovati grudi preko bluze, tako stručno da je poželjela još. Megine su ruke bile u njegovoj kosi, a njegova ju je neobrijana brada grebla, dok je jezikom krenuo malo grublje. Dok se koncentrirala na to, dok se borila sa svojim tijelom koje se željelo uviti oko njega, on je ruku zavukao ispod njezinog grudnjaka. Sada je Niklas postao malo manje suptilan te je stavio ruku na njezina leđa privijajući je jače u svoj zagrljaj. Progutala je njegov uzburkani uzdisaj dok joj je ispod pokrivača prstima dodirivao bradavice - isprva jače, a potom nježnije, mazeći joj grudi dlanom. Ostatku svijeta mogli su izgledati kao dvoje ljubavnika u poljupcu, sa strašću pomalo nepristojnom, ali ipak prikrivenom. Zatim se Niklas pomalo pomaknuo na njoj te je mogla samo udisati njegov miris dok su je njegove usne i ruke i dalje milovale, tjerajući je svakim nježnim dodirom da poželi još. Odjednom je Meg postala svjesna da ovo mora odmah prekinuti i odmaknuti se, jer ju je već njezina reakcija na njegov poljubac dovela gotovo do orgazma. »Hajde, svrši.« Usne su mu bile na njezinom uhu, izgovorio je upravo ono o čemu je razmišljala. »Prestani«, rekla mu je, iako to nije bilo ono što je htjela, ali jedva je disala. »Zašto?« »Zato«, odgovorila je dok su mu usne ponovno bile preko njezinih, »jer je ovo pogrešno.« »Ali je tako lijepo.« Nastavio ju je ljubiti. Usne su joj bile vlažne, ali je stisnula usnice, jer joj je sve ovo bilo previše i dovodilo ju je do ruba. Razdvojio joj je usne jezikom i ponovno ih je pokušala zatvoriti, čak je i zube stisnula, ali on je samo nastavio dok nije popustila i ponovno mu se predala. Teško je disao, a rukom je još milovao njezine grudi, dok se ona borila sama sa sobom da ne stenje i ne uzdiše, te da ima na umu gdje se nalaze dok joj je on sisao jezik. Meg se jedva suzdržala da mu ne gurne ruku niže, što je njezino tijelo priželjkivalo, ili da ga ne povuče još više na sebe dok je on vodio ljubav s njezinim usnama. Ali nije bilo šanse da se odupre. Maknuo je ruku s njezinih grudi, a zatim izvukao njezine spletene prste iz svoje kose. Potom je povukao njezinu ruku ispod svog prekrivača i stavio je na svoju muškost. Željela ga je obuhvatiti prstima, ali nije joj to dopustio. Umjesto toga joj je samo držao dlan ravnim i pritisnutim na sebe. Još ju je ljubio dok se ona pokušavala pobuniti mumljajući i trudeći se da joj ruka ne miluje, ne osjeća i ne istražuje njegovu muškost. Ali on je pobijedio. Prigušio je njezin uzdah svojim ustima i gotovo progutao njezin uzvik zadovoljstva, a zatim je, tako okrutno, popustio svoj stisak na njezinoj ruci i pustio da ga obujmi prstima. Podigao je glavu i promatrao je, sa zločestim smiješkom, dok se borila za dah, gledao Poželio je da su svjetla upaljena tako da je bolje vidi, poželio je da su u nekom velikom krevetu tako da mogu nastaviti dalje čim svrši. 18

Ali nastavit će i ovako, odlučio je. »Ovo je«, rekao je Niklas kada se svalio natrag na svoj ležaj, »bilo predjelo.« Znači bila je u pravu prvi put. Tada je doista mislio na seks. Navukla je kardigan i ispričala se čim su se svjetla upalila. Dok je skajala u malom toaletu i promatrala lice u zrcalu, zakopčala je grudnjak. Koža joj je bila ružičasta od njegovog dodira, usne su joj bile natečene, a u oči su joj nekako opasno svjetlucale. Lice koje ju je gledalo iz zrcala nije pripadalo ženi koju je poznavala. A ona svakako više nije bila žena koju je Niklas upoznao. Nikad se u životu nije pobunila, nije se čak ni iskradala kroz prozor spavaće sobe na tulume. Dok je studirala, radila je i honorarni posao, dobivala je ocjene koje su njezini roditelji od nje očekivali i potom se pridružila njihovom obiteljskom poslu. Uvijek je radila ono što je ispravno, čak i kada se radilo o vezama. Niklas je bio u pravu. Nije željela svog bivšeg dečka onako kako je sada željela Niklasa, i rastezala je cijelu tu priču sve do trenutka kada je shvatila da se ne može zaručiti s nekime tko joj je bio drag, ali je zapravo nije privlačio. Rekla je svom dečku da želi pričekati sa seksom dok ne bude sigurna da je to ozbiljna veza, ali kada je on počeo govoriti o vjenčanom prstenju i budućnosti, znala je da je vrijeme za odlazak. I upravo je to bio razlog njezine brige. Ona nije bila strastvena žena koju je Niklas upravo upoznao i poljubio - bila je djevica i nije imala pojma o muškarcima. Tek što se na nekoliko sati odmakla od svojih roditelja i njihove kontrole već je bila na leđima, s nepoznatim muškarcem na svome tijelu i nedopuštenim uzbuđenjem u svome tijelu. Posramljeno je zatvorila oči, a onda ih opet otvorila i vidjela sjaj u njima, a sram je postao nešto manji. Sada više nije bilo povratka na staro, a i kada bi to bilo moguće, ne bi promijenila ni trenutka u vremenu koje je provela s Niklasom. Čula je kucanje na vratima i načas se ukočila. Zatim je sama sebi rekla da se ponaša smiješno. Oprala je zube, počešljala se i umila lice u majušnom umivaoniku, ohrabrujući se na povratak u kabinu. Dok je hodala prolazom između sjedala, primijetila je da je njezin ležaj pospremljen i da su sjedala ponovno uspravljena u sjedeći položaj. Pokušala je voditi uljudan razgovor s Niklasom dok su doručkovali. Ali on nije baš uzvraćao na taj pokušaj. Ponašao se kao da se među njima ništa nije dogodilo. Nastavio je čitati novine i umakati svoj kroasan u kavu kao da joj nije upravo preokrenuo cijeli svijet. Posuđe od doručka bilo je uklonjeno, a on je još uvijek čitao novine. A kada je avion započeo sa spuštanjem, Meg je zaključila da sad mrzi i slijetanje - jednostavno se nije htjela vratiti svom starom životu. Ali ne možeš zauvijek letjeti. Meg je to znala. A muškarac poput Niklasa neće se zadržati tu i nakon slijetanja. Znala je kako to funkcionira s muškarcima poput njega, nije bila baš toliko naivna da bi mislila kako je ovo za njega išta više od ugodne zabave. Prihvatila je činjenicu da se tu radilo samo o seksu. Ali nije bio samo seks ono što ju je privuklo njemu. Niklas je protegnuo noge, hlače mu čak nisu bile ni zgužvane, a ona se okrenula i gledala kroz prozor, nastojeći ne razmišljati o onome što je bilo ispod njegove odjeće, nastojeći ne razmišljati o onome što je osjetila pod prstima, o okusu njegovih poljubaca i strasti koju je osjetila. Možda bi joj 19

život bio jednostavniji da nije sjeo do nje - jer će ubuduće sve biti tek usporedba s njime, iako ju vrlo malo toga znala o muškarcima, ipak je bila svjesna da nema mnogo takvih nalik Niklasu. Niklas je i dalje čitao novine, ili se barem pretvarao da ih čita. Već je užurbano razmišljao o poslu i o tome da otkaže svoje obaveze za taj dan. Znao je da ona ima svoje planove i obaveze čim slete. Vjerojatno će je auto čekati na aerodromu i odvesti je u hotel gdje su bili i njezini roditelji. Ali smislio je način kako da zaobiđe tu prepreku. Nije namjeravao čekati. Ili bi možda mogao pričekati. Možda je mogao dogovoriti sastanak s njom navečer. Pomislio je na njezine roditelje koji su je stalno kontrolirali i okrenuo list. Uživao je u pomisli da je povali praktički njima pred nosom. Ona je, shvatio je Niklas, bila predivna. Nije tu više bilo nikakvog možda. Pomislio je na izraz njezinog lica dok je svršavala pod njim i malo se promeškoljio u sjedalu. »Dame i gospodo...« Pogledali su se na zvuk kapetanova glasa koji je dolazio iz zvučnika. »Zbog incidenta u zračnoj luci u Los Angelesu svi su avioni preusmjereni. Za sat vremena slijećemo u Las Vegas.« Kapetan se ispričao zbog problema koje bi to moglo prouzročiti i čuli su se uzdasi i gunđanje drugih putnika. Osjetili su kako se avion opet uspinje i mijenja smjer, i da je sjedila pokraj bilo koga drugog, Meg bi se vjerojatno također žalila, ili bi paničarila zbog produljenog leta, ili bi se nervirala zbog auta koji čeka u Los Angelesu, ili bi se brinula zbog toga što se dogodilo... Umjesto toga se nasmiješila kada se opet okrenuo prema njoj. »Viva Las Vegas«, rekao je Niklas, spustio njezino sjedalo u ležeći položaj i nastavio tamo gdje je maloprije stao.

20

ČETVRTO POGLAVLJE »Bila je to lažna uzbuna.« Još su sjedili u avionu koji je stajao na asfaltu. Čim su sletjeli u Vegas, Niklas je uključio mobitel i nazvao nekoga. Govorio je na portugalskome. Načas je zaustavio razgovor da bi obavijestio Meg kako je taj incident u Los Angelesu bio samo lažna uzbuna, a potom je nastavio s razgovorom. »Aguarde, por favour!« rekao je, a zatim se opet okrenuo prema Meg. »Razgovaram sa svojom asistenticom Carlom. Mogu je zamoliti da sredi let i za tebe. Mislim da će to moći brzo napraviti.« I pobrinuti se da on opet sjedi pokraj nje, odlučio je Niklas. »Dakle?« pitao ju je. »Kada želiš stići u Los Angeles?« Naravno da bi normalna reakcija na to bila što prije, ali nije bilo nečeg normalnog u njezinim reakcijama na njega. Niklas je gledao ravno u nju, i nije bilo sumnje da se u njegovim očima mogao vidjeti poziv, ali nešto je morao znati - nekako mu je morala reći da to što se između njih dvoje dogodilo njoj nije bilo uobičajeno. Blago rečeno. Ali od Niklasa joj se želudac stisnuo, njegove su oči čekale, a usta su mu bila tako predivna, a ona nije željela da sve ovo završi samo poljupcem na aerodromu. Nije se željela kajati ostatak života zbog pogrešne odluke. On je odlučio za nju. »Izgleda da je tamo poprilična gužva. Aerodrom će biti gori od pakla sa svim tim ljudima koji će morati promijeniti plan puta. Mogu joj reći da nam rezervira let za sutra.« Niklas je već odlučio. Nije imao ni dan vremena za sebe već mjesecima, radio je bez prestanka tjednima i u ovom trenutku nije mogao zamisliti ljepšu osobu s kojom bi pobjegao od svijeta. »Morala bih biti...« Pomislila je na roditelje, kako je očekuju na konferenciji, čekaju da stigne, da odradi svoje, da radi po 12 sati na dan, provodeći vikende na telefonu. Njezina je obitelj imala isplaniranu svaku minutu, svaki tjedan, svaku godinu njezinog života, i Meg je samo željela nakratko slobodno disati. Ili se barem boriti za dah pod njegovim tijelom dok je ljubi i krade joj dah. Gledao joj je u usta čekajući njezin odgovor, promatrao je kako konačno prestaje vrtjeti pramen kose kada je donijela odluku, vidio je kako je obliznula usne trenutak prije nego što je odgovorila. »Sutra«, rekla je Meg. »Reci joj da rezervira za sutra.« Razgovarao je s Carlom još nekoliko trenutaka, provjerio jesu li njezino ime, datum rođenja i broj putovnice ispravno napisani, a onda je ugasio mobitel. »Sređeno.« Nije znala kakav je njegov život - nije baš shvaćala što ta riječ sređeno zapravo znači u svijetu Niklasa Dos Santosa... Sve do sada. Čekali su prtljagu, a ona ga je uspjela po prvi put poljubiti stojeći, osjećajući kako je visok i stasit dok stoji pored nje. Stavio je njezine torbe na kolica i onda je učinio nešto jako lijepo i jako neočekivano: kupio joj je cvijeće. Nasmiješila se dok joj gaje davao. »Večera, doručak, šampanjac, poljupci, predigra...« O Bože, nije čak ni stišao glas dok joj je davao cvijeće. »Je li sve na broju?« »Nisi me odveo u kino«, rekla je Meg. »Ne...« Odmahnuo je glavom. »U avionu je igrao film, ali si ti odlučila da ga ne želiš gledati. To stvarno nije moja krivnja...« 21

O, ali jest bila njegova krivnja. Osjetila je trnje na ružama dok joj se približavao i gnječio cvijeće. »Smatraj ovo prvim spojem.« Za Niklasa nije bilo čekanja u dugim redovima. U njegovom su svijetu prolasci kroz carinu bili bitno drugačiji nego za ostale ljude, i kako ju je držao za ruku, ona je vrlo brzo prošla kroz carinu. Odjednom su već bili na izlasku - i tek je tada prvi put shvatila što riječ sređeno znači u svijetu poput Niklasovog. Mora da je Carla bila jako zaposlena, jer je vani već čekao vozač s natpisom Niklas Dos Santos u rukama. Uzeo je njihovu prtljagu te su ga slijedili prema limuzini zatamnjenih stakala. Nije ni vidjela Vegas dok su se vozili u hotel, samo je osjetila kratki bljesak užarenog pustinjskog sunca. Ne, nije uopće vidjela Vegas. Sjedila mu je u krilu. »Bit ću ti najgore razočaranje...« Odlijepila je lice od njegovog. »Nećeš«, zagunđao je. »Da, hoću...« Bože, glava joj je pucala samo od pokušaja da bude razumna. »Zato što moram nazvati mamu...« Ruke su joj se tresle dok je birala broj, a u glavi joj je bubnjalo jer mu je morala reći da je djevica. O Bože, stvarno će mu to biti razočaranje! Prsti su mu se sada zabavljali gumbima na njezinih hlačama, ruka mu je skliznula unutra i mazio joj je stražnjicu. Usta su mu sisala njezine grudi preko bluze dok je pokušavala razgovarati s majkom, a od razgovora je čula tek djeliće. »Da, znam da je bila lažna uzbuna...« Pokušavala je zvučati normalno dok je razgovarala s nimalo impresioniranom Ruth. »Ali svi su letovi u kaosu i nisam mogla dobiti ništa prije sutra.« Ne, inzistirala je po treći put, jednostavno nije bilo šanse da dode prije. »Nazvat ću te kada riješim hotel i ostalo. Moram ići, mama, ispraznit će mi se baterija.« Isključila je mobitel i okrenula se tako da je sjedila na njemu. Gurnuo joj je bokove dolje tako da je mogla osjetiti ono što će uskoro biti u njoj, a ona je po prvi put bila malo uplašena. »Niklas...« »Hajde...« Podigao joj je bluzu. »Još malo.« Ona se upristojila, navukla kardigan preko bluze da prekrije mokru mrlju koju je napravio svojim ustima, i još jednom shvatila kako je to u njegovom svijetu. Brzo su se prijavili u hotel, a čak je i njihova prtljaga stigla u veliki apartman prije njih - mada ona to nije primijetila jer su konačno bili sami. Čim su se vrata zatvorila, poljubio ju je i gurnuo na krevet. Skinuo je jaknu, izvukao kondome iz džepa i stavio ih na noćni ormarić, a zatim joj je svukao hlače, a zajedno s njima i gaćice. Bože, bio je prava životinja, i stenjao je dok je unosio svoje lice u najintimniji dio njezinog tijela. Meg je osjetila njegovo predenje i stenjanje, a taj ju je osjećaj u kombinaciji s njezinim uzbuđenjem pomalo uplašio. »Niklas...«, molećivo je rekla dok ju je kušao jezikom. »Kad sam rekla da moja veza nije bila strastvena...« »Već smo ustanovili da to nije imalo nikakve veze s tobom.« Riječi su mu bile prigušene, ali kada je osjetio koliko je napeta, podigao je pogled i ugledao njezine zabrinute oči. »Ja ovo nikad nisam radila.« Vidjela je da se namrštio. »Nisam nikad ništa radila.« Uslijedila podulja pauza. »Dobro. Bit ću pažljiv...« »Znam to.« »Stvarno hoću.« 22

A onda su njegova usta nastavila, a ona je osjetila njegov dah na dijelovima tijela na kojima nikad prije nije osjetila ničiji dah, ali strah i napetost su još bili tu. Niklas je to zacijelo osjetio jer se pridigao na laktove i gledao je dok joj se lice crvenjelo. Niklas je bio vrlo nesputan ljubavnik; bio je to jedini djelić njega koji je spremno davao. Seks je za njega bio i odmor i rekreacija, a s njegovim uobičajenim ljubavnicama nije bilo potrebe za dugim razgovorom niti laskanjem, za suzdržavanjem ili čekanjem. Ali kada je pogledao njezine rumene obraze, sjetio se njihovih dugih razgovora u avionu i uživanja u tome što je dobro proveo vrijeme s drugom osobom. Pomislio je na sve ono što joj je rekao o sebi, a što inače nije nikome povjeravao, i shvatio da mu se nije sviđala samo ta žena koja je ležala kraj njega nego i riječi koje su dolazile iz njenih usta. Poljubio je ta usta, kao da to radi prvi put. Ali nije bilo kao njihov prvi poljubac. Bio je to nježan poljubac - unatoč njegovoj erekciji koju je i ona osjećala dok je on razmišljao što da učini. Prvotna mu je namjera bila da je baci na krevet i uzme nabrzinu, tako da što prije mogu krenuti isponova, ali ona mu se zaista sviđala i htio je ovo napraviti kako treba. Temeljito. Propisno. »Znam...« Zvučao je kao da već ima neku ideju, pa ju je prestao ljubiti, nasmiješio joj se i uzeo telefon. Rekao je Meg da će je kupka opustiti, a dok su čekali da dođe sobarica i pripravi kupku, umotao ju je u široki bijeli ogrtač. Ležala je na krevetu i gledala ga kako kopa po svom kovčegu, a zatim joj se pridružio na krevetu i pokazao joj neke papire, pokazujući joj prstom na neke važne dijelove teksta koje je pročitala namrštenog čela. »Ne shvaćam.« »Morao sam obaviti neke pretrage dok sam bio u Sydneyu, za svaki slučaj...« objasnio joj je. »I?« »Nisam se brinuo zbog rezultata pretraga. Uvijek koristim zaštitu...« Bio je tako činjenično suhoparan. »Ne pijem pilule«, rekla je Meg kada je shvatila što je on htio reći i vidjela je da su mu se oči malo raširile jer mu je omela planove. »Ali ipak...« Zaustavio se, zatresao glavom kao da želi razbistriti misli. Što je dovraga mislio? Na trenutak mu se mogućnost trudnoće činila tek manjom neugodnošću u usporedbi s onim što bi propustili. Niklas je shvatio da ju je očito počeo obožavati, a to je uvijek dolazilo u paketu sa snažnim upozorenjem - njemu je to uvijek bio znak za odlazak. »Niklas... Činim li veliku pogrešku?« Bio je iskren prema Meg kao i prema svim drugim ženama, jer je njegovo srce uvijek ostajalo zatvoreno. »Ako želiš ljubav, onda da«, rekao joj je. »Jer ja tako ne funkcioniram.« »Nikada?« »Nikada«, rekao je Niklas. Nije mogao podnijeti ni pomisao na to da netko ovisi o njemu, nije mogao vjerovati sebi da će se brinuti za tu drugu osobu, nije mogao pojmiti da bude zajedno s nekim ili da mu bude stalo do nekog - ali već mu je jednim dijelom bilo stalo do nje. »Onda želim onoliko koliko možemo imati«, rekla je Meg. Kada je sobarica otišla, uzeo ju je za ruku i poveo u kupaonicu. Kada je bila puna, ona je skliznula u vodu, a on se skinuo, ona je ugledala njegovu ogromnu erekciju i problijedila. Niklas ju je krenuo uvjeravati da se ništa neće dogoditi među njima - barem dok ne bude sigurna da je spremna. Potreba 23

da je utješi i smiri bila mu je nešto posve novo i dok ju je gledao, odlučio je da će sljedeća 24 sata dopustiti sebi da mu bude stalo do nje. Ušao je u kadu do nje i polako ju je i senzualno prao, trljajući sapun preko njezine svilenkaste kože. Malo joj je smočio glavu tek toliko da vidi kako joj je kosa potamnila i postala crvenija. »Tvoj bivši dečko - je li on pokušao...?« Niklas ju je upitao dok joj je sapunao ramena, jer je bio znatiželjan i pitao se kako bi ijedan muškarac mogao odoljeti prekrasnoj ženi koju je sad on držao u naručju. »Malo jest...« rekla je Meg. Čak su joj se i ramena zacrvenjela, primijetio je. »Ali ja...« »Što?« Sviđalo mu se što se zacrvenjela, čak se i nasmiješio kad joj je koža poružičastila, osjećajući toplinu njezine kože ispod svojih danova dok se ona meškoljila. »Rekla sam mu da ne želim ništa raditi prije nego što budemo u ozbiljnoj vezi. Znaš...« Oči su mu se raširile. »U braku?« »Ne, zaručeni«, ispravila ga je. »Zar ljudi zaista govore takve stvari?« Zvučao je zapanjeno dok su mu se nasapunane ruke pomicale sve niže, od njenih grudi prema struku. »Kako bi mogla znati da želiš s nekim biti u braku ako nikad niste...?« »To nema veze s time. Nisam tražila da me zaprosi. Samo sam tražila izlike...« »Zašto?« Sada je svojim nasapunanim rukama klizio između njenih nogu, a ona nije znala što da odgovori. »Zašto?« inzistirao je. »Zato što nisam imala nikakav poriv da s njim sjedim u kadi i dopustim mu da mi pere taj dio tijela...« Nije mogla vjerovati da on još očekuje od nje da govori dok joj radi to što radi. »A onda je krenuo s pričom o vjenčanom prstenu.« »Kladim se da jest«, rekao je Niklas, jer ovako gol s njom pomislio je koji muškarac ne bi poželio staviti vjenčani prsten na njenu ruku? Odjednom su mu misli krenule u zabranjenom smjeru i Niklas je to nastojao spriječiti. Morao je to ostati samo seks i ništa više. Povukao ju je prema sebi, savio njezine noge oko svojih i poljubio je u rame. »Uživao sam u letu s tobom...« Rekao je to s prizvukom milovanja dok joj podizao kosu i ljubio je po stražnjem dijelu vrata. Sklopila je oči, znajući da će joj od siline njegova poljupca ostati mala modrica, a zatim je osjetila kako joj njegova ruka miluje bedro. Sada je ona ljubila njegov vrat, ližući vodu s okusom pjene za kupku da bi mu doprijela do kože. Dok su se ljubili, Niklas je pomaknuo ruku i stavio prst u nju, a kada je ona osjetila tračak boli, jače mu je zagrizla kožu na vratu, stavio je još jedan prst u nju, šireći je, a ona ga je ponovno ugrizla za rame osjetivši bol. Znala je da je mora malo raširiti jer je vidjela da je ogroman i to joj je uostalom bio prvi seks - ali je to uradio s nekom obazrivošću koja ju je raznježila. Nastavio je ulaziti s prstima u nju, a zatim joj je ljubio grudi i sisao mokre bradavice. Počela je stenjati i pomicati se prema njegovim prstima kako ju je užitak preplavljivao. Niklas je shvatio da se sve odvija nešto brže nego što je planirao. Želio ju je uzeti na krevetu - odnosno tamo su bili kondomi. »Dođi...« Htio je ustati, ali njezina ga je ruka pronašla, i da, i ona je zaslužila da se malo poigra. Sviđao mu se ženski dodir. Ali nikad nije uživao u njemu kao sada s njom. Nije očekivao da će goli užitak u njezinim očima, njezina ruka koja ga polako istražuje, samo njezino uživanje u njemu izazvati takav osjećaj. 24

A Meg je zaista uživala. Bilo joj je nevjerojatno držati ga u ruci, tako velikog i sklizavog od sapuna i divnog u njezinim rukama, i iako je još bila malo uplašena, bila je još više uzbuđena od pomisli da će ga imati u sebi. »Sviđa ti se ovako?« pitala je, a on je zaklopio oči i naslonio glavu na mramorni zid iza kade. »Da, tako«, rekao je, ali se potom predomislio. »Jače.« Zatim je stavio ruku preko njezine i pokazao joj - i predobro joj je pokazao. »Dođi.« Povukao ju je na sebe. Bio je tek nekoliko trenutaka od orgazma i htio je malo usporiti, ali morao ju je imati. Trljao se o nju, a ona ga je očajnički željela u sebi. »Moramo...« On je to rekao znajući da bi je trebao odnijeti do kreveta i staviti kondom, ali želio ju je istog trena i po prvi put u životu bio je u sukobu sam sa sobom. Znao je da bi je mogao uzeti odmah sada, da je u tom trenutku samo on razmišljao o zaštiti i želio je osjetiti to zadovoljstvo. Ali kada ju je pogledao kako se miče poviše njega, Niklas je znao da neće uspjeti prekinuti snošaj na vrijeme da ne bude rizika od trudnoće. Njezine su ruke bile na njegovim ramenima, a on ju je držao za stražnjicu, gotovo se boreći sam sa sobom da je ne pritisne dolje. A želio je upravo to, pristisnuti je dolje i istovremeno podignuti svoje bokove i upravo bi to napravio - definitivno bi to napravio - da njezin mobitel nije zazvonio u tom trenu. Opsovao je na portugalskom, pa na francuskom, pa onda na španjolskom. »Ignoriraj ga«, rekao je. Ali mobitel je ponovno zazvonio i na trenutak su se oboje malo vratili u normalu. Ustao je, primio je za ruku i pomogao joj da izađe iz kade te su oboje krenuli prema krevetu. On je isključio njezin mobitel i provjerio je li njegov također isključen, jer je bio umoran od toga da mu ostatak svijeta neprestano uzurpira njegovo privatno vrijeme. Zatim je pogledao paketić kondoma i shvatio da je to posljednja stvar koju želi - imati jedan od njih na sebi dok ulazi u ovu ženu. »Želim te osjetiti«, rekao joj je. »I želim da ti osjetiš mene.« A onda su njegove misli odlutale na mjesto na koje im inače nikad nije dopuštao da odu. Više su mu puta rekli da je bio »oštećena roba«, da muškarac s njegovom prošlošću nikada ne bi mogao biti u stabilnoj vezi. Ali on je želio barem nakratko biti stabilan. Bio je umoran od stalnog šušura i svih tih žena koje je imao. Nikad prije nije ni pomišljao da se obaveže nekoj ženi na ozbiljnu vezu, i nije bio posve siguran, ali nadao se da može još neko vrijeme dopustiti sebi da mu bude stalo. Bio je dovoljno imućan da je mogao sebi priuštiti da financijski zbrine neku ženu, barem na neko vrijeme, a ako bi njegova odluka o nekorištenju zaštite urodila nekim posljedicama, mogao se pobrinuti i za to. Mogao je. U tom je trenutku zaista vjerovao da bi to mogao učiniti. Da bi to i učinio. Ne, danas nije htio druge ljude oko sebe - nije želio da mu išta pomuti misli. Obično su kod Niklasa ovakve bujice misli bile točne, i takva su se razmišljanja često pokazala kao najbolja. Gledao ju je, rumenu toplu djevicu kako leži na krevetu, i odlučio da će ovo napraviti kako treba. Temeljito. Propisno. »Udaj se za mene.« Nasmijala se. »Ozbiljno ti govorim«, rekao je. »Pa to ljudi rade kad dođu u Vegas.« 25

»Mislim da se oni barem prvo dobro upoznaju prije nego se ožene.« »Poznajem te.« »Ne poznaješ me.« »Znam dovoljno o tebi«, rekao je Niklas. »Ali ti ne znaš mene. Želim ovo učiniti.« A ono što je Niklas Dos Santos želio, to je obično i dobio. »Ne kažem da će to biti zauvijek - nikad se ne bih mogao skrasiti samo s jednom ženom niti biti na istome mjestu na dulje vrijeme - ali ti mogu pomoći da središ situaciju sa svojom obitelji. Možda ja mogu uskočiti tako da ti možeš iskočiti iz cijele te situacije...« »Zašto?« Nije shvaćala. Zašto bi to napravio? Dugo ju je gledao prije nego što je odgovorio, jer je zapravo imala pravo. Zašto bi to napravio? Niklas je imao mnogo veza, uglavnom više tjelesnih nego emocionalnih, a bilo ih je i nekoliko koje su i potrajale. Ali nikad prije nije ni pomislio na brak. Nikad prije nije poželio bliskost s nekom ženom. Zapravo se bojao da bi neka žena mogla ovisiti o njemu, muškarcu koji je svoj život stvorio ni iz čega, ali dok je gledao nju po prvi put u životu nije ga plašila pomisao na sve to. U njezinoj je blizini - opet po prvi put u životu -imao povjerenja u samog sebe. »Sviđaš mi se.« »Ali što bi ti imao od toga?« »Tebe«, odgovorio je i odjednom je shvatio daje mora oženiti - da je mora učiniti svojom, makar i nakratko. »Volim sređivati stvari... i volim tebe. I...« Pokazao je na kondome na noćnom ormariću. »A njih ne volim. Pa...« rekao je, dok je posezao za hotelskim telefonom, »hoćeš li se udati za mene?« Nije shvaćala ništa u vezi s njime, ali jednako tako više nije shvaćala ništa u vezi sa samom sobom, pa se u tom trenutku njegova prošnja činila posve logičnom. Bilo je to zapravo rješenje. »Da.« Bio je na telefonu tek nekoliko trenutaka, a zatim se okrenuo i nasmiješio svojoj budućoj mladenki. »Sređeno.«

26

PETO POGLAVLJE Od svih brzih vegaskih vjenčanja, ovo je bilo najbrže. Ili možda baš i nije. Ipak su bili u Vegasu. Niklas je nazvao recepciju i priopćio conciergeu njihove planove za vjenčanje te objasnio kako želi da se sve organizira. »Želiš li da ti donesu izbor haljina za vjenčanicu?« upitao ju je. »Ovo je tvoj dan, možeš imati što poželiš.« »Ne želim vjenčanicu«, nasmiješila se Meg. Ali ipak su imali neke tradicionalne elemente vjenčanja. Naručio je mnogo cvijeća, šampanjac, a imali su čak i vjenčanu tortu. Meg je sjela za stol isprobavajući prstenje, dok je matičar rješavao papirologiju. Mogli su dobiti i glazbu, ali Niklas je pustio glazbu sa svog mobitela, te se Meg našla kako hoda uz glazbu koja joj je nepoznata i muškarca kojeg je očajnički željela upoznati. Mladenci su bili odjeveni u bijele ogrtače za kupanje, a ona je stojeći promatrala kako joj na prst stavlja prsten od titana optočen malim dijamantima. Iako je to možda bilo bizarno, ona nije imala ni najmanje dvojbe dok je izgovarala »da«. A nije bilo ni najmanje dvojbe kod Niklasa kada je poljubio svoju djevičansku mladu i rekao joj kako je sretan što se upravo oženio ženom koju je upoznao tek jučer. »Danas«, ispravila ga je Meg, jer je zbog vremenske razlike između Vegasa i Australije još uvijek bio isti dan kad su se upoznali. »Žao mi je zbog požurivanja«, nacerio se. Kada su svi otišli, zavladala je mješavina nervoze i naglog olakšanja. Skinuo je njezin ogrtač, a potom i svoj te je gurnuo na krevet. »Uskoro«, obećao je Niklas dok su mu ruke lutale njezinim tijelom, »ćeš se pitati kako si mogla živjeti bez ovog.« »Pitam se već sada«, priznala je Meg i pritom nije mislila samo na seks. Mislila je i na njega. Nikad se nije toliko otvorila nekome, niti se osjećala tako svojom. Niklasov je poljubac bio nevjerojatno nježan - takav poljubac ne bi nikad očekivala od njega. Ljubio ju je dok se nije opustila, a zatim su mu usta postala malo grublja. Nije bio obrijan, ali sviđala joj se ta grubost, baš kao i njegovo golo tijelo omotano oko njezinog. Ležala je na leđima, on je bio na njoj, onako kao što je to želio kad su bili u avionu. Nije više mogao čekati - ni trenutka. Koljenima joj je razdvojio noge, i gurnuo prste u nju da provjeri je li spremna za njega, te ustanovio da jest. Sada više nije bilo ničeg da se ispriječi između njih. On više nije bio strpljiv. Upozorio ju je da će je boljeti. Gledao joj je lice dok je problijedila od boli, a potom je snažno poljubio u usta. Kada je ušao u nju, vrisnula mu je u usta, jer je taj prvi udar boli dugo trajao, i svakim je dijelom svog tijela osjećala kao da je kida da se smjesti u njoj u svoj svojoj veličini. Pokušao je biti nježan, ali jednostavno je bio prevelik. Ali jednom kada je prošao taj prvi trenutak, nastavio se micati u njoj, ljubiti je u usta i po licu, te njoj nije preostalo drugo nego se naviknuti na taj novi osjećaj. Pomicao se u njoj onako kako joj je prije bio pokazao jezikom, sve dublje dok je nije izludio tim pokretima. Više je nije ljubio, pa je ona pogledala gore prema njegovom licu i vidjela da ima sklopljene oči s izrazom koncentracije na licu, dok mu se tijelo brzo pomicalo, a ona mu je odgovarala svojim rastućim uzbuđenjem. 27

Sada je Meg svojim rukama požurivala njega, zarila mu je nokte u čvrstu stražnjicu, tražeći konačno olakšanje orgazma, a onda je on otvorio oči i svršio duboko u nju. Njezin je orgazam uslijedio odmah nakon njegovog, bila je gotovo mahnita kad je konačno svršila, gotovo da se bojala snažnog odgovora svog tijela na sve stvari kojima ju je naučio. Zatim se on srušio na nju, teško dišući, i iako se sve doimalo poput sna, bilo je nekako i vrlo stvarno. Meg je shvatila da je on bio u pravu - stvarno nije pojma imala kako je dosad živjela bez ovog. Bez njega. »Možda smo dosad već trebali požaliti zbog ovog?« pitala je Meg. Ležali su u zgužvanom krevetu i bilo je jutro. U tijelu je osjećala slatku bol, ali Niklas joj je objasnio da će joj za jutarnju lekciju o seksu trebati samo usta. »Za čime bismo trebali žaliti?« Preokrenuo se i pogledao je. Inače nije osjećao sreću, ali danas je osjetio prvi tračak sreće. Svidjelo mu se da se probudi pokraj nje, a sve ostalo su bili tek detalji koje će uskoro srediti. »Pa ti živiš u Brazilu, a ja u Australiji...« »Kao što već oboje znamo, postoje avioni...« Pogledao ju je preko jastuka. »Zar se brineš baš oko svega?« »Ne.« »Ja mislim da da.« »Ne, ne brinem oko svega.« »Pa kako ćemo ovo priopćiti tvojim roditeljima?« Napravila je grimasu. »Možda će im biti drago zbog tebe.« S provalom stvarnog svijeta pojavila se i zbunjenost. »Čisto sumnjam. Mislim da će im to biti velik šok.« Razmislila je načas. »Ali mislim da će im kada se naviknu na to ipak biti drago.« Zatim je nervozno gutnula. »Mislim.« Nasmiješio se njezinom zabrinutom izrazu lica. »Prije svega, ti se moraš naviknuti.« »Ne znam mnogo o tebi.« »Nema mnogo toga što treba znati«, rekao je Niklas. Nekako je sumnjala u to. »Kao što sam već rekao, nemam obitelj, pa si tako izbjegla svekrvu. Od prijatelja čujem da svekrve neki put mogu biti problem, pa eto neočekivanog bonusa za tebe!« Meg je pomislila kako je neki put tako neozbiljan kada su u pitanju važne stvari, a ona je toliko toga htjela znati o njemu. Pitala se kako je preživio bez obitelji, kako je postao tako uspješan i stvorio bogatstvo ni iz čega - jer to je očito uspio napraviti. Ali za razliku od njihova vjenčanja, neke su se druge stvari trebale odvijati malo sporije, nagađala je Meg, nije ga mogla odmah zasuti s tisuću pitanja. Nekako je osjećala da o tome neće lako pričati, ali ipak je pokušala. »Ali kako je to bilo?« upitala ga je. »Odrastati u sirotištu?« »Bilo je mnogo sirotišta«, rekao je. »Dosta su me seljakali.« Vjerojatno je shvatio da joj nije odgovorio na pitanje jer je nadodao: »Zapravo ne znam. Nastojim ne razmišljati o tome.« »Ali...« Prekinuo ju je. »Meg, oženjeni smo. Ali to ne znači da trebamo dijeliti baš svaki djelić sebe i svojih života. Uživajmo u onome što imamo, ok?« Kad već nije htio pričati o sebi, onda će započeti s lakšim temama. »Živiš u Sao Paulu?« 28

»Da, imam stan«, rekao je. »Ali kada radim u Europi, obično odsjedam u svojoj kući u Villefranche-sur-Meru. A sada ću vjerojatno morati potražiti kuću i u Sydneyu...« Zločesto se nasmiješio. »Ako ti se otac naljuti, mogu ga pitati zna li za neke dobre kuće na tržištu - čisto ako bude htio pomoći...« Meg se počela smijati, jer je to zvučalo kao da on točno razumije iz kakve obitelji dolazi. Niklas je bio u pravu - velika bi provizija zasigurno udobrovoljila njezinog oca. Shvatila je da će šok s vremenom proći i da bi njezini pomalo površni roditelji vjerojatno bili oduševljeni da pronađu novu kuću za bogatog zeta. Dok je Meg tako ležala, a zrake sunca su se probijale kroz zavjese, počela je shvaćati da nikad u životu nije bila ovako sretna. Ali unatoč toj spoznaji, mučila ju je jedna stvar s kojom je bila neoprezna prošle noći. »Počet ću piti pilule...« rekla je. »Ako već nije prekasno.« Bio je rekao da ovo nije zauvijek, a i vjenčani prsten koji se jučer činio zadovoljavajućim rješenjem, danas to više nije bio. »Ako prošla noć urodi nekim posljedicama, i ti i dijete bit ćete zbrinuti.« »Na neko vrijeme?« Pogledao ju je i znao je da Meg, za razliku od nekih žena, ne govori o novcu. Ali njegov je bankovni račun bio jedina stvar neokaljana njegovom prošlošću. »Na neko vrijeme«, rekao je. »Kažem ti - svađat ćemo se već za nekoliko tjedana, izludivat ćemo jedno drugo - i to ne u seksu...« Nasmiješio se na krivim mjestima, ali mu je ona uzvratila osmijeh. »Bit će ti drago kad me vidiš da odlazim.« Sumnjala je u to. »Težak sam«, upozorio ju je. Ali vrijedan truda. Ali ona će ipak uzeti pilulu. Ponovno ju je pogledao, i dok god je ovo trajalo, mogla ga je obožavati. »Sutra ću poslati pismo aviokompaniji i zahvaliti im na tome što nisam dobio mjesto u prvom razredu«, rekao je. »Mogla bih im i ja zahvaliti.« »Sve će biti u redu«, rekao joj je. »Uskoro ću nazvati Carlu i reći joj da mi promijeni raspored obaveza. Zatim ćemo se susresti s tvojim roditeljima i reći im.« Nacerio se na njezin prestravljeni izraz lica. »Ja ću razgovarati s njima.« »Ne«, rekao je Niklas. »Nećeš, jer ćeš se domah početi ispričavati i dvojiti, a ja sam ionako bolji pregovarač.« »Pregovarač?« »Koliko slobodnog vremena želiš za naš medeni mjesec?« upitao je Niklas. »Naravno da ćeš ih obavijestiti o tome - nećeš tek tako otići od posla - ali zasada bismo trebali provesti neko vrijeme zajedno. Mogao bih te odvesti u planine...« Nije više bilo razmaka među njima, pa ju je povukao u stranu. »A također ćeš im reći da ćemo za nekoliko tjedana imati veliku svadbu.« »Sasvim sam zadovoljna vjenčanjem koje smo imali.« »Zar ne želiš veliku svadbu?« Ruka joj je skliznula ispod plahte i svidjelo joj se to što se nasmijao, ona nije ni znala da se inače vrlo rijetko smijao. Zatim je ustima slijedila svoju ruku, a on je samo ležao dok mu je ona pomalo nevješto probudila taj dio tijela. 29

»Pa zar ne želiš pravo vjenčanje s obitelji, plesom...?« »Mrzim plesati...« Ljubila gaje cijelom dužinom dok joj je rukom nježno pomicao glavu u smjeru u kojem je htio više pažnje. »I ja isto.« »Mislila sam da svi Brazilci znaju plesati?« »Prestani pričati«, rekao je. »Nisam rekao da ne znam plesati. Samo da ne plešem.« Pogledala je tog predivnog, kompliciranog muškarca i pomislila na njegovu snagu i pokrete tijela. Sve je to bilo za nju i drhtala je od pomisli na dane i noći koju su pred njima, kada će saznati još više o njemu. Već je znala da počinje željeti da to potraje zauvijek, ali nije se radilo samo o tome. A zatim ga je ponovno okusila. Rukama joj je pomicao glavu uvjerivši je da ga neće ozlijediti i objasnio joj je što da radi ustima. Izgubila se u njegovom mirisu i osjećaju dok joj je bio u ustima, a šok njegovog brzog orgazma bio joj je ugodno iznenađenje. Bilo je to iznenađenje i za samog Niklasa, ali eto, tako je ona djelovala na njega. Nije želio ustati iz kreveta - nije se želio vratiti u stvarni svijet. Ali bez sumnje, taj je svijet već zahtijevao njegov povratak - nikad prije nije isključio mobitel na toliko dugo vremena. Ustao je iz kreveta dok je ona i dalje ležala, buljeći u strop i izgubljena u razmišljanjima o njemu i vremenu koje će provesti u međusobnom upoznavanju. A Niklas je mislio na isto. Radovao se odmoru, sad kad je bio svjestan da mu je potreban odmor, nije ga mogao dočekati. Brzo se istuširao, razmislio o tome da se obrije, a potom uključio mobitel, nestrpljiv da porazgovara s Carlom te još jednom promijeni planove. Namrštio se kada je vidio svu silu propuštenih poziva, poruka, a potom se još više natmurio - bilo ih je stotinu. Od Carle, od Miguela, od skoro svih ljudi koje je poznavao... Bila mu je to prva naznaka da nešto nije u redu. Niklas nije imao obitelj, a jedina osoba do koje mu je bilo stalo nalazila se u krevetu u susjednoj sobi, tako da nije osjećao paniku, ali očito je postojao neki problem. Na probleme je međutim bio naviknut i dobro mu je išlo njihovo rješavanje. Odvojit će malo vremena za to, iako bi radije bio opet u krevetu. Nazvao je Carlu, pitajući se je li da kaže Meg da im naruči doručak. Neka, on će ga naručiti čim obavi ovaj poziv. Meg ga je čula kako u salonu razgovara na mobitel, i to na svojem jeziku. Ležala je u krevetu već cijelu vječnost, okrećući svoj vjenčani prsten oko prsta. Zatim je, dok je on još uvijek pričao na mobitel, shvatila da uopće nije prestravljena činjenicom da ovo mora reći svojim roditeljima, i iako nije bila riječ o tradicionalnom vjenčanju, iako ju je on upozorio da to neće trajati zauvijek, bila potpuno bezbrižna u vezi sa svime što se dogodilo. Sve što je sada osjećala, shvatila je, bila je neopisiva glad. »Naručit ću doručak«, rekla je dok se on vraćao natrag u spavaću sobu, a potom se malo namrštila, jer iako ga nije bilo dulje vrijeme u sobi, iznenadila se vidjevši da je potpuno odjeven. »Moram se vratiti u Brazil.« »Oh.« Uspravila se u krevetu. »Odmah?« »Da.« Nije je gledao, shvatila je Meg. Ono što nije shvatila bilo je da će joj za točno dvije sekunde slomiti srce. »Ovo je bila pogreška.« Izrekao je to s takvom lakoćom. »Molim?« 30

»Zabava je gotova.« »Čekaj malo...« Bila je potpuno zatečena. »Što se dogodilo od tamo do ovdje?« Pokazala je na salon iz kojeg je došao. »Zbog čega si promijenio mišljenje?« »Zbog sebe.« »Zašto? Odjednom si se sjetio da imaš zaručnicu?« Meg je povikala. »Ili djevojku?« Sad je počela plakati.»Ili ženu i petero djece?« Tek je sada počela shvaćati koliko je malo zapravo znala o njemu. »Nema žene...« slegnuo je ramenima, »osim tebe. Razgovarat ću sa svojim odvjetnicima čim se vratim u Brazil i vidjeti možemo li dobiti poništenje braka. Iako sumnjam u to...« Nije čak ni sjeo na krevet da joj kaže da je gotovo, a ona je shvatila kakva je budala bila, kako ju je lako obmanuo. »Ako ne dobijemo poništenje braka, moji će te odvjetnici kontaktirati za proceduru brakorazvodne parnice. Dobit ćeš jednokratnu isplatu«, rekao je. »Isplatu?« »Moji će ljudi to srediti. Možeš se na sudu boriti za više novca ako želiš, ali ozbiljno ti savjetujem da prihvatiš ovo. Naravno, ako si trudna...« Samo je stajao ondje dok se sunce probijalo kroz zavjese iza njega, a sve što je ona mogla vidjeti bio je tamni obris muškarca kojeg nije poznavala. »Možda ne bi bila loša ideja da razmisliš o piluli za dan poslije.« Potom se čulo kucanje na vratima, bio je to nosač koji je došao po njegovu prtljagu. »Zatražio sam kasniju odjavu iz hotela za tebe, u slučaju da želiš promijeniti let. Doručkuj...« ponudio je kao da je sve to posve normalno, a zatim dao napojnicu nosaču koji je otišao s njegovom prtljagom. »Ne shvaćam...« Pretvarala se u neku histeričnu ženu koja vrišti na krevetu dok joj frajer za jednu noć odlazi. »Ovo ljudi rade kad su u Vegasu. Zabavili smo se...« »Zabavili?« Nije mogla vjerovati svojim ušima. »Nije to ništa strašno.« »Ali za mene jest.« »E pa onda je vrijeme da odrasteš.« Nikada ne bi očekivala da bude tako okrutan, ali nije imala pojma s kim ima posla. Niklas je mogao biti jako okrutan kada je to bilo potrebno, a danas je bilo. Bilo je vrlo potrebno. Nije je mogao ni pogledati. Sjedila je na krevetu u suzama, nastojeći razgovarati s njim, ali je također primijetio da postaje strašno ljuta. Povisila je glas i mahala rukama dok mu je govorila da on treba odrasli, da on treba srediti svoj život. Pomislio je da bi ga svakog trenutka mogla udariti. Želio ju je zgrabiti za ruke i poljupcima otjerati strah, želio je makar na trenutak osjetiti njezino tijelo koje se trese od ljutnje i razuvjeriti je - ali nije je imao čime razuvjeriti. Znao je da će uskoro stvari postati jako loše i stoga je morao biti okrutan da je poštedi. »Zašto si me onda oženio?« vikala je. »Ionako sam namjeravala spavati s tobom...« Niklas je znao da bi ga za koji trenutak mogla udariti. Još je klečala na krevetu, razbacujući plahte oko sebe, ali za trenutak bi mogla puknuti. Zelene su joj oči sijevale, a zubi joj se iskezili i Niklas je znao da ovo mora okončati sljedećom rečenicom. »Rekao sam ti jučer.« Otišao je do noćnog ormarića i zbacio nekoliko paketića na pod. »Ne volim kondome.« 31

Podnio je kada ga je noktima ogrebla po obrazu, samo je stajao kad je jurnula na njega, golu je i bijesnu na trenutak uhvatio za ruke i zadržao. A zatim ju je odgurnuo natrag na krevet. I onda je jednostavno otišao. Prije nekoliko minuta jedine stvari o kojima je razmišljala bili su doručak i vođenje ljubavi sa svojim novopečenim mužem. A sada su govorili o poništenju braka i naknadi. Odnosno, nisu razgovarali. On je otišao. Otišao je s okrutnim riječima i svježim ogrebotinama od njezinih noktiju na obrazu, a ona je samo ležala na krevetu, dok se soba okretala oko nje, a ljutnja ju je poput tereta prikovala za krevet. Bio je pravi pothvat uopće disati. Nekoliko minuta kasnije Meg je shvatila da udiše na nos i izdiše na usta, baš kao što je to radila tijekom polijetanja. Njezino se tijelo trudilo da je izvuče iz stanja panike u kojem se zatekla. Još je ležala nastojeći shvatiti nešto što se nikako nije moglo shvatiti. Izigrao ju je. Otpočetka je sve to za njega bila samo igra. Ali radilo se o njezinom životu. Možda je bio u pravu. Možda je doista trebala konačno odrasti. Ako ju je muškarac poput Niklasa mogao tako lako izmanipulirati da povjeruje u ljubav na prvi pogled, možda je doista trebala srediti sebe i svoj život. Sklupčala se na trenutak, malo zaplakala, a onda je, zato što je jednostavno to morala, Meg ustala. Nije ni doručkovala. Naručila je samo kavu, progutala gutljaj vruće slatke tekućine nadajući se da će je ugrijati, razbistriti joj mozak od doživljenog šoka. Ali nije. Otišla je pod tuš, prskajući svoje bolno i osjetljivo tijelo mlazovima vode jer nije imala snage ući u kadu u kojoj su se ljubili i umalo vodili ljubav. Seks, podsjetila se Meg. Jer ljubav na prvi pogled očito nije imala veze sa svime što se dogodilo. Brzo se odjenula jer nije mogla podnijeti da bude u sobi koja je još mirisala na njega, a potom je pogledala zgužvanu plahtu s krvavom mrljom gdje je vodio ljubav s njom i načas je pomislila da će povratiti. U roku od sat vremena bila je na aerodromu. A nešto kasnije već je bila u avionu razmišljajući kako da vrati svoj život na stare staze, prije jučerašnjeg dana. Ali, srce ju je boljelo jednako kao i intimni dijelovi njezinog tijela, a oči su joj bile natečene od plača i jednako bolne. Meg je od stjuardese naručila hladnu masku za oči. Prije nego što ju je stavila, skinula je vjenčani prsten i stavila ga na lančić koji je nosila oko vrata, nastojeći potisnuti ono što se dogodilo. Ali nije mogla. U toaletu se našminkala najbolje što je mogla netom prije slijetanja. Podigla je kosu i na vratu vidjela malu modricu od njegova poljupca i u sebi osjetila vrisak koji je morala zatomiti. Stavila je sunčane naočale i pitala se kako će preživjeti sljedećih nekoliko sati, dana, tjedana... »Bogu hvala...« Njezina ju je mama dočekala kod trake za prtljagu. »Auto već čeka. Uputit ću te u sve dok se budemo vozile.« Zagledala se u svoju kćer. »Jesi li dobro?« 32

»Samo sam umorna«, odgovorila joj je Meg, zatim ju je pogledala i shvatila da joj nikada, apsolutno nikada, ne smije reći što se dogodilo, pa se nasilu nasmiješila. I »Ali sam dobro.« »Dobro«, rekla je njezina mama, a potom su dohvatile njezin kovčeg i krenule prema autu. »Kako ti je bilo u Vegasu?«

33

ŠESTO POGLAVLJE Meg je stajala u svome uredu i gledala kroz prozor dok je prstima, a to je često činila, prevrtala prsten koji je još uvijek, nakon gotovo godinu dana, bio na lančiću oko njezina vrata. Nije se radovala večerašnjem razgovoru sa svojim roditeljima, s obzirom na ono što im je namjeravala reći. To nije imalo nikakve veze s Niklasom. Već 11 mjeseci nisu imali nikakvog kontakta. Meg je imala 11 mjeseci da to preboli. Ali ona još nije znala kako da počne prebolijevati. Nije mogla podnijeti ni pomisao na njega, a kamoli ispričati nekome o svemu što se dogodilo. Iako nije mogla misliti na njega, iako ju je to zapravo jako boljelo, Meg je naravno i prečesto mislila na njega. Boljela su je sjećanja na lijepe trenutke. Ali prisjećanje na one loše potpuno ju je shrvalo. No, na svoje iznenađenje nije baš mogla shvatiti da li se kaje zbog svega. Niklas Dos Santos je za ono kratko vrijeme koje je proveo s njom zapravo promijenio njezin život. Promijenio je nju. Kad preživiš pakao, to te zaista ojača. Ovo je njezin život i ona ga mora živjeti, te je Meg odlučila da će konačno slijediti svoje snove i školovati se za profesionalnog kuhara. Sada je to samo morala priopćiti svojim roditeljima. Tako da je i večerašnji razgovor donekle imao veze s njime. Čudno je bilo to što željela je i Niklasu reći što je odlučila - borila se sa sobom da ga ne nazove. Koliko god bila bolna sjećanja, koliko god brutalan bio način na koji ju je ostavio, dio nje ipak je bio zahvalan na najvećoj grešci koju je u životu napravila i dok se poigravala s prstenom kao što je to inače često činila, Meg je osjetila kako je peku suze. Jedino je to danas bilo drugačije. Nije plakala za njim od onog jutra. Zapravo, jest, ali samo jednom - nekoliko tjedana nakon svega kada je dobila menstruaciju. Meg je tada plakala na podu kupaonice, ali ne zbog olakšanja, nego zbog toga što nije imala ništa njegovo. Nije mu imala što reći. Nije bilo razloga da ga kontaktira. Osim papirologije koju je još trebalo obaviti, sve je bilo nepovratno gotovo. Pa je veći dio godine izbjegla potrebu za suzama. Nastojala je ne misliti na njega, iako je to bilo nemoguće. Svakog je dana očekivala debelu omotnicu s pravnim dokumentima iz Brazila, ali ona nikad nije stigla. Svake se noći borila da ne razmišlja o njemu. Ponekad je Meg bila u iskušenju da na internetu potraži više informacija o čovjeku kojeg nije mogla zaboraviti - ali bojala se, bojala se da će je i pogled na njegovo lice na ekranu kompjutera natjerati da ga nazove i preklinje da joj se vrati. Toliko joj je nedostajao. Ponekad je bila ljuta i željela ga je nazvati da konačno pokrenu razvod braka, ali znala je da bi to bila samo izlika da ga nazove. Meg je znala da o razvodu ne mora razgovarati s njim osobno, ali još nije mogla započeti taj jednostavni proces, jer je znala da će sve, kada krene tim putem, prestati biti kao san - a ponekad joj se činilo da je sve i bilo samo san... No zatim bi joj prsti opet osjetili hladni metal prstena i ona bi ponovno shvatila da je sve bilo stvarno. Pogledala je na sat i vidjela da je vrijeme za ručak. Zahvalna na prilici da uhvati malo svježeg zraka dok planira kako će roditeljima priopćiti da napušta obiteljski posao, Meg je umalo popustila želji da ignorira zvonjavu telefona. 34

A poželjela da je upravo to i napravila kada se javila i shvatila da su došli neki novi klijenti koji su inzistirali da ih odmah primi. »Ne bez prethodne najave.« Meg je odmahnula glavom. Bila je sita napornih klijenata i toga da svi očekuju da stalno bude dostupna. »Idem na ručak.« »To sam im i rekla«, Helen je zvučala uskomešano. »Ali su rekli da će čekati dok se ne vratite. Vrlo su uporni i žele vas vidjeti još danas.« Meg je već bilo zlo od te riječi - svi su danas bili uporni, a kako nisu imali mnogo posla, njezini su roditelji sve više inzistirali na tome da moraju biti na raspolaganju za sve nerazumne zahtjeve potencijalnih klijenata. »Samo im reci da moraju rezervirati termin«, rekla je Meg, ali u trenutku kada je htjela završiti razgovor, ukočila se čuvši određeno ime. Ime od kojeg joj je krv bila istovremeno ledena i vruća. Ledena jer se bojala da će ovaj dan doći - bojala se da će im se svjetovi ponovno susresti, bojala se jedine pogreške u svom uređenom životu koja će je opet progoniti - a vruća zbog uspomena koje je u njoj budilo ime Dos Santos. »On je ovdje?« kriknula je Meg. »Niklas je ovdje?« »Ne«, odgovorila je Helen, a Meg je bila frustrirana zbog vlastitog nezadovoljstva kada je čula da nije došao. »To su neki ljudi koji su došli u vezi s njime, izgleda, i vrlo su uporni...« »Reci im da pričekaju trenutak.« Trebala je taj trenutak. Meg je to zaista trebala. Utonula je u stolicu i otpila gutljaj vode, naredila samoj sebi da se smiri, provjerila u zrcalu kako izgleda. Kosa joj je bila uredno začešljana unatrag i iako je bila malo blijeda u licu, izgledala je prilično staloženo - ali Meg je mogla vidjeti da joj se u očima zrcali strah. Nije se imala čega bojati, rekla je sama sebi. Nije ju stigla nikakva nevolja. Na kraju krajeva, ipak je prošla gotovo godina dana. Zasigurno je njegov pravni tim došao po njezin potpis na dokumentima za razvod. Sklopila je oči nastojeći se smiriti, ali nije pomagalo jer je jedino mogla misliti o sebi i Niklasu kako leže na krevetu isprepletenih tijela i o tome kako joj je uzeo srce onog dana kada je otišao. Sada je zaista sve išlo svome kraju. Stajala je dok je Helen uvodila posjetioce u njezin ured i ponudila im stolice da sjednu. Zatim im je Helen ponudila kavu i vodu, što su svi troje ljubazno odbili i na kraju, kad je Helen izašla i zatvorila vrata, Meg im se obratila. »Trebali ste me?« »Prvo bismo se trebali predstaviti.« Razgovor je započeo vrlo uglađen gospodin koji je prvo predstavio sebe i svog kolegu, a zatim je Rosa, žena kojoj je prema Meginom mišljenju moglo biti oko 40 godina, preuzela riječ. Bilo je teško odrediti koliko joj je točno godina. Bila je iznimno elegantna, s besprijekornom šminkom i frizurom, imala je osebujan naglasak kao i Niklas, i Meg je zaboljelo kada je čula taj poznati naglasak - bio joj je poznat jer ga je svake noći iznova čula u svojim snovima. Ali nastojala je ne misliti na to, pokušavajući se koncentrirati na Rosu dok joj je objašnjavala kako oni rade za pravnu tvrtku koju je gospodin Dos Santos angažirao. Prošla je kroz njihove kvalifikacije i strukturu tvrtke, i dok je to radila, Meg , je osjetila kako se njezine vlastite kvalifikacije doslovno tope ispod nje - ovo su bili vrhunski odvjetnici koji su došli obaviti posao. Ali Meg još nije shvaćala zašto je Niklas smatrao potrebnim poslati tri vrhunska odvjetnika sve do Australije samo da bi se Analizirao njihov razvod. Pa i pismo bi bilo dovoljno. »Prvo i prije svega«, započela je Rosa, »prije nego što nastavimo, molimo vas za diskreciju.« 35

To su vjerojatno bile najslađe riječi koje je Meg mogla čuti u ovoj situaciji. Njezin je odgovor bio naravno, ali to Rosi nije bilo dovoljno. »Inzistiramo na apsolutnoj diskreciji s vaše strane«, Rosa je ponovila i Meg je po prvi put osjetila kako postaje ljuta. »Prvo bih trebala znati zbog čega ste ovdje prije nego što budem mogla obećati potpunu diskreciju.« »Udani ste za Niklasa Dos Santosa?« »Mislim da svi to znamo«, Meg je rekla oprezno. »A znate li da se vaš suprug suočava s ozbiljnim optužbama za pronevjeru i prijevaru?« Niz leđa su joj se spustili ledeni žmarci. Njezina je ljutnja definitivno nestala i Meg je na trenutak razmislila prije nego što je odgovorila: »Nisam imala pojma.« »Ako ga proglase krivim, vjerojatno nikad neće izaći iz zatvora.« Meg je obliznula usne i osjetila okus ruža za usne koji je maloprije nanijela. Osjetila je graške znoja kako joj probijaju na čelu, a potom i mučninu na samu pomisao na muškarca poput Niklasa u zatvoru. Bilo joj je mučno i od pomisli na to što je morao napraviti da završi u zatvoru, možda i do kraja života. »Nedužan je.« To je izrekao gospodin koji se prvi predstavio, a Meg se nije mogla suzdržati da ne podigne obrvu, ali nije ništa komentirala. Naravno da će njegovi odvjetnici reći da nije kriv. Ipak su mu oni bili odvjetnici, zaduženi za njegovu obranu. Nije gledala Rosu dok je ova govorila. Umjesto toga je proučavala svoje nokte, neizmjerno se trudeći da si ne zarije ruke u kosu. Nije im htjela pokazati da je nervozna. »Mislimo da je Niklas žrtva namještaljke.« A što bi drugo i mogli reći, pomislila je Meg. »Stvarno ne znam kakve to veze ima sa mnom.« Meg je pogledala svakog od njih i bila je impresionirana zvukom vlastitog glasa kada je progovorila. Možda je zvučala kao odvjetnica, ili kao žena koja ima sve pod kontrolom, iako se naravno iznutra uopće nije tako osjećala. »Bili smo u braku manje od 24 sata, a zatim je Niklas odlučio da je sve to bila greška. Očito je bio u pravu. Jedva smo se poznavali. Nisam imala pojma o njegovim poslovima. O tome nikad nismo pričali...« Rosa ju je prekinula. »Mislimo da Niklasu smješta upravo šef naše tvrtke.« Tek je tada Meg počela shvaćati težinu situacije. Oni nisu samo branili svog klijenta, zapravo su teretili svog nadređenog. »Imali smo vrlo malo pristupa cijelom tom slučaju, što je neuobičajeno u ovako velikim parnicama, a bez pristupa dokazima ne možemo pripremiti dobru i temeljitu obranu. Iako još ne znamo točne razloge, smatramo da Miguel namjerava prikazati Niklasa u lažnome svjetlu. Naravno, naš šef ne smije znati da ga sumnjičimo. On jedini ima pristup Niklasu dok je u pritvoru i čeka početak suđenja.« »Sada je u zatvoru?« »Već mjesecima.« Meg je posegnula za vodom, ali je čaša bila prazna. Ruke su joj se tresle dok je nalijevala vodu iz vrča. Nije mogla podnijeti pomisao na njega u zatvoru, nije željela da je te misli progone. Nisu joj se nimalo sviđale te nove more koje su joj donijeli odvjetnici i samo je željela da odu. »Sve je to strašno, ali...« Nije znala kako bi im ona mogla pomoći - nije poznavala pravni sustav u Brazilu, nije ni shvaćala zašto su oni uopće ovdje. »Ne vidim kakve to veze ima sa mnom. Kao što 36

sam već rekla, nisam upućena u njegove poslove...« A zatim je počela paničariti, možda je kao njegova supruga ipak nekako bila povezana s cijelom tom stvari. »Već smo napravili molbu u Niklasovo ime za ostvarivanje prava na bračne posjete...« Meg je čula kako joj pulsira u ušima dok je Rosa pričala i iskapila je drugu čašu vode. No grlo joj je još uvijek bilo suho. Prstima je počela vrtjeti pramen kose, iznova i iznova. »Niklas ima pravo na jedan telefonski poziv tjedno i na dvosatni bračni posjet jednom u tri tjedna. Ide pred suca za dva tjedna da mu se odredi datum suđenja i trebamo da odete u Brazil. Kada ga u četvrtak posjetite, morate mu reći da svog odvjetnika može otpustiti tek kada izađe pred suca. Prije toga ne smije dati naslutiti što će napraviti. Kada otpusti Miguela, mi upadamo umjesto njega.« »Ne.« Meg je odmahnula glavom i izvukla prst iz kose. Bila je sigurna u svoj odgovor, nije trebala ni na trenutak razmisliti o ovome. Samo je htjela da odu. »Jedini način da dođemo u kontakt s njime je preko vas, njegove žene.« »Nazvat ću ga.« Bilo je to najviše što je mogla učiniti. »Rekli ste da ima pravo na jedna poziv tjedno...« A zatim je opet odmahnula glavom, jer je shvatila da se pozivi snimaju. »Ne mogu ga vidjeti.« I nije mogla. »Bili smo u braku tek jedan dan.« »Ispravite me ako griješim...« Rosa je bila jednako istinoljubiva koliko i izravna. »Prema dostupnim podacima, u braku ste već gotovo godinu dana.« »Da, ali...« »Niste se razveli?« »Ne.« »A da je Niklas umro, a ja vam donesem ček, biste li mi ga vratili i rekli Ne, bili smo u braku tek jedan dan? I biste li rekli Ne, dajte to nekome drugom. Ja nemam veze s njim...?« Meg je bila crvena u licu dok se borila da pronađe odgovor na to pitanje, ali nije ga znala - ali ni to nije zaustavilo Rosu. »A budući da niste tražili poništenje braka, pretpostavljam da je u pitanju bio dobrovoljni seksualni odnos.« Meg je osjetila kako još više crveni, jer je seks bio jedino što su imali. »Da ste ostali trudni, zar ga ne biste kontaktirali? Ili biste rekli da se to ne računa jer ste bili u braku samo 24 sata? Biste li isto rekli svome djetetu...?« »Niste pošteni.« »Nije ni sustav pošten prema mom klijentu«, rekla je Rosa. »Vaš će muž biti osuđen za zločin koji nije počinio ako mu ne prenesete ovu poruku.« »Dakle, sad ja trebam odletjeti u Brazil i otići u neku ćeliju ili sobu i pretvarati se da smo...?« »Neće biti pretvaranja - poseksat ćete se s njim«, rekla je Rosa. »Mislim da doista ne shvaćate o čemu je riječ i koji su rizici za Niklasa i njegov slučaj ako se otkrije da mu pokušavamo prokrijumčariti informacije. Bit će sumnjivo ako krevet i koš za smeće...« Hvala Bogu da nije išla u daljnje detalje, ali i ovo je bilo dovoljno da Meg zatrese glavom. »Čula sam dovoljno, hvala. Počet ću pripremati dokumentaciju za razvod još danas.« Ustala je. Ali oni nisu. »Udaja za Niklasa bila je najveća pogreška u mom životu«, zaključila je Meg. »Nemam je namjeru još jednom ponoviti i zacijelo nisam...« Odmahnula je glavom. »Ne. Mi smo bili pogreška.« »Niklas nikad ne radi greške«, uzvratila joj je Rosa. »Tako i znamo da je nedužan. Zato i radimo iza leđa našem šefu da bismo osigurali pravdu za Niklasa.« Pogledala je Meg. »Vi ste mu jedina šansa, i bilo to vama neugodno ili ne, smatrali vi da je to ispod vaše razine ili ne, ovo se mora dogoditi.« 37

Dala joj je omotnicu i Meg je u njoj našla plan puta i avionsku kartu. »Imate rezervaciju za let sutra navečer.« »Ja imam svoj život«, Meg je dreknula. »Posao, obaveze...« »Bračni je posjet odobren za četvrtak. To je jedina prilika za kontakt s njime prije saslušanja za dva tjedna. Nakon što ga vidite, možete otići i na Havaje - iako ćemo možda trebati da se vratite i obavite još jedan posjet za tri tjedna ako stvari krenu u krivom smjeru.« »Ne.« Kako da im to objasni? »Neću to napraviti.« Rosa je ostala smirena. »Možda želite da sve ovo nestane, ali to se ne može dogoditi. Niklas zaslužuje ovu priliku i dobit će je. Kada provjerite svoj bankovni račun, vidjet ćete da ćete biti dobro namireni za odvojeno vrijeme.« »Molim?« Meg je bila bijesna. »Kako se samo usuđujete? Ma kako ste samo...?« Ali nije bila riječ samo o tome kako su saznali za njezine bankovne račune. Nije u tome bio problem. »Nije riječ o novcu...« »Nego o moralu?« upitala je Rosa. »Prefini ste da biste spavali s vlastitim suprugom čak i ako to znači da će možda provesti ostatak života iza rešetaka?« Iz Rosinih je usta zvučalo tako jednostavno. »Kad ste već napravili najveću pogrešku u životu, barem ste izabrali dobrog muškarca, zar ne?« Rosa se podsmjehnula. »Bit će vam plaćeno da spavate s Niklasom - teško da se to može smatrati lošom pogodbom.« Meg ju je pogledala u oči i bila je sigurna da su on i Rosa jednom bili ljubavnici. Gledale su se na trenutak, svaka izgubljena u svojim privatnim mislima. Zatim je Rosa ustala nabravši usne, te u maniri drske Brazilke iznijela Meg svoje mišljenje o njoj. »Stvarno biste trebali malo spustiti nos.«

38

SEDMO POGLAVLJE Nakon što su otišli, Meg je učinila ono što je izbjegavala cijelu proteklu godinu. Potražila je na Internetu informacije o muškarcu za kojeg se udala i saznala koliko je on zapravo moćan - ili je bio prije nego što je optužen. Tek je sada shvatila da Niklas Dos Santos o kojem je čitala ne bi bio nimalo impresioniran činjenicom da mora letjeti poslovnim razredom. A zatim je čitala o tome kakav je šok izavalo njegovo uhićenje. Niklas je u poslu imao reputaciju bezobzirnog čovjeka, ali uvijek se činio kao pošten - a izgleda da je upravo zbog toga s tolikom lakoćom prevario neke utjecajne ljude i ukrao im milijune. Povjerovali su u laži koje im je govorio. Zbog svog povjerenja u njega njegovi su poslovni suradnici ispali lakovjerni, a unatoč tome što su Rosa i njezini kolege tvrdili da je Niklas nedužan, u Meg su ovi članci pobudili sumnju. Uostalom, znala je s kolikom je lakoćom pročitao i izigrao nju. Ali, kao što je i Rosa istaknula, on je i dalje bio njezin suprug, a ona mu je očito bila jedina nada da dobije pošteno suđenje. Meg je kliknula na neke fotografije i požalila. Prva koju je vidjela prikazivala je kako ga u lisičinama guraju u policijsko vozilo. Bilo je tu još mnogo fotografija Niklasa Dos Santosa, ali nijedna nije prikazivala muškarca kojeg je ona znala. Bio je u odijelu s uredno svezanom kravatom, kosa mu je bila upravo onakva kakve se sjećala, ali ni na jednoj ga fotografiji nije vidjela da se smiješi. Nijedna ga slika nije prikazivala kao Niklasa kojeg je ona kratko poznavala. A potom je pronašla još jednu fotografiju - nju joj je bilo najbolnije gledati. Lice mu je bilo arogantno i namršteno, a na obrazu je imao tri ogrebotine od njezinih noktiju te modricu na vratu koju su napravila upravo njezina usta. Meg je pročitala natpis iznad fotografije: Dos Santos vira outra mulher! Meg je kliknula za prijevod. Željela je znati jesu li ga uhitili baš tog jutra kada se vratio u Brazil - je li to bio razlog njegove okrutnosti prema njoj. Je li znao da će ga uhititi pa je sve prekinuo da nju zaštiti? Čekala je da natpis to potvrdi i u iščekivanju zadržavala dah kada se pojavio prijevod: Dos Santos razljutio još jednu ženu! Čak je i u zatvoru na drugome kraju svijeta ponovno uspio slomiti joj srce. Čulo se kucanje na vratima. Njezina majka nije ni pričekala na odgovor, jednostavno je otvorila vrata i ušla. »Helen kaže da si imala neke posjetioce?« »Da, jesam.« »Tko su bili ti ljudi?« »Prijatelji.« Vidjela je kako su se majčine usnice stisnule i znala je da neće otići dok ne sazna tko su ti prijatelji i što žele. Čak i bez toga Meg je znala da je čeka težak razgovor s roditeljima, a sada se činio zgodan trenutak da ga i obavi. »Možeš li nazvati tatu...?« Meg se blijedo nasmiješila svojoj majci. »Moram razgovarati s vama.« Nije dobro prošlo. Nakon svega što smo učinili za tebe - bio je to lajtmotiv njezinih roditelja i upravo ono što je Meg očekivala da će čuti nakon što im kaže da više ne želi raditi u obiteljskoj tvrtki. Niklasa nije ni spomenula. Bilo je dovoljno loših vijesti i bez toga da saznaju kako imaju zeta, i to u zatvoru. Trebao je to biti mnogo teži razgovor, ali Meg je imala osjećaj kao da su sve njezine emocije i strahovi bili rezervirani za mnogo težu odluku koju je tek trebala donijeti pa je presjedila taj težak razgovor s roditeljima blijeda i uzrujana, ali opet nekako distancirana. 39

»Pa zašto bi htjela biti kuharica?« Njezina majka to nikako nije shvaćala - kako to da bi njezina kći mogla željeti nešto što već nije bilo odabrano za nju. »Zaboga, ti si odvjetnica, a želiš ići raditi u nekakvoj kuhinji?« »Još ne znam točno što želim raditi«, Meg joj je upala u riječ. »Ne znam ni hoću li biti primljena...« »Pa zašto onda odbacuješ sve što imaš?« Na to nije znala odgovor - nije znala kako da im kaže da ona uopće nema osjećaj da nešto odbacuje nego da umjesto toga ponovno preuzima kontrolu nad svojim životom. Rekla im je da ide na odmor, iako ni sama nije bila sigurna u to, ali čak i bez cijele ove situacije s Niklasom, činilo joj se razumnim otići na nekoliko tjedana dok se njezini roditelji malo smire. »Zatim ću se vratiti i raditi još koji mjesec«, rekla je Meg. »Neću samo tako otići...« Ali prema mišljenju njezinih roditelja to je već napravila. Kasnije kada je sjedila na svom balkonu i uživala u pogledu, Meg je razmislila o danu koji je bio iza nje. Taj težak razgovor s roditeljima koji ju je trebao ispunili osjećajem krivnje i preispitivanjem vlastite odluke jedva da joj je zaokupio misli. Umjesto toga se usredotočila na mnogo veći problem koji joj je visio nad glavom. Tiho je sjedila i preispitivala tri stvari koje su bile dokaz da je njezina veza s Niklasom doista postojala. Skinula je prsten s lančića i prisjetila se sigurnosti koju je osjećala kada joj ga je stavio na ruku iako joj je bio rekao da to nije zauvijek, osjećala je da je napravila ispravnu stvar. Zatim je iz noćnog ormarića uzela vjenčani list i promatrala njegov potpis. Niklas Dos Santos. Vidjela je točku na kraju imena i gotovo je mogla čuti zvuk penkale kada je stavio točku na dokument. Kada je analizirao stvar. A zatim je proučila treću i najbolniju stvar - svoje srce koje je čak i nakon 11 mjeseci bilo vrlo bolno. Nije imala nikog otada, čak nije ni pomislila na drugog muškarca od tog trenutka. Osjećala je vrtoglavicu dok je tonula u vlastite osjećaje, bojeći se što bi mogla otkriti. Istina je čekala, ali ona je nije željela vidjeti. Bilo joj je prebolno priznati istinu. Voljela ga je. Bolje rečeno, jednom ga je voljela. Da nije, ne bi se bila udala za njega. Meg je duboko u sebi bila svjesna toga. I bez obzira na to je li on to želio ili ne, ta je ljubav još postojala. Njihov kratki brak za Meg je bio prava stvar. A kao što je to i Rosa istaknula, još uvijek jesu vjenčani. Vani je zahladilo pa je Meg ušla u stan i pročitala plan puta i upute koje joj je Rosa dala. Zatim je potražila informacije o zatvoru u kojem je bio i nije mogla vjerovati da ja tamo, a pogotovo da bi i ona u četvrtak mogla biti tamo. Da će biti tamo. Meg je stavila prsten na prst. Teška odluka, ali donijela ju je s nekom lakoćom. Rosa je ipak bila u pravu. S pravne strane on je i dalje bio njezin muž. Ali nije pravna strana bila ono što ju je navelo da donese odluku. Morala je srediti taj dio sebe i svog života, ali zasad je, u svakom smislu te riječi, Niklas bio njezin muž. Iako su detalji oko njezinog leta i hotela u kojem će odsjesti bili sređeni, Rosa joj je rekla da se u vezi s bilo kakvim problemom obrati putničkoj agenciji. Meg ne smije ni u kom slučaju kontaktirati s 40

njima. Ne smije biti povezana s njima ni na koji način - ne samo da bi se zaštitili oni ili Niklas, nego kako su je upozorili, da zaštiti samu sebe. Shvatila je moguće opasnosti, ali nije zdvajala nad time nego se jednostavno nosila sa životom koji se iznova preokrenuo. Imala je još jednu svađu s roditeljima - ovaj put veliku. Nije im bilo jasno zašto bi njihova inače razumna kći odjednom otputovala u Brazil. »Brazil!« Njezina je majka jednostavno zinula. »Kog ćeš vraga u Brazilu?« Nisu je čak ni ispratili na aerodrom. No, bila je tu i jedna pozitivna sitnica: Meg gotovo nije ni osjetila polijetanje. Misli su joj bile prezauzete činjenicom da ide Niklasu. A jedva je osjetila polijetanje i po drugi put kada je presjela u Santiagu i kada je znala da je to zadnja etapa putovanja k njemu. Kratko nakon polijetanja stjuardese su ustale i ponudile joj nešto za piće. »Tonik...« rekla je Meg, a potom se predomislila i pretvorila narudžbu u džin-tonik. »Idete na odmor?« Okrenula se prema ljubaznoj postarijoj gospođi koja je sjedila pokraj nje i koja je, kako je rekla, putovala u posjet rodbini u Sao Paulu. »Da...« rekla je Meg. »Tako nekako.« »Idete u posjet obitelji?« »Svome mužu.« Bilo joj je tako čudno izgovoriti to, ali ipak je nosila njegov prsten, a u torbi je imala vjenčani list, a možda će to morati reći i na carini pa bolje da počne uvježbavati tu izjavu. »Prvo Brazil, a onda tri tjedna na Havajima...« »Lijepo.« Starica se nasmiješila, a Meg joj je uzvratila osmijeh. Baš kao i Niklas onog dana kad su se upoznali, poželjela je da njena suputnica samo ušuti. Kako da joj je uostalom mogla obasniti pravu svrhu svog posjeta! Naručila je još jedan džin-tonik, ali nije pomoglo. Plakala je dok su slijetali u Sao Paulo - nikad nije vidjela ništa nalik tome. Ispod nje se protezao ogroman grad, s kilometrima napučenih zgrada i nebodera. Grad je imao skoro jednak broj stanovnika kao i cijela Australija, a Meg se nikad nije osjećala tako malenom i izgubljenom. Konačna faza slijetanja bila je zastrašujuća - još više zbog onoga što joj je bio ispričao o tome, pogotovo zato što je sada i sama mogla vidjeti koliko se blizu nalaze grad, prometnice i sama zračna luka, a najviše zbog toga što je konačno bila tu u Brazilu. Potpuno bizarno, ali pogledom je potražila njega čim je prošla carinu - bio je to glupi tračak nade da je sve ovo neslana šala, daje on samo testira i da će je dočekati s cvijećem i poljupcem. Možda će još jednom osjetiti trnje na svojoj koži kada je bude zadirkivao koliko je spremna proputovati da bi bila s njim nekoliko sati. Ali ovo nije bila ni šala ni igra. Nije bilo nikoga da je dočeka. Meg je izašla iz zračne luke i pokušala uhvatiti taksi, ali nikad nije vidjela takav red za taksi. Bila je iscrpljena i još jednom ju je Niklas izvukao iz njezine sigurne zone. Vozač taksija je slušao glasnu muziku, a prozori su bili spušteni, dok ju je vozio sve mračnijim ulicama u Jardins2. I tamo je sve bilo glasno. Grad je pulsirao životom. Na ulicama su bili štandovi s hranom - kroz prozore su u auto ulazili neobični mirisi svaki put kada bi stali na semaforima - i bilo

Jardins (vrtovi na portugalskom) je ime elitnog kvarta u Sao Paulu, poznatog po hotelima, muzejima i drugim turističkim i kulturnim sadržajima (op. prev.). 2

41

je to više nego stoje mogla podnijeti od grada. Stoje imalo smisla, pomislila je Meg s blijedim osmijehom. Ipak je to bio Niklasov grad. Meg se samo željela dočepati hotelske sobe. Sva razbarušena, zbunjena i umorna, Meg je platila vozaču nakon što su se zaustavili ispred vrlo visoke hotelske zgrade. Istog trena kada je zakoračila unutra znala je da je opet u njegovom svijetu. Hotel je bio moderan, kozmopolitski, s izvrsnim i lijepim osobljem. Bilo joj je pravo olakšanje doći u sobu i kroz prozor gledati dolje na konfuzne ulice, razmatrati činjenicu da je doista tu - i da će sutra drugim taksijem krenuti u posjet Niklasu. Meg je gledala prema horizontu, pitajući se u kojem je smjeru zatvor, pitajući se ima li on uopće pojma da je ona tu. Cijelu se noć pitala kako će se sutra suočiti s njime. »Bok, mama...« Nazvala je roditelje ne samo zato što inzistirali da ih nazove - ionako su jedva razgovarali -nego zato što je unatoč svim problemima Meg voljela svoje roditelje i htjela je noćas čuti barem neki prizvuk normalnosti. »Kako je u Brazilu?« Majčin je glas bio napet, ali barem je razgovarala s njom. »Predivno«, rekla je Meg. »Iako nisam još skoro ništa vidjela...« »Jesi li rezervirala kakve izlete?« »Ne još«, rekla je Meg i načas utihnula. Nije voljela lagati, pogotovo svojim roditeljima, ali odjednom je to Stalno morala činiti. Sutra će ih nazvati da im kaže kako se predomislila u vezi s Brazilom i da će ostatak odmora provesti na Havajima - kako li će tek reagirati na to? Više od ičeg drugog Meg je željela da se sutrašnji dan završi, tako da se može izležavati na plaži i preboljeti njega jednom zasvagda. Nije htjela riskirati i ponijeti zahtjev za razvod sa sobom jer bi to moglo izazvati dodatna pitanja ili probleme na carini, ali čim se vrati kući, poslat će ga poštom. Njezino ga srce više nije moglo podnijeti. »Kako je tata?« »Zabrinuto«, rekla je mama, a Meg je osjetila kako joj se srce para jer je mrzila to što se toliko brinu zbog nje. »Koštat će nas ko svetoga Petra kajgana da nađemo novog odvjetnika...« Meg je znala da je mama nije mislila povrijediti, ali je to nenamjerno ipak učinila. Posao im je uvijek bio prva stvar na umu. »Rekla sam ti da ću raditi još nekoliko mjeseci kad se vratim. Ne morate žuriti i ne trebate odvjetnika s punim radnim vremenom; možete nekoga angažirati kao vanjskog suradnika. Proći ćemo kroz to kad se vratim.« »Vratit ćeš se?« Meg se malo nasmiješila na to, jer se vjerojatno ipak nije radilo samo o poslu. Koliko god da su ponekad bili teški, ipak su joj željeli najbolje i voljeli su je - Meg je to znala. »Naravno da hoću. Samo trebam nekoliko tjedna da razbistrim glavu - vratit ću se prije nego što opazite da me nema.« Nikako nije mogla zaspati. Bojala se sutrašnjeg dana i susreta s njim, bojala se kako će na nju utjecati taj susret. Već ju je razmišljanje o njemu emocionalno iscrpljivalo, a kamoli tek susret uživo. A tek seks s njim. Ako je Meg uopće spavala, to nije bilo mnogo, a bila je budna dugo prije nego stoje alarm zvonio. Naručila je doručak, ali želudac joj se prevrtao i jedva je uspjela progutati komad kruha i pohanog sira. Više je bila zahvalna na kavi. Da ga nije voljela, sigurno ovo ne bi mogla uraditi. 42

Ali da ga nije voljela, ne bi se bila udala za njega i ne bi uopće bila u ovoj situaciji. Međutim sjetila se okrutnih riječi koje joj je rekao onog jutra i shvatila da ljubav nema veze s ovim. Odustala je od doručka i otišla se okupati, nastojeći se pripremiti za ono što je bilo pred njom, ali nije imala pojma kako. Uzela je britvicu i obrijala noge, ali nije bila sigurna radi li to zbog njegova zadovoljstva ili vlastitog ponosa. Isto je bilo i s uljem koje je utrljala u kožu. Obukla je jednostavno donje rublje boje kože, haljinu maslinastozelene boje i ravne kožne sandale. Ruke su joj se previše tresle pa je odustala od šminkanja. Rosa joj je bila dala ime dobre tvrtke za prijevoz, što je bolje nego da traži taksi, te su je upravo nazvali s recepcije i obavijestili da je vozač stigao. Kada je izašla iz sobe, pogledvala je uokolo i pitala se kako će se osjećati kad se vrati. Sutra u ovo vrijeme već će biti na putu za Havaje. Sutra u ovo vrijeme sve će biti završeno - unatoč svemu što je Rosa rekla, neće mu se više vraćati. Jednom je dovoljno. Drugi bi je put moglo stajati života. Nastojala je ne razmišljati previše o onome što će se dogoditi. Vozila se jednim od najraznolikijih gradova, prošla pored zgrade suda gdje će Niklas biti za dva tjedna i na dnevnom je svjetlu Meg vidjela nešto više od tog predivnog grada. Tu su bile ljepota i bogatstvo, ali i veliko siromaštvo. Razmišljala je o Niklasu i njegovom odrastanju na ulicama grada i o tome koliko je postigao da bi sada doživio takav pad. Nije znala dovoljno da bi zaista vjerovala u njegovu nedužnost. Možda je bila zaslijepljena ljubavlju, ali nije baš bila potpuno slijepa. Ipak, zaslužio je barem pošteno suđenje. Meg nikad nije osjetila takav strah kao kad su se približili zatvoru. Pogled na stražarski toranj, zvukovi koje je čula kad je ušla, poniženje detaljnog pregleda prije nego stoje puste unutra... Pregledali su i njezine papire, fotografirali je i potom joj izrekli njezina prava — bolje rečeno, prava njezinog muža. Mogla se opet vratiti za tri tjedna, mogla ga je nazvati jednom tjedno u određeno vrijeme i razgovarati deset minuta. Iako je Meg uzela papirić s brojem telefona, znala je da ga nikad neće nazvati. Potom ju je čuvarica pregledala da ne bi štogod prokrijumčarila, a Meg je zatvorila oči i čekajući da joj dopuste da navuče gaćice, pomislila kako će pljunuti Rosi u lice ako je ikada više bude vidjela. Možda je ona trebala malo spustiti nos i sabrati se, ali dok su je vodili prema prostoriji gdje su dva čuvara razgovarala, čula je ime Dos Santos nekoliko puta, i iako nije točno razumjela što su govorili, itekako je uhvatila njihov raskalašeni ton. Dok je čekala da Niklas dođe, Meg je bila svjesna da bi se morala sabrati u vezi sa samom sobom — ali u ovom je trenutku bila posve sigurna da više ne osjeća ništa u vezi s njim.

43

OSMO POGLAVLJE Otvor na vratima se rastvorio i stigao je ručak. Niklas je jeo grah i rižu. Jelo je bilo mlako i bljutavo i nije bilo kopra da ga Niklas izvadi, ali bio je gladan i počistio je tanjur bez riječi. Isto je učinio i njegov cimer u ćeliji. Tako su oboje preživljavali. Nije dopuštao da ga stalna buka i dernjava ostalih zatvorenika razdraže. Nije se žalio na bezukusnu hranu ni prljavštinu. Od prvog dana kada je stigao u zatvor bio je tiho, osim onih nekoliko najnužnijih riječi, i prilagodio se sustavu, iako su ga neki čuvari nastojali isprovocirati. Kada je tek ušao u zatvor, rekli su mu kakvog su mu cimera namijenili i da može očekivati gadne batine. Rekli su tom bogatom dečku koliko će mu gadno biti unutra dok je skidao odijelo i cipele, a potom sat i nakit prije nego što su ga pretražili i oprali šmrkom. Niklas nije ništa rekao. Mnogo su ga puta prije tako oprali. Nije imao zrcalo da se pogleda, pa je nakon što su mu obrijali glavu, samo prešao rukom preko glave. Nosio je grubi denim bez prigovora. Nosio je i goru odjeću i bio je mnogo gladniji i prljaviji mnogo puta u životu. Niklas je bio dijete s ulice. Odrastao je na najgorim mjestima i preživio je. Došao je ni iz čega i vratio se ničemu - kao što se oduvijek potiho i bojao da bi se moglo dogoditi. Ovaj je anonimni i brutalni svijet bio ono čemu je pripadao i što je zaista zaslužio. Niklas je shvatio da je upravo ovo možda njegov dom - a ne kilometrima u zraku, dok u avionu uživa u šampanjcu i kavijaru, ne razmišljanje o kućici u planinama i obitelji za koju će se brinuti. Bio je budala što je to uopće poželio, bio je budala kad je spustio svoj obrambeni mehanizam, jer te stvari nisu bile njemu namijenjene. Sredstva su mu zamrznuta, prijatelji i kolege sumnjaju u njega... Ovo konačno škljocanje lisičina oko njegovih zglobova donijelo mu je privremeno olakšanje kada se Niklas vratio grubome svijetu za koji je znao da će ga jednom ipak ponovno uzeti k sebi. Vratio se tom drugom sustavu i naizgled je jednostavno plivao kroz njega. Ali to je privremeno olakšanje uskoro nestalo i počeo je jačati osjećaj da mu je nanesena nepravda. Ponekad je imao osjećaj da će mu glava eksplodirati, a tijelo mu je bilo toliko snažno od gnjeva da je bio uvjeren kako bi mogao iščupati zatvorske rešetke golim rukama ili zaustaviti metke zubima - ali potom bi, kao što je već odavno sam sebe poučio, jednostavno odagnao te misli od sebe. Nijednog trenutka nije pokazao svoj gnjev, a rijetko je i progovarao. Njegov je cimer u ćeliji bio jedan od onih kojih su se svi ostali najviše bojali. Praktički je upravljao tim zatvorom i imao je kontakte unutar i izvan zatvora. Čuvari su mislili da će to izgledati kao kad stavite dva bika u istu arenu. Moto Sao Paula je: Ja ne slijedim druge, ja vodim. Pa su bogatog dečka koji je vodio poslove stavili u istu ćeliju s čovjekom koji je vodio sve druge zatvorenike i jedva čekao da čuje Dos Santosa kako plače i cvili. No Niklas je zadržao Fernandov pogled i kimnuo mu kada su ga doveli u ćeliju. Poželio mu je dobru večer, ali nije dobio odgovor, i od tog mu trenutka Niklas nije ništa više rekao. Ignorirao ga je - što je odgovaralo i Fernandu i njemu - te se tijekom mjeseci napetost izgubila. Tišina između njih dvojice sada je bila više prijateljska; obojica su poštovali privatnost onog drugog, u prijateljstvu bez riječi. Niklas je pojeo ručak do kraja. Uskoro će ići vježbati. Već ih dulje od tjedan dana nisu puštali vani u dvorište pa će vježbati na podu. Nastojao je sam sebe smiriti, držeći se rutine i ne misleći na išta drugo. U početku se prilagodio sustavu, ali što je više

44

slijedio zatvorska pravila, to su mu bila odbojnija. U njemu se već dugo taložio bijes koji nije smio eksplodirati, jer je htio biti ovdje kada mu zakažu datum suđenja - nije htio završiti u samici do tada. Ležao je na svom krevetu i nastojao se ne nadati previše da bi za dva tjedna kada izađe na saslušanje pred suđenje mogao dobiti pravo na izlazak uz jamčevinu. Miguel mu je već rekao da jamčevina nije izgledna -bilo je i previše utjecajnih ljudi povezanih sa slučajem koji ga nisu htjeli vidjeti na slobodi. »Ali nitko nije povezan«, rekao mu je Niklas posljednji put kad su se vidjeli. »Zato što nisam ništa učinio. Pa ti bi to trebao i dokazati.« »I hoću«, rekao je Miguel. »Gdje je Rosa?« Niklas je tražio da vidi Rosu kada bude imao pravo na idući posjet. Sviđala mu se njezina izravnost i volio bi čuti njezino mišljenje o svemu, ali i ovog je puta došao samo Miguel. »Ona...« Miguelu je bilo neugodno. »Željela je doći«, rekao je. »Pitao sam je hoće li doći, ali...« »Ali što?« »Silvio«, rekao je Miguel. »Ne želi da dolazi k tebi u zatvor.« Niklas je to shvaćao. Silvio je bio Rosin muž i nije mu se sviđalo što ona radi s Niklasom. Niklas i Rosa su nekoć bili u kratkoj vezi, taman prije nego što je ona upoznala Silvija, i iako više nije bilo ničega između njih, to što je radila za Niklasa bio je problem. Dok je i dalje ležao na krevetu vrteći razgovore u glavi, jer je to jedino i mogao raditi ovdje, Niklas je priznao da je Silvio ipak u pravu što ne želi dopustiti Rosi da ga posjeti u zatvoru. Naravno da se između njih ništa ne bi dogodilo, ali nije samo Rosin oštar um bio ono što je Niklas želio. Zatvor je bio nabijen testosteronom i zatomljenim muškim bijesom, a Rosa je bila dovoljno razumna i razumjela bi da bi mu oči gutale njezino tijelo. Ona bi mu to i dopustila, a znao je da bi se i lijepo odjenula za njega. Nastojao je ne misliti na Meg - nije htio ni pomisliti na nju kako dolazi ovdje - ali naravno da mu je bilo nemoguće ne misliti na nju. Kako su mu misli počele lutati, nastojao je ta razmišljanja odganati od sebe i koncentrirati se na svoje saslušanje prije suđenja. Bio je frustriran što nije bilo napretka u slučaju i njegova se frustracija zbog svega približavala točki pucanja. Spustio se sa svog kreveta i počeo raditi trbušnjake, brojeći pritom u glavi. Zatim je radio sklekove, ali njih se nije ni trudio brojiti. Jednostavno će vježbati dok ga tijelo ne zaboli. Ali bijes je u njemu i dalje rastao. Htio je biti vani - ne samo zbog slobode nego zato što bi tako mogao kontrolirati stvari, dok ovdje unutra nije mogao kontrolirati ništa osim ovih malih rutina. Pa je nastavio vježbati, a kada se čuvar približio vratima, Niklas je i dalje vježbao i ignorirao njegovo podrugivanje. »Koji si ti sretnik, Dos Santos.« Nije izgubio ritam vježbanja, samo je nastavio. »Kome si platio?« Niklas i dalje nije odgovarao. »Imaš stvarno lijepu ženu.« Tek je tada zastao, samo na trenutak, usred trbušnjaka, prije nego što je nastavio. Taj čuvar nema pojma o čemu priča. Nitko nije znao za Meg - provocirali su ga i poigravali se njegovim umom, pa je odlučio ništa ne odgovoriti. »Čeka te.«

45

A zatim se prorez na vratima rastvorio i rečeno mu je da ustane. Sada nije imao drugog izbora nego poslušati naredbu. Niklas je ustao i uhvatio Fernandov pogled tek na trenutak, što je inače bilo rijetko. Ovakva je promjena u rutini bila očigledna i iznenađujuća za obojicu. Niklas je gurnuo ruke kroz prorez na vratima da mu stave lisice, a potom povukao svezane ruke natrag dok su se vrata ćelije otvarala. Prošao je hodnikom i niz metalne stube, slušajući povike, provokacije i grube primjedbe dok je hodao. Čuvar ga je nekoliko puta gurnuo, ali Niklas nije reagirao, samo je i dalje hodao nastojeći shvatiti što se događa. Mora da mu je Miguel poslao prostituku, valjda je povukao neke veze da mu to sredi. Hvala Bogu. Možda će sad lakše izdržati do početka suđenja. Nije pokazivao nikakve emocije dok su hodali. To je već odavno naučio. Pokaži slabost i gotov si - to je naučio kada mu je bilo osam godina. Hodao je novim sirotištem u koje su ga bili poslali -to mu je bilo već treće - a ovo je bilo i najgore. Ali, bilo je tu i dobrih vijesti, rekli su mu da ga čeka njegova nova obitelj. Divna obitelj, rekao mu je odgojitelj u sirotištu. Bili su bogati, uhranjeni i dobro odjeveni, imali su sve što su željeli, osim djeteta. Više od ičega željeli su sina i odabrali su Niklasa. Srce mu je preplavila nada. Mrzio je sirotište, grubo mjesto za dječake gdje su odgajatelji često bili okrutni prema njima, te se smiješio sav uzbuđen dok su se vrata otvarala, a on se pripremao na susret sa svojom novom obitelji. Kako su se samo odgojitelji koji su ga tamo dočekali smijali njegovim suzama - kako su mu se samo rugali, uživajući u svojoj šali još satima. Kako je on samo mogao biti tako odvažan da pomisli kako neka obitelj želi upravo njega? Bio je to zadnji put u njegovom životu da je Niklas plakao. Zadnji put da je otvoreno pokazao svoje osjećaje. Sada je sve držao u sebi. Neće čuvarima dati to zadovoljstvo. Kakav god im bio plan, neće im dati da mu pročitaju izraz lica. Ali onda ju je ugledao. Nije niti pomislio da bi to stvarno mogla biti Meg. Nije sam sebi dozvolio da to pomisli. Ona nije pripadala ovdje. Bila mu je to prva pomisao kad ju je vidio u lanenoj haljini. Kosa joj je sjala bakrenozlatnim sjajem, poput večernjeg sunca koje je prodiralo kroz prozor njegove ćelije, a potom joj je u očima vidio tjeskobu koja je prerastala u strah kada je ugledala njegovu obrijanu glavu i grubu odjeću. Ubo ga je žalac srama zbog toga što ga je vidjela ovakvog, ali nije to ni na sekundu pokazao na svom licu. Buljio je ispred sebe dok su mu skidali lisice, a iako je bio miran izvana, misli su mu se rojile glavom. S njegove lijeve strane bio je Andros, čuvar kojem je najmanje vjerovao, i ponovno je pomislio kako Meg ne pripada ovdje. Želio je znati tko je to dovraga sredio, tko je odobrio njezin posjet jer iako je bio zatvoren i dalje je on svime upravljao i rekao je Miguelu da sve odluke odobrava upravo on sam. Osjećao je Androsov pogled dok je ona koračala prema njemu, čuo je strah i uznemirenost u njenom glasu kad je progovorila. »Tako si mi nedostajao.« Meg je igrala ulogu - Niklas je to shvatio - ali kad su mu njezine usne dotakle obraz, nije bilo važno to što je glumila jer je to bio prvi predah za njegove osjete nakon više mjeseci. Dodir njezine kože na njegovom obrazu bio je tako nježan da ga je to zapravo šokiralo. 46

Želio je znati zašto i kako je došla ovdje, želio je znati što se točno događa, ali prvi mu je instinkt bio da je ne poljubi nego da je zaštiti - ali to je značilo da i on mora igrati ulogu, jer je Andros i dalje gledao. Bio je to poljubac za druge i nastojao je to imati na umu, ali njezin je dah još imao aromu izvanjskog svijeta. Upijao ga je, a osjećaj njezinog tijela u njegovim rukama omogućio mu je kratki bijeg od stvarnosti. Meg je bila ta koja se povukla. Meg je stajala crvenih obraza, a u očima su joj bile suze srama, boli i gnjeva. Usne su joj se stisnule dok je jedan čuvar govorio nešto što je nasmijalo onog drugog, a potom su se otvorila vrata i ušli su u malu i jednostavno namještenu sobu. Čuvar im je nešto doviknuo prije nego stoje zatvorio vrata, i zvučalo bi grubo i primitivno na bilo kojem jeziku. Nije više mogla stajati pa je na trenutak sjela na stolac, iskreno potresena. Ne samo zbog prizora svog muža, ne samo zbog šoka što je vidjela Niklasa s kosom tako podrezanom da je bila kratka gotovo kao i njegova tamna bradica, i odjevenog u grubi zatvorski denim, nego zato što je još uvijek bio najzgodniji muškarac kojeg je ikada vidjela. Nije to bio samo šok zbog toga što je opet okusila njegova usta, osjetila dodir njegove kože, oživjevši tako sve one uspomene od jedne zajedničke noći. Bilo je to zbog svega ostalog: putovanja, sirotinje koju je vidjela na ulicama dok se vozila, prizora zatvora, stražarskog tornja i naoružanih čuvara, srama zbog toga što su je pretresli do gole kože. Zasigurno je sve to potisnulo osjećaje koje je gajila prema njemu? Ali ne, jer se sada morala nositi s time što ga je ponovno vidjela i okusila. Jedan je trenutak samo sjedila i pitala se kako je moguće da joj nakon svega što je prošla srce kuca s osjećajem olakšanja što je ponovno u njegovom zagrljaju. Željela ga je preboljeti - morala je to napraviti za vlastito dobro - pa ga je nastojala ne gledati i samo je popila malo vode iz čaše koju joj je ponudio. On je stajao i promatrao je, vidio je da je u šoku, vidio je koliko joj je naškodio tek kratki boravak na ovom mjestu te još jednom pomislio kako joj nije mjesto ovdje. »Zašto?« Kleknuo je pokraj nje i progovorio grubim šapatom. »Zašto si došla?« Nije mu odgovorila - Meg nije mogla ni otvoriti usta. »Zašto?« inzistirao je, a potom ga je ona pogledala, a on se sjetio njihovog zadnjeg susreta. Čak i bez iskeženih zubiju, mogao je osjetiti njezin gnjev, mogao je vidjeti kako joj zelene oči plamte potisnutim gnjevom i čuti frktanje u njenom glasu kada mu je konačno odgovorila. »Čini se da polažeš prava na mene.« Niklas se sjetio kada ju je prvi put vidio. Bila je nervozna, ali sretna, i znao je da je on kriv zbog toga kakva je postala. Vidio joj je bol i gađenje u očima dok je gledala čovjeka za kojeg se udala, a ona nije vidjela kakav je on zapravo. On nije htio njezino milosrđe. »Hvala, ali ne hvala.« Krenuo je prema vratima želeći pozvati čuvare. Možda će mu poslije biti žao, ali nije više htio provesti ni trenutka u ovoj sobi. Kako se pomaknuo, tako je čuo njezin glas. »Niklas.« Viknula je za njim. Ovdje se nije radilo o onome stoje bilo između njih, niti o tome čija će biti zadnja, bila je ovdje zbog jednog jedinog razloga. »Tvoji su mi ljudi rekli...« Okrenuo se prema njoj. »Moram ti reći...« Dao joj je znak da se utiša tako što je stavio prst preko svojih usta i kimnuo prema vratima. Nije nikome vjerovao - nikada prije u životu, a svakako neće s time početi baš ovdje. Ali onda je na trenutak sklopio oči jer je to bilo pogrešno. Jer je jednom nakratko vjerovao njoj i još uvijek joj je 47

vjerovao. Prišao joj je, ponovno kleknuo i približio glavu prema njezinim ustima, tako da mu može tiho reći ono malo što je znala. »Miguel radi protiv tebe. Moraš tražiti promjenu odvjetnika...« Odmaknuo je glavu, a ona ga je promatrala dok je procesirao tu vijest. Tiho mu je rekla sve što je znala. Posivio je u licu, a oči su mu se zatamnile. Progutao je kao da su mu usta puna žuči i mogla je čuti kako brzo i ljutito diše. Šapat mu je bio oštar kada je progovorio. »Ne.« To je morala biti laž, jer ako je njegov vlastiti odvjetnik radio protiv njega, provest će cijeli život u zatvoru. Ona sigurno laže. »Kako?« pitao je. »Zašto?« »Ne znam ništa više«, rekla je Meg. »To je sve što su mi rekli.« »Kada?« inzistirao je ljutitim šapatom. »Kada su ti rekli?« Zatim mu je ispričala o posjetu - kako su u ponedjeljak ujutro Rosa i njezini kolege došli u njezin ured. Istog je trenutka pomislio na nju u Sydneyu, kako nastavlja sa svojim životom bez njega, a sada je bila ovdje u Brazilu. »Nisu te smjeli poslati...« Bio je ljut. »Preopasno je...« »U redu je...« Ali nije bilo u redu. »Niklas...« Ispričala mu je sve što su joj rekli - da se moraju poseksati, o krevetu i košu za smeće, da čuvari ne smiju znati zbog čega je zapravo tu. Vidio je kako joj lice gori od srama, a ona je vidjela njegovo gnušanje nad svime što je prošla zbog njega. »Niklas, u redu je«, šapnula je. »Znam što radim...« Osjećala je njegov bijes; bio je u prisutan prostoriji zajedno s njima. »Ne bi smjela biti ovdje.« »To je moja odluka.« »E pa onda je pogrešna.« »Pa dobro mi ide donošenje pogrešnih odluka u tvojoj blizini, tako barem izgleda. Uostalom«, oštro je šapnula, »ne moraš se brinuti - dobro me plaćaš za ovo...« »Koliko?« Rekla mu je. Tada je shvatio punu težinu svoje situacije, tada je shvatio koliko je sve to ozbiljno - jer on više nije imao novaca. Sva su mu sredstva bila zamrznuta. Pomislio je na svoje odvjetnike koji su joj platili vlastitim novcem i to je umanjilo gorčinu koja ga je izjedala. Zatim je pogledao ženu koju je možda i volio i opet osjetio gorčinu jer je mrzio cijeli svijet zbog onoga što mu je učinjeno. »Dakle, nisi ovdje zbog vlastite dobrote?« »Taj si dio već doživio«, rekla je Meg. »Možemo li to jednostavno obaviti?« Pogledala je prema krevetu, a on je vidio da je progutala knedlu i znao je da je preplavljena strahom. Ponovno je pogledao prema vratima, znajući da je ispred njih čuvar, i to onaj kojem nije vjerovao i koji nikad ne smije niti naslutiti pravi razlog zbog kojeg je ona ovdje. Platili su joj da dođe, podsjetio se Niklas. Ponovno nikome nije vjerovao. Ustao je i strgnuo plahtu s kreveta, a ona je samo sjedila dok je rukama gužvao plahtu i potom je bacio natrag na krevet. Vidjela je njegovu ljutnju kad je zgrabio krevet za uzglavlje i počeo njime lupati o zid. Osjetio je kako njegov gnjev raste dok je sve brže udarao krevetom. Nikad u životu nije platio za seks. Doduše, bio bi zahvalan na prostitutki, ali Meg nije smatrao takvom, i u glavi mu je 48

bubnjalo dok je iznova udarao krevetom o zid. Nije više znao kome da vjeruje i dok je krevet sve brže udarao, počeo je vikati. Meg je jecala dok je on vikao, ali njegov je bijes i dalje rastao i onda je uzeo paketić kondoma i otišao u malu kupaonicu da obavi ono što je bilo potrebno tako da bi postojali dokazi njihova snošaja. Meg je sjedila, slušala i plakala. Razumjela je da je ljut, ali nije mogla razumjeti samu sebe jer ga je željela čak i ondje, usred sve te prljavštine i srama. Očajnički je željela biti s muškarcem koji joj je tako bolno nedostajao. Ne samo zbog seksa, nego zbog neke utjehe koju joj je donosio. »Niklas...« Ušla je u kupaonicu i ignorirala ga kad joj je, nimalo pristojno, rekao da ode. Bio joj je okrenut leđima. Prišla mu je sa strane i vidjela njegov bijes i brze pokrete ruke. Opet joj je rekao da ode, a kada mu je postalo jasno da ona ne shvaća da to stvarno i misli, rekao joj je to opet na francuskom i španjolskom. »Na kojem ti još jeziku trebam ponoviti?« Koliko se samo sramio što ga vidi ovakvog, što je sveden na ovu razinu. Okrenuo joj je leđa jer je nije mogao pogledati u lice, ali ona se nekako ugurala u prostor između njega i zida i poljubila ga. Jedna se njezina ruka pridružila njegovoj. »Ostavi me.« »Ne.« Dodirivala ga je. »Ostavi me«, rekao je dok je ona drugom rukom skidala gaćice. »Ne.« Obgrlila ga je rukama oko vrata i priljubila se uz njega, pokušavajući ga poljubiti. Odgurnuo ju je. »Ne znaš s čime se igraš.« »Ali želim saznati.« Željela je svaki djelić njega - željela je još malo onoga što nije mogla potpuno imati. Jer muškarca poput Niklas mogla je imati tek nakratko. Došla je ovdje ne zato što je morala, ne zato što su joj platili, ne zato što je bilo moralno pomoći suprugu. Došla je samo zbog njega, a njegova je ljutnja nije zastrašila ni na tren. Nije ga se bojala ni kada joj je grubim rukama zadignuo haljinu. Podigao ju je i namjestio grubo je povlačeći na sebe. Seks je bio njihov ispušni ventil, a ona je obavila noge čvrsto oko njega i obgrlila ga rukama oko vrata. Poljupci su mu bili siloviti i ona je osjetila doslovno sudaranje njihovih zubiju i jezika dok se brzo i ljutito zabijao u nju. Grubi dodir denima na bedrima bio je ništa u usporedbi s njegovom grubošću dok je ulazio u nju, a leđa su joj bila čvrsto pristisnuta uza zid. Meg je osjećala njegovu ljutnju koju je zabijao u nju i to je oslobodilo i Meginu ljutnju - bila je ljuta zbog toliko toga: zbog toga stoje ovdje, zbog toga što ga je još uvijek željela, zbog toga što ju je tako uzbuđivao. Meg je bila još više šokirana vlastitim uzdasima i krikovima koje je on prigušivao svojim ustima to ju je zapravo plašilo - ali nije se plašila njega dok ju je privlačio sebi i prstima joj ostavljao modrice na bedrima. Osjećala je kako će brzo svršiti, kako da je samo na ovo čekala 11 mjeseci, kao da je njezino tijelo čekalo na njega da se oslobodi. Bio je ovo trenutak pomutnje i za Niklasa, jer njezini uzdasi i grčevito trzanje njezinih bedara te način na koji je izvila leđa nisu mogli biti lažni. Mislio je da je ovo čin milosrđa, u najboljem slučaju dobro plaćena gluma, u najgorem seks iz sažaljenja, ali ponovno je žudjela za njim kao nekoć, i dok je svršavao u nju, ponovno se sjetio svega dobrog - onog što su imali tada. Nikad nije plakao, ali sada je bio vrlo blizu tome. Oboje su bili preplavljeni kratkotrajnim olakšanjem, a njegovi su poljupci postali nježniji jer ju je želio vratiti sebi. Ali onda je čuo kapanje vode iz slavine, otvorio oči i vratio se u stvarnost. Nije tu više smjelo biti poljubaca pa ju je odgurnuo. 49

Spustio ju je dolje. Ali ona ga nije htjela izgubiti zbog njegovog ponosa pa ga je nastavila ljubiti, raskopčala mu je košulju i stavila dlanove na njegova prsa. Osjećao se kao da ga je dodir njezinih ruku opekao jer već mjesecima nije osjetio ničiji dodir, i nije mu se sviđalo što je tako izložen dok njezine ruke radoznalo lutaju njegovim tijelom. Želio je samo seks, ne nju, ali njezine su se ruke i dalje pomicale istražujući njegove mišiće. Dodir njezinih prstiju bio je pravo zadovoljstvo, i iako nije želio da ona bude tu - želio je svaku sekundu koju su mogli provesti zajedno. Kasnije će imati dovoljno vremena za razmišljanje što će napraviti s Miguelom. Zasad je htio iskoristiti svaku minutu koju je imao na raspolaganju s njom. Odnio ju je na krevet, skinuo joj haljinu, a potom i svoju odjeću, a ona je vidjela kako mu se tijelo promijenilo. Smršavio je, ali je bio mišićaviji, a ni lice mu više nije bilo isto kao prije - imao zatvoren i ljutit izraz lica, a ona je naslućivala njegovu bol, ali i da se u njemu probudila nježnost prema njoj, i na trenutak je izgledao kao muškarac kojeg je nekoć poznavala. »Jesi li me zato ostavio?« Pogledala ga je kada je legao na krevet pored nje, ali on je samo ležao i gledao u strop. »Jesi li tada saznao da si u nevolji?« »Tada još nisam znao.« Smatrao je daje bolje za nju da joj slaže o tome. »Pa što se onda dogodilo tog jutra?« »Razgovarao sam sa svojim ljudima na poslu i shvatio da imam toliko toga...« »Ne vjerujem ti.« »Vjeruj u svoju bajku ako tako želiš.« Niklas je slegnuo ramenima. »Hoćeš li mi opet reći da odrastem?« pitala ga je. »Jer ja sam odrasla već odavno - mnogo prije nego si me upoznao. Shvatila sam da sam ostala na svom poslu u obiteljskoj tvrtki ne zbog slabosti nego zato što jednostavno ne želim gaziti preko ljudi koje volim.A ne vjerujem ni da bi ti to učinio«, završila je, »ali vjerujem da ti je bilo stalo do mene.« »Vjeruj što želiš.« »I hoću«, rekla je Meg. »I meni je stalo do tebe.« »Meni to ništa ne znači.« Dobro su joj platili da dođe ovdje pa je smatrao da je bolje da se on okrene i pokrene stvar. Rekla mu je ono zbog čega je došla, a vrijeme je istjecalo. Trebao bi pametno iskoristiti svaku minutu. Ne bi se trebali zamarati razgovorom - ima mnogo prozaičnijih stvari kojima bi se mogli pozabaviti. Ali to je bila Meg - ona nije znala razdvojiti te dvije stvari. »Kako se nosiš s time što si zatvoren? Kako...?« započela je govoriti, ali ju je on odmah prekinuo. »Bio sam u pravu prvi put.« Okrenuo se i pogledao je u lice - ono isto lice koje je prvi put vidio u avionu. »Previše pričaš. A ja ne želim razgovarati o sebi.« Ali prije nego ju je poljubio, dozvolio je sebi da joj postavi jedno pitanje. »Radiš li još uvijek za svoje roditelje?« »Dala sam otkaz...« rekla je Meg. »Trenutno tražim svoj put...« »Dobro«, rekao je Niklas. Htio joj je gurnuti ruku prema dolje, jer je ponovno imao erekciju, ali prije toga je još nešto htio znati. »Jesi li dobro?« »Naravno da jesam.« »Jesi li sretna?« »Radim na tome.« »Znaju li ti roditelji da si ovdje?« »Znaju da sam u Brazilu...« Vidio joj je suze u očima. »Ali ne znaju da imam muža u zatvoru...« »Moraš otići odavde«, rekao je Niklas. »Čim završi posjet.« »Sutra letim na Havaje.« 50

»U redu.« Sutra je ok, rekao je sam sebi, ali nije bio siguran. »Možda da kreneš već noćas...« »Imam let u šest ujutro.« Vidio je kako se namrštila na pomisao da mora letjeti i sjetio se onog dana kada su se prvi put upoznali i razgovora koji su tada vodili. »Kako je prošlo slijetanje?« Nasmiješio joj se po prvi put. Nije mu bilo važno koliko su joj platili, to što je bila spremna sletjeti u Congonhas govorilo mu je da sve to skupa nema nikakve veze s novcem. »Nije bio tako grozno...« pokušala je reći, ali onda je rekla istinu. »Skamenila sam se od straha. Mislila sam da ću povratiti. Iako«, nadodala je, »možda je to bilo zbog džina!« Nasmijao se, pa se i ona nasmijala. Nije se nasmijao već godinu dana, ali ovog popodneva jest. Malo ga je udarila, pa su se nakratko hrvali u krevetu - ali bilo je to lijepo i prijateljsko naguravanje, i vratili su se u vrijeme kad su bili ljubavnici, s takvom lakoćom, možda i prelako. Ali s obzirom da je ovo zadnji put da dolazi ovdje, dopustila mu je da bude tako. Nitko se nije ljubio poput njega. Bilo je savršeno, baš kao i osjećaj njegove tvrde muškosti u njezinim rukama. Niklas je odlučio da će ovaj put biti nježan, bojao se da je maloprije bio pregrub. Nije je ljubio samo u usta, ljubio ju je posvuda - u kosu, uši, vrat, udišući njezin miris. Ljubio ju je u struk, a zatim još niže, tamo gdje je htio biti u njoj. Bio je grub maloprije, jer je bila vruća i natečena, ali Meg je samo ležala i uživala u njegovom nježnom poljupcu. Kada više nije mogao čekati, posegnuo je za kondomom koji je bio obvezan u zatvorskim bračnim posjetima. I ona je posegnula za kondomom pa ju je pustio da mu ga stavi, ali prije nego što je to napravila, ljubila ga je dolje i dok je to radila, on je zatvorio oči. Dva sata nikad ne bi bila dovoljna za sve što su htjeli raditi. Navukla mu je kondom. Htio ju je položiti ispod sebe i uzeti je, ali ju je pustio da ona bude gore, jer ako bude gledao njezinu kosu i tijelo, možda će nakratko zaboraviti gdje se nalazi. Dok ga je ona gledala i micala se na njemu, znala je točno zbog čega je ovdje. Voljela ga je. Još uvijek. Njezin strah zbog dolaska u Brazil nije imao veze sa strahom od letenja ili od zatvora ili od opasnosti, bilo je to zbog njega - jer je otpočetka znala da je ovo jedini način da ga preboli. Trebala bi ga ispitivati o optužbama, inzistirajući da joj kaže istinu, ili jednostavno ležati na leđima poput mučenice dok on ne obavi svoje, spremna da pobjegne iz tog zatvora čim sve bude gotovo. Umjesto toga ona mu je rekla da joj je stalo do njega. Umjesto toga sada je na njemu dok joj njegove ruke vrludaju tijelom. Gledao ju je. Stenjala je, ali joj rekao da bude tiho jer nije htio dati čuvarima to zadovoljstvo da čuju zvukove koje je ispuštala. Stavio joj je ruku preko usta, ona ju je lizala i grizla, a on joj je gurnuo prste u usta. Oboje su bili blizu orgazma, a kada je taj trenutak konačno došao, ona se savila na njemu, prekrila mu lice svojom kosom te je on osjetio tihi vrisak unutar nje dok ga je stiskala bedrima sve dok nije bila gotova. Tada mu je rekla da ga voli. »Ni ne poznaješ me«, odgovorio joj je. »Ali želim te upoznati.« »Razvedi se od mene«, rekao je dok je još bio u njoj i povukao je bliže sebi. »Pošalji dokumente Rosi i potpisat ću ih.« »Ne želim to.« »Želiš.« Ali nije željela. »Mogu te doći posjetiti za tri tjedna...« Bila je opijena njime. »Mogu doći na suđenje.« »Moraš otići!« 51

»Mogu te nazvati svake srijede...« Sada se već bojao onoga što je oslobodio u njoj. Ne strasti, nego odlučnosti da ostane. »Ne.« »Ali mogla bih, imam pravo na jedan poziv tjedno.« Pogledao ju je i bilo mu je jasno da ona više ne smije doći. S obzirom da je njegov vlastiti odvjetnik radio protiv njega vjerojatno je bio gotov. Vjerojatno će u zatvoru ostati zauvijek i nije joj to želio priuštiti. Čak i s novim odvjetnicima suđenja su u Brazilu predugo trajala. U najboljem će slučaju ovdje provesti nekoliko godina, čak i da ima najbolji mogući pravni tim. Dignuo ju je sa sebe i opsovao na tri jezika kada je vidio da je kondom poderan. »Uzmi pilulu za dan poslije, a ja ću reći svojim novim odvjetnicima da pokrenu brakorazvodnu parnicu...« »Ne.« »Idi na Havaje.« »Niklas...« Čuvari su pokucali na vrata. Njihovo je vrijeme isteklo. Ustao je i dobacio joj odjeću, govoreći joj da se brzo odjene jer nije htio dozvoliti čuvarima nijedan pogled na njezino tijelo. Ona je nastavila raspravljati s njim dok joj je zakopčavao grudnjak, navlačio gaćice, a potom i haljinu, čak i dok joj je zatvarao patent na haljini, ona se i dalje prepirala. »Gotovo je s nama«, rekao joj je. Potrošio je više vremena da joj kaže kako mora biti gotovo sa svime što je bilo između njih, umjesto da joj je rekao koliko je ovo opasno, kako ni on ne zna što se zapravo događa i kako se boji za njezin život. Ali čuvari su sada ušli i više joj ništa nije mogao reći. Kratko ju je poljubio i s molbom u očima rekao: »Želim ti siguran let.«

52

DEVETO POGLAVLJE Nije željela ići na Havaje i ležati na plaži. Nije ga mogla preboljeti. Željela mu je biti blizu, željela je doći barem na saslušanje prije samog suđenja. Nadala se čudu. Ali on nije želio da dođe. Meg je to znala. Ipak, bio joj je muž, i mogla je barem ostati u gradu zbog njega. Mogla je pratiti suđenje u vijestima i biti mu blizu, iako on to ne bi znao. A onda je mogla otići u još jedan posjet prije nego ode. Sada se nije htjela razvesti od njega i htjela je još jednu priliku da dokaže svoj stav. Vjerojatno sam potpuno poludjela, pomislila je Meg kada je otkazala put na Havaje i ostala u Brazilu, ali to je sve bilo zbog njega. Odvažila se izaći na užurbane ulice i istražiti taj predivni grad. Prizori, mirisi, hrana, zvukovi sve je to odgovaralo njezinim raspoloženjima. A da nema Niklasa, nikada ne bi vidjela ništa od ovoga - nikad ne bi otišla u prekrasan muzej Pinacoteca, niti bi vidjela divan park pokraj njega. U početku je Meg išla u razgledavanja s vodičima i mnoštvom drugih turista, ali je postupno prihvatila energiju tog grada, osmijehe i odobravanje lokalnih stanovnika i više je istraživala sama. Bilo joj je drago što je ovdje -posebno zbog svega što je mogla vidjeti, čuti i osjetiti. Zbog svake sitnice koju je upoznala. Mogla je proći kroz život a da ne okusi pamonhu3, a grad je bio prepun prodavača koji su ih prodavali na ulicama, u autima, zvoneći trianglima tako da svi znaju da su tu. Kada ju je Meg prvi put kupila i zagrizla u taj novi okus kukuruzne smjese, nije je mogla pojesti do kraja. Ali došla je opet sutra privučena neobičnim slatkim okusom - slučajno je kupila slanu verziju i ta joj se svidjela. Bilo je toliko toga što je htjela saznati. Jako je željela otići u planine, vidjeti tropske šume o kojima joj je Niklas pričao, ali bilo bi joj prebolno ići u planine bez njega. Prvi se tjedan nije usudila da ga nazove. Umjesto toga je u šest sati navečer otišla u restoran za koji joj je concierge rekao daje poznat po plodovima mora i naručila feijoadu. Možda to nije bio onaj restoran o kojem joj je Niklas pričao, ali osjećala se kao da joj anđeli hrane dušu i da je ispravno to što je ostala u Brazilu. Kako su dani prolazili, sve se više zaljubljivala u grad - u kontraste kojima je obilovao, njegove zvukove i atmosferu. Ljudi su bili prelijepi i elegantni, ali bilo je i mnogo sirotinje. Bio je to svijet koji se mijenjao iz trena u tren, a njoj se sviđao osjećaj anonimnosti dok je tu, osjećaj izgubljenosti u tako velikom gradu. Kao što joj je i rečeno, nije pokušavala kontaktirati Rosu. Razgovarala je samo sa svojim roditeljima, a ni Niklasu nije dala naslutiti da je još tu sve do dana prije njegovog saslušanja. Vidjela je njegovo lice na televiziji, novinar je već bio pred zgradom suda, a Meg je shvatila da riječ amanha znači sutra. No ona nije mogla čekati do sutra. Morala mu je čuti glas. Zaljubila se u čovjeka koji je sada u zatvoru i bolje bi bilo da potpiše papire, da se lijepo razvede, da bude zahvalna na prilici da nastavi dalje sa svojim životom - ali umjesto toga ona je sjedila u hotelskoj sobi i buljila u telefon...

Pamonha je tradicionalno brazilsko jelo koje se radi od kukuruza i mlijeka, a može biti u slatkoj ili slanoj varijanti (npr. sa sirom i mljevenim mesom). Često se prodaje na uličnim štandovima kao neka brazilska verzija fastfooda (op. prev.). 3

53

Bez njega jednostavno nije bila svoja. Strast i ljubav koje je osjećala prema njemu imale su smisla samo kad je on bio blizu nje i odjednom je imala silnu želju da porazgovara s njim. Brojila je sekunde dok nije došlo vrijeme da nazove. Znao je da će ga nazvati. Niklas je to osjećao. Andros je došao po njega i odveo ga do telefona u određeno vrijeme. Želja da ona bude sigurna nadjačala je njegovu žudnju da joj čuje glas. Zaškrgutao je zubima kada je čuo telefon kako zvoni i upitao se ne bi li bilo bolje da se ne javi, ali morala je shvatiti poruku - mora otići iz njegovog života i pustiti ga na miru. A zatim joj je čuo glas i shvatio koliko žudi za njim, zatvorio oči u neočekivanom olakšanju što je čuje. »Rekao sam ti da ne zoveš.« »Samo sam ti htjela zaželjeli sreću sutra na sudu.« »To je samo određivanje datuma suđenja...« Nije vjerovao u sigurnost telefonskih linija. Nije vjerovao ni samome sebi. Sada je opet želio da ga posjeti. Želio je da živi u kućici u planinama iza zatvora, da ga zove svake srijede, da mu dolazi u posjet svaka tri tjedna. Ono čega se bojao bilo je da bi to mogla i napraviti. »Nisi zbog toga morala zvati, sve će biti riješeno u deset minuta.« Razumjela je njegov oprez. »Nadam se da će suđenje uskoro početi.« »Što sada radiš?« »Pa razgovaram s tobom.« »Je li sve u redu?« Znala je na što misli - vidjela mu je izraz lica kada je skinuo kondom. »Sve je u redu.« »Jesi li otišla u pharmaciu?« Sklopio je oči kada nije odgovorila, opet pomislio na nju u kućici u planinama, ali ovaj ju je put zamislio s djetetom, i u njemu se pojavio tračak sebične nade. »Kako je na Havajima?« Čuo je kako je zamuknula, a potom da joj je glas malo piskutav kada mu je odgovorila. »Pa znaš...« Pokušala mu je slagati. »Lijepo je.« »Ne, ne znam«, rekao je Niklas, i doista se nije radilo o njemu niti o onome što bi on želio nego o tome da ona bude na sigurnome. Sada je bio oštar: »Nikad nisam bio tamo i želim razglednicu«, rekao joj je. »Želim da mi još danas pošalješ razglednicu s Havaja.« Govorio joj je što da učini i ona je to znala. »Niklas«, opet je progovorila, »imam još malo godišnjeg. Mislila sam da bih idući tjedan...« »Želiš da ti opet plate?« »Niklas, molim te...« Bila je ljuta što je spomenuo novac. »Samo te želim vidjeti.« »Već si zaradila ono što ti je plaćeno... Potroši taj novac na odmor.« »Niklas... Znam da ne misliš tako.« »Ma što ti znaš?« Glas mu je bio mračan. »Bili smo u braku jedan dan, puno smo se puta pojebali. Ne znaš i ništa o meni.« »Znam da ti je stalo. Znam kad si me vidio...« »Da mi je stalo?« frknuo je u telefon. »Jedini način da ovdje dođem do seksa je ako mi dovedu ženu u bračni posjet - to je sve. Dosta mi je više razgovora, ali ti kao da želiš razgovora u jednakoj količini kao i seksa.« »Niklas, molim te...« 54

Ali nije joj dopustio da dalje govori. Morao se maknuti od nje. Pa zar ne shvaća da bi mogla biti u opasnosti? Nije imao pojma što se vani događa, što se uopće događa, i želio je da bude što dalje i na sigurnom - morao se pobrinuti da bude na sigurnome. Pa ju je opet potukao njezinim vlastitim riječima. »Meg, ako se želiš vratiti i popušiti mi ga, samo naprijed. Ali hoću da znaš da mi ništa ne značiš.« Tresnuo je telefonskom slušalicom - ne od ljutnje, nego od straha. Gurnuo je ruke kroz vrata i osjetio hladnoću metalnih lisica. Misli su mu se rojile. Otkako ga je posjetila i rekla mu da Miguel radi protiv njega, glava mu je bila rastrojena, nastojao je pohvatati sve konce i shvatiti što se dovraga događa. No sada je mogao misliti samo na nju, a imao je prečih briga od toga što je ona još uvijek bila u Brazilu. Morao je razgovarati s Rosom - morao je otkriti što se kvragu događa. Dok su ga vodili natrag u ćeliju, lice mu je bilo bezizražajno, ali u glavi mu je bubnjalo, i opsovao je ispod glasa na portugalskom kada je Andros počeo komentirati Meg i njegovu lijepu malu obitelj, pitajući ga kako takav šljam s ulice može imati tako lijepu ženu. Andros ga je gurnuo uza stube, a Niklas je opet opsovao, ali ovaj put na francuskom. »Pazi se, Dos Santos...« Andros ga je upozorio osjećajući kako u Niklasu raste gnjev i pribio ga uza zid. Nije ga htio nadjačati tim manevrom, samo isprovocirati, shvatio je Niklas, jer je Dos Santos bilo ime koje su davali siročadi. Niklas je htio opet opsovati, i to na španjolskom, ali mozak mu je brzo radio, brže nego usta, i u tom je trenutku shvatio što se događa. Dos Santos je na španjolskom značilo nešto drugo nego na portugalskom. A časna sestra koja mu je dala ime bila je Španjolka. Dos Santos na španjolskom znači dva sveca. Imao je brata blizanca. U tom trenutku kao da mu je mozak eksplodirao i odjednom se sve razjasnilo. Odmah je shvatio kako je završio u zatvoru. Znao je da je njegov blizanac radio zajedno s Miguelom protiv njega. I s divljim osjećajem straha u duši znao je da je Meg u ozbiljnoj opasnosti. Niklas nije ništa rekao kada ga je Andros ponovno počeo provocirati, samo je tiho stajao uza zid dok je ovaj govorio odvratne stvari o njegovoj ženi. Samo je mirno stajao i odbijao reagirati na bilo koji način kada je stigao drugi čuvar. Taj je čuvar bio pristojan. »Ima li kakvih problema?« pitao je drugi čuvar. »Ne«, rekao je Niklas, jer nije htio završiti u samici. Stvarno se morao vratiti u svoju ćeliju. Poslušno je stajao dok su mu skidali lisice, a potom bez riječi otišao u svoju ćeliju. Zatim je pogledao Fernanda i obratio mu se po prvi put otkako je došao u zatvor. »Trebam tvoju pomoć«, rekao je Niklas, jer je shvatio što se događa i pomoć mu je zaista hitno trebala. »Moraš kontaktirati nekoga izvana.«

55

DESETO POGLAVLJE Nakon što je još jednu noć proplakala zbog Niklasa Dos Santosa Meg se zaklela da će to biti zadnja. Jednim je dijelom bila uvjerena da ju je samo nastojao natjerati da ode, da je to razlog njegovih okrutnih riječi, ali uskoro je u Meg prevladao razumniji dio. Taj ju je razumni dio podsjetio da o tom čovjeku ne zna ništa, i da joj je od dana kada su se upoznali donio samo nevolje i slomljeno srce. Havaji su joj sada zvučali sasvim ok. Da tjedan dana leži na plaži i ne radi ništa drugo osim da zaboravi na njega. Prošlo je vrijeme ručka, a Meg je još čekala da joj uzvrate poziv iz putničke agencije. Kada je nazovu, tražit će rezervaciju za prvi slobodan let pa je već počela pakirati kovčeg. Namjerno nije uključila televizor da ne vidi kako napreduje njegovo suđenje ili da ne ugleda njega, jer bi joj samo jedan pogled na Niklasa značio da je opet izgubljena - toliko je i sama znala. Sada je htjela da se razvedu, htjela je biti daleko od njega, nije više željela potrošiti ni minute svog vremena na njega. No dok je pakirala svoje higijenske potrepštine, Meg je ubacila tampone u neseser i odjednom shvatila da bi cijela stvar mogla biti malo složenija. Pogledala je nenačeto pakiranje tampona, i to australske marke, jer otkako je došla nije kupila nove tampone i sada se pokušavala sjetiti kada je imala zadnju menstruaciju. Pokušala se sjetiti onih dana u Australiji prije nego što su joj došli njegovi odvjetnici i preokrenuli joj cijeli život. Ne, već dugo nije imala menstruaciju. Iako su koristili kondome, onaj zadnji se potrgao. Što ako je trudna? Hoće li mu reći? Meg s pogledala u zrcalo i odlučila da mu to ne može zatajiti. Čak i ako bude morao provesti ostatak života u zatvoru, mora znati istinu, a to mu nije mogla priopćiti pismom - možda će ga morati ponovno posjetiti. A možda i ne. Pismo je i više nego što zaslužuje. Ali prvo je ona morala biti sigurna. Možda samo pretjeruje, rekla je sama sebi dok je izlazila iz sobe i išla prema dizalima. Previše se brine, nastojala je uvjeriti samu sebe kada je izašla na ulicu. Kada se uzme u obzir sve što je proživjela posljednjih nekoliko tjedana nije ni čudo da joj menstruacija kasni. Ulice su bile užurbane kao i uvijek - automobili u zastoju, zvuk trubljenja, policijske sirene zavijaju dok se policajci nastoje probiti kroz nemoguće ludilo u centru Sao Paula. Pronašla je pharmaciu i unutra je bila jednaka Igužva kao i vani, s bezbroj kućnih testova za trudnoću [na policama. Meg nije morala znati portugalski jezik da [bi kupila ono što joj treba. Za razliku od Australije, nitko od zaposlenika nije praktički navalio na Meg iste sekunde čim je ušla, nego su je manje-više ignorirali. Čak i kad je htjela platiti, ljekarnik i njegovi zaposlenici upravo su uzeli iznenadnu kratku stanku i gledali televiziju, a Meg je osjetila kako postaje sve nestrpljivija. Zaista je morala čim prije saznati je li trudna. Morala je odlučiti hoće li se opet suočiti s Niklasom i reći mu dok je još ovdje u Brazilu. Napokon ju je zaposlenik došao uslužiti, ali još uvijek je razgovarao sa svojim kolegama, a Meg se smrznula kada je netko od njih spomenuo ime Dos Santos. Osjećala je kako joj se čelo znoji dok je plaćala račun, jer je unatoč sebi - i svemu što se događalo - željela uključiti televizor i vidjeti kako je on. Gotovo je otrčala natrag u hotel, prestrašena od vlastitih osjećaja prema njemu, od toga što je već i spomen njegova imena bio dovoljan da je dovede u ovakvo stanje straha.

56

U njezinoj je sobi bilo tako blaženo tiho i svježe - kakav kontrast u usporedbi s kaosom dolje na ulici. Borila se sama sa sobom da ne uključi televizor, uzela je daljinski i zavitlala ga nastojeći ni ne gledati gdje je pao. Svjetlo na telefonu signaliziralo joj je da ima novu poruku. Ponadala se da je zovu iz putničke agencije, ali kada je odvrtila poruku, čula je majčin glas. Meg zaista nije znala kako će uopće ispričati svojim roditeljima sve što se dogodilo. Nadala se da nikad neće ni morati, ali ako test na trudnoću bude pozitivan... Osjetila je kako joj naviru suze, ali nije htjela plakati - samo ih je progutala i krenula u kupaonicu i stavila test za trudnoću na stalak spremna da sazna istinu. Čula je kucanje na vratima i Meg je pretpostavila da je to sobarica. Nije htjela da sada uđe jer je trebala barem malo privatnosti u ovom trenutku. Pa je otišla do vrata da to i kaže. Nije ni pogledala kroz špijunku, samo je otvorila vrata, i boreći se da ostane mirna uvidjela da je na vratima Niklas. Ukočila se na trenutak, ne mogavši odreagirati na činjenicu da ga vidi pred sobom u ovako normalnom izdanju. Htjela i je početi plakati ili vikati na njega, pitati kako je zaboga moguće da je tu - ali samo je stajala. »U redu je...« Zakoračio je unutra. »Znam da ti je ovo šok.« »Ne shvaćam...« »Sudac je shvatio«, rekao je. »Zar nisi gledala vijesti?« »Ne, nisam.« »To je dobro.« Nasmiješio joj se. »Sam ću ti reći dobre vijesti.« »Ne zanima me.« Bila je tako ljuta na njega i sada mu je konačno mogla sve reći. »Nisam gledala vijesti jer mi je dosta svega, Niklas. Dosta mi je toga kako se osjećam zbog tebe. Ja ovo više ne mogu podnijeti.« »Uzrujana si.« »A možeš li me kriviti što jesam?« Pogledala ga je. Mogla je osjetiti miris njegove kolonjske - iste koju je nosio onog dana kada su se upoznali. Nosio je odlično krojeno odijelo, bio je jednako lijep kao kad su se upoznali, jednako okrutan kao onog dana kad ju je ostavio, ali ipak je htjela znati. »Pustili su te?« »Izašao sam uz jamčevinu dok sud razmatra neke nove dokaze.« »Pa nakon onog sinoćnjeg razgovora i ja moram razmotriti neke stvari«, rekla mu je Meg. Nije ga više htjela voljeti kao prije. Previše ju je povrijedio. A nije mogla napraviti test za trudnoću dok je on tu. To je morala obaviti sama. »Dođi...« Htio ju je privući sebi u naručje. »Samo otiđi.« Skupila je svu snagu da odmahne glavom. »Samo idi, Niklas. Radim ono što si mi ti rekao. Idem na Havaje...« »Uzrujana si.« »Zašto to stalno ponavljaš. Naravno da sam uzrujana!« prasnula je. »Što si mislio da neću biti? Koje ti je dovraga opravdanje za ovakav način razgovora?« »Meg...« Prišao joj je, a ona nije htjela da je zagrli, nije htjela da je opet natjera da se smekša prema njemu. »Ponekad govorim takve gluposti. Znaš to...« »Gluposti?« Bilo je puno boljih izraza da okarakterizira njegove riječi. »Bilo je to i više nego glupo, bilo je to pogrešno...« Nije se dala opet nasamariti. »Zašto?« inzistirala je. »Zašto si sa mnom tako razgovarao?« »Rekao sam da mi je žao.« 57

»Ne, nisi, i očito ti nije ni približno toliko žao koliko je meni bilo kada si mi to rekao.« Otišla je otvoriti vrata i reći mu da se gubi, ali on ju je zaustavio i obgrlio je oko ramena. Meg je samo stajala, dok su joj suze navirale, prisjećajući se kako su vodili ljubav i svega što je osjećala prema njemu. Ali više nije bilo povratka na staro. »Izlazi!« Odgurnula ga je od sebe. »Ozbiljno to mislim, Niklas...« »Meg...« Usnama joj je dodirnuo obraz, ali je ona odmaknula glavu. Ruke joj je stavio u kosu, ali ih je ona maknula. »Molim te«, rekla je, »možeš si samo otići? Nazvat ću te kasnije. Ja...« Zazvonio mu je mobitel, a nju je zasmetalo to što se javio. Da, naravno da ima mnogo posla, znala je to, i možda bi joj trebalo laskati to što je odmah došao k njoj, ali živciralo ju je to što se usred rasprave javio na mobitel. To ju je još više naljutilo i bilo joj je dosta pronalaženja isprika za njegovo ponašanje. Htjela je da ode i to mu je i rekla kada je završio s pozivom. »Ljuta si...« Nasmiješio joj se. »Prelijepa si kad se naljutiš...« Slikao ju je mobitelom, a ona je trepnula kada ju je zaslijepio blic. »Što to dovraga radiš?« »Nedostajale su mi ovakve stvari. Želim sačuvati svaki trenutak...« »A ja samo želim da odeš.« Ali on je jednostavno odbijao poslušati. »Hajdemo u šetnju.« »U šetnju?« Posljednje što je željela bila je šetnja. Željela je da on ode. Pogledala mu je usne i čak je ni ta lijepa usta nisu mogla natjerati da se predomisli. Samo je željela da on ode. »Da, šetnja će nam malo razbistriti misli...« rekao je Niklas. »Ne.« Odmahnula je glavom. »Čekam poziv iz putničke agencije.« »Nazvat ćete ponovno.« Slegnuo je ramenima. »Dođi«, rekao joj je. »Želim osjetiti svježi zrak. Želim osjetiti kišu...« Pogledala je kroz prozor. Vani je padala kiša i ona je shvatila da već dugo vremena on nije osjetio kišu. Bilo joj je na neki način drago što je nije posve prebolio, što ju je pokušavao opet poljubiti, ali je osjećala kao da ga uopće ne poznaje. »Meg, nakon svega što smo skupa prošli, hoćeš li barem izaći u šetnju sa mnom?« »Povrijedio si me sinoć.« »Ispričavam se.« Njegove crne oči pogledale su njezine. »Meg, iskreno ti se ispričavam. Možemo početi iznova, bez svega ovog što nam visi nad glavom...« Ali ona je bila jača nego što je to mislila. Pogledala ga je u oči i shvatila da ga više ne želi -nije više željela sudjelovati u toj igri s njim. Upravo je tada donijela jednu jednostavnu odluku; pogledala je muškarca koji joj je već slomio srce, znajući da će joj ga opet slomiti. Ali ona mu to više neće dopustiti. Bilo je gotovo. Kakav god bio rezultat testa za trudnoću, Meg je znala da je bolje da to sazna što dalje od njega. Još danas će otići na Havaje, potražiti mir i jasnoću misli koju joj je on pomutio i potom sama donijeti najbolju odluku. »Dođi...« rekao je. »Želim okusiti slobodu.« Možda će joj biti lakše da mu kaže kako je s njima gotovo dok budu hodali. Možda će zaista biti lakše vani. Jer je znala da od njegovih poljubaca postaje slaba. Pa ja stoga kimnula glavom i otišla se počešljati i uzeti jaknu. »Ne brini za to...« rekao je. »Kosa ti je lijepa.«

58

Niklas je bio u pravu. Kosa joj sada nije bila važna - Meg se trebala pobrinuti za svoje srce. Dok su se vozili liftom, Meg ga je promatrala. Mrzila je što su joj oči natečene. Još je više mrzila činjenicu da mu je dopustila da je natjera na plač. Izašli su kroz predvorje hotela na ulicu, a ona je sjetila toplu kišu koja je ovdje često padala. Posegnuo je rukom za njezinom, ali ona je povukla svoju ruku ne želeći mu više dati nijednu priliku. Ispucao je svoju zadnju priliku sinoć kada joj je rekao one grozote, a i maloprije s onom bijednom isprikom. »Ovo je gotovo, Niklas.« On je nastavio hodati. »Zatražit ću razvod.« »Idemo u kafić pa ćemo razgovarati.« »Nemamo o čemu.« Meg se zaustavila - što možda i nije bilo najpametnije na tako prometnoj ulici. Nekoliko je pješaka negodovalo pa ju je uzeo za ruku i nastavili su hodati. Bila je sigurna da je ispravno odlučila jer niti je on poznavao nju niti ona njega, a šetnja to nije mogla promijeniti. Samo bi njegov poljubac mogao značiti novu šansu jer je seks bio jedino što ih je povezivalo. Možda je bilo ludo od nje da to pomisli, ali ne bi li tako muškarac proslavio svoju slobodu? Ako ju je volio, ako ju je želio, ne bi li je prvo htio odvesti u krevet, a ne u šetnju? »Ima jedan dobar kafić u blizini«, rekao je Niklas.»Nije daleko - tek par blokova dalje...« »Ne želim ići u kafić...« »Na ulici je prebučno. Dođi, tamo ćemo u miru razgovarati.« »Ne želim razgovarati.« Meg je sada počela paničariti, iako nije zapravo znala zašto. Nekako ju je prečvrsto držao za ruku i požurivao ju je da brže hoda, a zatim joj je na um pala šokantna pomisao da možda uopće nije izašao uz jamčevinu. Bilo je neke hitnje u njegovom ponašanju. Pogledala ga je,spustio je glavu, a Meg je sinulo da je možda pobjegao iz zatvora. Prisjetila se zvuka policijskih sirena, i sada su se čule na ulicama, još glasnije. Sjetila se kako su se zaposlenici u ljekarni nagurali oko televizora izgovarajući njegovo ime. Možda je to bilo zato što je Niklas Dos Santos pobjegao iz zatvora. On ju je još više požurivao. »Niklas...« Čula je treštanje muzike kada su skrenuli u pokrajnju ulicu, čula je zveckanje trianglova i miris pamonhe. Okolo je bilo dosta ljudi, vjerojatno je ipak sigurna. Izvukla je ruku iz njegove i prestala hodati, ali on se okrenuo i stavio joj ruku na obraz. Zadrhtala je, ali ne od užitka. Bilo je nečeg mračnog i prijetećeg u njegovim očima. Bila je glupa što se spetljala s ovim čovjekom, bila je glupa što je slijedila srce, jer evo gdje ju je to dovelo - u prljavu uličicu u Brazilu s muškarcem kojeg se sada bojala. »Dođi«, rekao je. »Kasnije ćemo razgovarati o tome kuda ide naša veza. Sada samo želim slaviti svoju slobodu i želim da i ti slaviš sa mnom.« Rukom ju je čvrsto držao. »Nećeš mi to uskratiti.« »Da, hoću«, rekla je. »I želim da me pustiš.« »Nemoj mi pokvariti ovaj dan, Meg - posljednjih godinu dana bilo je pakao za nas oboje. Sada možemo piti cachacu4, opustiti se, plesati. Kasnije možemo pričati, ali prvo...« Spustio je glavu daje poljubi, ali bilo je prekasno za to i ona se odmaknula od njega, odjednom se osjećajući zbunjeno. Jer Niklas nije plesao. Bila je to jedna od rijetkih stvari koje je znala o njemu - ili je to bila još jedna od njegovih laži? Odjednom je bila jako uplašena, sada s razlogom.

4

Cachaca je brazilsko alkoholno piće koje se dobiva destilacijom soka šećerne trske, donekle je nalik rumu (op. prev.).

59

Meg se okrenula da ode, ali ju je grubo povukao natrag i pritisnuo uza zid. Zatim je otkopčao jaknu i vidjela je da ima pištolj. »Pokušaj pobjeći i bit će ti to zadnje u životu...« »Niklas...« molila ga je, i tada kada je Meg čula vlastiti glas, mogla je čuti kako zvuči dok moli za život. Pokušavala mu je pokazati da nije uspaničena, pokušavala je uvjeriti muškarca kojeg nije poznavala, pokušavala je pobjeći. »Zašto me trebaš?« rekla je. »Ako si pobjegao...« Ljudi su se okretali za njima, možda privučeni panikom u njenom glasu, iako nije vrištala. Ili je možda njegova slika bila posvuda ako je pobjegao, pokazuju je na vijestima. Možda je zato spustio lice prema njoj. »Zašto me trebaš?« »Jer si mi ti zadnja šansa.« Spustio je svoja usta na njezina. Čula je auto kako se zaustavlja pokraj njih i Meg je znala da joj je to posljednja šansa za bijeg. Instinktivno je znala da će je ugurati u auto čim se vrata otvore, da se zato javio na mobitel - da dogovori sve ovo. Prestravljena, Meg je učinila jedino čega se mogla sjetiti. Snažno ga je ugrizla za usnicu. U trenutku kad je ustuknuo, psujući na portugalskom i posežući za pištoljem, Meg je potrčala - kao nikad u životu - trčala je sve brže i čula pucnjeve. Nastavila je trčati sve dok je nečije grube ruke nisu povukle dolje prema tlu. Osjetila je kako je obrazom udarila o pločnik i kako je oderala kožu na nozi dok je pokušavala ustati i opet potrčati, čula je još jedan niz pucnjeva i pogledala iza sebe. Čula je kočenje policijskih auta. Tko god ju je zaštitio od njega, otišao je. Zatim je ugledala tijelo na pločniku i bilo je to jedino što je mogla vidjeti. »Niklas!« vrištala je i pokušala otrčati natrag k njemu, jer iako ga je mrzila, bila joj je prava agonija vidjeti kako leži mrtav i izrešetan mecima. Nije mogla prestati vrištati. Čak ni kada su je neke druge ruke obgrlile, a lice joj je bilo zabušeno u grubi zatvorski denim, a ona je opet osjetila njegov miris - ne miris kolonjske, nego miris samog Niklasa koji joj je nedostajao sve do sada. Čula je kako joj iznova govori da je sada sigurna, da je on ovdje, da će sve biti u redu, ali još nije mogla povjerovati da je to stvarno on - sve dok joj nije podigao glavu i pogledao je u oči, tada je vidjela njegova predivna usta na kojima nije bilo znaka ugriza i nekako je znala da to ipak jest on. I da je ona sigurna. Samo što je njezino srce opet bilo u opasnosti.

60

JEDANAESTO POGLAVLJE Meg ga nije mogla ponovno vidjeti. Odveli su je u policijsku postaju. Novinari su vani žamorili dok je ona i davala izjavu, a dok je čekala na prevoditelja, stigla je Rosa. Meg je dala izjavu najbolje što je mogla. Stalno su govorili o blizancima, i iako je to već i sama shvatila kada ju je Niklas zagrlio, glava joj je bila toliko rastrojena da je i uz prevoditeljevu pomoć jedva uspjela razumjeti pitanja, a kamoli odgovoriti na njih. I svaki put kada bi sklopila oči vidjela bi Niklasa,odnosno muškarca za kojeg je mislila da je Niklas kako leži mrtav. Sirova bol i panika, spoznaja da ga nikad više neće vidjeti, da je muškarac u kojeg se tako snažno zaljubila sada mrtav - te se emocije i sjećanja nisu mogli tek tako izbrisati. Na sreću Rosa je rekla policajcima da će se sutra vratiti s Meg, ali da ona sada treba malo mira, i hvala Bogu, oni su se složili s time. »Doći ćemo sutra u deset«, rekla je Rosa. Zakoračile su u predvorje i vidjela ga je kako stoji, još uvijek u zatvorskoj odjeći. Zagrlio ju je, a ona je znala da mora biti oprezna, jer je jedino što je znala bilo da je slaba kada je u njegovoj blizini - mogla je s Niklasom prekinuti samo ako to zapravo nije bio on. »Još sam ljuta na tebe.« »I mislio sam.« Poljubio ju je u modricu na obrazu i nije je puštao iz zagrljaja dok je govorio. »Možemo se nastaviti prepirati u krevetu.« A to je bilo mnogo više nalik Niklasu kojeg je ona znala. Čvrsto ju je držao i pritisnuo je svoje lice u njezinu kosu, a ona je osjećala njegovo teško disanje. Na trenutak je pomislila da plače, ali on ju je tako držao još trenutak i progovorio u njezinu kosu. »Novinari su vani pa moramo izaći na stražnja vrata. Povest ću te daleko odavde. Ja moram još ostati u gradu, ali...« »Nao«, rekla je Rosa. Meg je ponovno čula riječ amanha i shvatila je da mu Rosa objašnjava da se Meg sutra mora vratiti u policiju. »Onda ću nazvati Carlu.« Držeći još uvijek ruku oko Meg uzeo je Rosin mobitel i počeo birati broj. Dok je bio zaokupljen time, Meg se izvukla iz njegovog zagrljaja, a poslije kada su ušli u auto, sjela je na stražnje sjedalo, daleko od njega, jer je trebala malo mira. Iako su izašli na stražnja vrata, novinari su ih ipak fotografirali i to je bilo užasno. Nagurali su se kod auta i blokirali im put, ali vozač ih je otjerao. Niklas joj je rekao da će biti tako još neko vrijeme te da je vodi u hotel. Vidio joj je strah u očima. »Ne idemo tamo - rekao sam Carli da nam rezervira sobu u drugom hotelu.« Nama. Pretpostavio je to s takvom lakoćom. Ušli su u hotel također na stražnji ulaz i bili su odvedeni ravno do lifta, a Niklas je pritisnuo broj kata. Stajali su u tišini dok Meg nije progovorila. »Jesi li izašao iz zatvora?« »Pustili su me uz jamčevinu.« »Zašto onda još nosiš...?« Zatresla je glavom jer je jednostavno bila preumorna za bilo kakva objašnjenja. Izašli su iz lifta, a u hodniku je bilo hotelsko osiguranje. »Zbog novinara«, rekao je Niklas, ali njoj se to činilo poput zatvora, a zasigurno i njemu, ali nije ništa rekao, samo je otvorio vrata vodeći je u apartman.

61

Meg je na trenutak stajala sigurna u samo dvije stvari - u kojem se gradu nalazi i da je Niklas živ. Sjetila se kako se osjećala kada ga je vidjela mrtvog i straha koji ju je bio obuzeo nekoliko trenutaka prije toga i počela se tresti. »Htio sam te noćas odvesti izvan grada, ali kako se sutra moramo vratiti u policijsku postaju, bolje je da budemo ovdje. Rekao sam da ti spakiraju stvari, ali još nisu stigle... Morat ćeš se snaći zasada...« Teško da bi se to moglo nazvati snalaženjem - u apartmanu je bilo hrane, a uskoro se i okupala, a potom sjela i popila jaku kavu. Niklas joj je ponudio cachacu - isto piće koje joj je maloprije nudio njegov brat blizanac - i ona se naježila sjetivši se toga. Umjesto toga je uzeo bocu šampanjca iz frižidera i otvorio je. Što se činilo čudnim izborom, a ona šampanjac nije popila već godinu dana. Otkako su se vjenčali. Pili su šampanjac onog dana kad su se upoznali, a on joj je sada natočio čašu, poljubivši je u čelo kad su se kucnuli i proslavili činjenicu da su se oboje nekako našli ovdje. Bilo je to nijemo slavlje, iako je još mnogo toga trebalo reći i objasniti, ali Niklas je prvo odlučio rješavati osnovne stvari. »Moraš nazvati svoje roditelje.« »Ne znam što da im kažem«, priznala je Meg. Plakalo joj se od same pomisli na njih, grozila se razgovora koji je morala obaviti - i koliko će sve to skupa biti grozno jer im dosad ništa nije rekla. »Reci im istinu«, rekao je Niklas. »Malo ublaženu.« Protresao ju je. »Moraš razgovarati s njima za slučaj da vide nešto u vijestima, ili ako ih nazovu iz konzulata. Jesu li oni tebe pokušali nazvati?« »Nisam uopće ponijela svoj mobitel«, rekla je Meg. »Vjerojatno ti je ostao u drugome hotelu«, rekao je Niklas. »Zasad samo trebaju znati da si dobro. Ja ću razgovarati s njima ako stvari izmaknu kontroli.« »Ne.« Odmahnula je glavom - na zato što ih ne bi željela nazvati, nego zbog pomisli da bi on mogao razgovarati s njima. Znala je koliko će ružne stvari postati. »Ja ću to obaviti...« »Odmah sada.« »Još zapravo ne znam što se dogodilo.« Ali uzela je telefon jer je bio u pravu. Morali su znati da je dobro. »Ostavi me nasamo«, rekla je i bilo joj je drago što joj nije proturječio. Niklas je otišao u spavaću sobu, a ona je birala broj, a potom kroz prozor pogledala taj lijep, ali vrlo kompliciran grad. Zastao joj je dah kada je čula normalan glas svoje majke. »Kako ti je u Brazilu?« pitala je Ruth. »Ili si na Havajima ovaj tjedan?« »Još sam u Brazilu«, rekla je Meg, a njezina je majka odmah znala da nešto nije u redu. »Što se dogodilo?« Bio je to najteži razgovor u njezinom životu. Prvo joj je morala reći sve o Vegasu i kako se tamo udala za čovjeka kojeg je tek upoznala. Dosta je ublažila priču - jako puno zapravo - ali morala je objasniti kako ju je jutro nakon vjenčanja Niklas razljutio i kako je nastojala skupiti snagu da se razvede od njega. Mama ju je stalno prekidala postavljajući brojna pitanja koja je njezin otac izvikivao - pitanja koja uopće nisu bila važna jer još nisu znali ni pola priče. Rekla im je da ga je došla posjetiti, da je nedavno uhićen, ali da je nedužan. Njezina je majka vikala i plakala, a njezin je otac tražio da mu da telefonsku slušalicu i sve to skupa nije vodilo nikuda, ali onda se Niklas vratio i s olakšanjem mu je dala slušalicu. Tek je tada uvidjela koliko je on genijalan i okretan s ljudima, jer je nekako uspio umiriti njezinog oca. »Kada sam oženio vašu kćer, moja je namjera bila da se brinem za nju kako teba. I htio sam to isto reći i vama kada sam saznao da sam pod istragom.« 62

Rekao je još neke stvari, a ona je čula kako se povici utišavaju dok on mirno govori svoju istinu. »Namjerno sam bio grub prema njoj jer sam se nadao da će zatražiti razvod - naravno da je bila zbunjena i posramljena i nije znala kako da vam to kaže. Htio sam je držati podalje od nevolje koja me sustigla - ali nisam uspio u tome, i jako mi je žao.« Nisu trebali znati sve detalje, ali ispričao im je neke važne jer je znao da će čim poklope slušalicu sami krenuti u potragu za vijestima i informacijama. Zato im je ispričao o pucnjavi, ali sažeto i držeći se činjenica, i ponovno je rekao da je Meg dobro i na sigurnom. Rekao im je da mogu nazvati kad god požele ako budu imali još pitanja, bio dan ili noć, i da će im on odgovoriti najbolje što može. Zatim je ponovno dodao telefonsku slušalicu Meg. »Na sigurnom si«, rekla je njezina mama. »Da, jesam.« »Moramo razgovarati...« »I hoćemo.« Kada je poklopila slušalicu, pogledala ga je. »Mogao si mi onoga dana reći istinu.« Bila je ljuta što to nije napravio. »Što? Trebao sam se vratiti i reći ti da sam pod istragom za prijevaru i pronevjeru? Da se čovjek za kojeg si se udala prije 24 sata suočava s 35 godina u zatvoru...?« Pogledao ju je. »Što bi mi rekla na to?« »Možda bih ti predložila da ne ideš natrag u Brazil dok ne saznaš više o optužnici...« ispalila je. »Možda nisam najbolja na svijetu, ali ja jesam odvjetnica...« »Moj mi je odvjetnik rekao da moram odmah doći.« Bio je ljut sam na sebe, jer da joj se povjerio da joj je mogao reći - možda ne bi odjurio natrag, možda bi saznao više informacija prije nego se prvim letom zaputio ravno u pakao. »Morao sam se vratiti i suočiti s time«, rekao je Niklas. »Bi li ostala uz mene?« »Nikad mi nisi dao šansu.« »Zato što sam se upravo toga najviše bojao.« Klečao je pored nje i mogla ga je čuti kako diše. »Nikad me nisi pitala jesam li učinio ono za što sam optužen.« »Ne.« »Čak i kad si došla u posjet... i kada si me nazvala...« »Ne, nisam.« »Jesi li vjerovala da sam nedužan?« »Tome sam se nadala.« »Bilo je tu previše ljubavi za razumno razmišljanje«, rekao je Niklas. Ona je i dalje sjedila i bilo joj je drago kada ju je ostavio nasamo i otišao u kupaonicu. Čula je njegov uzdah olakšanja kada je ušao u kadu i razmislila o njegovim riječima - jer dok se nadala da je nedužan, to nije promijenilo njezine osjećaje prema njemu i to ju je plašilo. Nakon nekog vremena otišla je k njemu u kupaonicu. »Tako mi je žao.« Pogledao ju je. »Zbog svega što ste ti i tvoja obitelj proživjeli zbog mene.« »Nisi ti kriv.« »Ne«, rekao je. »Ali sam te ustrašio i umalo ti ugrozio život...« Zatim ju je pogledao i pitao je istu stvar koju su je ranije pitali u policiji. »Je li ti naudio?« »Osim što je uperio pištolj u mene...«, znala je na što misli, »... ne.« Gledala ga je kako s olakšanjem sklapa oči i tada je shvatila da je plakao.

63

»Htio je da idemo u šetnju«, rekla je Meg. »Tada sam se počela brinuti.« Blijedo mu se osmjehnula. »Nije to baš nalik Niklasu kojeg poznam.« Ali onda više nije bilo osmijeha. »Još sam ljuta na tebe zbog onog što si mi rekao preko telefona.« »Želio sam da odeš«, rekao je. »Htio sam da budeš toliko ljuta i uzrujana da odmah odeš prvim avionom...« »Umalo i jesam.« »Hoćeš li da ti ispričam što se zapravo dogodilo?« Željela je to čuti pa joj je ispružio ruku iz kade. Da, pretpostavio je da će mu se pridružiti u kupki - i zasad je bio u pravu. Odjeća i tijelo su joj bili prljavi, a željela se ponovno osjećati čisto, a htjela je i čuti priču dok leži u kadi pored njega. Skinula se i ušla u kadu, naslonivši se na njegova prsa, a on ju je grlio, prao joj rane i modrice i polako joj sve ispričao. »Na sudu je nastala prava ludnica«, rekao je Niklas dok ju je nježno prao. »Cijelo je mjesto eksplodiralo kada sam zatražio promjenu odvjetnika, a onda je Rosa prezentirala dokaze koji terete Miguela. Odmah je uhićen, ali naravno da sam se i ja morao vratiti u zatvor... Znao sam da me neće tek tako pustiti. Govorio sam im da si ti u opasnosti, ali me nisu slušali, ali onda je, dok su me vodili natrag u zatvor, on kontaktirao Carlu, tražeći novac. Rekao je da drži moju ženu i poslao fotografiju. Tek mi je tada policija povjerovala da imam brata blizanca.« Ona se namrštila i pogledala ga. »Znao si da imaš blizanca?« »Shvatio sam to sinoć nakon razgovora s tobom.« »Kako?« »Bilo je to logično. Znao sam da sam nedužan.« »Ali kako si to skužio?« »Psujem na nekoliko jezika...« Nasmiješila se jer je to bila istina. »Bio sam ljut nakon razgovora s tobom -brinuo sam se da nećeš htjeti otići - i opsovao sam na portugalskom. Čuvar me upozorio, nazvao me prezimenom Dos Santos, a u glasu sam mu čuo omalovažavanje. Mislio sam da time želi reći da nemam nikoga u životu, pa sam opet opsovao, a potom je rekao nešto o tebi. Htio sam opet opsovati, ali na španjolskom...« Sapunao joj je ramena, a usne su mu bile na njezinom vratu - nije je ljubio, samo je disao. »Prva časna sestra koja se brinula za mene do moje treće godine, ona me naučila španjolski...« Meg se još mrštila. »Dos Santos na španjolskom znači nešto drugo«, objasnio joj je Niklas. »Na portugalskom znači od svetaca, ali na španjolskom...« »Dva.« Okrenula se i pogledala ga. »Dva sveca.« »Bili smo dvojica... Tako je časna sestra odabrala prezime za nas. Ima smisla. A izgledalo je kao da sam mjesec dana prije uhićenja išao na ručkove i sastanke s vrlo moćnim ljudima, uvjeravajući ih da ulože novac...« »Moj Bože!« »On i Miguel iskoristili su sva moja poznanstva i kontakte. Nekoliko mjeseci prije nego što se to dogodilo, mislio sam da sam izgubio mobitel, ali naravno oni su ga se dočepali i preusmjeravali pozive. Znali su da neće imati mnogo vremena prije nego što shvatim što se događa, ili prije nego što to shvate u banci ili policiji, pa su užurbano prikupljali novac na temelju moje reputacije. Moj je odvjetnik imao dovoljno razloga da poželi da me osude i strpaju u zatvor ostatak života - a imao je i mnogo razloga da mi ne pokaže dokaze koji bi me osudili. Jer bih saznao istinu čim bih ih vidio. Ja nisam ništa učinio.« Čula je kako duboko diše. 64

»Shvaćam kako je lako mogao prevariti sve te ljude. Dok sam ga gledao kako leži mrtav, osjećao sam kao da gledam samog sebe.« Ništa drugo nije rekao o svojim osjećajima, samo joj rekao još neke stvari koje je znao. »Zvao se Emilios Dos Santos. Policija je rekla da je cijeli život proveo na ulici, ali nije imao kriminalni dosje - samo nekoliko opomena zbog prosjačenja. Pretpostavljam da mu je bilo dosta siromaštva. Kada je saznao za Miguelovo uhićenje, vjerojatno je pomislio da si mu ti zadnja šansa da se dočepa mog novca...« »Kako je znao da sam ovdje? Kako je znao u kojem sam hotelu...?« »Možda su mu dojavili zatvorski čuvari.« Slegnuo je ramenima. »Miguel je sigurno platio nekome da me drži na oku. Ti si morala dati adresu za zatvorsku knjigu posjetitelja.« Tek je tada shvatila koliko je bilo opasno što ga nije poslušala, što nije otišla kada joj je tako rekao. »Trebala sam otići na Havaje.« »Da«, rekao je, »trebala si.« Ali onda je na trenutak razmislio. Jer da nije ostala, i da se nije pobojao za nju, možda ne bi shvatio što se događa. »Ionako nije važno«, rekla je Meg. »Sada je sve gotovo.« Nije joj odgovorio pa se okrenula i vidjela izraz iscrpljenosti i boli na njegovom licu. Bila je ljuta na sebe što je to rekla, jer je ipak izgubio brata i Meg je znala da je unatoč svemu što se dogodilo to bilo bolno za njega. »Možda se htio prvo obratiti tebi kada je saznao da ima brata blizanca - možda ga je Miguel odvratio od toga i vidjevši priliku da zgrabi novac rekao mu da je to jedini način.« »Ne želim razgovarati o tome.« Tako ju je brzo isključio iz svega. Zatim je zazvonio telefon - ima ga svaka hotelska kupaonica. Niklas je odgovorio na poziv. »To je tvoj otac.« Dodao je slušalicu Meg pa je porazgovarala s roditeljima. Ovaj put nisu vikali, samo su postavljali pitanja - ali, još važnije, rekli su joj da je vole i da žele da se vrati kući što je prije moguće. Bilo joj je drago što nije okrenuta licem prema njemu, ali bilo joj drago i što je naslonjena na njega i što je on drži dok razgovara s roditeljima. Kasnije je njezin otac zatražio da razgovara s njim pa je on mokrom rukom uzeo telefon i saslušao njezinog oca. »Moramo dati izjave policiji pa Meg mora biti ovdje još nekoliko dana«, rekao je, »ali odvest ću je na neko mirno mjesto.« Slušao je na trenutak i onda opet progovorio. »Umorna je, ali vidjet ću što želi sutra ujutro, nakon što završi razgovor s policijom.« Zatim je rekao doviđenja, a Meg se malo namrštila jer je zvučalo gotovo prijateljski. »Mijenja mišljenje u vezi sa mnom.« A to je, Meg je to predobro znala, bilo itekako lako. »Žele da dođeš kući, Meg.« »Znam, ali želim biti ovdje s tobom.« »Da, ali oni te moraju vidjeti«, rekao je Niklas. »Moraju se uvjeriti da si dobro.« »Znam...« Željela je da kaže kako će poći s njom, željela je da kaže kako je nikad neće pustiti, ali nije. Željela je više od njega, željela je biti dio njegovog života, ali je nije puštao. Okrenula je glavu i pogledala ga - pogledala je muškarca koji joj je otpočetka govorio da to između njih neće potrajati. »Ovo ništa ne mijenja među nama, zar ne?« Nije joj odgovorio. Iznenadila je samu sebe jer nije zaplakala. »Nikad nećeš pronaći ovakvu ljubav.« I mislila je to - ne na neki arogantan način - jer iako on to nije prihvaćao, iako nije htio vjerovati u to, iako to možda nije želio, ovo zaista jest ljubav. »Rekao sam ti prvoga dana da to nije zauvijek.« »Tada se nismo toliko voljeli.« 65

»Nikad ti nisam rekao da te volim.« »Maloprije jesi.« »Rekao sam da je bilo previše ljubavi za razumno razmišljanje«, rekao je Niklas. »Ti si bila previše zaljubljena da bi ispravno razmišljala...« »Ne vjerujem ti.« »Vjeruj u bajke ako tako želiš.« Rekao je to mnogo ljubaznije nego prošli put, ali poruka je bila ista. »Meg, rekao sam ti da se ne mogu skrasiti na jednom mjestu niti se obvezati samo jednoj ženi zauvijek. Rekao sam ti to.« Rekao joj je. »I rekao sam ti da kod mene ljubav ne postoji.« Rekao joj je. »Rekla si da ovo želiš onoliko koliko potraje.« Glas mu je bio nježniji i ljubazniji nego što je ikad prije čula. »Za nekoliko dana, kada sva ispitivanja budu gotova, moraš ići kući svojoj obitelji.« Iako je sama sebi obećala da neće plakati, malo je zasuzila, a on joj je palcem zaustavio suzu, spustio glavu i okusio je. Znala je kako im je vrijeme odbrojeno, znala je da im svaki poljubac može biti posljednji, da će uskoro uslijediti poljubac za rastanak. »Moglo bi potrajati...« Odmaknula je glavu i krenula se raspravljati s njime, ali ju je prekinuo. »Ne želim čekati da nam se dogode svađe i da nestane zaljubljenost i čarolija. Ne želim nam to učiniti jer je ovo što sada imamo tako dobro. Ali, ne, to ne može potrajati...« Zbog toga će prihvatiti njegove poljupce - zbog toga će noćas ostaviti postrani činjenicu da je ovo samo prolazna stvar. Možda je noćas samo trebala bijeg od stvarnosti, a možda je to i njemu bilo potrebno. Iako to nije htio priznati, iako nije htio dijeliti osjećaje, Niklas se osjećao kao da je iskoračio iz predvorja pakla u raj kada je okusio njezine usne. Usne su joj bile ozlijeđene pa ih je vrlo nježno ljubio. Imala je modricu na obrazu i oderanu kožu na nogama od pada. Znala je da ga ne može zadržati uz sebe, da su njegovi poljupci sada vođeni osjećajem krivnje i straha, te da će se poslije ovaj muškarac kojeg zapravo nije poznavala vratiti svome životu čiji dio ona nikad nije bila. To nije bila ljubav. Bio je to samo sadašnji trenutak. Iznova je to sebi ponavljala. Mislila je da će voditi ljubav u kadi, ali mokru ju je odnio na krevet, posušio je ručnikom, svaki centimetar njezinog tijela, zatim joj je ljubio modrice, ljubio je uz noge, a onda ju je ljubio tamo dok je ona plakala i uzdisala od frustracije. Ponovno joj je stavio ruku na usta, jer su vani još uvijek bili čuvari, ali ona ga je željela - željela ga je cijelog. Ušao je u nju, vrlo sporo, uživajući u svakom pokretu, ali one riječi koje je trebala nije čula. Ugrizla ga je kada je svršila i davala mu svoje tijelo nastojeći povratiti svoje srce koje taj muškarac zapravo nije želio, ali ga je već imao.

66

DVANAESTO POGLAVLJE Meg se probudila usred noći, u plaču i prestrašena, a Niklas ju je čvrsto zagrlio prije nego što je opet vodio ljubav s njom. I htio je opet voditi ljubav s njom ujutro - upravo ju je povukao k sebi preko kreveta kada je zazvonio telefon i stigla im je obavijest da je Rosa na putu prema njima. »Kasnije!« rekao je i poljubio je. »Ili možda nabrzaka sada?« Pogledala je u te crne oči koje su joj se smiješile i jednostavno ga nije mogla »pročitati« - ali više nije mogla biti njegova igračka za seks. »Kasnije«, rekla je Meg i ustala iz kreveta. Pustila je Rosu unutra. Ona im je donijela čistu odjeću. Na Megino iznenađenje, Rosa ju je zagrlila i rekla da će ih oboje otpratiti u policijsku postaju. »Žao mi je što sam onako razgovarala s tobom«, rekla je Rosa. »Kako?« začudio se Niklas. Pogledala je Niklasa. »Bila sam malo grublja prema njoj.« »Nisi bila jedina«, rekla je Meg i potom pocrvenjela kada se Rosa nasmijala. Bože, pa zar u Brazilu samo na to misle? »Želim reći«, rekla je svojim najuvjerljivijim ljutitim glasom, »da mi je jasno zašto si tada rekla to što si rekla.« »Zahvalan sam vam«, rekao je Niklas Rosi. »Svima troje, ali posebno tebi. Platit ću ti čim ponovno budem mogao raspolagati svojom imovinom.« »Nadam se da će to biti uskoro«, rekla je Rosa i potom se nasmiješila dok ih je grdila, »ali jeste li baš morali popiti najskuplji šampanjac iz minibara? Upravo sam platila račun za sobu.« »Ti si platila?« Meg je zatreptala i pritom nije mislila samo na šampanjac. »To je bio tvoj novac?« Meg je pretpostavila da je onaj novac bio Niklasov, ali naravno sad joj je sinulo da su sva njegova sredstva bila zamrznuta dok je bio pod istragom. »Založila sam svoju kuću«, rekla je Rosa. »Vjerovala sam da nije kriv.« »Trenutno si od svih nas ti najbogatija«, rekao je Niklas Meg, a čak se i Rosa nasmijala. »Sve vas častim kavom na putu do policijske postaje.« Meg se nasmiješila, ali usiljeno. Otišla je u kupaonicu da se presvuče i razmišljala je o Rosinoj vjeri u Niklasa. Meg je bilo jasno da su Rosa i Niklas nekoć bili ljubavnici, ali nije je to ljutilo. Mučilo ju je to što su imali tako čvrsto prijateljstvo — prijateljstvo koje je nepokolebljivo i koje će trajati uvijek. Smetalo ju je što je to prijateljstvo bilo tako dugotrajno. Meg je otvorila vrećicu s odjećom i primijetila da je Rosa dobro odabrala za nju. Bila je tu mekana, dugačka suknja koja će joj prikriti ozljede na nogama, tanka bluza i predivno, mada potpuno prozirno, donje rublje. Meg je detaljnije pogledala donje rublje i primijetila da je dosta oskudno, a kada je navukla gaćice, ušokirala se shvativši da je u sredini rupa — i da je to namjerno tako skrojeno. Nikad nije nosila takvo nečuveno donje rublje, ali teško da se mogla požaliti Rosi. Donijela joj je i sandale, jer su se njezine jučer potrgale. Odjenula se, oprala zube i počešljala se, a zatim se pogledala u zrcalo i proučavala svoje smireno lice. Morala bi biti sretna i slaviti, ali nije se baš mogla natjerati na to. Sjećanja na jučerašnje događaje još su bila svježa i nikako joj nije bilo jasno kako se Niklas i Rosa mogu smješkati i čavrljati. Nije shvaćala kako je Niklas mogao tek tako odagnati bol od sebe. Ali sada je to morala shvatiti jer će uskoro morati otputovati kući. Zaista će morati otići. 67

Nije mogla i ostati ovdje i gledati kako nestaju njegov osjećaj krivnje zbog onoga što je prošla zbog njega i privlačnost koju je osjećao prema njoj. Nije mogla podnijeti pomisao da će njega početi obuzimati dosada dok ona čeka da je otpravi iz svog života. Ako Niklas nije želio da to potraje zauvijek, onda ona više nije mogla biti djevojka za jedan dan. »Spremna?« provjerio je Niklas dok je izlazila iz kupaonice. »Mislim da da.« Uostalom, nije imala što spakirati. »Želiš li da ti ponesem tu odjeću na čišćenje?« ponudila je Rosa. »Bacit ću je.« Meg je krenula natrag u kupaonicu po odjeću. »Ne želim više ni vidjeti tu odjeću.« »Ok.« Rosa je uzela svoju torbu i otišla. »Idem provjeriti je li auto spreman.« Kada je otišla, Meg je pokupila odjeću s mokrog poda u kupaonici i krenula sve to baciti u koš za smeće u salonu, ali Niklas ju je zaustavio. »Ne ovo.« Pogledala je zatvorski denim koji je on uzeo, a on se okrenuo i nasmiješio joj se. »Možda ćeš jednog dana htjeti da opet obrijem glavu...« Nije mu uzvratila smiješak. »Za tebe je sve ovo igra, zar ne?« »Ne, Meg.« Odmahnuo je glavom i više se nije smiješio. »Nije igra.« Dok su se spuštali liftom, primijetila je da nosi torbu. Nije bacio odjeću koju je nosio u zatvoru. Obgrlio ju je i štitio je od novinara dok su napuštali hotel, isto tako i kada su došli u policijsku postaju, ali ona je zapravo štitila samu sebe od njega. Dao joj je dugi poljubac prije nego što je ušla dati izjavu, ali od toga joj se samo plakalo jer je od njega htjela više od pukog seksa. »Bit ćeš dobro.« Obrisao joj je suzu palcem. »Samo im reci što se dogodilo. Rosa će biti s tobom...« »Znam.« »Nemaš se čega bojati«, rekao je. »A onda ću te odvesti odavde - samo nas dvoje...« Nasmiješio joj se dok je to govorio i još je jednom poljubio da je uvjeri. Nije mu uzvratila ni osmijeh ni poljubac. Davanje izjave bilo je dugotrajno i detaljno, ona se osjećala kao da stalno ponavlja jedno te isto. Ne, nikada nije upoznala Miguela, niti ga je Emilios spomenuo. Nije znala tko je nazvao Emiliosa, ali poslije tog poziva on je predložio da odu u šetnju. »Žele znati«, rekla je Rosa, »kada si shvatila da to nije Niklas?« »Nisam shvatila«, ponovila je. »Ali rekla si da si počela paničariti mnogo prije nego što si vidjela pištolj?« Kimnula je glavom, ali joj je Rosa rekla da mora odgovoriti. »Da.« Natjerali su je da iznova prođe kroz sve i ona je nastojala objasniti stvari, ali bilo je tako teško. Bilo joj je teško razumjeti samu sebe. Nije htjela u policijskoj postaji reći kako joj je bilo iznenađenje što je nije odmah odveo u krevet, da je to bio najveći znak da to nije Niklas - što je za Meg bilo i najveće upozorenje na to koliko je isprazna njihova veza. »Zbog čega si počela paničariti?« Rosa je ponovno upitala. »Shvatila sam da sam napravila veliku grešku kada sam se udala za njega«, rekla je Meg jednoličnim glasom. »Da nije bilo pravog temelja za ozbiljnu vezu, da je i on rekao kako to neće potrajati. Samo sam se htjela maknuti od njega.« »Od Emiliosa?« Odmahnula je glavom. Prisjetila svojih očiju otečenih od plača i svojih stvari nabacanih u kovčeg, užitka i boli koje je osjetila proteklih godinu dana, većinom boli, koju je on još uvijek donosio u njezin život. 68

»Od Niklasa.« Kada je to izrekla, vidjela je da se Rosa lagano namrštila. Zatim su se vratili na prijašnje događaje, kada je prvi put upoznala Niklasa i razgovarala s njim u avionu. »Pitala sam kako je postao siroče i rekao mi je da ne zna točno.« »Pitala si ga je li ikad pokušao pronaći svoju obitelj?« »Da.« »I što je odgovorio?« »Rekao je da je njegov odvjetnik Miguel radio na tome, ali ih nikada nije uspio pronaći.« »To je rekao?« provjerio je policijski službenik preko Rose. »Točno je tako rekao?« »Da.« Policajac se dugo i snažno zagledao u nju, a potom ju je Rosa upitala je li sigurna jer se taj razgovor vodio prije godinu dana. »Pita te jesi li sigurna da to nije razgovor s Niklasom od sinoć.« Meg je trepnula. »Već sam rekla policiji.« »Točno se sjećate tog razgovora?« provjerio je policajac, a ona je odgovorila da jer je posljednjih godinu dana u glavi vrtjela svaku sekundu koju su bili proveli zajedno. »Točno.« Kimnula je glavom. »A onda sam ga pitala kako mu je bilo odrastati u sirotištu, ali mi nije odgovorio«, rekla je Meg. »Rekao mi je da ne želi razgovarati o tome.« Ali policiju nije zanimao taj dio. Samo je Meg to zanimalo. Opet je iznova prolazila kroz cijelu priču. Rekla je da nije bila svjesna kako su je tada slijedili i pogledala Rosu u potrazi za objašnjenjem, a ona joj je samo kratko kimnula glavom. Zatim su joj pročitali njezinu izjavu. Slušala je i sve što je mogla čuti bilo je da su se ona i Niklas jako puno seksali i nekoliko puta razgovarali i da je on definitivno spomenuo kako je zatražio od Miguela da potraži njegovu obitelj. Potpisala je izjavu. »To je dobro«, rekla je Rosa dok su izlazile vani. »Imaš dobro pamćenje. Uhvatit će se tog dijela na sudu ako Miguel zaniječe da mu je Niklas naložio da pronađe njegovu obitelj«, upozorila je. »Samo se drži toga.« »Smijem li se vratiti doma u Australiju?« pitala je Meg. Vidjela je da je Rosa načas napućila usne. »Moja se obitelj brine za mene.« »Možda bi bilo bolje za Niklasov slučaj da budeš ovdje.« »Koji slučaj?« upitala je Meg. »Jasno je da je nedužan.« »Jest tebi«, rekla je Rosa. »A i meni. Ali mrtvaci ne govore.« Blijedo joj se osmjehnula. »Moram se ispraviti. Rekla sam da Niklas nikad ne griješi, ali zapravo je napravio jednu grešku - zaposlio je Miguela koji je genijalan odvjetnik. Mogao bi reći da su obojica varali ljude. Mogao bi govoriti da je vjerovao kako mu upravo Niklas daje te naredbe ili da su upute došle od njih obojice...« »Ne!« »Da«, rekla je Rosa. »Nastojat ću to pobiti na sudu, ali bolje bi izgledalo kad bi Niklasova žena bila uz njega - a ne doma brojeći novac koji joj je njegov pravni tim uplatio na račun.« »Znaš da nije tako.« »Reci to sucu«, rekla je Rosa i ponovno je postala zlobna. »Shvaćam da se tvoja obitelj brine za tebe, ali ako bi se mogla još malo pretvarati da je i Niklas dio tvoje obitelji...« »Niklas me ne želi«, Meg je oštro odgovorila. »Niklas ne želi obitelj...« »Ma on ne zna što je to obitelj!« uzviknula je Rosa. »Ali prema tebi je uvijek postupao ispravno.« 69

»Prema meni je postupao ispravno?« Sada se Meg derala. »Govorimo li mi o istom čovjeku?« Nije to baš bio najbolji izbor riječi s obzirom na okolnosti - pogotovo zato što se Niklas upravo pojavio pokraj njih. »Moja je majka rodila trojke?« našalio se. Možda ona nije baš dobro odabrala riječi, ali njegov je odgovor bio naprosto neukusan. Nije shvaćala kako može biti tako neopterećen svime. Kako joj može staviti ruku oko ramena i izaći s njom iz policijske postaje kao da se ništa nije dogodilo u proteklih godinu dana? Novinari su ih i dalje opsjedali pa su prepustili Rosi da da izjavu za medije. Auto ih je čekao. Šofer je dao ključeve Niklasu koji je sjeo za volan, a Meg je sjela na suvozačevo mjesto. Čim je sjela, Niklas je jurnuo -odvezao ih je daleko od gužve i novinara. Nakon nekog vremena je usporio pa su se dugo vozili izvan grada prema planinama. Nisu mnogo razgovarali, Meg je samo ljutilo šutjela, dok je Niklas sa svakim kilometrom koji su prešli djelovao sve opuštenije. »Vrlo si tiha«, prokomentirao je. »Nisi li upravo to i htio od mene?« Ali durenje nije djelovalo na Niklasa. Nije ga nimalo smetalo. Samo je nastavio voziti, s jednom rukom na volanu, a drugom ispruženom kroz prozor. Mogao bi svakog časa početi zviždukati, samo da nju iznervira. Još se pjenila zbog Rosinih riječi. Prva stvar koju će napraviti kad se vrati u Sydney bit će da vrati sav novac koji joj je uplaćen. Pogledao je u njezin napeti profil. »Uskoro ćemo stići.« Nije mu odgovorila. Ništa nije imalo smisla: zbunila su je pitanja koja su joj postavili policajci, Rosa ju je razljutila, a on... Okrenula se i nije mogla pojmiti kako može biti tako miran nakon svega što se dogodilo. Prčkao je po radiju, mijenjajući radijske postaje. Ona nije htjela nikakvu glazbu, pa je rukom naglo isključila radio. »Policija je rekla da su me pratili. Da ga nije ubila policija...« »Bio je to tjelohranitelj.« »Tjelohranitelj?« »Pusti to sad.« »Ne«, prasnula je Meg. »Neću.« »Neće ići u zatvor. Moji odvjetnici rade na tome. Angažirao sam nekoliko ljudi da te prate kad sam shvatio da si još ovdje - i da ja imam brata blizanca. Nisam mogao točno znati što će se dogoditi, ali sam znao da bi mogla biti opasnosti, pa sam angažirao neke ljude da te zaštite.« »Kako?« »Tako što sada dugujem uslugu vrlo moćnom čovjeku«, rekao je Niklas. »On je prenio poruku vani nakon što si me nazvala.« Zatim je prestao govoriti tome i ona je osjetila kako je stavio ruku na njezinu nogu, ali i dalje nije mogla razumjeti kako je s takvom lakoćom prihvatio činjenicu da je tjelohranitelj kojeg je on angažirao ubio njegovog brata. Pa zar ga ništa nije pogađalo? Stisnuo joj je bedro, što je ona protumačila kao znak da su blizu svog odredišta te da će se uskoro upoznati s još jednom spavaćom sobom. »Evo nas.« Bila je to najljepša kuća koju je ikada vidjela, s tamnim drvom, bijelim namještajem i zavjesama na prozorima kroz koje su u kuću ulazili sunce i zvukovi planina. Bilo je predivno, i kako je Niklas rekao, bilo je to mjesto o kojem je sanjao dok je bio u zatvoru. 70

»Sviđa ti se?« »Prekrasno je.« »Pogledaj...« Uzeo ju je za ruku i poveo je u spavaću sobu, otvorio velika staklena vrata otkrivajući bogate travnjake koji su se prostirali do sljedeće planine. Sve što su mogli čuti bio je pjev ptica. Meg je pomislila kako bi čovjek na ovakvom mjestu mogao zaliječiti rane. »Inače imam poslugu, ali sam im rekao da ne dolaze dok ih ne pozovem. Ostavili su nam dosta hrane...« A bile su tu i njezine stvari iz hotela, odjeća joj je bila obješena u ormaru, a i njegove su ruke opet bile oko nje, i opet ju je držao uza sebe. Počela je plakati, ali on nije djelovao iznenađeno. »Iscrpljena si«, rekao je. I bila je. Iscrpljena od toga što je provela godinu dana voleći ga. »Hoćeš li sada predložiti da odemo u krevet?« »Meg...« Vidio je da je ljuta i nije je mogao kriviti. »Nije mi važno koliko si ljuta. Imaš pravo na to. Ako želiš vikati, samo izvoli. Priuštio sam ti pakao i samo ti pokušavam pomoći da se osjećaš bolje, pokušavam reći pravu stvar. Vjerojatno sve radim pogrešno, ali zasada si ovdje, na sigurnome.« Upravo ju je to »zasada« ubijalo u pojam, ali nije opet htjela prolaziti kroz to. »Ne znam što ne valja«, rekla je. »Tako sam ljuta! I zbunjena...« »U šoku si«, rekao je. »Umalo su te oteli. Vidjela si kako su ubili čovjeka.« »Vidjela sam kako su ubili tvog brata!« viknula je. »Mislila sam da si to ti.« Nije reagirao - samo ju je držao. »Ne bi li ovo trebalo biti obrnuto?« Ljutito se odmaknula od njega. »Ne bi li ti trebao plakati? Bio je tvoj brat.« »Ja ću se nositi s time«, rekao je Niklas. »Zar se ne možeš nositi s time uz mene?« »Takve stvari radije rješavam sam.« Bio je potpuno iskren. »Ne želim razgovarati o sebi. Sada samo želim biti tu za tebe.« Rekao je sve prave stvari, ali bile su to ujedno pogrešne stvari. Uzeo ju je cijelu, ali nije joj dao nijedan djelić sebe i možda bi bilo bolje da to jednostavno prihvati. On nije osjećao ništa prema nikome i dok je gledala prema planinama, nadala se da će ovdje naći barem malo mira prije nego što ga ostavi. »Nadam se da nas novinari neće pronaći.« »Nema šanse«, rekao je Niklas. »To sam ti rekao.« »Ako saznaju da si ti vlasnik kuće, uskoro će nas naći.« Pogledala je prema planini nadajući se da ih nisu slijedili novinari jer je bila preumorna i nije mogla podnijeti još jedno seljakanje. Samo je željela trenutak mira da sabere misli. »Pretražit će tvoju imovinu...« »Ja nisam vlasnik kuće«, rekao je Niklas. »Nije na popisu moje imovine. Na tvoje je ime...« Podignuo joj je glavu i poljubio je u namršteno čelo. »Kupio sam je za tebe prije nego što sam uhićen. Htio sam se razvesti, znao sam da ću možda jako dugo biti u zatvoru, a ovo je trebao biti dio tvoje naknade nakon razvoda. Obavio sam kupnju dan prije nego što su mi zamrznuli imovinu...« Nasmiješio joj se. »Nisu je mogli zaplijeniti jer je tvoja...« »Kupio si ovo za mene?« 71

»Dovoljno je velika za pansion...« Slegnuo je ramenima. »Ako je to ono što želiš raditi. Znao sam da ćeš je vjerojatno htjeti prodati...« Znao je da će ga uhititi i da će biti u zatvoru, ali ipak je brinuo za nju - došao je ovdje i odabrao tu kuću. Bilo je to više nego što je mogla podnijeti. »Zašto plačeš?« »Zbog ovog.« »Rekao sam ti da ću se brinuti za tebe.« »I jesi...« Održao je svako obećanje koje joj je dao i saslušao je sve snove koje je imala. Hodali su kućom i pokazao joj je sve prostorije prije nego što ju je odveo u kuhinju koja je imala velike pećnice i radne plohe i ogromna staklena vrata koja su bila otvorena kako bi pustila unutra zvukove i povjetarac s planine. Izabrao je savršen dom - ali nije računao s time da bi on mogao živjeti u njemu. »Možda ću morati živjeti ovdje neko vrijeme«, rekao je Niklas. »Bit ćeš mi gazdarica.« Spustio je glavu po poljubac jer to uvijek radio. »Poslat ću ti stanarinu čim stignem.« »Poslati?« rekla je Meg. »Moraš otići natrag kući.« Zaista je brinuo za nju. Znala je to - znala je zašto je šalje doma. »A ti ne možeš poći sa mnom.« Nije to bilo pitanje, davala mu je do znanja da zna zašto je tako. Pokušao ju je utišati poljupcem. »Ne možeš ni nakratko doći u Sydney jer si izašao uz jamčevinu.« »Meg...« Kad ni to nije upalilo, objasnila je to detaljnije. »A ne želiš da ostanem jer misliš da bi te mogli opet zatvoriti.« »Upravo tako«, rekao je Niklas. »Miguel ima najbriljantniji pravni um koji sam ikada vidio...« Nasmiješio se. »Bez uvrede.« Uvijek bi je nasmijao i uvijek ju je, Meg je to sada znala, volio - čak i ako toga nije bio svjestan ili je to odbijao shvatiti. Rosa je bila u pravu. Uvijek se brinuo za nju i sada se također pokušavao pobrinuti za nju. »Na uvjetnoj sam slobodi uz jamčevinu«, rekao je, »i čisto sumnjam da će odbaciti optužbe. Miguel neće tek tako priznati krivnju. Suđenje će se održati, možda će sumnje potrajati godinama i možda će me opet zatvoriti. Moraš se vratiti svojoj obitelji.« »Ti si moja obitelj.« »Ne...« Jednostavno to nije htio prihvatiti. »Koliko god htio da budeš ovdje, koliko god te zamišljao o ovoj kući dok sam bio u zatvoru, koliko god me jedan tvoj posjet svaka tri tjedna držao na životu, to ti neću napraviti.« »Da.« »Ne«, rekao je Niklas. »Provest ćemo nekoliko noći ovdje i onda ću se, kao što sam i obećao tvome ocu, pobrinuti da odeš kući. Dok stigneš kući, sredit ću naš razvod.« Bio je odlučan. Ona je sada i voljela i mrzila tu riječ. Željela je poljubiti muškarca za kojeg je sada bila sigurna da je voli, ali željela je i poznavati muškarca kojeg je voljela. Ljubio ju je kao da je nikad neće pustiti od sebe, ali ipak joj je rekao da mora otići.

72

»Tako si prokleto sebičan...« Došlo joj je da ga ošamari. Povukla je glavu natrag, nije htjela da je ušutka seksom. »Zašto ja nemam pravo glasa u ovome?« Sada je bila bijesna i vikala je. »Jednako si grozan kao i moji roditelji - govoriš mi što bih ja trebala željeti i kako bih trebala živjeti...« »Što?« zahtijevao je on. »Želiš biti ovdje, živjeti u planinama i dolaziti u zatvor na seks svaka tri tjedna?« »Imaš prljava usta.« »A tvoj bi život mogao postati prljav«, oštro joj je uzvratio Niklas. »Bosa i trudna, s mužem...« Nije čula ostatak. Tek se tada Meg sjetila - sjetila se što je namjeravala saznati prije nego što joj je Emilios banuo na vrata. Vidio je kako se njezina ljutnja mijenja u paniku, a ona je zauzvrat vidjela strah koji se zrcalio u njegovim očima kada mu je rekla da je možda već trudna. Nije ispalo onako kako je trebalo. Meg je to znala. On je samo stajao, a ona je otišla u spavaću sobu i pretražila svoje stvari. Da, tu je bio njezin neseser i da, Rosa je sve spakirala. Kućni test za trudnoću bio je unutra. Skinula je cipele kada se vratila u kuhinju jer je doista bila i bosa i trudna. »Moraš se vratiti kući svojoj obitelji.« »To je sve što mi imaš reći?« »Da, to je sve.« Nije mogla vjerovati da je toliko otuđen, da se može jednostavno distancirati od svega. »Pustio bi da oboje odemo, zar ne?« »Imat ćeš puno bolji život...« »Vjerojatno hoću«, rekla je Meg. »jer sam sita toga da sam udana za muškarca koji ne želi ni pričati sa mnom, koji sve rješava seksom. Koji me, čak i ako to ne može priznati, zapravo voli. Umorna sam od toga da izvlačim riječi i osjećaje iz tebe.« »Onda idi.« »Je li to ono što želiš?« ustrajala je Meg. »Ili mi opet pokušavaš reći što bih ja trebala željeti?« »Mogao bih završiti bez ičega nakon ovog!« Ako je Meg maloprije pomislila da je vidjela naznaku njegovog straha, onda nije imala pojma - jer su sada njegova predivna usta bila nategnuta kao struna. Njegove crne oči treperile su od straha dok se zamišljao kako kopa po smeću tražeći hranu - ne samo za sebe nego i za obitelj za koju se trebao brinuti. Meg je tada shvatila da nikad prije nije upoznala pravi strah... i da nikad neće pojmiti razmjer njegova očaja. Ona neće umrijeti gladna. Ona ne bi napustila svijet neprimijećena. Nekome bi nedostajala. »Možda ti neću moći ništa priuštiti...« Naslutila je težinu njegovih riječi. »Možda nećemo imati ništa.« »Nije baš tako«, Meg mu je proturječila, tom čovjeku koji nije imao pojma što to znači imati obitelj. »Imali bismo jedno drugo.« »Ti ne znaš što to znači ne imati ništa.« »Pa onda mi reci.« »Ne želim razgovarati o tome.« »Onda ću zaista otići, Niklas, i razvest ću se od tebe. I da se nisi usudio potražiti me kada odbace optužnicu protiv tebe. Da se nisi usudio pokušati ponovno ući u moj život kada ti opet sve dobro krene.« 73

Samo je stajao. »I nemoj se ni truditi da saznaš jesam li rodila sina ili kćer, jer ako sada odem, učinit ću sve što bude u mojoj moći da nikada ne saznaš. Upisat ću >otac nepoznat < u rodni list i tada ćeš zaista biti nitko i ništa svome djetetu.« Borila se za dijete za koje je upravo saznala i za obitelj kakva su mogli postati, i upravo kada se okrenula da ode, i Niklas se počeo boriti za njih. »Ostani.« »Zašto?« pitala je Meg. »Da odemo u krevet?« zahtijevala je odgovor. »Ili da to samo obavimo ovdje? Ili...« pogledala ga je kao da joj je upravo sinula ideja, »ili bismo mogli razgovarati.« »Ti previše pričaš.« Privukao ju je sebi i poljubio je, prelazeći rukama preko njezinog tijela, do struka i trbuha. Na trenutak je priljubio ruke uz njezin trbuh i potom, kao da ga je ubio taj dodir, spustio ruke između njezinih bedara i zadignuo joj suknju. Očajnički ju je nastojao pridobiti natrag poljupcima, ali ona ga je zaustavila i odmaknula glavu. »A ti ne pričaš dovoljno.« Ovaj mu put nije namjeravala popustiti, a on je znao da je ne može samo poljupcima vratiti natrag u svoj život. A ona će otići - znao je to. Bila je tisuću puta snažnija nego što je to mislila, a i on mora biti snažan -jer bez nje i djeteta nije imao ništa. »Ne troši vrijeme na strah, Niklas«, rekla je Meg. »Ti si to meni bio rekao.« I dalje je stajao i počeo joj tiho i polako pričati kako mu je bilo posve samome, bez ikoga svog, dok su ga seljakali iz jednog sirotišta u drugo kada bi im postao preveliki teret, a domovi su bili takvi da je i život na ulici zvučao bolje. A ona je doista bila snažnija nego što je mislila jer nije plakala niti je išta komentirala - samo je stajala u njegovu zagrljaju i slušala. Ovo je i htjela čuti, podsjetila je samu sebe nekoliko puta kada su na red došli teži , dijelovi priče. »Sprijateljio bi se s nekime, a onda bi te premjestili u drugi dom. Ili bi te taj prijatelj pokrao pa bi sam odlučio otići. Onda bi možda stekao novog prijatelja pa bi se sve ponovilo, ili bi se probudio i našao ga mrtvog pokraj sebe. Ali nastaviš sa životom, nađeš posao, ispadne da si pametan - mnogo pamentiji od većine - pa počneš zarađivati i zaboravljati. Ali nikada zapravo ne zaboraviš. Ali izgradiš si dobar život, pronađeš nove prijatelje, i taj novi život ne bi mijenjao, ali i dalje osjećaš gorčinu svoje prošlosti. Zaradiš više novca nego što možeš potrošiti jer se bojiš da ćeš opet ostati bez ičega i da, sretan si, ali - i dalje osjećaš gorčinu.« Nije znao kako da joj to jednostavnije objasni, ali je pokušao. Pogledao ju je i nije mu bilo jasno zašto bi ona željela shvatiti što se događa u njegovoj nesređenoj glavi. »Nikad ne zaboraviš - ni na trenutak. Sjećaš se kako si tražio hranu u kantama za smeće i kako su te tukli, kako si bježao, sjećaš se spavanja na ulici i nikome ne vjeruješ. Sjećaš se kako će te ljudi pokrasti čim im okreneš leđa - pokrali bi i prosjaka koji spava na ulici. Stoga uživaš u svakom zalogaju i kuneš se da se nikad više nećeš biti nitko i ništa. Ali uvijek se bojiš da će ti se upravo to dogoditi.« Zatim je stao. »Želiš li čuti ostatak?« »Da.« Zastao je i duboko udahnuo prije nego stoje nastavo s pričom. »Zatim u avionu upoznaš ženu koja je zabrinuta zbog toga što bi mogla povrijediti svoju obitelj ako bude živjela svoj život i slijedila svoje snove, i u tom trenutku shvatiš da postoje neki ljudi koji se brinu za druge, kojima je stalo. I ta ti žena promijeni život.« 74

»Nisam ti promijenila život.« »I više od toga - spasila si mi život. Jer kada sam opet ostao bez ičega, uspio sam preživjeti. Mislio sam na tebe i više nego što sam trebao. Svake večeri kada sam vidio sunce, vidio sam boju tvoje kose. Zatim sam te one večeri držao u naručju, promotrio svoj život i shvatio da je svijet dobar. Postoje ljudi kojima ne možeš vjerovati, ali postoje i ljudi kojima možeš - ljudi koji ti pomažu čak i ako toga nisi odmah svjestan.« Nije razumjela. »Žena s kojom si nekoć bio u kratkoj vezi založi vlastitu kuću...« Oklijevao je. »Rosa i ja...« »To sam već skužila.« »Bilo je to prije nego što se udala, i otad nema ničeg među nama, ali njezin muž i dalje nije zadovoljan što ona sada radi za mene. Ali to je pravo prijateljstvo - da ona može otići k njemu i da Silvio može imati povjerenja u nju i mene da se ništa neće dogoditi«, rekao je. »To ti ne dopušta da osjetiš gorčinu.« To je razumjela. »Zatim pogledaš dalje u prošlost i shvatiš da je časna sestra koja te naučila španjolski i dala ti ime zapravo bila jedina dobra stvar koje se sjećaš iz djetinjstva i da ćeš upravo zahvaljujući njoj spasiti život žene koju voliš - kako da čovjek ne bude zahvalan na tome?« »Ne možeš ne biti zahvalan.« »A ta žena koju si upoznao u avionu - za koju si imao predosjećaj da je ona prava - koju si oženio, a potom i gadno povrijedio - ona će sletjeti u zračnu luku Congonhas zato da bi me posjetila u zatvoru i seksala se sa mnom jer su joj platili...« Pomislila je na njegovu ljutnju u zatvoru i na grubi seks, ali i njegovu nježnost nakon toga, i bilo joj je jako drago što je on tada znao da je voljen, što mu je to sama rekla. »Učinila bih to i bez novca.« »Znam«, rekao je i iskreno je to mislio. »Voljela si me kada nisam imao ništa i nikad nećeš moći shvatiti koliko mi to znači. Ali možda ću opet ostati bez ičega i mislio sam da mi je to najveća mora u životu, ali da nemam što dati tebi ili svome djetetu...« »Imamo ovaj dom koji si ti odabrao za nas«, rekla je Meg. »A ja mogu naći posao, a i moji će mi roditelji pomoći. Tvoje dijete - naše dijete - nikad neće ostati bez ičega, a nećeš ni ti, sve dok imamo jedno drugo.« Još to nije mogao posve shvatiti, ali možda je počeo vjerovati u to. »Možda neću završiti u zatvoru... možda će odbaciti optužnicu...«, rekao je. »Rosa misli da već sada imaju dovoljno dokaza da ja nisam bio upleten u te prijevare. Sada pregledavaju sve dokaze.« »I za razliku od tvoje žene, Rosa je odlična odvjetnica!« rekla je Meg. Nije se nasmijao na to, ali se malo nacerio. »Rosa misli da je Miguel predložio cijeli plan mome bratu.« Isprobavao je tu novu stvar u svom životu koja se zove ljubav. »Želim da ima pristojan pogreb. Želim saznati više o njemu. Želim znati više o njegovu životu. Razumiješ li to?« »Da.« »Možda neću moći o tome pričati s tobom.« Još je govorio pogrešne stvari, ali za njih su zvučale kao prave stvari. »Kako god misliš daje bolje za tebe.« Sada ga je malo bolje razumjela. Nije morala znati baš sve o njemu, nije ga morala imati cijelog za sebe - samo one dijelove koje je on odlučio podijeliti s njom. To 75

je bilo i više nego dovoljno. A sada kada je on odlučio podijeliti neke stvari s njom, ona može biti tu za njega. »Možeš li sada prihvatiti činjenicu da, iako ti ne govorim sve, među nama nema tajni koje bi te mogle povrijediti?« »Da.« A onda je Niklas učinio ono što je uvijek činio kada je to bilo potrebno: jednostavno je odagnao od sebe bol zbog svoje prošlosti. Nasmiješio joj se, držeći je u zagrljaju, i dao joj dugi poljubac - taj je poljubac sada bio mnogo dublji i vatreniji. Ali potom je, neuobičajeno za Niklasa, stao. »A da ti dokažem koliko te volim«, rekao je, »nema više seksa do daljnjeg, tako da možemo još razgovarati.« »Nisam baš tako mislila.« »Ne.« Bio je uporan. »Sada shvaćam što si prije govorila. Možemo otići u šetnju u planine.« Nasmiješio joj se, ali zločesto. »Udahnuti malo svježeg zraka i razgovarati...« »Prestani.« Od njegova je poljupca poželjela još. Pokušala ga je poljubiti, pokušala je nastaviti tamo gdje su stali, ali Niklas ju je odgurnuo, pronašao košaru te počeo u nju stavljati hranu. »Idemo na piknik«, rekao je. »Pa zar to nije romantično?« Bio je najseksi muškarac kojeg je ikada upoznala, shvatila je Meg, a ona se žalila zbog previše seksa... »Niklas, molim te.« Nije htjela ići na piknik u planine, nije željela da njezin brazilski ljubavnik apstinira od seksa s njom, pa mu je to i rekla. »Muž«, ispravio ju je. »Oženio sam te, sjećaš se?« »Da.« »Kako možeš reći da se radilo samo o seksu? Tog sam dana bio savršeni džentlmen prema tebi... Mogao sam te povaliti već u avionu, ali sam te ipak prvo oženio!« »Teško baš da si bio džentlmen«, rekla je. »Ali, da, stvarno me jesi oženio, a ja sada sve shvaćam. Pa hoćeš li onda spustiti tu košaru i...?« »I što?« rekao je Niklas. Iako naizgled površan, zapravo je bio jako dubok, divan i nezasitan, i bio je njezin zauvijek. Njegovo je apstiniranje od seksa potrajalo čak dvije minute, sada ju je ljubio i istovremeno podizao na kuhinjski stol. Ruke su mu bile posvuda, kao i usta, ali i njezine su ruke bile posvuda po njemu prije nego što ih je odgurnuo. »Mislim ozbiljno da nema seksa.« Bilo je to najgore zadirkivanje koje je vidjela. Zazviždao je kada joj je podignuo suknju. »Što to nosiš?« Umrla je od srama dok ju je promatrao. »Nove gaćice.« »Ali ove definitivno nisi ti kupila.« Nasmiješio se jer doista nije mogao zamisliti da njegova malo ukočena ženskica kupuje gaćice koje ne moraš ni skinuti radi seksa. »Možda i jesam.« »Meg...« Bio je vrlo pragmatičan dok joj je povlačio patent na suknji. »Nosila si pristojno donje rublje kada smo se upoznali. Nosila si pristojno donje rublje čak i kada si me posjetila u zatvoru.« Zatim ju je pažljivo namjestio. »Gledaj.« A kada je ušao u nju, ove su se »nepristojne« gaćice počele činiti kao savršen izbor. »Nemoj nikada ni pomisliti da te ne volim.« Ponovit će joj to sto puta na dan ako bude potrebno. »Nemoj nikada misliti da ovo nije ljubav.« 76

U tom je trenu znala da je doista voli i da su imali mnogo više od pukog seksa. Vodio je ljubav s njom vrlo sporo i odmjereno, a Meg je bila ta koja nije mogla prestati. Nastavio je dok se u njoj rađao vrisak, a ona je čekala da joj rukom prekrije usta, da je utiša - ali sada su bili u svojoj kući, rekao joj je i snažno ušao u nju. »Doma smo«, ponovno je rekao i počeo se micati brže, a ona je po prvi put mogla vrištati koliko je htjela, mogla je raditi što je i kako je htjela. A mogao je i on. Rekao joj je koliko je voli kad je doživio orgazam, a zatim je je opet iznova ponavljao da će nešto smisliti, nekako srediti stvari. Dok je gledao preko njezinog ramena prema planinama, spoznao je koliko zapravo ima sreće — mogao je on ležati mrtav na pločniku umjesto svog brata. Njegov brat blizanac sigurno je u životu okusio mnogo gorčine, a nije uspio pobjeći od toga kao Niklas. Još ju je držao, zakopao je lice u njezinu kosu, a ona je čula njegovo teško disanje, ali nije ništa rekla. A onda je on, jer je to ipak bio Niklas, jednostavno isključio svoju bol, vratio se njoj i nasmiješio se. »Znaš li koji je danas dan?« »Dan kada smo saznali da...« Zaustavila se i trepnula shvativši kada ju je on poljubio. »Sretna ti prva godišnjica.«

77

TRINAESTO POGLAVLJE Sa svakim danom koji je provodila ondje, sve je više voljela Brazil. Ali najviše je voljela večeri. Meg je ležala i drijemala pokraj bazena, zatim se protegnula i omirisala zrak vlažan od kiše koja je često padala poslijepodne i ispirala planine sve dok ne bi zablistale, i onda je pomislila koliko je sretna. Optužbe protiv Niklasa odbačene su, ali trebalo im je nekoliko mjeseci da se vrate normalnom životu. Vratili su Rosi njezin novac i živjeli su od Megine ušteđevine, ali tek kada više nije bilo straha da će se morati vratiti u zatvor i kada je Megin trudnički trbuh narastao, Niklas je počeo misliti da je sve to stvarno. Često su išli u Sao Paulo, a Niklas ju je pratio na svaki pregled, a ona je bila presretna što njezina obitelj obožava Brazil jednako kao što je Niklas obožavao Australiju kada su bili tamo. Često je viđala roditelje - upravo su tog dana otišli nakon posjeta - a zahvaljujući savjetima i nemaloj pomoći od strane njihova novog zeta, posao im je u Sydneyu jako dobro išao. Iznenadili su je - nakon što je prvotni šok prošao, bili su divni. Niklas je sredio da dođu u Brazil i prvog dana kada ih je upoznao počeo je shvaćati zašto čovjek neki put ne može samo poklopiti telefon ili nekoga ušutkati kada ne želi o nečemu razgovarati. Počeo se navikavati na komplikacije, ali i prednosti toga da ima obitelj. Prilikom tog prvog posjeta nisu im rekli za Meginu trudnoću - činilo im se da je prebrzo i prerano dati im još jednu vijest s kojom bi se morali nositi, a osim toga, morali su pripremiti pogreb za Niklasova brata. Meg je mislila da će Niklas to sam obaviti, ali nije. Na pogrebu je bilo tek nekoliko ljudi koje je pozvao. Meg je tada po prvi put upoznala Carlu koja je, naravno, bila prelijepa, a došli su i Rosa i njezine kolege te njezin muž Silvio. Iako isprva nisu htjeli doći, i njezini su roditelji prisustvovali pogrebu, zato što su voljeli Meg i Niklasa, a on im je rekao koliko to cijeni. Fernando je poslao cvijeće - bio je to prijateljski čin jednog paulistana koji je i sam predobro znao kako je teško preživjeti na ulici i da se ponekad sve svodi na golo preživljavanje. Meg je tog jutra dok se opraštala od roditelja bila malo plačljiva, ali oni su je uvjerili da će se vratiti idući mjesec taman na vrijeme za rođenje njihovog unučeta. Ako uspije izdržati još jedan mjesec, pomislila je Meg kad je osjetila lagane grčeve, a potom je uzela priručnik za trudnice. Grčevi nisu bolni i vremenski razmak među njima je bio velik, pa je nastavila i dalje čitati o Braxton Hicks kontrakcijama5. Ali onda je osjetila još jedan grč, i ovaj je put brojila trajanje grča gledajući na mobitel, a iako je nije tako jako boljelo, ipak je zadržala dah dok grč nije prošao. Možda bi trebala nazvati nekoga i provjeriti - ili da samo pričeka jer će Niklas uskoro doći kući? Vjerojatno su to ipak samo lažni trudovi... Tako barem piše u priručniku za trudnice... Meg je uživala u trudnoći. Voljela je svoj veliki trbuh, i Niklas isto. A njega je voljela više nego što je ikada mislila da bi ga mogla voljeti. Ne, nikada ga neće moći u potpunosti shvatiti i upoznati. Ali imala je ostatak života da pokuša shvatiti najkompliciranijeg muškarca na svijetu.

Braxton Hicks kontrakcije su normalna pojava u trudnoći, to su kontrakcije koje pripremaju maternicu za porođaj, a često se nazivaju i lažnim trudovima (op. prev.). 5

78

Mora je bila završena za njih oboje i život je krenuo dalje, a ona je sve više shvaćala koliko on nju voli. Bili su jako sretni - često su kod kuće ugošćavali prijatelje, a ona je mnogih večeri radila ono što je najviše voljela: isprobavala nove recepte. Meg je pogledala na mobitel. Prošlo je već dosta vremena od zadnjeg grča pa bi zapravo mogla početi pripremati večeru. Večeras su im u goste dolazili Rosa i njezin muže i još neki prijatelji da malo razvesele Meg nakon odlaska njezinih roditelja. Imali su tako dobre prijatelje. Mogla bi se tome sada i nasmijati, ali ona i Rosa postale su vrlo bliske prijateljice. Rosa je ponekad zadirkivala Meg prisjećajući se njihovih prvih razgovora - a tek »one« gaćice. Bože, baš je tada bila prava mala puritanka. Ležala je u bikiniju i malo porumenjela od pomisli na neke lijepe stvari koje su ona i Niklas radili, ali je tada osjetila još jedan grč. Pogledala je opet na mobitel i zapamtila vrijeme. Grčevi su se još događali u velikom razmaku, ali kada je začula zvuk helikoptera kojim je Niklas doputovao kući, bilo joj je jako drago što je on tu. Prešla je preko bujne trave da ga dočeka i usput ubrala nekoliko zrelih avokada za umak guacamole koji će kasnije napraviti. Dok je brala avokado, osjetila je kako joj nešto curi niz noge. Izgleda da je priručnik za trudnice bio u krivu. Ovo nisu bili lažni trudovi jer ju je probadala stvarna bol - grčevi koji su natjerali da puše i uzdiše dok osjeća strašan pritisak. Niklas je vidio da se presavinula dok je hodao prema njoj. Čuo je kako helikopter odlazi i dvoumio se između toga da nazove pilota da se vrati ili da samo ode k njoj. Brzo je hodao, proklinjući sam sebe, jer su se tek za vikend planirali preseliti u njegov stan u gradu kako bi bili bliže bolnici. »U redu je...« Bio je vrlo smiren i pragmatičan kada ju je našao kako kleči u travi. »Reći ću im da vrate helikopter i odletjet ćemo u bolnicu. Idemo u kuću...« Pokušao joj je pomoći da ustane, ali ona je i dalje stenjala. »Ok...« rekao je. »Odnijet ću te unutra...« »Ne...« Klečala je i očajnički je željela početi tiskati - iako je jednim dijelom znala da ne bi smjela, da se to ne bi još trebalo dogoditi, da još ima vremena i da mora zadržati dijete u sebi. Ali drugim je dijelom znala da će, ako bude snažno tiskala i prepustila se, bol nestati. »Beba stiže!« Jedva da je bila svjesna da je on nekog nazvao i namrštila se kada je čula tko je to bio. »Carla?« Nije mogla jasno razmišljati, bol je bila prejaka, ali zašto bi dovraga sada zvao Carlu? »Sređeno«, rekao je. »Sređeno?« »Uskoro stiže pomoć...« Vidjela je da se preznojio, što se Niklasu inače nije događalo, ali glas mu je bio vrlo miran i nastojao ju je umiriti. »Ona će nazvati helikopter i reći im da se vrate, a zatim će nazvati hitnu...« Vidio je kako je počela plakati jer je znala da će biti prekasno - beba samo što se nije rodila. »U redu je...« Skinuo je jaknu, a ona ga je gledala dok je skidao manšete i vrlo uredno podvrnuo rukave košulje. »Sve će biti u redu.« »Već si porodio mnogo djece, zar ne?« Vikala je iako to nije namjeravala. »Ne«, rekao je i pogledao je ravno u oči te otjerao njezinu bol i strah jer je u tome bio najbolji. »Ali sam položio tečaj prve pomoći dok sam bio u zatvoru...« I nasmijala se na to, iako je bila prestrašena, ali onda je opet počela vikati kad se drznuo javiti na mobitel. 79

»To je ginekolog.« Mora zahvaliti Carli, pomislila je Meg dok joj je on skidao donji dio kupaćeg kostima. Koliko je uspjela shvatiti sa svojim ograničenim znanjem portugalskog, govorio je doktoru da već može vidjeti djetetovu glavu. Pa ona je to mogla reći doktoru! Ali donekle joj je bilo drago što ne zna što točno govore - samo je tiskala, stala kad bi joj tako rekli i potom opet tiskala. Bilo je vrlo ljuta kada je Niklas rekao nešto što je jako nasmijalo ginekologa, i taman mu je to htjela reći kada je iznenada njihova bebica bila vani. »Sim«, rekao je doktoru. »Ela e rosa e respiracao.« Da, njezina je beba ružičasta i diše. Bile su to najbolje riječi na svijetu, a s obzirom da je rekao ela, izgleda da je rodila curicu. Doktor nije ni morao pitati da li je beba zaplakala jer je njezin plač odzvanjao do planina - a Meg je također plakala. Ne i Niklas - on nikada nije plakao. Samo onaj dan kada je shvatio da je dobro i izvan opasnosti vidjela je naznaku suza i sljedećeg je dana nagađala da je možda plakao, ali sada je bio kao prava babica! Učinio je kako mu je doktor rekao i oboje ih utoplio. Skinuo je košulju i umotao svoju kćer njome, svoju je jaknu omotao oko Meg, a zatim je uzeo prostirač koji je bio pokraj bazena i obje ih prekrio njime. Zahvalio je doktoru i rekao da čuje kako pomoć dolazi i potom isključio mobitel. »Moraš je podojiti«, rekao joj je i zasigurno je vidio kako je raširila oči. Aha, sad je stručnjak i za dojenje? »Doktor je rekao da će to pomoći za sljedeći put...« »Oh...« »Bravo«, rekao je. »Bravo i za tebe.« Nasmiješila se svojoj dragoj babici. »Je li te bilo strah?« »Naravno da ne.« Odmahnuo je glavom. »To je prirodan proces. Brzi su porođaji ujedno i najlakši...« Rekao je još neke stvari zbog kojih je pomislila kako je i on čitao njezin priručnik za trudnice pogotovo taj dio o bebama koje se rode brzo i ranije nego što bi trebale. »Malo je poranila...« Meg je uzdahnula jer se zaista nadala da će se beba roditi što kasnije, da će nekako uspjeti smuljati datume i da ona nikad neće morati saznati da je začeta u zatvoru. »Bit će sve dobro«, rekao je. »Začeta je s ljubavlju. To je sve što treba znati.« Već su odabrali jedno ime za dječaka i jedno za curicu te je on kimnuo kada je provjerila hoće li pri tome i ostati. Poljubila ga je. Zatim je vidjela kako gleda svoju kćer i načas je pomislila kako je vidjela jednu suzu, ali nije ništa komentirala - samo je uživala u tom trenutku dok su još sami, njih troje, prije nego što helikopter stigne - sami u planinama sa svojom kćerkicom koja će se zvati Emilia Dos Santos. Ali s portugalskim značenjem imena. Od svetaca.

avada & Ziki www.crowarez.org www.bosnaunited.net

80