5-02 - Divrej Tora - Vaeshanan 5780

Divrej Tora Godina 13 Broj 42 http://twitter.com/DivrejTora B’’H

Šabat Nahamu Jeruzalem 19:01

20:15

Zagreb

20:07

21:06

Rijeka

20:12

21:12

Split

19:59

20:58

Dubrovnik 19:50

20:50

Vinkovci 19:55

20:54

Sarajevo 19:52

20:52

Doboj

19:56

20:55

B. Luka

20:00

20:59

Beograd 19:47

20:55

Novi Sad 19:51

20:59

Subotica 19:54

21:03

Zrenjanin 19:49

20:57

Niš

19:37

20:43

Beč

20:13

21:12

Frankfurt 20:51

21:50

Edison, NJ 19:54

21:02

Zagreb, šabat 1. kolovoza 2020. - 11. ava 5780.

Ovotjedno učenje posvećeno je l'iluj nešama Igora Mojzeša, z’’l

Paraša Va’ethanan

Igor Mojzeš, Negev

(D’varim 3,23-7,11) Moše kazuje izraelskom narodu kako je preklinjao B-ga da mu dopusti ući u

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb utorak, 4.8.2020.

Alot Hašahar

3:54

Najranije Talit

4:40

Nec Hahama

5:43

Najkasnije Š’ma

9:23

Izrael, a On je to odbio i umjesto toga uputio ga da se popne na brdo i s njega pogleda Obećanu zemlju.

Nastavljajući svoj osvrt na Toru, Moše opisuje izlazak iz Egipta i primanje Tore. Oboje proglašava događajima bez presedana u povijesti čovječanstva. "Je li se ikada takvo što veliko dogodilo i je li

Zman Tefila

10:36

Hacot

13:02

narod čuo B-žji glas kako mu govori iz va-

Minha Ketana

17:18

tre ... i ostao živ? Bilo vam je pokazano i

Plag Haminha

18:49

obznanjeno da G-spod jest B-g ... da nema

Šekia

20:20

nikoga pored Njega."

Cet Ha-kohavim

21:02



Broj 42

se za što slično ikada čulo? Je li ikada neki

Moše predskazuje da će se u budućnosti ljudi okrenuti od B-ga i klanjati se idolima, da će biti protjerani iz svoje zemlje i rasuti među narodima. Tamo će tražiti B-ga i vratiti se pridržavanju njegovih zapovijedi.

Ponavljaju se Deset zapovijedi i stihovi Š'ma kojima se objavljuje ono što predstavlja temelj židovske vjere: B-žje jedinstvo ("Čuj, Izraele, G-spod je B-g naš, G-spod je jedan"); micvot koje nalažu ljubav prema B-gu, učenje Tore i: pričvrstite "te riječi" kao t'filin za mišice svoje i glave, upišite ih u mezuze pričvršćene na dovratke svojih domova. ■ Prevela Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen – prva alija – 11 p’sukim – 3,23-4,4 Moše Rabenu nastavlja narodu iznositi svoje oproštajne riječi. On im kaže da je tražio B-ga da poništi odluku kojom je Mošeu zabranjeno da uđe u Zemlju.

Ispravan način židovske molitve je da se prvo kažu riječi hvale o B-gu, a zatom Mu se uputi zahtjev.

Tako je strukturirana Amida. Ovo učimo od Mošea Rabenu koji je prvo rekao kako je B-g počeo Mošeu otkrivati svoju veličinu… a zatim je Moše zatražio da mu bude dopušteno da uđe u Zemlju.

Baal Šem Tov je iznio komentar da je Moše, koji je od B-ga osobno naučio čitavu Toru, Pisanu riječ i Usmeni zakon, upotrijebio termin "Ti si mi počeo pokazivati Svoju veličanstvenost…" Što više netko uči Toru, što više uči o B-gu, to će više shvaćati da je tek počeo razumijevati Tko B-g jest.

B-g je odbio taj zahtjev i zabranio Mošeu da to ponovo zatraži. Moše se popeo na goru odakle je vidio Zemlju. B-g mu je potom rekao da prenese svoj autoritet vođe Jehošui.

Prema analizi knjige D’varim Gaona iz Vilne, ovime se završava prvi dio Mošeove poruke Narodu.

On zatim nastavlja razmatrati zakone i propise (Toru i micvot) po kojima narod sada teba živjeti… u Erec Jisraelu.

Tori se ne smije niti nadodavati niti od nje oduzimati [ovo se u micvot ubraja na drugom mjestu].

Slijedi još jedno upozorenje protiv idolopoklonstva. I zatim, "A vi koji Strana 2

ste prionuli uz B-ga svi ste danas na životu." (Gemara uči da je ovo jedna od mnogih referenci na t’hijat hametim u Tori.)

Iz perspektive micvot Dvojaka zabrana da se niti ne dodaje niti ne oduzima od Tore, navedena je u paraši VaEthanan, pa ponovo u paraši Re’e (gdje je se ubraja među 613 micvot). Gaon iz Vilne upozorava na to da je jednom upotrijebljena množina, a drugi puta jednina. Ovo, veli on, ukazuje na dva različita aspekta ovih zabrana. Zabranjeno je dodati ili oduzeti od jedne konkretne micve – na primjer, ne možemo uzeti 5 vrsta ili 3 vrste bilja na Sukot za ispunjenje micve o "lulavu i etrogu". Niti smijemo dodati ili oduzeti ukupnom broju micvot. Tretirati rabinske micve kao zakone iz Tore, ili obrnuto, bio bi primjer drugog aspekta ovih zabrana. Duh ovih zabrana (ako ne čak i stvarna definicija) obuhvaćao bi i tretiranje (i/ili podučavanje) humra kao da su obavezne, ili obrnuto (tvrdnja da je nešto što je zabranjeno "samo" humra).

4,5-40

■

Još jednom, Moše naglašava da je namjena micvot da ih se drži u Erec Jisraelu. (To se ne odnosi samo na micvot vezane uz Zemlju, već na cjelokupan opseg micvot.)

Ponavljano se navodi u knjizi D’varim, a posebice u Paršat VaEthanan, da je Erec Jisrael glavni razlog što smo izvedeni iz Egipta, što je od nas formiran narod, i što su nam dane Tora i micvot.

To što se egzil oduljio, uči nas da se Toru može držati, da je se mora držati, ma gdje se Židov nalazio. To je bio jedan od razloga što je Tora dana na Sinaju, prije ulaska u Zemlju. S druge strane ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu, koju je Moše Rabenu često ponavljao u D’varim, da je B-g oduvijek imao namjeru za nas da držimo Njegove micvot u zemlji Izraelu. Ima li više micvot za držati u Izraelu nego van njega? Da. No možda veći značaj ima to da svaka micva – čak i one koje se vrše širom svijeta, svoj pun potencijal mogu doseći tek u Izraelu.

Levi – druga alija – 36 p’sukim – Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

To je poruka koju svatko od nas treba shvatiti, razumjeti i usvojiti.

Onda tu poruku moramo proširiti svojoj rodbini i prijateljima po svijetu koji smatraju da već "imaju sve što je potrebno da se bude Židov u potpunosti", u njihovim općinama širom svijeta. A o vitalnom značaju Tore i Izraela za naš život kao Židova mora se podučiti one malo manje predane Židove, kako u Izraelu, tako i van njega.

S druge strane ne smijemo zaboraviti da današnji Izrael nije ostvarenje sna, već jedan korak naprijed na putu do Potpunog izbavljenja, obnove Ciona i Jeruzalema, ponovne izgradnje Beit HaMikdaša, i dolaska Mašijaha. Ova nam ideja pomaže da se nakon žalovanja koje završava 10. ava ponovno usredotočimo, te je prikladna tema da s njom započnemo razdoblje utjehe i pokajanja.

Alija po Alija

še) premine.

Sljedeći odlomak se čita ujutro na Tiš’a b’av… Unatoč mnogim upozorenjima protiv idolopoklonstva, Moše prorokuje (predviđa) da će nastupiti vrijeme kada će se narod odvratiti od B-ga i biti prognan iz svoje zemlje. I tada će se dogoditi da će narod tražiti B-ga i vratiti Mu se.

Moše ističe osobitost Izraelskog naroda i njihov naročiti odnos s B-gom, te moli narod da ostane vjeran Tori i micvot. U njegovom glasu osjeća se molećivost, kao da preklinje narod da ne ide putem njegova proročanstva. Šliši – treća alija – 9 p’sukim – 4,4149 Iako gradovi-utočišta neće imati svoju funkciju sve dok Erec Jisrael ne bude osvojen i naseljen, Moše (s

poletom da izvrši B-žju zapovijed) određuje 3 grada na istočnoj obali – Becer u pustinji Mišor, području za Reuvena, Ramot na području Gil’ada za Gada, i Golan u Bašanskoj regiji za Menašea.

Njima (micvot koje će sada biti iznesene) je Moše nakon Izlaska podučio narod na posjedima s istočne strane Jordana.

(Zapazite detalje pri opisivanju mjesta gdje se nalazi narod, ponavljanje kako su uspješno osvojili zemlje "istočne obale". To je vjerojatno trebalo djelovati ohrabrujuće na narod.)

V’zot haTora… koje se kaže kada se Tora podigne, dolazi iz D’varim 4,44. U siduru su riječi al pi Hašem b’jad Moše nadodane. Ova se fraza pojavljuje u Bamidbar 4 puta, no

Moramo paziti da sačuvamo i izvršimo micvot jer (između ostalog) micvot narodima svijeta judaizam predstavljaju kao inteligentnu religiju. A to zauzvrat, posvećuje B-žje Ime. S beskrajnom pažnjom moramo zapamtiti i prenijeti našoj djeci taj "doživljaj sa Sinaja".

Moše novoj generaciji do u tančine opisuje Matan Tora. On uvršta i posebno upozorenje na potencijalno idolopokloničke misli uvjetovane kombinacijom veličanstvenog, opipljivog svemira u kojem živimo i Nevidljivog B-ga.

B-g nas je izveo iz Egipta da bi nas učinio Svojim narodom. On se razgnjevio na mene, kaže Moše, i zabranio mi da uđem u Zemlju.

Moše upozorava narod da ne odbace savez s B-gom nakon što on (MoGodina 13 3 Broj 42 Strana

Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija svega. I to na tjednoj bazi, kako te darove ne bismo uzimali zdravo za gotovo, niti pretpostavili da su naše sposobnosti i talenti nastali sami od sebe. Postoji suptilna razlika između ne činiti melaha i suzdržavati se od melahe. Ako uzrastemo do toga da razumijemo i uvažimo tu razliku, naše držanje i uživanje šabata uvelike se može poboljšati.

čini se da je preuzeta iz 9,23.

R’vi’i – četvrta alija – 18 p’sukim – 5,1-18 Moše započinje ponavljati micvot uz ponovno navođenje Aseret HaDibrot. On ističe da Savez na Sinaju nije bio sklopljen samo između B-ga i prethodnog naraštaja, već između B-ga i svih budućih naraštaja Židova.

Postoje interesantne razlike između ove verzije Dekaloga i one u Jitrou – najznačajnija je poznata "Šamor v’Zahor" kod šabata. Općenito uzevši, tumači se da se "Zahor" odnosi na pozitivne micvot i aspekte šabata, dok se "Šamor" uzima kao upozorenje protiv kršenja zabrana.

Za minimum od dvije svijeće za šabat kojega tradicija nalaže (iako bi po halahi i jedna svijeća bila dovoljna), kaže se da predstavlja ove dvije dimenzije šabata.

Nerazdvojiva priroda pozitivnih aspekata šabata i njegovih zabrana "zaslužna" je što je kiduš petkom uvečer obavezan i za žene. Umjesto da kiduš uzimamo kao čistu "vremenski određenu pozitivnu micvu" što bi (vjerojatno) značilo da bi žene bile toga oslobođene, mi na kiduš gledamo kao na dio cjeline šabata, što dakle, podrazumijeva potpunu i ravnopravnu obavezu za muškarce i za žene. Dvojakost šabata zapovijeđena je b’dibur ehad i neodvojiva Strana 4

je.

Slijedimo li istu ideju sve do havdale, imamo raspravu među autoritetima je li ona obaveza za žene. Većina mišljenja sagledava havdalu kao kopiju kiduša za završetak šabata, i tvrdi da žene imaju obavezu havdale. Manjinsko mišljenje havdalu vidi kao odvojenu od šabata, što joj daje prirodu više vremenski određene pozitivne micve, te tvrdi da su žene izuzete.

Zaključak je u halahi da žene moraju tretirati havdalu kao obavezu, ali je trebaju čuti dok je izgovara muškarac, ukoliko je to moguće. A ako nije, onda žena mora sama "napraviti" havdalu. (Postoje dodatna pitanja u vezi kako b’samim tako i svijeće spram žena, što daje dodatne razloge da je bolje čuti havdalu od muškarca.)

Kiduš ni u kom slučaju nije jedina posljedica izraza b’dibur ehad. Iz perspektive haškafe, u zabranama vezanim uz šabat trebamo vidjeti nešto više od popisa brojnih zabrana koje nam postavljaju ograničenja. Uzdržavanje od melahe može se gledati, kako to Dayan Grunfeld naziva u knjizi The Sabbath — polaganjem darova kreativne aktivnosti koju je B-g dao ljudskim bićima, pred Njegove noge (recimo to tako) u čast Stvoritelju i G-spodaru

Iz perspektive micvot Aseret HaDibrot u parši Jitro sadrži 14 od 613 micvot. (Druga zapovijed ima 4 zabrane vezane uz idolopo■ klonstvo, četvrta ima dvije micve vezane uz šabat, a po jedna je u svakoj od ostalih 8.) Prvih 9 "zapovijedi" u Va’ethanan sadrži istih 13 micvot kao i njihove paralele u Jitro. Te su micvot ubrojene iz Jitroa. Deseta je ovdje drugačije formulirana i broji se zasebno (pored "Ne poželi") protiv "požude i nezdrave želje". Ova se micva na ovom mjestu bavi isključivo mislima i osjećajima, njezina paralela u Jitro obuhvaća i djelovanje na temelju tih osjećaja. V’lo tit’ave na neki način, dovršava skupinu zabrana, koja započinje s očigledno grešnim postupcima – ubojstvom, krađom, itd., do osjećaja u srcu (lo tahmod) koji mogu, a često se tako i desi, da navedu na postupke koji su "blaži", no svejedno "problematični". Na primjer, ako je netko zavidan svom prijatelju na puloveru, i dovoljno ga često spominje, prijatelj se može osjećati toliko neugodno da će ga dati svom zavidnom prijatelju. Samo po sebi, nema ničeg lošeg u davanju komplimenata nečijem puloveru, no u ovom slučaju to je dio zabrane lo tahmod. A v’lo tit’ave su osjećaji čak i bez ičega drugog. ■ Divrej Tora

Chief Rabbi Dr. Jonathan Sacks:

Zavjet i konverzacija - Značenje pojma Š’ma "Čuj, Izraele, Vječni je naš B-g, Vječni je Jedan." Ove riječi su najviše svjedočanstvo židovske vjere. Svaka riječ zavređuje pažljivo proučavanje, no prva riječ – glagol Š'ma – zaslužuje posebnu pažnju.

skih tradicija (Sokrat, Platon, Aristotel i drugi) koje su oni utemeljili.

Kultura slušanja nije isto što i kultura gledanja. U ovotjednom razmatranju želim istražiti jedan od mnogih aspekata ove različitosti.

Postojala je velika razlika između dvije antičke civilizacije koje su oblikovale kulturu zapadnog svijeta: drevne Grčke i starog Izraela. Grci su bili nenadmašivi majstori vizualnih umjetnosti: slikarstva, kiparstva, arhitekture i teatra.

Mojsijeve knjige su, pored ostaloga, i skup zapovijedi, njih 613. To je upravo i primarno značenje riječi Tora zakon. Bilo bi logično pretpostaviti da knjiga zapovijedi mora sadržavati i glagol značenja "poslušati", jer to je i cijela svrha zapovijedi.

Poslušnost se odnosi prema zapovijedi kao istina prema tvrdnji. Pa ipak, u biblijskom hebrejskom nema riječi koja bi imala značenje poslušati. To je krajnje začuđujuća činjenica.

Židovi, zbog svojih dubokih vjerskih principa, nisu to bili. B-g, jedini predmet obožavanja, nevidljiv je.

On je transcedentan prirodi. On je stvorio svemir i stoga je iznad njega.

On se ne može vidjeti. On se otkriva jedino govorom. Stoga je najviši vjerski čin u židovstvu slušanje.

Drevni Grci bili su kultura oka; stari Izrael bio je kultura uha. Grci su obožavali ono što su vidjeli; Izrael je obožavao ono što je čuo.

Evo kako je to izrekao Hans Kohn u svojoj knjizi Ideja nacionalizma.

Drevni Grci bili su "narod gledanja, prostornosti i plastičnosti osjetila ... kao da su htjeli preseliti tijek, prolaznost, sve srodne elemente života u mirovanje, prostor, ograničiti ih... Židov nije vidio toliko koliko je čuo... Njegov organ bio je uho... Kada je Elijahu vidio B-ga, čuo je samo tih, nejak glas. Zbog toga Židov nikada nije načinio lik svoga B-ga."

Zato je u židovstvu ključna riječ Š'ma. B-g nije nešto što vidimo, već glas koji čujemo. Evo kako je to Moše zapisao u ovotjednoj sidri, opisujući vrhunaravno otkrivenje na brdu Sinaj: Tada vam je Vječni progovorio iz vatre. Čuli ste zvuk riječi, no nikakvog oblika niste vidjeli; bio je samo glas (D'varim 4,12). Ovo vrši snažan utjecaj na cjelokupni judaizam. Njegov način razumijevanja svijeta i odnosa prema njemu, razlikuje se u osnovi od poimanja Grka, i filozofGodina 13 5 Broj 42 Strana

Taj nedostatak je toliko evidentan da je, kada je u prošlim desetljećima hebrejski jezik ponovo bio oživljavan, trebalo naći glagol koji će značiti "poslušati". To je bila čista neophodnost – a naročito se ticalo izraelske vojske. Vojska ovisi o poslušnosti zapovijedi nadređenog oficira.

Izabrana je bila riječ lecajet, aramejska riječ koja se u ovom smislu ne pojavljuje nigdje u židovskoj Bibliji.

Riječ koju Tora koristi je sasvim drugačija. To je riječ lišmoa, š'ma, "čuj".

Glagol lišmoa je ključna riječ u Knjizi Ponovljenog zakona, gdje se pojavljuje u jednom ili drugom obliku otprilike 92 puta (za usporedbu, u čitavom Levitskom zakoniku pojavljuje se svega 6 puta). Ona prenosi širok raspon značenja, koja se mogu grupirati oko pet osnovnih osjetila: saslušati, koncentrirano obratiti pažnju, kao u "Umukni, Izraele, i saslušaj" (Dvarim 27,9) čuti, kao u "Čuo sam Tvoj glas u vrtu i uplašio sam se" (Berešit 3,10) razumjeti, kao u "Hajde, siđimo dolje i pometimo im jezik tako da ne mogu razumjeti jedan drugoga"

(Berešit 11,7) usvojiti, registrirati, primiti k srcu, kao u "I u vezi Jišmaela, čuo sam te" (Berešit 17,20) smisao, "Uzeo sam u obzir što si rekao; držat ću to na umu; o tome ću pažljivo razmisliti" odgovoriti aktivnošću, kao u "Abraham je učinio što je Sara rekla" (Berešit 16,2) Posljednje značenje je najbliže što š'ma dolazi značenju "poslušati".

Ima i drugih značenja u rabinskom hebrejskom, kao što su "izvesti zaključak", "prihvatiti", "uzeti u obzir kao dokaz", i "primiti kao dio usmene predaje". Niti jedna hrvatska riječ nema taj opseg značenja. Psihoterapeuti danas ponekad govore o "aktivnom slušanju", i to je dio onoga što znači š'ma.

Najbolji način na koji možemo otkriti ono što je jedinstveno nekoj civilizaciji je da kod nje potražimo riječi koje su neprevodive u druge jezike. Kaže se da beduini imaju mnogo naziva za pijesak, a da Eskimi imaju mnogo riječi za snijeg.

Grčka riječ megalopsuchos – koja doslovno znači osoba "velike duše", onaj koji je blagosloven bogatstvom, društvenim statusom i nadmoćnošću bez truda – nema ekvivalenta niti u judaizmu niti u kršćanstvu, dvije kulture koje vrednuju, za razliku od Grka, poniznost. Š'ma je neprevediva – razumljivo, jer pripada biblijskom hebrejskom, najvećem primjeru kulture uha u svijetu.

Ta činjenica ima snažne konzekvence i trebala bi imati učinak na kompletno razumijevanje judaizma.

Postojanje glagola lišmoa i nepostojanje glagola lecajet govori nam da biblijski Izrael, i pored tome što su mu b-žanske zapovijedi bile u žiži pažnje, nije vjera koja drži do slijepe, nepromišljene, neupitne poslušnosti... ■

Strana 5

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi 416. Željeno: Zabrana da se želi ono što pripada drugome Nećeš poželjeti kuću svog susjeda ... (Ponovljeni zakon 5,18) 417. Šema, Jisrael: Obaveza da znamo da je B-g Jedan Čuj, Izraele: Vječni je naš B-g, Vječni je jedan. (Ponovljeni zakon 6,4) Zapovjeđeno nam je da znamo da je B-g jedinstven i da On sam upravlja svijetom. Govoreći: "Čuj, Izraele ...", Tora ovu izjavu izdiže od toga da ona bude tek izjava o B-žjem Jedinstvu i čini je zapovijedi da se bude svjestan toga. (To je donekle slično riječima: "Ja sam Vječni tvoj Bg ..." iz "Deset zapovijedi" koje nisu samo izjava da postoji B-g, već zapovijed da znamo da B-g postoji.) Stih koji nam ovo kaže, a kojeg nazivamo Šema, toliko je važan da ga čitamo svakog jutra i svake večeri, kao i na samrti. (Više o kazivanju Šema čitat ćemo uskoro u micvi 420.)

Razlog za ovu micvu bi trebao biti jasan: spoznaja da postoji jedan jedini B-g je središnji princip oko kojeg se vrti sve ostalo što radimo. On je toliko važan da čovjek mora biti voljan prije dati svoj život nego li poreći B-žje Jedinstvo. Osoba koja poriče da je B-g jedan naziva se kofer b'ikar, onaj koji odbacuje temeljna načela židovske vjere.

Ova micva se odnosi i na muškarce i na žene u sva vremena i na svakom mjestu. U Talmudu se o njoj raspravlja u traktatu Brahos na stranicama 14b-15a, gdje je se naziva "kabalas ol malhus Šamajim", "prihvaćanje jarma nebeskog kraljevstva". Ona je kodificirana u Mišne Tora u prvom poglavlju Hilchos Yesodei HaTorah. Također, ona je 2. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMic-vos i 2. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu vršiti kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

418. V'ahavta: Obaveza da se ljubi B-ga I voljet ćeš Vječnog, B-ga svoga ... (Ponovljeni zakon 6,5) 419. Tora! Tora! Tora !: Obaveza da se uči Tora Stvari koje vam danas nalažem bit će vam na srcu. (Ponovljeni zakon 6,7) 420. Dolje i gore: Obaveza da kazujemo Šema dva puta dnevno ... govorit ćeš o njima kada liježeš i kad ustaješ. (Ponovljeni zakon 6,7) 421. Crna kutija: Obaveza da se nosi tefilin na ruci Privežite ih kao znak za ruku svoju ... (Ponovljeni zakon 6,8) 422. Točno između očiju: Obaveza da se nosi tefilin na glavi ... i biti će "počeonik" (ili ukras) među očima tvojim. (Ponovljeni zakon 6,8) 423. Kuc-kuc: Obaveza da se stavi mezuzu na svoja vrata Zapiši ih na dovratnike svoje kuće ... (Ponovljeni zakon 6,9) 424. Zar vama ljudi nikada nije dovoljno? Zabrana prekomjernog provjeravanja proroka

Nemojte iskušavati Vječnog B-ga ... (Ponovljeni zakon 6,16) 425. Ne shvaćam: Obaveza da se iskorijeni sedam naroda ... udarit ćeš na njih i potpuno ih uništiti ... (Ponovljeni zakon 7,2) 426. Bez milosti: Zabrana dodvoravanja idolopoklonicima ... nemoj im iskazivati naklonost. (Ponovljeni zakon 7,2) ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Negativne zapovijedi 52. Negativna je zapovijed da ne zahtijevamo od onoga koji je posudio da vrati svoj dug kada znamo da nema sredstva kojima bi platio kao što Pismo kaže, Nećeš mu biti kao lihvar (Š'mot 22,24). Zabranjeno je onome koji je dao novac na posudbu da prođe ispred dužnika kada zna da ovaj nema sredstva da mu plati, tako da mu ne nanese sramotu. No, isto kao što je zajmodavcu zabranjeno da zahtijeva, tako je i dužniku zabranjeno da ustegne novac koji je dužan svom Strana 6

bližnjem i kaže mu, "Idi pa dođi kasnije," kada ga ima. Ovo je zabrana iz kasnijeg dijela Svetog Pisma; jer ono veli, Ne reci svom bližnjem, "Idi i vrati se kasnije, pa ću ti sutra dati" – kada ga imaš kod sebe (Mišlej 3,28). Isto je tako zabranjeno onome koji posuđuje da posuđeni novac uzaludno potroši, pa da ga ne bude u stanju vratiti; takav se naziva zlim, kao što Pismo kaže, Zao čovjek posuđuje i ne vraća (T'hilim 37,21).

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarca tako i za ženu. ■

Divrej Tora

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Objava: Susret licem u lice?

Iako mnogi ljudi pretpostavljaju da je cijeli narod čuo svih deset B-žjih zapovjedi (‫ ) שה ״ד בהמם‬izravno od Hašema, mnogi komentatori sugeriraju da je možda Moše imao ulogu posrednika za barem dio, ako ne i cijeli, doživljaj. Koji stihovi mogu dati podršku za svako mišljenje?

• Ibn Ezra i Rašbam tvrde da je narod čuo sve B-žije zapovijedi od Hašema, ali tada ih je strah prevladao i zatražili su da Moše intervenira. Prema njima, da nije bilo njihovog straha, Hašem bi im također direktno prenio ostatak Tore.

Kako ovo čitanje utječe na našu percepciju jedinstvenosti B-žjih zapovijedi? Je li problematično predložiti da je Hašem možda promijenio plan?

• Nasuprot tome, Rambam pretpostavlja da je Hašem govorio izravno samo Mošeu. Ljudi su slušali njihov razgovor, no ono što su čuli bio je samo b-žanski glas kojemu nisu mogli odgonetnuti riječi. Rambam je vjerojatno motiviran vlastitim uvjerenjem da je nasumično proročanstvo nemoguće. Je li proroštvo moguće samo uz pravilnu obuku i pripremu, ili svatko može doseći proročku razinu ako Hašem odluči razgovarati s njime? Pokušajte dati dokaze iz drugih slučajeva u Tanahu.

• Koje su posljedice ovog spora za razumijevanje glavne svrhe Sinajske objave?

Grijesi roditelja Zašto su, ponekad, pravedni kažnjeni dok grešnici napreduju? Stih "‫״בנִ מם‬ ָּ ‫ "פ ֵֹּק ֲֹו ״ָאבֹו ״ ַ ל‬čini se da sugerira da, barem u određenim okolnostima, Hašem Sam kažnjava nevinu djecu, dok njihovi grešni roditelji Godina 13 7 Broj 42 Strana

prolaze nekažnjeni.

• Kako ovo očituje B-žansku pravdu? Postoji li neki drugi način razumijevanja stiha?

• Kada je, i da li je ikada, opravdano kolektivno kažnjavanje? Može li se ista logika primijeniti na kažnjavanje za primjer drugima? Da li je kažnjavanje unutar obitelji drugačije?

Voljeti Hašema Kako treba definirati pojam "ljubavi"? Što podrazumjeva zapovijed da ljubimo Hašema? Jesu li emocije uopće podložne čovjekovoj volji?

Kako se nekome može zapovijediti da osjeća na određeni način?

• Komentari se ne slažu da li je ta propisana ljubav emocija, kognitivni proces ili čin. Dok Rambam vidi ljubav prema Hašemu kao emocionalnu čežnju, što se može usporediti s ljubavlju između supružnika, Shadal tvrdi da je zapovijed pragmatična i na metaforički način kaže da čovjek mora biti odan B-gu i držati Njegove zapovijedi.

Ramban nudi treću mogućnost, da je ta micva, micva o mučeništvu.

• Koji od gore navedenih pristupa smatrate najuvjerljivijim? Koji stihovi u tekstu "Šema" mogu podržati svako navedeno razumijevanje? Kako bi svaki od komentatora mogao primjeniti svoj način interpretacije na druge propise koji se odnose na ljubav prema drugi-

ma, kao što je to zapovijed da volimo svoga bližnjega i stranca?

Razlike u Deset B-žjih zapovijedi Postoje mnoge razlike između formulacije Deset zapovijedi koje se nalaze u paraši Šemot i u Devarim.

Kako bi trebale razumjeti ove varijacije? Je li ih uveo Hašem, Moše ili i Jedan i drugi? Ako je ovo potonje, što je Mošeu dalo ovlasti da to učini? Da li obje verzije Deset zapovijedi imaju jednak status ili jedna od njih predstavlja ideal (i koja to)?

• R. D"Z Hoffmann sugerira da je Moše inicirao promjene u četrdesetoj godini i da su se one odnosile na predstojeći dolazak naroda u zemlju Izraelovu. Nasuprot tome, Malbim tvrdi da je Hašem napravio promjene nakon grijeha sa zlatnim teletom.

Zbog tog grijeha ljudi više nisu zavrijedili čudotvorno postojanje, i Deset zapovijedi je izmijenjeno kako bi se prilagodile narodu kojim sada upravljaju zakoni prirode.

Kako bi svako mišljenje objasnilo sve razlike između dvije verzije? Može li svako vrijediti za sve varijacije? Koji pristup vam je više uvjerljiv?

• Za razliku od gore navedenih tumačenja, Ibn Ezra smatra da su B-žje zapovijedi u Devarim jednostavno Mošeovo parafraziranje Hašemovih riječi. Iako su neke riječi drugačije, značenje nije bitno drugačije. On objašnjava, "‫ ״עדט מם‬, ‫ד לע ״דם ״ געפע‬ ‫ " נש ע‬i stoga je promjena u tekstu beznačajna. Slažete li se? Ima li izbor riječ značaj?

Kako Ibn može Ezra obrazlagati naizgled sasvim drugačije razloge dane za zapovijed o Šabatu? ■ ‫״‬

Prevela Tamar Buchwald

Strana 7

Rav Kook:

Slavljenje kao uvod u molitvu Mošeova molitva Tora bilježi Mošeovu molbu da mu bude dopušteno da uđe u zemlju Izrael: "O B-že, Vječni! Ti si počeo Svom sluzi pokazivati Svoje veličanstvo i moć. Koji bog na nebu ili na zemlji čini djela kao što su Tvoja i tko je moćan kao Ti? Molim Te, dopusti mi da prijeđem preko Jordana i vidim onu dobru zemlju…" (Devarim 3,24-25) Rabi Simlai analizira Mošeovu molitvu, dijeleći je na dva dijela: Slavljenje – "Ti si mi počeo pokazivati Svoju veličinu i moć…"

Stvarna molba – "Molim Te, dopusti mi da prijeđem…"

Rabi Simlai objašnjava da je to model za svaku molitvu. Čovjek bi trebao započeti slavljenjem B-ga, a tek nakon toga iznijeti svoje molbe.

Moramo razumjeti taj model. Je li to samo laskanje B-gu, kao što bi se netko mogao dodvoravati kralju prije nego od njega što zatraži? Ili postoji dublje značenje ovog protokola u molitvi?

njene učinkovitosti. Kada slijedimo taj model, sprječavamo mogućnost krivog tumačenja načina na koji molitva funkcionira. Netko bi mogao pomisliti da je molitva neka vrsta magične 'rupe u zakonu' smještene unutar B-žje providnosti te da moleći za svoj slučaj mi možemo utjecati na B-ga da promijeni Svoje mišljenje. Međutim, smatrati da mi imamo moć da utječemo na B-žju volju, potpuno je neodrživa.

Na molitvu bismo radije trebali gledati kao na predivan dar koji nam omogućuje da usavršimo sebe.

Molitva ne utječe na B-žju promjenu; molitva utječe na promjenu u nama. Samo zaslugom duše koja se moralno i duhovno uzdiže, molitva ima moć da poništi teške odluke. Mi ne možemo promijeniti osnovni univerzalni poredak koji se manifestira kroz neku odluku. Ali možemo promijeniti sebe. Tada, kao rezultat naše promjene, ta odluka više nije valjana.

Zato je preporučljivo svaku molitvu započeti slavljenjem B-ga. Takvo slavljenje potvrđuje B-žju vječnu prirodu i osigurava nam ispravno shvaćanje efikasnosti molitve.

Kako funkcionira molitva?

Čak i Moše

Rav Kook objašnjava da je zahtjev za slavljenjem prije same molitve povezan sa temeljima molitve i

Netko bi mogao za sebe misliti da je iznad mogućnosti da počini takvu pogrešku vezanu uz prirodu mo-

Strana 8

litve. Pa ipak vidimo da je čak i Moše, unatoč njegovom neusporedivom znanju duhovne materije, pazio da molitvu započne slavljenjem B-ga. Svakako bismo trebali ići Mošeovim stopama i tako osigurati ispravno shvaćanje prirode molitve.

Produžavanje riječi Ehad Najvažnija molitva judaizma je Šema, naš proglas B-žjeg jedinstva.

A najvažnija riječ u molitvi Šema je zaključna riječ – ‫( אחד‬ehad) – "B-g je jedan."

Mudraci nam daju detaljne upute o tome kako pažljivo izgovoriti ■ ovu ključnu riječ: "Svi koji produže riječ 'ehad', produžit će svoje dane i godine.

Rabi Aha bar Ja'akov je učio: Čovjek mora produžiti (posljednje slovo u riječi), ‘ ’‫( ד‬dalet).

Rabi Assi je dodao: Onaj tko je upućen, ne žuri preko (srednjeg slova), ‘ ’‫( ח‬het)." (Berahot 13b) Zašto se riječ ehad treba produžiti? I koje je značenje slova dalet i het?

B-žja vlast nad svim događajima Talmud objašnjava da čovjek mora izgovarati riječ ehad dovoljno dugo da u svom umu stekne sliku B-žje vlasti nad svime što je iznad, svime što je ispod i nad "sve četiri strane

Divrej Tora

(nastavak s 8. stranice)

Rav Kook:

Slavljenje kao uvod u molitvu

nebesa."

Kada proglašavamo B-žje jedinstvo u Šema, mi obznanjujemo B-žju jedinstvenu kontrolu nad svemirom. Iako se Njegova apsolutna vlast može opisati prostornim terminima – sa svih šest smjerova – dublji uvid je da moramo prepoznati B-žju providnost u svim događajima koji se dešavaju u svijetu.

Svemir možemo podijeliti na tri funkcionalne kategorije: Početni uzroci koji pokreću milijarde akcija i događaja u svijetu.

Finalni efekti i ciljevi koji su ispunjenje početnih uzroka.

Razni događaji koji posreduju na putu između početnih uzroka i finalnih efekata.

B-žja vlast obuhvaća sve tri kategorije. On vlada nad nebesima – tj. nad početnim uzrocima. Njegova kontrola proteže se do zemlje – ispunjenja svih ciljeva. A Njegova bžanska vlast uključuje također i različite posredne događaje. Te događaje nazivamo "četirima stranama nebesa," budući da oni spajaju nebesa (početne uzroke) sa zemljom (krajnjim ciljevima).

Zašto je B-žje jedinstvo toliko važno? Koja je osnovna poruka molitve Šema?

Prepoznavanjem tog jedinstva koje stoji u pozadini svega, mi obznanjujemo da su svi različiti događaji u svijetu – čak i ako se čine raspršenima i nepovezanima, poput četiriju strana nebesa – ustvari usmjereni ka jednoj svrsi, ka cilju koji je dobar i uzvišen.

Naglasite dalet – ali upamtite het Zašto produžavamo slovo dalet u molitvi Šema? Dalet ima numeričku vrijednost 4. On predstavlja četiri različita smjera, milijarde događaja u svemiru. Naglašavajući dalet, mi Godina 13 9 Broj 42 Strana

potvrđujemo povezanost tih događaja sa jedinstvenom svrhom stvaranja.

Ipak, 'nebesa' i 'zemlja' ne smiju biti zanemareni. Kako bismo bili sposobni ispravno procjenjivati posredne događaje, moramo razmišljati o onom uzvišenom koje usmjerava sve događaje prema njihovoj svrsi. I moramo misliti o vrijednosti uzvišenog cilja koji se otkriva u svom svojem veličanstvu.

Stoga, slovo het mora biti jasno izgovoreno. Het ima numeričku vrijednost 8; ono predstavlja 7 razina nebesa (šiv'a reki'im) zajedno sa zemljom. Tih osam razina predstavlja razne faze, od početnog uzroka do završnog, praktičnog ispunjenja. Nadalje, broj 8 predstavlja sferu vremena: 7 dana u tjednu i osmu dimenziju, neograničenu vremenom.

"Progutati" het značilo bi biti neosjetljiv na vrijednost početnog uzroka i krajnjeg cilja. Tada bi i posredni događaji izgubili svoj pravi značaj.

U umu i u srcu Molitva Aleinu, koju izgovaramo na kraju svake službe, sadrži sljedeći stih: "Zato znaj danas i prouči u svom srcu da je B-g uzvišeno Biće koje vlada gore na nebesima i dolje na zemlji – drugoga nema." (Devarim 4,39)

mogu."

Stoga, Tora naglašava važnost dvaju koraka. Najprije moramo prepoznati istinu. To je intelektualna razina – "znati". To je ključna faza, no sve je to samo na teoretskoj razini. Iza toga mora slijediti drugi korak: internalizirati ono što um prihvaća. Moramo emocionalno prihvatiti posljedice tog razumijevanja i biti voljni djelovati na temelju toga. To je druga faza – "proučiti u svom srcu."

Druga faza praktičnog prihvaćanja mora biti utemeljena na početnom koraku intelektualnog prihvaćanja.

Kao što su učili mudraci (Berahot 13a), "Najprije prihvati kraljevstvo Neba, a zatim jaram praktičnih zapovijedi (micvot)."

Gore i dolje Stih nastavlja time što kaže da je B-g uzvišen i "gore na nebesima i dolje na zemlji." Što to znači?

To se ne odnosi na B-žje jedinstvo u svemiru, već na naše unutarnje jedinstvo kada prihvatimo Njegovu vlast. 'Nebesa' i 'zemlja' su metafore za um i srce. Mi moramo biti dosljedni tako da ono što činimo ne bude u raskoraku s onim u što vjerujemo.

Da zaključimo, mi trebamo prihvatiti B-žje kraljevanje na obje razine:

Koja je razlika između "znati" i "proučiti u svom srcu"?

Razumjeti intelektualno – 'gore na nebesima' – koristeći svoj um, kognitivne misli i vjeru.

Dvije faze prihvaćanja

I

Ponekad, ljudi priznaju da postoji jaz između onoga što znaju na intelektualnoj razini i onoga na što su emocionalno spremni. Reći će, "Da, to ima smisla. To je bolji put, zdraviji put, istinitiji put. No, nije to za mene. To je preteško; ja to ne

djelovati na temelju te mudrosti na praktičnoj razini – 'dolje na zemlji' – našim srcima i našom voljom, ugrađujući naše ■ razumijevanje u sferu djela.■ Prevela Anja Grabar

Strana 9

Rabbi Berel Wein:

Utjeha

Ovaj šabat tradicionalno se naziva

gih ljudi. Dvije su komponente

'šabatom utjehe'. On uvijek pada u

'židovske utjehe'. Jedna od njih je

tjednu nakon posta devetog ava,

empatija i simpatija koju izražava-

onda kada se riječi utjehe proroka

mo ožalošćenim bližnjima. Dijeliti

Izaije čitaju kao maftir u sinagogi,

teret s nekim je sastavni dio tješenja

pa iz toga jednostavno proizlazi

jer u psihi onih koji su pogođeni

naziv 'šabat utjehe'. No, ima i dublji

nesrećom stvara osjećaj pripadanja i

pogled na koncept utjehe koji ovaj

podrške. Ustvari, u tome je veličina

šabat, u stvari – svaki šabat, pred-

vjere u Stvoritelja u takvim situa-

stavlja. S obzirom na to da su tuga,

cijama – shvaćanje da nitko nikada

bol, razočaranje i gubitak sastavni

nije sam i odbačen. Čak i "u dolini

dio priče svakog ljudskog bića, ne-

sjenke smrti… - … Ti si sa mnom."

vjerojatno je koliko malo pažnje

Bilo kroz šutnju, ili kroz razgovor,

većina ljudi pridaje potrebi da se

osjećaj da netko dijeli naše brige

naučimo nositi sa nesrećom – da

održava nas i tješi. Stoga je imati

naučimo kako se utješiti. Svi smo mi

Onoga tko vječno brine, na razini

aktivno uključeni u prevenciju i

daleko iznad naših sposobnosti,

izbjegavanje problema i boli – i to je

naših nevolja i patnji, u tradiciji

ispravno – no, duboko u sebi znamo

judaizma jak i čvrst temelj utjehe. A

da nijedan čovjek ne može izbjeći

ta ideja se neprestano odražava u

čašu gorčine koju život sa sobom

riječima proroka Izaije u kojima je

nosi. Stoga bi nam svima bilo od

G-spod prikazan kao glavni tješitelj

pomoći da istražimo kako se nositi

Izraela. Čak i ako dopusti nevolje

sa tugom i donijeti utjehu.

nad židovskim narodom, Njegova

U judaizmu je zapovijed (micva) tješiti druge. Talmud ističe da je sam B-g utješio Jichaka nakon smrti njegovog oca Avrahama. Tako naša tradicija, imitirajući Stvoritelja, prirodno obuhvaća proces tješenja dru-

Strana 10

ruka utjehe, da tako kažemo, nikada nije daleko od nas. Svih sedam haftarot u ovim tjednima između Tiša b'ava i Roš hašane čitaju se iz knjige Izaijinih proroštava, a poznavanje B-ga tješitelja Izraela Izaijin je naj-

veći dar potomstvu Izraela.

Drugi aspekt židovskog koncepta utjehe jest sposobnost da prihvatimo i najteže sudbine, da ustrajemo i da ponovno ustanemo. Tradicija nas uči da nakon što čujemo loše vijesti moramo izgovoriti molitvu u kojoj spoznajemo B-žje pravedne presu-

de. Prepoznavanje B-ga u ljudskim poslovima, u događajima koji su dio našeg životnog ciklusa, u našim karijerama, našim trijumfima i naizgled porazima, temeljno je načelo židovskog ponašanja. Židovi ■ su uvijek vjerovali da život i smrt dolaze iz iste ruke, ruke Stvoritelja.

Stoga neugodne, tragične, neobjašnjive i naizgled nepravedne situacije postaju podnošljive zbog sposobnosti Židova da prihvate B-žju

volju te tako opravdaju ono za što naizgled nema opravdanja i postignu mjeru utjehe. Gajiti mržnju, osobito prema B-gu, samo pogoršava stvari i vodi u samouništenje.

Davati neukusne odgovore kako bismo objasnili B-žje ponašanje ili marginalizirali B-žju prisutnost u tragediji, ponižavajuće je za židovsku tradiciju i vjeru. Prihvatiti B-žju

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Utjeha

volju i cijeniti to što B-g ne mora 'misliti' i 'ponašati se' u skladu sa našim ograničenim umovima i standardima, otvara vrata utjehe.

Mošeova lekcija prihvaćanja Svi mi vjerujemo u moć molitve.

Postoje kontroverzna, no ipak očito dokazana istraživanja koja su pokazala da je molitva definitivno od

fizičke pomoći bolesnima, ožalošćenima i nevoljnima. Pa ipak, molitva često ostaje neodgovorenom.

Molitva nas naizgled ne odvraća od nesreće, tuge i tragedije.

Svi se mi suočavamo sa izazovom neodgovorenih molitvi, kada su naše nade i molbe očigledno ignorirane i odbijene od strane Neba.

Mnogo puta ta činjenica u životu uzrokuje krizu vjere. Kralj David mnogo puta govori o tome u svojim psalmima. I knjiga o Jobu također se bavi time. Do neke mjere, to je i glavna tema ovotjedne parše.

neizbježne tuge u ovoj parši.

Tokom milenija židovskih komentara Tore, mnogi su se razlozi

navodili za to zašto je Mošeova molitva bila tako odlučno odbijena.

Među tim idejama našla se i ona da je došlo vrijeme za Jehošuino vod-

Mošeove molitve nisu uslišene.

stvo te da se "vladavina jednog

Zapravo, B-g mu kaže da prestane

vladara

moliti za svoj ulazak u zemlju Iz-

vladavinom onoga koji slijedi iza

rael. Konačna je odluka da Nebo ne

njega čak ni za dužinu jedne vlasi."

želi odgovoriti, pa čak ni baviti se s Mošeovim

molitvama.

Mošeove

molitve, koje su spasile njegov narod, njegovog brata i sestru, a i dru-

ge ljude od nebeskog gnjeva, sada u njegovom osobnom slučaju nemaju nikakvog efekta.

ne

može

preklopiti sa

Druga iznesena ideja je da bi, budući da Mošeova generacija neće ući u Izrael, bilo favoriziranje kada bi Mošeu bilo dopušteno da uđe. Treća ideja je da bi Moše u novoj generaciji, ulazeći u zemlju Izrael, bio poput natprirodnog lika, što bi bila

Rabini su to u Talmudu jezgrovito

vrsta boga iz poganskih vjerovanja

opisali: "Zatvorenik se ne može os-

koja su redovito uzvisivala ljude,

loboditi sam od svog vlastitog za-

osobito vođe naroda. Stoga, za do-

tvora." Moše neće uvesti svoj volje-

brobit Izraela, njemu nije bilo doz-

ni narod u obećanu zemlju Izraela.

voljeno da uđe u zemlju Izrael.

Njegovo je vrijeme završilo i njegova će molitva ostati zauvijek neodgovorena. Stoga postoji trag Godina 13 11Broj 42 Strana

žemo čitati B-žje misli. Ljudska bića koja su ograničena, nikada ne mogu dosegnuti Onoga tko je neograničen. Zato moramo biti zadovoljni time što ponekad ostajemo nezadovoljni u našoj potrazi za razlozima na neodgovorene molitve.

Naša istinska utvrda leži u vjeri i prihvaćanju onog nepoznatog. To ni na koji način ne umanjuje potrebu da nastavimo moliti. To samo snižava našu razinu očekivanja i smiruje našu oholost koja bi htjela da Nebo slijedi naše želje i prohtjeve.

Moše je prihvatio činjenicu da će

ovoga puta njegove molitve ostati neodgovorene. Njegov primjer služi kao lekcija svima nama. Šabat šalom. ■ Prevela Anja Grabar

Koliko god validne ove ideje bile, jednostavna je istina da mi ne moStrana 11

Rabbi Yissocher Frand:

Lagana zapovijed Poštuj svog oca i majku, kao što ti je

Isto tako također, svatko razumije

postaje posvema jasno nakon če-

Vječni, B-g tvoj zapovijedio, pa da mo-

da ima moralnu obavezu da otplati

trdeset godina u pustinji. Tokom tih

žeš dugo poživjeti. (Devarim 5,16)

zahvalnost

svojim

godina, podizanje djece bilo je lakše

Zašto bismo trebali poštivati oče-

roditeljima. Napokon, svi troškovi

nego ikada, prije ili poslije. Nije ih

ve i majke? Tora nam daje jedan

podizanja djeteta vjerojatno nisu

trebalo siliti da jedu. Tu je bila mana

razlog u paraši Šemos (20,12), "Pa da

manji od €100,000 do €200,000. Da

s neba. Nije im trebalo davati da

imaš dug život." U Parašas Vaes'han-

ne spominjemo vrijeme, uloženi

piju. Ovdje je bilo Mirjamino vrelo.

an, međutim, Tora daje daljnji ra-

trud i energiju koju roditelji ulažu u

Cijelo to vrijeme nije im trebalo nab-

zlog, "Kao što ti je Vječni B-g tvoj za-

svoju djecu. Zato je najmanje što

avljati nove cipele niti odjeću. Ništa

povijedio." U čemu je važnost ove

ljudi mogu učiniti da poštuju svoje

nije dotrajavalo. Najvjerojatnije im

dodatne rečenice?

roditelje. Nije teško učiniti tako sit-

nije trebao ni ortodontski aparatić,

nu otplatu za tako veliki dug.

jer život u pustinji je bio poput raja.

Meshech Chachmah osvrće se na

koju

duguje

Talmud Jerušalmi koji smatra po-

Tora nam ovdje kaže da ovo nije

štivanje roditelja "laganom zapovi-

ispravna pobuda za poštivanje ro-

jedi." Svakome je razumljivo da se

ditelja. To nije sasvim očigledna

dug treba otplatiti. Ako ti netko

dužnost da se barem u maloj mjeri

posudi €100,000 kada ti je to nužno,

otplati dug koji imamo prema ro-

bit ćeš sretan da mu vratiš novac

diteljima. To je obaveza koju imamo

jednom kada ćeš imati dovoljno

zato što ti je "Vječni B-g tvoj zapovi-

novca za sebe. To ne bi bilo teško

jedio" da tako činiš.

učiniti.

Tora je čekala sve do Parašas Vaes'hanan da nam to istakne, jer to

■ A ipak, Tora traži da se roditelje

poštuje. Jasno, ta je dužnost bila poštivanje zapovijedi Vječnoga, a ne plaćanje zahvalnosti koju duguju. U vrijeme kada je Židovski narod živio u pustinji, oni su se prema micvi poštovanja roditelja mogli odnositi kao prema neovisnoj obavezi.

Dokle to seže? Koliko trebaš učiniti za svoje roditelje? Talmud odgovara (Kidušin 31a) na to pitanje čuvenom pričom o nežidovu iz Aškelona koji se zvao Dama bar Nesina.

Učenjacima je jednom trebao dragi kamen za Urim v'Tumim, a bili su

čuli da Dama ima upravo takav kamen kakav im je potreban. Delegacija mu je došla u posjetu i ponudila mu kraljevsku svotu za taj kamen. Kamen se nalazio u sefu, čiji se ključ nalazio pod jastukom njegova oca. Dama ga nije budio.

"Ne mogu vam pomoći," rekao je učenjacima. "Moj otac je zaspao i ja

Strana 12

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

Lagana zapovijed

ga ne želim ometati dok spava."

Učenjaci su otišli.

Godinu dana kasnije, savršena crvena junica, podobna za para aduma, okotila se u Daminom krdu.

Učenjaci su došli da je otkupe.

"Koliko tražiš za nju?"

"Znam da ćete mi platiti bilo koji iznos koji zatražim," odgovorio je.

"Ali ja samo želim iznos koji sam izgubio time što nisam htio probuditi svog oca prošle godine."

Ova priča utvrđuje do kuda seže micva poštivanja roditelja. Talmud koristi tu priču kako bi utvrdio razmjere ljudske prirode.

Kako roditelji stare, oni mogu postati svadljivi i zahtjevni. Mogu is-

Možda da vrlo polako uvučem ruku

kušavati strpljivost svoje djece. Po-

pod jastuk pa ću uspjeti izvući ključ

nekad, poštivati roditelje u takvim

a da ga ne probudim. Sigurno se

okolnostima može zahtijevati puno

nalazio u velikom iskušenju. Ali nije

strpljenja i podnošenja. Postoji li

popustio. On je bio u stanju pošto-

granica takvoj strpljivosti? Koliko se

vati svog oca čak i u takvim okol-

strpljenja može očekivati od neke

nostima. To je granica koju je ljud-

osobe? Postoji li točka kada je osobi

ska priroda sposobna doseći.

dozvoljeno da iscrpi svoju strpljivost i bude izuzeta od te micve?

Iz ovoga, dakle, slijedi da budući je Dama bar Nesina bio u stanju biti

To je ono što nas uči ova priča o

toliko strpljiv da odustane od tako

Dami bar Nesini. Učenjaci su mu

velike svote novca i dopusti svom

ponudili ogromnu svotu novca za

ocu da spava, svakako će potomci

jedan jedini dragi kamen koji im je

Abrahama, Jichaka i Jaakova biti u

bio potreban za Urim v'Tumim. On

stanju kod sebe pronaći poštovanje

je znao da samo mora nabaviti ključ

svojih roditelja u svim mogućim

i novac je njegov. Kakve li su mu

okolnostima. ■

misli prolazile glavom? Možda da malo zagalamim, pa će se probuditi.

Godina 13 13Broj 42 Strana

Strana 13

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Živi život!

Mošeu nije bilo dozvoljeno da uđe u zemlju Izrael. Optužen je da je izgubio kontrolu nad sobom, zaboravio na Židovski zakon i nije vjerovao u B-ga. Iako je B-g, a ne Moše, autor Biblije, Mošeova poniznost je bila toliko velika da i da je on sam pisao Bibliju, ne bi se bojao izložiti svoje vlastite nedostatke. Za njega je istina bila važnija od toga kakav će sud povijest donijeti o njemu.

Neki od najznačajnijih odlomaka čitave Tore nalaze se u ovoj paraši.

Deset zapovijedi i Š'ma su najpoznatiji od njih.

Svatko od nas duboko u sebi zna da je život sam po sebi toliko predivan da svi njegovi dosadni detalji jednostavno blijede do beznačajnosti. U isto vrijeme, toliki od nas osjećaju da jednostavno ne izvlače iz njega to dobro. Znamo da postoji toliko mnogo više negdje tamo, što mi ne osjećamo, toliko toga što propuštamo.

trud koji moramo uložiti da bismo uživali u život često je toliko velik da se radije ne bismo s time mučili.

Mi Židovi znamo da je jedini način da se u potpunosti uključimo u život činiti upravo to. Osjetiti ukus svakog zalogaja naranče koju

Duboko u sebi znamo da propuštamo dok tako činimo, pa zato moramo naći način da se uvjerimo da zaista tražimo puninu u životu. Kako to činimo? Postoje mnogi mehanizmi za to, a trka za novcem je posebno dobar mehanizam. Evo kako ide to razmišljanje: jednom kada ću imati dovoljno novca moći ću uživati život u svoj njegovoj punini. Ja to ne odgađam; ja gradim svoje bogatstvo sve dok se ne budem mogao stvarno uključiti u život.

U Š'ma mi kažemo "ljubit ćeš Vječnog svog B-ga svim srcem svojim, čitavim životom svojim i svime što posjeduješ." To je zapovijed da budemo voljni dati čak i svoje živote i svoj imetak u potrazi za smislom. Rabini tumače da je nekim ljudima novac vredniji od života, stoga Tora mora navesti oboje.

I sasvim očito, to nije način za sudjelovanje u životu. To je tek sofisticirani izgovor da to ne činimo.

Ljudi u stvarnosti ne cijene novac više od života. Jednostavno je puno komotnije nastojati dohvatiti novac nego nastojati dohvatiti život.

Ali zašto bi Tora pomislila da neka osoba može držati novac vrednijim od života? Svakako, ako više nije među živima, novac mu nije ni od kakve koristi?!

Pogledamo li iz druge perspektive, vidimo da zapravo postoji velik broj ljudi koji su spremni dati svoj život zbog svog novca. Koliko ljudi koje poznajete troše toliko mnogo vremena na zarađivanje novca da nemaju vremena "živjeti"?

Oni zarađuju novac da bi živjeli. Ali oni ne žive. Čini mi se da je psihologija toga ovakva: Strana 14

Trud da se stvarno usredotočimo kako bismo potpuno iskusili sočnu naranču tolika je gnjavaža da radije bez razmišljanja žvačemo dok gledamo kako ljudi krvare na televiziji.

jedete. Svjesno se koncentrirati na toplinu sunca na svojoj koži. Vidjeti dobro u ljudima oko sebe i voljeti ih zbog toga. Okusiti ekstazu čak i u trenutku dok mijenjate pelene tom prekrasnom uplakanom djetetu. Sve je to tamo zato da bismo uživali. Život je bogat, toliko bogat da čak i najsvakodnevniji aspekti mogu biti nebeski. Ali teškoća je u sljedećem:

Pouka je da ako želite uživati u životu, morate uložiti truda da ga uživate sada, nemojte graditi neku vrstu fantastične budućnosti kada će sve biti daleko bolje. Život je za vas bogat već sada. Život ima puninu za vas već sada. Ne dozvolite da vam težnja za boljim životom bude izgovor da ne živite bolji život upravo sada, ovoga trenutka. Šabat šalom. ■

Divrej Tora

Rabbi Shlomo Riskin:

Molbe

"Tada ja [Mojsije] zamolih milost VJEČNOG rekavši: 'Dopusti mi da prijeđem onamo [rijeku Jordan] da mogu vidjeti onu dobru zemlju.".

(Ponovljeni zakon 3,23.25.)

Mojsije je pred kraj svog života Vječnom iznio dvije molbe u pogledu vodstva Židovskog naroda u zemlji Izrael: jedna je upravo ovdje, u kojoj on traži da mu se dozvoli "da prijeđe preko i vidi dobru zemlju s one strane rijeke Jordan" i po svoj prilici nastavi dalje voditi Izraelce.

Ovaj apel da vodi, iako nije iznesen izravno, vidljiv je iz B-žjeg odgovora: "Uputi Jošuu, osokoli ga i ohrabri, jer on će prijeći na čelu ovog naroda i on će ih dovesti da naslijede zemlju" (Pnz 3,28). Drugi zahtjev stigao je ranije, u biblijskoj paraši Pinĥas, i Mojsije ga nije izrekao izravno. On je tek zaključak mudraca Midraša, budući da je Mojsije od B-ga zatražio da imenuje njegovog nasljednika odmah nakon što nas Biblija izvještava da Celafĥadove kćeri mogu naslijediti svog oca (Br 27,11). Tada je Mojsije zatražio: "Neka G-spod B-g duhova svih tijela postavi vođu nad skupom svjedoka" (27,15-16). Poslušajte riječi Midraša: Što je navelo Mojsija da zatraži svog zamjenika nakon kćerinskog nasljeđivanja? Budući da su ove kćeri naslijedile svog oca, Mojsije je izjavio: "Ovo je pravi trenutak da izrazim svoju potrebu. Uostalom, ako te žene mogu naslijediti [svog oca], moji će sinovi zasigurno naslijediti moju slavu." Sveti, da je blagosloven, rekao mu je: "Čuvar smokve jest će od njenog uroda" [Izr 27,18].

Tvoji su sinovi sami besposleno sjedili i nisu se bavili proučavanjem Tore. S druge strane, Jošua ti je dobro služio i činio ti veliku čast. Dolazio bi u tvoju sudnicu u rano jutro i odlazio iz nje kasno u noć ... Postavi Jošuu, sina Nunova za svog nasljednika da se ispuni stih "čuvar smokve jest će od njenog uroda."

Prema tome, Mojsijeva dva zahtjeva su: izričita molba B-gu da mu dopusti ulazak u Zemlju Izrael i, po svoj prilici da ih on sam vodi, i neizravna molba da B-g postavi njegove sinove za njegove nasljednike.

Oba zahtjeva su odbijena. Prvi, da njegova djeca budu njegovi nasljednici, odbijen je jer su se njegovi sinovi našli manjkavima; nisu imali potrebne kvalifikacije u Tori da bi bili vjerski vođe koji idu stopama Godina 13 15Broj 42 Strana

svog oca. Vrlo je vjerojatno da je sam Mojsije shvaćao da oni nisu dostojni i stoga nije taj zahtjev verbalno izrazio; on ga samo misli u svom srcu, a Biblija nas izvještava o želji njegovog srca postavljanjem njegova zahtjeva za zamjenom nakon nasljeđivanja Celafĥadovih kćeri. Možda Mojsije razumije da i sam snosi neku krivicu za nedostatke svoje djece. Napokon, on je toliko obuzet svojim odnosom s B-žjim da se čini da nema ni vremena niti strpljenja za obitelj. Zar Biblija ne bilježi da je naizgled bio prezauzet da bi čak obrezao svog sina Eliezera, tako da je njegov život morala spasiti njegova supruga Cipora koja je sama izvršila obrezivanje kako bi spasila Mojsije od kazne zbog njegovog zanemarivanja (Izl 4,24-26)?

Mojsiju je očito lakše postaviti drugi zahtjev - da mu bude dopušten ulazak u Obećanu zemlju. Upravo s tom molbom započinje naša paraša Vaetĥanan. Čitava svrha Izlaska iz Egipta je ulazak u zemlju Izrael. Nakon svih njegovih žrtava i svih njegovih teškoća s nesklonim i posrnulim Izraelskim narodom, zar on ne zaslužuje da ostvari svoj životni cilj, uđe u zemlju Izrael i započne ovo novo razdoblje Židovske povijesti kao njihov vođa?

Ali zahtjev je opet odbijen: "I G-spod se razljutio na mene zbog vas i nije prihvatio moju molbu ... rekavši da to više ne smijem spominjati" (2.

Mojsijeva 3,26). Možda odbacivanje oba zahtjeva potiče iz istog izvora, i Mojsije zapravo okrivljava sam sebe. Sjetite se da kada je B-g prvotno tražio od Mojsija da preuzme vodstvo nad Izraelcima i izvede ih, veliki se prorok kolebao tvrdeći da je "težak na govoru" (doslovno, kevad pe) (Izl 4,10). I potom Biblija svjedoči da "Izraelci nisu poslušali Mojsija [u vezi napuštanja Egipta] zbog nestrpljenja i napornog rada" (6,9). Većina komentatora objašnjava da su Hebreji bili nestrpljivi i nisu imali snage da se odupru svom ropstvu; težak robovski rad iscrpio je njihovu unutarnju snagu i spriječio ih da makar i sanjaju o slobodi. Ali Ralbag (1288–1344) objašnjava da ovo znači kako je do toga došlo zbog Mojsijeve nestrpljivosti sa svojim (Hebrejskim) narodom, zbog njegovog (Mojsijevog) teškog rada na tome da se intelektualno i duhovno približi B-žjem.

Mojsije se bavio "teškim razgovo-

rom" komunikacije s B-gom i primanjem b-žanskih riječi. Nije imao ni interesa niti strpljenja da se bavi običnim razgovorima, nužnima pri javnim odnosima uspostavljanja osobnih veza i uvjeravanja Hebreja jednog za drugim da se vrijedi pobuniti protiv Egipta i osvojiti zemlju Izraelovu. On čak nije imao strpljenja niti da polako i s ljubavlju dovede svoju djecu i od njih učini svoje zamjenike. On je bio osoba za B-ga, ne osoba za ljude, pa čak ni osoba za obitelj. On ne krivi njih, on u konačnici krivi sebe. On je vrijeme provodio komunicirajući s B-gom i primajući Njegove b-žanske riječi za sve naraštaje; kao posljedica toga, on je žrtvovao svoju moć da pokrene svoju generaciju da prihvati B-žju zapovijed da uđe u Obećanu zemlju. Vođa se mora vezati uz sudbinu svog naroda. Ako oni nisu mogli ući u zemlju, čak i ako je to bilo zbog njihovih vlastitih propusta, on ne može ući u zemlju, jer ih nije uspio dovoljno dobro nadahnuti.

U konačnoj analizi, zašto su ove dvije molitve odbijene najvećem vođi u povijesti Židova? Očito, baš Mojsijeva veličina - njegov uzvišen duh i bliskost s B-gom – je bila ono što mu je onemogućilo da se spusti na razinu njegove zajednice i obitelji kako bi ih podigao. Mojsije je bio uspješan kao nitko prije njega ili poslije njega u prenošenju B-žje riječi svim budućim generacijama; ali nije bio jednako toliko uspješan sa svojom vlastitom generacijom. Zbog toga njegove su riječi iskrene i vrlo adekvatne: "G-spod je bio ljut na mene zbog vas" - jer nisam imao dovoljno vremena da se bavim vama svakim ponaosob, da vas odgajam i osnažujem sve dok ne budete bili spremni da prihvatite B-žja učenja i osvojite Obećanu zemlju.

Pored svega ovoga, možda su Mojsijevi zahtjevi bili odbijeni da nas nauče da nijedan smrtnik, pa čak ni Mojsije, ne napušta ovaj svijet, a da najmanje polovica njegovih želja nije ostala neispunjena. A možda je bio odbijen samo da nas nauči da, koliko god bila vrijedna naša molitva, Svemogući ponekad odgovori "Ne" i mi moramo prihvatiti niječan odgovor. Vjera, prvo i najvažnije podrazumijeva našu vjernost B-gu iako u konačnici On može odbiti naš zahtjev. Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald Strana 15

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

Odgoda

"U to je vrijeme sam ja [Moše] molio

generacija da bi ju dao. B-g nam je

racija, za vrijeme koje je B-g održa-

B-ga govoreći:"(Ponovljeni zakon 3,23).

učinio uslugu, uslugu koju nismo

vao čovječanstvo, a da nitko uopće

zaslužili i uslugu koja će nam dobro

nije živio prema odredbama Tore,

doći kada ne budemo imali zasluga

prva ljudska pogreška (poznata i

(a što je često slučaj). B-g ne želi

kao grijeh), sa sobom bi donijela

izgubiti ni jednu jedinu dušu. Svaka

osobnu, a možda čak i globalnu

iskra svetosti koju će duša stvoriti,

propast.

Ovo je lekcija u kojoj je Rebe Nahman dao jednu od svojih najpoznatijih izjava: Tako nešto kao što su očaj i beznađe, ne postoji!

spasenje je te duše. Da je Tora bila

Odakle on to zna? Iz povijesti

dana odmah, mi bismo odmah bili

svijeta. U Likutey Halakhot (Milah

zaduženi da je se pridržavamo. I s

3,2), njegovog komentara na Liku-

prvim pogrešnim korakom sve bi

tey Moharan, Reb Noson piše da

bilo gotovo.

logično gledajući, budući da je svrha Stvaranja da Židovi trebaju živjeti po Tori, B-g nije smio Toru čovječanstvu dati odmah. (U to vrijeme bi cijeli svijet mogao biti, i bio bi Židovski.) Ne samo to, već budući da življenje – čisto životinj-

sko, ona vrsta "živi da jedeš", i stvarni ljudski, sveti život - dolazi samo od življenja prema Tori, čini se potrebnim da se Tora dâ odmah. Pa, zašto je B-g čekao dvadeset i šest

Strana 16

Ta B-žja početna milost još uvijek postoji. I u našem osobnom životu, uvijek, baš uvijek postoji mjera milosti koju B-g pruža. Ona je dostupna čak i ako je netko počinio svaki

Jer, kaže Reb Noson, Stvaranje

zločin iz Biblije. Ova se milost ■ na-

ispituje našu slobodnu volju, a bez

ziva tešuva (čuva), povratak. Ovoj

slobodne volje nema ni nagrade niti

milosti podučava i pokazuje je cadik.

kazne. Teoretski, svako bi ljudsko

Tražite ga i dopustite mu da vam

biće uvijek moglo odlučiti da se drži

pokaže kako da primite i živite dar

Tore i živi besprijekornim životom.

nade i obnove, tešuve, bez obzira na

Teoretski. No, praktično govoreći,

sve.

nema živog cadika koji nije sagriješio (Propovjednik 7,20; vidi Tosafot, Šabat 55a pod arba'a). Dakle, da nije bilo odgode od dvadeset i šest gene-

agutn Shabbos! Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald

Divrej Tora

Rabbi Daniel Travis:

Temelji, I. dio "Jisrael je putovao, uzimajući sve svoje posjede i stigao u Be'er-Ševu ..." (Berešit 46,1) Zašto je bilo potrebno skrenuti u Be'er Ševu na putu za Egipat? Putem proročanstva Jakov je znao da kada njegovi potomci budi izbavljeni iz Egipta, bit će im zapovjeđe-

no da sagrade svetište u pustinji.

Iako će imati sve zlato, srebro i platno potrebno za njegovu gradnju, ima jedan materijal koji će im nedostajati: drvo s drveta šitim. Budući da ono nije bilo lako dostupno u pustinji, Jakov je otišao u Be'er Ševu da nabavi stabla šitima kako bi ih posadio kad stigne do svog odredišta.

Taj je događaj odigrao ključnu ulogu u Jakovljevom životu, kada se nakon dvadeset dvije godine ponovno sastao sa svojim sinom Josefom i preselio cijeli svoj dom u stranu zemlju. Mogli bismo pomisliti da je mogao zadatak nabave tog drva povjeriti nekom od svoje djece

Godina 13 17Broj 42 Strana

ili unučadi. Ili je mogao zamoliti

radnjama učinjenim s neprimjere-

Josefa, osobu koja je bila druga na

nim namjerama, osjećao je da je je-

ljestvici moći u Egiptu, da to orga-

dini način da si osigura uspjeh da

nizira nakon njegova dolaska. Mo-

sve napravi sam.

rao je postojati neki naročiti poriv koji ga je tjerao da se sam za to pobrine. Naši nam mudraci govore da kada je Rav Hija otišao izgraditi ješivu, sve je napravio od nule, od samog početka. Uzgojio je lan da bi

načinio mreže, lovio životinje i radio kožu da bi napravio pergament.

Razlog zbog koje je sam obavljao sve te zadatake bio je da njegova nastojanja nađu naklonost kod B-ga.

Budući da b-žanska Prisutnost ne

Ako to vrijedi za ješivu, koliko onda više razloga imamo za brigu u vezi svetišta, mjesta određenog da njemu boravi b-žanska Prisutnost.

Jakov, stup istine, znao je da će, ako sam pripremi drvo za budući Hram,

on imati čvrst temelj. Stoga, prije nego što je ušao u egzil u Egipat, Jakov je postavio temelje za njegovu izgradnju. ■ Prevela Tamar Buchwald

počiva na ukradenoj imovini ili na

Strana 17

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR:

Paraša (priča) Va'Ethanan nam daje veliku priliku da ''zasladimo'' presudu naših života.

Zohar se bori s pitanjem "tahnunima" (molbi za milost), i odgovara kroz priču o kralju Hezekiji koji je bio na vrlo visokoj duhovnoj razini, ali je donio odluku da se ne oženi iako mu je bilo rečeno da to učini.

Razlog je bio taj što je kroz Svetog Duha predvidio da će dobiti zlog sina. Kao rezultat toga Hezekija se razbolio, a prorok Izaija mu je rekao da je određeno da će umrijeti jer nije izvršio naredbu o ženidbi. Pisano je, da nakon što je prorok napustio palaču: "Tada se Hezekija okrenu zidu i pomoli se G-spodu...." (Izaija 38,2).

Zohar objašnjava moć Tore, "Drva života" za one koji je se drže. Tora uči čovjeka da ide putem istine, to jest da se poveže s onime što on uistinu jest, tako da čak i ako je za njega određena smrt to će biti poništeno i nevažeće. Stoga on treba uroniti u Toru (a ne samo učiti je) dan i noć, i provoditi njene zakone.

Hezekija je morao ponizno prihvatiti odluku i shvatiti da iako je prožet Svetim Duhom on ipak ne vidi cjelokupnu sliku. Kada je to shvatio on se odrekao svog stava da je u pravu i da zna, i počeo je moliti s namjerom povezivanja i cjelovitosti, a ne da ostane tvrdoglav prema egocentričnom zahtjevu Stvoritelja.

Ovdje učimo što znači "preklinjati" povezati se sa Svjetlosti Stvoritelja i vratiti sebi samom.

Kad molitva proizlazi iz ljutnje, straha, frustracije, osjećaja žrtve i sebičnosti, vjerojatnost da ćemo dobiti što želimo vrlo je mala. Mi se Strana 18

moramo povezati s primanjem u svrhu da dovedemo do promjene, s ljubavlju i radosti, pouzdavanjem u Svjetlost i sviješću "voli bližnjega svoga kao sebe samoga". Zbog toga, "Hezekija se okrenu zidu i pomoli se G-spodu" - kada se odriče toga što on misli da je ispravno i umjesto toga se bezuvjetno i bez skrivenih motiva povezuje sa Svjetlosti, događa se čudo koje mijenja redoslijed stvaranja. On dobiva još petnaest godina života i spašava Jeruzalem da ne padne u ruke asirske vojske.

Svrha je molitve preklinjanja da nas promijeni, promijeni onog koji se moli, a ne Stvoritelja. To je zato da nam se omogući rast i mijenjanje obrazaca po kojima smo živjeli i postupali. To je iznad svega ono na što je usredotočena paraša Va'Ethanan - osobnu promjenu koja će, ako ju nismo uspjeli izvršiti, držati nas zaglavljene u upravo onoj situaciju iz koje se želimo izvući, stalno iznova, sve dok se ne vratimo sebi samima.

Paraša Va'Et'hanan donosi dvije važne poante - "Šema Jisrael" i "Deset iskaza" (greškom poznatih kao Deset zapovijedi).

Zohar objašnjava da je u molitvi "Šema Jisrael" ključno jedinstvo u ime B-ga, gore i dolje. Kao što svaki od dijelova našeg tijela ima svoju funkciju i povezuje ju s djelovanjem

života, tako je i sa svijetom. Svatko od nas je jedna stanica u cjelini, u cijelom čovječanstvu. Svrha molitve "Šema Jisrael" je povezati naš svijet s obiljem gornjih svjetova, tako da postoji konstantan protok obilja odozgo. Ako nemamo odgovarajuću namjeru - kavana, dok molimo "Šema Jisrael", obilje neće dospjeti do nas. Kao što u tijelu nastanak začepljenja sprečava da krv dođe do vitalnih organa i time narušava njihovo funkcioniranje, u svijetu se prepreka manifestira kroz razaranja i katastrofe.

■

"Deset iskaza" su bili otkriveni Izraelcima u vrijeme jedinstva i harmonije, kako je napisano u Knjizi Izlaska "a Izraelci se utaboriše tamo kod gore"; oblik glagola "utaboriše" u hebrejskoj je Bibliji napisan u jednini, kao jedno tijelo, jedna cjelina.

Na sličan način se tumači da riječ urezanu u odlomku "bile su urezane na pločama" treba čitati "oslobođene": Međutim za riječ "harut" (koja se mogla pogrešno shvatiti kao 'urezano' ‫ )חרוט‬mudraci ukazuju na činjenicu da je to riječ ‫" חרות‬herut" sloboda, oslobođenje, što nas uči da se možemo osloboditi anđela smrti kroz jedinstvo i istovjetnost.

U trenutku kada ostvarimo vezu sa svim dijelovima našeg tijela, između nas i našeg okruženja, te s gornjim sefirot, kanalima energije, tada doživljavamo da budemo jedno sa svime, što "Šema Jisrael" i znači. To je snaga života i slobode na pločama. Moć molitve i istinsko povezivanje sa samim sobom, i svrhom svog života - moć je paraše Va'Et'hanan. ■ Prevela Tamar Buchwald Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti K ušati rukom Kad je reb Šlomo iz Karlina pio čaj ili kavu, imao je običaj svo to vrijeme držati kockicu šećera u ruci. Njegov je sin to strpljivo promatrao, da bi ga jednom upitao: "Oče, ne razumijem zašto to radiš? Ako trebaš šećer, stavi kockicu u usta. Ako ga pak ne trebaš, zašto ga onda cijelo vrijeme držiš u ruci?"

Nakon što je u miru dovršio svoje piće, otac dade kockicu šećera koju je držao u ruci svom sinu: "Okusi šećer i reci mi kakav je."

Sin je stavio kockicu u usta i zaprepašteno pogledao oca; u njoj nije ostalo niti trunke slada. Kasnije, kada bi njegov sin prepričavao tu priču ostalim hasidima, uvijek bi na kraju dodao:

Proučimo različite pristupe pri definiranju stvarnosti.

Prije svega, moramo prihvatiti da je stvarnost, kao i sve ostalo, djelomično definirana instrumentima koje koristimo.

"Čovjek u kojem je sve mirno i uravnoteženo, može okusiti rukom, isto onako kao što može okusiti i jezikom." ■

Je li stvarnost samo ono što možemo iskusiti na osjetilnom nivou, što možemo vidjeti, čuti, okusiti, dodirnuti ili omirisati? Ta definicija ne može biti točna, zato što ona ne uzima u obzir naš intelekt i emocije. Je li stvarnost definirana, osim našim osjetilnim sposobnostima, našim sposobnostima da mislimo i osjećamo? Ali, ni to nije konačno jer je isključeno podsvjesno, ono što ne možemo dokučiti ni kognitivnim ni emocionalnim putom.

Nikako ne možemo definirati sveukupnu stvarnost zato što ona obuhvaća puno više nego što naši ograničeni ljudski instrumenti mogu iskusiti. Ljudska bića su tek mali dio stvarnosti, samo dio puno veće cjeline. Dio ne definira

cjelinu; cjelina definira dio. ~ R. Menachem Mendel Schneerson ■

Nemoj ponavljati greške onih koji, zauzdani navikama,

misle da se ne mogu promijeniti.

Ako se zaista želiš promijeniti i spreman si uložiti sve što je potrebno, oduprijeti ćeš se i promijeniti svaku naviku. ~ R. Nahman iz Breslova ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević Godina 13 19Broj 42 Strana

Strana 19

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

Učinkovit život

Problemi starenja (nastavak) Stari ljudi interpretiraju realnost prema svom sjećanju. Jedan posvećeni sin posjećivao je svakodnevno svoju majku. Ipak, ona se žalila rabinu, "Ne znam zašto moj sin nikad ne dolazi da me vidi." Kad ju sin posjeti, ona može biti ljuta na njega što ju nije posjetio posljednja tri mjeseca. Nema smisla pokušavati joj objasniti da je bio ovdje jučer.

Ona zna drugačije. Sve što sin može učiniti jest da shvati zašto je ona ljuta. Iz njene perspektive, njena ljutnja je opravdana. Sve što on može učiniti jest poljubiti ju i reći, "Volim te, mama." Njen odgovor može biti, "Da me voliš, došao bi me vidjeti ponekad."

Stariji čovjek može s vremenom postati dezorijentiran. On može misliti da je dan u tjednu šabos i može se jako ljutiti na sve u obitelji što krše "šabos." Pokušati mu dokazati da nije šabos je uzaludno.

Nema mnogo smisla pokušavati ga odvratiti od toga da napravi kiduš jer će to samo proizvesti ljutnju.

Možda ćete morati reći, "Aba, mi znamo da je danas srijeda, ali ako ti vjeruješ da je šabos, ti možeš napraviti kiduš. Nažalost, mi danas nemamo gefilte fiš i kugel, jer je za nas danas samo srijeda." Čudno, na šabos oni ne misle da je srijeda i drže šabos.

Možemo biti sigurni da ih B-g razumije. Kada sam posjetio svoju majku, poslužili smo čaj. Moja majka je izgovarala beraha "šehakol nihije bidevaro" sa mnogo kavana. Nakon nekoliko minuta, ona je izgovarala beraha, ponovo, ne sjećajući se da je to već učinila. Učinila je to i po treći put. To nisu bile berahos levatala (uzaludno izgovoreni blagoslovi).

Ponekad ponašanje starog čovjeka može biti sramotno, i obitelj ga možda neće željeti voditi među ljude.

Strana 20

usluga često imaju specijaliste gerijatrije koji brinu o njihovim klijentima.

Novi problem: briga za starije

On/ona se može žaliti, "Zašto ne mogu ići u šul?" Najbolje je odvesti ih u šul nakratko i zatim ih povesti kući. Slično tome, kada je obiteljska simha i obitelj je zabrinuta da bi ponašanje starije osobe moglo biti uznemirujuće, najbolje je da on/ona prisustvuje simhi samo nakratko.

Stari ljudi mogu biti vrlo osjetljivi na nuspojave lijekova. Jedna žena, koja je u osnovi bila dobrog mentalnog zdravlja, počela je viđati mačke posvuda u sobi. Tog dana ona je imala pregled očiju i doktor joj je nakapao u oči kako bi joj se raširile zjenice. Nuspojava te male količine lijeka bila je dovoljna da uzrokuje vizualne halucinacije.

Oštećen um može reagirati na alkohol povećanom konfuzijom.

Ponekad čak i mala količina alkohola može pogoršati demenciju.

Trebate li reći starom čovjeku da je umro njegov rođak ili prijatelj? To se treba odlučiti na individualnoj bazi. Ako to što ćete im reći neće biti konstruktivno ni na jedan način i ako postoje male šanse da će im netko drugi reći loše vijesti, nema smisla rastužiti ih.

Kada se razviju problemi vezano uz starije ljude, potrebno je konzultirati stručnjaka. Agencije obiteljskih

U štetlu briga za starije nije predstavljala problem. Stariji roditelji nisu se morali useliti k svojoj djeci jer su već živjeli s njima. Jedno ili više oženjene djece živjelo je u roditeljskom domu i tamo podizalo svoju djecu. Unuci su odrastali sa bakama i djedovima i svi su bili naviknuti jedni na druge. Gotovo da nije postojao generacijski jaz. Stariji roditelji su često pomagali oko kuće, ■ oni subili potpuno uključeni članovi kućanstva i nikada nisu bili smatrani kao nametljivci. Ako bi stariji roditelj patio od mentalnih promjena, gotovo uvijek bi u kući bio netko tko je brinuo o njemu. A ako bi roditelj bio zbunjen i odlutao od kuće, bio je dobro poznat u susjedstvu i netko bi ga otpratio kući. Nadalje, nije bilo automobila koji bi jurili ulicom i predstavljali opasnost.

Sve se to promijenilo. Oženjena djeca gotovo uvijek žive udaljeno od roditeljskog doma, ponekad na vrlo velikoj udaljenosti. Ako se stariji roditelj useli k djeci, nije mu poznata ni kuća ni susjedstvo. Ako pati od mentalnih promjena, njegovo lutanje izvan kuće može biti opasno. Najčešće kod kuće nema nikoga tko bi brinuo o njemu jer su roditelji na poslu. Unuci su, kada nisu u školi, često zauzeti svojim vlastitim aktivnostima i ne mogu brinuti o djedu ili baki. Međutim, imati starijeg roditelja koji živi sa obitelji može također biti izvor ogromnog zadovoljstva i pruža mogućnost da se uzvrati briga koja nam je pružena kao djeci. Zehus ove micve kibud av v'em je nevjerojatan i ispunjenje toga može donijeti veliku nagradu.

Imati djeda ili baku u obiteljskom domu može biti predivan izvor za Divrej Tora

(nastavak s 20. stranice)

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

Učinkovit život

djecu, ne samo za učenje povijesti iz osobne perspektive, već i kao način da se produbi ljubav i poštovanje za njihove djedove i bake.

godine sve dok nije umro. Najamnina plaćena za nikad iskorišten stan bila je mudar ulog u šalom bajis i kibud av.

Kada stariji roditelj ne može dobro funkcionirati u svom vlastitom domu, ponekad je ostvarivo da se preseli bliže djeci, a da ipak živi polunezavisno. Primjerice, ako dijete živi u drugom gradu i ne može osobno brinuti o roditelju, može biti moguće iznajmiti stan ulicu ili kvart dalje, tako da roditelj može živjeti u blizini. Micanje starije osobe iz poznate okoline može uzrokovati velike probleme. Novo okruženje je strano i ona nema prijatelje u blizini, niti doktora koji ju je liječio proteklih trideset godina, niti šul koji je posjećivala, niti rabina kojeg je viđala svaki tjedan. Nadalje, ako osoba živi ulicu ili kvart dalje, hoćete li vi moći ispunjavati sve njene potrebe?

Kada stariji roditelj useljava u dom svog djeteta, postoje brojni problemi koje valja razmotriti kako bi se postiglo da sve funkcionira dobro.

Preseljenje u blizinu djeteta može biti potrebno ako dijete živi u udaljenom gradu i roditelj se treba preseliti u umirovljenički stan. Svi negativni efekti napuštanja poznatog doma će se pojaviti, ali ako dijete živi daleko, česti posjeti mogu biti nemogući. Pod takvim okolnostima, budući da roditelj u svakom slučaju mora napraviti veliku promjenu napuštanjem svog doma, preseljenje u objekt koji je u blizini djeteta ima smisla.

Poznavao sam nekoga čiji muž se žestoko protivio pomisli da bi otac udovac njegove supruge trajno preselio u njihovu kuću. Mudra kćer/ žena unajmila je stan nedaleko od njihovog doma i preselila tamo svu očevu imovinu i namještaj. Jedino što tamo nije preselila bio je njen otac. Ona ga je dovela u njihov dom – i budući da je to bilo samo privremeno, jer je on imao svoj vlastiti stan, njen muž (vrlo dobar čovjek sa dobrim midos) je to podržao i bio od pomoći. Otac je živio s njima četiri Godina 13 21Broj 42 Strana

Neka od pitanja su:

 Kakvu vrstu odnosa imate sa 









svojim roditeljem?

Kada ste ga posljednji put posjetili, je li to bilo ugodno iskustvo?

Je li vaš roditelj sposoban poštovati vašu privatnost i jeste li vi sposobni poštovati njegovu privatnost?

Kakav je odnos između vašeg supružnika i vašeg roditelja? Ako se oni ne slažu dobro, život pod istim krovom može biti stresan za sve. Ako postoji bilo kakav problem u tim odnosima, važno je ići na savjetovanje kako bi se odnos unaprijedio.

Mislite li da se vaš roditelj upliće u odgoj vaše djece?

Djedovi i bake često daju unucima više slobode nego roditelji. Ako to čine kad dođu u kratki posjet, to nije smetnja. Međutim, ako žive u istoj kući i ako svaki puta kad mama kaže "ne" dijete ode baki i dobije ono što želi, može doći do neugodnih sukoba. Uz dobru pripremu, te neugodnosti mogu biti minimalizirane.

Kakav prostor možete priskrbiti svom roditelju? Pokušajte se pobrinuti za njegovu maksimalnu privatnost. Idealno bi bilo da ima svoju sobu i svoju kupaonicu. Neke obitelji proširuju kuću; druge stavljaju montažne kućice u vrt.

Jeste li spremni pretvoriti svoju obiteljsku ili radnu sobu u spavaću sobu za roditelja? Kako se drugi članovi obitelji osjećaju u vezi s time?

Ovdje je pravi primjer utjecaja koji govor tijela ima na konačne obiteljske odluke. Ako roditelj/dijete koji će biti primarni njegovatelj šalje vibracije koje su suprotne onome što on/ona izražava verbalno, obitelj će biti zbunjena i svaka odluka koja bude postignuta bit će teška za izvesti.  Vaš roditelj možda neće imati zahtjeve prema vama, ili će njegovi/njezini zahtjevi biti preveliki za vas. Ako je tako, potražite pomoć u odnošenju prema njima. Osjećaji drugih članova obitelji moraju biti uzeti u obzir. Može biti potrebno održati obiteljsko vijećanje kako bi se izbjeglo remećenje u obitelji.  Tehničke potrebe moraju se ozbiljno razmotriti. Ako je soba predviđena za roditelja na gornjem katu, a on se ne može penjati stubama, dostupan prostor nije ni od kakve koristi, osim ako ugradite dizalo. Ako on koristi invalidska kolica, jesu li hodnici i vrata dovoljno široki? Ima li jednostavan pristup kupaonici? Možete li složiti rampu pomoću koje će imati pristup kući? Možda ćete morati ugraditi držače u spavaćoj sobi i ograde na hodnicima i stepenicama. Možda ćete morati postaviti znakove sa velikim slovima na vratima: KUPAONICA, KUHINJA, SPAVAĆA SOBA, itd.

Mnogo je pitanja koja treba razmotriti. ■ Prevela Anja Grabar Strana 21

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život se riješe desetaka tisuća dolara zali-

Ne nalaziti užitak u

ha. Iako me te posljedice nisu tre-

donošenju presuda

bale pokolebati u iznošenju mog razumijevanja činjenica o tom pita-

Eino sameah be'hora'a

nju, niti beit din u donošenju njihove

Nalaziti užitak u presudama znači tražiti

odluke, znajući što je sve na kocki

eksponiranje i slavu kroz službu B-gu.

potiče srce da ozbiljno razmotri

—Midrash Shmuel

stvar, ne nalazeći nikakvo zadovoljstvo u toj odgovornosti.

Rabinski sud ima zadaću presuđi-

OVA METODA osobne transforma-

vati prema diktatima zakona Tore.

cije može djelovati kao da se pri-

Njegove se odluke nazivaju hora'a,

mjenjuje izričito na suce i rabine čiji je posao donošenje pravnih presuda. To se svakako odnosi na njih, no Talmud uči da je svatko tko nešto odmjerava sudac, pa smo po tome svi mi, u ovom ili onom smislu, suci. Rabi Yisrael Salanter objašnjava da se riječi upućene onima koji predsjedaju sudovima odnose i na svakoga od nas, jer svi mi svakodnevno donosimo sve moguće vrste odluka.

Naše učenje kaže da ne trebamo nalaziti radost pri iznošenju presuda. Upozoreni smo da ne uživamo u korištenju moći koje proizlazi iz do-

mač stoji između bedara, a Gehinom zjapi otvoren ispod njega." Ako presuda suca imalo naginje nadesno ili nalijevo, to bi moglo imati strašne posljedice.

Jednom su me pozvali da iznesem

mišljenje o pitanju židovskog zakona u kojem sam imao određeno znanje. Ortodoksne židovske žene nose perike, a glavni izvor kose za te perike su hinduistički hramovi u Indiji, u kojima si žene često daju obrijati glavu prilikom pripreme za iskazivanje štovanja. Protivno je ži-

što doslovno znači "nauk." To■je korijen same riječi Tora. Presude sudaca tako, u stvarnosti, imaju ulogu naučavanja Tore. Tradicija vidi suvremene presude iz Tore ne kao nešto novo, već kao otkrivanje onoga što već postoji u Tori, ali još nije

bilo otkriveno, ili "povučeno".

Ovo nam pomaže da razumijemo strepnju kod izricanja presuda: Odluke suca jednake su pisanju Tore.

Kako sudac može olako prihvatiti tu odgovornost ili uživati u tako teškoj odgovornosti?

dovskom zakonu stjecati bilo kakvu

Budući da je presuda suca Tora,

korist od obožavanja idola, a ovdje

ništa u toj presudi ne pripada niti

imamo situaciju u kojoj perike mo-

proizlazi iz suca kao osobe. Užitak

gu predstavljati upravo takvu ko-

na koji smo upozoreni odnosi se na

rist. Beit din (rabinski sud) iz Jeru-

bilo koji osjećaj autorstva ili moći

zalema koji me kontaktirao sigurno

kojeg ima onaj koji donosi odluke.

Objaviti pravno rješenje velika je

je imao na umu, a svakako sam to i

Ti su osjećaji pokazatelj da si ta oso-

odgovornost. Mnogi su veliki rabini

sam imao na umu, da se cijena pe-

ba pripisuje previše osobnih zasluga

dali do znanja da su bili prestravlje-

rike od ljudske kose kreće između

i ignorira ili minimizira osnovne iz-

ni presuđivanjem u pitanjima ži-

500 i 4000 dolara, a tipična ortodo-

vore za svoje odluke. Ako primije-

dovskog zakona. Talmud definira

ksna žena posjeduje ih nekoliko.

timo da nam proces donošenja od-

koliki je tu ulog prisutan slikovitim

Negativna presuda dovela bi do

luka

prikazom kada kaže: "Sudac treba

odbacivanja perika vrijednih tisu-

odluka koje za posljedicu mogu

na sebe uvijek gledati kao da mu

ćama dolara, a za tvrtke potrebu da

imati utjecaj na nas same i na živote

nošenja odluka, jer taj užitak može iskvariti našu prosudbu. Možemo završiti donoseći odluke o stvarima

u skladu s našim uživanjem, a ne s onim što je najbolje ili ispravno.

Strana 22

pričinjava

radost, posebno

drugih ljudi, postoji realna mogućDivrej Tora

(nastavak s 22. stranice)

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu

nost da je fokus previše usmjeren na

staje prepušten površnim počasti-

načine na koje naše donošenje odlu-

"mene", umjesto na pravednost koju

ma." To nas vraća na citat iz Midrash

ka može postati pristrano, ako je

treba tražiti u toj odluci.

Shmuela na početku ovog poglavlja

motivirano bilo čim drugim osim

koji izjednačava nalaženje radosti u

traženjem istine, pravde i svetosti.

Talmud nam kaže: "Svaki sudac koji sudi sasvim pošteno, makar samo na sat vremena, tom sucu tradicija pripisuje zaslugu kao da je postao partner sa Svetim Blagoslovenim u stvaranju svemira." Ovo

donošenju presuda sa traženjem slave. Rav Kook zapravo iznosi igru riječi na hebrejskom, povezujući riječ hora'a (nauk ili sud) s l'har'ot, što znači pokazati nešto ili izložiti.

nas učenje osvještava u vezi utjecaja

Pozitivne stvari koje radimo dra-

naših odluka. Svaka odluka koju

gocjene su ne zato što svatko za njih

donosimo stvara novu situaciju u

zna, već zato što odražavaju i otkri-

svijetu. Ako odaberem tunu umjesto

vaju nešto istinsko i dobro. Stvari

lososa, tuna postaje stvarnost, a

učinjene da bi se steklo priznanje ne

losos ostaje potencijalna ideja. Ako

donose zadovoljstvo, jer jednom

u nekoj situaciji govorim istinu, ta-

kad aplauz splasne, ponovo se vra-

da će na svijetu biti više istine nego

ća praznina koja nas izjeda. Postu-

što bi je bilo da sam se opredijelio

panje iz čestitosti radi same dobrote

da poduprem stranu neistine. Poput

je suštinski zadovoljavajuće i to za-

ove, svaka odluka koju donosim

dovoljstvo traje. Jedino takav stav

doprinosi stvaranju svijeta u kojem

otvara nam put da se povežemo s

živim idući naprijed.

vlastitom dušom i s B-gom.

Osoba koja pogleda u sebe i primijeti da izvlači zadovoljstvo iz suđenja, mora se suočiti s činjenicom da se tu pojavljuje njegov ili njezin duhovni plan i program, a to

može utjecati na, a možda čak i izravno iskvariti, odluke koje donosi.

Kad korištenje moći i mudrosti postane ugoda, umjesto bremenita odgovornost, kada ono više služi nama nego što služi B-gu (čije je ime Istina), to će nas neminovno odvući od donošenja mudrih odluka koje tražimo. Istinita, nepristrana prosudba važan je element transformacije koja se naziva stjecanje Tore.

PRAKSA

Rav Kook upozorava suca da će

Doista, traženje popularnosti kroz

Zamislite si da vam mač oštar po-

"manjkave karakterne osobine, za-

odluke i rješenja koja donosimo

put britve stoji zaustavljen između

jedno s pomanjaknjem osjećaja da je

moglo bi se izjednačiti s primanjem

nogu. Jedan pogrešan pomak u

privilegiran svojim javnim radom,

mita, jer nas više motivira nagrada

stranu bit će vrlo poguban. Prove-

zamagliti njegov osjećaj doličnosti i

koju ćemo dobiti nego briga za sa-

dite nekoliko trenutaka zadržava-

pravde. Umjesto vrijednosti temelje-

mu odluku: a Tora upozorava da

jući tu sliku živo na umu. Možete

nih na unutarnjem osjećaju za pra-

"onaj tko sudi ne smije primati mi-

čak ustati i prošetati nekoliko ko-

vdu, njegov sustav vrijednosti po-

to." Ovo nas učenje upozorava na

raka s tom mentalnom slikom mača između nogu. Budite vrlo oprezni.

Ako si iskustvom dovoljno čvrsto usadite ovu sliku u svoj um (a vizualizacija je iskustvo), tada će vam se pojaviti u glavi kad ćete trebati donijeti odluku, i upozorit će vas.

Taj vas metaforički mač ne treba sprečavati u donošenju odluka, već bi trebao pomoći držati vas podalje od uživanja što ste "sudac", onaj kome je povjereno da donosi odluke. ■

Godina 13 23Broj 42 Strana

Strana 23

EVROPA

Njemačka borba protiv relativizacije Holokausta

Deutsche Welle, 20.7.2020.

Holokaust – nacističko ubistvo šest miliona Jevreja – neki poriču, relativizuju, umanjuju broj žrtava. To može štetiti njemačkoj kulturi sjećanja. Njemačka sa međunarodnim stručnjacima razrađuje metode borbe protiv toga.

Kada jedan čovjek izgovori: „Mislim da Holokausta nikada nije bilo", a potom naoružan vatrenim oružjem pokuša da prodre u sinagogu onda je jasno da su poricanje Holokausta i mržnja prema Jevrejima neraskidivo povezani. Ali poricanje Holokausta i antisemitizam nisu uvijek tako vidljivo skopčani kao prilikom napada u Haleu oktobra 2019. Naime, mnogo je više onih koji relativizuju, umanjuju broj žrtava nego onih koji potpuno negiraju ubistvo šest miliona evropskih Jevreja. Ta forma antisemitizma je sve češća.

Jedan od primjera je intevju ekološkog aktiviste Rodžera Halema za hamburški nedjeljnik „Cajt". Osnivač organizacije „Pobuna protiv izumiranja" (Extinction Rebellion) je prošlog novembra u tom razgovoru izjavio da je „Holokaust još jedno sranje u istoriji čovječanstva". On je mišljenja da je u prošlosti stalno bilo genocida.

Halema su potom kritikovali da je relativizovao Holokaust.

Međutim, postoje i drugi načini relativizovanja – pripisivanje krivice za genocid samim Jevrejima, falsifikovanje broja žrtava, prikrivanje odgovornosti nacional-socijalističke Njemačke.

Borba protiv relativizacije poricanja Međunarodna organizacija za sjećanje na Holokaust(IHRA) postoji već 20 godina i okuplja 34 države. Ona je razradila definiciju poricanja i relativizacije Holokausta. Njemačka ove godine predsjedava organizaciji.

Stavila je težište na suzbijanje laži, izvrtanja činjenica i trivijalizacije. Zato je osnovano tijelo čiji su članovi međunarodni eksperti. Mihael Kihler koji predsjedava organizaciji kaže da je međunarodna saradnja neophodna.

Njemačkoj su bile potrebne decenije da kao zemlja počinilaca pronađe pravi način ophođenja prema sjećanju na Holokaust.

Prava društvena debata i suočavanje počeli su tek osamdesetih, nakon emitovanja američke televizijske serije „Holokaust", koja je na primjeru jedne porodice prikazala genocid. Od tada se riječ urezala u njemačko „kolektivno pamćenje" – pojam je definisala sociološkinja kulture Alejda Asman. U to pamćenje spada i saznanje da je Holokaust događaj bez presedana, da se radilo o „raskidu sa civilizacijom". In-

dustrijsko ubijanje Jevreja je značilo do tada neviđeni rez u ljudskoj civilizaciji.

Jan Gerber, naučni saradnik Instituta Simon Dubnov, kaže: „Želja za uništenjem šest miliona Jevreja išla je čak do isključivanja nagona za samoodržanjem počinilaca". To znači, kada je prestalo snabdijevanje njemačkih jedinica na frontu, vozovi za Aušvic su i dalje polazili.

Jevrejske zvijezde na demonstracijama protiv pandemijskih mjera Upravo na demonstracijama protiv mjera uvedenih u Njemačkoj da suzbiju pandemiju koronavirusa među demonstrantima su bili i zagovornici relativizovanja Holokausta. U Berlinu, Kaselu i Minhenu pojedinci su nosili majice sa jevrejskom zvijezdom kakvu su Jevreji morali da nose pod nacistima. Samo što na zvijezdi nije pisalo „Jevrej" već „nevakcinisan". U Minhenu su zabranili nošenje majice sa tim znakom. Opunomoćenik njemačke vlade za suzbijanje antiemitizma, F. Klajn je to prokomentarisao: „To je drastična relativizacija Holokausta, drska i za žrtve bolna". I predsjedavajući IHRA M. Kihler je bio jasan: „Bol preživjelih koji su još uvijek među nama time je izložen poruzi. To ne smije da se događa".....

To nije jedan od mnogih zločina Jan Gerber upozorava da problem nastaje kada se ostane samo na upoređivanju, a najčešće se uopšte ne upoređuje već se izjednačava: „Specifičnost Holokausta se više ne uzima u obzir. Holokaust se tako pretvara u samo jedan od mnogih zločina". Gerber smatra da Holokaust u kolektivnom sjećanju Nijemaca polako blijedi pa napade na status zločina bez presedana koji dolaze iz redova predstavnika postkolonijalne teorije smatra opasnijim od onih sa desnice.

Alejda Asman oštro protivriječi ovom stavu. Podsjeća da je sjećanje na Holokaust u Njemačkoj pravno i institucionalno usidreno, pa pojedinačna upoređivanja to ne mogu ni na koji način ugroziti. Ona upozorava da prava opasnost dolazi od krajnje desnice.

Debata se vodi oštro. Jedni traže ostavku Feliksa Klajna, a drugi optužuju Alejdu Asman za relativizaciju. Uskoro više neće biti preživjelih iz tog vremena. Kultura sjećanja će morati da se njeguje bez direktnih svjedoka. Stručnjaci okupljeni oko IHRA pod njemačkim predsjedavanjem bave se analizom sredstava koja su efikasna u borbi protiv relativizacije u internetu ili muzejima. Preporuke će biti objavljene krajem godine. ■

Svaki Izraelac dobit će 220 dolara korona-pomoći Index, 26.7.2020.

VLADA izraelskog premijera Benjamina Netanyahua odobrila je jednokratnu pomoć od 220 američkih dolara za gotovo sve izraelske državljane u sklopu borbe protiv koronavirusa.

Ukupni paket pomoći, namijenjen svim Izraelcima koji zarađuju manje od 16.000 dolara mjesečno, državnu će blagajnu stajati 6,5 milijardi izraelskih šekela (1,9 milijardi dolara).

To je Netanyahuove kritičare potaknulo da ga optuže za "neselektivno" i "rasipno" trošenje novca.

Ministar financija Izrael Katz, poput Netanyahua član desno orijentirane stranke Likud,

Page 24 Strana 24

potez brani ističući da će se ti novci vratiti u ekonomiju opustošenu restrikcijama i karantenom uvedenima zbog pandemije koronavirusa.

Svi izraelski građani automatski će na bankovni račun dobiti 750 šekela (220 dolara) te još 500 šekela (oko 150 dolara) za svako dijete, odnosno najviše do troje djece, stoji u priopćenju.

Tisuće Izraelaca su ranije ovaj mjesec izašle na ulice Tel Aviva prosvjedujući protiv ekonomske politike Netanyahua.

Više od 10 tisuća ljudi okupilo se na središnjem Trgu Rabin kako bi skrenuli pozornost na financijske poteškoće koje je donijela koronakriza, pogotovo

kod samozaposlenih. Optuživali su vladu da se ne brine dovoljno za potrebe građana.

Restrikcije uvedene zbog koronavirusa zadale su težak udarac izraelskoj ekonomiji.

Divrej Tora

Broj nezaposlenih nedavno je narastao na više od 20 posto.

Raste i broj novozaraženih, zbog čega prijete nove restrikcije. ■ ■

Godina 13

Broj 42