Moho, broj 4

Tema broja:

POLOŽAJ ZNANOSTI U DRUŠTVU

Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka školska godina 2015./2016., broj 4

MOHO

Riječ urednice

(školski list Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka)

Broj 4, školska godina 2015./2016.

Nakladnik: Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka Glavna urednica: Alberta Radošević (2.4) Urednici i novinari: Jelena Hauser (1.1), Noa Jelić Matošević (1.5), Arijana Behlić (2.2), Astrid Lucija Peraić (2.2), Veronika Vozila (2.2), Tina Bakić (2.4), Barbara Breš (2.4), Ana Crnković (2.4), Lucija Dasović (2.4), Erik Jermaniš (2.4), Alberta Radošević (2.4), Fran Žanić (2.4), David Mirošević (2.5), Eugenia Berčić (2.5), David Bernetić (3.4), Petra Lukić (3.4), Katarina Škrbić (3.4) i Damjana Zoroja (3.4) Grafički urednici: Tina Bakić (2.4), Barbara Breš (2.4), Ana Crnković (2.4), Lucija Dasović (2.4), Erik Jermaniš (2.4) i Fran Žanić (2.4) Fotograf: David Mirošević (2.5) Mentor: Goran Krapić (voditelj novinarske skupine) Crtež na naslovnici: Lucija Dasović (2.4) Crtež na zadnjoj stranici: Barbara Breš (2.4) Suradnici: učenici i djelatnici Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka Crteži i fotografije: učenici i djelatnici Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, internet (pictures: https://openclipart.org – free pictures; Moho is a non-profit school magazine) Stranica novinarske skupine: http://gam-rijeka.blogspot.com/

Dragi čitatelji,

kao i prethodnih nekoliko godina novinarska se skupina i ove potrudila popratiti sva događanja i zanimljivosti te ih sažeti na nekoliko stranica ovog časopisa i ukratko vas provesti kroz još jednu veoma uspješnu školsku godinu koja je iza nas.

U ovogodišnjem broju odlučili smo se osvrnuti na znanost i njezin položaj u društvu, pitali smo učenike kakav je njihov stav prema znanosti i proveli ankete kako bismo saznali koliko su gimnazijalci zainteresirani za nju i prate li neke od znanstvenih sadržaja.

Osim o znanosti u našem časopisu možete pronaći informacije o tome gdje su sve naši učenici bili i što su radili. Donosimo vam zanimljive priče o samim učenicima i profesorima, o njihovim uspjesima i projektima u kojima su sudjelovali, priče s putovanja i ovogodišnjih zbivanja u školi te ponešto zabavnog sadržaja.

A kao i svake godine na zadnjim se stranicama opraštamo od naših maturanata.

Ovim putem novinarska skupina zahvaljuje svim profesorima i učenicima koji su nam pomagali, uložili mnogo truda te zajedno s nama cijele godine vrijedno radili na ovom časopisu. Nadamo se da će vam se rezultat našeg rada svidjeti i da ćete kroz naše tekstove dobiti sliku onoga što smo ove godine radili i proživjeli.

Alberta Radošević (2.4)

SADRŽAJ TEMA BROJA:

POLOŽAJ ZNANOSTI U DRUŠTVU 3

OKO SVOJE OSI:

DOHA, OD RIJEKE DO IRUNA 16

HEŠTEG:

PREPORUKE ZA ČITANJE... 18

ZAHTJEV ZA PRIJATELJSTVO

(UPOZNAJMO UČENIKE I PROFESORE) 22

MOVING

26

S NATJECANJA 32 2 X RI: RIJEČKA KINA I HNK IVANA PL. ZAJCA 34 POZITIVA GAMstronomija:

PALAČINKE I MUFFINI

36

38

MOHOplov

39

MATURANTI 2016.

40

2

TEMA BROJA: POLOŽAJ ZNANOSTI U DRUŠTVU Znanost. To je riječ koju svakodnevno možemo čuti. Znanost

pokušava dokučiti tajne (pravilnosti i fenomene) stvarnosti koja nas okružuje i odgonetnuti tajne koje se nalaze unutar nas samih. Naš današnji život bio bi nezamisliv bez postignuća i otkrića znanosti. Ako ćemo analizirati cjelokupnu ljudsku povijest, možemo vidjeti kako je znanost odigrala važnu ulogu u preživljavanju, dominaciji jednih te propasti drugih civilizacija i imala neizbrisivu važnost u razvoju čovječanstva općenito. S vremenom, razvijajući znanost, ljudi su sve više počeli shvaćati značenje Baconova poznatog poklika da je znanje moć, i mogućnosti dobivanja moći te utjecaja koje pruža razvoj znanosti.

U ovom radu bavit ću se pitanjem je li znanost respektirana u današnjem društvu. Pomoću navođenja primjera za pozitivne i negativne načine iskorištavanja znanosti, njihovih posljedica na današnji svijet i društvo te uz načine na koje društvo danas prikazuje znanost nastojat ću odgovoriti na postavljeno pitanje. Živimo u eri globalizacije. Taj pojam postao je simbolom današnjice. On predstavlja umrežavanje i prožimanje svih kultura svijeta. Jedan od glavnih okidača globalizacije jest ubrzani razvoj informatičke znanosti, interneta i tehnologije općenito. Zbog tih stavki protok je informacija toliko ubrzan, pojednostavljen i povećan da dnevno prosječan čovjek prima daleko više informacija nego čovjek iz 80-ih godina 20. st. Takvu pristupačnost informacija iskoristili su mediji koji su glavni distributeri istih u tolikoj mjeri da nam mogu odrediti što bi zapravo bila stvarnost iako ona nužno ne mora biti takvom kakvu ju predstavljaju. Mediji imaju tako veliku moć i u predstavljanju znanosti društvu. Preko njih saznajemo o većini otkrića ili skandala koji se događaju u znanstvenim redovima.

Postoje mnogi programi s dokumentarcima i znanstveni časopisi za sva područja znanosti gdje se objavljuju sve inovacije iz svijeta znanosti. Ponekad postoji pritužba da laici ne mogu razumjeti neke inovacije u znanosti zbog njihove kompleksnosti, ali rješenje se nudi u raznim provjerenim internetskim stranicama i stranicama na društvenim mrežama (npr. IFLScience – http://www.iflscience. com/, https://www.facebook.com/IFeakingLoveScience/, vodi ih znanstvenik s doktoratom) koje pojednostavljuju te inovacije kako bi javnost bolje shvatila važnost i primjenu toga u realnom životu te vidjela zabavnu stranu znanosti... Ipak, čak i velik broj znanstvenika tvrdi da se pojedini dijelovi znanosti ne mogu proučavati bez nekog prethodnog znanja, što iziskuje dodatni trošak vremena, a to je velik hendikep jer danas ljudi jako često nemaju previše slobodnog vremena i mnogo popularnih i dostupnih informacija saznaju „u koraku“. Za znanost je ipak potrebno odvojiti malo više vremena i pokazati veću zainteresiranost za temu. Opozicija također postavlja protupitanje, „Iako postoji mnogo izvora preko kojih je znanost dostupna i pojednostavljena današnjem društvu, zašto onda ne uspijeva toliko zaraditi na svojoj popularnosti kao ostale sfere života (npr. sport ili show business) te je često prisiljena tražiti sponzore za svoja istraživanja?“ Doista, ako vidimo današnji svjetonazor društva koji kaže da je zarada (profit), tj. bogatstvo, mjerilo uspjeha, onda znanost spada u puno zapostavljenije sfere društva. Da je dovoljan broj ljudi zainteresiran za znanstvenu zajednicu, ona bi bila financijski veoma moćan igrač, što bi joj otvorilo mjesto na vrhu cijenjenosti društva (pod društvo mislimo na većinu prosječnih ljudi) i ovakve se rasprave ne bi morale ni otvarati.

Zatim, ako gledamo kroz prošlost, u razvoju obrazovanja nikada se toliko pažnje u obrazovnim programima nije posvećivalo svim vrstama znanosti kao danas i nudila toliko široka paleta izbora znanstvenih područja. Uzrok tome leži u specijalizaciji znanosti u kojoj se male grane neke znanstvene discipline danas mogu proučavati cijeli život u potrazi za novim spoznajama. Također, zbog specijalizacije dolazi do prožimanja

znanstvenih disciplina, tzv. interdisciplinarnosti koja znanosti pomaže da se ravnomjerno razvija u svim svojim područjima i zahtijeva timski rad stručnjaka iz različitih područja – društvene znanosti spajaju se s prirodoslovnim kako bi se spoznalo koji su trenutno najveći problemi u svijetu te se našlo najbolje rješenje za dalju budućnost. Očito je da društvo sve više uviđa važnost znanosti u današnjem svijetu ako sve više ulaže u obrazovanje i međunarodna znanstvena istraživanja (primjer je podzemni kompleks CERN s najvećim akceleratorom čestica na svijetu LHC-om, koji se nalazi u Ženevi te okuplja najveće umove na području kvantne fizike, kemije i ostalih srodnih znanstvenih disciplina). Suprotna strana opet će napomenuti činjenicu da se takav proces odvija većinom u razvijenim i visokorazvijenim zemljama, dok u ostalim zemljama to najčešće nije slučaj, a njih je daleko više. To bi značilo da, globalno gledajući, iako je globalizacija uzela svoga maha te se znanost u 21. stoljeću razvija brže nego ikada prije, ona je podcijenjena ili joj se uopće ne daje adekvatna pozornost, a jedna je od ključnih sastavnica za „normalan“ razvoj svake zemlje. Tako se radi sve veća razlika u tehnološkom, a time i financijskom smislu, među zemljama, što može pogodovati samo još dubljim krizama i dodatnim sukobima u budućnosti.

Također, postoji i sve veća mogućnost da dominantne zemlje iskorištavaju slabije, što bi nas vratilo u doba kolonijalizacije svijeta. Nasreću, postoji mnogo svjetskih organizacija koje ograničavaju utjecaje jakih i ekspanzivnih država.

Postoji i treća strana koja kaže da je znanost previše zastupljena u današnjem društvu, iako ne direktno, ali kroz različite lobije ili multinacionalne kompanije. Naime, ako znanstvena zajednica ne može zarađivati mnogo, očito je da će dio znanstvenika otići raditi za privatne tvrtke u kojima će biti enormno plaćeni za svoje znanje i sposobnosti. Problem leži u tome da zbog želje za što većom zaradom multinacionalne kompanije mogu namjerno koristiti znanja i tehnologiju u loše svrhe. Postoji i velika mogućnost potkupljivanja ljudi u određenim profitabilnim sektorima kao što je zdravstvo. Znanja koja se koriste u društvenim i humanističkim znanostima mogu poslužiti za laka manipuliranja masama. Zbog takvih stvari dio društva stvara vrlo distanciranu i skeptičnu sliku o znanosti iako ona sama po sebi nije kriva – ona je samo alat koji se koristi u pogrešne svrhe, najčešće radi zarade, utjecaja ili prestiža.

Ako sumiramo cijelu raspravu, čini se da ne možemo kategorički tvrditi kako je znanost zapostavljena ili nerespektabilna u društvu, što je, nažalost, vidljivo dosta preko njenih negativnih učinaka u svijetu (smrtonosna oružja, razni oblici manipulacija, pokušaji davanja mita znanstvenicima...).

Ima i onih pozitivnih učinaka koji se očituju u činjenici da diljem svijeta znanstvenici dolaze svakodnevno do nevjerojatnih otkrića od kojih mnoga poboljšavaju kvalitetu ljudskog života i daju nadu za dobru budućnost. S druge strane, prisutnost znanosti u javnim medijima nije u skladu s ulogom koju znanost ima u suvremenom društvu. Često je znanost zanemarena i postrani jer se ljudi okreću drugim, vrlo često i manje bitnim sferama koje postoje samo kako bi se ljudima odmakla pažnja s realnih problema u životu. No početno pitanje o položaju znanosti u društvu otvara more novih pitanja povezanih s ovom temom, npr. pitanje etičnosti nekih znanstvenih istraživanja ili pitanje o društvenoj odgovornosti znanstvene zajednice i znanstvenika.

Kako bilo, bitno je nikada ne prestati postavljati pitanja!

3

David Bernetić (3.4.)

ZNANOST Koliko je mladima zapravo važna znanost?

GAMometar

openclipart

Zanimalo nas je koliko naši učenici prate vijesti iz svijeta znanosti, što čitaju, gledaju, cijene li jednako sve vrste znanosti... Istraživanje Što reći o navedenoj temi? Koliko je našoj generaciji zapravo smo proveli na uzorku od dva prirodoslovstalo do znanosti? Je li nam uopće stalo? Mislim da bi za no-matematička (2.4 i 3.4) i dva opća razreda odgovor na to pitanje bilo poželjno razgovarati s nekim od (2.2 i 3.2). učenika, no pravedno gledajući, ne možemo generalizirati na temelju odgovora nekoliko pojedinaca. Svi smo svjesni toga A kakvi su bili rezultati? Polako, saznat ćete kako pod znanost možemo podrazumijevati više pojmova, jer, na našim stranicama. naravno, imamo više vrsta znanosti, pa ovisno o tome varira Pratiš li rubriku posvećenu znanosti u novinama ili na i zanimanje za pojedine grane. Već od početaka ljudskog internetskim portalima? postojanja uvijek se težilo poboljšanju i povećanju nama do tada dostupnog znanja. Stoga mislim kako će uvijek, bez obzira na to koliko mi znali i bili upoznati sa znanošću, postojati nešto novo, neistraženo i vrijedno našega vremena i pažnje.

Smatram kako je mladima znanost vrlo važna jer nas ona na neki način, kao čovječanstvo, pokreće. Pokreće nas, kako zbog činjenica koje su nam već poznate tako i zbog onoga što će nam znanost tek u budućnosti pružiti, jer baš kao što je njemački pjesnik Hermann Hesse jednom rekao: „Ne postoji ništa, baš ništa na svijetu, s čim znanost ne bi imala veze.“ Arijana Behlić (2.2)

Noa Jelić Matošević, učenik 1.5 razreda, ove nas je godine oduševio sjajnim rezultatima na međunarodnim natjecanjima.

Osvojio je srebro na Međunarodnoj prirodoslovnoj olimpijadi u Južnoj Koreji te broncu na Europskoj prirodoslovnoj olimpijadi u Estoniji. Htjeli smo saznati kakvo je njegovo mišljenje o znanosti. On nam je i predložio temu ovogodišnjega broja.

Kako poimaš znanost?

– Znanost poimam uglavnom kao jedan način organizacije i strukturiranja svih znanja koja čovječanstvo ima te zasad najbolje objašnjenje svega. Ako postoji neko bolje, znanost bi ga učinila dijelom sebe. Način da predvidimo što će se dogoditi ako znamo početne uvjete, bar ako se ne radi o kvantnoj fizici... Na neki način, jedan krug ljudi koji ima svoje čudne unutrašnje šale, a koje svi drugi čudno gledaju. Ili bar većina.

Bi li volio postati znanstvenik? Čime bi se najradije bavio?

– Zainteresiran sam postati znanstvenik ili nešto slično. No još uvijek nisam potpuno orijentiran sa svojim usmjerenjem zbog velikog, pa čak prevelikog broja interesa u različitim područjima. Makar mi se zasada čini kako bih mogao ići u nekom smjeru fizika/kemija i psihologija/neuroznanost.

Naravno, zbog inflacije obrazovanja u zadnje vrijeme trudim se i pokupiti što više radnih sposobnosti, kako ne bih bio još jedan znanstvenik koji tamo nešto prtlja s nečim što je daleko iznad trenutne razine čovječanstva, ali će biti primjenjivo za par tisuća godina... Mislim, kad nešto trebamo, to ćemo i naći.

openclipart

Pitali smo...

Možeš li nam preporučiti neke korisne stranice koje će nam olakšati savladavanje prirodnih znanosti?

– Za učenje uglavnom koristim online resurse, audiovizualnog tipa, kako je to meni najefikasniji način učenja, te bih u sklopu toga preporučio neke YouTube kanale i korisne interaktivne web-stranice te informacijske portale. Na YouTubeu možete pratiti AsapSCIENCE (regularna doza zabavne i zanimljive strane znanosti i novosti iz popularnog dijela znanstvenog svijeta), Bite Size Psych (kanal koji se bavi kratkim osvrtima na istinu iza raznih kvaziznanstvenih teorija koje kruže okolo), BrainCraft (govorancije o psihologiji i neuroznanosti na zabavan i opušten način), Cody’s Lab (kombinacija znanosti, rudarstva, pčelarstva i ´ko zna čega još), CrashCourse (gomila izvrsnih tečajeva iz raznih predmeta, a stalno se dodaju novi; napravljeno na vrlo inovativan način), Deep Look (znanstveni kanal fokusiran na znanost mikroranga), Kurzgesagt (izrazito kvalitetni, no rijetki videi, koji objašnjavaju razne znanstvene koncepte), Khan Academy (stranica sa željom da omogući besplatno obrazovanje bilo kome, bilo gdje), MIT (kanal MIT-a, Massachusetts Institute of Technology), MinuteEarth (kratki znanstveni osvrti na sve i svašta o našem planetu), MinutePhysics (fizika kroz zabavne primjere), Periodic Videos (odličan kanal za učiti kemiju), Veritasium (edukacijski videi o znanosti i drugim zanimljivim povezanim stvarima), VSauce (rijetki videi koji govore o manje poznatim znanstvenim konceptima)...

A što je znanost?

Znanost je „ukupnost sređenih i uopćenih znanja koje uključuje promatranja, pokuse, istraživanja i objašnjavanje činjenica i pojava u pojedinim dijelovima čovjekova poznavanja prirode i društva.“ (izvor: http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search, pristupljeno 30. svibnja 2016.).

4

EUREKA

Pearl Kendrick

Tko je Pearl Kendrick? Tek nekolicina ljudi znala bi odgovor

Sav taj, za nas, beskonačan prostor i vrijeme kojima mnoštvo

nebeskih tijela putuje ostavljen je nama da ga istražimo. Jesmo li zaista od ruba svega što postoji udaljeni 14 milijardi svjetlosnih godina ili izvan toga postoji još nešto? Možda je taj rub za naš svemir ono što je horizont događaja za crne rupe; sferična površina koja označuje granicu koju kada jednom prijeđete, više nema povratka.

Stephen Hawking, britanski teorijski fizičar, rođen je 8. siječnja 1942. u Oxfordu. Njegova majka Isabel bila je biologinja, a otac Frank doktor. Hawking je pohađao školu u St. Albansu, gdje je bio dobar, ali ne i izuzetan učenik. Njegov profesor matematike bio mu je nadahnuće i razlog zbog kojeg je htio studirati matematiku, no Stephen je po očevoj želji upisao University College Oxford gdje nije postojala mogućnost studiranja matematike. Ondje je upisao prirodne znanosti, a specijalizirao se za fiziku. Na Sveučilištu Cambridge obranio je doktorsku disertaciju iz kozmologije te 1974. postaje članom Londonskog kraljevskog društva. Danas je profesor matematike i fizike na Lucasovoj katedri Sveučilišta Cambridge gdje je predavao i Isaac Newton. Još kao mlad obolio je od amiotrofične lateralne skleroze koja uzrokuje slabljenje mišića i gubitak motoričkih sposobnosti, a s vremenom je izgubio i sposobnost govora. Na sreću bolest ne oštećuje mozak, pa je Hawking i danas aktivan u mnogim istraživanjima.

Vječna su tema njegovih istraživanja crne rupe, tijela neizmjerne gustoće i gravitacijske sile, mali svemiri sa svojim vlastitim pravilima. Stephen je za vrijeme svog istraživačkog rada postavljao mnoge teorije koje se suprotstavljaju jedna drugoj. Jedna od teorija bila je da crne rupe zapravo i ne postoje. A u svojim posljednjim teorijama tvrdi da crne rupe i nisu toliko crne kako se prikazuju i da postoji mogućnost da se predmeti iz crne rupe vrate ili se nađu u drugom svemiru.

Hawking 1989. napušta suprugu Jane i počinje živjeti sa svojom njegovateljicom Elain Mason, što je pomalo ironično jer je upravo njezin suprug David tvorac specijalnog sintetizatora pomoću kojeg Hawking komunicira. Taj ga je događaj veoma udaljio od djece, a njegova prva supruga Jane opisala ga je u svojoj knjizi Glazba koja pokreće svemir kao egoista i manipulatora.

Osim istraživačkim radom Stephen se bavi i pisanjem. Zajedno sa svojom kćeri Lucy napisao je znanstvenofantastični roman za djecu Tajni ključ svemira te knjigu Kratka povijest vremena.

Iako su mu liječnici nakon dijagnosticirane bolesti predvidjeli tek dvije godine života i iako je 1985. umalo preminuo od upale pluća, Hawkingova volja za životom velika je poput svemira koji uporno i bez posustajanja istražuje. „Mi smo samo napredniji rod majmuna na omanjem planetu jedne vrlo prosječne zvijezde, ali mi možemo razumjeti svemir i to je ono što nas čini nečim vrlo posebnim.“ (Stephen Hawking).

Diana Vican Ajdinović (2.4)

openclipart

Iza horizonta događaja – Stephen Hawking

na to pitanje, vjerojatno oni koji se bave medicinom ili, možda, biologijom. Danas smo opkoljeni informacijama o genijima poput Einsteina, Newtona, da Vincija... Svi smo čuli za njih, zar ne?

No, kako to da smo tako brzo zaboravili osobe koje su svojim trudom, znanjem i vještinama uspjele spasiti milijune života?

Da odgovorim na pitanje na početku teksta – Pearl Kendrick bila je jedna od mnogih žrtava hripavca. Hripavac je bakterijska bolest koja zahvaća gornji dio dišnoga sustava, a u kasnijim stadijima uzrokuje i probleme s plućima. Bolest je uzela maha 1920-ih kada je bila smrtonosnija od difterije i tuberkuloze zajedno. Većinom su obolijevala djeca u dobi do jedne godine. Kendrick je bolest dijagnosticirana u trećoj godini života. Ne možemo ni razumjeti koliku su bol morali proživljavati ona i njezina obitelj. Naime, takva su djeca morala biti dva tjedna, a neka čak i više, odvojena od svojih roditelja.

Nasreću, Kendrick se oporavila i završila studij medicine. Istaknula se svojim radom te je pozvana da radi u laboratoriju u Michigenu. Zatim upoznaje Grace Eldering, koja je također u djetinjstvu preboljela hripavac, i tu počinje njezina osveta toj groznoj bolesti.

Svake večeri, nakon posla, njih bi se dvije sastale i pomno proučavale svaku činjenicu i svaki dokaz koji su do tada bili prikupljeni. Kendrick je jednom prilikom izjavila: „Došle bismo doma, nahranile pse, pojele nešto i uhvatile se posla. Radile smo to iz zabave.“ Za svoja istraživanja nisu dobile nikakvu naknadu.

Država je imala bezbroj drugih problema koje je smatrala važnijima, a i novaca je bilo premalo. No, to nije spriječilo dvije znanstvenice da svoj trud i vrijeme ulože u nešto što bi spasilo živote mnogim ljudima, ponajviše dojenčadi. Kendrick je uspjela skupiti tim. Nakon mukotrpnog rada razvijeno je cjepivo, ali nije bilo dovoljno novaca kako bi se testiralo. Naravno, ništa nije prepušteno slučaju. Uporna liječnica upućuje poziv predsjednikovoj supruzi Eleanori Roosevelt i uspijeva ju nagovoriti da provede jedan dan s njezinim timom. Na opće iznenađenje Roosevelt je provela trinaest sati u laboratoriju upoznavajući se s njihovim radom. Testiranje je odobreno. Čak 5800 djece sudjelovalo je u eksperimentu, a 90 % njih ozdravilo je nakon pet tjedana.

Kendrick je uspjela – mnogima je spasila život, a njezino cjepivo, ujedinjeno s cjepivom protiv difterije i tetanusa, postalo je standard diljem svijeta. No, takve ljude, koje možemo smatrati herojima današnjice, nitko i ne spominje.

Alberta Radošević (2.4)

Maria Skłodowska-Curie Dana 7. studenog 1867. u Poljskoj rođena je jedna od najpoznatijih znanstvenica svih vremena. Njezino je ime Maria Skłodowska, ali je svijetu poznatija kao Marie Curie.

Rođena je u tipičnoj poljskoj obitelji kao najmlađa od petero djece. Njezini roditelji bili su učitelji, a otac joj je bio poznat kao hodajuća enciklopedija. Već kao djevojčica pretrpjela je dvije tragedije. Jedna je bila nagla smrt njezine sestre, a druga smrt majke četiri godine kasnije. Život je u nijednom trenutku nije mazio.

Nakon srednje škole doživjela je živčani slom, a odbijala je hranu i san kako bi učila. U vrijeme njezine mladosti Poljska je bila dio Ruskog Carstva te je bilo zabranjeno ženama ići na fakultet.Kako je njena najveća želja bila studirati fiziku i kemiju, dogovorila se sa sestrom da će joj ona financirati studiranje kada ga i ona sama dovrši. Nakon 24 godine svoga života zasluženo se preselila u Pariz i počela ostvarivati svoj san. Studentske joj je dane obilježila kemija nastala između nje i njezina kolege Pierrea Curiea za kojeg se naposljetku udala. Oni su zajedno proučavali radioaktivne

materijale (uranij i uranijev smolinac) te su jednog dana došli do zaključka da je uranijev smolinac radioaktivniji od uranija zbog neke nepoznate komponente. Godine 1898. objavila je postojanje nove tvari. Nakon nekog vremena uspjela je izolirati dva kemijska elementa. Prvog je nazvala polonij zbog svoje velike ljubavi prema rodnoj Poljskoj, a drugog radij zbog velike radioaktivnosti. Sva njezina otkrića rezultirala su dobitkom dvije Nobelove nagrade u području fizike i kemije. Time je postala prva žena koja je osvojila Nobelovu nagradu te jedina osoba u povijesti koja je istu dobila u dvije različite kategorije.

Marie Curie zaslužna je za mnoga otkrića bez kojih svijet danas ne bi bio isti. Sa sigurnošću možemo reći da je jedna od najboljih i najistaknutijih znanstvenica u povijesti. Njezin život završio je 4. srpnja 1934. godine kao posljedica leukemije koja je bila uzrokovana prevelikom izlaganju radijaciji. U čast Marie Curie i njezinu mužu mjernoj jedinici za radioaktivnost dodijeljen je naziv kiri.

Matea Pešut (2.4)

5

ZNANOST GAMometar

Jesu li ti poznate osnovne informacije o navedenom znanstveniku (područje kojim se bavi, neko postignuće)?

openclipart

Guglajte i saznajte tko su navedeni znanstvenici.

Crtež Barbare Breš (2.4)

Važno je ono što je činjenicama dokazivo

Izjava da je važno ono što je činjenicama dokazivo u današnje je vrijeme vrlo kontroverzna. Velik broj ljudi smatra da su mašta i idealizam važniji jer nas to čini posebnima. Pripradam drugoj skupini. Naime, mislim da je razum čovjekovo najkorisnije oruđe i razlog našega uspjeha tijekom povijesti.

Ljudski razum i razni složeni kognitivni procesi ono su što nas razlikuje od naših bliskih rođaka majmuna. Samo jedan postotak razlike u našim genima omogućio je nastanak ljudske civilizacije i svega što nas okružuje. Svaka tehnološka inovacija, svako umjetničko djelo i sve što su ljudi uspjeli postići tijekom povijesti, zasluga je toga. Ništa od toga ne bi postojalo da u ljudima ne postoji želja za znanjem i dokazivom istinom. No neki ljudi i dalje misle da su ideologija i osjećajnost važniji. Smatraju da smo bez toga samo roboti i da se neke pojave ne mogu dokazati. Psiholozi su dokazali da su osjećaji i čuvstva samo složeni procesi na kori velikoga mozga. To znači da smo mi samo jako napredne životinje.

Međutim, to definitivno ne znači da smo roboti. Sama činjenica što znamo kako se odvijaju procesi u našim mozgovima pokazuje moć znanosti, razuma i kritičkog razmišljanja.

Primjer protiv tog argumenta bila bi duga. Samo zato što znamo kako nastaje, ne znači da je ona išta manje lijepa i posebna. Iz mojega iskustva to znanje uvijek donosi osjećaj ispunjenja, sreće i zahvalnosti prema evoluciji koja nam ga je omogućila. Nalazimo se u svemiru čije su dimenzije teško zamislive i zahvaljujući našem razumu, svjesni smo toga.

Glavni argument koji potvrđuje ovu tezu upravo je taj da bez razuma ja ne bih mogao ovo pisati. Sve što su ljudi uspjeli postići zahvaljujemo upravo našim izvanrednim sposobnostima. Moj prijedlog ljudima bio bi da više istražuju, razmišljaju i koriste to što je evolucija gradila milijunima godina. Život im može postati samo ispunjeniji.

openclipart

Uvažavaš li jednako sve vrste znanosti?

Karlo Krapić (3.1)

6

openclipart

GAMometar

openclipart

@tvitajte Albert Einstein: „Stvarnost je tek iluzija; premda vrlo uporna.“ „Malo je onih koji vide vlastitim očima i osjećaju vlastitim srcem.“ „Svijet je opasno mjesto za živjeti, ne zato što ima ljudi koji su zli, već zato što ima ljudi koji neće ništa učiniti u vezi s tim.“ „Mašta je važnija od znanja.“ „Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost, a nisam siguran za ovo prvo.“ Iz naše učionice

Izvor: Mala knjiga citata. 2003. Ur. Čale, Mladen. Distri-book.

Zagreb.

A što kad je znanost u krivu?

Pa, znanstvenici su vrlo često u krivu. I dolaze novi koji ruše stare teorije te postavljaju nove. Recimo, u 18. st. vjerovali su da postoji tvar flogiston “koju materija ispušta pri gorenju ili hrđanju; flogistansku teoriju srušio je A. Lavoisier 1775., dokazavši da oksidirana tvar ima veću težinu zbog spajanja s kisikom.” (izvor: http://enciklopedija.lzmk.hr/ clanak.aspx?id=11269, pristupljeno 30. svibnja 2016.).

Iz naše učionice

Je li znanost dovoljno zastupljena u medijima?

Ako ih ne uvažavaš jednako, koje znanosti više cijeniš?

7

openclipart

GAMometar

ZNANOST

GLEDALI SMO

Avatar

Čuvari galaktike

Prvi pravi redateljski pothvat Jamesa Gunna, ekranizacija Marvelova stripa Čuvari galaksije, završio je, barem ako su nagrade u pitanju, dosta uspješno – 48 nominacija, od toga 28 osvojenih nagrada, prilično je impresivan rezime dostojan filmskih klasika u tom žanru. Osim zanimljivo ukomponirane priče dobar dio zasluga ide vrlo dobroj glumačkoj postavi na čelu s komičarem Chrisom Prattom i proslavljenom SF glumicom Zoe Saldana u glavnim ulogama. Jedini nedostatak glumačke postave vrijedan spomena jest izostanak nekog uistinu slavnog glumačkog imena.

Ipak, izabrani glumci jako su se dobro snašli u prilično zahtjevnom zadatku spajanja raznih žanrova od komedije do, na trenutke, akcijskog trilera. Naravno, uspješan spoj raznih žanrova primarno je zasluga redatelja koji se istaknuo odličnim osjećajem za situaciju u isto vrijeme ne gubeći iz vida da režira znanstvenofantastični film, a ne komediju ili ljubavnu dramu.

Vrijedna ljubavna scena nije bila ljigava i nategnuta, kao što je često slučaj u Marvelovim filmovima, pa vam se čini da gledate meksičku sapunicu, a ne uzbudljiv znanstvenofantastični film.

Komične scene posebna su priča, uvedene u pravim trenutcima, uvijek u pravoj mjeri i odlično odglumljene pravi su biser filma.

Ipak, ono što je uistinu izdvojilo taj komični dio filma, uvođenje je rakuna po imenu Rocket na scenu. On nije postojao kao lik u starim stripovima, ali je redatelju poslužio kao lik koji svojim sarkazmom i lucidnošću razbija monotoniju nekih scena.

Zanimljiv obrat u priči nudi činjenica da su svi glavni junaci na početku bili zločinci, pa i sama radnja započinje krađom u režiji glavnog junaka Petera Quilla (Chris Pratt) koji sebe naziva Star-Lord. Glavni antijunak Ronan kojeg utjelovljuje Lee Pace želi taj ukradeni predmet kako bi mogao povesti svoju vojsku na uništavalački pohod kao osvetu na neku uspomenu iz prošlosti.

Upravo u tome (neku uspomenu) leži najveća boljka filma. Unatoč tome što je podrijetlo nekih glavnih likova objašnjeno, generalno u filmu ne saznajemo ništa o njihovu svijetu i o njegovoj povijesti.

U pravoj hrpi Marvelovih naslova koja je preplavila kina posljednjih godina dobili smo jedan naslov koji se istaknuo svojom pričom i duhovitošću. Izbjegao je čestu boljku filmova tog žanra u kojima se zna pretjerati s vizualnim efektima. Sada se jedino možemo nadati da će najavljeni drugi nastavak biti jednako dobar kao i prvi.

Dario Deković (2.4)

Avatar je američki znanstvenofantastični film na kojemu je odličan scenarist, producent i redatelj James Cameron radio od 1994. godine. Film se trebao pojaviti 1999., nakon dovršetka snimanja Titanica, također svjetski poznatog Cameronova filma.

No Cameron je htio sačekati dalji razvoj tehnologije, pa se djelo pred publikom pojavilo tek 2009. godine. Savršena kombinacija igranog i računalno animiranog filma nakon samo 41 dana u kinodistribuciji ostvarila je najveći broj gledanja. Tako je Avatar postao najgledaniji film i film s najvećim budžetom svih vremena. Zaradio je gotovo dvije milijarde američkih dolara.

Sjajna je glumačka ekipa, nažalost, postavljena u drugi plan zahvaljujući odličnoj računalnoj grafici. Pravi su likovi upravo ti nacrtani, po kojima je i sam film dobio ime. Ideja da smo dio nečeg većeg nije nimalo originalna, no itekako je originalan način na koji film to donosi. Radnja se odvija na Pandori, izmišljenom svijetu u dalekom planetarnom sustavu. Sam Worthington sjajno se snašao u ulozi Jakea Sullyja. Predstavlja bivšeg marinca, nažalost, prikovanog za invalidska kolica. Budući da se radnja zbiva u nama dalekoj 2164. godini te da na Zemlji vlada velika kriza, ljudi odlaze na Pandoru kako bi iskorištavali njene izvore vrijednih minerala.

Na Pandori se nalaze Na’vi, urođenici neobična izgleda. Svi oni koji su gledali film sigurno ga i pamte po tim plavim i visokim stvorenjima. Budući da je Pandorina atmosfera otrovna, ljudi na Zemlji stvaraju avatare, biološka tijela koja mogu preživjeti na smrtonosnom zraku, ali koja su upravljana ljudskim umom i sviješću. Već će kloniranje i stvaranje novih stvorenja zasigurno privući još brojniju publiku, dotad neviđeno dobrom tehnikom stvaranja filma. Ponovno rođen u svom avataru, Jake je poslan uklopiti se među urođenike koji su postali glavna prepreka pri vađenju dragocjene rude. No, naravno, radnja se komplicira kada lijepa Zoe Soldana u ulozi urođenice Neytiri Jakeu spasi život.

Tada se u filmu mogu pronaći i ljubitelji romantičnih filmova jer kako se odnos Jakea i Neytiri produbljuje, Jake počinje uvažavati urođenike te postaje dio njih. Uz mnogo čudovišta, zmajeva i ostalih neobičnih stanovnika Pandore Jake vodi urođenike u epsku bitku u kojoj će odlučivati sudbina čitavog svijeta.

Budući da Avatar progovara o različitim aktualnim temama suvremenog društva, poput kloniranja, uzgoja tijela iz matičnih stanica, iskorištavanja bioloških i rudnih izvora, globalnog onečišćenja, odnosa prema osobama s tjelesnim oštećenjem, vojnim akcijama, ali i mnogim drugim, zaista mislim da bi ove 162 minute spektakularnog filma mogle zadiviti ljude svih uzrasta diljem svijeta.

Ana Crnković (2.4) svemu, prema mom mišljenju, dobro odradila svoj posao i pored scenarija koji ima mnoge propuste, nerealne situacije i nejasno prikazane događaje tematika filma izvrsna je i dotiče se vječne polemike društva vezane uz znanost i vjeru, no, ukupno gledano, loše je realizirana. Tema koja bi uz bolju izvedbu mogla zainteresirati mnoge, nažalost, nije postigla zamjetan uspjeh na filmskom platnu.

Suprotstavljanje znanosti i vjere više je puta na razne načine prikazano na filmu. Mislim da ga vrijedi pogledati upravo zbog zanimljive tematike koja se ne nalazi često na popisu tema za filmove, a stalno je pitanje u društvu. Ako ste ljubitelji filmova malo dubljih tema s konkretnim pitanjem, preporučujem da ga pogledate i dopustite doktoru Ianu Grayu da vam ispriča priču o očima koje su promijenile njegov svijet.

I Origins „Jednom je jedan znanstvenik upitao Dalaj-Lamu što bi on učinio kada bi znanost dokazala da njegova vjera nema temelje. Mnogo je on razmišljao nakon postavljenog pitanja, a zatim odgovorio da ako uistinu postoji dokaz koji pobija njegova religijska uvjerenja, on će promijeniti svoje mišljenje.“ A što bi učinio znanstvenik koji je cijeli svoj život izgradio oko tvrdnje da ne postoji viša sila koja bi objasnila postanak svijeta kada bi nešto duhovno dokazalo netočnost njegovih znanstvenih uvjerenja?

I Origins film je znanstvenofantastične tematike pomalo čudnog i na prvi pogled nerazumljivog naslova. I možemo protumačiti na dva načina. Ono može u engleskom jeziku kao zvučni sinonim za riječ eye označavati oko ili ako malo dublje zavirimo u maštu scenarista, a ujedno i direktora filma, Mikea Cahilla te u samu tematiku filma, I možemo shvatiti kao čovjekovu osobnost, njegova uvjerenja, ono iz čega mi, kao takvi, stojimo.

Michael Pitt odlično je utjelovio Iana Graya, mladog znanstvenika, molekularnog biologa čvrstog uvjerenja da samo ono što znanost može dokazati postoji i jasnog nastojanja da pokuša dokazati nepostojanje Boga. Ipak prolazi kroz mnoga iskušenja onoga u što cijelog života vjeruje te na kraju svojim radom dokaže netočnost vlastitih uvjerenja.

Pored publici ne toliko poznate glumačke postave koja je unatoč

openclipart

Alberta Radošević (2.4)

8

Ako volite filmove, čitajte o riječkim kinima na 34. str.

Također, prelistajte i naš prošlogodišnji broj posvećen sedmoj umjetnosti.

Početak Početak je američko-britanski znanstvenofantastični film iz 2010. godine. Redatelj, scenarist i producent ista je osoba, brilijantni majstor i genij Christopher Nolan. Nolan je osnovnu ideju za film dobio cijelo desetljeće prije početka snimanja, ali se prvo posvetio ostalim radovima dok nije idealno obradio temu i radnju filma. Za Početak Nolan je odabrao sjajnu glumačku postavu ranije nagrađivanu i nominiranu za filmsku nagradu Oscar. Tu se ističu Leonardo DiCaprio i Tom Hardy kao genijalci u prilagođavanju ulogama. Ellen Page kao jedna od glavnih glumaca u film unosi dozu nevinosti i neiskvarenosti.

Radnja filma započinje retrospekcijom. Leonardo DiCaprio u ulozi vještog kradljivca snova prisjeća se početka naizgled nemogućeg pothvata gdje je vlasniku vodeće američke korporacije u podsvijest tijekom sna na tri različite razine usadio ideju da uništi poslovno carstvo koje je naslijedio od svoga oca. U njegovu naumu pomogli su mu Ariadne, mlada studentica arhitekture koja konstruira strukturu i izgled sna i koju glumi Ellen Page, Tom Hardy u ulozi Eamesa, profesionalnog kradljivca identiteta, i Joseph Gordon-Levitt u ulozi DiCaprijeve desne ruke, Arthura.

Misiuju cijelo vrijeme sabotira mentalna projekcija DiCaprijeve supruge koja je počinila samoubojstvo ne znajući što je san, a što stvarnost. Njezin lik u DiCapriju na kraju izazove katarzu te on prizna da je odgovoran za njezinu smrt. Film je popraćen glazbom Hansa Zimmera i Edith Piaf koja mu pruža dozu profinjenosti i elegancije. Svi su likovi vrlo psihološki i karakterno razrađeni, što je kod Christophera Nolana vrlo često. Lik Cilliana Murphyja bio je emocionalno zakinut cijeloga života zbog velikih očevih očekivanja. On glumi bahatog Roberta Fishera koji misli da sve može kupiti novcem te zato DiCaprio i ekipa imaju lakši zadatak prodiranja u njegovu podsvijest.

Meni se najviše svidjela gluma šarmantnog Toma Hardyja čiji egoizam i arogancija u film, osim uzbuđenja i neočekivanih zbivanja, unose dozu humora i vedrine. DiCaprio je kao i uvijek u svim filmovima dao maksimalan trud i napor te je perfektno ušao u ulogu Dominica Cobba. Svojim emocijama on vješto preslikava unutrašnje zbivanje lika. Kraj filma svojevrsni je cliffchanger gdje više ni sam DiCaprijev lik ne zna što je san, a što stvarnost.

Takav je postupak karakterističan Christopheru Nolanu kako bi pustio da gledatelj sam odluči kako će film završiti i što će se poslije dogoditi s likovima. Film je osvojio ukupno četiri Oscara, od kojih je jedan za najbolju kameru. Na portalima i u novinama dobio je izvrsne kritike, a hvalili su ga i ostali glumci i redatelji. Ubraja se stoga, uz Memento, u Nolanova remek-djela.

Koji ti je najdraži znanstvenofantastični film?

Ima li novih znanstveno-fantastičnih filmova u kinu?

Anastazija Božić (2.2)

Što pratite na TV-u?

openclipart

openclipart

GAMometar

Koja ti je najdraža znanstveno-popularna emisija?

openclipart

GAMometar

9

ZNANOST

ČITALI SMO

Koji znanstveno-popularni časopis voliš čitati?

iQ magazin Časopis iQ jedan je od popularnijih znanstveno-informatičkih časopisa u Hrvatskoj. Pokriva široko područje raznolikih tema, od prikaza inovativne tehnologije do recenzija mnogih aplikacija, igrica i uređaja, a daje i preporuke i savjete budućim kupcima. Časopis je dvomjesečnik i izlazi u nakladi Večernjeg lista. Urednica mu je Tanja Ivančić Belošević, grafički urednik Dragutin Očić, a za fotografije su zaslužni ljudi iz tvrtke Pixsell. Glavni mu je urednik Dražen Klarić.

Na početku svakog izdanja uvijek je prikazana fantastična slika nekog planeta ili zvijezde, pa čak i cijelog dijela svemira koji je snimila NASA, što me fascinira. A onda ulazimo u velik svijet tehnologije.

U iQ-u predstavljeni su najnoviji i revolucionarni gadgeti, dostupni u Hrvatskoj i šire. U časopisu su osobito zanimljivi prikazi raznih igara i aplikacija za korisnike pametnih telefona. Urednici časopisa posebnu pažnju pridaju iznimnim fotografijama koje prate tekst.

Najkvalitetniji dio unutar tih 60-ak stranica jesu kratki i kritički osvrti autora članaka o hardverima pametnih telefona i računala te njihova usporedba starih i novih tehnologija te njihovih modela. Časopis prati sve aktualnosti i napredak svih tehnoloških mogućnosti.

Kratki i informativni tekstovi s kvalitetnim fotografijama čine čitanje ovog časopisa ugodnim i zanimljivim. U njemu su predstavljene inovacije pojedinih znanstvenika u području informatičke tehnologije.

Pri kraju svakog izdanja urednici prikazuju nekoliko duhovitih i kreativnih stripova ili fotomontaža. Posebno bih izdvojio članke o umjetnoj inteligenciji i njezinoj primjeni u svakodnevnom životu.

Tekst u časopisu različita je oblika, različite veličine, boje itd., što podiže raspoloženje čitatelja. Jedino negativno što se može izdvojiti jesu reklame kojih ima toliko mnogo, pa ometuju čitanje.

O kvaliteti članaka govori i nagrada urednice Tanje Ivančić Belošević za najbolji članak iz područja ICT-a (Information and Communications Technology). Časopis bih preporučio svim ljubiteljima tehnologije i informatike, a i svim ljudima koji žele znati malo o svemu.

openclipart

GAMometar

National Geographic

National Geographic jedan je od najpoznatijih i najčitanijih časopisa na svijetu. Prvi broj izišao je davne 1888., što nam govori o njegovoj veličini. U početku je bio uglavnom geografski časopis, no danas se predstavlja kao sveobuhvatan časopis namijenjen učenicima i studentima te zaljubljenicima u prirodu i svemir. Za kvalitetu njegove hrvatske inačice zadužen je glavni urednik Hrvoje Prćić.

Na prvi pogled National Geographic pokušava nas uvjeriti da nećemo pročitati samo još jedan časopis, već nešto više i bolje. I u neku ruku i jest tako. Njegov je cilj odvesti čitatelja na putovanje, da mu misli polete. Prekrasnim i velikim fotografijama prirode i živog svijeta iz raznoraznih perspektiva naprosto oduzima dah. U čitatelju budi emocije i u tom trenutku sve što on želi jest biti tamo, na tim fotografijama, okružen savršenim drvećem, plivati s jatom predivnih riba.

National Geographic, također, ulazi i u društvo. Način na koji to radi čitatelje odvede u jednu drugu krajnost. Nakon silnih fotografija prirodnih ljepota slijede fotografije prostitutki, lopova, siromašnih obitelji na ulici i tako, na neki način, problematizira današnje društvo i čovjeka. To daje putovanju jednu dozu ozbiljnosti. Kada čitatelj zatvori časopis, može samo Marin Pavelić (2.4) uzdahnuti i reći: „Wow!“ No, ako se malo zamisli, shvati ideju samog časopisa – forsiranje fotografija. Članci i informacije u drugom su planu. Čitatelju se nameće vizualno zadovoljstvo te on nesvjesno zanemaruje ono zbog čega je kupio časopis.

Nakon svih tih silnih fotografija članci i znanje koje nam oni žele prenijeti uopće neće zanimati prosječnoga čitatelja. I, na kraju krajeva, ono što je zapravo naučio jest – gotovo ništa.

Glavni je problem što kvalitetni tekstovi ne dolaze do izražaja. No National Geographic oduševljava svojom raznolikošću i vizualnom dinamičnošću modrnoga čovjeka koji je konstantno u potrazi za novim i lijepim stvarima.

Marin Erny (2.4)

10

UČILI SMO International Masterclasses Što bi se dogodilo kada bi netko gurnuo ruku u LHC? Zahvaljujući Upravnom odjelu za odgoj i obrazovanje Primorsko-goranske županije, brojnim sponzorima te inicijativi profesorice fizike Patricije Nikolaus, uspostavili smo suradnju s najpoznatijim laboratorijem na svijetu – CERN-om. Četrdesetak je učenika, uključujući mene, imalo priliku naučiti nešto o fizici čestica te tome kako izgleda rad u CERN-u. Međunarodni istraživački radni dan srednjoškolaca (International Masterclasses) vodili su Ivica Puljak, Marko Kovač i Toni Šćulac, trojica hrvatskih znanstvenika iz CERN-a.

Program se sastojao od nekoliko sati predavanja.

Za sudionike je organiziran obilat i ukusan ručak, nakon kojega je uslijedio praktični rad i vježbe iz fizike čestica pomoću internetske aplikacije koju je pripremio CERN (možete se okušati u rješavanju: https://www. i2u2.org/elab/cms/ispy-webgl/). Vježbama smo naučili koliko cijeli taj posao ovisi o logici i viđanju skrivenih sekvenci u setovima podataka. Makar su predavanja i veći dio radionice izvedeni na hrvatskom jeziku, kada je većina rada završena, pripremili smo se za otvaranje komunikacije s CERN-om na engleskom, gdje sam se uistinu ugodno iznenadio i zabavio. Dok smo komunicirali s CERN-om i ostalim gradovima koji su taj dan sudjelovali na radionici, na mnoga pitanja koja su oni postavljali mi smo već znali odgovore. Naime, naši ugošćeni znanstvenici govorili su i o manje očitim stvarima vezanim uz cijeli dugostojeći znanstveni eksperiment. Pri komunikaciji se Cipar nije pojavio, a kasniji pregled njihovih rezultata preko mreže pokazao je da nisu ni pristupili internetskim resursima.

Imali smo priliku čuti svašta iz CERN-a. Otkrio sam da postoje programi stručnoga usavršavanja, čak i za srednjoškolce, a na slavno pitanje „Što bi se dogodilo kada bi netko gurnuo ruku u LHC?“ primili smo opširan odgovor, koji je uglavnom za svakog znanstvenika/ znanstvenicu različit. Njihov je ukratko da, ako se ignorira sve ostalo što bi nas ubilo, poput temperature od 2 kelvina u LHC-u te toga kako bismo uopće stavili ruku ondje, ako bi nam ruka stajala potpuno mirno, ne bismo primijetili koliko je uzak snop protona. No kako nam se ruka ipak cijelo vrijeme mikroskopski kreće, vrlo brzo bila bi odrezana zrakama čestica dovoljne energije za proći kroz kilometre zemlje, koje se inače pri ispuštanju sadržaja reaktora magnetski usporavaju te raspršuju u debeli metalni zid, kako bi se zaustavile.

Bilo je još mnogo zanimljivih stvari i činjenica za čuti i načuti. Svatko tko nije došao, ne zna što propušta.

Uistinu mi je drago što sam imao priliku prisustvovati tome događaju te se nadam da će se ponovno održati sljedeće godine.

Nastavnica fizike Patricija Nikolaus i gostujući predavač

Noa Jelić Matošević (1.5)

11

ZNANOST Riječka škola fizike

Dana 22. i 23. ožujka 2016. održana je četvrta Riječka škola fizike na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Rijeci. Sudjelovati su mogli svi učenici srednjih škola koji su zadovoljili kriterije za sudjelovanje. Među njima našli smo se i ja te dva moja prijatelja.

Prijave primljenih učenika na riječkom sveučilištu počele su 22. ožujka u 9 sati ujutro. Učenici su imali pravo odabrati kojim će radionicama i predavanjima prisustvovati. Svim učenicima organizatori su poželjeli dobrodošlicu u 10 sati te su nakon toga uslijedila zanimljiva predavanja. Prije ručka uz kratke smo pauze poslušali tri predavanja iz raznih područja fizike, od superteleskopa kojima se proučavaju zvijezde i planeti do fizikalnih pitanja na koja nitko ne zna odgovor. Ručak je bio organiziran u restoranu Kampus, gdje su bila ponuđena četiri menija od kojih je jedan bio i vegetarijanski. Nakon ručka imali smo vremena za odmor. Budući da smo se odmorili, krenuli smo na radionice. Prisustvovali smo radionicama Tajni život materijala, gdje smo mogli vidjeti kako se određuje sastav materijala, i Svemir na vrhovima prstiju, gdje smo izračunavali masu masivne crne rupe pomoću zvijezda koje su se zbog gravitacije vrtjele oko nje. Prisustvovali smo tribini Zašto učiti fiziku?, na kojoj se moglo čuti svakakva mišljenja, a donesen je zaključak da je u fizici i ostalim prirodnim znanostima budućnost svijeta. Navečer smo još posjetili Astronomski centar, gdje smo poslušali predavanje o teleskop ima, a, nažalost, zbog lošeg vremena nismo mogli promatrati zvjezdano nebo.

Drugi dan Riječke škole fizike počeo je predavanjem o gravitacijskim valovima. To je najnovije veliko otkriće u fizici, a već je Albert Einstein pretpostavljao da bi takvo nešto moglo postojati. Također smo poslušali četiri predavanja koja su nam održali studenti riječkog sveučilišta, a bio nam je i predstavljen studij Odjela za fiziku. Vrijeme nakon ručka proveli smo igrajući stolni tenis te smo malo prije 14 sati i 30 minuta krenuli na radionice. Taj dan prisustvovali smo trima radionicama. Prve dvije radionice bile su o radioaktivnosti materijala. Mjerili smo radioaktivnost pojedinih predmeta i materijala, a na kraju čak mjerili količinu plina radona u zemlji pokraj Sveučilišta te otkrili da je tamo njegova koncentracija povišena. Posljednja radionica kojoj smo prisustvovali zvala se Svijet pod elektronskim mikroskopom. Pomoću elektronskog mikroskopa proma trali smo kosu, a bile su nam pokazane i razne druge slike s drugih promatranja.

U 18 sati službeno je završila Riječka škola fizike te smo svi dobili potvrde zbog sudjelovanja.

Bilo je to jedno novo, lijepo i poučno iskustvo i svakako ću se ponovo prijaviti sljedećih godina. Svima preporučujem isto.

A može li znanost biti zabavna?

Naravno, pa to je i jedan od glavnih razloga zašto se netko bavi njome. Posjetite, primjerice, Muzej iluzija u Zagrebu i shvatit ćete koliko znanost može biti zabavna.

Antonio Cerović (2.4)

Muzej iluzija – fotografije

12

Tko je manji?!

13

ZNANOST

ZNANOST+

Projektni tim

Siguran sam da postoji pokoji nerd koji ovo čita,

pa čujte, narodi, jer vam donosim radosnu vijest!

Europska unija financira projekt Znanost+ kojem je cilj usmjeriti gimnazijske programe više prema STEM-u (engleski akronim: Science, Technology, Engineering and Mathematics). To će omogućiti novi projektni, fakultativni predmeti koje će učenici birati prema svojim interesima te se na taj način Henry Ponte

Goran Boneta Ana Buchberger Đaković bolje pripremiti za državnu maturu, ali i za tržište prof. fizike i kemije mag. educ. informatike i filozofije prof. fizike i politehnike rada. ravnatelj Sada, to se možda čini kao velik zalogaj, nešto što je teško postići, no već se dosta i postiglo. Europska unija u projekt je uložila 2,5 milijuna kuna, a ostvarena je i značajna suradnja među ustanovama.

Nositelj je projekta Prirodoslovna škola Vladimira Preloga iz Zagreba, a partneri su Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Pliva Petar Jelača Renata Grbac Žiković dr. sc. Hrvoje Grofelnik i naša gimnazija. prof. fizike i informatike prof. geografije prof. geologije i geografije Djelatnici rade na čak petnaest novih kurikula te

prof. savjetnik njihovoj integraciji u dvije navedene škole. U projektu možete sudjelovati i vi sa svojim prijedlozima; obratite se članovima projektnoga tima; ravnatelju Henryju Ponteu i nastavnicima Goranu Boneti, Ani Buchberger Đaković, Petru Jelači, Renati Grbac Žiković, Hrvoju Grofelniku, Patriciji Nikolaus, Marini Plišić i Patricija Nikolaus Marina Plišić Vjekoslav Šinko Vjekoslavu Šinku. prof. matematike i fizike dipl. ing. biologije prof. kemije i biologije Ako želite saznati nešto više, posjetite prof. savjetnik

prof. savjetnik prof. mentor stranicu projekta: http://znanost.plus//.

Noa Jelić Matošević (1.5)

Novi kurikuli Informatika Tehnička grafika Programiranje Web-dizajn Kemija Kemija istraživanjem Kemija hrane Kemija okoliša Odabrana poglavlja kemije Geografija

Geoinformatika Edukacija u Zagrebu

P. Nikolaus – edukacija u Valenciji

14

Matematika Matematičko modeliranje funkcijama Vjerojatnost Statistika Matematička analiza podataka Biologija Nutricionizam Kritičko razmišljanje u znanosti Fizika Bionika

Pitali smo...

Djelatnici koji sudjeluju u projektu Znanost+ odgovorili su nam na dva pitanja.

Kako poimate znanost?

H. Ponte: Znanost je nešto što bi trebalo osigurati opstanak naše vrste i Prirode kakvu danas poznajemo, poboljšati kvalitetu života čovjeka i produžiti mu život do besmrtnosti.

G. Boneta: Znanost je ono što nam daje mogućnost da stalno napredujemo i da postignemo što viši stupanj postojanja i razumijevanja tko smo, odakle smo i kamo idemo.

A. Buchberger Đaković: Moje se poimanje znanosti može opisati citatom Carla Sagana: „Znanost je način razmišljanja, koji nadmašuje samo znanje.“ P. Jelača: Uloga je znanosti da preispituje. Pomoću nje čovjek upoznavajući svijet oko sebe, upoznaje i sebe. Znanost služi da utaži našu znatiželju i probudi novu. Ona je štit od praznovjerja, zablude i gluposti te mač protiv dogmi. Treba nam učiniti život lakšim, boljim i sigurnijim te nas obrazovati.

Društvo je napredovalo upravo zbog znanosti i ona nas može čuvati od dekadencije. Ljudska vrsta ne može opstati bez znanosti.

R. Grbac Žiković: „Najljepše što možete doživjeti je zagonetnost. Ona je izvor svake istine, umjetnosti i znanosti.“ (Albert Einstein). Znanost treba biti pokretač ljudskog razvoja i služiti za dobrobit čovječanstva.

Ulaganje u znanje je ulaganje u budućnost.

H. Grofelnik: Znanost je djelatnost koja bi trebala biti odraz čovjekove želje za sudjelovanjem u otkrivanju i stvaranju boljeg sutra.

P. Nikolaus: Znanost je prije svega objektivan, razuman i logičan način razmišljanja i gledanja na stvari i pojave oko nas, a temelji se na sumnji i kritici.

M. Plišić: U udžbenicima biologije znanost je redovito definirana kao sveukupno objektivno, sistematizirano i argumentirano znanje koje uključuje promatranja, pokuse, istraživanja i objašnjavanje činjenica i pojava u pojedinim dijelovima čovjekova poznavanja prirode i društva. Kad sam bila u osnovnoj školi, vjerovala sam da znanost može biti samo korisna, dobra i da je njena primjena isključivo u korist čovjeka i života uopće. A onda sam odrastala i shvatila da to, nažalost, nije uvijek tako (atomska bomba, kemijsko oružje, mikroorganizmi kao biološko oružje i drugi užasi...). No i danas ja ipak vjerujem u znanost jer može stvarati nešto i to nešto bi moralo biti dobro.

V. Šinko: Kako definirati znanost u jednoj rečenici? Ona je neprestano otkrivanje nepoznatog, dolazak do novih spoznaja i tako stalno, ona je beskonačna i vječna.

Koje bi osobine trebao imati znanstvenik?

H. Ponte: Znanstvenik bi trebao biti osoba bez predrasuda, predan svom zanimanju, pomalo sumnjičav, znatiželjan, avanturističkog duha za otkrivanje novog, pedantan i nadasve vrlo inteligentan.

G. Boneta: Dobar je znanstvenik osoba koja je kreativna, znatiželjna, uporna i pomalo luda u želji da promijeni svijet.

A. Buchberger Đaković: Znanstvenik mora prvenstveno biti znatiželjan, uporan, oštrouman i nadasve malo pomaknut. Nadam se da sam zadovoljila znatiželju...

P. Jelača: Znanstvenik prije svega mora voljeti ono područje koje istražuje, mora biti znatiželjan, dobroćudan i prožet zdravim skepticizmom. Znanstvenik se ne bi trebao povoditi za novcem, već za samim znanjem i željom za pomaganjem ostalim ljudima.

R. Grbac Žiković: Znanstvenika potiče znatiželja za novim znanjima i otkrićima. Oni su snažno motivirani i voljni uložiti mnogo truda kako bi došli do novih spoznaja. Svaki je znanstveni doprinos značajan jer čini jedan važan segment koji u konačnici upotpunjava sliku o mogućnostima i dosezima u razvoju čovječanstva.

H. Grofelnik: Znanstvenik bi trebao biti znatiželjan, uporan i odgovoran.

P. Nikolaus: Dobar znanstvenik trebao bi biti znatiželjan, objektivan i kritičan te nikada ne bi smio odrasti, odnosno ne bi smio izgubiti ono znatiželjno dijete koje se krije u svakom od nas.

M. Plišić: Znanstvenik bi trebao biti obrazovan, uporan, žedan znanja, izrazite sposobnosti opažanja, samostalnog i kritičkog razmišljanja. Znanstvenik mora donositi zaključke na temelju dobivenih rezultata i prevladati predrasude i osobni interes pri tumačenju rezultata. Sjetimo se samo Ch. Darwina koji je iznjedrio jednu od najvažnijih znanstvenih teorija uopće – teoriju evolucije, a poznato je da je veliki dio svog života bio kreacionist.

Koje li su dvojbe njega morale mučiti?! Pritisak društva, dobrog dijela akademske zajednice, religiozne supruge... Iz tog primjera vidimo da znanstvenik ponekad mora biti hrabar da bi objavio rezultate svojih istraživanja svjestan da mu to može donijeti mnogo problema. Meni osobno je kao znanstvenik, ali prvenstveno kao osoba, naročito zanimljiv Richard Feynman koji je bio zvijezda svijeta fizike, a njegova predavanja početkom 60-ih godina prošlog stoljeća postala su iznimno popularna. Evo jednog njegovog razmišljanja o znanstveniku: „Znanstvenik ima mnogo iskustva s neznanjem, sumnjom i nesigurnošću, a to iskustvo iznimno je važno, bar se meni tako čini. Ako znanstvenik ne zna rješenje problema, on je neznalica. Ako sluti rješenje, on je nesiguran. A kada je poprilično siguran u ishod i rezultat, on još uvijek ima dvojbe. U ime napretka ustanovili smo da je od vrhunske važnosti prepoznavanje vlastitog neznanja i ostavljanje mjesta za dvojbu. Znanstvena je spoznaja tijelo sačinjeno od tvrdnji čiji je stupanj sigurnosti promjenjiv – neke su vrlo nesigurne, neke gotovo sigurne, ali ni jedna apsolutno sigurna.“ (Toplo preporučujem snimke njegovih predavanja kao i njegovu knjigu Vi se sigurno šalite, gospodine Feynman.)

V. Šinko: Uz sve moralne karateristike znastvenik mora biti usmjeren k postignuću, ambiciozan i nezavisan, mora dobro logički razmišljati i zaključivati.

A. Buchberger Đaković i P. Jelača – edukacija u Zagrebu

Čekaj, postoje društvene i prirodne znanosti. Ima li još vrsta?

Da. Niste znali?! Recimo, tehničke znanosti. One se „zasnivaju na prirodnim znanostima, ponajprije matematici, fizici i kemiji, iz kojih su se razvile temeljne tehničke znanosti.

Sistematizacija tehničkih znanosti razlikuje se po zemljama.“ (izvor: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60655, pristupljeno 30. svibnja 2016.). Pa, recimo, humanističke...

Istražujte! Zašto bismo vam sve otkrili?!

Sudionici projekta u Mariji Bistrici

15

OKO SVOJE OSI DOHA Posjet Katru, dragulju istočnih zemalja Oduvijek sam bila velik pustolov i svako putovanje, kratko ili dugo, izazivalo je veliko veselje u meni. Svakako, jedan od velikih prioriteta na listi zemalja koje moram posjetiti bila je jedna od islamskih zemalja, upravo zbog kulture koja je potpuno različita od naše. Prije točno šest mjeseci, kada je moja teta objavila da radi posla odlazi u Katar, dragulj istočnih zemalja, bila sam vrlo žalosna zbog neizbježnog rastanka, no u isti tren i veoma sretna i uzbuđena zbog velike vjerojatnosti da ću joj vrlo brzo ići u posjet, što znači da je nova pustolovina na vidiku.

Nekoliko mjeseci kasnije mojoj sreći nije bilo kraja kada sam spustila kovčege na tlo Zračne luke Zagreb i željno isčekivala poziv za let u smjeru Katra. Šest sati dug let provela sam u ponavljanju svega što sam naučila čitajući brojne članke i prisjećajući se priča svoje tete. Oko sedam sati navečer po lokalnom vremenu bili smo iznad Dohe. Kao na dlanu, daleko ispod nas u noći, na obali Perzijskog zaljeva, okružena pustinjom, blistala je u svoj svojoj veličanstvenosti. Bila je to ljubav na prvi pogled.

Dirljivim obiteljskim trenutkom započela je naša avantura.

Svakim trenutkom koji je prolazio i što smo se više udaljavali od zračne luke, moje srce kucalo je sve brže i brže i počela sam shvaćati da je ovo stvarnost. Jednostavno nisam znala na koju stranu gledati želeći što više vidjeti i ne propustiti nijednu sitnicu.

Nakon večere u restoranu orijentalne kuhinje smjestili smo se u luksuznom hotelu Ezdan koji se nalazi u jednako tako luksuznoj četvrti West Bay.

Većinu dana provodili smo istražujući kulturu i običaje domaćeg stanovništva. Tako smo posjetili i Muzej islamske umjetnosti (MIA) koji je dom islamske kulture tijekom povijesti.

Tu smo imali priliku razgledati ogromnu kolekciju koja uključuje manuskripte, keramiku, metal, staklo, slonovaču, tkaninu, drvo i drago kamenje, a datira iz razdoblja od sedmog pa sve do dvadesetog stoljeća. Izlošci predstavljaju različitost islamskog svijeta i najviše su kvalitete. Zgrada u kojoj je smješten Muzej također je nagrađivano umjetničko djelo, inspirirano klasičnom islamskom arhitekturom, koje kao da izranja iz mora na kraju šetališta Corniche. S istog mjesta pruža se veličansten pogled na West Bay, koji je jedan od najprepoznatljivijih prizora Dohe.

Jedna od meni najdražih lokacija tradicionalna je orijentalna tržnica Souq Waquif, gdje se susreću različiti običaji i tradicije orijentalnih zemalja. Tu se može pronaći mnoštvo raznolikih sitnica. Od zlata i najdragocjenijih dragulja, skupocjene svile, kašmira, raznovrsnih slatkiša, svih vrsta čajeva i začina, pa do suvenira, igračaka i egzotičnih kućnih ljubimaca. U brojnim restoranima kušali smo delicije različitih orijentalnih kuhinja, kao što su shawarma, tabuli, humus, fattoush, baba ghannouj…

Prilikom jedne posjete Souq Waquifu, očarana čarobnim crtežima kanom kojima je stara žena odjevena u crni tradicionalni plašt, sjedeći na tlu prekrivenim prostiračem i šarenim jastucima, ukrašavala ruke žena i djevojaka, i ja sam poželjela kao suvenir na svojoj ruci ponijeti jedan takav crtež.

Jedan od vikenda proveli smo na Dukhan Roadu, gdje se održavaju tradicionalne pustinjske utrke deva te smo prisustvovali njihovim pripremama za nadolazeću utrku.

Stanovnicima Dohe na posebnom je mjestu šoping jer, iako u javnosti odjeveni u tradicionalnu odjeću, mnogo drže do visoke mode i luksuza. Zbog toga postoji niz šoping-centara, a jedan od najluksuznijih je Vilaggio. To je tematski šoping-centar s motivima Venecije. Na ukupno 100 000 m2 nalazi se više od 200 trgovina poznatih svjetskih marki, 150 m dug kanal s gondolama te tematski zabavni park Gondolania s pravom kućom straha i velikim vlakom smrti.

U dane kada smo poželjeli opustiti se na otvorenom, posjetili bismo Aspire Zonu, također znanu kao Doha Sports City, sportski kompleks smješten na 2,5 km2 u kojem je uz brojne sportske sadržaje i park namijenjen upravo obiteljskim izletima u slobodne dane. Aspire Zona također je dom najvišoj građevini u Katru, Aspire Toweru, tzv. The Torch na čijem se vrhu na visini od 238 m nalazi Sky Bar Lounge s vrlo ukusnim koktelima te magičnim, gotovo zastrašujućim pogledom na cijelu Dohu.

Zadnji dan naše avanture proveli smo na Pearlu, umjetno sagrađenom otoku namijenjenom za stanovanje. Naravno, u duhu Dohe ni ovdje ne nedostaje luksuza, stila i raskoši. Glazbenik u meni osobito je uživao u ugodnoj atmosferi restorana Urban Jazz Kitchen s glazbenom podlogom pjesama u izvedbi najvećih imena jazz-scene.

Nakon tužnog rastanka i dugog leta ponovno spuštam kovčege u Zračnoj luci Zagreb i dubokim udahom hladnog prosinačkog zraka, odjevena u kratke rukave skrivene ispod debele zimske jakne, počinjem odbrojavati dane do ponovnog odlaska u Dohu.

Katarina Škrbić (3.4)

16

OD rijeke do iruna Andrije Mohorovičića Rijeka, Prve riječke hrvatske gimnazije i Prve sušačke hrvatske gimnazije) pod vodstvom profesorica Anite Nine Jokić (PRHG) i Sanje Padavić (PSHG) sudjelovalo je u razmjeni s učenicima iz španjolskog (baskijskog) grada Iruna. Dvanaestero ih je bilo iz naše škole.

Dio razmjene u kojem su naši učenici primali po jednog učenika u svoj dom započeo je šestoga ožujka u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji kada smo dočekali svatko svoga para. Baskijske su profesorice vješto stvarale parove na temelju profila riječkih učenika.

Svaki je naredni dan bio pomno isplaniran. Naši su gosti s nama vidjeli mnoge prekrasne dijelove Rijeke i okolice, od Opatije do Trsata, znamenitosti centra grada i Villu Ružić, Astronomski centar te Prirodoslovni muzej. Naravno, iskusili smo i sportska druženja u dvorani Dinko Lukarić te imali detaljan obilazak stadiona Rujevica. S pravom se može reći da se svih ponajviše dojmio izlet u Delnice, gdje je još bilo snijega i gdje su i baskijski i riječki učenici uživali na bazenu i u kuglani. Svoje smo goste pozdravili dvanaestog ožujka kada su krenuli s Jelačićeva trga prema zračnoj luci u Zagrebu u autobusu hrvatske nogometne reprezentacije.

Mi, riječki učenici, s veseljem i uzbuđenjem iščekivali smo svoje malo putovanje po Europi te odlazak novonastalim prijateljima. Osmog travnja sjeli smo u svoj prvi vlak i krenuli prema Münchenu. Nažalost, toga nas je dana pokušala obeshrabriti kiša, no ona nije umanjila ugodnost grada.

Nadalje, zaputili smo se u, možda pojedincima zanimljivije odredište, Pariz.

U Parizu nas je dočekalo šibajuće sunce i vedrina tijekom čitava dana. U jednome smo danu uspjeli proći ispod Eiffelova tornja, popeti se na Slavoluk pobjede, obići baziliku Presvetog Srca Isusova i još mnoge druge skrivene prekrasnosti Pariza. Sljedeća postaja bio je Irun, gdje smo spavali kod obitelji.

Gradić pun zelenila i s pogledom na Francusku oduševljavao nas je svakoga dana, kao i njegovi okolni gradići prepuni plaža uz ocean i divnih sunčanih dana. Njihovi učenici i profesori uistinu su nas dočekali širokih ruku i oduševili nas uloženim trudom u svakodnevne prezentacije i izlete u kojima smo, dakako, uživali.

Nakon što smo se teška srca pozdravili sa svojim prijateljima, krenuli smo prema Barceloni po kojoj smo cijeli dan šetali. Prvo što smo zamijetili bila je zasigurno visoka temperatura koju smo mi, kišni Riječani, jedva dočekali. Nakon ugodna noćenja zaputili smo se prema posljednjim odredištima Cannesu i Nici, uz koje smo na nekoliko sati posjetili i Monte Carlo. Ovi mali francuski gradovi (i jedan monaški) mene su se najviše i dojmili. Imaju onu nit i dozu uređenosti i dostojanstva velikih gradova poput Pariza, ali i onu mirnoću maloga grada koja velegradima nedostaje.

L. Dasović – selfie za uspomenu

17

openclipart

Dvadeset i četvero učenika triju škola grada Rijeke (Gimnazije

Putovanje smo završili prolaskom i obilaskom milanskog i venecijskog kolodvora te smo nakon zamarajućeg, ali (nedovoljno je reći) ispunjavajućeg puta, dvadesetog travnja u noćnim satima, za promjenu, zaspali u svojim krevetima.

Ovim putem, kao učenica koja je sudjelovala u razmjeni, u ime svih riječkih učenika želim zahvaliti profesorici Jokić na silnom uloženom trudu oko organizacije. Hvala Vam. Lucija Dasović (2.4)

HEŠTEG

#preporukezačitanje Učenici 2.1, 3.1. i 3.2 razreda na poticaj nastavnice Katarine Bogatec napisali su preporuke knjiga i stripova.

Njihove preporuke objavljene su na stranicama Gradske knjižnice Rijeka! Pročitajte ih i pronađite nešto za sebe!

Pjesma leda i vatre (George R. R. Martin) Knjiga po kojoj je nastala serija Igra prijestolja. Nijedan lik nije siguran i lako se uživjeti! Veliki broj zapleta i preokreta.

1984. (George Orwell) Jesmo li sami vladari naših života i imamo li zapravo izbora? Roman koji potiče na razmišljanje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Kradljivica knjiga (Markus Zusak) Knjiga o životu i smrti koja odiše ljudskošću!

The Perks of Being a Wallflower (Stephen Chbosky) Govori o odrastanju, problemima i našem načinu da se nosimo s njima!

Putovanje u središte zemlje (Jules Verne) Zanimljivo, puno zapleta, maštovito!

Mali princ (Antoine de Saint-Exupéry) Prikazani problemi modernog društva! Svatko ju doživljava na svoj način pa pokazuje našu različitost.

O ratu (Carl von Clausewitz) Za one koji vole povijest ratova, teoriju rata i njegove uzroke te kako djeluju razum i odluke vojskovođa.

Krimi-romani R. L. Stinea Dramatična gradacija radnje i razvijeni, nestašni likovi!

Bilježnica (Nicholas Sparks) Ne zasniva se samo na običnoj ljubavnoj priči već brojnim osjećajima! Jako zanimljiva i držat će vas napetima do samog kraja!

Labirint: nemogući bijeg (James Dashner) Napeta, zabavna, ali istovremeno i tužna.

Vodič kroz galaksiju za autostopere (Douglas Adams) SF roman pun pustolovina i životnih mudrosti objašnjenih na humorističan način! Duhovit, vedar i genijalan roman!

Vizije (James Douglas Morrison) Zanimljivo je pratiti i promatrati neuobičajena razmišljanja jednog od najpoznatijih glazbenika u novijoj povijesti!

Mi djeca s kolodvora ZOO (Christiane F.) Naučit ćete kako izbjeći loše društvo kojega u današnje vrijeme ima sve više.

Male žene (Louisa May Alcott) Knjiga za djevojčice, djevojke i žene! Bitne životne lekcije sažete u dirljivo djelo!

Jedne zimske noći (Simon Sebag Montefiore) Za one koje zanima Drugi svjetski rat. Radnja se događa u Rusiji za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Origins (Neil deGrasse Tyson) Ako vas zanima svemir, jedno od zanimljivijih štiva koje biste trebali pročitati! Pisana jednostavnim jezikom, približava tajne svemira običnom čovjeku.

Tajna (Julie Garwood) Zanimljiva i intrigantna radnja!

Heidi (Johanna Spyri) Uči nas pravim vrijednostima u životu i opraštanju!

Garfield – zbirka stripova (Jim Davis) Kratki i komični stripovi, prihvatljivi svima od 8 do 88! O mačku koji voli jesti, a mrzi ponedjeljke i zato se svi možemo poistovjetiti s njim!

Danci i stranci (Kristina W. Danilovski) Zgode i nezgode jedne Zagrepčanke koja se nedavno preselila u Dansku. Lagana knjiga, savršena za odmor!

Trinaest malih plavih omotnica (Maureen Johnson) Tinejdžerski roman o putovanju i doživljajima mlade Ginny.

Junaci Pavlove ulice (Ferenc Molnár) Javlja se osjećaj nostalgije za druženjima s društvom! Puna nepredvidivih događaja!

Parfem (Patrick Süskind) Zanimljiva knjiga provokativnog sadržaja!

Harry Potter (J. K. Rowling) Svatko to mora pročitati, opća kultura! Zagarantirani ulazak u maštu i bijeg od stvarnosti.

Blokiraj ovo! (Tamara Crnko) Roman riječke autorice koji govori o suvremenoj sceni i svakodnevici riječkih studenata i omladine.

Zagor – stripovi Naučila sam mnogo o različitim dijelovima povijesti na zabavan i zanimljiv način!

Ja sam glasnik (Markus Zusak) Zanimljiv način pisanja o realnim događajima!

američke

World of Warcraft, ciklus knjiga, posebice knjiga Arthas: Rise of the Lich King (Christie Golden) Odmor od stvarnosti u fantasy žanru! Zamišljeni svijet bogate povijesti zvan Azeroth!

Throne of Glass (Sarah J. Maas) Fantastična knjiga (plaćena ubojstva i tajne)

Spas (Julie Garwood) Odlična fabula!

Brži od smrti (Josh Bazell) Knjiga obiluje crnim humorom, a glavni lik – bivši mafijaški ubojica, sada doktor na Manhattanu, postat će vaš omiljeni junak! Jedna od onih knjiga koju kad počnete čitati, ne možete prestati!

Greška u našim zvijezdama (John Green) Ljubavna tematika, zanimljiva i napeta radnja!

Rovine i Death Vigil (Stjepan Šeić) Stripovi fanatstične tematike.

Gradovi na papiru, U traganju za Alaskom (John Green) Riječ je o problemima u pubertetu i ljubavi kroz oči tinejdžera. Zbog toga što su glavni likovi dječaci, zanimljivo mi je bilo čitati o načinu njihovog razmišljanja o ljubavi i drugim problemima s kojima se suočavaju.

Trainspotting (Irvine Welsh) Putem nizova kratkih priča na slikovit, potresan način crnim humorom opisuje živote mladih edinburških ovisnika, njihove uspone i padove, početak i kraj.

18

Hi-fi fotelja (Zoran Pongrašić) Duhovit roman o literarnim obiteljskog čovjeka.

pokušajima

umornog

Rune (Joanne Harris) Za ljubitelje romana fantastične tematike i nordijske mitologije!

Deset malih crnaca (Agatha Christie) Hvaljen kao jedan od najboljih krimića.

Princ Humorabi od Plusopotamije (Ivan Balenović) Smiješno, maštovito, dubokoumno, optimistično i, zamislite, domaće.

Gonič zmajeva (Khaled Hosseini) Odlična knjiga koju bi svi trebali pročitati – nikoga neće ostaviti ravnodušnim!

Njegove tamne tvari – trilogija (Philip Pullman) Kvalitetno, originalno, maštovito i filozofski sadržajno, pomalo zanemaruje norme i granice, izvrstan prijevod (jedina zamjerka: gorski leopard = snježni leopard) The Life and Times of Scrooge McDuck – stripovi (Don Rosa) Smiješna i povijesno točna priča o porijeklu Mickeyja Mousea!

Kalevala (Elias Lönnrot) Veoma maštovit, neuobičajen skup mitova i legendi u osmercima.

Plava bilježnica (James A. Levine) Duboko potresna priča inspirirana djecom beskućnicima u Mumbaiju.

Odani – treći dio serijala Različita (Veronica Roth) Knjige puno bolje od filma!

20 000 milja pod morem (Jules Verne) Tajne podmorskog svijeta i međuljudskih odnosa koji su sve samo ne jednostavni.

P.S. I love you (Cecelia Ahern) Zanimljiv i jednostavan sadržaj!

Gospodar prstenova (J. R. R. Tolkien) Pustolovno, zabavno!

Dylan Dog – stripovi Kriminalistički strip u kojemu glavni lik proučava noćne more, nadnaravne pojave i ubojstva.

Urlik zvijeri: potpuna povijest heavy metala (Ian Christe) Knjiga daje puno informacija, ali dosta toga je zanimljivo i opisano na drugačiji način.

Tajna Torinskog platna (Sam Christer) Kriminalistički roman o vjerskoj zagonetki – Torinskom platnu!

Stoljetna trilogija (Ken Follett) Radnja prati tri obitelji tijekom 20. stoljeća. Jako zanimljivo!

Kat ubojica (Lee Child) Za sve koji vole napete kriminalističke knjige. To je ciklus knjiga o bivšem vojnom policajcu.

Zimski vrt (Kristin Hannah) Obiteljska drama s velikim preokretom. Uči nas da ne smijemo suditi prije negoli saznamo istinu. Ima i povijesnih elemenata. Govori o ljubavi, obitelji i miru.

Relentless: From Good to Great to Unstoppable (Tim S. Grover) Za sportaše željne izazova. Pobuđuje želju za uspjehom te će vas ostaviti bez daha. Između ostalog, govori i o jednom od najboljih sportskih trenera.

19

Marin Doričić (3.4)

#sportaši(ne)bitrebalizarađivatimilijune

openclipart

#vodelimladiračunaostarijima?

Koliko puta, u prosjeku, mlada osoba ustane kako bi prepustila sjedeće mjesto u autobusu osobi treće životne dobi? Kolika je posjećenost staračkih domova? Jesu li umirovljenici žrtve diskriminacije?

Na takva i slična pitanja odgovore bismo mogli pronaći u raznim statistikama i rezultatima anketa. Ipak, bez obzira na šture podatke, primjere koji potvrđuju ili opovrgavaju početnu tvrdnju lako je pronaći u svakodnevnom životu. Prema opažanjima njihova ponašanja prema starijim osobama mogle bi se izdvojiti tri kategorije mladih ljudi.

U prvu spadaju oni kojima ni ne padne na pamet pomoći starici da prijeđe cestu ili posjeti baku i djeda s vremena na vrijeme. Većina takvih mladih nije kivna na stariju populaciju, već su jednostavno egocentrični ili zauzeti svojim više ili manje važnim problemima, a da bi se obazreli na tuđe.

Druga skupina vodi računa o svojim starim bližnjima, a možda i o susjedima, ali ne pomaže nepoznatim osobama. Takvo ponašanje rezultat je povučenosti ili emocionalne trgovine. U materijalističkom svijetu u kojem živimo neki mladi ne žele pokloniti ljepotu ako znaju da ništa neće dobiti zauzvrat.

Treća kategorija obuhvaća mlade otvorena uma koji shvaćaju važnost dobrih odnosa osoba prve i treće životne dobi u društvu. Te osobe sposobne su uvidjeti da je život koji vode stariji ljudi njihova budućnost te da pomažući njima, tj. stvaranjem boljih odnosa u društvu, zapravo pomažu sebi.

Ne slažem se s početnom tvrdnjom jer smatram da većina mladih ljudi vodi računa o svojim starijim bližnjima, a mnogi su od njih i susretljivi prema strancima koje sreću na javnom prijevozu ili na ulici. Slažem se da ima prostora za napredak, ali negativne osobine mladih ljudi često su preuveličane na osnovi nekoliko trulih jabuka. Takav stav prisutan je još od drevnog Egipta, o čemu svjedoči dokument čiji se pisac žali na tadašnju mladež govoreći da za njegove mladosti nije bilo tako. Uglavnom, istina je da su mladi iz godine u godinu drugačiji, no to ne znači nužno da su gori.

#kužimolise?

Si ga pozala? – Jesi li ga pozdravila?

Mslm ndms, sk je sut. – Mislim, ne da mi se, škola je sutra. Ša mai kdtbe? – Što ima kod tebe?

Idem guglat. – Idem pretražiti pomoću Googlea.

Dao si mi pinki promis, nemoj me izlevat. – Obećao si mi, nemoj me prevariti.

Iem na ning, čuemo se sljepo. – Idem na trening, čujemo se poslije.

Seenala sam mu. – Pročitala sam njegovu poruku.

Ae skombaj neš. – Ajde, smisli nešto.

20

Bacili smo selfi. – Slikali smo sami sebe.

Sad ću aploudat. – Sad ću postaviti (učitati) na internet.

Sry nmgu sad. – Sorry, ne mogu sad.

Moš ća za ćalabrcnit? – Imaš što za pojesti?

Daj za ziv pls. – Daj za poziv, molim te. Šatro nemaš. – Kao nemaš.

Kupila sam nove šuze. Šatro si uzela, levaš me. – Kupila sam nove cipele. Zezaš me da si ih uzela.

Krejzi čik. – Luda cura.

Pripremile učenice 3.1 i 3.2

openclipart

Plaće vrhunskih sportaša jedna je od popularnijih tema rasprava među ljubiteljima sporta, a i onima koji to nisu. U ovom kraćem tekstu probat ću razraditi tezu iz naslova i, u konačnici, dokazati zašto ona nije točna.

Rijetko koji čovjek nije barem malo ljubomoran na nekog uspješnijeg, koliko god neznatna razlika između te dvije osobe može biti. Kad to uzmemo u obzir, nikoga neće iznenaditi relativno negativni osjećaji koje ljudi koji nisu ljubitelji sporta gaje prema uspješnim sportašima. Sve je to dio ljudske psihološke prirode, jedan od primordijalnih osjećaja koji guraju ljude naprijed, konstantno bude želju za boljim. Neljubitelji nogometa reći će da se navedena igra sastoji od dvadeset i dvije osobe koje 90 minuta napucavaju loptu po travnjaku. To je pretjerano pojednostavljenje sporta koji prate stotine milijuna ljudi diljem Zemlje.

Hrvatska je (od nedavno) dio kapitalističkog slobodnog tržišta koje funkcionira po sustavu supply and demand (opskrba i potražnja) – proizvodi i usluge stvaraju profit ovisno o potražnji, tj. popularnosti. To je razlog zbog kojega doktori, koji spašavaju živote, zarađuju višestruko manje od uspješnih profesionalnih sportaša. To je nešto što ljudi često ne shvaćaju – sport zarađuje na temelju sponzora, fanova (ulaznica) te, u nešto manjoj mjeri, plaćenih prijenosa utakmica/natjecanja. Država, tj. vlada, nema niti će ikada u slobodnom tržištu imati utjecaja na zaradu sportaša (osim eventualno stopa poreza). Na primjer, nogomet je multimilijardska industrija koja zarađuje ogromne iznose, pa i nogometaši zarađuju proporcionalne svote.

Kao posljednji argument spomenuo bih činjenicu da sportaši koji zarađuju multimilijunske iznose nisu tako brojni, pogotovo u manje popularnim sportovima poput odbojke, kriketa, vaterpola… Vjerujem da vrhunski sportaši posvećuju svoj život sportu i da je omalovažavati ih krajnje nepotrebno i, na kraju krajeva, neprihvatljivo.

U zaključku, ne slažem se s izjavom iz naslova i svoje sam stajalište argumentirao ljudskom ljubomorom, slobodnim tržištem i potrebnom ustrajnošću; fizičkom i mentalnom disciplinom potrebnom da bi se sportaš doveo do limita i istaknuo među nemilosrdnom konkurencijom prisutnom u modernom sportu.

Marin Numić (3.4)

#dosadaporociineimaština Voltaire u svom djelu Candide iznosi tvrdnju kako nas rad udaljava od zla, no je li to točno? Koliko nas dugo rad može držati podalje od dosade, poroka i neimaštine?

Sasvim je sigurno da se radeći nešto, osjećamo bolje nego kada samo sjedimo, ispraznim pogledom promatramo strop, a onda se sjetimo nekog događaja i sve to analiziramo, dobro razmotrimo svaki detalj i time se dovedemo u situaciju da nas vlastite misli počinju gušiti.

Rad nas udaljava od dosade, osim ako i sam po sebi nije zamoran i dosadan, ali u svakom slučaju odvraća našu pažnju i čini nas korisnima.

Dok, recimo, onaj tko to zaista želi, uvijek će za poroke naći vremena, neovisno o količini poslova koju mora obaviti. Stoga nas rad tek na neko kraće vrijeme uspijeva udaljiti od poroka. A moglo bi se reći da su i sami poroci, ili barem sredstva poroka, nastali iz rada. Ipak, netko ih je radeći morao stvoriti. S jednim se dijelom tvrdnje u potpunosti slažem – ako radimo, nećemo biti siromašni, a i ako naša plaća ponekad nije novac, umjesto toga dobivamo iskustvo, nove sposobnosti i znanje, oblikujemo svoju osobnost i karakter. Rad ni u kojem slučaju nije nešto loše, a ljudi često u njemu pronalaze bijeg od problema, rade bilo što tek da bi nakratko zaboravili što ih sve muči.

Iako se s tvrdnjom tek donekle slažem, na kraju krajeva, nevažno je bila ona u nečijim očima istinita ili ne, raditi se mora, pa makar i živjeli u najboljem od svih mogućih svjetova.

openclipart

Alberta Radošević (2.4)

21

ZAHTJEV ZA PRIJATELJSTVO Tanja Vukas I ove smo školske godine, kao i prethodnih, odlučili predstaviti dobitnika Županijske nagrade za odgojno-obrazovne djelatnike. Nagrađenoj profesorici Tanji Vukas postavili smo nekoliko pitanja.

Kada i zašto ste se odlučili za posao nastavnika, i zašto baš matematika?

– Već sam u drugom razredu osnovne škole znala da želim postati nastavnik, samo je bilo pitanje kojeg predmeta jer sam jednako voljela informatiku i matematiku. Uvijek sam svima pomagala oko toga; dobro, u srednjoj malo manje, ali mi se ni onda nije promijenila želja za tim. Čime ste se bavili u mladosti, koji su bili Vaši hobiji?

– Radila sam svašta. U osnovnoj sam bila dio svakog mogućeg kluba i stvarno sam bila posvuda. U srednjoj se to malo smirilo jer sam malo više morala učiti, ali se na faksu to opet vratilo, pa sam i onda bila svugdje.

Koji su Vam bili najdraži predmeti u školi?

– Definitivno informatika i matematika, ali sam jako voljela hrvatski, to jest književnost. Profesorica je imala poseban način predavanja i bila mi je jako draga jer nije zahtijevala štrebanje, nego razumijevanje i stav prema pročitanim djelima, a fizika je bila posebna priča jer je profesor smatrao da žene ne idu uz fiziku, a kako sam inatljiva osoba, morala sam mu dokazati suprotno.

Koliko ste dugo profesorica u Gimnaziji Andrije Mohorovičića i jeste li zadovoljni s učenicima?

– U GAM-u radim 26 godina od ukupnih 30 godina staža, a što se tiče učenika… pa, nedovoljno sam zadovoljna.

Kakav, po Vašem mišljenju, treba biti dobar profesor?

– Smatram da bi dobar profesor trebao najprije poznavati svoj predmet i zaista ga voljeti da bi ga mogao kvalitetno obraditi i objasniti učenicima. Treba zračiti pozitivnom energijom, imati puno volje i želje da svoj entuzijazam prenese učenicima te imati puno tolerancije. Stalno se treba mijenjati i prilagođavati jer je svaki razred drugačiji, i svaka generacija ima svoj neki tempo. Uz sve to mora imati i dozu humora jer je učenicima onda draže pratiti to što se kaže.

Maša Cek Psihologinji Maši Cek istekla je godina stručnog osposobljavanja u našoj školi te nas je, nažalost, morala napustiti.

Samo nekoliko mjeseci nakon diplome Maša Cek došla je u našu školu i započela sa svojim radom. Naravno, trebalo joj je malo vremena kako bi se priviknula, no okolina joj je bila poznata jer je pohađala našu gimnaziju. Ubrzo su joj nekadašnji profesori postali suradnici te je sve počela gledati iz jedne druge perspektive.

U razgovoru s njom saznali smo da se u ovih godinu dana dobro upoznala s radom naše škole te saznala glavne potrebe i probleme učenika.

Psihologinja Maša osoba je koja se brinula o raznim radionicama s kojima smo se svi susreli tijekom njezina stručnog osposobljavanja, pomagala je maturantima u shvaćanju njihovih životnih želja, vodila računa o prilagodbi pri prelasku iz osnovne u srednju školu, radila na ublažavanju depresivnih i anksioznih simptoma…

Iako iz naše škole nosi samo dobre uspomene, jedna od njezinih velikih želja bavljenje je laboratorijskim radom. Za sada nastavlja svoju karijeru u udruzi koja se bavi civilnim sektorom. Također, već duže vrijeme honorarno radi s djecom s teškoćama u razvoju u Osnovnoj glazbenoj školi Aleksandra Jug-Matić Rijeka.

A što je poručila učenicima: „Svi ste vi jedni pametni, entuzijastični mladi ljudi, s puno dobrih ideja te vam želim da budete ustrajni što se tiče provođenja ideja i projekata te apeliram da ako ikada osjetite potrebu za razgovorom s nekim, možete se obratiti roditeljima, zatim zaposlenicima naše škole, ali, ako je potrebno, i nekim vanjskim suradnicima. Za besplatnu se pomoć možete, primjerice, obratiti Nacionalnome zavodu za javno zdravstvo (telefon: 051/321-551) ili Obiteljskome centru (051/33-526).

Nemojte dopustiti da nešto preraste u veliki problem ako se može riješiti razgovorom.“

Dobitnica ste Županijske nagrade za odgojno-obrazovne djelatnike. Kako ste se osjećali tijekom dodjele nagrada?

– Lijepo jer je priredba bila lijepa i svečana, a i pomoglo je malo što poznajem neke druge dobitnike i puno njih iz publike, pa je atmosfera bila jako ugodna.

Mislite li da je znanost zapostavljena u medijima?

– Svakako je zapostavljena u medijima i mislim da bi se trebalo više pažnje obratiti na nju.

Treba li, po Vašem mišljenju, povećati broj sati prirodoslovno-matematičkih predmeta?

– Da, ali bi se onda nešto drugo zapostavilo i to opet nije dobro.

Kurikulum mora imati taj neki balans da učenicima, a i nama nastavnicima, ne bi bilo prenaporno.

Veronika Vozila i Astrid Lucija Peraić (2.2)

22

Lucija Dasović i Tina Bakić (2.4)

Likovni meni Barbare Breš Barbara Breš, učenica 2.4 razreda naše škole, već je drugu godinu zaredom sudjelovala na državnom Natjecanju učenika srednjih škola iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna LIK. Ovogodišnja je tema bila Mediteran, a LIK 2016. održao se u Puli od 28. do 29. travnja. Učenici su bili podijeljeni u tri kategorije. U prvoj su kategoriji bili učenici osnovnih škola, u drugoj srednjih, a u trećoj učenici škola primijenjenih umjetnosti. Ove je godine iz svake kategorije pozvano 13 učenika , a Barbara je osvojila šesto mjesto u svojoj kategoriji. Njezina je mentorica Maja Zalokar.

Imaš li već sad neke planove za budućnost povezane s crtanjem ili nekom drugom vrstom umjetnosti?

– Planiram se i u 3. i 4. razredu prijaviti na LIK i pokušati ostvariti što bolji uspjeh. Nakon GAM-a voljela bih upisati Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu jer se želim baviti time u životu. Općenito, crtanje i sve što ima veze s umjetnosti jednostavno je moja ljubav i imam jaku strast prema tome. Jako me zanima kazalište, pjevam u tri zbora, a jednog dana htjela bih objaviti vlastiti strip ili crtić.

Što predstavlja tvoj ovogodišnji rad te kako si došla do te ideje?

– Trebalo mi je jako puno vremena da smislim što ću točno raditi. Bilo je raznih ideja. Međutim, ništa nije išlo kako treba te mi je onda ovo odjednom došlo u snu i znala sam da je to ono pravo. Moj rad predstavlja likovnu instalaciju dadaističkog usmjerenja. Naziv je samog rada Mediteranski meni te predstavlja utjecaj Mediterana u našem životu.

Kada si se počela baviti crtanjem?

– Crtam odmalena. Moj pokojni djed bio je slikar te me on praktički usmjeravao prema tome. Uvijek me vodio na svoje izložbe te dok bi on crtao, ja bih se igrala s vodenim bojama. Njegovi najdraži motivi bili su more, kamenje i uglavnom sve primorsko. Međutim, ja još uvijek ne mogu pronaći neke svoje motive, tj. ono u čemu sam posebno dobra.

Ana Crnković (2.4)

Plesni koraci Lucije Dasović Uobičajeno je na početku teksta definirati ono o čemu se govori.

No što je ples? Velike su se debate vodile (i još se uvijek vode) o njegovoj definiciji. U svojoj eri bavljenja plesom i sama sam sudjelovala, bilo u svojim mislima bilo naglas s drugom osobom, u raspravi o tome što je zapravo ples. Konkretnije, je li to sport? Po čemu jest, po čemu nije? Dakako, u mnogočemu je sport. Postoje natjecanja, suci, pravila, kategorije, mi plesači odlazimo na treninge i, vjerovali ili ne, znojimo se. No ipak, mnogi su sa mnom ulazili u plesoponižavačke rasprave govoreći kako to nije sport i zašto li mi uopće svoje treninge nazivamo treninzima. Imajući takve izjave i misli u svojoj glavi, došla sam i u vlastitomisaonu raspravu. Iako sam se žestoko borila sa svakim tko misli o plesu kao nesportu, zaključila sam da se na kraju i slažem. No, ne u potpunosti.

Ples je ono što se naziva zlatnom sredinom. Graniči sa sportom na umjetnički način. Ples je umjetnost. Izražavanje misli i osjećaja pokretom i natjecanje tko će se bolje izraziti.

Najčešće se laicima čini da sam ples ne zahtijeva posebno jaku fizičku spremu i većina amaterskih plesnih grupa najčešće stvara taj generalni dojam da je ples lagan ili da plesači nisu atleti. Razina fizičke spreme, naravno, varira od stila do stila, ali upravo na natjecanjima vidi se razlika između amatera i profesionalaca, tj. u različitim pristupima samom treningu pojedine plesne škole. Ali, ipak, svaki dobar plesač zna da se nikada ne pleše za to, ocjenu ili kritiku, već za ono što je tvojim mislima i tvojemu nemiru potrebno da se smire. Da osjetiš sebe i glazbu kao cjelinu.

Meni, koja plešem šest godina, ples kao ozbiljnija zanimacija znači više nego mnogo. Uz svoju plesnu grupu dobila sam i veliku obitelj, jer smo mi, kao mala grupa koju okružuju veliki plesni studiji i plesne skupine, odabrali konkurirati

većima svojom čvrstom povezanošću. To je ono što svatko treba tražiti u svojoj ozbiljnijoj zanimaciji koja ne mora biti ples, već bilo što što voliš – da nađeš mir, izlaz i nove ljude koje voliš i koji vole tebe.

Tribute Team Rocku – mojoj maloj velikoj obitelji.

23

Lucija Dasović (2.4)

Žeđ za znanjem Noe Jelića Matoševića U 12. mjesecu 2015. otišao sam u Republiku Koreju (Južna Koreja), kako bih se natjecao na Međunarodnoj juniorskoj znanstvenoj olimpijadi, zvanoj IJSO. To je bio 12. IJSO u Daegu – svjetsko natjecanje iz fizike, kemije i biologije, na kojem je sudjelovalo oko 400 učenika prvog i drugog razreda. Olimpijada je trajala 9 dana, od čega su tri dana bila natjecanja. Natjecanje se sastojalo od dva teorijska testa i jednog eksperimenta.

Osim mene u timu su bili Klara Tomašković, Paula Vidas, Marta Paladin, Petar Nizić Nikolac iz Zagreba i Tea Arvaj iz Osijeka.

Na Olimpijadu nas je pratilo troje mentora s PMF-a u Zagrebu, Andreja Lucić, Tajana Preočanin i Krešo Zadro. U pojedinačnom natjecanju osvojio sam srebro, dok su Petar, Tea i Paula osvojili srebro i broncu.

Na kvalifikacije za IJSO može se doći osvajanjem nagrade na državnom Natjecanju iz fizike, kemije ili biologije (ja sam na kvalifikacije stigao osvojenom trećom nagradom na državnom Natjecanju iz fizike 2015. u 8. razredu, a na Olimpijadi sam sudjelovao u 1. srednje), a prisustvovati mogu samo učenici mlađi od 15 godina na na početku godine u kojoj se IJSO održava.

O korejskoj kulturi naučili smo mnogo: u Koreji ne postoje kućni brojevi, već se kuće označavaju po prezimenima; ne drže otvorena vrata za nekoga; režu meso škarama umjesto nožem, izbjegavaju broj 4, ne jedu dok hodaju…

Također sam u 5. mjesecu 2016. godine otišao na sedmodnevnu Europsku znanstvenu olimpijadu, natjecanje slično IJSO-u, ali na kojem prisustvuju mlađi od 16 godina, i koje se uglavnom sastoji od eksperimenata. Estonijom sam bio mnogo zadovoljniji nego Korejom.

Hrana je bila znatno bolja, a i bilo je lakše kako sam jedan dio društva tamo već poznavao.

Naravno, također sam upoznao dosta novih ljudi te stekao razna korisna iskustva, a i čuo mnogo estonskih morbidnih šala o djeci. Sa svojim sam timom osvojio brončanu medalju.

Osim fizike, kemije i biologije zanimaju me još i psihologija, strojarstvo, elektrotehnika, programiranje, 3D printanje, automatika i astronomija (u zadnje vrijeme pogotovo radioteleskopija) i slično.

Noa Jelić Matošević (1.5)

Snaga Dore Belas Powerlifting – sport koji ne poznaje granice Powerlifting je sport snage koji uključuje tri discipline: čučanj, potisak s klupe i mrtvo dizanje. Cilj je podići što veću kilažu na sve tri discipline kroz tri pokušaja za svaku disciplinu, pri tome poštujući jasno određena pravila i znakove sudaca.

Powerliftingom se bavim oko dvije godine dok samim utezima i vježbanjem nešto više. U 6. mjesecu prošle godine trebala sam izaći na svoje prvo natjecanje, no dobila sam mononukleozu. Tri mjeseca potpuno sam mirovala i sve je bilo propalo, no imala sam cilj nastupiti u 11. mjesecu na državnom prvenstvu te nakon što sam ozdravila, krenula sam trenirati punom parom i skroz sam se dala u trening. U ovom sportu postoje mnoga odricanja i jako su bitna ako se želi biti uspješan.

Psihička i fizička predanost treba biti maksimalna, no ako radiš ono što voliš, ništa nije teško. :) Znači, uz pomoć svog trenera, koji mi je velika podrška u svemu, pripremila sam se za državno prvenstvo najbolje što sam mogla te 28. studenoga 2015. izašla na IV. Prvenstvo Hrvatske u powerliftingu, koje se održalo u Vukovaru.

Jedina sam cura u svom klubu te sam na natjecanju prva nastupila. U klubu se svi medusobno podržavamo i motiviramo te su mi dečki uvelike pomogli i psihički me pripremili za nastup. Nastupila sam u kategoriji kadet do 72 kg. Sa samo jednim neuspjelim pokušajem ostvarila sam sljedeće rezultate: postavila sam državne rekorde u sve tri discipline (čučanj – 115 kg, potisak s klupe – 65 kg i mrtvo dizanje – 130 kg) te sam apsolutna i relativna pobjednica u kategoriji kadet. Kada se gledaju rezultati svih žena koje su nastupale, po relativnom pokazatelju snage zauzimam 2. mjesto i

24

moj rezultat spada medu prvih pet rezultata u Europi.

Da sam imala jos pokušaja, sigurno bih i više digla. Kao klub osvojili smo ekipno te smo najjači klub u Hrvatskoj po relativnom pokazatelju snage. Sada nastavljam s pripremama za buduće pobjede. :) Dora Belas (4.1)

Brzina Erika Sluge Atletika je jedna od temeljnih i najraširenijih sportskih

grana, a obuhvaća trkačke, bacačke i skakačke discipline. Često se kaže da je polazište i temelj za sve ostale sportove.

Zbog sveobuhvatnosti naziva se kraljicom sportova, a od 1896. godine uključena je i u redovni program Olimpijskih igara.

O kraljici sportova najviše zna učenik naše škole Erik Sluga iz 1.1 razreda. Erik se do nedavno aktivno bavio i skijanjem, ali je stazu morao napustiti zbog školskih obveza koje su ipak prioritet. Iako je napustio onu skijašku, i dalje dijeli ljubav s atletskom stazom. Discipline u kojima se natječe jesu trčanje na 300 i 400 metara. „Uživam dok treniram, dobar sam u tome i zato volim atletiku“, rekao je Erik. Sve je počelo prije otprilike dvije godine, atletika mu se činila zanimljivim sportom, pa je odlučio pokušati. To mu je bila dobra odluka jer se nakon kratkog vremena već može pohvaliti brojnim postignućima. Naime, 2014. godine sudjelovao je u prvenstvu Hrvatske gdje je bio treći u disciplini 400 metara, a u lipnju 2015. godine na istom natjecanju trčao je 300 metara i osvojio odlično drugo mjesto.

Trenutačni mu je osobni rekord 36,61 sekundu za 300 metara, ali je uvjeren da može još bolje od tog prilično dobrog rezultata. „Želja mi je oboriti novi brzinski rekord, to me pokreće da i dalje treniram i da se još više trudim.“ Kup Hrvatske održao se u rujnu, a Erik je i na tom natjecanju osvojio drugo mjesto. Ipak, najveći od svih uspjeha bilo mu je međunarodno natjecanje u Češkoj ove godine. Trud se definitivno isplatio jer je dobio i poziv u reprezentaciju kojim je okrunio sva dostignuća. „Reprezentacija je velika čast, nadam se da će biti još poziva“, priznao je. „Nastavit ću trenirati kako bih napredovao, cilj mi je biti što bolji u sportu koji volim.“ Vjerujemo da je riječ tek o početku Erikovih sportskih uspjeha, možemo samo razmišljati što će biti sljedeće. Možda pobjeda na međunarodnom natjecanju?

Jelena Hauser (1.1)

Dan šarenih čarapa

Zajednički koncert GAM-a i PRHG-a

25

MOVING Dan škole Proživjeli smo još jedan od opuštajućih Dana škole. Kao i svake godine program je bio raznovrstan i bogat; svatko je mogao pronaći nešto za sebe. Mogli smo naučiti kako se prijaviti za posao ili stipendiju, pratiti program posvećen prirodnim znanostima i matematici, saznati kako da nam u vezi bude super, zaigrati odbojku, upoznati brojne udruge, zabaviti se na kvizovima, slagati Rubikovu kocku, pogledati izložbu fotografija, pjevati, isprobati 3D pisač…

U školi su gostovali vrsni matematičari dr. sc. Sanda Bujačić, dr. sc. Doris Dumičić Danilović i dr. sc. Miljen Mikić, studentica fizike Marina Bakarić, Kristian Benić iz Gradske knjižnice Rijeka te predstavnici udruga (Centar tehničke kulture, Delta, Društvo za zaštitu životinja, Klub mladih, Portić, Smart i SOS telefon).

U uvodnome dijelu programa mogli smo uživati u nastupu zbora, skeču Naše suvremene borbe s vjetrenjačama koji su izvele učenice 2.1 razreda Vita Veljačić i Ivana Pribanić, tekstu NLO nad Mlakom koji je pročitala Tina Bakić (tekst je nastao prema djelu Woodyja Allena i uz pomoć kolega iz Tinina 2.4 razreda) te nastupu poznatoga školskog harmonikaša i zabavljača Srećka Mihelića, učenika 3.4 razreda. Pjesmom When I’m Gone učenici 1.4 razreda iznenadili su nastavnike u zbornici.

Književna večer posvećena tinejdžerskoj prozi Siguran sam da se svakome od nas dogodilo da nam se određene lektire nisu nimalo svidjele (nekima i puno više od jedne).

Nerazumljiv tekst, zamorni opisi ili očajno sporo odvijanje radnje mogu nas navesti da istoga trena zatvorimo knjigu. Ipak, jedna moderna vrsta proze sviđa se mlađim generacijama i uvijek ima mnogo simpatizera iz redova tinejdžera. Ta posebna vrsta zove se proza u trapericama.

Budući da izaziva najviše zanimanja, u našoj je školi 2. veljače organizirana književna večer. Uz knjižničarku Leonilu Marač i profesoricu Katarinu Bogatec, koja je vodila raspravu, učenici su razmjenjivali svoja mišljenja, doživljaje i raspravljali o tipičnoj lektiri ove vrste – Lovac u žitu. Raspravi je prethodila scenska igra učenika 1.2 razreda Klaudija Fazlije i Leona Miloša kojom su prikazali dijalog Holdena i njegova prijatelja o odraslima. Četiri sretnika našla su ispod svojih stolica papire na kojima su se nalazili kratki sadržaji romana tinejdžerske proze. Pročitali su ih naglas te smo poslušali mišljenja i kritike učenika koji su neka od tih djela već bili pročitali. Dobili smo tople preporuke za većinu istaknutih romana. Tijekom cijelog našeg druženja na stolu je bilo izloženo osam istaknutih svjetskih djela tinejdžerske proze koja su znatiželjnici mogli bolje proučiti.

Sat je prošao u mahu. Trebalo bi organizirati još takvih dodatnih aktivnosti i sati koji bi motivirali i zainteresirali učenike za određene nastavne sadržaje.

David Bernetić (3.4)

Dan kravate Povijest kravate seže još u 17. stoljeće, u vrijeme Tridesetogodišnjeg rata kada su hrvatski vojnici pristupali vojsci francuskog kralja Luja XIII. Francuski pisac François Chaille u svome djelu La grande histoire de la cravate opisuje odore hrvatskih vojnika s još neviđenim modnim dodatkom. Njihova tradicionalna odora s kravatama oko vrata pobudila je veliku pažnju francuskog dvora. Kravate hrvatskih vojnika bile su načinjene od različitih materijala te su one grubog materijala nosili obični vojnici, dok su one od svile i pamuka nosili časnici. Taj hrvatski elegantni stil, potpuno nepoznat u tadašnjoj Europi, oko 1650. godine bio je prihvaćen na francuskom dvoru te je postao simbol kulture i elegancije toga vremena koji se održao sve do danas. U bližoj prošlosti kravatu su nosili isključivo muškarci, no u novije doba nose ju i žene.

Naša se škola uključila u obilježavanje Dana kravate te su 17. listopada učenici i profesori došli na nastavu u odjevnim kombinacijama ukrašenima simbolom kulture i elegancije.

Hrvatski olimpijski dan u Golubinjaku Dana 11. rujna 2015. učenici Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka već su sedmu godinu zaredom obilježili Hrvatski olimpijski dan u Golubinjaku. Najprije se održavalo masovno natjecanje u krosu, u kojemu su, naravno, sudjelovali svi zainteresirani učenici od 1. do 4. razreda. Također, kao i do sada, bio je organiziran turnir u malom nogometu, koji su uglavnom igrali dečki, kasnije i s profesorima, te turnir u odbojci, koju su igrale miješane ekipe.

Moglo se pridružiti i penjanju uz strmu stijenu ili zaplesati zumbu.

Odličnom druženju u Golubinjaku priključilo se i mnogo bivših učenika, sada studenata, te je dan prošao zaista izvrsno, uz brojna nova poznanstva i igru.

Katarina Škrbić (3.4)

26

Ana Crnković (2.4)

Dan ružičastih majica

Humanitarna akcija za pomoć nezbrinutim životinjema

Maškare

Torta za profesora Jelaču

Zajedno smo skupa – koncert GAM-a i PRHG-a

Profesorica Marija Baričević od ove je godine u mirovini. Uživajte, profesorice!

27

Bogat i raznolik glazbeni program

GAMofon U suradnji s Radiom Sova naša škola dobila je svoju radijsku emisiju koja će biti u programu jednom mjesečno.

Dana 9. svibnja naša radijska ekipa, učenici Luka Polić, Marina Banov, Dino Abramović, Patrik Jurdana i ja uz profesorice Katarinu Bogatec i Leonilu Marač, snimila je prvo izdanje GAMofona koje je išlo u eter 11. svibnja u večernjim satima.

Glavna tema prve emisije bio je nedavno održani koncert Zajedno smo skupa, pa smo tako intervjuirali profesora Gorana Bonetu.

Također, upoznali smo slušatelje s nepoznatim činjenicama o poznatom, odgovarali na pitanja i pronalazili rješenja problema svojih vršnjaka. Moglo se saznati što se događa u našoj školi i gradu.

Zajednički koncert GAM-a i PRHG-a, već poznata tradicija, i ove je godine sve oduševio.

Još jednu godinu u nizu okupio je dvije škole na jednom mjestu kako bismo uživali u bogatu i raznoliku glazbenom programu. Na repertoaru su se našli brojni strani i domaći glazbeni hitovi, od popa, rocka do punka...

Neki od izvođača i grupa za koje su se naši učenici opredijelili bili su Rixton, S.A.R.S., Parni valjak, Imagine Dragons, Jinx, John Legend, Pink Floyd, RHCP… Među njima našao se i pop-punk-bend profesora Gorana Bonete Kraj programa.

Ovogodišnji je novitet bend Exa sastavljen od učenika GAM-a i PRHG-a, koji je svojom instrumentalnom dionicom sve prodrmao.

Na koncertu je, uz izvođače, publika pjevala i plesala te cijelu atmosferu podigla na jednu višu razinu.

U iščekivanju sljedećeg Zajedno smo skupa…

Katarina Škrbić (3.4)

Tina Bakić (2.4)

Zagrljaj

Međunarodni dan osoba s Downovim sindromom Downov sindrom već je zasigurno poznat većini ljudi, no ipak postoje oni koji ne znaju kako i zašto se javlja. Kao što, vjerujem, svi znamo da svaki čovjek ima po 23 para kromosoma – nakupina bjelančevina koje prenose naš DNK, našu osobnost. Downov sindrom nastaje onda kada se na 21. paru kromosoma pojavljuje jedan kromosom viška. Djeca s Downovim sindromom imaju karakterističan izgled, kod njih postoji veći rizik od urođenih bolesti, a tijekom života velik je rizik i od pojave bolesti štitnjače, leukemije... Djeca s Downovim sindromom zbog svojega se karaktera često nazivaju djecom sreće i sunca. Ipak, često su žrtve diskriminacije, samo zbog toga što su različita. Gamovci su u ožujku obuli šarene čarape kako bi privukli pažnju te educirali druge o Downovu sindromu.

Arijana Behlić (2.2)

Svi mi znamo barem jednu osobu koja tvrdi da se ne voli grliti, zar ne? No, je li zapravo moguće mrziti zagrljaje? Zagrljaj je, naime, kako znanost tvrdi, jedan od boljih načina za opuštanje. Istinitost te tvrdnje ovisi o osobnosti ispitanika. No, jedno je sigurno: svi u svome životu imamo barem jednu osobu koja se VOLI grliti.

Kod takvih osoba svaka je prigoda – prigoda za zagrljaj. Bio to zagrljaj iz ljubavi, sreće, empatije ili tuge – one nikada tu priliku neće propustiti. I tako, dok je npr. dolazak rodbine za neke smrtna kazna, jer duboko u sebi znaju da će sa SVAKIM od tih ljudi morati podijeliti barem po jedan zagrljaj – ako ne iz vlastite želje, onda samo kako bi prikazali da su im roditelji donekle prenijeli osnove bontona, neki drugi ljudi silno priželjkuju sam čin toga istoga zagrljaja. Sigurno se pitate zašto ja sve to govorim. Naime, 21. siječnja bio je Međunarodni dan zagrljaja, a 22. siječnja mi smo se grlili u našoj školi te priključili kampanji Zagrli za Guinness, zagrli za rijetke, koju je pokrenuo Hrvatski savez za rijetke bolesti (http://www.rijetke-bolesti.hr/zagrli-za-guinness-zagrliza-rijetke/).

Arijana Behlić (2.2)

Osnivanje Alumni kluba Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka

Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka planira osnivanje svog Alumni kluba, čime će se pridružiti mnogim svjetskim školama i sveučilištima koji već imaju svoj klub. Alumni je naziv za bivšeg pripadnika neke skupine koji ostaje u vezi s tom skupinom. U ovom slučaju okupit će se bivši učenici naše škole koji imaju dovoljno vremena i želje za suradnjom.

Jedan od ciljeva navedenog projekta kontinuirano je održavanje veze nekadašnjih učenika sa školom te suradnja sa sadašnjim učenicima. Takav će oblik suradnje zasigurno svima biti zanimljiv, pogotovo članovima Alumni kluba koji će imati priliku vratiti se u svoje srednjoškolske dane.

Neki su učenici već pokazali zainteresiranost, a nadamo da će ih se okupiti što više kako bi ovo bio još jedan uspješan projekt.

Jelena Hauser (1.1)

28

Radionica u knjižnici

Gledam (u)druge – nastup naših učenika

Darivanje krvi

Rasprave o pročitanim knjigama

Predstavljanje naše gimnazije zainteresiranim osnovnoškolcima

Popularizacija čitanja

Sudjelovanje ravnatelja na Međunarodnoj konferenciji o izvrsnosti i inovacijama u obrazovanju i psihologiji

29

Rijeka psihologije i u našoj školi

Međunarodni dan darivanja knjiga

Dana 19. veljače u našoj školi održano je predavanje u sklopu 9. Tjedna psihologije u Rijeci pod nazivom Rijeka psihologije.

Zašto nam je u životu toliko važna lijepa riječ, učenicima naše škole i gostima, učenicima Srednje škole Ambroza Haračića iz Malog Lošinja te područnog odjela u Cresu i njihovoj mentorici, pojasnile su učenice 3.1 razreda Ana Bajok, Paola Guić i Gea Vlašić pod vodstvom mentorice Vesne Stipčić-Sladović.

Prezentaciju punu lijepih riječi i zanimljivih sadržaja otvorio je ravnatelj naše škole s nekoliko toplih riječi dobrodošlice našim gostima.

Naučili smo kolika je snaga riječi, kolika je zapravo razlika između lijepe i ružne riječi te kakav bi odnos trebao biti između roditelja i djece te učitelja i učenika. Isto tako, učenice su nas podsjetile koliko je važna lijepa riječ u vezi i braku.

Kada sam zadnji put uputila nekome lijepe riječi?, Kada sam uputila ružne riječi drugima i je li ih bilo moguće izbjeći?, Kada sam zadnji put ustala starijoj osobi u autobusu? ili Kada sam svojem partneru ili osobi kojoj sam zahvalna rekla koliko sam im zahvalna? pitanja su koja sam si postavila nakon prezentacije i svakako smatram da bismo ta pitanja trebali postaviti sami sebi svaki dan.

Međunarodni dan darivanja knjiga volonterski je projekt kojim se kod djece želi probuditi ljubav prema čitanju i darivanju. Obilježava se 14. veljače darivanjem vlastitih knjiga, čime djeca međusobno dijele radost čitanja te istovremeno pomažu drugoj djeci.

Naša škola organizirala je razmjenu knjiga u školskoj knjižnici od 15. do 19. veljače 2016. godine. Učenici su bili pozvani predati jednu knjigu za koju više nisu zainteresirani u zamjenu za jednu novu koju je ostavio neki drugi učenik. Tako bi se knjige trebale očuvati od zaborava.

David Bernetić (3.4) Posjetite mrežnu stranicu posvećenu Međunarodnom danu darivanja knjiga (Internatonal Book Giving Day): http:// bookgivingday.com/.

Projekt History & Mistery

I ove školske godine učenici naše gimnazije sudjeluju u virtualnom projektu pod nazivom History & Mystery. U projekt se uključilo četrnaest učenika 2.4 razreda: Tina Bakić, Ana Baričević, Antonija Braut, Barbara Breš, Antonio Cerović, Ana Crnković, Lucija Dasović, Matej Dudjak, Lucija Grgat, Učenici uspješno položili ispit iz francuskoga Matea Pešut, Morena Sirotić Ani Šešet, Diana Vican Ajdinović i jezika Fran Žanić.

Projekt se realizira u suradnji s učenicima iz gimnazija DELF (Diplôme d’Etudes en Langue Française) diploma Kartal Anadolu Lisesi (Turska), IISS “G. B. Giuliano“ – je o poznavanju francuskoga jezika koju izdaje Ministarstvo Sez. IPIA (Italija) te School 130 (Ukrajina). Tema projekta obrazovanja Republike Francuske. Postoje četiri neovisne razine povijesne su građevine, arhitektura te misteriozne i zanimljive (A1, A2, B1 i B2), što znači da za polaganje B1 ne moramo prethodno činjenice o istima. Cilj je potaknuti učenike da nauče više o imati položen A2. Ispit se sastoji od četiriju dijelova (slušanje, svom gradu, kao i da se upoznaju sa znamenitostima nekih čitanje, pisanje i usmeno ispitivanje). Najniža je ukupna drugih europskih gradova. Učenici koriste neke nove web50/100. alate, a komunikacija i prezentacije su na engleskom jeziku.

DELF je međunarodno priznata diploma koja vrijedi cijeli život Projektom se razvijaju sve jezične vještine, potiče se kreativnost te koristi za traženje posla. Ispit će se polagati svake godine u našoj i otvara suradnja s vršnjacima iz drugih zemalja. To je isto tako gimnaziji. Ove godine ispitu je pristupilo 15 učenika i svi izvrsna prilika da naši učenici sami evaluiraju svoje znanje su ga uspješno položili. engleskog jezika.

S radom se započelo u siječnju, a realizacija projekta traje sve Učenici koji su polagali po razinama do lipnja u pet etapa. U prvoj etapi (28. siječnja – 15. veljače) A1: Dino Abramović (1.3), Marija Brusić (1.3), Daria Polić učenici su kreirali svoje autobiografije kroz slike koristeći se (1.3), Ena Prazić (1.3), Lucija Šegota (1.3), Eva Doganac (4.1), Prezijem. Druga etapa projekta trajala je od 15. veljače do Tamara Hunjak (4.1), Nika Nikolac (4.1), A2: Nina Mucić (1.3), 15. ožujka. Učenici su napravili prezentacije o povijesnim Damjan Mihelić (3.4), B1: Antonio Afrić (3.3), Marina Banov građevinama Rijeke koristeći ovaj put drugi alat – www.

(3.3), Lucija Gudelj (3.3), Sara Milić (3.3) i Rita Raimund (3.3) utellstory.com. Takve prezentacije zahtijevaju kreativan rad, kao i poznavanje povijesnih činjenica. Na taj način učenici su naučili Sara Milić (3.3) mnogo o znamenitostima svoga grada, arhitekturi i povijesti.

U idućoj etapi pisali su o misterioznim pričama i zanimljivim činjenicama o drevnim građevinama koristeći alat Little Bird U našoj su se gimnaziji tradicionalno polagali i Tales. Zatim su o jednoj od priča napisali mali igrokaz i poslali ga ispiti za diplomu o poznavanju njemačkoga jezika učenicima iz drugih škola koji su ga odglumili, a sve je objavljeno – DSD. na internetskoj stranici www.joomag.com. U završnoj etapi (23. svibnja – 3. lipnja) izrazili su svoja mišljenja o projektu.

Učenici koji su polagali po razinama Jelka Barbalić, nastavnica engleskoga jezika A2: Mihaela Kalčić (2.2), Veronika Vozila (2.2), Marko Što sam naučila Boltužić (2.4), Antonija Braut Svidjela mi se atmosfera i ritam (2.4), Dario Deković (2.4), Fran rada te, osim što sam naučila Žanić (2.4), Antonio Afrić (3.1), mnogo o kulturama, tradicijama i Lucija Gudelj (3.1), Damir znamenitostima drugih svjetskih Dizdarević (3.2), Petra Pilić (3.2), B1: Arijana Behlić (2.2), gradova, jako sam mnogo naučila i o Kristina Borčić (2.2), Antonio Cerović (2.4), Lucija Grgat (2.4), svome gradu praveći prezentacije o Morena Sirotić (2.4), Ani Šešet (2.4), Diana Vican Ajdinović našem poznatom Gradskom tornju (2.4), Mario Rumora (3.2), Petra Škibola (3.2), B2: Iva Bukša ili Trsatskoj gradini te istražujući zanimljive legende o njima.

(4.2), Andrea Stroligo (4.2), Anamaria Zuljani (4.2), C1: Sara Vjerujem da su učenici iz Italije i Turske također zadovoljni našim Buljubašić (4.2), Lucian Glavan (4.3) i Nika Maslić (4.4) radovima te se nadam da će se tradicija sudjelovanja naše škole u ovom projektu nastaviti.

Katarina Škrbić (3.4) Lucija Dasović (2.4) Katarina Škrbić (3.4)

DELF u našoj gimnaziji

Tradicionalno do DSD-a

30

Gostovanje književnice i naše bivše učenice Kristine Posilović Dan otvorenih vrata

Izložba fotografija Viviane Ree Doričić i Mare Prpić Dnevnome boravku Izložba fotografija maturantice Katje Andrić u Erste banci

Uživanje u stihovima

Sve vijesti objavljene tijekom školske godine možete pročitati na novinarskoj stranici (gam-rijeka.blogspot. com) i službenoj stranici škole (gam.hr).

31

Lektorica Ji Jieting uči nas kineski

u

S NATJECANJA

Kao i svake godine naša škola može se pohvaliti velikim brojem sudionika na državnim i međunarodnim natjecanjima. Izdvojit ćemo najuspješnije.

HRVATSKI, FRANCUSKI, TALIJANSKI I LATINSKI JEZIK Pod vodstvom profesorice Vesne Brala na državnoj Smotri LiDraNo 2016. nastupila je Laura Šalov (4.3). Na LiDraNu ne postoje mjesta, tako da se svi sudionici državne Smotre smatraju pobjednicima.

U Bruxellesu pod mentorstvom Biljane Valentin-Ban jednominutnim filmom Što ujedinjena Europa znači za tebe? Republiku Hrvatsku predstavljala je učenica Sara Milohnić (2.3).

Naša filmska grupa GAMad1992, čija je voditeljica Biljana Valentin-Ban, sudjelovala je na državnoj Smotri hrvatskoga školskog filma igranim filmom Karma with banana i animiranim filmom Blue, koji je prikazan i na grčkom festivalu Camera Zizanio u Pyrgosu.

Na državnom Natjecanju iz francuskog jezika pod vodstvom profesorice Danice Stevović treće mjesto osvojila je Marina Banov (3.3).

Međužupanijsko Natjecanje iz logike i filozofije u našoj gimnaziji

Pod mentorstvom Liliane Ivić i Tanje Perkić Dizdarević na državnom Natjecanju iz talijanskog jezika Lana Finderle (4.1) i Emma Superina (4.3) zauzele su drugo mjesto.

Lucija Žužić (2.5) osvojila je brončanu medalju za treće mjesto na ECCL međunarodnom testiranju iz latinskog jezika pod pokroviteljstvom Vijeća Europe. Njezina je mentorica Dijana Gašparović.

GLAZBENA UMJETNOST Združeni zbor Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka i Prve riječke hrvatske gimnazije pod vodstvom profesorice Andree Kopri došao je do srebra na Glazbenim svečanostima hrvatske mladeži.

Talentirana generacija nogometaša umalo dosegla Državno prvenstvo srednjih škola

LOGIKA I FILOZOFIJA Pod vodstvom profesora Davida Karasmana drugo mjesto na Natjecanju iz logike zauzeo je Ivan Živković (3.5), a iz filozofije drugo je mjesto osvojila Nika Nikolac (4.1).

GEOGRAFIJA Luka Banović (2.5) pod mentorstvom Hrvoja Grofelnika osvojio je drugo mjesto na državnom Natjecanju iz geografije te je pozvan na Olimpijadu iz geografije.

POVIJEST Dorijan Kadmen, Ivan Mikulić i Marin Sinožić (4.5) pod vodstvom profesorice Jasne Bukarica-Kaurloto ostvarili su 2. mjesto na natjecanju Ponos domovine.

MATEMATIKA Na državnoj razini Natjecanja iz matematike u A-kategoriji pod vodstvom profesorice Ksenije Bakarčić prvu nagradu osvojio je učenik Luka Banović (2.5) te druga nagradu Ivan Sinčić (2.5). Oni su se plasirali na Srednjoeuropsku matematičku olimpijadu (MEMO), koja će se krajem kolovoza održati u Austriji. Pohvaljen je učenik Marin Sinožić (4.5), čija je mentorica Tanja Vukas, te učenik Ivan Živković (3.5), čija je mentorica Marija Crnković. U B-kategoriji Natjecanja iz matematike pohvalu je dobio učenik Nikola Pražić (3.2), čiji su mentori Marija Crnković i Danijel Hribar.

Laura Šalov i u četvrtom razredu oduševila na LiDraNu

Na Festivalu matematike u Puli Antonio Močinić (4.5), Ivan Živković (3.5), Luka Banović (2.5) i Ivan Sinčić (2.5) ekipno su osvojili treće mjesto. Njihove su mentorice Tanja Vukas (Antonio Močinić), Marija Crnković (Ivan Živković) te Ksenija Bakarčić (Luka Banović i Ivan Sinčić).

Luka Banović (2.5) i Ivan Sinčić (2.5) osvojili su prvu na Europskom matematičkom kupu.

Luki Banoviću je i brončana medalja. Njihova je mentorica Ksenija Bakarčić.

nagradu pripala

RAZNO Noa Jelić Matošević (1.5) osvojio je srebrnu medalju na Međunarodnoj prirodoslovnoj olimpijadi u Južnoj Koreji te broncu na Europskoj prirodoslovnoj olimpijadi u Estoniji.

Luka Banović i ove godine među najuspješnijima

Katarina Radman, Lovro Ivančević i Marin Sinožić (4.5) osvojili su treće mjesto na Ininu online natjecanju Junior Freshhh u rješavanju zadataka iz matematike, fizike, kemije, biologije i zemljopisa. Njihova je voditeljica Patricija Nikolaus.

Fotografkinja Mara Prpić (3.3) dobitnica je treće nagrade na Beokulisu u Beogradu. Njezin je mentor David Karasman.

Katarina Škrbić (3.4)

32

Združeni zbor GAM-a i PRHG-a

Srebro na Glazbenim svečanostima hrvatske mladeži

Gamovci na Festivalu matematike

Kao i na mnogim natjecanjima na kojima se učenici naše škole redovito ističu, istaknuli su se još jednom na natjecanju pod imenom Ponos domovine, koje je trajalo od 5. do 7. svibnja 2016.

Naši maturanti Dorijan Kadmen, Ivan Mikulić i Marin Sinožić (4.5) pod vodstvom profesorice Jasne Bukarica-Kaurloto sudjelovali su u finalu šarolikog natjecanja i na državnoj razini ostvarili čak 2. mjesto. To je postignuće, dakako, pohvalno samo za sebe, ali i tim više što su marljivo i s visokim uspjesima radili i prolazili mnoge razine natjecanja koje ono obuhvaća. Iskazali su se na razini fizičke spreme s obzirom na to da je dijelom riječ o atletskom natjecanju, a i u svojim znanjima o hrvatskoj povijesti. Čestitke maturantima, neka im je lijepa uspomena!

Matematičko društvo Istra, već tradicionalno, organiziralo je Festival matematike. Održavao se 6. svibnja nedaleko od Pule i bio je jedanaesti po redu. U hotelu Brioni na ekipnom natjecanju Ekipa za 5+ sudjelovale su 162 ekipe (648 učenika) raspoređene u kategorije PIKO (27 ekipa za 3. i 4. razred osnovne škole), MIKRO (43 ekipe za 5. i 6. razred), MEGA (34 ekipe za 7. i 8. razred) te GIGA (najviše ekipa, 58, za srednje škole i centre izvrsnosti).

Među njima bila su i dva tima koja su predstavljala našu školu.

Timovima, koji su svi četveročlani, dodijeljena su imena prema istarskim ličnostima, manifestacijama, lokacijama i drugim znamenitostima. Tako je prva ekipa GAM-a, koja je osvojila 3. mjesto te brončanu medalju, a kapetan joj je bio Antonio Močinić (4.5 razred, mentorica: Tanja Vukas) u društvu ostalih članova Ivana Živkovića (3.5 razred, mentorica: Marija Crnković), Luke Banovića (2.5 razred, mentorica: Ksenija Bakarčić) i Ivana Sinčića (2.5 razred, mentorica: Ksenija Bakarčić), nazvana Pulski kaštel. Druga ekipa, predvođena Sarom Bakić (4.4 razred, mentor: Danijel Hribar) uz članove Marina Doričića (3.4 razred, mentorica: Fedora Vidas Dejhalla), Luciju Žužić (2.5 razred, mentorica: Ksenija Bakarčić) i Elizavetu Chernovu (1.4 razred, mentorica: Fedora Vidas Dejhalla), dobila je ime Z armoniku va Roč i došla do 22. mjesta u istoj kategoriji. Ostatak festivala čini smotra radova Matematika+ koja se odvijala u hotelu Park Plaza Histria u istom kompleksu zgrada te je na njoj sudjelovalo 12 projekata koje je izrađivalo ukupno 60 učenika. Za to vrijeme održavala su se i predavanja za mentore. Ne smijemo zaboraviti uračunati ni 150 mentora, 30 nastavnika uključenih u provedbu te 15 učenika suradnika kao sudionike, čime dolazimo do rekordnog broja na festivalu ove godine koji prelazi 900.

Sigurno vas zanima kako su se naši natjecatelji proveli 6. svibnja. Oko 7:30 pokupio ih je autobus koji je prevozio i učenike drugih škola iz okolice na Festival matematike. Kako su uranili te stigli malo poslije 9 sati, do početka natjecanja u 10:30 uspjeli su se i opustiti uz trešetu te usavršiti strategiju o kojoj se raspravljalo već u vožnji. Uslijedio je napor natjecanja koje je trajalo dva sata, a sastojalo se od 36 zadataka na zaokruživanje različitog gradiva iz nastave matematike srednje škole. Zadaci su bili raspoređeni na tri listića od lakših prema težima. Kada je natjecanje završilo, natjecatelji i mentori svratili su u središte Pule na pizzu u restoran blizu Arene. Poslije ručka, na povratku u hotel, oko 14 sati dočekali su ih neslužbeni rezultati. Vrijeme čekanja do objave službenih rezultata prikratili su nastavkom igranja trešete, igrom contact te ugodnim druženjem. U 17 sati objavljeni su službeni rezultati te je s malim kašnjenjem oko 18:30 počela dodjela priznanja najboljima. Nakon toga svi su zadovoljni, ali i umorni, krenuli svojim kućama te su naše ekipe stigle u Rijeku oko 20 sati.

Lucija Dasović (2.4)

Lucija Žužić (2.5)

Združeni zbor GAM-a i PRHG-a ostvario je postignuće vrijedno svake pohvale. Bili su dio 59. Glazbenih svečanosti hrvatske mladeži, koje se već tradicionalno održavaju u Varaždinu. Trajale su od 4. do 5. svibnja.

Natjecanju su prethodile naporne pripreme koje je u početku vodio profesor Branko Ivošević, a kasnije preuzela profesorica Andrea Kopri. Zborska proba zahtijeva od svakog pjevača maksimalnu koncentraciju i angažman jer je zbor aktivnost koja traži mnogo međusobne suradnje i razumijevanja. Dobar je zbor onaj u kojem svi dišu kao jedan. Nagrada za takav naporni rad osjećaj je povezanosti i zajedništva koji se stvara unutar članova.

Povezanost i trud naših pjevača prepoznao je i žiri koji im je dodijelio 84 boda unutar kategorije mješoviti troglasni zbor, što ih je dovelo do osvajanja srebrne plakete i, naravno, velikog slavlja.

Profesorica je zadovoljna postignućem svojih učenika: „Bili su jako hrabri i izdržali su pritisak stajanja na pozornici pred vrlo strogim žirijem. Uvijek se može bolje, ali to se postiže iskustvom, ne preko noći.“ Također, smatra da je natjecanja najkorisnije iskustvo jer svakog glazbenika potiče da se razvija i istražuje svoje granice.

Ovo nije prva nagrada našeg zbora. Unutar 30 godina postojanja izmijenile su se mnoge generacije i osvojile mnoga priznanja na različitim natjecanjima. Najvažniji dio svakog natjecanja jest stvaranje novih prijateljstava, međusobno pomaganje i podrška te druženje s ostalim natjecateljima. Nadamo se da će takvih iskustava biti još puno u narednim godinama i da će zbor što više napredovati do sljedeće školske godine.

Jelena Hauser (1.1)

Drugi na Ponosu domovine

Svečana dodjela prizanja

Grad Rijeka nagradio je najuspješnije prošlogodišnje učenike i mentore za posebna postignuća na državnim i međunarodnim natjecanjima, smotrama i susretima.

Sara Milohnić predstavljala nas je u Bruxellesu svojim filmom Što ujedinjena Europa znači za tebe?

1. mjesto Luka Banović – državno Natjecanje iz geografije (mentor: Hrvoje Noa Jelić Matošević osvojio čak dvije medalje Grofelnik) na međunarodnim natjecanjima

Marina Banov treća na državnom Natjecanju iz francuskog Školski list predložen za državnu Smotru LiDraNo (treći put zaredom) Barbara Breš drugi put na LIK-u

Sve rezultate sa županijskih i državnih natjecanja možete saznati na službenoj stranici naše gimnazije

2. mjesto Kevin Kovač – državno Natjecanje iz biologije (mentorica: Marina Plišić), Jakov Smešny – državno Natjecanje iz kemije (mentor: Vjekoslav Šinko), Lana Finderle – državno Natjecanje iz povijesti (Jasna Bukarica-Kaurloto), Združeni zbor Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka i Prve riječke hrvatske gimnazije – Glazbene svečanosti hrvatske mladeži (mentor: Branko Ivošević) 3. mjesto Luka Banović – državno Natjecanje iz matematike (mentorica: Ksenija Bakarčić) NAPOMENA Luka Banović sudjelovao je i na Međunarodnoj prirodoslovnoj olimpijadi mladih u Argentini, a Jakov Smešny osvojio brončanu medalju na Međunarodnoj kemijskoj olimpijadi u Azerbajdžanu.

33

2 x RI Riječka kina Prvo stalno riječko kino

Kinoplakati (Art-kino Croatia)

Večer 13. travnja bila je posebno zanimljiva svim ljubiteljima filma. Naime, tada je započela cjelogodišnja manifestacija Kino koraci koja će zainteresiranima otkriti sve o povijesti filma i kinematografiji u Rijeci. Manifestaciju je pokrenulo Art-kino Croatia u suradnji s Muzejom grada Rijeke i Gradskom knjižnicom Rijeka.

Prve večeri manifestacije obilježena je 110. godišnjica otvorenja prvog stalnog riječkog kina, koje se zvalo Salone Edison.

Prije najzanimljivijeg dijela, gledanja prvih riječkih filmova, mogla se posjetiti privremena izložba u Adamićevoj kući.

Za pozitivan dojam zaslužni su dizajner Damir Gamulin i arhitekt Antun Sevšek, koji su postavili plakate.

Ulici Pavla Rittera Vitezovića prikazani su Plakat poziva u prvo riječko U najstariji riječki filmski zapisi Porinuće broda stalno kino Szent István, Industria petrolifera a Fiume, Fiume la città olocausta te Giornale luce a N.886 i Giornale luce a N.1545.

Tijekom manifestacije očekuje nas još zanimljivih događanja, npr. izložba filmskih plakata u Muzeju grada Rijeke te mapiranje važnih događaja i lokacija.

openclipart

Jelena Hauser (1.1) Učenici 1.1 razreda upoznaju riječku povijest

openclipart

Art-kino Croatia i CineStar Rijeka

openclipart

U Krešimirovoj ulici nalazi se Art-kino Croatia.

Ponosi se svojim statusom antipleksa. Ima obilježja tradicionalnog kina u kojem je film u prvome planu.

Filmofili mogu čitati brojne knjige i časopise posvećene svijetu filma, a organiziraju se i razgovori, predavanja te radionice.

Iako se Art-kino Croatia ističe svojim fokusom na filmove, CineStar je najpopularnije riječko kino. Tvrtka Blitz-CineStar u Hrvatskoj je već dugi niz godina, a prvi multipleks u Rijeci otvoren je 2007. godine. Većina mladih, ali i starijih, odabrat će upravo CineStar želi li se zabaviti i pogledati novi hit svjetske ili domaće kinematografije. Među 170 naslova koji se prikazuju godišnje svatko će naći nešto za sebe. Odlikuje ga velik broj filmskih dvorana, njih osam s ukupno 1890 sjedala te široka ponuda pića i grickalica koje imamo priliku kupiti prije projekcije. Projekcija će zasigurno ostaviti dojam na svakog posjetitelja s obzirom na to da je svaka dvorana opremljena digitalnom tehnologijom i odličnim zvučnim sustavom. Također, CineStar se pobrinuo za potpuni užitak osiguravajući nam posebna VIP i LOVE BOX sjedala.

Nebitno je koje kino izaberemo za uživanje u filmskoj večeri jer ćemo i u Art-kinu i u CineStaru imati jedinstven doživljaj gledanja dobrog filma.

openclipart

Jelena Hauser (1.1)

Art-kino Croatia

34

HNK Ivana pl. Zajca Kazalište priča Muzej grada Rijeke uvijek je bogat raznovrsnim programima, izložbama i aktivnostima, a ovaj put u suradnji s riječkim HNK-om organizirana je izložba Kazalište priča autorice Deborah Pustišek.

Razredi 2.2 i 3.4 posjetili su izložbu 4. prosinca 2015. pod vodstvom profesora Gorana Krapića. Zanimljivim slikama, raznovrsnim dokumentima, predivnim kazališnim kostimima, filmom te raznim pričama i zanimljivostima koje je izdvojila kustosica Ema Aničić navedena su dva razreda dobila vrlo dobru predodžbu o uvjetima nastanka i razvoja HNK-a u Rijeci, njegovim najznačajnijim predstavama te važnosti ne samo za umjetnost već i za sam grad općenito.

Izložba je pratila kronološki slijed nastanka i razvoja riječkog kazališta. Paralelno uz slike bili su izloženi razni dokumenti i kostimi kako bi bolje dočarali vrijeme u kojem su se izvodile predstave te kako su se iste predstave mijenjale tijekom povijesti.

Na prvom katu vidjeli smo nacrte za izradu kazališta poznatih bečkih arhitekata Fellnera i Helmera. Osobito zanimanje i pokoji bljesak fotoaparata izmamio je prvi plakat kazališta, koji je najavljivao predstavu Aida. Predlošci kostima te sami kostimi od kojih su se neki još donedavno koristili u predstavama s likovima ljubavnih parova bili su jedinstveni i nezaobilazni dio izložbe.

Upoznali smo se bolje s velikim Ivanom pl. Zajcom po kojem je kazalište dobilo ime te vidjeli nekoliko jedinih sačuvanih predmeta iz njegova života. Po veličini njegova mantila zaključili smo da je bio vrlo nizak. Na drugom katu doznali smo tko je bila poznata junakinja grada Rijeke, Karolina Riječka, također vrlo bitna osoba riječkog kazališnog repertoara. Na zidu smo mogli vidjeti projekciju filma o njezinu životu i važnosti. Kako nas je njezin model pratio pogledom i simboličnim brodom na glavi od kojeg je spasila Rijeku, shvatili smo da će ona uvijek biti prisutna u svome gradu.

Uže podatke o funkcioniranju kazališta pročitali smo iz dnevnika Drage Gervaisa. Na samom kraju doznali smo ponešto i o ruskim scenografima Kučinskom i Žedrinskom te aktualnom scenografu Daliboru Laginji. Zanimljivo je napomenuti kako je kazalište bilo prva zgrada sa sustavom električne energije u gradu te da su braća Klimt svojim radovima uljepšala njezinu unutrašnjost.

Za sve koji dijele zanimanje za kazalište izložba je otvorena do 31. prosinca 2015. Nakon izložbe vrijedilo bi posjetiti i sam HNK Ivana pl. Zajca te tako dobiti cjelovitiju sliku povijesti riječkoga kazališta.

Naziv izložbe

Jedini sačuvani Zajčevi predmeti

David Bernetić (3.4)

Detalj sa zgrade HNK-a Ivana pl. Zajca

Jeste li znali?

Prve predstave u HNK-u bile su Verdijeva Aida i Ponchiellijeva La Gioconda.

Prvi plakat

U HNK-u je zasvijetlila prva električna žarulja te postavljen prvi telefon u gradu.

Ako pogledate strop, vidjet ćete djelo slavnoga umjetnika Gustava Klimta.

U HNK-u su gostovali slavni Giacomo Puccini i Pietro Mascagni.

HNK Ivana pl. Zajca

35

36

POZITIVA

POZITIVA

37

GAMstronomija Palačinke i muffini Koja je bila vaša omiljena slastica kada ste bili dijete? Velika većina ljudi zasigurno će reći palačinke, dok će malo mlađe generacije zasigurno reći muffin. Te su slastice poznate u cijelome svijetu. No zašto su one tako poznate? Odgovor na to pitanje stoji u činjenici da se pripremaju relativno jednostavno, tj. sastoje se od najosnovnijih sastojaka koje zasigurno svatko može pronaći kod kuće. Također, vjerojatno će svi reći kako vole i činjenicu da te slastice mogu učiniti svojima, tj. dodati što god zažele. I dok sam sigurna da većina ljudi zna kako napraviti palačinke, bilo zbog toga jer ste sami bili primorani naučiti ili su vam bake htjele pokazati jedan od najjednostavnijih recepata, za muffine ipak zna manje ljudi na našim prostorima.

Najjednostavniji način da se naprave muffini jest taj da se doda brašno, malo ulja, šećera po vašoj želji, vanilin šećer, mlijeko (također se mogu napraviti i s mineralnom vodom) te se sve podjednako promiješa ne bismo li dobili podjednaku smjesu koju onda stavimo u kalup svima poznatoga oblika te pečemo na 180 stupnjeva otprilike 20-25 min. U smjesu ili pak na kraju možete dodati što vas veseli (ništa ili pak sve) te je upravo u tome ljepota tih jela. openclipart

Ako niste znali način na koji pripremiti muffine, nadamo se da smo vam pomogli te da ćete se uz njih okušati i u pripremi palačinki. Ako ste jedni od onih ljudi koji ne vole slatko te ne znaju zašto peći palačinke ili pak muffine, željeli bismo samo reći – dobrote nikad dosta! Možda baš vaš susjed, prijatelj ili član obitelji uživa u tim slastica ma, te biste baš vi mogli nekoga uveseliti.

Arijana Behlić (2.2)

openclipart

Učionicu 106 maturanti pretvorili u kuhinju

Dobar tek!

Profesorice kušaju palačinke 4.1 razreda

38

MOHOplov GAM – tako zvučna kratica

Povratak u 2007.

Imamo li najzvučniju kraticu imena? GAM. Toliko se toga može izvesti i uvijek sjajno zvuči. Naša se filmska skupina zove GAMad1992, a nedavno smo pokrenuli i GAMofon.

Na koncertu Zajedno smo skupa 2014. pojavio se čak i natpis #HULIGAM. Prisjetimo se atmosfere.

DAN ŠKOLE Svake godine imamo sve bogatiji program Dana škole. A kako je to izgledalo daleke 2007.? Gdje se slavilo? Jesu li se djelatnici GAM-a promijenili?

Dobro pogledajte fotografije. Prepoznajete li nekoga? Znate li o kojem je mjestu riječ?

MAŠKARE A maškare? Ni one, naravno, nisu izostale. Godina je 2007. u prostorijama naše gimnazije. Tko se maskirao?

Dvadeset godina mature Bivša učenica Doris Kovačić dopustila nam je da prenesemo njezin srdačan status i fotografije na stranici školskoga lista.

Jeste li znali?

Poznata riječka glumica Jelena Lopatić pohađala je našu gimnaziju.

Koncert Zajedno smo skupa održavamo s Prvom riječkom hrvatskom gimnazijom već sedam godina.

Tko je Fran Kurelac?

Zašto mi zvuči poznato?! Pa, da! To je naša ulica! A on, tko je on?!

Učit ćete u trećem razredu na satu hrvatskoga jezika.

Riječ je o predstavniku riječke filološke škole. Jezikoslovcu, dakle.

39

4.1 razred i razrednik Danijel Hribar

4.2 razred i razrednica Đosi Cetina-Romih

4.3 razred, razrednik Petar Jelača i profesorica Vesna Brala

4.5 razred i razrednica Jelka Barbalić 4.4 razred i razrednica Patricija Nikolaus

Maturanti 2016.