Moho, broj 2

ČASOPIS UČENIKA GIMNAZIJE ANDRIJE MOHOROVIČIĆA RIJEKA - BROJ 2 - šk. god. 2013./14.

INTERVJU UPOZNAJMO PROFESORE GAMstronomija

KUHARICA ZA MLADE POSJETILI SMO…

TOUR DE NOVI LIST OLIMPIJSKI DAN

IZLET U GOLUBINJAK

Sadržaj (časopis učenika Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka) Broj 2, školska godina 2013./2014.

Nakladnik: Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka Glavni urednik: Franko Ivančić (3.5)

2

MOVING 2013/2014

3

Grafički urednik: Franko Ivančić (3.5) Urednici i novinari: Eugenia Berčić (1.4) Lorena Grenko (1.4) Petra Lukić (1.4) Antonela Antić (3.1) Laura Biondić (3.1) Paola Peruč (3.1) Franko Ivančić (3.5) Hrvoje Crnjar (3.5) Vedran Matić (3.5) Tomislav Kaurloto (4.1) Jelena Malinarić (4.2) Tanja Tatalović (4.5) Mentor: Goran Krapić, prof. (voditelj novinarske skupine) Autori naslovnice: Niko Tudor (3.5) Franko Ivančić (3.5)

5

S NATJECANJA…

8 STRIPOMANIJA

17

SVJETLEĆE DIZALICE

18

Suradnici: učenici i djelatnici Gimnazije

Blog novinarske skupine: http://gam-rijeka.blogspot.com/

1

TOUR DE NOVI LIST

9

Lica s naslovnice: Agata Poganj (3.4) Andrej Matahlija (3.2)

Crteži i fotografije: učenici i djelatnici Gimnazije (navedeni su autori umjetničkih fotografija), internet (pictures: https://openclipart.org and http://publicdomainvectors.org/en/, fonts: Harabara i Badaboom BB – free pictures and fonts for non-profit projects; Moho is a non-profit school magazine)

GOLUBINJAK

GAMstronomija

19

UPOZNAJMO PROFESORE

23

SLIKA = 1000 RIJEČI

DAN ŠKOLE I ove godine 23. siječnja proslavili smo Dan škole. Bilo je sportskih natjecanja, poučnih i zanimljivih radionica, raznovrsnih kvizova i izloţbi te puno dobre zabave. Također, mogli smo uţivati u izvedbama učenika pozvanih na drţavnu Smotru LiDraNo 2014. Odaziv velikog broja učenika potvrdio je da nam je to omiljen dan u školskoj godini.

DJECA POMAŽU DJECI Povodom akcije Djeca pomaţu djeci na području grada Rijeke prikupljali su se bomboni. Akciji su se odazvali i učenici naše Gimnazije.

Veliko hvala svima koji su donijeli bombone!

SMOTRA HRVATSKOGA ŠKOLSKOG FILMA

MOVING 2013/2014 ZBIVANJA • IZLETI • AKCIJE

ZAJEDNO SMO SKUPA

Učenici GAM-a i PRHG-a i ove su godine Naše su učenice 2.4 razreda (Katja Andrić, Katarina Cibić, Laura svirali zajedno na školskome dvorištu. U Jurica i Luči Krnić) s mentoricom Biljanom Valentin-Ban sudjelovale utorak, 6. svibnja, redale su se poznate na Smotri hrvatskoga melodije. Bilo je svega; od rocka do bluesa. školskog filma u Sinju.

Koncert Zajedno smo skupa započeo Njihov je film Level je u međusmjeni te trajao gotovo dva 2013 uvršten među 12 sata. Ovo je već peti po redu koncert najboljih hrvatskih gimnazijalaca i prijatelja koji dijele školskih filmova (6 Mirna Jurcan, nastavnica fizike, i srednjoškolskih). zgradu u Ulici Frana Kurelca. Ţenja Ţupanić, tajnica, od ove su školske godine u mirovini.

Profesoricu Jurcan privremeno je zamijenio mladi profesor Neven Ć Varljen, no nakon mjesec dana stalni posao dobila je bivša učenica Č GAM-a profesorica Ana Buchberger Većinu brašna namijenjenog za I naša se Gimnazija pridruţila mnogobrojnim Đaković. tradicionalnu proslavu zadnjeg građanima Hrvatske u humanitarnoj akciji Umirovljenim djelatnicama ţelimo dana škole, svi četvrti razredi prikupljanja donacija za područja stradala u da uţivaju u zasluţenoj mirovini i naše Gimnazije dali su u slobodnom vremenu, a profesorici poplavama. dobrotvorne svrhe. Nadamo se Buchberger Đaković pregršt lijepih da će se buduće generacije Učenici i trenutaka u Gimnaziji. ugledati na ovogodišnje djelatnici maturante. škole prikupili Kao i svake godine učenici su ukupno naše Gimnazije prisustvovali su Međunarodnom karnevalu u 3085 kn.

Rijeci. U nedjelju, 2. oţujka 2014. godine, odrţana je 31. po redu međunarodna povorka. Riječkim Korzom prolazili su razni likovi, mnoga nasmijana lica mladih i starih, gradom su Učenici 1.1, 1.4, 1.5 i 2.4 razreda dio su jednostavno vladale maškare, koje su za ovaj kraj vrlo svojih proljetnih praznika proveli u atraktivne. Maske su došle na riječko Korzo iz raznih dijelova Budimpešti i Grazu. Nakon šestosatne voţnje stigli su na jezero Balaton, mađarsko Europe, pa smo tako i mi, pod maskom starih Grka s rednim more, otkuda su nastavili put prema brojem 10, prošetali Korzom i ludo se zabavili. Sljedeće godine glavnom gradu Republike Mađarske – sve trebamo ponoviti u još većem broju.

Budimpešti. Posjetili su Budim (gornji, breţuljkasti dio grada) i Budimski dvorac, a zatim i sam centar grada koji je dio Pešte.

Drugoga dana prisustvovali su poučnom predavanju i pokusima u Palači čuda, a posljednji Na terenskoj nastavi geografije dan započeo je posjetom dvorcu Eggenberg, Ć profesorica Renata Grbac Ţiković i najveličanstvenijem baroknom kompleksu profesor Hrvoje Grofelnik poveli su nas Štajerske te završio na najbolji mogući način – Dana 27. siječnja u svim u šetnju centrom grada. Na tom putu čokoladom u tvornici i muzeju čokolade Zotter! je četvrtim razredima učili smo o stijenama i mineralima, kako Puni dojmova i torbi punih čokolade uputili su se Gimnazije Andrije nastaju, koja su njihova svojstva, kako ih prema Rijeci.

Mohorovičića studijski i prepoznati i još mnoge zanimljivosti. komemoracijski Zahvaljujući lijepom vremenu, mogli obiljeţen Dan sjećanja na smo nesmetano pratiti terensku nastavu ţrtve holokausta i lutajući riječkim ulicama u centru grada.

Petra Lukić, 1.4 • Damjana Zoroja, 1.4 sprečavanje zločina Hodali smo sat vremena, ali je to veoma • Katja Andrić, 2.4 • Hrvoje Crnjar, 3.5 • Franko protiv čovječnosti. brzo prošlo. Na kraju tog puta ponovili Ivančić, 3.5 • Jelena Malinarić, 4.2 • Lea Sečen, 4.3 smo gradivo koje smo naučili te bili pohvaljeni.

2

UMIROVLJENI DJELATNICI

MATURANTI HUMANITARCI

POMO ZA POPLAVLJENA PODRU JA

MAŠKARE

PROLJETNI PRAZNICI

DAN SJE ANJA

AUTORI:

ŠTO SKRIVA GRAD RIJEKA?

Paola Peruč, 3.1 Franko Ivančić, 3.5 Eugenia Berčić, 1.4 Olimpijski dan naša Gimnazija tradicionalno obilježava odlaskom u Golubinjak prvoga tjedna nastave.

Organiziraju se mnogi zabavni sadržaji u kojima sudjeluju razredi, ali i pojedinci. To je dan kojeg se sjećamo kao zbližavanja i upoznavanja u prvom razredu i zadnjeg ludovanja prije norijade u četvrtom. Osim u dobroj zabavi, roštilju i glazbi može se uživati u raznim sportskim aktivnostima. Tako je bilo i ove godine.

TURNIRI U ODBOJCI I NOGOMETU Na turnirima nije bilo pretjeranih iznenađenja vezano za pobjednike, ali uzbuđenja na terenu nije nedostajalo. Prvaci u odbojci i nogometu ponovno su bili maturanti, dok su im mlađi razredi pokušali pružiti otpor. Tako je miješana ekipa iz 4.2 uspjela osvojiti svoj prvi naslov u odbojci pobijedivši u finalu djevojke iz 3.3. Ovogodišnji pobjednici mučili su se na putu do finala. Iako su u četvrtfinalu izgubili, zahvaljujući velikom broju osvojenih bodova plasirali su se u polufinale kao najbolja poražena ekipa. U polufinalu čekao ih je 3.5, prošlogodišnji viceprvaci. U neizvjesnoj utakmici više sreće imala je ekipa 4.2. Nakon što su dečki iz 3.5 propustili dvije meč-lopte pobjedu je odnio 4.2 rezultatom 29 : 27. Finale je pratilo nekoliko vjernih navijača, a na terenu nije nedostajalo zabave i uzbuđenja. Djevojke iz 3.3 nisu uspjele pobijediti 4.2, no svakako će biti favoritkinje za naslov iduće godine.

Ništa manje uzbudljivo nije bilo na nogometnom terenu. Bilo je svega: smijeha, suza, nerviranja, predivnih golova, ali i polomljenih nogu. Dvadeset razreda borilo se za naslov pobjednika, no samo jedan mogao je biti prvak. Ove godine to je bio 4.3 koji je u uzbudljivom finalu pobijedio učenike iz 2.4. I jedni i drugi imali su težak put do finala do kojeg ih je vodilo nekoliko vjernih navijača. Finalisti su „izgorili“ na terenu boreći se za pehar, no nakraju su više sreće imali maturanti. Samo nekoliko sekundi dijelilo je 2.4 od penala, ali iskusni nogometaši iz 4.3 uspjeli su na samom kraju zabiti pobjednički gol za konačnih 2 : 1.

3

REZULTATI KROSA 1. razred 1. Gea Milanović 2. Jelena Kolundžija 3. Mirjam Lovaković

1. razred 1. Luka Stojković 2. Stipan Krstanović 3. Andrej Sušić

2. razred 1. Barbara Puljak 2. Ema Žeželić 3. Elizabeta Bartulac

2. razred 1. Marijan Vukelić 2. Filip Konić 3. Adrian Filčić

3. razred 1. Sara Sušanj 2. Ema Sušanj 3. Matea Brzac

3. razred 1. Daniel Ivaničić (jedini sudionik)

4. razred 1. Petra Đurić 2. Tea Borović 3. Emma Šepić

4. razred 1. Vibor Pržulj, 2. Luka Gabriš, 3. Roberto Mužić

ROŠTILJ Uz predivno vrijeme i odličnu i opuštenu atmosferu mogli smo birati hoćemo li sudjelovati u raznim sportskim aktivnostima: krosu, penjanju, nogometu, odbojci, zumbi; a neki su jednostavno uživali družeći se i ležeći na travi cijeli dan.

U park-šumi, pored ostalih sadržaja, izletnicima je na raspolaganju i roštilj koji je izazvao velik interes. Sve klupice uz roštilje bile su popunjene izuzetno dobro raspoloženim učenicima. Tu su bili skoro svi razredi osim prvaša.

Učenici bi roštilj napuštali radi sportskih aktivnosti, ali bi se uvijek vraćali. Ukratko, roštilji su bili točke okupljanja, mali socijalni centri.

4

LiDraNo 2014.

Infokup 2014.

U periodu od 25. do 27. oţujka 2014. odrţana je u Primoštenu drţavna Smotra literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva LiDraNo 2014. za srednjoškolce i njihove mentore.

Predstavljeno je 15 literarnih i 10 novinarskih radova, 5 radijskih emisija i 10 školskih listova te izvedeno 14 predstava i 36 pojedinačnih scenskih nastupa.

Na Smotri su, u kategoriji pojedinačnih scenskih nastupa, sudjelovali i predstavnici naše Gimnazije. Laura Šalov, učenica 2.4 razreda (mentorica: Vesna Brala), recitirala je stihove pjesme Vesne Parun Ropstvo, a Nikola Nikolić, učenik 4.2 razreda (mentor: Goran Krapić), izveo Ljetovanje prema djelu Ante Tomića Građanin pokorni. Članove prosudbenih povjerenstava činili su priznati novinari, urednici novina, filmski i kazališni redatelji, glumci te dramski pedagozi i radijski djelatnici koji su organizirali okrugle stolove i vodili stručne razgovore s učenicima i njihovim mentorima. Na temelju svoje prosudbe i ocjene publike izdvojili su neke radove i nastupe koji su se isticali te su isti izvedeni još jednom na svečanom zatvaranju. Napomenimo da se na drţavnoj razini LiDraNa ne proglašavaju osvojena mjesta, pa se svi sudionici mogu smatrati pobjednicima.

Učenici Sandi Dušić iz 2.5 i Kristijan Vulinović iz 4.5 razreda plasirali su se na ovogodišnje drţavno Natjecanje iz informatike koje se odrţalo u Primoštenu od ponedjeljka do četvrtka (17. do 20. oţujka) pod imenom Infokup. Marljivi kolege iz Istarske ţupanije organizirali su autobus koji je kretao iz Pule u ponedjeljak rano ujutro, putem ukrcavao natjecatelje iz Istarske i Primorsko-goranske ţupanije, da bi u popodnevnim satima stigao na svoje odredište pokraj Šibenika. Zanimljivo je da sam samo ja iz naše Gimnazije ušao u Rijeci jer je Sandi Istranin, pa mu je bilo jednostavnije ukrcati se u Pazinu, dok se Kristijan ukrcao u Kraljevici.

Nakon pola sata u autobusu su svi bili prijatelji, kako mentori tako i učenici, te su se iz zadnjih redova mogli čuti uzvici pri igranju mafije. Najbolji osnovnoškolci i srednjoškolci naših dviju ţupanija imali su velik izazov, tri dana natjecanja dokazivati se u vještinama za računalom.

Dobre atmosfere nije nedostajalo, kao ni sunca koje se nije spuštalo s horizonta. Kristijan je sa sobom uzeo kuhalo, tako da sam zajedno s mentorom iz Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile Pazin prisustvovao čajanki u Sandijevoj i Kristijanovoj sobi. U srijedu navečer stigli su i rezultati natjecanja; Sandi je osvojio odlično 11. mjesto u drţavi, dok se Kristijan s 4. mjestom plasirao na Hrvatsku informatičku olimpijadu, što je itekakav uspjeh.

Primošten je ta četiri dana bio pravo geek-okupljalište, gdje su pravi zaljubljenici u računala došli na svoje. Neki su se čak i okupali u moru unatoč popriličnoj hladnoći, a oni nešto manjih ambicija slobodno su vrijeme provodili u toplom hotelskom bazenu, sauni ili pak u šetnjama po prekrasnom gradiću domaćinu. Puni lijepih iskustava vratili smo se u Rijeku, pozdravili smo Primošten i zaţeljeli nam skori ponovni susret, a Kristijanu svi drţimo fige da 12. travnja na Hrvatskoj informatičkoj olimpijadi rasturi.

Antonela Antić, 3.1

Goran Boneta, mag. educ.

Državno Natjecanje iz matematike 2014.

Drţavno Natjecanje iz matematike odrţalo se od 2. do 4. travnja 2014. u Šibeniku. U A-kategoriji natjecanja (kategorija za prirodoslovno-matematičke gimnazije) našu su Gimnaziju predstavljali: Ivan Ţivković, Sara Bakić, Marin Sinoţić, Manuel Ţic, Al Depope te Mihael Eraković, dok su naši predstavnici u B-kategoriji bili Nikola Praţić i Dominik Stanojević. Nakon dolaska sudionika i prijavljivanja u hotel prvoga dana natjecanja uslijedilo je svečano otvaranje na kojem su se mogle vidjeti brojne plesne i glumačke točke. Drugoga dana natjecanja, neposredno nakon završetka pisanja testova, bio je organiziran i izlet na slapove Krke. Naši su predstavnici osvojili ukupno jednu drugu i dvije treće nagrade, i to Nikola Praţić i Ivan Ţivković treću nagradu, a Al Depope drugu. Nadamo se još brojnijem i uspješnijem sudjelovanju iduće godine.

Al Depope, 3.5

5

BILO KUDA GAMOVCI SVUDA Prijam Grada Rijeke za najuspješnije učenike i mentore U HKD-u na Sušaku 14. svibnja 2014. odrţan je tradicionalni prijam Grada Rijeke za učenike koji su u školskoj godini 2012./2013. ostvarili prvo, drugo ili treće mjesto na drţavnim i meĎunarodnim natjecanjima, susretima i smotrama u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje te njihove mentore.

Kao i svake godine mnogo je nagrada dodijeljeno upravo gamovcima.

MeĎu njima bili su članovi Zdruţenoga zbora Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka i Prve riječke hrvatske gimnazije s mentoricom Ljerkom Ţic, Mihael Eraković s mentorima Marijom Crnković, Milkom Dajak i Levkom Cvetkovskim, Stela Jelenić s mentoricom Biserkom Hasković, Agata Poganj s mentoricom Biljanom Valentin-Ban, matematičari Al Depope, Lucija Orlić, Neven Miculinić i Aleksandar Bulj s mentoricama Ksenijom Bakarčić, Fedorom Vidas Dejhalla i Marijom Crnković, Laura Šalov s mentoricom Vesnom Brala te Katja Andrić i Laura Jurica s mentoricom Biljanom Valentin-Ban.

GAM ima žensku malonogometnu ekipu!

Dana 27. veljače 2014. godine nogometašice naše Gimnazije osvojile su 3. mjesto na gradskoj razini Natjecanja školskih sportskih klubova u malom nogometu za djevojke pod vodstvom mentora Tonija Ţitka i Kristijana Aleksa.

Na natjecanju su sudjelovale Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka, Prva riječka hrvatska gimnazija i Medicinska škola.

Ekipa Medicinar iz Medicinske škole u Rijeci osvojila je prvo mjesto na natjecanju, a ekipa Gimnazijala iz PRHG-a drugo. Za našu Gimnaziju igrale su: Martina Vragović, Benedeta Zrnić, Bianca Vetter, Iva Kovačević, Nives Kolesarić, Dorotea Puţ i Anamari Romih.

Iako naša Gimnazija sudjeluje u brojnim sportskim aktivnostima (poput nogometa, košarke, atletike, odbojke, stolnog tenisa, badmintona), ovo je prvi put da je sudjelovala na ţenskom malonogometnom natjecanju.

Svi smo ponosni na naše djevojke i nadamo se da će nas i ubuduće uveseljavati svojim sudjelovanjem na natjecanjima.

Vedran Matić, 3.5

Sve rezultate s državnih natjecanja možete pogledati na internetskoj stranici GAM-a.

LiDraNo 2014.

Laura Šalov, 2.3 MENTOR: Vesna Brala Nikola Nikolić, 4.2 MENTOR: Goran Krapić

MATEMATIKA 2. mjesto Al Depope, 3.5 MENTORI: Ksenija Bakarčić, Aleksandar Bulj, Borna Cicvarić i Miljen Mikić

FIZIKA 4. mjesto (3. nagrada) Mihael Eraković, 4.4 MENTOR: Patricija Nikolaus

KEMIJA 2. mjesto Mihael Eraković, 4.4 MENTOR: Milka Dajak

BIOLOGIJA 3. mjesto Kevin Kovač, 3.2 MENTOR: Marina Plišić

POVIJEST 3. mjesto Lana Finderle, 2.1 MENTOR: Jasna Bukarica-Kaurloto

LOGIKA 3. mjesto Mihael Eraković, 4.4 MENTOR: David Karasman

TALIJANSKI JEZIK 3. mjesto Klara Matijašić, 4.1 MENTOR: Tanja Perkić Dizdarević

6

Debatni klub GAM-a

Što je debata, lako moţemo saznati s mreţnih stranica Hrvatskoga debatnog društva, krovnoga tijela srednjoškolske debate u Hrvatskoj (http://www.hdd.hr/): „Debata je strukturirana argumentirana rasprava.“ U debati postoji odreĎen broj govornika koji se moraju pridrţavati odreĎenih pravila, npr. ne smije se upadati jedan drugome u riječ, ne drţe se dugi monolozi, ne mijenja se početna tema itd. Debata pomaţe u komunikaciji. S vremenom moţemo lakše shvatiti nečije stavove i lako argumentirati svoje. U debati postoje govori na odreĎenu tezu (temu). Govori se zapravo ne pišu, već se sastavljaju natuknice i sakuplja znanje koje je u debati potrebno iskoristiti. Tijekom debate valja voditi računa o smislenosti rečenica te znati objasniti zašto i na koji su način stvari povezane. Osnovnoškolska, srednjoškolska i studentska debata razlikuju se po formatima. Česte su anegdote i svatko se barem jednom nasmije. Jedne godine debatanti su došli na tezu je li kreker keks, a pokušalo se argumentirati i je li bolje biti pijan ili star. Za savladati osnove potrebno je svega sat-dva, ali za savladati debatu u potpunosti nikad nema dovoljno vremena. I najbolji svjetski debatanti svakom debatom nauče nešto novo. Dobri debatanti nisu oni koji imaju dara u početku, nego oni koji su spremni raditi na sebi.

U ovoj školskoj godini članovi debatnoga kluba GAM-a sudjelovali su na Boţićnom turniru (osvojili su 8. i 11. od 27 mjesta) i na ţupanijskom Natjecanju u debati (osvojili su 7., 10. i 12. od 16 mjesta). Zanimljivo je da se većina učenika ranije nije upoznala s debatom, tako da su rezultati vrlo dobri.

Na ovogodišnjim natjecanjima sudjelovali su sljedeći učenici: Đovana Dashi, Juraj Juričić, Robert Injac, Dominik Pešut, Sara Grgurić, Sara Bakić, Katja Andrić, Petar Ţauhar, Dora Dujmić i Nika Nikolac.

Petra Lukić, 1.4

7

DEBATA

Debatni klub GAM-a započeo je sa svojim radom 2012. godine. Osnovale su ga Laura Pulić i Aleksandra Ignatoska, bivše učenice GAM-a.

Ariana Kostić, učenica 4.1 razreda, sa svojim je timom osvojila prvo mjesto na državnom Natjecanju u debati.

Natjecala se za Dom mladih pod mentorstvom Vesne Ban.

Ponos domovine Dvije tročlane ekipe učenika Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka sudjelovale su u finalu natjecanja Ponos domovine, koje se odrţalo od 30. travnja do 2. svibnja u Zagrebu.

Ekipa GAMsteri koju je vodio Hrvoje Tomljanović zauzela je sedmo mjesto, a njezini članovi bili su Hrvoje Crnjar, Marko Njirjak i Borna Pliskovac. Pod imenom GAM Rijeka nastupili su Dorijan Kadmen, Ivan Mikulić i Sven Turato te osvojili visoko četvrto mjesto.

Njihova mentorica bila je Jasna Bukarica-Kaurloto Osim rješavanja testova i sudjelovanja u sportskim aktivnostima organiziran je i obilazak grada te posjet Oltaru domovine. Posljednjeg dana natjecanja svim sudionicima pruţena je čast susreta s predsjednikom Ivom Josipovićem koji ih je srdačno ugostio na Pantovčaku te osobno uručio glavne nagrade.

Tour de

NOVI LIST

TOMISLAV KAURLOTO, 4.1 „Joj, opet nam neka djeca dolaze u redakciju! Ne mogu ni uživati u roĎendanskoj pizzi na miru…“, mora da je pomislila novinarka Novog lista kada je, s komadom pizze u ustima, ugledala gomilu srednjoškolaca kako se probija kroz vrata redakcije. PredvoĎena profesorom hrvatskog jezika i voditeljem novinarske skupine, Goranom Krapićem, skupina od trinaest gamovaca, što pripadnika novinarske skupine, što naprosto učenika zainteresiranih za obilazak Novog lista, pomalo je sramežljivo ušla u redakciju. MeĎu njima stajao sam i ja, na svojem prvom „zadatku“ od pridruživanja novinarskoj skupini.

Zadivio me prostor otvorenog tlocrta, s redovima radnih stolova pretrpanih računalima, papirima i primjercima vlastitih, ali i konkurentskih novina. S desne strane nalazio se prostor ograĎen staklenim zidovima, s dugim stolom i velikim brojem stolica, za koji pretpostavljam da inače služi za razne skupove i konferencije, ali je danas svoju svrhu našao u serviranju nekoliko pizza raznih okusa kojima je novinarka počastila svoje kolege povodom svog roĎendana. „Sasvim opuštena i prijateljska atmosfera“, pomislio sam. Nismo više smetali zajedničkom objedu, već smo nastavili dalje, neki više, neki manje pažljivo slušajući našeg vodiča, novinara Edija Prodana, simpatičnog i nasmijanog pedesetjednogodišnjaka, koji je ostavio dojam inteligentna i opuštena čovjeka zadovoljna onime što radi.

Proveo nas je kroz prostore Novog lista upućujući nas u radni dan običnog novinara te upoznavajući nas s mnogim urednicima i kolumnistima.

Razgovor smo nastavili u uredu glavnog urednika Branka Mijića koji nam se pridružio završivši s odmorom uz pizzu. Slušajući podosta pesimistične konstatacije o položaju tiskovina u današnjem društvu, koji svakim danom slabi, na trenutak sam se upitao imaju li one ikakvu budućnost. „Zbog razvoja interneta i sve bržeg protoka informacija, ali i problema s financiranjem skupog materijala i ostalog, osobito u ovo krizno vrijeme, tiskani će mediji izgubiti dio svoje publike i morat će suziti svoju namjenu, kao što se već negdje u svijetu dogaĎa“, ustvrdio je glavni urednik najveće riječke medijske kuće. „Ipak, tiskovinama ne prijeti izumiranje jer će one, u obliku tjednika s opširnim analizama i raznim drugim načinima obraĎivanja informacija, kakve ne pružaju internet i televizija, i dalje nalaziti svoju publiku“, na kraju je nešto optimističnije zaključio Mijić. Nakon podužeg razgovora zahvalili smo mu se i ostavili ga da u miru radi nastavivši svoj put stubištem. Prošli smo i kroz ostale pomoćne prostore ove, u najmanju ruku, zanimljive graĎevine, do tiskare u njezinu podnožju.

Poslije gotovo dva sata razgledavanja i dalje nasmiješen i opušten gospodin Prodan odveo nas je do svojeg omiljenog prostora u zgradi, kafića u prizemlju. Tamo su nas, u moderno ureĎenoj prostoriji za prijam važnih stranaka, dočekali sokovi, koji su nam, nakon napornog obilaska, itekako trebali te smo se napokon zasluženo okrijepili. Ovdje smo, sjedeći u izuzetno ugodnim naslonjačima, još malo nastavili svoj razgovor dobivši odgovore na mnoga pitanja.

Saznali smo da su Novi list jedne vrlo ugledne i dugovječne novine koje drže korak s vremenom i u skladu sa svojim mogućnostima, u ovom kriznom razdoblju, nastoje biti otvorene mladim kadrovima i novim idejama.

TakoĎer smo dobili uvid u hijerarhijske odnose u redakciji, ali i u život jednog novinara. On je bez stalnog radnog vremena, često radi na praznike, ima tek poneki slobodan dan; ali je uvijek spreman na akciju. Zaključili smo da to ponekad može biti stresno. Ipak, novinari uživaju upravo u toj stalnoj akciji, navikli su raditi brzo i efikasno, i osjećaju se ispunjeno kada za svoj rad dobiju priznanje. Pa, tko voli, nek izvoli!

LORENA GRENKO, 1.4

Kod glavnog šefa Na ulazu nas je dočekao gospodin Edi Prodan i odveo u njihovu novinarsku jazbinu, sve do glavnoga uredničkog stožera. Putem smo nailazili na novinare koji vade nove tračeve, pripremaju intervjue...

Posebno je bilo zanimljivo pitanje: „Čita li itko od vas novine?“ U vrijeme iPhonea to se radi gotovo isključivo putem interneta. Kod glavnog urednika, gospodina Branka Mijića, vodile su se rasprave o slaboj ekonomiji, velikoj nezainteresiranosti publike i gladi za zabavom kakvu nude 24sata. Pitali smo ga zašto se ne promijeni već ionako ispran izgled i raspored stranica. Saznali smo da njihovi čitatelji ne vole promjene te da im se sviĎa prepoznatljivost omiljenih novina.

Put do tiskare Nakon šefova ureda krenuli smo dalje prolazeći kraj sportskog kolumnista, fotografa… nizom hodnika te tako stigli do tiskare.

Velikih prostorija u kojima se pripremaju svježe novine za vjerne čitatelje. Prolazili smo kraj silnih strojeva i čudili se što je sve potrebno za jedne novine. Slušali smo tako o bojama i kvaliteti papira.

Na rastanku nas je zamjenski urednik Prodan pozvao da svratimo i dogodine. Nada se da će netko od učenika jednoga dana postati dio njihove novinarske ekipe. Želimo im sve najbolje – nastavak uspješne proizvodnje te porast broja čitatelja.

8

STRIP NAČIN KREATIVNOG IZRAŽAVANJA Autori stripova posjeduju ĉudesno umijeće kojime uspijevaju pomiriti pisanu rijeĉ i sliku; njihovo stvaralaštvo blisko je i filmskome jer strip, baš kao i film, ĉini niz meĊusobno povezanih kadrova koji priĉaju odreĊenu priĉu ili stvaraju ugoĊaj. Osnovna jedinica stripa jest, dakle, jedna slika zaustavljena u vremenu – kadar, bilo nacrtan, fotografiran, naslikan… No, takav jedan samostalan kadar još uvijek nije strip, već ga možemo nazvati ilustracijom. Strip nastaje kada tome kadru pridodamo bar još jedan koji će na neki naĉin biti povezan s prethodnim. Drugim rijeĉima, strip ĉini stripom ono što se dogaĊa izmeĎu tih dvaju kadrova – protok vremena. Možemo ga promatrati iskljuĉivo kao cjelinu, izvanredno jedinstvo njegove verbalne i vizualne komponente.

Prema toj definiciji korijeni stripa sežu mnogo dalje nego što je to prihvaćeno u javnoj svijesti. Ĉak prije nego što je izumljeno pismo i prije nego što je ĉovjek nauĉio rukovati perom, on je znao slikati;

9

sve što je zaokupljalo prvoga ĉovjeka – lov, divlja priroda, život u zajednici – imao je potrebu pretoĉiti u najranija umjetniĉka djela ikada stvorena. Tako nam je u nasljeĊe ostavio prikaze svoje stvarnosti i svojih obiĉaja, davno zaboravljenih, oslikane na neizmjerno dugaĉkim plohama špiljskih zidova. Priĉe davno prohujalih vremena – i ispriĉane nizom slika.

HRVOJE CRNJAR, 3.5 NOVINSKI STRIP POČETCI DEVETE UMJETNOSTI

Kraj 19. stoljeća u SAD-u doba je obilježeno pravim novinskim ratom za tiražu i ĉitanost, a najžešća bitka vodila se izmeĊu dva velika novinska magnata: Josepha Pulitzera i Williama Randolpha Hearsta. Senzacionalizam i zabavni Ova mala digresija na samome sadržaji bili su glavno oružje, poĉetku služi kao ilustracija i dok su informativnost i istina podsjetnik postali manje važni. da je naĉin Urednici su shvatili i potencijal izražavanja Strip je određen ilustracije te su u danas protokom vremena svojstven novinama poĉeli stripu samo dominirati između dvaju jedna vizualni i slikovni kadrova. vrsta ĉovjekove sadržaji, a uskoro su se potrebe za na zabavnim stranicama pojavili neki kreativnim izražavanjem i stalni ilustrirani likovi koji su umjetniĉkim oblikovanjem plijenili pažnju najmlaĊih ĉitatelja. svijeta koji ga okružuje. Prihvatimo Jedni od prvih bili su Mali medvjedi li ipak službenu definiciju i vodimo (The Little Bears, 1892.) autora li se granicama koje su prema Jimmyja Swinnertona. Njih još dogovoru (ali i s priliĉnom uvijek ne možemo smatrati pravim toĉnošću) ustrojili povjesniĉari stripom jer su, unatoĉ elementima umjetnosti, poĉetke modernoga poput oblaĉića i jednostavne stripa nalazimo tek u devetnaestome naracije, bili na razini ilustracije. stoljeću, posljediĉno vezane uz Ipak, Swinnertona pamtimo zbog vrhunce komercijalnoga novinskog njegove kasnije kreacije Mr. Jacka, izdavaštva.

V

V

V

IVANA ZUZIC, 3.5 Svima je poznato što znači riječ strip, no malo je vjerojatno da znate otkuda potječe.

Riječ strip u hrvatski je jezik došla iz engleskog. Strip kao glagol postoji od 13. stoljeća, u starom je engleskom striepan, strypan značilo pljačkati.

U zapadnom saksonskom bestrypan ima isto značenje. Dolazi od protogermanskog straupijan. To se može usporediti s nizozemskim stropen. Značenje razodjenuti postoji od ranog 13. stoljeća.

Imenica postoji od sredine 15. stoljeća kad je označavala dug uzak ravan komad, tada se riječ odnosila samo na traku tkanine. Vjerojatno je povezano s njemačkom riječju strippe koja je značila remen ili bič te potječe iz istog izvora kao stripe (eng. pruga). Širenje smisla na šumu ili zemljište zabilježeno je u 17. stoljeću. Tek 1920. nastao je izraz comic strip što doslovno znači komična traka.

Sam pridjev comic u engleskom jeziku potječe iz kasnog 14. stoljeća kad se odnosio na komediju u dramskom smislu.

Potječe od latinskog comicus u koji je riječ dospjela iz grčkog (komikos) što je značilo onaj koji pripada

komediji, predstavljen u komediji, u stilu komedije. Značenje s namjerom da bude smiješno prvi je put zabilježeno 1791., a već od 1630-ih riječ comedic poprimila je onaj njezin najstariji smisao. Riječ comic kao imenica nastala je 1580-ih od latinskog comicus jer je ta

riječ također imala značenje onoga tko piše komedije. Prvim stripom smatra se Max und Moritz iz 1859. Riječ strip novi smisao dobiva 1889. kad je počela označavati strip kao publikaciju. Prva su potvrđena pojavljivanja tog značenja iz 1920. (comic strip) i 1941. (comic book). Da se ne zadržimo samo na engleskom, napomenimo da se u Francuskoj stripovi nazivaju les bandes dessinées, a u Italiji fumetti.

Riječ strip ima još nekoliko značenja koje ću ovdje samo spomenuti. Smisao povezan uz tzv. strip-tease postoji od 1929., a strip poker prvi je put potvrđen kao izraz 1916. u šali u jednim novinama. Strip search postoji od 1947. u vezi sa zatvoreničkim kampovima u Drugom svjetskom ratu. Smisao u zrakoplovnim lukama dobila je 1936., a onaj na trkalištima 1941., značenje za ulicu ili cestu koja je s obje strane obrubljena gusto poredanim barovima, restoranima, benzinskim crpkama i sličnim potvrđeno je 1939. i u originalu se odnosi na Sunset Strip u Los Angelesu.

prvoga stripa s glavnim likom koji je antropomorfna životinja (tigar koji ĉesto upada u nevolje zbog svoje nestašne naravi i strasti prema tigricama).

Otprilike u isto vrijeme Richard F. Outcault za Pulitzerove novine kreira niz ilustracija pod zajedniĉkim imenom Hogan's Alley u kojima se ĉesto pojavljivao lik krezuboga djeĉaka odjevenoga u žutu spavaćicu.

On je 1895. dobio prostor za samostalne dogodovštine prikazane nizom slika i tako je nastao prvi strip – Žuti dječak (The Yellow Kid). I on se u poĉetku po nekim znaĉajkama razlikovao od stripa kakvoga danas poznajemo; tijekom prve godine objavljivanja dijalozi nisu bili pisani u oblaĉićima, već se tekst upisivao na odjeću lika koji govori, kadrovi nisu bili strogo odijeljeni jedan od drugoga, a ĉesto je zadržavao i formu ilustracije. Uz Žutoga dječaka vežemo jednu od poznatih kontroverza koja dobro odražava to povijesno razdoblje, i jedan pojam koji ĉesto upotrebljavamo kada govorimo o novinarskome senzacionalizmu, bez da znamo otkuda on potjeĉe.

Naime, Richard F. Outcalt, nakon iznimnoga uspjeha svojega stripa, prešao je u Hearstov ured za veću plaću.

No, u tom procesu Hearst nije profitirao jer su sva prava na Žutoga dječaka ostala u Pulitzerovim rukama te je doskoĉio tom problemu potplativši cijelo osoblje suparnikovih novina.

Pulitzer nije ostao skrštenih ruku te se Outcalt, koji je bio najveća i nedužna žrtva, još nekoliko puta selio iz jednih u druge novine, dok nije napokon postao zasićen tom aferom i zauvijek napustio toliko voljeni serijal; Žuti dječak ugasio se 1898., samo tri godine nakon svoga nastanka. Jedan tadašnji novinski komentator okrstio

je tu aferu imenom The Yellow Kid Stamp, koje se i dandanas koristi u skraćenome obliku – žuti tisak.

Ispoĉetka, dakle, samo kao zabavni sadržaji koji će privući publiku, stripovi su uskoro ipak iznjedrili brojna vrijedna djela koja se kvalitetom mogu svrstati uz najveća umjetniĉka dostignuća dvadesetog stoljeća. Prvi veliki iskorak uĉinio je Winsor McCay koji je ljudske strahove i žudnje prikazao u snovima svojih likova pokazujući pritom iznimno poznavanje psihologije ĉovjeka. Osim toga bio je i vrstan crtaĉ i grafiĉar te pionir animiranoga filma; unio je inovaciju u naĉine kadriranja stripa koji su do tada bili uglavnom statiĉni, bez mnogo detalja i smisla za dinamiku pokreta. Njegov svijet snova, ĉiji je vrhunac ostvario 1905. stripom Mali Nemo u zemlji snova, zapanjujuće je životan i nakon više od sto godina on i dalje uzbuĊuje ĉitateljevu maštu jednakom i bezvremenskom svježinom.

Strip je, polako, ali sigurno, zauzeo svoje mjesto u ameriĉkoj kulturi; nitko više nije mogao zamisliti niti jedne novine bez tog zabavnog štiva, a postao je i unosan posao. Bar za izdavaĉe koji su se uskoro, a da bi zaštitili prava na objavljivanje pojedinih stripova, ujedinili u sindikate. Prvi ih je, kao i uvijek, zamislio William Randolph Hearst kada je 1914. osnovao King Features Syndicate, koji mu se uĉinio unosnom investicijom.

Sindikat uspješno posluje i u današnja vremena, a kroz povijest je distribuirao neka od najpoznatijih djela devete umjetnosti, kao što su: Rip Kirby, Popeye, Princ Valiant, Betty Boop itd.

U idućim godinama pojava realistiĉnih i avanturistiĉkih stripova unijet će neke inovacije u sam medij, koji će u SAD-u i dalje ostati vezan iskljuĉivo za novine.

No, s druge strane oceana razvit će se „škole“ i pravci ĉiji će se pristup stripu uvelike razlikovati od ameriĉkoga i koje će znaĉajno utjecati na europsku kulturu dvadesetoga stoljeća. Strip je ponajprije procvao u Francuskoj i Belgiji te postao masovan medij kakav je još i danas u tim zemljama.

10

AVANTURA

(„ligne claire“), odnosno efekt realistiĉnosti postizao je oštrim crtama jednake vrijednosti i kakvoće. Druga važna odlika Hergéova stvaralaštva bilo je postavljanje likova u realistiĉno okruženje s iznimnom posvećenošću detaljima koji krase pejsaž, dokumentaristiĉka vrijednost prikazane arhitekture i općenito svih odliĉja vremena i mjesta kojima se kreću likovi. To je omogućio prvenstveno format koji se s vremenom standardizirao – dvije vodoravne polutable s po dvije pasice rasporeĊene na stranici nešto većoj od A4 formata; tako su autori bili slobodni pokazati svoje crtaĉko umijeće i stvarati izvanredne vizualne svjetove.

U povijesti stripa 7. sijeĉnja 1929. poseban je dan. Istog tog dana u dvjema ameriĉkim novinama, neovisno jedna od druge, objavljene su prve dnevne pasice Tarzana, iz pera Hala Fostera, i Bucka Rogersa, nastaloga za crtaćim stolom Dicka Calkinsa.

Nakon desetljeća proizvodnje mahom humoristiĉkoga stripa, crtanoga u maniri groteske, ova dva djela oznaĉila su poĉetak jednog novog razdoblja. Oba stripa zamišljena su kao priĉe u nastavcima koji su objavljivani iz dana u dan, bili su avanturistiĉke tematike, a crtež je bio izveden stiliziranim realistiĉnim stilom, nepoznatim do toga trenutka.

Uspjeh se rasplamsao i ta Godine 1947. Hergé je oko ĉasopisa bombastiĉna inovacija uskoro se Tintin, nazvanoga prema proširila svim novinama i pridodala naslovnome stripu, okupio mnoge stripu jednu novu ulogu. Tridesete od svojih uĉenika i istomišljenika godine 20. stoljeća obilježene su koji su slijedili „ĉistu usponom liniju“. avanturistiĉkoga Istovremeno su Prvi „pravi“ strip bio je stripa ĉiju je se u Žuti dječak Richarda poetiku francuskome slijedila većina Feltona Outcaulta jer je stripu javili i velikih autora i neki novi, uveo korištenje balončića koji su stvorili drugaĉiji pravci i s tekstom. nezaboravne svjetonazori koje naslove poput Flasha zajedniĉkim imenom Gordona, Fantoma (The nazivamo „francuskom školom Phantom), Mandrakea te već stripa“ i nenamjerno svrstavamo u spomenutog Princa Valianta. istu kategoriju, unatoĉ brojnim meĊusobnim razlikama. S jedne Iste te 1929. godine u Europi je strane popularnost su stekli stupio na scenu belgijski autor humoristiĉki stripovi karikaturalna Hergé koji se predstavio poduljom izraza koji su uglavnom nosili tiražu avanturom junaka Tintina; bila je to strip-ĉasopisa i ĉiji bi arhetipski prva epizoda jednoga od predstavnici bili Asterix i Lucky Luke, najpopularnijih stripovskih serijala a nasuprot njima nalazili su se svih vremena. To je takoĊer bio avanturistiĉki stripovi epizodirani u okidaĉ za ono što će uslijediti albumima od 44 ili 62 stranice (još odmah zatim, odnosno formiranje i od Hergéa) i crteža koji je varirao procvat francusko-belgijske od stiliziranoga realizma do škole stripa. groteske.

Hergéov umjetniĉki izraz, koji je zapravo razvio tek nekoliko godina nakon te poĉetniĉke epizode, uvelike se razlikovao od onoga predstavljenog od strane njegovih A tada je došao Moebius, ĉiji je rad ameriĉkih suvremenika i to je izraz promijenio cjelokupan pogled na koji će slijediti mnogi. Njegov je strip-umjetnost. Ili je to možda već crtež daleko od realistiĉnoga, bio je prije njega uĉinio Jean Giraud? mnogo bliži karikaturi i grotesci; toniranje nije postizao sjenĉanjem, Zapravo, ta dva imena ista su osoba, već je utemeljio poseban stil, kasnije ali opisuju njezine proturjeĉne karaktere. Kao i svi veliki umjetnici nazvan tehnikom „ĉiste linije“

NOVA VIZIJA

11

Giraud je najprije svojim poĉetnim uradcima stvorio djelo koje je bilo kulminacija i vrhunac svih ustaljenih tehnika i formi francuskoga stripa do tada. Nakon toga sve je to spremno odbacio i okrenuo se u potpunosti drugaĉijoj i neviĊenoj vrsti naracije i grafiĉkoga izraza u domeni u kojoj se rijetko tko prije njega usudio okušati.

Udario je tako novi temelj devetoj umjetnosti.

Po scenariju Jean-Michela Charliera, jednoga od vodećih scenarista avanturistiĉkoga stripa, osmislio je lik sjevernjaĉkoga poruĉnika Mikea Donovana – Blueberryja, smještenoga u ambijent Divljega zapada, neposredno nakon završetka GraĊanskoga rata.

Blueberry se vješto odupirao bilo kakvoj šabloniziranoj fabuli ili stereotipnim likovima; autori su ideju gradili na osnovnoj zamisli talijanskih špageti-vesterna, žanra koji je i sam bio vrsta pobune protiv hollywoodske sladunjavosti i jednoznaĉnosti prikaza ameriĉke postkolonijalne stvarnosti. Strip je bio surov i realistiĉan, junaci su bili kompleksne osobnosti pune mana, borci za pravdu koji pokušavaju biti veći od života, ali i proraĉunati lopovi i ubojice, katkad u isto vrijeme.

S druge strane, Giraudov alter-ego Moebius pojavio se poĉetkom 70-ih godina i pokazao jedno drugo lice.

Pseudonim koji je odabrao već nagovještava prirodu njegove nove faze rada na stripu; on je referenca na Moebiusovu vrpcu koja opisuje papirnatu traku zarotiranu i presavijenu na naĉin da se krećući po njoj uvijek vraćate na poĉetni položaj, pritom prehodavši obje strane papira. To ime na najbolji naĉin predstavlja metafiziĉku tematiku kojom će se autor baviti narednih godina.

Uporabom psihoaktivnih droga eksperimentirat će sa svijesti te prouĉavati mistiĉnu filozofiju, a kao njegov glavni žanrovski izraz nametnut će se znanstvena fantastika. Vjerojatno njegova najvažnija inovacija jest uporaba tehnike struje svijesti i potpuno neobuzdane narativne niti, ĉiji je manifest bio strip Zaobilaznica, a koja je procvjetala u Hermetičnoj garaži, te slobodan pristup odraslijoj tematici i naglašena erotika. Uskoro je oko

BORNA PLISKOVAC, 3.5 sebe okupio ĉitav niz autora koji su ga slijedili i zajedniĉki oformili ĉasopis Metal Hurlant („urlajući metal“, u svijetu poznat pod nazivom Heavy Metal) i koji je svojim utjecajem omogućio pojavu nekih od najvažnijih imena strip-kulture. Zapravo, sâm je Moebius virtuoznošću svoga poteza bio izravan uzor autorima Milu Manari, Hermannu Huppenu, Zoranu Janjetovu, Jordiju Bernetu i praktiĉki u svakome stripu od tada prisutno je ponešto od Moebiusa.

…

Ova kratka ekskurzija, kroz najvažnije povijesne trenutke koji su definirali strip onakvim kakav jest danas, pokušala vam ga je doĉarati kao jedno od zanimljivih kulturnih vrijednosti i potaknuti vas da o njemu razmišljate na drugaĉiji naĉin. Ako ste do sada smatrali strip razonodom u toplim ljetnim danima, kažem vam: Činite to i dalje! Uživajte u dobrom stripu kao i do sada, ali pokušajte izaći iz ustaljenih okvira; znajte da iza sveščića koji držite u ruci stoji bogata povijest i tradicija, ali isto tako i da vas negdje vani čeka još tisuće vrijednih ostvarenja koja vam mogu ponuditi i više od jednostavne razbibrige.

A ako do sada niste imali prilike uroniti u svijet stripa i upravo se spremate to učiniti – tada pred vama leže čitavi predjeli koji čekaju da budu otkriveni i niz likova koji vas žele upoznati.

Svih mi jelenskih rogova, baš vam zavidim!

Pomalo je nezahvalno pisati o vlastitim stripovima jer sve što sam imao potrebu izraziti, uĉinio sam stvarajući ih. No, vjerujem da bih mogao objasniti svoj svjetonazor i neke svoje poglede na strip kao medij i umjetnost, što je nedvojbeno utjecalo na njihov nastanak.

Stripovsko izražavanje obiluje mogućnostima koje još do sada nisu dovoljno eksploatirane ili barem nisu toliko prisutne u komercijalnom stripu. On je priznat kao umjetnost, no taj pojam shvaća se previše olako, kao da je to samo još jedna formalizacija kojom je strip dobio jednu malu bitku za ravnopravnost, ali još nije uĉinio potreban iskorak u javnoj svijesti. Zato će prosjeĉan ĉitatelj proglasiti umjetnošću baš svaku epizodu Zagora ili Alana Forda1, no spremno će preskoĉiti neka manje poznata remek-djela. To je

1

stripovi uz koje sam odrastao i ĉije pojedine epizode ipak smatram vrhunskim ostvarenjima; oni će uvijek za mene nositi svojevrstan, neodoljiv šarm

KAKO NASTAJE STRIP Pretpostavljam da su se mnogi od vas koji u svojim rukama držite ovaj školski list upitali kako nastaje strip. Ako jeste, pročitajte ovaj kratki rad kako biste dobili cjelokupnu sliku o nastanku stripa.

Iako je put od prazna papira pa do stripa obično dugotrajan i raznolik, nastojat du vam ga u kratkim crtama što vjernije prikazati. Dakako, postoje razne vrste stripova, od onih kratkih u nekoliko sličica pa do onih koji izlaze u nastavcima. Bez obzira na obujam stripa proces nastanka svakoga vrlo je sličan.

Prva je i najvažnija stvar ideja. Kada dođe do ideje, ona se obično zapisuje u kratkim crtama kako bi se postavio dobar temelj stripu. Taj zapis naziva se sinopsis.

On se nadalje razrađuje u detalje u dogovoru s crtačem, ako on, naravno, nije ujedno i scenarist, kako bi se dobila potpunija slika cijelog stripa. Tada kada je ideja ved razrađena, crtač prelazi na stvaranje skice. Ona služi kako bi se vidjelo odgovara li izgled strip-junaka njegovu karakteru, je li sve prikazano u stripu iz odgovarajudeg vremena i odgovaraju li sve ostale pojedinosti i detalji, koji utječu na krajnji proizvod, željama autora. Skice nisu uvijek isprva konačne i često se mijenjaju tijekom rada u dogovoru sa scenaristom. Nakon izrade skice prelazi se na završno crtanje stripa. U tom se postupku tradicionalno koriste tuš, drvene bojice i u novije vrijeme kvalitetni flomasteri radi dobra prekrivanja i laka korištenja.

Također se završnom crtanju može pristupati i preko računala, što je sve češde slučaj zbog mnogih novih mogudnosti koje nam pruža upotreba novih tehnologija.

Kada strip prođe završni pregled, ako je izrađen ručno, prenosi se na računalo i šalje na tiskanje. Tiskanje se može obaviti u raznim formatima i na raznim kvalitetama papira. Sve to utječe na konačni dojam koji strip ostavlja pa je stoga važno da crtač sve to odredi tako da najviše odgovara baš tome stripu. Tiskanje započinje pripremom ploča za otiskivanje. Ako je strip u boji, za istu stranicu stripa izradi se više ploča za svaku boju pojedinačno.

Izrada ploča nekada je bila ručna i mukotrpna, dok je danas sve pojednostavljeno uporabom strojeva. Gotove ploče umetnu se u tiskarske strojeve te se doda boja i papir i tiskanje započne. Tiskane stranice mogu se uvezati na više načina, ovisno o veličini stripa i željama autora.

Nakon uvezivanja strip je u potpunosti spreman da dođe u ruke čitatelja koji de u najugodnijem okruženju uživati u novim pustolovinama svojih omiljenih junaka.

Nadam se da ste uočili koliko je truda uloženo u izradu stripa i da dete se stoga prema njemu odnositi s jednakim poštovanjem kao i prema ostalim umjetnostima.

12

sindrom koji se ne javlja samo kod stripa već kod svakog drugog komercijaliziranog oblika kreativnog stvaralaštva – filma, književnosti, glazbe… Velika je sreća što u Hrvatskoj postoji izdavaĉka kuća kao što je Fibra, koja se prije nekoliko godina pojavila na tržištu i objavljuje neke u nas do sada nepoznate stripove visoke kvalitete. Broj izdanih primjeraka pojedinoga stripa, nažalost, iznimno je nizak; ĉesto ne prelazi brojku 500.

No, pozitivno je što se o tim djelima priĉa i piše, iako u uskome krugu ĉitatelja, a prisutnost takvih strip-knjiga u knjižnicama omogućuje i sluĉajnome namjerniku da se upozna s nekim od naslova. Ĉim sam nauĉio ĉitati, otkrio sam strip i proveo veći dio djetinjstva okružen stotinama tiskanih izdanja. To je ljubav koja je ĉesto znala prerastati i u pravu kolekcionarsku opsesiju. Poĉevši od talijanske škole stripa (Bonelli i Alan Ford), kao vjerojatno i svi na ovim prostorima koji naposljetku zavole strip, moja znatiželja i želja za istraživanjem upoznala me s velikim brojem najrazliĉitijih djela devete umjetnosti.

Crtajući stripove, pokušao sam stvoriti vlastiti stil, koristeći se pritom svojim ĉitalaĉkim iskustvom i znanjem. No, zapravo, sve se naposljetku odvilo vrlo spontano. U jednome periodu zaokupio me nadrealistiĉki pravac u likovnim umjetnostima i književnosti, osobito tehnika struje svijesti i snolika struktura djela te sam se zapitao što će biti primijenim li tu tehniku i u stripu. Zapravo nisam otkrio ništa novo; ta inovacija

13

bila je u stripu poznata skoro od samih poĉetaka da bi se u potpunosti razvila u ameriĉkom underground stripu krajem 1960-ih godina, u ozraĉju hipi-kulture, a u djelima autora Crumba, Sheltona i Griffina.

Jodorowsky je radio zanimljive filozofske stripove struje svijesti, ĉak prije negoli je postao kultna figura kao filmski redatelj. Tu je svakako i veliki Moebius. U Hrvatskoj, pak, najznaĉajniji su

priliĉno slabe, nezrele i konvencionalne projekte, radio sam neopterećen bilo kakvim utjecajima i u jednom kratkom naletu inspiracije stvorio nekoliko meni dragih i posebnih stripova. Narativne niti nema, a crtež je simboliĉan i reduciran; cijeli je strip zapravo rušenje pravila, igra raznih geometrijskih oblika koji nizani na papiru svojom strukturom podsjećaju na strip. Nekima je svrha bila samo eksperimentalna, istraživanje mogućnosti stvaranja stripa, a drugi su bili pokušaj da uhvatim odreĊeni osjećaj i simboliĉki ga prenesem na papir.

Uglavnom osjećaji tjeskobe, sumnje i tuge.

Planet je pomalo drugaĉiji, nastao pod izravnim utjecajem Moebiusa, nakon seanse ĉitanja njegovih djela.

Ne usuĊujem se reći da su ovi radovi uspješni ili zreli, nisam se raspisao ovoliko da bih pohvalio svoj rad, već samo kako bih ukazao na to da je stvaranje tih tabli imalo pozitivan,

AUTORICA FOTOGRAFIJA: Iva Ćavar, 4.2 MODEL: Jelena Malinarić, 4.2 radovi grupe umjetnika zvane Novi kvadrat koji se okrenuo nekonvencionalnim tehnikama pripovijedanja i stripovske montaže te stvorio zaista zanimljiva i inovativna djela u svjetskim okvirima.

Djelomiĉno sam bio izložen i takvome pristupu stripu, no utjecaj je bio samo na podsvjesnoj [sic] razini; odbacio sam skice za neke

gotovo terapeutski utjecaj na mene.

Zabavljao sam se otkrivajući što sam sve sposoban uĉiniti i uĉiniti drugaĉije. Zato je moja poruka svima vama: Crtajte, pišite, stvorite svoj vlastiti stil i, ponajviše od svega, što god da činite – eksperimentirajte!

V

ANTE KATALINIC, 3.5

PJESMA O STRIPU Crtu po crtu crtač radi.

Sličicu napravi, pa se sam sa sobom svadi.

Ova sličica dobra nije, A ovakvu sam nacrto još i prije.

Gumicu hvata, sličicu briše, Tu crta je bila, ali nema je više.

Sad sličica niče nova, Kaže on sebi: „Dobra sam kova.“ Kuću napravi, biće stvori, Crtat će on dok se ne umori.

Sličice ove cjelinu čine, Crtač je sretan, novac mu ne gine.

Na zadnjoj sličici nalazi se kip, Ova cjelina zove se strip.

V

V

MARIN DORICIC, 1.4

VRH BOGOVA

(RECENZIJA)

Vjerojatno bi na poĉetku bilo najpametnije da kažem nešto općenito o izdanju ne dotiĉući se sadržaja. Vrh bogova potpisuju Jiro Taniguchi i Baku Yumemakura, a za hrvatsko izdanje zaslužna je izdavaĉka kuća Fibra koja ga je izdala u pet knjiga od po tristotinjak stranica. Kao što imena autora daju sugerirati, rijeĉ je o japanskom stripu, to jest mangi. Sama priĉa prvotno je objavljena u obliku Yumemakurine knjige koju je kasnije Taniguchi obradio i nacrtao.

Ovaj crtani roman ima priliĉno rijetku temu za strip, a

mislim da nije pretjerano zastupljena ni u književnosti, a to je planinarenje. Upravo je za ovu temu strip dobar medij jer krajolik, reljef i općenito mjesto zbivanja imaju važnu ulogu, pa ih je mnogo lakše predoĉiti vizualno nego opisivanjem. Vrijeme je da se osvrnem na samu radnju stripa. Prvi je lik kojeg upoznajemo Makoto Fukamachi, Japanac u tridesetim godinama života koji je po zanimanju fotograf. U Nepalu je u trgovini antikviteta uoĉio stari fotoaparat za koji vjeruje da je upravo fotoaparat Georgea Malloryja koji je 1924. nestao zajedno s Andrewom Irvineom pri usponu na Mount Everest. Nažalost, nakon kupnje fotoaparata uvidio je da nedostaje film. Tako je krenuo u potragu za nestalim filmom i osobom koja je donijela fotoaparat u trgovinu antikviteta. Potraga ga je dovela do Jojija Habua, ĉovjeka njegove nacionalnosti, nekad poznatog penjaĉa za kojeg se nije ĉulo nakon što je sudjelovao na jednoj ekspediciji na Himalaju.

Nakon kratkog susreta s njim Fukamachi se vraća u Japan i istražuje Habuovu prošlost, saznaje kako je poĉeo planinariti, o njegovu padu pri usponu na Grandes Jorasses i suparništvu s Tsuneom Haseom. Naposljetku, Fukamachi ponovno odlazi u Nepal, pronalazi Habua i pristaje fotodokumentirati njegov uspon na Mount Everest po najtežoj ruti, jugozapadnom zidu.

Naravno, prisutne su i neke podradnje i mnoštvo sporednih likova za koje nema smisla da ih nabrajam. Vjerojatno bi mnogi pomislili da je ovakva priĉa razvuĉena i zamorna jer ukupno ima cca 1500 stranica. MeĊutim, treba uzeti u obzir da jedan kadar koji prikazuje planinu ĉesto zauzme cijelu stranicu. Priĉa ne gubi na dinamiĉnosti zbog ĉestih retrospektivnih epizoda iz Habuova života koje Fukamachi, a i ĉitatelji, slažu poput komadića mozaika. Iako priĉa većim dijelom prati Fukamachija, što dalje odmiĉe, to je jasnije da je glavni lik u biti Habu.

Smatram da je najveća ĉar ovog stripa to što su protagonisti obiĉni ljudi sa svojim manama, vrlinama i snovima koji se ne suĉeljavaju s nekim superneprijateljima, već s

hladnoćom, visinskom bolešću i sliĉnim. Za kraj evo nekoliko reĉenica koje je Habu zapisao u svoj dnevnik za uspona na Grandes Jorasses: „U glavi zamišljam sliku majušnog i beznaĉajnog otpatka koji leži negdje na beskrajnoj stijeni.

Moj položaj izmeĊu neba i zemlje tjera me da se osjećam tjeskobno i osamljeno.

Otvaram šator i promatram okolinu. Zvjezdano nebo me zaprepašćuje. Toplina Majke Zemlje zraĉi k nebu. A hladnoća paralizira stijene, ĉineći da škripe njihovi moćni mišići.“

AUTOR STRIPA: Hrvoje Crnjar, 3.5

Izvori za članak Ivane Žužić Podrijetlo stripa mogli bi biti zanimljivi svim stripomanima: http://www.etymonline.com/index.php?allowe d_in_frame=0&search=comic+strip&searchm ode=none (pristupljeno 23. svibnja 2014.). http://www.etymonline.com/index.php?allowe d_in_frame=0&search=strip&searchmode=no než (pristupljeno 23 svibnja 2014.). http://www.etymonline.com/index.php?allowe d_in_frame=0&search=film&searchmode=no ne (pristupljeno 23 svibnja 2014.).

Munitić, Ranko. 2010. Strip, deveta umjetnost.

Ars Nova d. o. o. Zaprešić. Zagreb.

Rječnik književnih termina. 1985. Ur. Škreb, Zdenko. Institut za književnost i umjetnost u Beogradu. Nolit. Beograd.

Webster's Encyclopedic Unabridged Dictionary of the English Language (Deluxe Edition). 2001. RHR Press. U.S.A.

PLANET

15

TJESKOBA

V

NITKO ME NE MOZE IZVUCI ODAVDE V

16

SVJETLEĆE DIZALICE NOVI SIMBOL GRADA RIJEKE

ANTONELA ANTIĆ, 3.1

Rijeka ima dugogodišnju tradiciju lučkog grada (najveća je putničko-tranzitna luka u Hrvatskoj), pa je na inicijativu Grada Rijeke, Lučke uprave Rijeka i Konzervatorskog odjela u Rijeci pokrenut i ostvaren projekt obnavljanja lučkih dizalica te njihovo osvjetljenje. Predstavljanje projekta održalo se 16. travnja 2014. na riječkom lukobranu govorom gradonačelnika Vojka Obersnela i ravnatelja Lučke uprave Rijeka Vlade Mezaka. Ukratko su opisali proces obnove dizalica koji je počeo još 2010. godine, a završio njihovim osvjetljavanjem (autor je rasvjete Dejan Skira). Svaka dizalica ima nekoliko reflektora koji mogu stvarati svjetlost različita intenziteta i boja. Predstavljanje projekta završilo je paljenjem rasvjete i nastupom DJ-a.

OSTALI PREPOZNATLJIVI SIMBOLI Morčić

Torpedo

Morčić – lik crnca s bijelim turbanom, specifična izgleda i filigranske izrade, jedan je od simbola grada Rijeke. Legenda govori o borbi Hrvata s Turcima na Grobničkom polju koja je završila bijegom Turaka nakon pogibije njihova vođe. Iza njih ostali su razbacani turbani, a kao spomen na tu bitku riječki muževi dali su izraditi svojim ženama naušnice – morčiće.

Godine 1866.

Robert Whitehead u Rijeci je konstruirao prvi upotrebljivi autonomni torpedo, te je tu otvorena prva tvornica torpeda u cijelom svijetu.

Nažalost, danas više ne radi (zatvorena je).

Riječka numizmatika Rijeka je jedan od rijetkih gradova koji su imali svoj novac, tzv. karantanu. Ustvari, radilo se o komunalnim novčanicama koje su zamjenjivale stvarni novac kojeg je nedostajalo u kriznim i poratnim vremenima. Tiskali su ga skoro sto godina i danas ima numizmatičku vrijednost jer je vrlo rijedak. To su bili jednostrano tiskani bonovi sa svim obilježjima tadašnjeg novca i s riječkim obilježjima.

17

Prva hrvatska gimnazija u Rijeci Godine 1627. u tornju Sokol koji je sastavni dio zidina Starog grada započela je s radom isusovačka gimnazija, a 1670. na Grivici, pokraj crkve sv. Vida započela je gradnja gimnazijske zgrade. Godine 1773. nakon ukinuća isusovačkog reda gimnazija postaje svjetovna ustanova, poznata kao liceum fluminense, i kao takva nastavlja s radom.

Godine 1849. uvodi se hrvatski jezik u nastavu, a prvi profesor bio je Fran Kurelac. U periodu mađarizacije škola seli u zgradu obitelji Adamić na Fiumari, a 1896. u novu zgradu na Sušaku.

Mrtvi kanal Centar je Rijeke kroz stoljeća vrlo često bio poplavljen nabujalom Rječinom. Nakon jedne takve poplave koja je zahvatila Korzo, odlučeno je da se napravi novo korito po pravcu koji bira tok rijeke kad je njezin vodostaj najviši.

Iskop je učinjen 1854. Godine 1855. u staro je korito puštena morska voda. Tako je nastao Mrtvi kanal koji i danas služi kao odvojak Rječine i u njemu su „parkirane“ male brodice.

GAMSTRONOMIJA kuharica za mlade

Petra Lukić, 1.4

Dragi moji, mi smo generacije koje vole bombone, čokolade, keksiće, raznorazne domaće kolače. Ima dana kada smo umorni pa kad vidimo koliko obaveza imamo, najradije bismo odspavali koji sat. Zato sam za vas saznala recepte nekoliko slastica koje možete napraviti bez termičke obrade i u malo vremena.

SASTOJCI

ČOKOLADNE PRALINE

120 g šećera 100 g maslaca 60 g kakaa u prahu 200 g čokolade za kuhanje 2 žumanjka 2 dl vrhnja čokoladne mrvice

1. korak

2. korak

Šećer i maslac rastopimo. Kada smo napravili smjesu, na paru stavimo topiti čokoladu za kuhanje i 2-3 žlice kakaa. Sada moramo pomiješati dobivene smjese.

3. korak

U dobivenu smjesu Kuglice uvaljamo u umiješamo žumanjke čokoladne mrvice. i vrhnje.

Smjesu stavljamo u hladnjak oko 1 sat te od nje radimo kuglice.

SASTOJCI

ENERGETSKE PLOČICE 1. korak

2. korak

U sjeckalicu stavimo sva tri sastojka u jednakim količinama.

Zajedno sve miksamo otprilike 30 sekundi.

Smjesu ravnomjerno rasporedimo po foliji te ju oblikujemo po želji.

bademi datulje grožĎice

BOUNTY KUGLICE

SASTOJCI 70 g maslaca 200 g kokosa 100 ml vrhnja za šlag 200 g čokolade za kuhanje 70 g šećera u prahu

1. korak

2. korak

4. korak

U posudu stavimo kokos i šećer u prahu.

Zagrijemo vrhnje i margarin na laganoj vatri dok se margarin ne otopi. Ugasimo te pustimo da se malo ohladi.

Otopljenu smjesu prelijemo preko kokosa i šećera u prahu.

Dobro promiješamo.

Od smjese počnemo raditi kuglice jednakih veličina.

Prekrijemo kuglice prozirnom folijom te stavljamo u hladnjak oko 1 sat, tek toliko da se kuglice malo stisnu.

3. korak Napravljene kuglice stavljamo na pladanj koji smo prethodno obložili aluminijskom folijom.

ČOKOKIKIRIKI KOCKE 1. korak

3. korak

4. korak

U posudi na pari rastopimo čokoladu.

U drugoj posudi rastopimo maslac.

U dobivenu smjesu umiješamo maslac od kikirikija i ekstrakt vanilije. Kada smo to dobro izmiješali, prebacimo u tepsiju obloženu folijom te ravnomjerno rasporedimo.

Sve zajedno prelijemo rastopljenom čokoladom. Tepsiju stavimo u hladnjak na 30-ak minuta da se kolač stisne.

2. korak U sjeckalici usitnimo petit-kekse i šećer.

Dodamo ih u rastopljeni maslac.

5. korak Čokoladu za kuhanje rastopimo na pari.

6. korak Umočimo kuglicu po kuglicu u otopljenu čokoladu uz pomoć žličice te vraćamo umočene kuglice na pladanj.

7. korak Što dulje držimo u hladnjaku prije serviranja.

SASTOJCI 200 g šećera 150 g maslaca 250 g petit-keksa 200 g čokolade za kuhanje 300 g maslaca od kikirikija (s komadićima) 1 žličica ekstrakta od vanilije

18

TANJA TATALOVIĆ, 4.5 Goran Boneta novi je profesor informatike u našoj Gimnaziji. Kako bi ga učenici bolje upoznali, postavili smo mu nekoliko pitanja. Što biste ukratko rekli o sebi? Što Vas najbolje karakterizira i opisuje?

– Za sebe mogu reći da sam osoba prepuna pozitivne energije, kako bi rekli – prava pozitiva. Moj moto je: „Nije bogat onaj koji ima, nego koji daje svima.“ (smijeh)

su me oba predmeta prilično zanimala. Spojio sam te dvije domene premda je bilo vrlo malo studenata koji su studirali upravo ta dva predmeta kao i ja. U srednjoj školi sam pohađao natjecanja iz informatike pod mentorstvom Tanje Vukas, koja mi je sad kolegica, a i zbog lakšeg pronalaženja posla odlučio sam se za taj studij. Filozofija mi je uvijek bila omiljen predmet i u njoj sam pronašao sebe, a velikog utjecaja na to imala je i moja profesorica Vesna Rajnović, kao i otac koji je također filozof. Rekao bih da mi je filozofija za dušu, a informatiku radim iz gušta.

Nedavno ste izišli iz školskih klupa, bili ste student, a sada ste profesor. Što iziskuje veći trud?

– Dok sam bio učenik, ovisno o predavanju profesora, lakše sam ili uz više rada i truda usvajao određena znanja. Ipak, smatram da je teže nekoga podučiti i prenijeti mu znanje nego sam naučiti neko gradivo. Nastojim ne biti dosadan i zainteresirati ljude za neku temu, neovisno o tome je li im zanimljiva ili nije. Predavanje i učenje je dvosmjeran proces, puno toga ovisi o profesoru, ali i o učenicima.

Iščekujete li i sada ponekad školsko zvono koje označava kraj sata kao kad ste bili u školskoj klupi?

– Ponekad i priželjkujem kraj sata, no to nije pretjerano čest slučaj. „Saved by the bell“ ujedno me i podsjeća na tinejdžersku seriju koju sam pratio u srednjoj školi. Upravo tako mogu opisati iščekivanje zvona u zadnjim satima radnog dana. Ponekad iščekujem završetak sata da mogu predahnuti od predavanja.

Profesor ste filozofije i informatike. Kako ste spojili dvije različite domene, ili smatrate da je informatička logika dio filozofije?

– Budući da sam na informatici odmarao glavu od filozofije, a na filozofiji od informatike, mogu reći da

IT

DREAM

19

POSITIVE

MUSIC C++ GUITAR PHILOSOPHY

Vi odgajate i poučavate nove generacije, pronalazite nove talente. Smatrate li da zanimanje profesora zahtijeva veću odgovornost od rada u nekoj računalnoj tvrtki?

– Više mi odgovara biti profesor. Možda ljudima to djeluje prilično iscrpljujuće, ali ja sam komunikativna osoba. Volim interakciju s ljudima i rad s mladim ljudima me prilično veseli i ispunjava. Ne može svatko raditi s djecom, treba ih razumjeti i osjetiti. Sve je dinamično, uvijek se događa nešto novo, i da, uvijek se otkrije i poneki talent, što je uistinu lijepo.

Također se nadam da ću uz rad s mladim ljudima i ja ostati mlad. (smijeh) Glazba je Vaš hobi, a svirate i u bendu.

Promovirajte malo svoj bend, što svirate i kako napreduje vaša umjetnička karijera?

– Sviram gitaru, ponekad i otpjevam poneki back-vokal. Dok sam pohađao GAM, počeo sam svirati za Dan škole i okupljati se s vršnjacima, a ti „gušti“ me nisu pustili niti do danas. Bend u kojem trenutno sviram zove se Kraj programa, a sviramo pop-punk-rock-glazbu.

Nastojimo se malo promovirati, no bitno nam je da se opustimo i zabavimo, te da uživamo u onom što sviramo.

Kada biste u životu mogli raditi posao koji god želite, te da Vam on osigurava egzistenciju, što biste odabrali: glazbu, filozofiju ili informatiku? Što bi Vas u potpunosti ispunilo?

– Ne volim miješati posao i zabavu. Glazba je moj bijeg od posla, to je ono kako se kaže „za dušu“. Sve što postane posao, izgubi opuštajuću dimenziju, a isto bih rekao i za filozofiju koju uspješno koreliram s informatikom. Treba odvojiti poslovni

život i pobjeći iz stvarnosti u ono što je za čovjeka doista prava uživancija. Također, nastojim posao shvatiti kao hobi, kako bi mi život bio što lagodniji te kako bih se na poslu što više ispunjavao kao osoba.

Ljudi mi se znaju čuditi, jer svi posao poistovjećuju s nekakvom „tlakom“, no ja stvarno uživam u školi.

Svestrani ste. S Vama je, kao profesorom filozofije, teško ulaziti u rasprave jer uvijek nudite kvalitetne argumente.

Kao informatičar spojili ste virtualni svijet igara i programiranja s matematičkim znanjem u jednu cjelinu. Bavite se glazbom, pa se može reći da ste i umjetnička duša.

Jeste li i literarno nadareni? Pišete li pjesme?

Ako pišete, ostvarujete li kroz njih svoj doživljaj svijeta?

– Nisam pretjerano talentiran za literarno stvaralaštvo. U srednjoj školi i na fakultetu pisao sam pjesme, čak i po nekoliko pjesama u mjesec dana.

Otkako radim, nemam previše inspiracije za pisanje.

Katkad i napišem poneku.

Ali kroz pjesme nastojim pokazati svoje stavove i poglede na svijet s vlastitog stajališta. Tko zna, da se zaljubim, vjerojatno bih dobio veću inspiraciju za pisanje, i nastalo bi puno novih pjesama. (smijeh)

JAV

DREAM

TECHNOLOGY POSITIVEIT

20

Milka Dajak Profesorica kemije Milka Dajak, ovogodišnja dobitnica Županijske nagrade za odgojno-obrazovne djelatnike i jedna od najiskusnijih profesorica naše Gimnazije, marljivo je sudjelovala u pripremama pokusa za Dan škole. Ipak smo joj uspjeli ukrasti nekoliko minuta i postaviti joj poneko pitanje u udobnosti kemijskog praktikuma.

Mi maturanti imamo dosta briga oko odabira fakulteta; kako je izgledalo Vaše školovanje i kako ste odabrali fakultet?

– Nakon dvije godine općegimnazijskog smjera morali smo odabrati smjer za još dvije godine srednjoškolskog obrazovanja i ja sam odabrala biološko-kemijsko-fizički smjer koji su uglavnom pohađali oni koji su namjeravali studirati medicinu.

Kada je došlo vrijeme za upis na fakultet, jedine dvije opcije koje su mi se sviđale bile su kemija i psihologija, ali kako nisam imala mogućnosti otići iz Rijeke, izglednija je opcija bila psihologija. Imala sam sreće da se, kao zbog neke više sile, upravo te godine otvorio studij kemije koja mi se jako sviđala još od osnovne škole i tako je pala odluka.

Imate li nekakav hobi ili aktivnost u slobodno vrijeme?

– Već dugo vremena se bavim planinarenjem i to mi je posebno zadovoljstvo. Gotovo svaki vikend provodim u brdima, mogu se pohvaliti da sam u naprednoj A-grupi unatoč tome što već „imam koju godinu“. Jako volim prirodu i rado provodim vrijeme na otvorenom, usput berući ljekovito bilje.

Predmet koji predajete nije baš omiljen među učenicima. Kako ih uspijevate zainteresirati?

– Svjesna sam da dobar dio gradiva učenicima nije zanimljiv i ne znam jesam li uspješna u pokušaju da ih zainteresiram. Jedino što mi preostaje je da nakon što prođem zadani program, organiziram vježbe u kojima učenici sami rade pokuse, za što vjerujem da im je puno zanimljivije i korisnije od demonstracijskih pokusa profesora.

21

Koji je Vaš recept za odrţavanje mira u razredu? Preferirate li stroţi ili blaţi pristup?

– Osobno ne volim strogošću stvarati preveliku distancu od učenika, volim kada se netko našali i kada je ležerna atmosfera, ali također i da se radi.

Ključ je u tome da se nađe mjera između ležernosti i autoriteta, što nekad zna biti dosta teško.

Jeste li nakon toliko godina rada uspjeli zadrţati entuzijazam i volite li svoj posao? Što moţete savjetovati mlađim profesorima i onima koji će to tek postati?

– Moram reći da nisam namjeravala raditi u školi, preferirala sam mirnu atmosferu laboratorija i vjerovala sam da kao kemičar imam mogućnosti raditi u nekoj novoj sredini te otići iz Rijeke. Igrom slučaja, još za vrijeme studija dobila sam ponudu za posao u ovoj školi, u kojoj sam bila i učenica i eto, još dandanas sam ovdje. Iako nisam voljela javno nastupanje poput kakvog glumca u kazalištu, s učenicima umjesto publike, s vremenom sam jako zavoljela ovaj posao i drago mi je što se njime bavim. Volim raditi s učenicima, uvijek se nešto događa, i nikad ne znaš što te sutra čeka.

Mlađim generacijama bih preporučila da stvore dobar odnos s učenicima i uživaju u dinamičnosti ovoga posla.

Dakle, niste jedni od onih koji jedva čekaju mirovinu?

– Pa, voljela bih u mirovinu jer imam puno želja koje bih voljela ostvariti. Ne namjeravam baš skakati padobranom kao što sam znala zamišljati kada sam bila mlađa, ali voljela bih, na primjer, provesti tjedan dana na Velebitu spavajući u šatorima u divljini i nadam se da ću to možda moći ostvariti već ove godine.

Ove godine osvojili ste Ţupanijsku nagradu.

Kome se za to moţete zahvaliti i kako je raditi s nadarenim učenicima?

– Kao prvo, za tu nagradu mogu se zahvaliti učenicima, natjecateljima na državnoj razini i posebno olimpijcima, Ediju Topiću i Mihaelu Erakoviću te njihovom izuzetnom trudu i talentu.

Moj rad s njima bio je samo pomoć na njihovom putu do velikih rezultata.

PRIZNANJE MINISTARSTVA Dana 16. prosinca 2013. ministar znanosti, obrazovanja i sporta dr. sc. Željko Jovanović uručio je nagrade učenicima koji su osvojili medalje na međunarodnim olimpijadama u školskoj godini 2012./2013. To je prvi put da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nagrađuje uspjehe učenika na međunarodnim olimpijadama znanja.

Među 25 nagrađenih učenika bio je i Mihael Eraković, koji je uz mentorstvo profesorice Milke Dajak osvojio 3. mjesto i brončanu medalju na Međunarodnoj olimpijadi iz kemije koja se održala u Moskvi.

Učenici su nagrađeni tablet računalima i tiskanim izdanjem Hrvatskog pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a ministar je, osim učenicima, čestitao i zahvalio svim mentorima, ravnateljima te zaposlenicima škola iz kojih dolaze nagrađeni učenici. Posebno raduje ministrova najava novoga Pravilnika o darovitim učenicima kojim će se usustaviti briga za njih.

Dodjela županijskih nagrada odgojno-obrazovnim djelatnicima i ustanovama Dana 4. listopada 2013., povodom Svjetskog dana učitelja, u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja održana je svečana dodjela županijskih nagrada odgojno-obrazovnim djelatnicima i ustanovama. Nagradu je, između ostalih, primila i Milka Dajak.

Program je započeo himnom koju je izveo Damir Kedžo. Potom su slijedile izvedbe učenika glazbenih škola. Govor župana Primorsko-goranske županije, Zlatka Komadine, označio je službeni početak svečane dodjele nagrada.

On je ukazao na važnost prosvjetnih djelatnika koji sve svoje znanje prenose mladim ljudima te istaknuo da to nije nimalo lako zanimanje. Nadalje, objasnio je kako Županijska nagrada za odgojno-obrazovne djelatnike nije priznata na državnoj razini, ali kako se tradicija održava kao znak potpore i zahvalnosti svim djelatnicima odgojno-obrazovnih ustanova.

Na svečanosti je istoga dana nagradu primila i dugogodišnja ravnateljica Gimnazije, mr. sc.

Varja Crnić-Zalokar, koja je u mirovini. Za minuli rad Županija ju je nagradila slikom.

Milka Dajak, profesorica kemije u našoj Gimnaziji Andrije Mohorovičića Rijeka, pohvaljena je za rad s učenicima koji su postigli izuzetne uspjehe na natjecanjima. Među njima ističu se svakako uspjesi na Međunarodnoj kemijskoj olimpijadi.

Nakon dodjele nagrada profesorica Dajak bila je neizmjerno sretna. Ovim joj

putem čestitam u ime cijele Gimnazije.

Samo tako nastavite!

Jelena Malinarić, 4.2

22

SLIKA = V

1000 RIJECI

MATURANTI 2014.

4.1

4.2

RAZREDNIK:

RAZREDNIK:

Tanja Perkić Dizdarević

Hrvoje Grofelnik

4.4

4.3

RAZREDNIK:

RAZREDNIK:

Fedora Vidas Dejhalla

Marija Crnković

SVI NA OKUPU

4.5

NORIJADA 2014.

RAZREDNIK: Ksenija Bakarčić