Sigurnost obrazovnih institucija

ČESTO ČUJEMO VIJESTI O INCIDENTIMA S VATRENIM ORUŽJEM U AMERIČKIM ŠKOLAMA. DOK SE KROZ RASPRAVU U TAMOŠNJOJ JAVNOSTI RAZMATRAJU STROŽIJI ZAKONI O KONTROLI ORUŽJA, ŠKOLE TREBAJU ULAGATI U SIGURNOSNE TEHNOLOGIJE KAKO BI SPRIJEČILE NOVE TRAGEDIJE. NO, RJEŠENJE NIJE TOLIKO JEDNOSTAVNO KOLIKO SE ČINI

n Izvor: asmag.com redakcija@asadria.com

Još od masakra u školi Columbine pucnjave u obrazovnim ustanovama su veliki problem u SAD-u. Prema podacima Sandy Hook Promisea, neprofitne organizacije koja je ime dobila po jednom zloglasnom incidentu u školi, zabilježene su 2.032 pucnjave u američkim školama od 1970. godine. Ovogodišnji događaj u Uvaldeu u Teksasu, gdje je naoružani napadač ubio 19 učenika i dva nastavnika u osnovnoj školi, pokrenuo je nove debate o tome treba li donijeti strožije zakone o kontroli oružja. To je pitanje na koje Amerikancima nije jednostavno odgovoriti.

“Jedinstvena mješavina tradicije, politike i poslovnih interesa čini strožije propise malo vjerovatnim, čak i tamo gdje postoji podrška javnosti za takve mjere. Nivo podrške uveliko varira zavisno od toga u kojoj se državi nalazite. Zabrinutost u vezi sa brzinom i jačinom policijskog odgovora na incidente dovela je do toga da čak i neki građani koji su ranije bili neskloni posjedovanju oružja sada misle da se trebaju naoružati”, kaže Jason Goodrich, direktor klijenata u kompaniji CriticalArc. “Poslije tragične pucnjave u školi u Uvaldeu školska uprava, nastavnici i roditelji opet raspravljaju o tome kako bi se sljedeći incident mogao spriječiti. Istovremeno, u toku je nacionalna debata o političkom pitanju da li bi trebalo ograničiti prodaju oružja i trebaju li nastavnici biti naoružani. Na ta pitanja ne možete dobiti odgovor preko noći”, kaže Alan Stoddard, predsjednik Uprave kompanije Cognyte North America. Dok se novi zakoni trenutno razmatraju u američkom Senatu, u ovom trenutku nije za očekivati donošenje bilo kakvih dalekosežnih zakona o kontroli oružja s obzirom na Drugi amandman američkog Ustava, koji kaže da se “ne smije kršiti pravo naroda da drži i nosi oružje” (iako postoji preduslov: dobro organizirana milicija neophodna za sigurnost slobodne države). Ni konzervativna većina u američkom Vrhovnom sudu sigurno neće olakšati posao u ovom segmentu. Za sada se čini da škole trebaju ulagati u tehnologije kako bi efikasno zaštitile učenike, nastavnike i osoblje. “Premisa bi trebala ići u pravcu razmišljanja da će dovoljno odlučni napadači ionako zaobići sve postojeće zakone o posjedovanju oružja. To znači da bi se škole i fakulteti trebali fokusirati na pripremu, odvraćanje i zaustavljanje aktivnih prijetnji”, kaže Goodrich.

Srećom, danas su na raspolaganju plodovi tehnološkog napretka kojima kampuse možemo učiniti sigurnijim. Imamo novu

generaciju tehnologija koje nam sada pomažu u ovoj misiji, tj. odvraćanju i odgovoru u obrazovnim okruženjima. Nove tehnologije uključuju visokoprecizne mogućnosti 3D pozicioniranja u zatvorenom prostoru i alate za mapiranje topline, koji se mogu koristiti za poboljšanje vježbi za odgovor na incidente. Oni otkrivaju zone u kojima se mogu uvesti poboljšanja koja se tiču pojedinaca i timova za brze odgovore, uz podršku za kvalitetniju obuku i analizu učinaka. Videonadzor i kontrola pristupa također mogu igrati važnu ulogu. “Kontrola pristupa čuva perimetar školskog dvorišta, obuhvatajući svaku rutu i ulaz. Adekvatni procesi kontrole pristupa mogu osigurati da učenici, nastavnici i posjetioci u svakom trenutku znaju gdje trebaju ući u kampus, šta da rade kada uđu u njega i kako mogu izaći iz objekata. Detaljna kontrola pristupa može zadržati potencijalne kriminalce podalje od vašeg objekta, a predstavlja i temelj za ostale sigurnosne aktivnosti koje provodite”, kaže Scot Sturges, direktor poslovnog razvoja za Sjevernu Ameriku u kompaniji ACRE. Važno je napomenuti i da primjena naprednijih mjera sigurnosti u školama predstavlja zajednički napor svih zainteresovanih strana, od države i organa reda, preko proizvođača do prosvjetnih radnika. “Reći da se nedavna tragedija u Uvaldeu nije mogla spriječiti ne pomaže nam mnogo. Ono što mogu reći je da mi kao industrija trebamo raditi bolje. Kao dobavljači tehnologije koja pomaže

u ublažavanju ovih problema, ključno je da zauzmemo ispravan stav. Zajedno možemo pomoći u zaštiti naših škola, ali to moramo činiti u saradnji s lokalnim vlastima i državom”, kaže John Rezzonico, izvršni direktor kompanije Edge360. “Školska uprava i njihove zajednice danas imaju dugu listu stavki koje se moraju razmotriti kada je u pitanju sigurnost – od mentalnog zdravlja do usklađenosti sa zakonom o nediskriminaciji osoba s poteškoćama u razvoju i propisa o zaštiti od COVID-a 19. Tu su i zakoni, politike, obuka, procedure i procjene, kao i pro-

izvodi i tehnologije. Kao što ne postoji jedinstven sigurnosni plan za sve škole, tako ne postoji ni jedinstveno rješenje za zaštitu škola. U konačnici, neophodan je holistički i kolaborativni pristup sigurnosti u školi, što znači da stručnjaci svih profila moraju raditi zajedno”, kaže Ken Cook, direktor sektora za školsku sigurnost u kompaniji Allegion US.

“Kao roditelj moram reći da je deprimirajuća spoznaja da su škole postale bojna polja. U narednim mjesecima pratit ćemo debatu o kontroli oružja i pitanju trebaju li nastavnici biti naoružani ili ne. Na ova pitanja nije jednostavno odgovoriti, ali možemo sarađivati unutar naših zajednica i industrije kako bismo pronašli rješenje. Škole i eksperti za obrazovanje moraju komunicirati o rizicima, tehnološkoj infrastrukturi i standardnim operativnim procedurama”, kaže Tom Reilly, predsjednik Uprave kompanije Commend, te dodaje da su čak i odnosi koje učenici razvijaju s nastavnicima, savjetnicima i drugim osobljem kritični za prepoznavanje rizika ili neobičnog ponašanja. Uprkos napretku tehnologije, konkretni izazovi i dalje postoje. Jedan od njih je činjenica da ova rješenja još nisu širokoprihvaćena u školama, i to zbog budžetskih ograničenja ili manjka sredstava. “Mnoge škole imaju zastarjele sisteme kontrole pristupa, koje je potrebno nadograditi. Čak i ako je videonadzor u upotrebi, većina škola ne koristi pune mogućnosti analize podataka. Mnogi stari CCTV sistemi ne mogu iskoristiti prednosti napretka tehnologije za analizu podataka”, kaže Goodrich. Nova generacija objedinjenih rješenja za uzbunjivanje, precizno određivanje lokacije, koordinaciju timova i komunikaciju primjenjuje se efikasno u ustanovama visokog obrazovanja, na univerzitetima i fakultetima. Ali, ova rješenja se još ne koriste dovoljno u školama, iako postoji ogromna potencijalna korist od njihova usvajanja. Osim toga, potrebna je obuka i edukacija o ovim rješenjima. “Školski sistemi često se fokusiraju na to šta nabaviti kako bi imali proaktivne sigurnosne mjere i upravljali osobljem radi sprečavanja upada uljeza. Značajna su ulaganja u kontrolu pristupa, videonadzor, vještačku inteligenciju, a ponegdje i u detektore metala. No, jasno je da su sve ove investicije beskorisne ako niko nije obučen da koristi opremu ili da primjenjuje odgovarajuće standardne operativne procedure kada dođe do incidenta”, kaže Stoddard.

Najbolja zaštitna mjera je prevencija. U mnogim slučajevima šteta je mogla biti svedena na minimum da su prijetnje otkrivene i prepoznate dovoljno rano. U tom smislu, različite tehnologije mogu igrati važnu ulogu. Uzmimo kao primjer analitiku. “Softver za otkrivanje prijetnji koji je vezan za sistem provjere od velike je pomoći u ranom otkrivanju prijetnje. Naprimjer, videoanalitika može registrirati oružje, a zatim upozoriti osoblje da provjeri potencijalnu prijetnju. To se događa prije otvaranje vatre i ima za cilj da pomogne u prevenciji. Prepoznavanje lica je ta-

kođer danas napredno i može se koristiti za upozoravanje nadležnih u vezi s prepoznatom prijetnjom koja pokušava ući, kao i sistem prepoznavanja tablica (LPR), koji može pratiti potencijalni izvor prijetnje koji pokušava ući u određeni prostor”, kaže Goodrich. Osiguravanje vrata ima veliku ulogu u sprečavanju napadača da uđe u školske prostorije. “Imamo provjerena rješenja zaštite za školske zgrade i druge javne prostore. Ona uključuju brave na vratima (elektronske i mehaničke), kao i uređaje za izlaz u slučaju nužde, uređaje za kontrolu pristupa, ključeve i akreditive, zatvarače vrata, neprobojno staklo i sama vrata”, kaže Cook. Ova rješenja oduvijek su bila dio procesa projektovanja zgrada i sigurnosnog ekosistema. “Iako to nije jedi-

Jason Goodrich, direktor klijenata, CriticalArc Alan Stoddard, predsjednik Uprave, Cognyte North America Scot Sturges, direktor poslovnog razvoja za Sjevernu Ameriku, ACRE John Rezzonico, izvršni direktor, Edge360

ni korak u sprečavanju opasnih ili nasilnih pojedinaca da dobiju pristup zgradi, zaštita vrata često je prvi korak. Škole mogu implementirati dvosmjerni interfon na ulazu koji je važan prvi sloj zaštite”, kaže Brad Kamcheff, menadžer marketinga u kompaniji Aiphone. Interfonski sistemi mogu omogućiti osoblju na recepciji ne samo da razgovara s pojedincem već i da jasno identificira osobu ako sistem uključuje integrisanu IP kameru. Treba istaći i da je integracija jako važna kako bi različiti školski sigurnosni sistemi mogli funkcionirati zajedno. “Pristup otvorene platforme u kombinaciji s mogućnošću integracije sa sistemima različitih proizvođača omogućava školama da imaju koristi od raznorodnih tehnologija koje su najbolje u klasi. One se na taj način mogu bolje pripremiti i, po potrebi, ponuditi koordiniran odgovor u hitnim slučajevima”, dodaje Rezzonico. Dijeljenje podataka također igra važnu ulogu. Tokom posljednjeg incidenta u Uvaldeu, naprimjer, nadležni organi su mogli djelovati ranije da su uznemirujuće poruke napadača na društvenim mrežama otkrivene na vrijeme. “Problematični pojedinci mogu ostavljati poruke ili se ponašati na način koji jasno ukazuje da s njima nešto nije uredu i to je ponekad moguće primijetiti. Treba olakšati ljudima da blagovremeno podijele svoja saznanja s nadležnim tijelima kao vid prevencije, a naša rješenja nove generacije podržavaju anonimne prijave kako bismo ohrabrili ljude da dijele ovakve informacije”, kaže Goodrich.

Nakon što vanjski perimetri budu probijeni, unutar školskih prostorija se moraju uvesti sigurnosne mjere kako bi se spriječile ili minimizirao broj potencijalnih žrtava. Kombinacija kontrole pristupa, videonadzora i drugih tehnologija može biti od pomoći. “Vrijeme je ključno u vanrednim situacijama, a samo nekoliko sekundi može značiti razliku između sigurnosti i katastrofe. Stoga je bitno imati sisteme koji aktiviraju zatvaranje prostora i obavještavaju osoblje o mjestu na kojem se nalaze studenti, instruktori i drugo osoblje u objektu. Izlazi u slučaju nužde su prijeko potrebni kada se ukaže potreba za hitnom evakuacijom”, kaže Sturges. Škole mogu upravljati kamerama, upozorenjima ili korektivnim mjerama kako bi omogućile da ulazi ostanu uvijek zatvoreni, osim tokom krizne situacije. Kombinacija videonadzora i dvosmjernih interfonskih sistema je isto tako poželjna. “Videonadzor je ključan u zaštiti škole jer prati više mjesta istovremeno, posebno u slučaju da naoružana osoba pokuša ući u prostorije. U učionici je podjednako važno osigurati da nastavno osoblje ima pristup sigurnosnim alatima te da može lako komunicirati s recepcijom u slučaju nužde. Interfonski sistem instaliran u svakoj učionici omogućava nastavniku da brzo stupi u kontakt s recepcijom”, kaže Kamcheff. Komunikacija s vanjskim svijetom igra važnu ulogu u nastojanjima da policija i spasioci dođu na mjesto događaja u najkraćem mogućem roku. “Vjerujem da sistemi obavještavanja i podrške u kriznim situacijama koji se koriste u institucijama i organizacijama javnog sektora mogu biti vrlo korisni za pojednostavljenje komunikacije”, dodaje Stoddard. Upotrebom inteligentnih uređaja, uključujući mobilne telefone, moderna rješenja za krizne situacije omogućavaju školama da šalju optimalno osoblje za odgovor na incidente na osnovu blizine lokacije, dostupnosti i iskustva. “Sve se vraća na pitanje komunikacije. Moramo omogućiti da policija i hitne službe odmah dođu na mjesto događaja, a to ima veze s pojednostavljenjem načina na koji dijelimo informacije. Od ključne je važnosti uspostaviti neometanu liniju veze s organima reda i imati unaprijed postavljen plan”, kaže Reilly dodavši kako objedinjena komunikacija može pojednostaviti ovaj proces, omogućavajući različitim akterima da sarađuju i dijele informacije kako bi se osigurala najefikasnija i što brža reakcija.

Sigurnosni incidenti u SAD-u i dalje izazivaju veliku zabrinutost. U 2020. i 2021. godini zabilježen je najveći broj incidenata s vatrenim oružjem u školama ikada – 93 slučaja, dok je ove godine zabilježeno 27 incidenata. Ali čini se da ništa od toga nije značajno ubrzalo napore da se ojača zaštita u školama. Kao da sami incidenti nisu dovoljan razlog, istraživači nude podacima potkrijepljene uvide kako bi potaknuli napore na ublažavanju prijetnji. Ipak, pucnjave se i dalje dešavaju, i to sa smrtnim ishodima. Sedam je glavnih koraka koje škole mogu poduzeti kako bi otkrile

i ublažile incidente s vatrenim oružjem i druge sigurnosne probleme u svojim prostorima.

Jedan od najvećih problema s kojim se suočavaju sigurnosni konsultanti i integratori je nedostatak sredstava za uvođenje najboljih mogućih sigurnosnih mjera u školama. Ovo je obično problem u državnim školama, koje se moraju oslanjati na državna sredstva za razvoj infrastrukture. Ipak, nakon posljednjeg masakra američki predsjednik Joe Biden potpisao je zakon kojim se školama daje milijardu dolara za “kreiranje sigurnog i zdravog obrazovnog okruženja za sve učenike”, kao i dodatnih 300 miliona dolara za obuku i opremu koja može biti od koristi tokom nasilnih incidenata. No, samo dobijanje sredstava nije dovoljno. Ključnu ulogu ima donošenje budžeta za zaštitu škole na bazi sveobuhvatnog sigurnosnog plana koji uzima u obzir svaku potencijalnu prijetnju. Konsultanti i integratori kod uprava škola trebaju razviti svijest da samo postavljanje kamere neće zaustaviti napadača. Za to su potrebna integrisana rješenja i obučeni timovi za odgovor i ublažavanje prijetnji. Kreiranje okruženja koje uključuje roditelje i članove zajednice pomoći će školama da prepoznaju probleme prije nego što oni eskaliraju. Roditelji mogu dijeliti informacije o ponašanju svoje djece, dok škola na osnovu njih može pokrenuti određene provjere. I praćenje društvenih mreža bez zadiranja u privatnost je korisno. Zapravo, ponekad se indicije o mogućem incidentu mogu dobiti preko objava na društvenim mrežama. Izvještaji su pokazali da je napadač u školi u Teksasu slao prijetnje preko aplikacija i društvenih medija prije samog incidenta koji je postao najsmrtonosniji školski napad u SAD-u u posljednjih deset godina. Ostali koraci uključuju promovisanje pravilnog ponašanja i mentalnog razvoja djece, uz učenje o životnim vještinama kao što su upravljanje bijesom i stresom. I sama zajednica može biti uključena kao promatrač kako bi se lakše pratili problemi koji bi kasnije mogli postati sigurnosni rizici.

Ne možete ponuditi potpunu zaštitu bez profesionalne procjene prijetnji, ranjivosti i rizika. Sigurnosni stručnjaci su svjesni toga, no šta je sa školama? Podizanje svijesti je neophodno kako bi se tim obrazovnim ustanovama pomoglo da shvate kako da “naučno” i sistematski upravljaju sigurnošću. Sigurnosna procjena pomaže školama da shvate koji segmenti trebaju bolju zaštitu, koje se rute mogu koristiti u vanrednim situacijama itd. Ovo je i osnova koja može omogućiti nadležnima da odluče koje sigurnosne uređaje trebaju i gdje da ih instaliraju.

Sigurnosni uređaji često uključuju videonadzorne kamere i sisteme kontrole pristupa. Ipak, škole mogu razmotriti i sofisticiranija rješenja poput sistema za otkrivanje pucnjave. Videoanalitika je znatno napredovala posljednjih godina, a njeno korištenje može pomoći organima reda da pređu s reaktivnog na proaktivni pristup. Otkrivanje oružja i početka napada su korisne funkcije u školskom okruženju. Postavljanje virtuelnog sistema zaštite perimetra je ključno za škole koje nemaju fizičku zaštitu perimetra. Kad god je to moguće, treba razmisliti o perimetarskoj ogradi dopunjenoj nadzornim kamerama. Ako ograđivanje

Ken Cook, direktor sektora za sigurnost u školama, Allegion US Tom Reilly, predsjednik Uprave, Commend

nije opcija, može se postaviti virtuelna perimetarska ograda pomoću videonadzornih kamera koje mogu blagovremeno upozoriti sigurnosno osoblje ako se otkrije nešto neobično.

Školski sistem uzbunjivanja u vanrednim situacijama omogućava školama da brzo komuniciraju s osobljem, učenicima i hitnim službama koje prve reaguju kada dođe do incidenta. Tako se može osigurati poduzimanje adekvatnog prvog odgovora. Efikasni sistem za hitno obavještavanje omogućava brzo i pouzdano slanje poruka za sprečavanje i upravljanje kriznim situacijama. Sistem uzbunjivanja u hitnim slučajevima je važan segment sigurnosti škole, ne samo kada je riječ o aktivnom napadaču već i u nizu drugih scenarija. Škole pomoprakse bi im pomogle u donošenju brzih odluka i djelovanju u skladu s njima.

Brad Kamcheff, menadžer marketinga, Aiphone

ću ovog sistema mogu obavijestiti učenike o vremenskim promjenama, hitnim slučajevima, pa čak i automatizirati školska zvona. Mnoga rješenja na tržištu omogućavaju obavijesti putem glasa, teksta, emaila i društvenih medija.

Često je kašnjenje u donošenju odluka ili provođenju mjera najveći problem kada dođe do sigurnosnog incidenta. Naprimjer, kada se puca iz vatrenog oružja, primarna instinktivna reakcija je panika, što otežava donošenje odluka, čak i ako je riječ o porivu da se pobjegne s lica mjesta. Obuka za ove situacije je pravi odgovor na ovaj problem. Osoblje i studenti moraju redovno prolaziti obuku s osobljem interventnih službi i učiti šta da rade tokom sigurnosnog incidenta. Poput vatrogasnih vježbi, ove redovne

Ne možete samo donijeti sigurnosni plan i zaboraviti na njega – to je osnovno pravilo sigurnosti. Situacije se stalno mijenjaju. Nova infrastruktura može zamijeniti staru, robusna vrata mogu oslabiti zbog habanja, životna sredina se mijenja i sl. Zato je neophodno osigurati redovno održavanje i nadogradnju sigurnosnih planova i opreme. Nadogradnje su također važne zbog zamjene zastarjelih uređaja novim rješenjima na tržištu. Tehnologija napreduje velikom brzinom i donosi nove i bolje proizvode. Iako većina kupaca ne može prečesto nadograđivati hardver, ovaj segment se ne smije zanemariti jer nova rješenja uvijek mogu ponuditi bolje rezultate.

Zaštita škola zahtijeva zajedničke napore koji uključuju planiranje, pripremu, implementaciju i održavanje. Sve počinje izdvajanjem odgovarajućih sredstava za sigurnosne projekte. Kada se donese odluka o budžetu, sljedeći korak je izrada plana. Nakon njegove izrade i provedbe slijede pregled i nadogradnja kao ključne faze. Povezivanje zajednice i roditelja važno je za kreiranje proaktivnog sigurnosnog ekosistema, koji kontinuirano promoviše sigurnost osoblja i učenika. t