Issuu

Infarkt miokarda

što sad?

U knjižici je objašnjeno što je infarkt miokarda i u njoj se nalaze korisni savjeti za oporavak

sadržaj 3

Uvod

Klinička slika zatajivanja srca

Tjelesna aktivnost nakon infarkta miokarda

Stres, pušenje, alkohol, kava

Diferencijalna dijagnoza

Ateroskleroza i infarkt miokarda

Rehabilitacija kod zatajivanja srca i ishemijske bolesti srca

Povratak „u normalu“

Farmakološko liječenje

Važne opće informacije

Prevencija infarkta miokarda

Pitanja i bilješke

Autori: prof. dr. sc. Darija Baković Kramarić, dr. med., specijalistkinja interne medicine, subspecijalistkinja kardiologije doc. dr. sc. Zrinka Jurišić, dr. med., specijalistkinja interne medicine, subspecijalistkinja kardiologije

Klinički bolnički centar Split

doc. dr. sc. Duška Glavaš, dr. med., specijalistkinja interne medicine, subspecijalistkinja kardiologije mr. sc. Frane Runjić, dr. med., specijalist interne medicine, subspecijalist kardiologije

Uvod Zatajivanje srca razvija se kada radi slabosti pumpne funkcije srca dolazi do nedovoljne opskrbe organa krvlju, čime metaboličke potrebe postaju nezadovoljene. Nastaje zbog funkcionalnog ili strukturnog oštećenja srca, a kao posljedica navedenog javljaju se različiti simptomi i znakovi poput otežanog disanja, slabosti, umora, kašlja i oticanja nogu. Zatajivanje srca može se podijeliti na više načina, primjerice na akutno i kronično. Akutno zatajenje srca javlja se iznenada i zahtijeva hitnu medicinsku skrb. Uzroci mogu biti brojni: srčani udar, aritmije, hipertenzija, infekcije, toksini. Kronično zatajivanje srca razvija se tijekom vremena. Najčešće je posljedica koronarne bolest, bolest zalistaka, visokog tlaka ili kardiomiopatije. Zatajivanje srca može biti posljedica različitih uzroka. Među najčešće ubrajamo koronarnu bolest, bolest zalistaka, hipertenziju, kardiomiopatije. Povećani metabolizam, kod hipertireoze, može dovesti do zatajivanja srca, uz povećanje srčanog ritma i veće metaboličke potrebe srca i organizma. Također i hipotireoza može dovesti do zatajivanja, pri čemu srce radi sporije i slabije. Drugi su čimbenici koji mogu doprinijeti zatajivanju srca pušenje, pretilost, zlouporaba alkohola ili droga, dijabetes, preeklampsija (u trudnoći), neki lijekovi (npr. citostatici, imunomodulatori, triciklički antidepresivi, COX-2 inhibitori).

INFARKT MIOKARDA, ŠTO SAD?

Klinička slika zatajivanja srca Klinička slika zatajivanja srca može varirati ovisno o uzroku, težini i stadiju razvoja. Simptomi se kreću od blagih do težih, ovisno o stupnju zatajivanja srca i popratnih bolesti. Neki su od najčešćih simptoma umor, slabost mišića, oticanje nogu i kratkoća daha. Simptomi mogu biti tipični (dispneja, ortopneja, paroksizmalna noćna dispneja, smanjena tolerancija napora, malaksalost, umor, otok gležnjeva) i manje tipični (noćni kašalj, čujno disanje, promjena težine, gubitak teka, napuhnutost, psihičke smetnje, palpitacije, nesvjestica). Umor je tipičan simptom, a češće se javlja nakon napora. Posljedica je smanjene opskrbe organizma kisikom i hranjivim tvarima zbog nesposobnosti srca da dostavi dovoljnu količinu krvi. Kratkoća daha čest je simptom zatajivanja, a može se javiti u vidu otežanog disanja tijekom aktivnosti, no i u mirovanju. Oticanje nogu, gležnjeva ili stopala također je uobičajeni simptom. Događa se kada se krv nakuplja u venama donjeg dijela tijela, što dovodi do oticanja. Kod bolesnika sa zatajivanjem srca može se naglo razviti edem pluća, što se očituje progresivnim otežanim disanjem. Slabost mišića javlja se u uznapredovalim stadijima bolesti, a posljedica je smanjene količine kisika i hranjivih tvari koji se dostavljaju mišićima.

Ostali simptomi zatajivanja srca su kašalj, osjećaj gušenja, lupanje srca, otežano disanje u ležećem položaju, smanjen apetit. Kasnije se može razviti i plućna hipertenzija, što vodi do kratkoće daha i umora čak i u minimalnom naporu.

Simptomi mogu biti više specifični (dispneja, ortopneja, distenzija jugularnih vena, hepatojugularni refluks, galopni ritam, srčani šum) i manje specifični (edemi, plućni hropci/ krepitacije, pleuralni izljev, tahipneja, tahikardija, hepatomegalija, ascites, kaheksija).

INFARKT MIOKARDA, ŠTO SAD?

Diferencijalna dijagnoza Diferencijalna dijagnoza zatajivanja srca odnosi se na isključivanje drugih medicinskih stanja koja imaju slične simptome. Najčešće treba isključiti plućnu emboliju, pneumoniju, KOPB, anemiju, akutni koronarni sindrom, kardiomiopatiju i valvularnu bolest. Vrlo je bitno dobro uzetom anamnezom, fizikalnim pregledom i pravilnom dijagnostikom postaviti dijagnozu.

Dijagnostika: Anamneza – skup podataka o bolesniku koji sadrži sve okolnosti koje su prethodile sadašnjem stanju (osobito preboljele bolesti); bilježe se štetne navike u pogledu uzimanja alkohola, pušenja i slično, kao i faktori rizika te obiteljska anamneza.

Fizikalni pregled – uključuje promatranje/inspekciju, pipanje/ palpaciju, kuckanje/perkusiju i slušanje/auskultaciju.

Krvne pretrage – koriste se radi brže dijagnoze određenih bolesti srca i u nadzoru osoba kojima je bolest srca već dijagnosticirana.

Rendgen pluća – omogućava detaljniji pregled srca i pluća. Može se koristiti i kako bi se utvrdila eventualna prisutnost tekućine u plućima.

Ehokardiogram (ultrazvuk srca) – ultrazvučni valovi koriste za dobivanje snimke srca.

EKG – test koji snima električnu aktivnost srca i daje informacije o trenutačnom srčanom ritmu i broju otkucaja srca.

Holter – zapisuje električnu aktivnost srca neprekidno tijekom 24 sata.

Ergometrija – test opterećenja i dijagnostička pretraga koja bilježi električnu aktivnost srca (EKG) pod opterećenjem (prilikom hoda na pokretnoj traci ili vožnje sobnog bicikla – biciklergometra).

Stres ehokardiografija (ECHO STRESS) – ultrazvuk srca u opterećenju transtorakalni je ultrazvuk učinjen pod opterećenjem srca, bilo tjelesnim (bicikliranje) ili primjenom lijekova. Koronarografija – invazivna radiološka metoda kojom se analiziraju žile hranilice srca (koronarne arterije). U dijagnostici zatajivanja srca mogu se primijeniti i ergometrija, kao i stres ehokardiografija.

Rizični faktori Brojni čimbenici mogu pridonositi zatajivanju srca kao što su: • dijabetes, pretilost, visoki krvni tlak, ateroskleroza • koronarna bolest srca, bolest srčanih zalistaka, nepravilan srčani ritam, apneja u snu, anemija • hipotireoza, hipertireoza, infektivne bolesti, • pušenje, prekomjerna konzumacija alkohola • godine, spol, genetika, etnička pripadnost

INFARKT MIOKARDA, ŠTO SAD?

Ateroskleroza i infarkt miokarda Ateroskleroza je proces zadebljanja i oštećenja stijenke krvnih žila stvaranjem različitih aterosklerotskih promjena (npr. plak, aterom), a posljedica je sužavanje ili potpuno začepljenje krvne žile što dovodi do pojave različitih kardiovaskularnih bolesti kao što je infarkt miokarda. Ateroskleroza je dugotrajan proces. Čimbenici rizika za aterosklerozu su dislipidemija, šećerna bolest, pušenje cigareta, pozitivna obiteljska anamneza, neaktivan način života, debljina i arterijska hipertenzija (povišen krvni tlak). Dakle, kada bolesnik koji ima šećernu bolest puši kutiju cigareta dnevno, ima dvadeset kilograma viška i povišen arterijski tlak pita: „Kako se ovo meni dogodilo?“, odgovor bi bio da je bilo samo pitanje vremena kada će se infarkt miokarda dogoditi. Ateroskleroza počinje nastankom „masne pruge“ koja označava nakupljanje čestica koje sadrže kolesterol i masne kiseline u stijenci krvnih žila. Većina aterosklerotskih plakova ne stvara simptome i ne moraju nikada postati klinički manifestni. Ako su aterosklerotske naslage na stijenci koronarne arterije male i ne sužavaju značajno promjer žile, bolesnik nema nikakvih poteškoća i uopće nije svjestan bolesti. Ako aterosklerotske naslage postupno rastu i uzrokuju sužavanje promjera krvne žile, bolesnik osjeća napredovanje bolesti kao bol u prsima – anginu pektoris – uslijed napora. Tegobe prestaju nakon odmora ili primjene nitroglicerina, nakon nekoliko minuta. Dramatični simptomi nastaju kada plak pukne te dolazi do naglog prekida dolaska kisika i hranjivih tvari u srčani mišić. Osnovni je simptom infarkta miokarda bol u prsištu. Bol se širi često u vrat, rame ili ruke. Može biti praćena preznojavanjem, mučninom, povraćanjem, nemirom, padom tlaka i pojavom nepravilnog rada srca. Akutni infarkt miokarda zahtijeva hitno bolničko liječenje.

Potrebno je odmah započeti s praćenjem EKG-a zbog aritmija koje tijekom prvih nekoliko sati nakon akutnog infarkta miokarda mogu biti fatalne. Velika većina bolesnika odmah se upućuje u kateterizacijski laboratorij gdje se nastavlja dijagnostika i liječenje metodama intervencijske kardiologije.

Intervencijsko liječenje infarkta miokarda Kroz arteriju na zapešću ili kroz arteriju u preponama ulazi se kateterima do srca te se snimaju srčane krvne žile. Potom se kroz začepljenu krvnu žilu prolazi žicom i balonom kojim se „propuše“ začepljenje. Konačno se najčešće postavi metalna potpornica („stent“) koja krvnu žilu drži otvorenom. Budući da se u srce stavlja metalni uređaj, koji je po definiciji strano tijelo u srcu, iznimno je važno nakon postavljanja stenta uzimati lijekove da ne bi došlo do začepljenja stenta. Lijekovi protiv tromboze stenta u pravilu se uzimaju godinu dana u punoj dozi, potom se doza može smanjiti. Nakon intervencije bolesnik se upućuje na daljnje liječenje u koronarnu jedinicu. U slučaju nekompliciranog infarkta miokarda očekivano je trajanje liječenja nekoliko dana. Ako se radi o začepljenju krvne žile koja se ne može otvoriti stentom, bolesnik se upućuje na hitnu kardiokiruršku operaciju ugradnje aortokoronarnih premosnica („bypass“).

Pozicioniranje stenta na mjestu suženja

Otpuštanje stenta

Otpušteni stent održava arteriju prohodnom

Intervencijsko liječenje infarkta miokarda (postavljanje stentova) rutinski se provodi u KBC-u Split već gotovo 20 godina. Liječnici, medicinske sestre i inženjeri medicinske radiologije koji sudjeluju u liječenju prolaze dugogodišnju edukaciju u intervencijskom liječenju. Tek nakon savladane edukacije započinju samostalno s radom u liječenju bolesnika kroz 24-satnu pripravnost za liječenje infarkta miokarda. Materijali koji se ugrađuju u krvne žile isključivo su od renomiranih svjetskih firmi i bolesnici mogu biti sigurni da će u KBC-u Split dobiti vrhunsku razinu liječenja. Zadnjih godinu dana također smo započeli liječenje najtežih oblika infarkta miokarda („kardiogeni šok“) uz aparate za mehaničku potporu srčanog mišića (Impella i iVAC2L). Ranije su ovi bolesnici bili isključivo kandidati za hitnu kardiokiruršku operaciju.

INFARKT MIOKARDA, ŠTO SAD?

Farmakološko liječenje U farmakološkom liječenju koriste se različiti lijekovi. Ako su vam propisali lijekove koji nisu navedeni na ovim stranicama, upitajte svojeg liječnika ili ljekarnika čemu služe i dodatno se informirajte.

Antitrombotici acetilsalicilatna kiselina, klopidogrel, dipiridamol Značajno smanjuju rizik od srčanog udara ili kapi. Ako i dođe do srčanog udara, oni mogu ograničiti eventualnu štetu za vaše srce. Oni sprečavaju da vam se krv lako zgrušava. To smanjuje vjerojatnost da će ugrušak začepiti bolesnu arteriju i prouzročiti srčani udar. Mogu prouzročiti probavne smetnje pa ih je najbolje uzimati nakon jela. Nemojte uzimati više od propisane doze. Ako imate problema sa želucem, možda će vam trebati dodatne tablete koje štite želučanu stijenku. Ovi su lijekovi djelotvorni samo ako ih svaki dan uzimate kako je propisano. Ako osjetite bol u želucu, zujanje u ušima, ako vas jako boli glava ili mokrite krv, obavijestite svojeg liječnika.

Beta-blokatori atenolol, bisoprolol, metoprolol, karvedilol Oni snižavaju krvni tlak te usporavaju i ujednačuju srčanu frekvenciju. Pomažu pri kontroli simptoma kao što su bolovi u prsima i angina pektoris. Umanjuju vjerojatnost da ponovno doživite srčani udar. Ako imate zatajenje srca, beta blokatori mogu spriječiti da se ono pogorša. Oni blokiraju efekte adrenalina i, usporavanjem srčane frekvencije, dovode do toga da se srčani mišić manje napreže. Nuspojave mogu biti umor, vrtoglavica ili ošamućenost, hladne ruke i stopala, hripavost (ove bi lijekove trebali izbjegavati ako ste imali problema s astmom), noćne more i otežana erekcija. Ne smijete naglo prestati uzimati betablokatore jer bi to moglo dovesti do izraženih simptoma angine pektoris. Zbog toga si uvijek osigurajte dostatnu zalihu lijeka.

Diuretici (tablete za mokrenje) furosemid, bumetanid, bendroflumetiazid, spironolakton Koriste se za uklanjanje viška vode koji se može nakupiti u tijelu i prouzročiti oticanje zglobova ili zadihanost. Neki se diuretici mogu koristiti u liječenju povišenog krvnog tlaka i zatajenja srca. Oni djeluju na bubrege i omogućuju vam da kroz urin izbacujete višak soli i vode. Vjerojatno ćete morati češće odlaziti u toalet, pa i noću. Nuspojave mogu biti umor ili slabost, grčevi u mišićima, mučnina i seksualni problemi. Ako osjetite pretjeranu žeđ, jaku vrtoglavicu ili smetenost ili zujanje u ušima, odmah se obratite liječniku.

Statini simvastatin, pravastatin, atorvastatin, rosuvastatin Ako imate bolest srca, oni smanjuju rizik da ćete doživjeti srčani udar ili da će vam biti potrebna operacija srca. Ako nemate bolest srca, ali vam prijeti rizik da ju dobijete, oni pomažu smanjiti taj rizik – primjerice, ako imate dijabetes ili povišenu razinu kolesterola u krvi, bez obzira što ste poduzeli sve što ste mogli da promijenite svoju prehranu. Statini djeluju vrlo brzo i smanjuju rizik u roku od nekoliko tjedana. Smanjuju količinu kolesterola koji proizvode vaša jetra. Nuspojave su moguće u obliku umora, bolova u mišićima, povraćanja, proljeva i glavobolje. Eventualne bolove u mišićima odmah prijavite liječniku jer oni mogu biti prvi znak ozbiljne nuspojave. Možda ćete trebati izbjegavati grejp i sok od grejpa jer, ako uzimate određeni tip statina, ta kombinacija može uzrokovati ozbiljne nuspojave.

INFARKT MIOKARDA, ŠTO SAD?

ACE inhibitori ramipril, perindopril, zofenopril, valsartan, losartan Koriste se u prevencije kardiovaskularnih bolesti i kongestivnog zatajenja srca, hipertenzije, poremećaja lijevog ventrikula, prevencije zatajenja bubrega u šećernoj bolest. ACE enzim odgovoran je za hormone koji pomažu u kontroli krvnog tlaka. Ima snažan učinak sužavanja na vaše krvne žile, što povećava vaš krvni tlak. ACE inhibitori inhibiraju ili ograničavaju ovaj enzim, čineći da se vaše krvne žile opuštaju i šire. To, pak, snižava vaš krvni tlak i poboljšava protok krvi u srčani mišić. Četvrtina krvi koja se ispumpava u svakom otkucaju srca teče kroz bubrege, pa ako vaše srce postane manje učinkovito, pate i bubrezi. Stoga ACE inhibitori poboljšavaju rad bubrega, ali i srca. Moguće nuspojave ACE inhibitora jesu hipotenzija, kašalj, hiperkalijemija, glavobolja, mučnina, slabost, povraćanje te oštećenje bubrega. Stalni i uporni kašalj relativno je česta nuspojava. Apsolutne su kontraindikacije za ACE inhibitore trudnoća, stenoza bubrežne arterije i angioedem (kao posljedica njihovog prethodnog uzimanja).

Važnost redovitog uzimanja lijekova Kako bi se unaprijedila klinička praksa, danas se u liječenju bolesnika vodimo medicinom temeljenom na dokazima. Ona predstavlja povezivanje kliničkog iskustva liječnika s najboljim mogućim medicinskim dokazima proisteklim iz kliničkih studija vođenih jasnim i nadziranim metodološkim principima. Tako se i preporučene vrste i doze lijekova kao i trajanje medikamentnog liječenja određenih bolesti temelje na sažimanju rezultata provedenih medicinskih studija. Ovisno o farmakološkim obilježjima lijekova i rezultatima studija postoje jasno definirane upute kako, koliko puta dnevno i koliko dugo se neki lijek treba uzimati kako bi se postigao željeni učinak.

Ipak, unatoč jasnim i neupitnim koristima redovitog uzimanja lijekova, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svega 50 % bolesnika u razvijenim zemljama redovito uzima stalnu terapiju. Neki od razloga zbog kojih bolesnici ne slijede upute liječnika i neredovito uzimaju lijekove su nerazumijevanje uputa, zaboravljivost, veliki broj lijekova s različitim shemama uzimanja, participiranje u cijeni lijeka, neugodne nuspojave ili im se jednostavno čini da lijek ne djeluje.

Redovito uzimanje lijekova prema preporuci liječnika od osobite je važnosti u liječenju kardiovaskularnih bolesti.

Koronarna bolest, unatoč značajnom napretku u razumijevanju i liječenju, predstavlja najčešći pojedinačni uzrok smrti.

Liječenje akutne koronarne bolesti spada u najveći red hitnosti. Ono započinje ordiniranjem acetilsalicilatne kiseline (ASK) već pri prvom susretu s bolesnikom s prsnom boli u izvanbolničkim ili bolničkim uvjetima. Nastavlja se u jedinicama intenzivnog liječenja kardijalnih bolesnika medikamentnim i intervencijskim liječenjem koji utječu na rane, ali i dugoročne ishode. Nerijetko se događa da bolesnici prestanu uzimati lijekove nakon što se počnu osjećati bolje. Stoga treba napomenuti da je po završenom bolničkom liječenju infarkta miokarda uz primjenu zdravih životnih navika važno nastaviti s redovitim uzimanjem preporučenih lijekova kako bi se smanjio rizik ponavljanja infarkta miokarda, zatajivanja srca, učestalosti hospitalizacija i konačno kardiovaskularne odnosno sveukupne smrti. Zahvaljujući rezultatima studija dokazano je kako je acetilsalicilatna kiselina važna u sprječavanju ponavljanja infarkta miokarda. Ovaj lijek sprječava „lijepljenje“ trombocita i stvaranje ugruška u krvni žilama. Kontinuirano uzimanje acetilsalicilatne kiseline je osobito važno kod bolesnika kojima je rađena intervencija na koronarnim arterijama (implantiran stent). Uobičajena doza u kroničnoj terapiji iznosi 100 mg na dan. Bolesnici koji su alergični na acetilsalicilatnu kiselinu (anafilaktična reakcija, angioedem) trebaju uzimati klopidogrel u dozi od 75 mg/dan. Ako bolesnici zbog fibrilacije atrija moraju uzimati antikoagulantnu terapiju, često nije potrebno uzimanje acetilsalicilatne kiseline.

U svakom slučaju ne savjetuje se ukidati acetilsalicilatnu kiselinu niti neki drugi preporučeni lijek prije savjetovanja s liječnikom!

INFARKT MIOKARDA, ŠTO SAD?

Acetilsalicilatna kiselina (ASK) nesteroidni je protuupalni lijek koji je u upotrebi više od jednog stoljeća. Ishodna supstanca za sintezu acetilsalicilatne kiseline je salicilna kiselina koja se može dobiti ili iz salicina koji je se nalazi u vrbi (najvećim dijelom u kori), ili sintetskim putem. Koliko je acetilsalicilatna kiselina popularna, govori i sljedeća činjenica: lijek je bio sastavni dio priručne ljekarne astronauta koji su 1969. godine prvi kročili na Mjesec. Osim svojih analgetičkih, protuupalnih i antipiretičkih svojstava, važno je njegovo antiagregacijsko djelovanje, koje je otkriveno 1967. Acetilsalicilatna kiselina jedan je od temeljnih lijekova u liječenju širokog spektra kardiovaskularnih bolesti.

Korisni savjeti o uzimanju lijekova: • Na vrijeme se obratite obiteljskom liječniku radi obnavljanja recepata za kroničnu terapiju • Na put ponesite dovoljnu količinu lijeka i za nekoliko dana više, za slučaj da morate odgoditi povratak kući • Od iznimne je važnosti da vrlo pažljivo slijedite upute liječnika ili ljekarnika o primjeni lijekova • Pridržavajte se režima uzimanja lijekova na propisan način: u određenoj dozi, u pravo vrijeme, na pravilan način, u pravilnim vremenskim razmacima

Prevencija infarkta miokarda Godine, obiteljska anamneza i etnicitet su faktori rizika na koje ne možemo utjecati, no način života i prehrana su faktori na koje možemo djelovati. Što se ranije započne s prevencijom, veće su šanse u sprječavanju ili odgađanju nastanka zatajivanja srca. Pravilna prehrana je ključna za prevenciju razvoja zatajivanja srca. Prehrana podrazumijeva konzumiranje hrane bogate hranjivim tvarima poput: Voće: prednost treba dati bobičastom voću (borovnice, kupine, maline, jagode) jer je bogato fitonutrijentima koji pomažu u prevenciji kroničnih bolesti, kao što su bolesti srca i šećerna bolest. Siromašno je kalorijama, a bogato vlaknima i vitaminom C. Citrusi, kivi, breskve i marelice izvor su vitamina C, folata i kalija dok jedna jabuka dnevno uistinu čuva zdravlje. Uvijek treba dati prednost sezonskom voću. Povrće: nema zabranjenog povrća, dapače kod većine povrća nemamo nikakvih ograničenja jer ima malu kalorijsku vrijednost i sadrži iznimno malo ugljikohidrata. Prvi izbor neka bude zeleno, lisnato povrće jer je izvor vitamina C, folne kiseline, kalija, magnezija, kalcija, željeza, vlakana i fitonutrijenata. Škrobasto povrće, poput krumpira i mladog graška, ubraja se u zamjene za kruh i bogato je ugljikohidratima.

Cjelovite žitarice: u skupinu žitarica (pšenica, raž, ječam, zob, heljda, proso i kukuruz) ubrajamo kruh i proizvode od žitarica, rižu i tjesteninu. Žitarice se preporučuju u prehrani osoba sa šećernom bolesti jer su izvor vlakana, minerala i vitamina. Potrebno je pridržavati se uobičajene porcije serviranja po jedinicama za oboljele od šećerne bolesti, jer su žitarice glavni izvor energije i ugljikohidrata. Prednost treba dati zobi, ječmu, heljdi, raži i sl. Orašasti plodovi, sjemenke i mahunarke: bademi, sjemenke suncokreta, grah, grašak, leća i druga hrana iz ove skupine dobar su izvor vlakana, magnezija, kalija i proteina. Bogati su fitonutrijentima, koje imaju zaštitnu ulogu u prevenciji kardiovaskularnih bolesti. Veličine serviranja male su i namijenjene konzumiranju samo nekoliko puta tjedno, jer su iznimno kalorične. Mršavo meso, perad i riba: meso je bogato proteinima (bjelančevinama), vitaminom B, željezom, magnezijem i cinkom. Treba izabrati nemasno meso, bez kože i vidljivih masnoća: piletinu, puretinu, junetinu, teletinu i sl. te ribu i plodove mora. Prednost treba dati ribi, pogotovo plavoj, morskoj (srdela, skuša, tuna) i lososu, kao kvalitetnom izvoru visokovrijednih proteina (bjelančevina), vitamina D i omega-3 masnih kiselina. Mliječni proizvodi: mlijeko, jogurt, sirevi i drugi mliječni proizvodi glavni su izvor kalcija, vitamina D i proteina. Važno je odabrati mliječne proizvode s nižim postotkom mliječne masti. Masti i ulja: dva obroka dnevno. Masti su najkoncentriraniji izvor energije od svih makronutrijenata. Izvor su masnih kiselina i esencijalnih masnih kiselina te doprinose apsorpciji kalcija i iskorištavanju vitamina topivih u mastima (A, D, E i K) te pomažu imunološkom sustavu. Previše masti ipak povećava rizik od razvoja bolesti srca, šećerne bolesti i pretilosti, u kojem

su transmasti najveći krivci. Nastoji se postići ravnotežu ograničavanjem ukupne masti na manje od 30 % dnevnih kalorija iz masnoće, s naglaskom na zdravije, nezasićene masti, a prednost dajte maslinovom ulju naspram npr. suncokretovog ulja. Umjetna sladila: mogu biti zamjena za šećer, ali potrebno ih je razumno koristiti. Začini: umjesto začina koji sadrže sol, šećer i pojačivače okusa, koristite prirodne začine s malo natrija, na primjer, začinsko bilje. Važno je smanjiti unos natrija (soli) i izbjegavati namirnice s visokim udjelom zasićenih masnih kiselina (pržena hrana, masno meso, slatkiši) jer povisuju razinu kolesterola. Zadovoljavajuća razina kolesterola i glukoze u krvi također su vrlo važni. Visoka razina kolesterola i šećera u krvi mogu dovesti do oštećenja srca i krvnih žila, stoga je potrebno konzumirati hranu bogatu vlaknima i izbjegavati namirnice s visokim udjelom zasićenih masti i šećera.

Pravilna prehrana vrlo je važna u oporavku i važnu ulogu u smanjenu rizika kardiovaskularnih bolesti.

Vrijednosti LDL kolesterola („loši kolesterol“) moraju biti manje nego kod osoba koje nisu nikada imale infarkt miokarda, odnosno manje od 1,4 mmol/L.

Dijabetes je jedna od najčešćih bolesti koje doprinose zatajivanju srca. Prekomjerna tjelesna masa utječe na kardiovaskularni sustav te uz prehranu s visokim udjelom masnoće, šećera i soli povećava mogućnost razvoja dijabetesa i tlaka, što sve pridonosi razvoju zatajivanja srca. Dijabetes je potrebno regulirati da se vrijednosti glukoze u krvi održavaju u intervalu od 3,9 do 6,1 mmol/L. Također, vrijednost HbA1c („tromjesečni šećer“) morala bi biti manja od 6,5 %.

Pretilost: osobito je opasna abdominalna pretilost, tako da je rizik od razvoja KV bolesti povećan u muškaraca s opsegom struka većim od 102 cm i žena s opsegom struka većim od 88 cm. Kod bolesnika s razvijenom kardiovaskularnom bolesti potrebna je redukcija tjelesne težine.

Održavanje normalnog krvnog tlaka: pridonijet će ograničavanje prekomjernog unosa soli i pravilno konzumiranje hrane bogate kalijem. Preporučuje se da vrijednosti arterijskog tlaka budu manje od 140/90 mmHg.

Tjelesna aktivnost nakon infarkta miokarda

Tjelesna aktivnost još je jedan od faktora na koje možemo utjecati te se preporučuje barem 30 minuta umjerene tjelesne aktivnosti najmanje pet dana u tjednu. To može uključivati hodanje, trčanje, plivanje i bilo koju drugu aktivnost koja odgovara pojedincu. Aktivnost poboljšava funkciju srca i krvnih žila, smanjuje tlak te poboljšava razinu kolesterola i glukoze u krvi. Opće je pravilo da do dva mjeseca nakon srčanog udara treba izbjegavati veća tjelesna opterećenja (npr. ona kod kojih se znojite). Lagana šetnja, obavljanje kućnih poslova, kupnja na tržnici i slično dozvoljeno je i preporučljivo. Nakon perioda od dva mjeseca polako povećavajte tjelesnu aktivnost, naravno, ako vam to vaš liječnik dozvoli. Naglasak treba staviti na vježbe duljeg trajanja s blagim stupnjem opterećenja (npr. vožnja biciklom, brzi hod). Ako nemate tegoba (gušenje, bolovi u prsima) možete postupno povećavati trajanje i intenzitet opterećenja. Možete započeti s pola sata vježbanja 3 do 4 puta tjedno, a optimalno bi bilo postići i održati ritam od barem pet vježbanja tjedno.

INFARKT MIOKARDA, ŠTO SAD?

Stres, pušenje, alkohol, kava Stres je jedan od čimbenika koji može povećati rizik od srčanog zatajivanja. Stoga je u prevenciji stresa važno provoditi aktivnosti koje ga smanjuju poput meditacije, dubokog disanja, slušanja opuštajuće glazbe, bavljenje omiljenim hobijem i slično. Pušenje, alkohol, kofein: pušenjem se u organizam unose raznoliki toksini, a ljudi koji puše skloniji su razvoju kardiovaskularnih bolesti. Kemikalije u cigaretama imaju tendenciju nakupljanja u arterijama, a shodno tomu ograničavaju protok krvi te potencijalno uzrokuju komplikacije poput ugrušaka i aneurizme. Prestanak pušenja donosi zdravstvenu dobit pušačima neposredno nakon pušenja ili nakon nekoliko godina. Nakon jedne godine rizik nastanka koronarne srčane bolesti prepolovljen je u odnosu na pušače, a nakon 15 godina rizik za koronarnu srčanu bolest izjednačen je riziku nepušača. Najbolje vrijeme za prestanak pušenja jest danas! Dugotrajna konzumacija alkohola može dovesti do oštećenja raznih organa, a isto tako i srca. Kava se potpuno zabranjuje u prvim danima bolesti. Bolesnika je potrebno educirati, motivirati i biti mu potpora zbog što bolje prilagodbe, smanjenja komplikacija i kvalitetnijeg življenja kada je narušeno zdravlje.

Rehabilitacija kod zatajivanja srca i ishemijske bolesti srca Zatajivanje srca i kardiovaskularne bolesti nose veliki morbiditet i mortalitet. Rehabilitacijski postupci mogu pomoći korekciji tog negativnog smjera. Suvremeni kardiorehabilitacijski programi osmišljeni su 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća s osnovnom idejom smanjenja negativnih utjecaja mirovanja na bolesnike koji su doživjeli infarkt miokarda. Kasnije postaju dio standardne procedure u rehabilitaciji. Teži se oboljelu osobu vratiti u normalan i samostalan život, smanjiti čimbenike rizika te uvesti nove životne navike. Rehabilitacija uključuje medicinsku evaluaciju, fizički trening, modifikaciju kardiovaskularnih čimbenika rizika, edukaciju i savjetovanje. Program je osmišljen kako bi se smanjila smrtnost, poboljšala kontrola simptoma i stabiliziralo stanje bolesnika. Tjelovježba kod stabilnih bolesnika povećava toleranciju napora, kontrolu simptoma, regulaciju krvnog tlaka, poboljšava kvalitetu života i smanjuje broj hospitaliziranih. Rehabilitacija se odvija u tri faze. Prva je faza ujedno i najvažnija. U toj fazi fizioterapeuti imaju važnu ulogu. Prva faza ili akutna faza odvija se neposredno nakon pojave simptoma ili kirurškog zahvata. Prvo se odvija u jedinici intenzivnog liječenja, a potom na kliničkom odjelu. U toj fazi rade se vježbe disanja, razgibavanje u krevetu, ustajanje i šetanje bolesnika hodnikom. Već u toj fazi počinje edukacija bolesnika i obitelji. U slučaju planirane operacije, bolesnika se treba educirati prije nje. To podrazumijeva edukaciju o načinu ustajanja na bok, korištenje pomagala kao što je puhalica, samopomoć pri kašljanju i iskašljavanju te drugih oblika naprezanja trbušnih i prsnih mišića. Uz farmakoterapiju savjetuje se i prestanak pušenja. Vježbe disanja koje se provode u ovoj fazi su: bazalno disanje, pomoć terapeuta pri izdisaju pritiskom na rebra, disanje uz podizanje ruku u razni ramena, disanje uz pomoć puhalice…

INFARKT MIOKARDA, ŠTO SAD?

Razgibavanje u krevetu i vježbe cirkulacije: razgibavanje stopala, povlačenje pete po podlozi uz savijanje koljena, blago odizanje cijele noge u ekstendiranom položaju, stiskanje šaka, savijanje ruke u laktu… Ustajanje i šetanje: vježbe ravnoteže, vježbe polučučnja pod uvjetom da noga nije operirana, ispružanje potkoljenice u sjedećem položaju, itd. Prilikom prvog ustajanja važno je paziti na ortostatsku hipotenziju koja može nastati nakon dužeg ležanja. Zato je važno bolesnika prvo posjesti i pričekati da se tlak normalizira. Kada ustane treba ga navoditi da gleda ispred sebe, a ne u pod kako bi se smanjio rizik od nesvjestice.

Druga faza veže se na prvu (slijedi nakon nje ili dok se bolesnik malo ne oporavi). Ona se provodi u specijalnim ustanovama za stacionarnu ili polikliničku rehabilitaciju. Ova faza traje 3 do 5 tjedana u stacionarnoj ili 8 tjedana u nehospitalnoj rehabilitaciji. Oblik provođenja ovisi o raznim čimbenicima kao što su tradicijski, financijski itd. Cilj je ovog dijela rehabilitacije unaprjeđenje tjelesne kondicije, stabilizacija kardiološkog statusa, smanjenje rizika za napredak bolesti, stabilizacija psihološkog stanja te osposobljavanje za povratak u društvo. Poželjno je da u ovoj fazi sudjeluju svi članovi rehabilitacijskog tima kao što su kardiolozi, fizioterapeuti, socijalni radnici, psiholozi, logopedi i ostali članovi tima. Prije same rehabilitacije potrebno je napraviti procjenu bolesnika i s obzirom na nju planirati trening. Trening je individualan za svakog bolesnika i sastoji se od vježbi disanja i razgibavanja, opterećenja na ergometru, vježbi u prirodi, šetnje trim stazama, rekreacijskog plivanja, stolnog tenisa i drugo. Vježbe se nastoji provoditi grupno uz nadzor fizioterapeuta, a ponekad i liječnika. U početku trening traje 15 minuta, a kasnije do pola sata. Započinje se s 5- do 10-minutnim zagrijavanjem, a zatim se radi trening. Nakon treninga potrebno je „ohladiti“ tijelo sporijim kretnjama. Težina vježbi ovisi o individualnim sposobnostima bolesnika. Bolesnike se potom educira, daju im se savjeti vezani uz sekundarnu prevenciju te se prati njihov napredak. Uz to je jako važna i procjena rizika i radne sposobnosti. Smatra se da stabilni bolesnici bez komplikacija mogu započeti s fizičkim poslovima već u trećoj fazi rehabilitacije, no većina počinje s radom nakon tri do šest mjeseci.

Treća faza nastavlja se na drugu i traje cijeli život. Vježbe se provode kod kuće, dva do tri puta dnevno, minimalno tri puta tjedno. Treća faza odnosi se na održavanje mjera i pridržavanja uputa od strane liječnika i ostalog medicinskog tima. Rehabilitacija kardiovaskularnog bolesnika ima sve veću ulogu u svijetu. Zbog sjedilačkog načina života sve je više mladih osoba koje obolijevaju od koronarnih bolesti. Prevencija kardiovaskularnih bolesti kao i rehabilitacija smanjuju šansu od oboljenja, invalidnosti i smrtnih ishoda. Prevencija uključuje prestanak pušenja, pravilnu prehranu, redovito kretanje i tjelovježbu. Time se čuva kvaliteta života, ali i smanjenje troškova zdravstvenom sustavu. Bolesnici trebaju biti pravilno zbrinuti i educirani na vrijeme. Osim njih treba biti educirana i obitelj.

Rehabilitacija ovih bolesnika traje cijeli život.

Povratak „u normalu“

Vrijeme potrebno za nastavak normalnog života nakon infarkta srčanog mišića razlikuje se od osobe do osobe. Uobičajeno je da se osjećate se umorno i imate bolove otprilike tjedan dana. Trebali biste početi s tjelesnom aktivnošću lagano te je postupno povećavajte tijekom 4 do 6 tjedana. Većina ljudi vrati se na posao u roku od 1 do 2 mjeseca. Ako je vaš posao fizički zahtjevan, može vam trebati više vremena za povratak. Često je pitanje bolesnika o nastavku seksualnog života nakon infarkta srčanog mišića. Preporuka je izbjegavati odnose nekoliko tjedana. Ako ste u mogućnosti hodati bez nelagode, tada povratak u odnose ne bi trebao uzrokovati nikakve problema. Ako seksualna aktivnost uzrokuje prsnu bol, obavijestite svog liječnika. Možete nastaviti voziti automobil nakon 4 tjedna pod uvjetom da ste se zadovoljavajuće oporavili. Međutim, ako vožnja uzrokuje prsnu bol, ne biste trebali voziti dok bol nije dobro kontrolirana. Obično možete nastaviti putovati zrakoplovom nakon 4 tjedna.

INFARKT MIOKARDA, ŠTO SAD?

Važne opće informacije Obavijestite svog liječnika ako dobijete prsnu bol nakon infarkta srčanog mišića. Možda će biti potrebno daljnje liječenje. Obavijestite svog liječnika ako ostanete bez daha, postanete umorniji nego inače ili primijetite oticanje stopala. Ovi simptomi mogu ukazivati na zatajenje srca (srčani mišić ne ostvaruje funkciju pumpe). Takvo stanje zahtijeva uvođenje određene skupine lijekova koji mogu značajno pomoći u oporavku srčane funkcije. Depresija i anksioznost česte su nakon srčanog infarkta. Najčešće su posljedica neutemeljene brige ili nepovoljnih okolnosti u neposrednom okruženju bolesnika. Opet, recite svom liječniku. Savjetovanje ili druga pomoć mogu pomoći u rješavanju i ovih problema.

Pitanja i bilješke

INFARKT MIOKARDA, ŠTO SAD?

CAR-09-07/2023-HR

Knjižica je sastavljena u suradnji Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Split i Salvea.