Bliska zaštita ličnosti

U STVARNOSTI IMAMO SAMO JEDNU ŠANSU DA OSTAVIMO PRVI UTISAK. ZATO POTENCIJALNOM NAPADAČU MORAMO OSTAVITI UTISAK DA SMO TVRD ORAH KAKO BISMO GA NATJERALI DA ODABERE NEKI LAKŠI I ZA NJEGA JEDNOSTAVNIJI CILJ. A PRITAJENO DJELOVANJE JE NAJDJELOTVORNIJE

Pripremio: Nermin Kabahija redakcija@asadria.com

Prvi korak koji napadač poduzima je sačinjavanje liste potencijalnih ciljeva. Kriteriji i razlozi koji se uzimaju u obzir prilikom izbora cilja ili sačinjavanja te liste su različiti i mogu se pojaviti u različitim formama. U nekim zemljama je dovoljno da ste stranac i odmah ste ispunili sve uvjete da budete ciljana osoba. U drugim, opet, ako ste imućni, ako ste političar ili neka druga važna ličnost, potencijalna ste meta napada.

No, kako znati da smo mi ili naša štićena osoba dospjeli na jednu takvu listu? U principu, ne možemo to sa sigurnošću znati ili potvrditi. Zato ćemo se držati našeg sigurnosnog protokola i pravilnika, o kojem smo ranije pisali, da kada dođemo na neki novi teren, obavezno se trebamo raspitati o svim aktivnostima kriminalnih grupa koje djeluju na tom području. S obzirom na to da znamo čime se bavi naš klijent, automatski možemo pretpostaviti jesmo li potencijalno interesantni ili nismo. Također, činjenica da fi rma ili klijent za kojeg radimo posluje u rizičnim područjima može biti dovoljna da dospijemo na takvu listu. Najbolja zaštita ili prevencija i u ovom slučaju je neupadljivost, tj. da svojim ponašanjem ne skrećemo pažnju na sebe, a posebno da ne budemo u centru pažnje, čime možemo davati dodatne razloge da baš nas napadnu. Pozicija našeg klijenta u javnom životu nekada i nije toliko bitna ukoliko je u fokusu napadača, recimo, novac. Ako neko želi iznuditi novac, njemu je jedino važno da je njegova meta imućna, a manje je bitno da li je i koliko je uopće poznat. Napadač će pokušati doći do svog cilja po svaku cijenu i sa što manje otpora. Za nas kao zaštitara veoma je važno i to da sebi napravimo potpunu sliku o svom klijentu, pogotovo ako je riječ o javnoj ličnosti koja je često prisutna u javnosti s nastupima ili javnim obraćanjima. U tom slučaju moramo usko sarađivati i s osobama koje su zadužene za

Protivnik u ovoj fazi jednostavno upoređuje ciljeve i bira one koji su jednostavniji i isplativiji, odnosno odbacuje one koje se ne isplati napadati. U ovoj fazi protivničkog pripremanja mi i nemamo neki utjecaj, ali smo svoj dio posla već trebali uraditi. Ako smo uradili dobru pripremu i pokazali se kao cilj koji je teško dosegnuti, postoji mogućnost da protivnici odustanu. No, u prošlosti se više puta pokazalo, posebno kod političkih atentata, da napadnuti nisu bili stvarni cilj napadača. Ali, upravo zbog jednostavnijeg pristupa i izvodljivosti same akcije oni su postali cilj, što govori da mi svojim profesionalnim ponašanjem odrađujemo veliki, često i glavni dio posla. Ovdje se još jednom vidi važnost našeg djelovanja i utiska koji ostavljamo kod osoba oko sebe direktnim ili indirektnim komuniciranjem.

njegov PR i marketing. U ovim odjelima se mora obratiti posebna pažnja na sigurnosni aspekt, pri čemu mi kao zaštitari moramo svima njima proslijediti svoje mišljenje, da znaju koje stvari mogu biti potencijalno opasne kako ti ljudi ne bi nesvjesno ugrozili našeg klijenta, odnosno osobu za koju i sami rade.

Protivnička strana također nastoji napraviti opširnu sliku o svojim ciljevima. Pitanja koja najčešće razmatra su je li napad moguće izvesti ili nije te da li je jednostavno ili složeno? Da bi odgovorili na pitanja od kojih zavisi ishod akcije, protivnici će morati prikupiti što više podataka o našem klijentu i nama. Pratit će nas, kretat će se u našem okruženju, neprimjetno raspitivati, možda pregledati i otpad kako bi došli do neke njima važne informacije. Pokušat će stvoriti sliku i o našim sigurnosnim mjerama, načinu rada i funkcioniranja. Naravno, sve će to biti dobro maskirano i taktički odrađeno. Opseg pokrenute akcije će, naravno, zavisiti od samog cilja, tj. važnosti osobe. Zato potencijalnom napadaču moramo ostaviti utisak da smo za njega tvrd orah kako bismo ga natjerali da odabere neki lakši i za njega jednostavniji cilj. U stvarnosti, imamo samo jednu šansu da ostavimo taj utisak i samo od nas zavisi kakav će utisak o nama protivnik steći. Iako je riječ o krilatici iz menadžmenta, ona itekako ima svoju primjenu i vrijednost u zaštitarskoj praksi. Dalje, moramo imati na umu da nas uvijek neko posmatra: protivnik, kolege, konkurencija ili povjerenik našeg klijenta. Zato moramo biti svjesni svojih postupaka i njihovih posljedica i pokazati se s naše najbolje strane. Ovoga posebno trebamo biti svjesni kad se u blizini ne nalazi naša štićena osoba jer tada mnogi sebe prikazuju u jednom sasvim drugom svjetlu, čime se mogu nesvjesno dovesti i u opasnost. Mora se paziti kome se daju kakve informacije i u kakvom okruženju.

Ukoliko se odlučio za cilj, protivnik će trebati više informacija o svojoj meti i njenom okruženju. Mjesta na kojima boravi, faze mobilnosti i ključne tačke će biti detaljno istražene, a to će se odraditi klasičnim opserviranjem i dodatnim izviđanjem. Elektronika ovdje pomaže da se na jednostavniji način dođe do važnih informacija – putem prisluškivanja ili postavljanjem GPS uređaja na automobil moguće je dobiti informacije o svakodnevnom kretanju vozila i lokacijama na kojima se ciljana osoba kreće. I ovdje opseg akcije i ulaganja sredstava zavise od važnosti cilja. Ako je očekivani ishod akcije velika novčana korist, protivnik će sigurno nastojati vrbovati i aktivirati informante. U nekim slučajevima takve su osobe znale biti infi ltrirane i po godinu dana prije konkretnog napada, a bitno je znati i to da će zbog straha od odmazde informanti po svaku cijenu nastojati ostati neotkriveni.