Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 2 - Rese (Cicis)

Odjevni predmet koji na suprotnim stranama ima četiri ili više pravokutnih uglova (10, 1-3,5-9,12) mora imati rese (cicis), pod uvjetom da je dovoljno velik da prekriva veći dio tijela (vidi 16,1), da se prvenstveno koristi u tu svrhu (10,10-11; 19,12), a vlasništvo je Židova (vidi 14,3, 5). Cicis je obavezan kad se odjeća nosi tijekom dana ili kad je se nosi noću ukoliko je se uobičajeno nosi tijekom dana; vidi 18,1-2. Obaveza cicisa odnosi se samo na odjeću načinjenu od tkanine (vidi 10,4), i obaveza je samo rabinska, osim u slučaju kada je odjeća načinjena od lana ili ovčje vune (9,1); prema nekim mišljenjima, ni odjeća niti cicis ne bi smjeli biti od lana (9,2.6.). Cicis može biti izrađen od vune ili istog materijala kao i odjevni predmet (9,2-4); može biti bijel ili iste boje kakva je i odjeća (9,5).

Niti koje su koriste za cicis trebaju biti ispredene i upletene za tu svrhu, od strane Židova (11,1-2), a sam cicis bi trebao biti načinjen od strane (ponajprije muških) Židova (vidi 20,1), po mogućnosti u tu svrhu (14,1-2). Trebao bi biti izrađeni od materijala koji je prihvatljiv i biti dobre kvalitete; vidi 11,5-8 Cicis trebaju biti duljine od najmanje 30 cm (11,4, a pogledajte i sljedeći odlomak). Ako se raspletu, ostaju valjani pod uvjetom da su djelomično uvijeni (vidi 11,3), ali ih treba na krajevima vezati u čvor kako se ne bi raspleli (11,14). U vezi toga što učiniti ako se neke od njih prekinu, pogledajte 12,1-3

Cicis se provuče kroz rupice u blizini četiri ugla odjeće (vidi 11,911.15.) koji su međusobno najudaljeniji (10, 1). Četiri cicisa provuče se kroz svaku rupicu (11,12-13), a dvije skupine od po četiri kraja međusobno se vežu u dvostruki čvor na rubu odjeće u blizini rupica (11,14.15). Jedan od cicisa je dulji od ostalih (11,4); dulji kraj tog cicisa se omota oko drugih sedam krajeva i veže u dvostruki čvor; to se radi više puta kako bi se načinilo ukupno pet dvostrukih čvorova odijeljenih sa četiri sekcije namotaja, ukupne duljine od najmanje deset centimetara, ostavljajući slobodno obješene krajeve koji su dvostruko duži (11,14).

Cicis se ne smije skidati s odjeće koja se koristi, osim zbog toga da se umetne u drugu odjeću; vidi 15,1 Ako je komad odjeće koji na sebi ima cicis pričvršćen za drugi odjevni predmet, cicis nisu važeći (15,2); ali ako je taj komad dovoljno velik da ga se može nositi, cicis se može umetnuti u njegove druge uglove (15,3). U slučajevima kada je odijelo razderano, ili mu je dodan komad u blizini ugla vidi 15,4-6 Cicis bi se trebalo tretirati s poštovanjem čak i kada više nisu na odjeći (vidi 21,1. 4.), a jednako tako i odjeću koja ima (ili je imala) cicis (vidi 21,2-3), no dopušteno je spavati u takvoj odjeći ili je imati na sebi u toaletu (21,3) ili na groblju (vidi 23,1-3).

Nije obvezno nositi odjeću koja zahtijeva cicis, ali ako čovjek nosi takvu odjeću, obavezan je staviti na nju cicis (vidi 8,17), i primjereno je nositi takvu odjeću svakodnevno, po mogućnosti čitavog dana, ali po- sebno za vrijeme molitve (24,1.6). O posuđivanju takve odjeće (ili drugih vjerskih predmeta) bez dopuštenja, vidi 14,4. Pravilno je nositi tu odjeću preko svoje druge odjeće (8,11, 24,1) te držati cicis i gledati ih dok se izgovara Š'ma (vidi 24,2,4-5 i pogl.6). Slijepi bi čovjek trebao nositi cicis iako ga ne može vidjeti (17,1), ali nije primjereno da ga nosi žena (vidi 17,2). Dijete bi ga trebalo početi nositi kada je dovoljno staro da to čini ispravno (17,3), kako je opisano u sljedećem odlomku. U vezi davanja odjeće s cicisom ne-Židovima vidi 20,2

Odjeću koja ima cicis trebalo bi stavljati na sebe stojeći (8,1). Treba je staviti na gornji dio tijela, a po mogućnosti (barem nakratko) preko glave (vidi 8,2-3); cicis trebaju visiti sprijeda i straga (8,4). Svaki puta kada se takva odjeća odjene (vidi 8,1215), kaže se blagoslov (... koji nam je zapovijedio u vezi cicisa (ako je odjeća dovoljno velika: "... da se pokrijemo cicisom"); vidi 8,5-6. [Pri izradi cicisa ne kaže se ovaj blagoslov (19,2), već se blagoslov "... koji nas je poživio ..." kaže tada ili kada ih se prvi put stavlja (22,1).] Blagoslov se može kazati nakon svitanja, no poželjno ga je reći kada je dovoljno svjetla da se vidi razlika između svijetlih i tamnih linija (18,3). Kaže se ujutro, čak i ako je cicis nošen čitave noći ili stavljen prije zore (8,16). Prije nego li kaže blagoslov, osoba treba pogledati cicis (24,3), razdvojiti ih (8,7), pažljivo ih pregledati kako bi bila sigurna da su netaknuti (8,9) i ne zaboraviti da ih nosi kako bi je to podsjećalo na sve Zapovijedi (8,8) ■

AlHaTorah.org: