Teme za razmatranje uz šabatni stol

Čine li dvije pogreške jednu ispravnu stvar?

U početnim poglavljima knjige Šemot dva puta se čini da Hašem naređuje narodu da obmane faraona i/ili Egipćane. Hašem kaže Mošeu da zatraži od faraona samo tri dana odsustva u Pustinju, dok je Njegova prava namjera da oni odu zauvijek. Kasnije, on nalaže narodu da zatraži zlato i srebro od svojih egipatskih susjeda, iako te predmete neće vratiti.

• Zašto Hašem nije iskren s Faraonom u pogledu svojih planova? Što se postiglo traženjem samo kratkog odmora? I konačno, je li faraon doista bio nasamaren? Pokušajte dati dokaze za oba gledišta?

• Kada su Egipćani davali svoje posuđe, jesu li ga davali samo na posudbu, očekujući da će se Izraelci vratiti ili kao iskrene darove vrlo dobro znajući da Izraelci odlaze zauvijek? Ako je slučaj ovo prvo, ne bi li se izraelski postupci trebali smatrati krađom?

• Mislite li da je u svakom od gore navedenih slučajeva dvoličnost opravdana? Zašto da ili zašto ne? Općenito, kada je dopušteno obmanuti neprijatelja? Da li činjenica da se prema nekome nepravedno postupa daje dopuštenje da se na to uzvrati nepoštenjem?

Micvot za mase?

Je li moguće da su određene zapovijedi dane samo zbog pogrešnog vjerovanja narodnih masa?

• Ibn Kaspi zauzima stajalište da krv Pesaha, koja je bila nazmazana na dovratke, nije imala utjecaja niti na Hašema, ni na anđela uništenja, već je samo trebala umiriti bojazni izraelskog mnoštva. Ljudi su (pogrešno) vjerovali da je krv lijek za smanjenje napetosti, pa se Hašem priklonio njihovoj percepciji kako bi spriječio paniku tijekom pošasti prvorođenih.

• Za ostale primjere u kojima komentatori daju slične tvrdnje, pogledajte Šadala u pogledu nečistoće kod cara'at i "zlo oko" u Pola šekela - za popis ili Šator sastanka, te Rambamovo viđenje svrhe prinošenja žrtve.

Samostalnost proroka

U dva slučaja u paraši Bo Moše govori u ime Hašema i poziva se na B-žanski autoritet, iako nigdje prije toga nije zapisano da mu je Hašem iznio taj konkretni predmet. U 10. poglavlju, Moše se suprotstavlja faraonu prema Hašemovoj zapovjedi, ali naizgled na vlastitu inicijativu, i najavljuje pošast skakavaca u B-žje ime. Slično tome, u 11. poglavlju, iako Hašem kaže Mošeu da slijedi jedna konačna pošast, sam Moše u B-žje ime najavljuje da će ta pošast pobiti prvorođence.

• Je li moguće da prorok govori na vlastitu inicijativu, a zatim te riječi pripiše Hašemu? Ili trebamo li pretpostaviti da je, unatoč toga što tekst šuti o tome, Hašem mo- rao unaprijed dati te upute?

• Koliko samostalnosti ima prorok? Je li on jednostavno Hašemov glasnik, ili mu je dopušteno da djeluje sam od sebe? Ako je potonje slučaj, može li prorok pogriješiti?

Vjerski identitet Izraelaca u Egiptu Prema nekolicini komentatora, klanje (janjadi) na Pesah bilo je simbol odbacivanja egipatskog idolopoklonstva od strane Izraelaca. Ovo gledište pretpostavlja da su se Izraelci asimilirali u Egiptu i da su morali pokazati svoju odanost B-gu kako bi zaslužili izbavljenje.

• Ima li ikakvih dokaza u knjizi Šemot koji bi poduprli tvrdnju da su Izraelci ostavili Hašema i priklonili se tuđim bogovima? Kakav je bio vjerski identitet Izraelaca u Egiptu?

• Što je značilo biti "religiozan" u razdoblju prije nego što je Tora bila dana? Je li bilo ičega (osim monoteizma) što bi Izraelce obilježilo kao drugačije od njihovih egipatskih susjeda?

Diskusija o reparaciji

Mnogi objašnjavaju kako su Egipćani davali zlato i srebro Izraelcima prije nego što su napustili Egipat kao naknadu za godine ropstva.

• Da ste u to vrijeme živjeli u Egiptu, biste li bili spremni prihvatiti takvu odštetu?

• Usporedite to s raspravama koje su bjesnile u Izraelu početkom 1950-ih zbog pitanja ispravnosti zahtjeva i prihvaćanja odštete od Zapadne Njemačke.

Prevela Tamar Buchwald