9 minute read
SAOBRAĆAJNA PREVENTIVA Projekat Radar – kreira budućnost sigurnosti na cesti 18 BIHAMK ISTRAŽIVANJE Ponašanje pješaka i biciklista u saobraćaju i priznavanju prednosti pješacima od strane vozača
from BIHAMK auto 88
by BIHAMK
Advertisement
Bosanskohercegovački auto-moto klub (BIHAMK) u junu 2018. godine se udružio sa 18 projektnih i pridruženih strateških partnera širom Evrope kako bi realizovao projekat RADAR (Projekat procjene rizika na cestama zemalja dunavske regije) čija je ukupna vrijednost 2,15 miliona eura, a koji ima za cilj poboljšanje sigurnosti cestovne infrastrukture u 12 zemalja dunavske regije. Nakon skoro tri godine, projekat RADAR postao je ključan za razvijanje regionalnih kapaciteta i strateških akcionih planova za ulaganje u pametnu cestovnu infrastrukturu zasnovanu na dokazima, ne samo u zemljama dunavske regije, već i u cijelom svijetu.
Zašto?
Broj smrtnih slučajeva na cestama i dalje raste svaki dan. Više od 3.200 ljudi poginulo je u osam zemalja Dunavske regije samo tokom 2019. godine – približan broj stradalih registrovan je i u 2018. i 2017. Često se zaboravlja da kvalitet cestovne infrastrukture igra izuzetno važnu ulogu u sprečavanju saobraćajnih nezgoda. Ali, mjere se uvijek čine skupe. Šta bi bilo ukoliko bismo mogli identifikovati najrizičnije ceste i poboljšati njihovu infrastrukturu uzimajući u razmatranje odnos troškova naspram smanjenja brojeva u pogledu smrtnih slučajeva i povreda prouzrokovanih saobraćajnim nezgodama? Šta bi se desilo ukoliko poboljšamo sigurnost na cestama korištenjem zaštitnih ograda kako bismo zaustavili slijetanje vozila sa cesta? U jednoj godini bismo mogli spasiti više od 1.600 života u Evropi! Raskrsnice također oduzimaju mnogo života u saobraćajnim nezgodama. Jednostavnim postavljanjem saobraćajne signalizacije ili kružnih tokova i upotrebom ekonomičnih mjera za smirivanje saobraćaja, poput ležećih policajaca, možemo spasiti više od 2.000 života. Koliki procenat evropskog BDP-a može biti ušteđen sprečavanjem smrtnih slučajeva i povreda na cestama? Šta bi bilo ukoliko usporedimo to sa troškovima poboljšanja sigurnosti cestovne infrastrukture? Procjene se razlikuju, saobraćajne nezgode u većini zemalja koštaju 2-3% BDP-a. Omjeri koristi i troškova pokazuju da će sa svakim uloženim eurom biti spašeno najmanje pet života, često i mnogo više. Kako bismo pokazali šta ustvari radimo, pripremili smo infografike vezane za četiri tematska područja č projekta: Sigurne ceste, p Odredbe za ranjive koO risnike cesta, Pametna r infrastruktura za upravin ljanje brzinom i Sigurnost lj na cestama u blizini škola. n Ova četri područja i predO ložene mjere su od izrilo čite važnosti za izgradč nju budućeg strateškog n upravljanja infrastruktuu rom cestovne sigurnosti r u zemljama dunavske u regije. r Metodologija koja se koM risti u RADAR-u najsver obuhvatnija je metodoo logija procjene sigurnosti lo na cestama, koja pokriva n većinu novih zahtjeva v direktiva, a daljnja izd gradnja kapaciteta u tom g pogledu bila bi veoma p relevantna i dobrodošla r od strane zainteresovanih o strana. Standardizovas na metodologija nadilazi n regionalne i nacionalne r razlike, nudeći istinski r transnacionalni pristup t sa širokim implikacijama s i primjenom na saobrai ćajnu politiku i nacionalć ne strategije sigurnosti na n cestama. c
U sklopu kampanje ‘’#LOVE30 – Sigurne ulice za sve’’ koja je uz podršku FIA-e realizovana sa ciljem poboljšanja kvaliteta života u urbanim područjima i povećanja stepena sigurnosti cestovnog saobraćaja, a sa fokusom na upravljanje brzinama kretanja motornih vozila posebno u stambenim naseljima, u gradskim centrima, u blizini škola i javnih mjesta okupljanja, BIHAMK je proveo istraživanje o ponašanju i poštivanju saobraćajnih pravila i propisa pješaka i bicikilista u saobraćaju, kao i priznavanju prednosti pješacima od strane vozača.
Više od 30.000 nezgoda
Na bosanskohercegovačkim cestama svake godine dogodi se više od 30.000 saobraćajnih nezgoda koje odnesu oko 300 ljudskih života, dok oko 10.000 osoba bude lakše ili teže povrijeđeno. Prema prikupljenim statističkim podacima, većina saobraćajnih nezgoda (oko 53%) dogodi se na ulicama u naselju, a najčešći uzrok nastanka saobraćajnih nezgoda jeste nepropisna brzina i brzina neprilagođena uslovima koji vladaju na cesti (33%). Nažalost, dio ovih statističkih brojki su i ranjivi učesnici u saobraćaju: pješaci, biciklisti i motoristi koji na globalnom nivou čine 54% od ukupnog broja poginulih u saobraćaju, dok u našoj zemlji ranjivi korisnici čine 35,6% od ukupnog broja poginulih u saobraćaju. Broj poginulih pješaka, biciklista i motociklista na našim cestama povećao se protekle godine uprkos značajnom smanjenju obima saobraćaja tokom ograničenja uslijed pandemije COVID-19. Tako je broj stradalih pješaka povećan za 22%, biciklista za 9%, dok se broj stradalih motociklista skoro udvostručio i povećan je za 94%. Prema prikupljenim statističkim podacima, većina saobraćajnih nezgoda (oko 53%) dogodila se na ulicama u naselju, a najčešći uzrok nastanka saobraćajnih nezgoda je nepropisna brzina i brzina neprilagođena uslovima koji vladaju na cesti (33%). Kako se suočavamo sa još jednim produženim periodom ograničenja uzrokovanih pandemijom COVID-19, očekuje se porast broja ljudi, a posebno djece, koji pješače i voze bicikl, a koji je već primjetan na ulicama. Stoga je od vitalnog značaja da se poduzmu sve moguće mjere kako bi se ceste učinile sigurnijima za građane u ovom izazovnom vremenu.
Obim istraživanja
Prema statističkim podacima dobijenim od Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka u Bosni i Hercegovini, u protekloj 2020. godini registrovano je ukupno 1.108.711 cestovnih vozila. Od toga je u Federaciji BiH ukupno registrovano 671.108 cestovnih motornih vozila, u Republici Srpskoj 401.412 , dok je u Distriktu Brčko registrovano ukupno 36.191 cestovno motorno vozilo. Broj ukupno registrovanih motocikala i mopeda tokom protekle godine iznosio je 16.693, nasuprot broju potencijalnih pješaka za koji možemo reći da je približno jednak broju stanovnika u našoj zemlji. Podatke o ukupnom broju bicikala i biciklista u našoj zemlji nije bilo moguće prikupiti. U sklopu projekta ‘’#LOVE30-Sigurne ulice za sve’’, podaci o načinu ponašanja pješaka, biciklista i vozača na cestama i područjima u kojima se ranjivi učesnici u saobraćaju i motorna vozila ‘’miješaju’’, prikupljeni su putem neposrednog opažanja metodom slučajnog odabira. Istraživanje je provedeno na lokalitetu većih gradova u Federaciji BiH (Sarajevo, Zenica, Tuzla i Mostar) na najfrekventnijim saobraćajnicama u stambenim naseljima, u gradskim centrima, te u blizini škola i javnih mjesta okupljanja. Neposrednim opažanjem i metodom slučajnog uzorka, prikupljeni su podaci o načinu ponašanja i poštivanja saobraćajnih pravila i propisa za: 15.534 pješaka 8.568 vozača, i 7.777 biciklista
Od ukupno 15.962 pješaka, samo njih 728, odnosno oko 4,6% je prelazilo cestu nepropisno, mimo obilježenog pješačkog prijelaza. Od ukupno 12.981 prelaska preko semaforiziranog pješačkog prijelaza, samo 962 tj. oko 7,4% pješaka nisu propisno koristili semaforizirani pješački prijelaz, odnosno prelazili su mimo označenog prijelaza. Od ukupno 12.019 pješaka koji su koristili semaforizirani pješački prijelaz, njih 1.756,
odnosno više od 14,6%, prelazili su na crvenom svjetlu tj. kad je zatvoren prolaz za pješake. Od ukupno 1.690 nepravilnih prelazaka preko ceste izvan obilježenih pješačkih semaforiziranih i nesemaforiziranih prijelaza, 979 pješaka ili njih 58% je cestu pretrčavalo ili se kretalo između zaustavljenih vozila i na taj način su ugrožavali kako svoju, tako i sigurnost ostalih učesnika u saobraćaju. Većina pješaka koja se kretala cestom koristila je trotoar, pa tako od ukupno 13.709 pješaka, samo 104, odnosno 0,76% pješaka su se kretali kolovozom. Međutim, kad je riječ o poštivanju biciklističkih staza od strane pješaka, situacija je u potpunosti drugačija, čemu smo svakodnevni svjedoci. Uzimajući u obzir da su postojeće biciklističke staze izgrađene u novije vrijeme, činjenica je da još uvijek nismo naviknuti na njihovo postojanje i poštivanje saobraćajnih pravila koja se odnose na kretanje biciklističkom stazom. Tokom istraživanja uočeno je da se više od 39% pješaka kretalo biciklističkom stazom unatoč postojanju horizontalne i vertikalne signalizacije.
Na semaforiziranim raskrsnicama svjetlosna signalizacija je postavljena tako da je uglavnom istovremeno otvoren semafor i dozvoljen prelazak pješacima i dozvoljeno skretanje lijevo ili desno vozačima. U tom slučaju, vozači kojima je dozvoljen prolaz prednost za prolazak kroz raskrsnicu bi trebali ustupiti pješacima. Uočeno je da se od ukupno 4.975 posmatranih vozača, njih 674 odnosno više od 13,5% nisu zaustavili prilikom skretanja i propustili pješake. Kod nesemaforiziranih raskrsnica, odnosno pješačkih prijelaza situacija je značajno lošija. Iako su zakonski obavezni da se zaustave na pješačkom prijelazu i propuste pješake, više od 29% posmatranih vozača to nije učinilo. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da gotovo 25% posmatranih vozača prebrzo vozi u blizini pješačkih prijelaza, ne poštujući saobraćajna pravila i zakonske propise koji se odnose na ograničenje brzine kretanja, čime svjesno ugrožavaju sigurnost ranjivih učesnika u saobraćaju.
Od ukupno 2.146 posmatranih biciklista, njih 189 ili 8,8% prelazi preko kolovoza mimo pješačkog prijelaza, ne poštujući na taj način saobraćajna pravila i propise i ugrožavajući kako vlastitu, tako i sigurnost ostalih učesnika u saobraćaju. Kad je riječ o semaforiziranim pješačkim
prijelazima, situacija je nešto lošija. Od ukupno 1.744 prelazaka biciklista, njih 287 ili 16,5% prešlo je kolovoz mimo semaforiziranog pješačkog prijelaza. Od ukupno 1.457 biciklista koji su koristili semaforizirani pješački prijelaz, 333 biciklista, odnosno 22,9 % prelazili su na crvenom svjetlu tj. kad je zatvoren prolaz za pješake. Unatoč postojanju biciklističkih staza, od ukupno 2.145 posmatranih biciklista, njih 430 ili nešto više od 20% ne koristi biciklističku stazu, već vozi trotoarom ometajući i ugrožavajući pješake, odnosno kolovozom ometajući vozače motornih vozila i ugrožavajući vlastitu sigurnost.
Zaključak
Iz analize navedenih činjenica, utvrđeno je da još uvijek veliki broj pješaka (14,6%), ali i biciklista (22,9%) ne poštuje svjetlosnu saobraćajnu signalizaciju i kolovoz prelazi na crvenom svjetlu. Zabrinjavajući je podatak da od ukupnog broja nepravilnih prelazaka, 58% pješaka pretrčava kolovoz dok je otvoren saobraćaj motornih vozila ili se provlače između zaustavljenih vozila na kolovozu. Ono što je također interesantno za pomenuti jeste procenat pješaka (39%), ali i biciklista (22%) koji ne poštuju pravila kretanja biciklističkom stazom. Razlog za navedeno možemo tražiti u činjenici da su postojeće biciklističke staze izgrađene tek u novije vrijeme i da se još uvijek nismo navikli na njihovo postojanje i poštivanje saobraćajnih pravila koja se odnose na kretanje biciklističkom stazom. Drugi razlog može biti i nedostatak primjene represivnih mjera od strane nadležnih organa. Iza analize podataka koji se odnose na poštivanje prednosti prolaska pješaka od strane vozača motornih vozila, uočavamo da je još uvijek veliki broj vozača koji, kako na semaforiziranoj raskrsnici kod skretanja desno ili lijevo (13,5%), tako i kod nesemaforizirane raskrsnice (29%), unatoč zakonskoj obavezi, ne daju prednost pješacima kod prelaska, čime direktno ugrožavaju njihovu sigurnost kao najranjivijih učesnika u saobraćaju. Kako bi se reducirao broj saobraćajnih nezgoda i poboljšala sigurnost najranjivijih učesnika u saobraćaju, posebno u urbanim sredinama gdje su svakodnevne migracije pješaka, biciklista i vozača, potrebno je stalno praćenje stanja i poduzimanje određenih mjera koje stavljaju fokus na jačanje zakona za sprečavanje prebrze vožnje i uvođenje maksimalne brzine cestovnog putovanja od 30 km/h u područjima u kojima se ranjivi učesnici u saobraćaju i motorna vozila ‘’miješaju’’. Iz navedenog treba izuzeti sredine gdje postoje snažni dokazi da veće brzine kretanja neće ugroziti sigurnost ranjivih korisnika cesta, npr. gdje su fizički odvojene saobraćajnice od staza za kretanje ranjivih korisnika. Pored navedenog, jedna od mjera može biti i poboljšanje saobraćajne signalizacije, koja se odnosi na postavljanje većeg broja nedostajuće vertikalne signalizacije (saobraćajnih znakova), posebno one koja se odnosi na ograničenje brzine, ali uz dodatnu horizontalnu signalizaciju kako bi se vozačima dodatno skrenula pažnja da se nalaze u zoni ograničenja brzine.
