Naša vizija

Na početku ovotjedne paraše (u stvari, na kraju prošlotjedne paraše), Raši nam napominje da se Jaakov prilikom svog bijega od Esava u dom svog ujaka u Aramu, na četrnaest godina, zaustavio u učilištu Šema i Evera. Na prvi pogled, ovo izgleda kao čudan prekid putovanja.

Kako će obuka koju je dobio u školi koju su osnovali Šem i Ever doprinijeti njegovom opstanku i uspjehu u domu Lavana, majstora intrige i dvoličnosti? Ovo je pitanje na aktualniji i otvoreniji način oblikovano u samom Talmudu – od kakve su koristi oni koji uče Toru društvu u cjelini?

Da bi bio ravnopravan Lavanu, Jaakovu je očito potrebna drugačija vrsta uvježbavanja u pravnim, poslovnim i svjetovnim aktivnostima. Učenje Tore je dobro i lijepo, ali kako ono priprema čovjeka za stvarni svijet? Ovo se pitanje danas može čuti u tisućama Židovskih domova i jedno je od najuznemiravajućih pitanja današnjice. Današnji svijet je

Lavanov svijet.

Kako se učenje i znanje Tore uklapa u naš milje, u rješavanje naših problema i poteškoća, u suočavanje s našim neprijateljima? Pa ipak, vidimo da je Jaakov u cjelini bio poprilično uspješan u Lavanovom do-

Fenomen nezahvalnosti je naslijeđe koje je Lavan ostavio ne-Židovskom svijetu. Svijet ima mentalnu blokadu za istinsku zahvalnost prema ulozi Židova u napretku civilizacije mu. Stekao je tamo supruge, i djeca su mu se rodila i odrasla tamo. Postao je imućan i pored svih Lavanovih nastojanja da ga prevari i uskrati mu sve njegove zaslužene isplate i dnevnice. Koje je to predmete on slušao i savladao u školi Šema i Evera koji su mu omogućili da bude toliko uspješan?

Ja sam uvijek smatrao da se odgovor nalazi u tome na koji način mi u svom životu shvaćamo mjesto i ciljeve obrazovanja u Tori. Većina ljudi, posebno onih koji na to gledaju izvana, misle da je obrazovanje u Tori čisto savladavanje materije, upoznavanje s činjenicama, razumijevanja složenih i teških talmudskih zamisli i izjava. Istina je da je ono sve to, ali je i mnogo više.

Pravo obrazovanje u Tori, studij u školi Šema i Evera, ima za cilj usaditi za čitav život vrednote i pogled na svijet kojima će čovjek zbivanja u svom životu podesiti na umjesan i moralan način. Čovjek mora naučiti kako se učinkovito nositi s Lavanom, no biti i vrlo oprezan da u tom procesu sâm ne postane Lavan.

Samoobrana i očuvanje vlastitih interesa dio su sustava vrijednosti Tore. Ali su isto tako i prijatnost, osjetljivost na druge, vjera u B-žju pravdu i obećanja, te spremnost da se tolerira i iziđe u susret drugima dio vrijednosnog sustava Tore.

Jaakov se upisao u školu Šema i Evera kako bi usvojio sustav vrijednosti Tore koji će mu omogućiti da opstane kod Lavana, a da se duhovno ne sroza, pa postane Lavan u tijelu Jaakova. Jedan od najvećih zadataka koji se danas nalazi pred Židovskim društvom je da ostane kraljevstvo svećenika i sveti narod čak i dok se bori s Lavanom, Jišmaelom i Esavom za svoj goli opstanak. Naše škole moraju podučavati vrednote Tore i ne smiju se zadovoljiti samo znanjem, ocjenama i rezultatima testova.

Priča o našem praocu Jaakovu, onako kako je iznesena u ovotjednoj paraši, doista je predznak čitave Židovske povijesti u dugim stoljećima našeg izgnanstva i raspršenja. Jaakov stiže bez novca i progonjenpreživio je uništavajuće neprijateljstvo i mač svog brata Esava. Izložen je daljnjem poniženju i diskriminaciji u domu svog nekadašnjeg tasta i poslodavca Lavana koji iskorištava njegove talente i trud do maksimuma.

Unatoč tog nepoštenog tretmana, Jaakov postaje bogat te gradi obitelj i budućnost za sebe. Jaakovljev uspjeh i pored svih negativnih okolnosti kojima se nije mogao othrvati samo razbjesni Lavana i njegove sinove, pa je Jaakov na kraju prisiljen pobjeći i vratiti se u zemlju Izrael. Ovdje će se ponovo suočiti s neprijateljstvom i velikim kušnjama

U svom tom metežu i opasnostima Jaakov ustraje i uspijeva podići obitelj koju će izgraditi do vječnog i svetog naroda. I to je uglavnom pripovijest o Židovskom narodu tijekom njegova tri tisućljeća postojanja. Niti jedan drugi narod ili grupa useljenika nikada nije toliko učinila za narod koji ih je primio u svoju sredinu kao što su to učinili Židovi. Pa ipak, njihovi su napori i postignuća uglavnom ostajali nenagrađeni pa čak i prezreni.

Taj fenomen nezahvalnosti je naslijeđe koje je Lavan u punoj mjeri ostavio ne-Židovskom svijetu općenito. Židov može biti uzvišen, iskorišten, nagrađen ili progonjen, ali teško da će ikada biti istinski poštovan. Svijet ima mentalnu blokadu za istinsku zahvalnost prema ulozi Židova u napretku civilizacije. A u našem današnjem svijetu, ta se mentalna blokada protegnula do toga da se uglavnom usredotočuje na Ži- dovsku državu Izrael.

Tajna Jakovljeve sposobnosti da nadvlada Lavana i da uspije očuvati naslijeđe Avrahama i Jichaka, leži u njegovom neprestanom podsjećanju na veliki san kojeg je usnio na početku svog boravka u egzilu. B-žja je prisutnost u Jaakovljevom domu bila opipljiva. On je uvijek osjećao B-žju prisutnost u svom životu i tako je njegova vizija dugotrajne igre koju je trebao odigrati pobijedila nad kratkovidnom igrom koju je Lavan uvijek igrao. Jaakov koji je svjestan i siguran u B-žje obećanje "Ja ću biti s tobom," shvaća da su preokreti, pa čak i tragedije, ipak samo prolazna zbivanja u tijeku Židovske povijesti.

Stalno prisjećanje na njegovo veliko viđenje i san ispunjavali su Jaakova snagom i osjećajem svrsishodnosti. Lavanova vizija s Nebesa tek je upozorenje da ne škodi više Jaakovu. No njemu manjka veće vizije – nema ljestava kojima se može uspeti k nebu i nema osjećaja vječnosti. U tom smislu su Lavan i Esav vrlo slični. Njih zanima samo "sada" – još jedna porcija leće i rad kojeg može iscijediti iz slabih i bespomoćnih bez da pomisle na konačnu budućnost i posljedice svog ponašanja. Jaakov kaže "sutra ću doći do svoje nagrade" – Židove zanima njihova konačna sutrašnjica, a ne samo današnjica. Onaj koji se brine o tome što će biti sutra uspješan je i danas.

Šabat šalom ■