Issuu

ISSN: 2949-843

Broj 5, maj 2025.

ALTERNATIVNI

MOD DOM

Časopis za stručnjake iz alternativne skrbi

Zemlja gost:

Svijet

TEMA BROJA:

PARTICIPACIJA DJECE I MLADIH

Dragi čitatelji, Polazeći od pretpostavke da pripadate onima koji časopis čitaju od naslovnice prema kraju, otvaram ovaj uvodnik pitanjem: Kakva je bila vaša prva reakcija na temu broja? Je li vam kroz glavu prošlo: “O, ne, opet to...” ili ste pomislili: “Napokon, ta tema!”? Participacija djece i mladih jedna je od onih tema koja izaziva podijeljene reakcije– ili nadahnjuje ili zamara. Iako se svuda se o njoj govori dojam je da rezultati izostaju. Svijest o njezinoj važnosti nesumnjivo postoji, ali budući da zahtijeva dugoročan angažman, predanost i ulaganje često je lakše o participaciji govoriti nego ju doista primjenjivati. Kako bismo izbjegli zamku pisanja praznih priča usmjerili smo se na participativna djela. I pri tom se nismo dali sputati nikakvim granicama. Inspirativne primjere potražili smo diljem svijeta - od Novog Zelanda i Australije preko Šri Lanke do Nizozemske i Velike Britanije. Uhvatili smo se čak i u koštac s ustaljenom predrasudom da se u našim krajevima puno govori, a malo radi. I opovrgnuli je nizom snažnih primjera. I to iz prve ruke. Iz pera i glasova onih koji su sami prošli kroz iskustvo života u alternativnoj skrbi. Hvala im svima na spremnosti da podijele svoje priče, na trudu i vremenu da ih pretoče u tekstove i na povjerenju da ono što pročitamo neće ostati samo slova na papiru - već će nas potaknuti na djelovanje. Samo hrabro naprijed 🙂 Ljiljana Ban Izvršna urednica

Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Alternativni MOD/DOM – časopis za stručnjake iz alternativne skrbi Broj 6., svibanj, 2024. ISSN: 2949-843 IZDAVAČ: Stichting Kinderperspectief, Terborchstraat 1, 8011 GD Zwolle Nizozemska IZVRŠNA UREDNICA: Ljiljana Ban UREDNIČKI TIM: Antonija Bračulj, Denis Ćulahović, izv. prof. dr. sc. Gabrijela Ratkajec Gašević, Ljubiša Jovanović, Lea Oršuš, Saša Risojević, doc.dr.sc. Jelena Tanasijević, Martine Tobé, Milan Todorović, dr.sc. Marijan Tustonja, Ljiljana Ban NOVINARKE: Dijana Janković, Miruna Kastratović, Anisa Šetka DIZAJN I TISAK: ACT Printlab d.o.o., Čakovec KONTAKT: Lban@kinderperspectief.nl Časopis je dostupan u tiskanom i online izdanju i besplatno se dostavlja u ustanove socijalne skrbi za djecu i mlade na području BiH, Hrvatske i Srbije. Ukoliko i vi želite primati tiskano ili/i online izdanje časopisa, slobodno nam se javite na gore navedenu kontakt e-mail adresu. Sadržaj časopisa podliježe Creative Commons licenci te dopušta dijeljenje sadržaja pod uvjetom da se isti ne koristi u komercijalne svrhe i navede izvor, kao i da novi sadržaj podliježe jednakim uvjetima.

Alternativni MOD - DOM

Broj 6

Sadržaj Aktualno Za početak Pitam se pitam Iz stranica dnevnika stručnjaka po iskustvu Psihološki kutak

6 10 11 12 13

Glas djece u riziku: Zašto je participacija njihovo pravo i potreba?

Iz perspektive djece

O odlukama i odlučivanju

Tema broja: Participacija djece i mladih

Pravo sudjelovanja: Jesmo li spremni za stvarnu participaciju djece i mladih?

20 23

Participacija mladih: Od riječi do djela Kad otpisani upale svjetlo: Šta su nas studentski protesti naučili o participaciji i kako participiraju mladi iz zaštite? Sudjelovanje osoba s invaliditetom Kafić „Frend“ – mjesto koje vas omota u osmijeh Informacijom do mogućnosti izbora Netko me čuje, vidi i poštuje Put od lokalnih inicijativa do UN-a: Dječiji parlament kao pokretač promjena Glasovi mladih u akciji: Kako U-Report oblikuje politike širom Zapadnog Balkana Participacija mladih u Holandiji: Biti neko čiji se glas čuje i čije se mišljenje uzima u obzir Savjetodavni odbor mladih programa ISKORAK - Aktivno uključivanje mladih u osnaživanje sustava skrbi o djeci i mladima izvan obitelji Globalna zajednica osoba sa iskustvom odrastanja u alternativnoj brizi IUVENTUS: Glas mladih za promjenu sistema socijalne zaštite u BiH Generation Never Give Up: Mreža koja osnažuje mlade s iskustvom života u alternativnoj skrbi u Šri Lanci Udruženje osoba sa iskustvom odrastanja u alternativnoj brizi: Participacija na delu VOYCE Whakarongo Mai - Poslušajte nas: Naš put i projekt Muzeja osoba s iskustvom života u alternativnoj skrbi Međunarodne razmjene – mjesto susreta i rasta Moj Krug – Inovativni alati za osnaživanje mladih kroz igre Skok u život - portal gdje mladi s iskustvom života u skrbi pronalaze svoj glas

25 27 29 30 32 34 36 38 40 42 44 46 49 51 55 57 59

Iz perspektive hranitelja

Biti hraniteljica za mene nije samo uloga, to je životna misija

Dokaz sam da ljubav i briga mogu promijeniti nečiji život i kroz ulogu SOS mame nastavljam taj lanac dobrote

Iz stranica dnevnika odgajateljice Znate šta? Inspiracija Za kraj…

62 63 67 70

Aktualno

O udruzi Udruga udomitelja Vukovarskosrijemske županije „Zagrljaj“ osnovana je 2010. godine s ciljem promicanja i razvoja udomiteljstva te pružanja podrške udomiteljima i udomljenoj djeci, aktivno djelujući na podizanju svijesti o udomiteljstvu, organizaciji aktivnosti za udomljenu djecu i unaprjeđenju uvjeta udomiteljskih obitelji. Kroz savjetovanja, povezivanje udomitelja i suradnju s nadležnim institucijama, Udruga nastoji poboljšati praksu udomiteljstva i osigurati kvalitetnu skrb za djecu.

Ažurirano izdanje Priručnika o udomiteljstvu – koristan vodič za udomitelje

Jedan od najvažnijih projekata Udruge je trogodišnji program „Za bolje sutra“, koji se provodi od 2023. godine i financiran je od strane Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u sklopu Poziva Razvoj i širenje mreže socijalnih usluga za razdoblje 2023. do 2025., uz sufinanciranje Grada Vukovara. Program obuhvaća različite aktivnosti namijenjene jačanju udomiteljskih kapaciteta i pružanju podrške udomljenoj djeci i udomiteljskoj zajednici.

„Lanac sigurnosti – zajedno protiv nasilja“ - prevencija kroz Udruga udomitelja Vukovarsko-srijemske županije „Zagrljaj“ objavila je ažurirano izdanje Priručnika o udomiteljstvu za djecu multisektorsku suradnju PIŠE: Jelena Milić, voditeljica programa u Udruzi udomitelja Vukovarsko-srijemske županije Zagrljaj

bez odgovarajuće roditeljske skrbi, izrađeno u okviru trogodišnjeg programa „Za bolje sutra“. Ovaj priručnik namijenjen je sadašnjim i budućim udomiteljima te donosi važne informacije o zakonskim okvirima, postupku udomljavanja i pravima udomitelja.

PIŠU: Mia Komšić, mag. psihologije i Ivan Ilijašević, mag. socijalnog rada, Služba za socijalnu skrb Općine Kiseljak

Novi sadržaj ovog izdanja uključuje proširen dio o nadležnim institucijama s posebnim naglaskom na ulogu Timova za udomiteljstvo, čime se omogućuje lakši pristup informacijama i stručnoj podršci. Također, ažurirani su podaci o financijskim naknadama, uključujući novi iznos osnovice za izračun opskrbnine i naknade za rad udomitelja, kao i informacije o dodatnim potporama, poput naknade za smanjenje utjecaja rasta cijena energenata.

Kao stručnjaci koji se svakodnevno susreću sa slučajevima nasilja i raznim rizičnim ponašanjima među djecom shvatili smo kako premalo radimo na prevenciji, a previše „gasimo požare“ na terenu. Došli smo na ideju da je nužno educirati djecu o cjelokupnom lancu zaštite od nasilja i da znaju gdje se i kome obratiti. Cilj nam je bio prezentirati važnost multisektorskog pristupa problemu nasilja, pokrivajući tako sve institucije unutar istog.

FOTO: Arhiva projektnog tima

Priručnik pruža jasan pregled zakonskih propisa i postupaka vezanih uz udomiteljstvo, definira uvjete koje je potrebno ispuniti za stjecanje dozvole te pojašnjava obveze udomitelja i prava djece smještene u udomiteljske obitelji. Poseban naglasak stavljen je na dostupne oblike podrške i kontakte relevantnih institucija kako bi udomitelji imali sve potrebne informacije na jednom mjestu. Kroz ovaj priručnik, Udruga Zagrljaj nastoji informirati i podržati sve koji su već udomitelji, ali i one koji razmatraju ovaj važan korak. Priručnik je dostupan u digitalnom obliku, a može se dobiti putem e-maila: udrugaudomitelja@gmail.com ili preuzeti putem web stranice udruge: http://www.udrugazagrljaj.hr/doc/Prirucnik_o_ udomiteljstvu_2025.pdf

Alternativni MOD - DOM

Broj 6

Od ideje uskoro je nastao i projekt „Lanac sigurnosti – zajedno protiv nasilja“ koji smo kroz suradnju s organizacijom Kindersperspectief i uz podršku Ministarstva obrazovanja, znanosti, mladih i kulture SBK/KSB uspješno i realizirali 18.02.2025. Projekt je bio osmišljen kao multisektorski pristup, u kojem su učenici sedmih i osmih razreda OŠ Kiseljak i OŠ Kiseljak 1 imali priliku kroz interaktivne radionice upoznati sustav zaštite od nasilja. Osim toga, fokus je bio na osnaživanju djece u prepoznavanju nasilja, bilo vršnjačkog ili obiteljskog, te prevenciji istog. Drago nam je da su kroz radionice učenici dobili konkretna znanja o tome kako se zaštititi, kome se obratiti za pomoć i kako postupiti u situacijama koje uključuju nasilje. Projekt su podržale brojne institucije koje čine multisektorski tim za borbu protiv nasilja Općine Kiseljak, uključujući Socijalnu službu, Policijsku stanicu, škole, Dom zdravlja, Crveni križ, Općinski sud, CEPS te Ministarstvo/Inspektorat. CEPS (Visoka škola) je ustupio svoje prostorije u kojima su se održavale radionice, pružajući učenicima priliku da kroz praktičan rad bolje razumiju sustav zaštite. Ovaj pilot-projekt se pokazao izuzetno uspješnim, a povratne informacije od učenika i nastavnika bile su izuzetno pozitivne. U narednom razdoblju planiramo proširenje projekta na ostale područne škole Općine Kiseljak, ali i kantona Središnja Bosna, kako bismo dodatno doprinijeli stvaranju sigurnijeg okruženja za djecu i mlade. „Lanac sigurnosti – zajedno protiv nasilja“ nije samo korak prema smanjenju nasilja, već i značajan doprinos izgradnji sigurnijeg i odgovornijeg društva za buduće generacije. Smatramo da smo kao odrasle osobe i stručnjaci u svojim oblastima pozvani stvarati sigurno okruženje za djecu, a njih poticati na očuvanje empatije i prijateljskog pristupa prema svojim vršnjacima.

Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Aktualno

Ponašanja djece u sukobu sa zakonom UREDILA: Matea Babić, viša stručna savjetnica na Županijskom sudu u Zagrebu, dopredsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež FOTO: Stichting Kinderperspectief Udruga sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež održala je 20. veljače 2025. u Zagrebu stručni skup na temu : „Ima li nešto novo u ponašanju djece u sukobu s zakonom?” Uvodničari skupa bili su dr.sc. Marina Zagorec, Nedjeljko Marković, Danijela Glogolja i izv. prof. dr.sc. Dalida Rittossa. Moderatorica stručnog skupa bila je dr. sc. Lana Petö Kujundžić, sutkinja na Visokom kaznenom sudu RH.

Na stručnom skupu namijenjenom široj i stručnoj javnosti izazovom novih ponašanja kod djece u sukobu sa zakonom bavile su se praktičarke, praktičari i znanstvenice koji svojim profesionalnim interesom i angažmanom pokušavaju odgovoriti na niz pitanja - kakvo je stvarno stanje ponašanja djece u sukobu s zakonom u Republici Hrvatskoj, koje su se promjene dogodile unatrag pet godina i više, je li broj maloljetničke delinkvencije u padu, ima li u posljednjih pet godina drugih tendencija, kako se danas ponašaju djeca i imamo li dobre metode da im pružimo pomoć. Socijalna radnica bogatog praktičnog iskustva, izvršna direktorica Udruge za kreativni socijalni rad Danijela Glogolja, zajedno je sa stručnim djelatnicima Udruge i stručnjacima Edukacijskorehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, Odgojnog doma Ivanec, Hrvatskog zavoda za socijalni rad i Centra za pružanje usluga u zajednici Zagorje osmislila individualni psihosocijalni tretman mladih počinitelja nasilja nazvan „Brutalna vugla“. Ciljevi ovog programa usmjereni su na zaustavljanje i sprječavanje nasilnog ponašanja, stjecanje uvida u vlastito nasilno ponašanje i prihvaćanje odgovornosti za njega, uspostavljanje samokontrole počinitelja nad svojim emocijama i ponašanjem, usvajanje socijalnih vještina kojima počinitelj može zamijeniti svoje nasilno ponašanje i usvajanje nenasilnih obrazaca ponašanja kao i na promjenu stavova i uvjerenja koji podržavaju nasilno ponašanje. Do kraja siječnja 2025. godine u opisani program uključeno je preko 70 korisnika, djece u sukobu sa zakonom. Socijalni radnik širokog profesionalnog interesa i praktičnog iskustva, Nedjeljko Marković, predsjednik Udruge Pragma, iznio

Alternativni MOD - DOM

je niz podataka podložnih daljnjem razmatranju i kreiranju novih politika usmjerenih djeci i mladima. Izvijestio je tako sudionike stručnog skupa kako su kod određenog broja učenika (20-25 %) koji su sudjelovali u edukacijskim aktivnostima u projektu „Pomak“ udruge Pragma tijekom 2023. i 2024. godine, primijećeni određeni obrasci odgovora u ispitanim područjima međuljudskih odnosa (vršnjačkima, obiteljskim, prijateljskim i profesionalnim), odnosu prema radu i obrazovanju te etičkim/moralnim pitanjima. Iz tih odgovora učenika uočavaju se obrazovna „lutanja“ mladih (slaba povezanost sa školom i školskom zajednicom, (neznanje o budućoj profesiji i sl.), usmjerenost na materijalno kao oblik društvenog i osobnog uspjeha te s time povezani strahovi koji utječu na socioemocionalne vještine mladih (strah od nezaposlenosti, siromaštva, gubitka podrške obitelji i sl.), slab uvid u štetna ponašanja te značajan utjecaj medijskih sadržaja izvan tradicionalnih medija, utjecaj influencera. Opisani podaci poslužili su kako bi se potaklo jačanje edukacijskih programa i programa podrške mladima i roditeljima u području obiteljskih vještina, promocije nematerijalnih i obrazovnih vrijednosti (poput volontiranja, karijernog savjetovanja i informiranja) te povećavanje rada na samoregulaciji i normativnim uvjerenjima. Nakon razmatranja iz prakse, znanstvene stručnjakinje dr.sc. Marina Zagorec i izv.prof.dr.sc. Dalida Rittossa, prikazale su svoj osvrt u odnosu na ponašanja djece u sukobu sa zakonom. Tako dr.sc. Zagorec zaključno ističe da podaci Državnog statističkog zavoda za razdoblje od 2014. do 2021. godine daju pouzdanu podlogu za stvaranje slike idealnog i kvalitetnijeg društva u kojem sve više iščezava neprihvatljivo ponašanje budući da se radi o blagom padu broja prijavljenih, optuženih i osuđenih maloljetnika u tom vremenskom intervalu. Iako naizgled “svijetli”, dobiveni podaci prema vanjskom svijetu održavaju pozitivan ogledan primjerak jer pokazuju kontinuiran pad maloljetničke delinkvencije, međutim nisu konzistentni. Može se zaključiti da su oni samo odraz postojanja trenutnih čimbenika koji se reflektiraju na tendenciju pada maloljetničke delinkvencije. Naime, od 2022. godine ponovno se primjećuje porast broja prijavljenih, optuženih i osuđenih maloljetnika u Republici Hrvatskoj, a što nesporno potvrđuju i izvješća Pravobraniteljice za djecu i Pučke pravobraniteljice iz 2023. godine. Primjećuje se da su najvećim brojem maloljetne osobe osuđene za kaznena djela protiv imovine te da je taj broj osuda od 2017. u rapidnom opadanju u odnosu na 2023., odnosno da se smanjio za 38%. Smanjenje broja osuda u istom vremenskom intervalu primjećuje se i u odnosu na kaznena djela protiv zdravlja ljudi i to za 50%. U odnosu na kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, valja naglasiti da se taj broj osuda povećao za 33,3% u razdoblju od 2017. do 2023. godine. Iz izvješća Pravobraniteljice za djecu razvidno je da su kazneno neodgovorna djeca i djeca u sukobu sa zakonom, maloljetnici, počinili najviše imovinskih kaznenih djela (952), zatim slijedi spolno zlostavljanje i iskorištavanje djeteta (296) s najviše kaznenih djela iskorištavanje djece za pornografiju, što je zabrinjavajući podatak. Iz tog razloga bi reakcija društva na problem ponašanja djece u sukobu sa zakonom trebala biti važan segment kaznene politike kako bi se na primjeren način pravodobno reagiralo prema djeci u sukobu sa zakonom. U tom kontekstu, smanjenje maloljetničke delinkvencije u Republici Hrvatskoj zahtijeva sveobuhvatan pristup koji uključuje preventivne, represivne i rehabilitacijske mjere. Mjere mogu pomoći ako se provode sustavno i koordinirano između škola, obitelji, policije, socijalnih službi i pravosuđa.

Broj 6

Izv. prof. dr. sc. Dalida Rittossa s Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci proširila je sliku razmatranja djece u sukobu sa zakonom na razdoblje od čak trideset godina istaknuvši negativan trend u Republici Hrvatskoj. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, sve je manji broj maloljetnika koji su u službenim pravosudnim statistikama zabilježeni kao počinitelji kaznenih djela. U ukupnoj maloljetničkoj delinkvenciji pretežu i dalje, rekli bismo, “tipična” kaznena djela maloljetnika, odnosno kaznena djela protiv imovine. Fenomenološke analize potvrđuju zaključak kako učestalost i vrste počinjenih kaznenih djela ostaju, zapravo, iste, no pokazalo se kako su se u pojedinim slučajevima vodili postupci zbog počinjenja kaznenih djela koja maloljetnici rijetko ili gotovo nikada ne čine, poput onih koja spadaju u računalni kriminalitet. Pokazalo se i kako su se kod počinjenja pojedinih kaznenih djela koja već tradicionalno spadaju u maloljetnički kriminalitet, primjerice nasilničkog ponašanja, pojavile nove okolnosti koje dodatno povećavaju viktimizaciju žrtve. Tako snimanje događaja u kojem žrtva trpi nasilje i iživljavanje na javnome mjestu i time bude dovedena u ponižavajući položaj može pojačati traumu proživljenog, jer kako je zabilježeno u jednome predmetu, teško je otkriti kome je kasnije ta snimka bila dostupna. Izv.prof. dr. sc. Rittossa ističe u svom izlaganju da osobiti problem predstavljaju kaznena djela u svezi s dječjom pornografijom zbog brzog širenja

takvog sadržaja u online prostoru i nedovoljnoj educiranosti mladih kako je i njegovo samo posjedovanje kazneno djelo.

Studija o participaciji dece u donošenju odluka u Republici Srbiji

Kancelarijom Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, Savetom za mlade Ministarstva omladine i turizma Republike Srbije, UNICEFovom Kancelarijom za mlade, Centrom za prava deteta, Užičkim centrom za prava deteta, Mrežom organizacija za decu (MODS), Unijom srednjoškolaca Srbije, kao i Krovnom organizacijom mladih Srbije (KOMS). Cilj intervjua bio je prikupljanje uvida i perspektiva o tome kako ove organizacije/institucije doživljavaju i olakšavaju dečje učešće, kao i izazova sa kojima se suočavaju na ovom polju. Ovakav istraživački pristup omogućio je sveobuhvatno razumevanje trenutnog stanja dečjeg učešća u Srbiji i različitih napora koje preduzimaju različiti akteri kako bi deca bila efikasno uključena. Na kraju studije definisane su preporuke za unapređenje participacije dece u donošenju odluka kao i jačanje sistema koji podržavaju prava i aktivizam dece i mladih.

PIŠU: Prof. dr. sc. Anita Burgund Isakov i Miona Gajić, autorke studije

Studija je izrađena u okviru projekta „Deca u donošenju odluka u Republici Srbiji” koji je fokusiran na mapiranje uključenosti dece u odlučivanje na različitim nivoima u RS. Projekat je sproveden od strane Globalnog kampusa za ljudska prava (GC) i Evropskog regionalnog magistarskog programa za demokratiju i ljudska prava (GCSEE/ERMA) pri Univerzitetu u Sarajevu. U uvodnim poglavljima studija nudi objašnjenje osnovnih pojmova vezanih za participaciju dece kao i različite modele učešća dece. Autorke takođe daju pregled zakonodavnog okvira koji reguliše participaciju dece u Republici Srbiji. Glavni fokus studije predstavlja istraživanje o uključenosti dece u donošenje odluka na porodičnom, školskom i nivou zajednice. Studija analizira stavove državnih aktera, nevladinih organizacija i drugih stručnjaka o preprekama i mogućnostima za unapređenje participacije. Studija prikazuje i perspektivu dece o učešću u donošenju odluka u Republici Srbiji, ističući izazove u stvaranju inkluzivnog okruženja.

Umjesto zaključka: Nije isključeno da su novosti u ponašanju djece u sukobu sa zakonom uzrokovane i određenim promjenama u društvu. Svaka generacija djece, pa tako i djece u sukobu sa zakonom, nosi svoje osobitosti. Današnja djeca napredna su u fizičkom sazrijevanju i tehnološkim vještinama dok su im u emocionalnom i socijalnom području potrebne brige, skrbi i vođenja odraslih ostale nepromijenjene. Stoga su stručnjaci koji rade s djecom dužni uskladiti svoja postupanja s razvojnim promjenama djece. Na takvo što upućuju odredbe Zakona o sudovima za mladež prema kojima suci za mladež, državni odvjetnici za mladež i branitelji, osim posjedovanja izražene sklonosti za odgoj, potrebe i probitke mladeži, moraju vladati osnovnim znanjima s područja kriminologije, socijalne pedagogije, psihologije mladih i socijalnog rada za mlade osobe. Zahtjevi izraženi u zakonodavnom okviru su jasni, no kako bi se dobro odgovorilo na neprihvatljiva ponašanja djece, zadaća je stručnjaka, kreatora obveznih politika, udruga i građana utjecati na stvaranje pozitivnog ozračja u društvu koje će prevenirati loša ponašanja djece i pomoći djeci u odrastanju.

http://katalog.fpn.bg.ac.rs/sr/publikacija/ childrens-participation-decision-making-republicserbia

Koristeći pristup mešovitih metoda, istraživanje je obuhvatilo perspektive 55 dece putem upitnika i osmoro dece kroz fokus grupe, zajedno sa doprinosima donosilaca odluka, relevantnih aktera i NVO koje se bave promocijom i zaštitom dečjih prava. Tokom kvalitativne faze studije, sprovedeni su intervjui sa predstavnicima deset identifikovanih vladinih i nevladinih organizacija koje su relevantne za temu dečje participacije u R. Srbiji: Savetom za prava deteta, Kancelarijom Zaštitnika građana,

Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Za početak...

Izgradnja kvalitetnih odnosa s djecom i mladima kao preduvjet za uspješnu suradnju PIŠE: Vanja Kožić Komar, Forum za slobodu odgoja FOTO: Arhiva Foruma za slobodu odgoja Često se u radu s djecom i mladima, u najboljoj namjeri, govori u njihovo ime, odlučuje što je najbolje za njih, govori o njihovim potrebama – bez da se uključio i njihov glas, pitalo ih se za mišljenje, kako se oni osjećaju ili što im treba. To potvrđuju i mnoga istraživanja koja je Forum za slobodu odgoja (FSO)* proteklih godina provodio s djecom i mladima, gdje su oni sami isticali kako misle da njihov glas nije važan: „Stalno razgovaramo, svake godine imamo ankete i onda pitaju što nam treba, što bismo mogli promijeniti u školi. Ali nikad se ništa ne mijenja.” (BE-IN projekt, FSO, 2022.) „Mi nemamo pravo reći svoje mišljenje ili da imamo probleme, mi nemamo velikog životnog iskustva, ali imamo probleme i voljeli bi da nas ne’ko stariji posluša.” (Pokreni promjenu projekt, FSO, 2020.) To je mišljenje posebice izraženo kod djece koja se nalaze u ranjivom položaju, djece s teškoćama, djece pripadnika manjina, djece iz obitelji nižeg socio-ekonomskog statusa, djece s „nevidljivim“ ili „manje vidljivim“ problemima. Svu djecu, a osobito onu koja se zbog raznih životnih okolnosti osjećaju dodatno nesigurno ili „nevidljivo“, važno je poticati da se izraze o svojim problemima, ali i o mogućim rješenjima, kao i stvoriti prilike da surađuju s odraslima i pokreću pozitivne promjene. Jer prema istraživanju (Sharp, 2014.) aktivnosti koje dovode do osjećaja djece da imaju sposobnost promijeniti nešto vezano uz sebe ili svoje okruženje u svrhu vrijednog cilja, mogu povećati njihovu otpornost na poteškoće i prilagodljivost životnim izazovima. U priručniku „Glas djece: stvaranje prostora i pokretanje promjena – priručnik za odrasle“, autorica, stručnjakinja iz Foruma za slobodu odgoja, kroz različite misli, teorije, citate djece i odraslih te samo-reflektivne vježbe, potiče osobe koje rade s djecom i mladima na promjenu ustaljenog načina razmišljanja: da kao odrasli u potpunosti kontroliramo razna okružja u kojima radimo s djecom i mladima. Priručnik istovremeno nudi prijedloge, primjere dobre prakse i vježbe za oslobađanje kontrole, tjeskobe i brige nas odraslih te početak vjerovanja u mudrost djece, nas samih te suradnju. Priručnik nam također pokazuje kako možemo podržavati razvoj djece i mladih, bez obzira jesmo li njihovi učitelji,

Alternativni MOD - DOM

odgojitelji, roditelji, skrbnici…, da se osjećaju prihvaćeno, osnaženo te da aktivno (su)djeluju u svijetu koji ih okružuje. „Ovaj priručnik zapravo nije samo za obrazovne stručnjake i one koje rade u školama. Svaka odrasla osoba koja je zainteresirana za gradnju kvalitetnih odnosa s djecom i mladima ovaj će priručnik prepoznati kao koristan i inspirativan, pa pozivam roditelje, ujake, tetke, djedove i bake da ga pročitaju. Toliko toga imamo za naučiti.“ Lana Jurko (Network of Education Policy Centers) * Forum za slobodu odgoja je predana, inovativna i inkluzivna organizacija iz Hrvatske koja radi na unapređenju obrazovanja kroz promicanje demokratskih vrijednosti i podršku učenicima:ama i odgojno-obrazovnim radnicima:ama. Već 32 godine Forum kroz edukacije te nacionalne i međunarodne projekte osnažuje djecu, mlade i njihove učitelje:ice kako bi zajedno gradili uključive, inspirativne, demokratske i sretne škole s jednakim prilikama za sve učenike i učenice. Više informacija o Forumu dostupno je na stranici www.fso.hr, za suradnju se javite na forum@fso.hr, a pozivamo vas da se prijavite i za mjesečne vijesti o našem radu i dostupnim materijalima. https://fso.hr/fso-publikacije/glas-djecestvaranje-prostora-i-pokretanje-promjenaprirucnik-za-odrasle/

Broj 6

Pitam se pitam

Na sljedećim stranicama na ići ćete na brojna pitanja raz ličitih autora vezna uz vaše stavove , razmišljanja, osjećaje, dvojb e vezane uz temu participacije stoga se na ovom mjestu zaustavljamo samo na jednom pitanju:

i t i ž a r t s i i n m Jeste li spre ? e r o v o g d o e j svo

? ? ? Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Iz stranica dnevnika stručnjaka po iskustvu

Planeta MI (6): Alenaturale PIŠE: Astronaut D14 Bliži se rođendan Alenaturalima. Simbolični dan kada slavimo naše rađanje, krunišemo nove članove frakcije, te dugo u noć pripovjedamo o našoj istoriji i nastanku. Od ranije vam je jasno zašto je ova frakcija uopšte važna. Sada je trenutak da prisustvujete i našoj ceremoniji, te saznate nešto više o nama. Ko zna, možda se neki od vas i priključe. Nakon nastanjivanja Planete MI, Destino je ubrzo shvatio da među Naturalima i Dolazećima neće biti previše ljubavi. Ne bez spojke. Nečega što će pokušati da ih ujedini. Sjedeći sa nekoliko Naturala dugo u noć, pokušavao je da zaključi šta je to nešto. Pokušao ih je nagovoriti da se organizuje jedan skup. To bi bio skup na kojem će Dolazeći i oni zajedno doći do određenog rješenja. Ispočetka je bilo teško ubjediti Naturale da pođu na bilo šta što uključuje prisustvo Dolazećih duže od onoga koliko mora. Eto novog izazova. Stari mudrac ipak nađe nešto što će zadovoljiti sve u dovoljnoj mjeri, a oteti tačno onoliko pažnje, koliko mu je potrebno da svima zagolica maštu. Nikada nisam upoznao lukaviju osobu od Destina. Dolazeći i Naturali tako krenuše na prvi skup koji je obuhvatao putovanje u neistraženi dio Planete MI. Zadatak je bio veoma jednostavan. Barem onaj koji je Destino predstavio družini. Potrebno je istražiti i nastaniti potpuno novu lokaciju. Takoreći osnovati zajednicu koja će donijeti miran suživot objema frakcijama. Pravila ove potrage su takva da može predložiti ko god šta želi. Bitno je da se čuju i budu uključeni svi prisutni. Ali ne bi Destino bilo lukavi lisac, da nije uradio nešto tajno. Dolazećima je dao dodatne instrukcije kako će Naturalima biti isključivo podrška. Svojim pristupom i prisustvom stimulisati Naturale da pronađu najbolja rješenja. Da preuzmu svijetla pozornice. Time ih je ograničio i usmjerio tačno ka svom, ali i zajedničkom cilju. Dobiti povjerenje Naturala i pokazati im da je u stvari najbolji način suživota zajednički rad i obostrano povjerenje. Taj dio je bio lak, jer ako se sjećate, Dolazeći su obučavani baš za ovakav tip saradnje. Za iskrenu i neizmjernu podršku. Pogodite šta se desilo? Sedmicu se dana mozgalo, da bi sedmog dana grupa Naturala jednoglasno pozvala na finalni sastanak. Finalni sastanak je bio kod koji predstavlja rješenje zadataka. Održa se čuveni finalni sastanak, a grupa Naturala ne sluteći kamo sve vodi, predstavi rješenje koje je oduševilo Destina i Dolazeće. Udruženim snagama kroz ideje Naturala, a bezuslovnu podršku Dolazećih, rodio se jedan mali grad po imenu Partopreno. Ovo je bio prvi grad koji je zajedno nastanila grupa dobrovoljaca obje frakcije. Ono što je zaintrigiralo Naturale jeste bila ideja da se na glavnim gradskim funkcijama nađu članovi ove frakcije. Da se infrastruktura i funikcionisanje grada kroji iznad svega po svim predlozima i potrebama koje oni predstaviše. Kako su smatrali, konačno su osjetili slobodu i prostor da iskažu sve što žele. Da kroje nešto po svojoj mjeri. Jedan cijeli grad. Izgrađeno je početno povjerenje. Gard je spušten. Ovo je bila zaista velika stvar za njih. Donosioci konačnih odluka. Bez sputavanja. Osjetivši moć i slobodu odlučivanja pristali su i na dalje korake.

Zapanjujuće je u stvari što su kroz svaki korak prolazili zajedno sa Dolazećima. Nesvjesno su pružili jednaku šansu i drugoj frakciji. Sloboda odabira valjda ima toliko snažnu nit da joj je u esenciji želja da svi budu zadovoljni. Konačno kada dobiješ potpunu moć i odriješene ruke, ti naučiš da dijeliš. Naučiš da su svi jednako važni. Ovakav pristup je i Dolazećima mnogo značio. Naučena je bila veoma važna lekcija. Shvatili su da koliko god su obučeni i majstori zanata, nisu uvijek jedini sa najboljim rješenjem u džepu. Naučili su da postoji i nešto drugačije. Drugačije, a dobro. Veliki dan za istoriju Planete MI se bliži. Kako dolikuje, svečana ceremonija otvaranja kapija grada Partopreno. Svečana odjela za sve učesnike, lente oko ramena, osjećaj pobjede i ključevi grada u rukama. U stvari, početak jedne složne zajednice koja će proći još mnogo izazova, ali ovog puta ravnopravno i zajedno. Na istoj strani. Bez ikakvih podjela. Govoranciju je naravno otvorio, jedini pričao i zatvorio gospodin Destino. „Trebalo je samo da pružite priliku jedni drugima. Ispade da najbolja rješenja možete donijeti samo zajedno. Ovom prilikom ću iskoristiti svečani trenutak i pozvati na vječnu borbu. Ona će biti zajedništvo, a vi ćete se boriti da ovaj grad i cijelu planetu predvodi samo jedna frakcija! Svi vi Alenaturali!”. I tada se ovo ime prvi put naglas čulo. Uručivši ključ grada, Destino brzinom munje nestade. Potpuno u svom stilu. Uvijek je imao smisla za dramu. Naturali su imali veliku potrebu da mu se zahvale povodom pomoći da shvate kako su Dolazeći zaista isti tim koji samo želi suživot. Ovi drugi su željeli da se zahvale za priliku da budu prihvaćeni. Stari lisac je ipak znao kada da se povuče, a za sobom napravi veliki “dim istine”, kako će ga kasnije zvati, jer se duboko u noć slavilo, a Naturali i Dolazeći ošamućeni dimom prigrliše jedni druge. Tog dana su napravili pakt po kojem će nastati danas poznati Alenaturali. Borci za jednu frakciju i za bolji život ove planete. Borci koji su rođeni kao Naturali, ali uz podršku i obuku Dolazećih postaju snažna bića koja grade, stvaraju i pronalaze pravi put ka miru, harmoniji i lagodnom životu. Kao kombinacija najboljih osobina obje prvobitne frakcije. Tako poče jedna nova epoha za sve nas. Sve od tada, svakog rođendana posebna patrola Alenaturala kruži i traži svoje nove članove. Poprilično je zanimljiv način vrbovanja novih članova. Postoje tajna vrata na ulazu grada Partopreno, koja se nakon što osjete prisustvo predodređenih za ovaj grad, uz izgovorenu šifru otključavaju i puštaju kandidate da uđu. Ovo biva jedini test koji generacijama krasi ceremoniju Alenaturala. Zagonetka za ulazak u grad leži u njegovom imenu. Ukoliko misliš da si Alenaturale, riješi zagonetku grada Partopreno i okušaj svoju sreću. Postani dio jedine prave frakcije Planete MI. Postani dio nečeg većeg. Tvoj način da pošalješ rješenje zagonetke će nam biti sud. Uloži svoje znanje, pamet i trud. Čekamo te dragi čitaoče. Grad Partopreno.

Psihološki kutak

Glas djece u riziku: Zašto je participacija njihovo pravo i potreba? PIŠE: Vanja Sovilj, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, koordinatorica dnevnog centra u Udruženju Nova generacija FOTO: Envato Elements

Maj 2025.

Dječija participacija predstavlja osnovno pravo svakog djeteta da izrazi mišljenje, učestvuje u donošenju odluka i bude aktivan učesnik u društvu. Ovaj koncept se zasniva na Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, koja naglašava da djeca imaju pravo da budu saslušana i uključena u procese donošenja odluka koje utiču na njihov život. Međutim, djeca u riziku – ona

Alternativni MOD - DOM

Psihološki kutak

koja su izložena siromaštvu, porodičnom nasilju, zanemarivanju ili diskriminaciji – često su uskraćena za ovu mogućnost. Njihova marginalizacija može dodatno otežati ostvarivanje prava na participaciju, čime se produbljuje osjećaj društvene isključenosti i nemoći. Omogućavanje participacije upravo ovoj grupi djece ima ključan značaj za njihov razvoj i osnaživanje, kako na ličnom, tako i na društvenom nivou. Djeca u riziku često žive u okruženjima gde im se mišljenje ne uvažava, gdje su podložna različitim oblicima nasilja ili gdje im je uskraćen osjećaj kontrole nad sopstvenim životom. U takvim uslovima, participacija postaje ne samo pravo, već i sredstvo za prevazilaženje nepovoljnih okolnosti i jačanje samopouzdanja. Psihološki gledano, uključivanje dece u donošenje odluka koje ih se tiču doprinosi razvoju ključnih emocionalnih i socijalnih veština. Omogućavanje participacije kod djece u riziku dovodi do: • Razvoja samopouzdanja – djeca koja imaju priliku da se izraze osećaju se vrijednim i sposobnim, što direktno utiče na njihov osjećaj lične vrijednosti. • Smanjenja osjećaja bespomoćnosti – djeca u riziku često osjećaju da nemaju kontrolu nad sopstvenim životom, a participacija im omogućava da postanu aktivni učesnici u kreiranju svoje budućnosti. • Razvoja socijalnih veština – kroz participaciju, djeca uče kako da komuniciraju, sarađuju i rješavaju probleme, čime postaju bolje pripremljena za izazove u društvenom okruženju. • Jačanja otpornosti – mogućnost izražavanja mišljenja i učestvovanja u donošenju odluka pomaže djeci da razviju strategije suočavanja sa stresnim situacijama, što dugoročno doprinosi njihovoj mentalnoj stabilnosti. Pored individualnih koristi, participacija doprinosi i jačanju zajednice jer podstiče međusobnu podršku, empatiju i solidarnost među djecom i odraslima. Kada djeca u riziku dobiju priliku da iskažu svoje mišljenje i budu uvažena, oni postaju aktivni akteri promjena, a ne pasivni posmatrači svog života.

• Edukativne i kreativne aktivnosti – kroz različite programe, djeca razvijaju vještine koje im pomažu u svakodnevnom životu i omogućavaju im bolju socijalnu integraciju. • Mogućnost otvorenog dijaloga sa odraslima – djeca imaju priliku da razgovaraju sa stručnjacima koji ih podržavaju i osnažuju, što doprinosi njihovom emocionalnom i mentalnom razvoju. • Podsticanje zajedništva i međusobne podrške – djeca uče da sarađuju i grade međusobne odnose zasnovane na poverenju i solidarnosti. Osim institucionalnih rješenja, važno je i razvijanje svijesti u društvu o značaju participacije djece u riziku. Porodica, škola, lokalna zajednica i šire društvo imaju odgovornost da osiguraju uslove u kojima djeca mogu da učestvuju u donošenju odluka koje utiču na njihove živote. U formalnom obrazovanju, participacija se može podsticati kroz školske parlamente, radionice i interaktivne metode nastave koje omogućavaju djeci da razvijaju kritičko mišljenje i slobodno izražavanje. U lokalnim zajednicama, djeca mogu biti uključena u projekte koji se bave problemima koji ih direktno pogađaju, kao što su bezbjednost u školama, ekologija ili društvena solidarnost. Dječija participacija nije privilegija, već pravo svakog djeteta, a za djecu u riziku ona predstavlja ključni korak ka osnaživanju i boljoj budućnosti. Kreiranjem sigurnih prostora u kojima će se njihovo mišljenje uvažavati i gdje će moći da učestvuju u odlukama koje ih se tiču, omogućavamo im ne samo bolji život danas, već i šansu za aktivno učešće u društvu sutra. Zato je važno nastaviti rad na osnaživanju participacije ove djece kroz institucionalnu podršku, edukaciju i podizanje društvene svijesti o njihovim pravima. Svi akteri – od porodice i škole do nevladinih organizacija i donosilaca odluka – moraju zajednički djelovati kako bi deca u riziku imala stvarnu mogućnost participacije, koja će im omogućiti ne samo sigurnost i stabilnost, već i priliku da ostvare svoj puni potencijal.

Da bi djeca u riziku mogla u potpunosti da ostvare svoje pravo na participaciju, neophodno je da imaju sigurna mjesta gdje mogu slobodno da izraze svoja osjećanja, potrebe i ideje. Ovi prostori treba da budu podržavajući i inkluzivni, omogućavajući djeci da se razvijaju u atmosferi prihvatanja i poštovanja. Dnevni centri predstavljaju primjer takvih prostora gdje se djeci pruža podrška kroz različite aktivnosti i programe prilagođene njihovim potrebama. Ovi centri igraju ključnu ulogu u razvoju participacije dece u riziku kroz: • Obezbjeđivanje sigurnog i podržavajućeg okruženja – djeca se osjećaju zaštićeno i poštovano, što im omogućava da se slobodno izraze.

Alternativni MOD - DOM

Broj 6

Iz perspektive djece

O odlukama i odlučivanju PIŠE: Ljiljana Ban |

FOTO: Envato Elements

Prije nego što progovorimo o odlukama iz perspektive djece, dopustite nam da podijelimo priču o odluci koja je prethodila nastanku ove rubrike. Nju ste, naime, predložili upravo vi, naši čitatelji, u svojim evaluacijskim odgovorima. Vodeći se idejom da ne propovijedamo ono čega se i sami ne držimo, poslušali smo vaš glas.

Maj 2025.

Tako je nastala rubrika Iz perspektive djece, a njeno prvo izdanje vezano je, naravno, uz temu broja. Mlade snage našeg uredničkog tima osmislile su pitanja. Ideja je bilo pregršt te smo u jednom trenutku imali čak 38 pitanja! Svjesni da ni maturanti ne odgovaraju na toliko pitanja odjednom, kroz nekoliko izbornih krugova uspjeli smo suziti popis na konačnih 6.

Alternativni MOD - DOM

Iz perspektive djece

Naši suradnici, već poznati i bliski djeci, razgovarali su sa sudionicima vođeni odabranim pitanjima uz jasno objašnjenje kako i zašto će odgovori biti korišteni. U cijelom procesu sudjelovalo je 14 djece, u dobi od 6 do 16 godina, iz različitih oblika alternativnog smještaja u Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Pitanja za djecu (i Vas) Prije nego zaronimo u dječje odgovore, postavljamo izazov Vama – pokušajte sami odgovoriti na postavljena pitanja u kontekstu svog radnog mjesta. Oni odvažniji mogu svoje odgovore i zapisati (ali na vlastitu odgovornost!). Jer, upozoravamo, vlastite riječi u pisanom obliku znaju nas ponekad iznenaditi i donijeti neočekivana otkrića. Stoga budite spremni za malo introspektivne avanture 😉. • Što su odluke? • O čemu ti odlučuješ? O čemu bi volio/ voljela odlučivati? • S kim možeš otvoreno razgovarati o nekoj svojoj ideji, želji ili nečemu što bi volio/voljela promijeniti? • Kako zamišljaš idealnog odgajatelja/ udomitelja/ravnatelja? • Da si ti glavni/glavna (npr. ravnatelj, ministar ) što bi napravio/la drugačije? • Što je najvažnije za sreću djece koja žive izvan svoje (biološke) obitelji?

Alternativni MOD - DOM

Nakon pitanja, još pitanja za promišljanje Kako Vam se čine Vaši odgovori? Jest e li zadovoljni mogućnostima odlučiva nja unutar svoje organizacije/ sustava ? Koliko ste sami blizu slici idealnog odgajatelja, udomitelja, ravnatelja? Što bi Vam pomoglo da budete bliž e? Koliko stvari stoji na popisu koje bist e Vi napravili drugačije da ste glavni? Možete li neke od njih predložiti nadređenima/“glavn ima“? Koliko onoga što smatrate da je najvažnije za sreću djece je u Vašoj moći? Možete li navesti barem jednu stvar koju biste danas mogli učiniti više za sreću onih o kojima brinete? Možete li nav esti barem jednu stvar koju biste danas mogli učiniti za svoje veće zadovoljstvo na radnom mjestu?

biste... Zašto ne ktivnosti ideje za a

stavili pitanja po te s to š n oristiti i Nako možda isk ih te e ž o m govora s sebi, edećih raz lj s d o m o ici koji su u nek čni suradn u tr S . m o tu kažu da djec li ovu anke tivnosti e v ro p s a za n ve ak rovedbe o su nakon p ja te odlučili za 00 ide sve dobili još 10 pija s pitanjima te u u o k š e v jo a e. N li s prinatati kojom rad trebalo s e c početak is je d j š veći bro teška te je govor uključiti jo itanja bila p i c ni raz je d j o k za priprem ga treba a n e kako su ne m re v e ovoljno o nakon sv posvetiti d ja. Naravn n ma i što je ri n o š v ja o o g p r o od o v o g i dodatna z dijela ra a jeme i z nju barem ostaviti vri te učiniti na ostvare jedlozima ože onim pri zajedno m ga te što s lo d je ri p arivi. dobivenih o) nisu ostv tn u n re (t ji ko

Broj 6

Dječji odgovori I konačno dolazimo do dijela u kojem otkrivamo što nam je to 14ero djece reklo o odlukama i odlučivanju. „Kad nešto odlučim to i uradim!“, najčešći je oblik definicije „odluke“ koju su nam dali mališani u dobi između 6 i 11 godina. Oni stariji u svoju definiciju uključili su i izbore koji oblikuju naše živote poput: “Odluke su donošenje samostalnih mišljenja i odabira što je najbolje za nas.” Mlađa djeca navode kako odlučuju o igračkama, izboru odjeće, načinima provođenja slobodnog vremena, izboru prijatelja, dok stariji kažu kako donose odluke o trošenju džeparca, svom obrazovanju, školi, sreći, sadašnjosti. Rasponom svog odlučivanja su u većini zadovoljni, no dio navodi kako bi voljeli odlučivati o još nekim stvarima poput svakodnevnog menija, odlascima na izlete te o tome što će se dogoditi u budućnosti. Ispitana skupina iskazala je veliko povjerenje prema primarnim osobama koje o njima brinu (udomitelji i odgajatelji) ističući upravo njih kao one s kojima mogu otovoreno razgovarati o svojim idejama, željama i onome što bi željeli promijeniti. Uz udomitelje i odgajatelje djeca su navela braću i sestre, prijatelje i učiteljice. Posebno zanimljiv je odogovor šesnaestogodišnjakinje koja je istaknula važnost razgovora s psihologom, ali i društvenu sitgmu koja takve razgovore (još uvijek) prati: „Trenutno pričam sa svojim najbližima. To je hraniteljka. Smatram da je potrebno obavljati razgovore i sa psiholozima. Međutim to je u društvu sramota, a zapravo je važno.“ Koliko su razgovor te osjećaj da ih se sluša i razumije važni djeci posebno se istaknulo u pitanju o idealnom udomitelju/ odgajatelju gdje je većina djece istaknula upravo te komponente: „Zamišljam da brine o meni, da me sasluša kada imam problem, da mi pomogne da rešim problem.“ „To je neko ko se trudi da razumije kako se osjećamo i ko nam pruža podršku.“ Uz to da sluša i razumije, idealnog odgajatelja/udomitelja djeca opisuju i kao dobru osobu, koja je nasmijana, voli se igrati s djecom, svaku večer priča priče i koji prije svega voli djecu i svoj posao. „Onaj koji daje sve od sebe za djecu i da se ponaša kao da su joj rođena djeca.“ „Idealni vaspitač je za mene osoba koja voli svoj posao, voli djecu i brine se da sva djeca imaju ista prava.“ „Da bude dobar prema meni.“ Naravno, idealni odgajatelj/udomitelj dopušta i neke stvari koje trenutno nisu dozvoljene poput posjedovanja kućnih ljubimaca, svakodevnu ponudu samo omiljenih jela te bezgranično vrijeme na ekranima.

Maj 2025.

„Da jedem špagete, makarone, picu, krompir ceo dan. Da budu moja pravila, da gledam telefon ceo dan.“ Neki sudionici navode kako već imaju idealnog udomitelja, no neki smatraju kako idealan odgajatelj ne postoji. „Nisam sigurna kako bih ja trenutno odgovorila na ovo pitanje, jer idealnog vaspitača nema i ne može biti. Ja želim samo da je dobra osoba i da se prema djeci i nama mladima ponašaju dobro i lijepo i da razumiju naše potrebe.“ Za kraj smo djecu pitali što bi učinili drugačije da kojim slučajem oni postanu ti koji imaju moć mijenjanja stvari. Mlađi bi osigurali više igre, slatkiša, slobodnog vremena i definitivno manje škole. „Svi bismo se više igrali i imali puno slatkiša.“ „Promenila bi da se smanji gradivo i časovi.“ „Napravijo bi vrtiće, parkove, fudbalske i košarkaške terene, sirotišta.“ Oni stariji omogućili bi više izbora i promijenili način na koji se komunicira s djecom i mladima: „Omogućio bih više izbora za slobodno vrijeme i razgovarao bih s djecom o tome šta im treba.“ „Da sam upravnik u ovom domu potrudila bi se da se djeci ispune želje koje su ostvarive, npr. da nauče voziti biciklo i role i da ako žele upišu ples u plesnoj školi.“ „Defintivno bih voljela promijeniti način komunikacije sa djecom. Da budu česte i u skladu s dječjim godinama.“ Neki bi jednostavno dali moć drugoj odrasloj osobi („Da ujka bude glavni“), a neki ... „Da deca ne idu u hraniteljsku porodicu i da roditelji ne odbacuju svoju decu.“ Zaključno mališani navode kako za sreću djece koja žive u alternativnim oblicima skrbi nije potrebno puno. Važno im je da se osjećaju sigurno, prihvaćeno, podržano i da imaju mogućnost viđanja braće i roditelja. „Da osjećaju da nisu sami i da imaju nekoga ko ih podržava.“ „Da ih razumeju i da im dozvoljava da se igraju.“ I naravno: „Najvažnije je ispuniti želje koje su ispunjive, biti iskren i paziti na razgovor“ I tako su djeca rekla svoje. Kao i uvijek na nama odraslima je što ćemo učiniti s dobivenim spoznajama – hoće li i ovi odgovoriti ostati samo slova na papiru ili glas koji će Vas potaknuti na djelovanje.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

Broj 6

TEMA BROJA:

PARTICIPACIJA DJECE I MLADIH

Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

Kruno Topolski

Pravo sudjelovanja: Jesmo li spremni za stvarnu participaciju djece i mladih? PIŠE: Kruno Topolski, specijalist prava djece FOTO: Privatna arhiva Krune Topolskog

Svi volimo kada nas netko pita za mišljenje – osjećamo se važnima, primijećenima. No, pravo pitanje je: Je li naše mišljenje doista važno ili nas se pita samo reda radi? Kad govorimo o djeci i mladima u alternativnoj skrbi, često čujemo riječi poput „participacija“, „uključenost“, „sudjelovanje“. No, što to znači u stvarnosti? Je li dovoljno da nam netko objasni odluku koju su već donijeli stručnjaci, ili bi djeca i mladi trebali imati pravo reći što misle i biti stvarno saslušani? Alternativni MOD - DOM

Broj 6

Više od desetljeća uključujem se u razne projekte i inicijative zagovaranja prava djece i mladih iz alternativne skrbi – prvo kao mlada osoba s iskustvom života u sustavu, kasnije kroz svoje obrazovanje i razne edukacije te zatim radom u struci kao odgajatelj. Tijekom svih tih godina primjećujem da se priče i poruke mladih nisu značajno promijenile. Još uvijek čitam i slušam na konferencijama kako djeca i mladi ističu iste probleme: žele biti više uključeni, žele da ih se čuje, žele sudjelovati u donošenju odluka koje izravno utječu na njihove živote. Ako se njihove poruke ne mijenjaju, jesmo li kao društvo doista učinili dovoljno?

Što znači prava participacija? Volio bih da uzmete papir i olovku. Napišite odgovor na dva pitanja: 1. 2.

Što je za mene aktivna participacija djece i mladih? Za koji primjer aktivnog uključivanja djece i mladih iz alternativne skrbi u svom radu bih mogao/la reći da sam najponosniji/a?

Participacija može značiti različite stvari različitim ljudima, ali je korisno sagledati kako stručnjaci definiraju njezine razine. Prema autorima Hartu (2008)1 i Lansdownu (2010)2, dječja participacija može se podijeliti u četiri oblika: • Nesudjelovanje – Djeca nisu informirana niti uključena u odluke koje ih se tiču. • Konzultativna participacija – Odrasli traže mišljenje djece kako bi bolje razumjeli njihova iskustva i potrebe, ali ona nemaju stvarnu moć odlučivanja. • Suradnička participacija – Djeca i mladi aktivno sudjeluju u procesu donošenja odluka, zajedno s odraslima. • Dječja inicijativa – Djeca i mladi samostalno prepoznaju probleme, pokreću akcije i zagovaraju promjene, dok im odrasli pružaju podršku.

Kada sam i sam bio u sustavu, često su postojale inicijative koje su zvučale dobro na papiru, ali u praksi nisu značile istinsku promjenu. Primjerice, mladi su godinama govorili kako žele da ih se više čuje i da ne budu samo broj u sustavu. No, i danas, godinama kasnije, od druge djece i mladih, čujem iste poruke. Jesmo li onda išta promijenili? Osim toga, pojedini problemi koje su isticali djeca i mladi (najčešće problemi sa vrstom hrane, vrijeme izlaska, korištenje mobitela i interneta i sl.) smatrali su se nedovoljno važnima ili temama o kojima nije bilo rasprave. No, tko određuje što je važno? Ponekad se postavlja pitanje: žele li djeca i mladi uopće sudjelovati? Imaju li dovoljno znanja? Ako im se osigura siguran prostor da kažu što žele i bez posljedica, netko tko će ih podržati i objasniti im njihova prava te osigurati povratnu informaciju, siguran sam da imaju puno toga za reći. No, jesmo li mi kao društvo spremni nositi se s njihovim mišljenjima i propitkivanjima?

Primjeri stvarne participacije Što bi se dogodilo kada bi vijeće korisnika u ustanovama zaista imalo moć preispitivati odluke, ponašanja i postupke osoblja te predlagati rješenja? Kada bi doista izravno slali pritužbe Pravobranitelju za djecu ili nadležnom ministarstvu, (uz pomoć odraslih), ako se njihovi problemi ne rješavaju? Kako bismo reagirali kada bi dječja participacija značila i preispitivanje naših odluka i postupaka? Zamislite da djeca i mladi sudjeluju u odabiru odgajatelja u ustanovama – da ne budu ključni donositelji odluka, već da imaju glas u procesu zapošljavanja. Ako mogu nominirati svoje odgajatelje za priznanje “Zvone”, zašto ne bi mogli reći koga bi oni voljeli da se brine o njima? Osim toga, postoje primjeri dobre prakse gdje se isto već primijenjuje.

Gdje biste smjestili vlastiti primjer koji ste zapisali?

Participacija u praksi: između deklarativnog i stvarnog Razni međunarodni i nacionalni dokumenti, te podzakonski akti prepoznaju i ističu pravo na aktivno sudjelovanje djece. U Hrvatskoj, recimo, ustanove imaju vijeća korisnika ili dječja vijeća. No, ispunjavaju li ona svoju svrhu ili su tek zakonska formalnost? 1 Hart, J. (2008.). Children’s Participation and International Development. International Journal of Children’s Rights, 16, str. 407-418. 2 Lansdown, G. (2010.). The realisation of children’s participation rights – Critical reflections. Percy-Smith, B., Thomas, N. (ur.): A Handbook of Children and Young People’s Participation –Perspectives from Theory and Practice. Routledge, str. 11-23.

Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

A što je s donošenjem kućnog reda? Umjesto da se isti nameće odozgo, može se izraditi zajedno s djecom i mladima, kroz dijalog i suradnju.

željeli potrošiti novac i sl. Prava participacija ne znači samo biti prisutan – znači imati glas koji se uvažava i koji donosi promjene.

Izražavaju li djeca i mladi svoje mišljenje prilikom izrade individualnih planova; prilikom smještaja u pojedini oblik alternativne skrbi za djecu i sl.?

Jedan od inspirativnijih primjera uključivanja djece i mladih iz alternativne skrbi bilo mi je proučavanje njihove uključenosti, na svim razinama, kod organizacije Dana opće rasprave Odbora za prava djeteta Ujedinjenih naroda 2021. godine. Tako su djeca i mladi iz alternativne skrbi radili na dizajnu i razvoju globalne ankete kojoj je cilj bio prikupiti iskustva djece i mladih o njihovom životu u alternativnoj skrbi. Djeca i mladi su istu anketu popunjavala, sudjelovala su u organizaciji navedenog događaja, bili su panelisti istoga kao i supredsjedavajući. Aktivno su sudjelovali u izradi završnog izvješća itd.

Imaju li mogućnost djeca i mladi organizirati događaje u ustanovi ili lokalnoj zajednici, kao i birati izlete i aktivnosti koje ih doista zanimaju? Često se organiziraju radionice koje odrasli smatraju korisnima, no što ako djeca i mladi u njima ne vide smisao? Zato je ključno osigurati dijalog i zajednički birati teme od interesa. Zamislite da predstavnik djece i mladih aktivno sudjeluje (uz adekvatnu pripremu) u Upravnom vijeću ustanove – to bi zahtijevalo prilagođavanje jezika, ali bi im omogućilo stvaran utjecaj. Primjerice, čak i promjena imena ustanove može djeci biti važna, Umjesto da ih odluke pogađaju iznenada, mogli bi ih na vrijeme saznati, razumjeti i dati svoje mišljenje. Dok djeca u Opatiji mogu raspravljati o gradskom proračunu, zašto djeca u skrbi ne bi imali svoj budžet na razini ustanove i sami odlučivali kako ga najbolje iskoristiti? Na koje izlete ili aktivnosti bi oni

Ono što me doista motivira jest spoznaja da mladi, a posebno djeca, vrlo otvoreno izražavaju što žele promijeniti ili što im smeta. Zato smatram da je ključno sustavno raditi na tome da se osjećaju sigurno dok iznose svoja mišljenja, bez straha od posljedica. Važno je pružiti im potrebne informacije i podršku kako bi se mogli jasno izraziti, osigurati da ih čuju oni koji donose odluke te da se njihovi stavovi zaista uzmu u obzir. Uz to, nužno je da dobiju povratnu informaciju o tome što je učinjeno s njihovim prijedlozima, uz jasno i argumentirano obrazloženje. Upravo se tim načelima vodim kada promišljam o participaciji djece, a takav pristup podržava i teorija Laure Lundy. 3

Jesmo li spremni za promjenu paradigme? Često čujem tvrdnju da se djecu samo uči njihovim pravima. No, dječja prava (teško stečena kroz povijest) ne samo da ih štite, već ih uče kako se s poštovanjem odnositi prema drugima i graditi pravednije društvo. Uz to, važno je spomenuti te osigurati participaciju svakog djeteta ili mlade osobe, koliko to oni žele, neovisno o primjerice njihovom školskom uspjehu, ponašanju, znanju jezika i sl. Iako se posljednjih godina mogu vidjeti pomaci u sudjelovanju djece i mladih iz alternativne skrbi, smatram da možemo i moramo učiniti više. Ne samo da ih uključimo u dijalog, već da ih doista slušamo i osiguramo da njihove ideje ne ostanu samo riječi na papiru. Učenje aktivnoj participaciji dovesti će do njihova razvoja kritičkog mišljenja, učenju i razvoju argumentirane rasprave, njihovog osnaživanja te konačno do aktivnog sudjelovanja u životu nakon izlaska iz skrbi. Djeca i mladi su spremni sudjelovati. Pitanje je – jesmo li mi spremni slušati ih i prihvatiti bar dio promjena koje predlažu? 3 Laura, Lundy (2007) “”Voice” is not enough: conceptualising Article 12 of the United Nations Convention on the Rights of the Child”, British Educational Research Journal, 33:6, 927-942, available at: http://dx.doi. org/10.1080/01411920701657033

Alternativni MOD - DOM

Broj 6

Participacija mladih: Od riječi do djela Kada govorimo o australskom sustavu izvanobiteljske skrbi, govorimo o strukturi čija je svrha zaštite djece i mladih koji ne mogu živjeti sa svojim obiteljima. Ovaj sustav obuhvaća udomiteljstvo, srodničko udomiteljstvo i rezidencijalnu skrb. Iako mu je cilj pružiti sigurnost, često mu nedostaju ključni elementi koji su mladima potrebni za napredak - povezanost, stabilnost i autentični odnosi. Mnogi mladi u skrbi osjećaju da se odluke o njihovim životima donose bez njih, što dodatno učvršćuje njihovu percepciju da nemaju glas. Pojam „participacija“ često se koristi, no nužno je da prijeđe iz faze rasprave i teorije u stvarnu primjenu i smisleno djelovanje. Maj 2025.

PIŠE: Emily Hikaiti, direktorica Međunarodne organizacije za udomiteljstvo (IFCO) FOTO: Privatna arhiva Emily Hikaiti / Adobe Stock PRIJEVOD: Ljiljana Ban

Odrastajući u sustavu skrbi, iz prve sam ruke osjetila kako profesionalna distanca i prekomjerna papirologija ne uspijevaju stvoriti osjećaj pripadnosti i sigurnosti koji su djeci prijeko potrebni. Osjećala sam stigmu zbog proživljenih iskustava i, kao odgovor na etikete „problematična“ i „izgubljeni slučaj“, razvila snažnu potrebu da budem bolja. No ono što je doista promijenilo moj put bile su osobe koje su pokazale iskreno zanimanje za moju dobrobit – ljudi koji su me vidjeli izvan mojeg „dosjea“ i ulagali u moje ciljeve, moje iscjeljenje i moju budućnost. Moje zagovaračko djelovanje započelo je kada sam, radeći u jedinicama rezidencijalne skrbi, primijetila da se mladi suočavaju s brojnim izazovima, ali ih se ne čuje i ne pruža im se odgovarajuća podrška. Tada sam odlučila da se nešto mora promijeniti. Danas, kao direktorica Međunarodne organizacije za udomiteljstvo (International Foster Care Organisation – IFCO), promotorica organizacije Adopt Change i predstavnica Zaklade CREATE, radim na tome da mladi u skrbi imaju svoje mjesto za stolom kada se donose odluke o njihovim životima. Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

Kako sudjelovanje mijenja ishode Često se tvrdi da mlade u skrbi ne zanima donošenje odluka ili da ne žele biti uključeni. To jednostavno nije istina. Problem je u tome što su mnogi mladi uvjereni da njihov glas ne može donijeti promjenu. No kada ih uključimo na smislen način, pružimo im potrebne vještine i pokažemo im da njihov doprinos doista utječe na sustav, oni se angažiraju i postaju aktivni sudionici promjena. Cowboy4kids

U Zakladi CREATE provodimo edukaciju Speak Up, koja mladima daje znanje i samopouzdanje kako bi podijelili svoja iskustva i doprinijeli sustavnim promjenama. Slični programi bili su ključni na mojem putu – pomogli su mi da pronađem svoj glas, naučim kako zagovarati i povežem se s drugim mladima koji su danas ambasadori i zagovornici diljem Australije. Takve inicijative ne samo da mladima pružaju vještine za izražavanje svojih stavova, već im omogućuju iskustvo okruženja u kojem se njihovo mišljenje cijeni i u kojem mogu pokrenuti stvarne promjene.

Kako ostvariti promjene Prava promjena događa se kada mladi s iskustvom života u skrbi postanu oni koji vode razgovor. Nije dovoljno da samo profesionalci donose odluke o budućnosti skrbi – potrebno je uključiti one koji su kroz taj sustav prošli kako bi pomogli oblikovati rješenja. Savjetodavne skupine mladih moćan su način implementacije participacije mladih u politike i praksu. One omogućuju mladima da na strukturiran i utjecajan način podijele svoja iskustva i perspektive, čime osiguravaju da se sustav skrbi prilagodi stvarnim potrebama korisnika.

Mladi trebaju biti prvi koji će sudjelovati u procesu donošenja odluka jer upravo oni najbolje razumiju stvarnost života u sustavu skrbi. Njihovi uvidi osiguravaju da politike ne ostanu samo teorijske, već postanu praktične i učinkovite u poboljšanju životnih iskustava. Pri tome nije dovoljno sagledavati samo „iskustvo skrbi“ pojedinca. Moramo na njihove živote gledati onako kako bismo gledali na živote vlastite djece. Biste li s vlastitim djetetom prolazili kroz istu količinu papirologije i aktivnosti temeljenih na ishodima? Vjerojatno ne. Djeca trebaju odrastati okružena ljudima koji su spremni s njima graditi autentične odnose, prelaziti granice birokracije i pružati im sigurnost kroz povezanost i privrženost.

Promjene su već počele Za one koji misle da su promjene nemoguće, želim jasno reći – one se već događaju. Sve više shvaćamo da sustav skrbi o djeci mora evoluirati iz „sustava zaštite djece“ u „sustav povezivanja s djecom“. Zaštita nije dovoljna – nikada nije ni bila. Djeca trebaju sigurnu privrženost, iskrene razgovore i priliku za izgradnju značajnih odnosa. Papirologija ne odgaja djecu – odgajaju ih ljudi. Moj uspjeh nije rezultat kliničkog, distanciranog pristupa, već podrške onih kojima je do mene doista bilo stalo. Uspjela sam jer sam bila spremna raditi na sebi, uz podršku pouzdanih odraslih osoba koje su pokazale iskren interes za moju dobrobit. Klinički aspekti mog oporavka, poput kognitivno-bihevioralne terapije (CBT) i terapije reprocesiranja (EMDR), pomogli su mi u obradi emocija i reakcija povezanih s traumama. No, oni nisu osigurali moj rast i napredak kao građanke i članice zajednice – to su učinili ljudi koji su me vidjeli, čuli i uložili u mene. Ako želimo da mladi u sustavu skrbi ne samo preživljavaju, već napreduju, moramo dati prednost njihovom sudjelovanju, ulagati u njihove glasove i stvarati prostore u kojima će se osjećati viđenima i saslušanima.

Emily Hikaiti na panelu Adopt Change konferencije predstavlja Zakladu CREATE Alternativni MOD - DOM

Promjena je moguća – počinje slušanjem, a ostvaruje se djelovanjem prema onome što nam mladi kažu da im je potrebno.

Broj 6

Kad otpisani upale svjetlo: Šta su nas studentski protesti naučili o participaciji i kako participiraju mladi iz zaštite? PIŠE: Denis Ćulahović, predsednik udruženja „Moj Krug“ FOTO: Tozografija

Širom Srbije održavaju se studentski protesti. Pardon građanski. Počelo je sa studentima, ali u ovom trenutku je od bebe u kolicima, do bake na štakama, dobar dio nacije na ulicama Srbije. Hodaju, trče, voze, ali najvažnije - koračaju ka promjenama. Godinama smo svjedoci urušavanja svih segmenata društva. I u cijelom tom mraku i beznađu, za prekidač sa svjetlom potegnuše oni od kojih se to najmanje očekivalo - studenti. Etiketirani kao sebični, samoživi, izgubljeni u virtuelnom svijetu, sada su pokazali hrabrost i odlučnost. Istovariše pune šlepere nade po cijeloj naciji. Skoro cijeloj, pardon. Vrlo precizno i jasno postaviše zahtjeve nadležnim institucijama. Definisan je i datum kraja protesta. Potrebno je samo da se zahtjevi ispune. Zahtjevi kažu, neka nadležne institucije rade svoj posao. Bez mješanja bilo koga. Jednostavno zar ne?

Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

Ti, nekad otpisani mladi, sada ponos nacije, prošli su kroz najzabačenija sela kako bi svi mogli da ih vide i čuju. Protesti su perfektno organizovani, sa preko 270.000 ljudi na poslednjim okupljanjima. Organizacija je besprekorno vođena, podjeljena u segmente za koje su zaduženi studenti kojima je to područje studiranja. Pokazali su da znaju, mogu i hoće. Uz proteste, dijeli se hrana, pomažu se sugrađani, donira se onima kojima je najpotrebnije. Vratila se solidarnost, ljubav, empatija, samopoštovanje, vratila se ljudskost. Vratila se nada. Ovi mladi ljudi su sada kandidati za Nobelovu nagradu. Za nas već i jesu nobelovci. Pokazali su snagu, inteligenciju, sposobnost i volju da učestvuju u donošenju odluka vezanih za njihov život. Pokazali su moć i rezultat participacije. Među njima su i mnogi mladi iz socijalne zaštite. Oni koje je svijet i sistem otpisao i prije nego su umjeli da hodaju, trče, voze. Iako (do sada) nisu organizovali ovako masovne proteste za svoje drugare iz zaštite, njihova posvećenost i zalaganje u borbi za bolji sistem nebrojeno puta su pomogli onima unutar i izvan njega. Mogao bih napisati hiljade strana sa imenima care leavera koji su svojim djelima promjenili živote mnogih. Da to učinim, ovaj magazin, koji je već sada poput knjige, prerastao bi u enciklopediju - a poštari širom regije bi vjerovatno odbili dostavu. No, zato što nam je važno da ovaj primjerak Alternativnog MOD/DOMa stigne do vas, izdvajamo kao primjer samo jednu priču - priču o Stefanovoj participaciji. “Boriti se dostojanstveno za svoju zemlju i mlade - najveće je nadahnuće koje sam doživeo od kada sam izašao iz hraniteljske porodice“, kaže Stefan, Nišlija koji i sam sudjeluje u protestima koliko mu posao dopusti. Koliko je važno biti uključen u donošenje odluka koje utiču na spostvenu budućnost Sefan je bio svjestan od malena. Iako u svom porodičnom okruženju nije nailazio na razumevanje odraslih, ulaskom u sistem zaštite nije prestao da se bori. „Pošto sam odrastao sa nepoverenjem prema starijima, osećao sam da ne smem da budem tih dok se donose odluke koje će krojiti moj život. Uključivao sam se u teme koje se tiču mog obrazovanja, jer da nisam, lako sam mogao podlegnuti narativima da treba završiti fakultet koji će mi donositi sigurnu zaradu, a ne da se bavim onim što me ispunjava“, kaže.

stvari, pronašao sam način da se uključim – pomagao sam mu u svemu. Verovatno nije svestan koliko mi je značilo da imam druga na tom potpuno nepoznatom mestu. To mi je takođe pomoglo da sklonim misli i da budem prisutan u trenutku”, prisjeća se. Kasnije se uključio u rad omladinskih organizacija, gdje je pronašao svoje mjesto. Sve je počelo s edukativnim kampom na Vlasni koji je omladinska ogranizacija „Džedajski pokret“ organizovala za djecu bez roditeljskog staranja. „Bio sam zbunjen kada sam video koliko mladih ljudi sličnih meni postoji, koliko njih deli iste interese i želeo sam da im se pridružim što pre!“. I jeste. Uključio se u rad omladinskih organizacija, a iz tog iskustva rodila se ideja o „Štitu“ - organizaciji koja okuplja mlade iz sistema socijalne zaštite. „Želim da sistem zaštite ima holistički pristup stvarima. Temeljniji i rigorozniji trening i monitoring svih uključenih u program socijalne zaštite kako bi ličnost, sposobnosti i blagostanje bili vodič u radu sa mladima, a ne puki smeštaj i završetak školovanja. Voleo bih društvo koje će živeti u skladu sa prirodom, gde će postojati održivo stambeno rešenje za sve mlade koji izlaze iz programa zaštite. Da niko ne mora da strepi da li će živeti na ulici ako ne upiše fakultet ili kada napuni osamnaest godina. Da ne moramo da sanjamo kako posedujemo svoj dom u starosti. Kao neko ko je prošao po malo od svačega, dom je jedino mesto gde želim da budem a verujem, i veliki deo nas“, zaključuje. Za kraj dodaje da vjeruje da osobe koje prođu situacije zbog kojih na kraju i dospiju u program socijalne zaštite imaju izraženiju empatiju i uviđavnost u probleme mladih. „Pravilno kultivisanje tog potencijala može iznedriti figure koje će raditi u interesu svog društva. Oni mogu postati neizostavni deo politike mladih i uzor i inspiracija svima nama koji volimo da vidimo nasmejane, lepe i zdrave ljude, u zemlji gde smo rođeni”, podvlači na kraju Stefan. I mene ovo dodatno inspiriše. Stoga svečano i javno obećavam da ću u skladu sa svojim mogućnostima nastaviti do kraja života da participiram, obezbjeđujem prostor drugima da participiraju, te se truditi da živim u svjetlu! Časna participacijska! A vi? Šta čekate?

U zauzimanju za sebe Sefanu je u početku velika podrška bio sin njegovih hranitelja. „U prvih mesec dana bio sam anksiozan. Srećom, tu je bio stariji sin mojih hranitelja koji mi je pomogao da se oslobodim. Gledajući kako on neprestano unapređuje

Alternativni MOD - DOM

Broj 6

Sudjelovanje osoba s invaliditetom PIŠE: dr. sc. Marijan Tustonja, docent na Studiju socijalnog rada i voditelj Ureda za studente s invaliditetom SUM FOTO: Privatna arhiva Marijana Tustonje

„Braco, do kad ću ja biti ovdje?“ Ovo pitanje često sam dobivao kao mladić od dvadeset i nešto godina, noseći se s izazovima (socijalnog) sustava države u kojoj živim, države Bosne i Hercegovine. Postavljao ga je moj brat (osoba s lakim intelektualnim teškoćama) koji je bio smješten u jednu od institucija jer naš sustav nije prepoznavao i još uvijek ne prepoznaje princip samostalnog stanovanja uz podršku u lokalnoj zajednici. Zbog čega je ovo pitanje važno, pokušat ću demonstrirati i objasniti maksimalno jednostavno i jasno, kako biste mogli dobiti uvid u kompleksnost sustava i društvenog okruženja koje me/nas okružuje, a sve s ciljem podizanja svijesti o važnosti sudjelovanja osoba s invaliditetom u donošenju odluka o vlastitom životu. Riječ sudjelovanje u Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom (u daljnjem tekstu: Konvencija) pojavljuje se dvadeset i pet puta, u dokumentu koji ima svega trideset i pet stranica. Dokument koji je naša država ratificirala prije petnaest godina i time se obvezala očuvati dostojanstvo, autonomiju, dignitet i slobodu osoba s invaliditetom. Što nam ovo govori? Odgovorio

Maj 2025.

bih jednostavno i jasno: samostalno donošenje odluka i pravo na sudjelovanje temeljne su odredbe Konvencije. Možda dodatno precizirati: najbolji interes osobe s invaliditetom mora biti temeljen na samostalnom sudjelovanju osobe na koju se taj interes odnosi.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

Dok ovo čitate, smatrate li da previše utopistički i ležerno gledam na ovu tematiku i kako ovaj pristup postoji samo u teoriji, da ga u stvarnom životu nije moguće provoditi? U Bosni i Hercegovini živi 61 591 osoba sa smetnjama u psihičkom i fizičkom razvoju (Agencija za statistiku, 2024). Brojka koja jasno ukazuje na sveprisutnost osoba s invaliditetom u društvu, ali isto tako gotovo 62 000 osoba koje su nažalost „skrivene“ od očiju javnosti žive živote u kojima drugi grade i kreiraju njihovu sudbinu. Nedavno sam za potrebe izlaganja na jednom skupu obrađivao temu: Briga o osobama s intelektualnim invaliditetom koje napuštaju skrb u Bosni i Hercegovini, gdje je cilj bio prikazati što se događa s mladima s intelektualnim invaliditetom koji napuštaju sustav socijalne skrbi. Na tragu svih podataka, bilo je žalosno zaključiti kako upravo mladi s intelektualnim teškoćama bivaju smješteni u institucije te nastavljaju svoj odrasli život u okruženju koje negativno utječe na njihov psihosocijalni razvoj. Institucionalni smještaj još uvijek je dominantni pristup brige i skrbi o osobama s invaliditetom u našoj državi, dok koncept samostalnog stanovanja uz podršku za osobe s invaliditetom nije zaživio u sustavu socijalne skrbi, već je u posljednjih desetak godina potaknut nevladinim sektorom: borbom međunarodnih i domaćih nevladinih organizacija za prava osoba s invaliditetom na samoodređenje, kvalitetu života i prava na sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njihovoga najboljeg interesa. Za potrebe pisanja ovoga članka imao sam priliku, u suradnji sa socijalnom radnicom jedne od organizacija civilnog društva koja brine o osobama s intelektualnim teškoćama, dobiti uvid u poimanje sudjelovanja od strane korisnika te organizacije. Izjave poput: “Nikad na svoju ruku, nego uvijek pitati svoje nadređene” ili “Dok je moja mama bila živa skupa smo donosile odluke. Sada kada nje nema više drugi odlučuju umjesto mene, a ja se složim s njima. Voljela bi da više uvažavaju moje mišljenje”, daju naslutiti kako osobe s invaliditetom vide svoje sudjelovanje. Uz navedene citate korisnici su još naveli kako im je lakše uraditi kućanske obaveze kad ih dijele s članovima obitelji, kako ih neusvajanje njihovih odluka često naljuti i dovodi do suza te kada osjete čari samostalnosti onda vole u njoj maksimalno i uživati (pa ih i raniji povratak mame s posla zna naljutiti). Ovi iskazi korisnika jasno ilustriraju različite razine samostalnosti i prepreke s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom u ostvarivanju svog prava na sudjelovanje. S jedne strane, neki korisnici izražavaju osjećaj bespomoćnosti i naučene ovisnosti o drugima, dok drugi prepoznaju i cijene trenutke u kojima su mogli samostalno odlučivati.

Alternativni MOD - DOM

Također oni svjedoče o važnosti poticanja sudjelovanja osoba s invaliditetom u svakodnevnim odlukama, ne samo u pogledu velikih životnih izbora, već i u donošenju odluka koje se tiču njihovog osobnog života, obitelji i zajednice. Kako sam ranije i navodio jedan od ključnih problema u Bosni i Hercegovini je činjenica da institucionalni okvir i dalje zadržava paternalistički pristup prema osobama s invaliditetom, čime se ograničava njihova autonomija i samostalnost. Nedostatak sustavnog pristupa omogućavanju podržanog odlučivanja i prilagođenih mehanizama koji bi osigurali veću uključenost ovih osoba u društvene tokove dodatno produbljuje njihovu marginalizaciju. Iako Konvencija jasno ističe pravo na samostalno donošenje odluka, praksa pokazuje da su osobe s invaliditetom često isključene iz procesa koji izravno utječu na njihove živote. Uspostava modela podržanog odlučivanja, koji omogućava osobama s invaliditetom da uz odgovarajuću pomoć donose odluke koje ih se tiču, jedan je od ključnih koraka u procesu deinstitucionalizacije. Ovakav model podrazumijeva da osoba s invaliditetom ima podršku u razumijevanju informacija, razmatranju različitih opcija i izražavanju svojih želja, ali konačna odluka ostaje u njezinim rukama. Kao pozitivne primjere sudjelovanja osoba s invaliditetom možemo istaknuti projekte samostalnog stanovanja uz podršku, koje provode određene nevladine organizacije u BiH. Ovi programi omogućavaju osobama s invaliditetom da žive u zajednici, uz prilagođenu podršku koja im omogućava veći stupanj autonomije. Međutim, ovakvi programi su još uvijek rijetki i ovise o inicijativama civilnog društva, dok institucionalni sustav socijalne skrbi ne pruža sustavnu podršku takvim oblicima inkluzije. Za stvarnu promjenu potrebni su sveobuhvatni zakonski i društveni pomaci. Prvenstveno, potrebno je usklađivanje zakonodavstva s Konvencijom, uključujući ukidanje prakse potpunog lišenja poslovne sposobnosti, koja i dalje postoji u jako puno slučajeva. Nadalje, potrebno je razviti strategije koje će omogućiti osobama s invaliditetom da ravnopravno sudjeluju u svim aspektima društvenog života, uključujući obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu i političko sudjelovanje. Na kraju, ključno je promijeniti društvenu percepciju i poticati kulturu poštovanja prava i dostojanstva osoba s invaliditetom. Umjesto da ih se doživljava kao pasivne primatelje pomoći, potrebno je osnažiti ih kao aktivne sudionike u društvu, čije mišljenje i odluke imaju stvarnu težinu. Samo kroz takav pristup možemo osigurati da se pitanje s početka ovog teksta – “Braco, do kad ću ja biti ovdje?” – više nikada ne mora postaviti.

Broj 6

Kafić „Frend“ – mjesto koje vas omota u osmijeh PIŠE: Ljiljana Ban FOTO: Arhiva Centra za socijalni rad Prijepolje

Kafići su oduvijek posebna mjesta. Prostor je to koji nenametljivo daje mogućnost za odmor, okrijepu i druženje. U kafićima se rađaju nove ideje, prijateljstva, sklapaju poslovi, raspravljaju aktualnosti, olakšavaju duše. I svatko od nas tijekom vremena zavoli onaj jedan kafić za koji postajemo posebno vezani. U Prijepolju, gradiću na jugozapadu Srbije, prije godinu dana svoja vrata otvorio je kafić „Frend“. Svi njegovi gosti slažu se u jednom: Topla dobrodošlica i kava s kockom ljubavi posebnost su ovog kafića. Znatiželjni kakvi jesmo, navratili smo u „Frend“ i pokušali doznati više od onih koji svakodnevno spremaju tu čuvenu kavu. Kristina i Mladen, naši sugovornici, mlade su osobe s invaliditetom. Druženje s vršnjacima i sudjelovanje u raznim aktivnostima izvan kuće donedavno su im bili tek pusti san. Sadržaja za osobe s intelektualnim teškoćama u Prijepolju nije bilo. No, zahvaljujući upornosti i entuzijazmu stručnih radnika Centra za socijalni rad Prijepolje, stvari su se počele mijenjati. Prvo su pokrenute kreativne radionice. Stvaranje rukotvorina nije samo donosilo radost, već je poticalo druženje i istraživanje individualnih potencijala. Uskoro se grupa toliko zbližila da su si dali i grupno ime - „Kreativci“. Na susretima je vladala atmosfera ispunjena pjesmom, smijehom i zajedništvom, a sve više sugrađana željelo je biti dio te priče. I tako se rodila ideja o otvaranju kafića. Uz snažnu volju „Kreativaca“ i financijsku podršku lokalne općine i Ministarstva za brigu o porodici i demografiju, kafić „Frend“ otvorio je svoja vrata u ožujku 2024. te postao omiljeno okupljalište svih generacija. U „Frend“ sam navratila virtualno. S druge strane ekrana dočekali su me Kristina i Mladen. Iako je bila njihova radna smjena, zbog snimanja, kuhanje i posluživanje preuzela je kolegica Azra. Ubrzo je na stol stigla i čuvena kava čiji me miris opio čak i preko ekrana. Kako je kafić „Frend“ medijski hit, njih dvoje već su navikli na kamere i novinare te su mi sami, bez puno pitanja, dali cijeli paket uvodnih informacija.

Maj 2025.

Kreativci i stručno osoblje

Kafić radi svakog radnog rada od 7:00 do 14:30 sati, a članovi grupe „Kreativci“ izmjenjuju se u radu i smjenama prema svojim mogućnostima i željama. Uz njih su svakodnevno i stručne djelatnice Centra za socijalni rad, koje im pružaju podršku i pomažu u organizaciji posla. Ponuda kafića jednostavna je – kava, čaj, sokovi i voda – i dosad se pokazala sasvim dovoljnom. Među redovnim gostima ističu se srednjoškolci iz obližnje škole, koji se uz kavu rado pridružuju i kreativnim radionicama. S dolaskom proljeća, kafić seli na terasu, što privlači još više gostiju. Ove godine terasa će, uz podršku općine, biti dodatno uređena pa će „Frend“ zasjati u još ljepšem izdanju. Kristina i Mladen vesele se velikom broju gostiju jer tada se u njihovoj „Kutiji za dobrotvorni dinar“ prikupi više novca, koji na kraju smjene podijele među sobom. Ipak, u njihovim se očima prvi put pojavi trag sjete. Objašnjavaju mi kako, iako oboje vole raditi u „Frendu“, sanjaju o pravom zaposlenju i redovitoj plaći. Kad bi oni donosili odluke posvetili bi se stvaranju novih radnih mjesta za mlade. „Tako bi se mladi poput nas mogli zaposliti i imati svoj život“, kaže Mladen. Kristinin osmijeh ponovno zasja i vraćamo se dobrom raspoloženju. Mladen skreće razgovor na sport i navodi kako se u Prijepolju i u tom području stvari za osobe s invaliditetom mijenjaju na bolje. Diljem grada otvaraju se teretane na otvorenom sa spravama prilagođenim osobama s invaliditetom. Tako sada imaju mjesto za vježbanje. I to nije sve – napravljeni su video tutorijali s uputama i idejama za vježbe. S ponosom ističe kako je i on sudjelovao u snimanjima s trenerom. Riječ po riječ, i druženje se bliži kraju. Naša je kava popijena, a novi gosti već pristižu. Prije rastanka, Kristina i Azra uzimaju mikrofon i ispraćaju me pjesmom. Plješćem, a ogromni osmijeh omota mi se od uha do uha. U tom trenutku shvaćam – kafić „Frend“ jednostavno osvaja i vezuje već od prve i to svojom čistom radošću.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

3. kongres mladih Romkinja i Roma

Informacijom do mogućnosti izbora PIŠE: Miruna Kastratović FOTO: Privatna arhiva Lee Oršuš

Lea Oršuš studentica je Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Osim što je buduća socijalna radnica, Lea već godinama volontira. Radi s mladima iz alternativne skrbi i s mladim Romima jer želi pomoći onima koji, ne svojom krivnjom, često žive u okruženju s manje mogućnosti i prilika. Želi promijeniti način na koji generacije odrastaju, kao i perspektivu kroz koju gledaju na život. Ona sama odabrala je izlaz i školovanje i sad želi i drugima pomoći da dobiju tu priliku. Povijest Leinog rada s mladima počela je u organizaciji FICE Hrvatska gdje je svojedobno i sama bila korisnica usluga. Dolazila je na instrukcije za srednju školu, nakon toga na edukacije, pa na kampove i na kraju je ostala i sama volontirati. Tako je počela izravno raditi s mladima iz alternativne skrbi. Nakon toga surađuje s Forumom za kvalitetno udomiteljstvo, pa iza toga Savezom Roma u RH Kali Sara. Nakon što je Savez započeo s provedbom dvogodišnjeg projekta „Obrazovane Romkinje – Osnažene romske zajednice!“ uključila se i početi ciljano pomagati i romskim djevojkama.

Alternativni MOD - DOM

U dvije godine kroz radionice projekta prošlo je oko dvjestotinjak djevojaka. „Prošle su tri ciklusa edukacija, a sama perspektiva da imaju siguran prostor gdje mogu raspravljati o delikatnim temama, poput reproduktivnog zdravlja ili toksičnih veza, bila im je jako važna. Taj je projekt bio baš za mlade djevojke kako bi doznale što ih zanima i osjećale se sigurno“, pojašnjava Lea. Uslijedili su razni kongresi usmjereni na romske srednjoškolce i studente i taj je potencijal samo rastao. Cilj je bio informiranje, razgovor o problemima, participacija mladih.

Broj 6

Prema njezinom iskustvu, mladima je pomoć potrebna i u naoko jednostavnim stvarima, poput informacije o tome kako se prijaviti za neku srednju školu, kako upisati fakultet, koji fakulteti i studiji postoje, gdje se može dobiti stipendija, kako doći do mjesta u domu, zašto je dom dobar ili nije. Pitanja na koja je davala odgovor bila su uobičajena pitanja koja bi mladi postavljali roditeljima ili odgajateljima, ali nisu dobili odgovore. „Uglavnom se radilo o informiranju, jer je informacija važna“, kaže Lea Oršuš. Dodaje kako je u osnovnoj školi još ok, ali prave nepoznanice počinju sa srednjom školom. Srednja škola donosi niz pitanja i potrebe za informacijama. Mladi ne znaju kako pristupiti odabiru škole, koji programi postoje, što znači strukovna, a što četverogodišnja škola, što znači završiti gimnaziju i koje su im mogućnosti nakon tih škola. „Sve se svodi na osnovne informacije. Primjerice ako završe trogodišnju strukovnu školu radit će strukovne poslove za manju plaću. Ako se odluče za četverogodišnju školu, nakon nje isto mogu raditi, ali mogu i upisati fakultet, i slično“, navodi. Uz informiranje o vrsti škola Lea posebno ističe i informacije o financijskoj potpori koju mladi najčešće ne mogu dobiti od obitelji. „To su informacije o tome koje se stipendije nude, od državnih na osnovu nacionalnosti, do primjerice sportskih stipendija, zatim koji se poticaji nude i na kraju tu je i povezivanje s donatorima koji su voljni pomoći. Za sve je to potrebna dobra i kvalitetna informacija“, i opet podcrtava Lea. Lea je i članica Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. Ulaskom u to povjerenstvo uz savjet mladima može ponuditi i konkretnu informaciju o financijskoj pomoći. „Radi se o mogućnostima sufinanciranja za nadarene učenike kao i za one koji se bave pojedinim područjem, poput glazbe ili sporta. Pomoć se može dobiti za široko područje unapređenja obrazovanja od tečaja stranog jezika ili informatike, završetka srednje škole u Pučkom učilištu do financiranja troškova pripreme za maturu kao i upisnina i školarina u ustanovama visokog obrazovanja“, navodi Lea i sa žalošću zaključuje kako je financiranje diplomskih smjerova na fakultetima jako rijetko tražena pomoć.

Jeste li čuli…

za ove mogućnosti stipendiranja obrazovanja učenika i studenta romske nacionalne manjine u RH Ured za ljudska prava i nacionalne manjine – nudi u glavnom tekstu navedene mogućnosti stipendiranja, a prijavu podnose obrazovne ustanove i ostali pravni subjekti koji pružaju usluge obrazovanja i/ili usavršavanja. Više informacija o potrebnoj dokumentaciji i uvjetima možete saznati putem upita na mail ured@uljppnm.vlada.hr Ministarstvo znanosti i obrazovanja dodjeljuje stipendije za učenike srednjih škola. Riječ je o stipendiji od 133 eura (za razdoblje od rujna do lipnja) i na njih ima pravo redoviti učenik srednje škole, hrvatski državljanin pripadnik romske nacionalne manjine s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koji mora biti upisan u prvi razred srednje škole. Detalje prijave treba pogledati na mrežnoj stranici ministarstva (https://mzom.gov.hr/). Prijave se šalju na adresu Ministarstva znanosti i obrazovanja, njihovoj Upravi za nacionalne manjine. Jedinice lokalne samouprave često također nude stipendije te valja provjeriti na njihovim stranicama mogućnosti. Primjerice Grad Zagreb dodjeljuje izdašne stipendije za učenike i studente romske nacionalne manjine u cilju poticanja na završavanje srednje škole, kao i na nastavak školovanja u sustavu visokog obrazovanja. Pravo na stipendije imaju redoviti učenici i studenti koji su državljani RH, imaju prebivalište u Zagrebu i dokaz o pripadnosti romskoj nacionalnoj manjini. Dodjeljuju se na 10 mjeseci na temelju provedenog natječaja, a natječaj se objavljuje u listopadu na internetskoj stranici Grada Zagreba ( https:// zagreb.hr/stipendija-grada-zagreba-za.../201822 ). Stipendije mjesečno iznose 380 eura za učenike i 520 za studente.

Lea Oršuš

Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

Netko me čuje, vidi i poštuje PIŠE: Miruna Kastratović FOTO: Privatna arhiva Josipe Glavurdić

Uključivanje djece i mladih u donošenje odluka u sustavu alternativne skrbi nije redovita pojava, dapače rijetka je. Primjer dobre prakse gdje se takav pristup djeci njeguje je stambena zajednica Udruge Breza. U Brezi je to uključivanje stil života i rada, događa se na svakodnevnoj razini, u manje i više važnim pitanjima. O tome nam pričaju Josipa Glavurdić koja je nekad bila korisnica Breze, nakon toga postala je i odgajateljica u Brezi, a sad je mentorica novim odgajateljima koji dolaze u Brezu te Nika Lastavec trenutna korisnica Breze. Alternativni MOD - DOM

Josipa Glavurdić i korisnica u radu u vrtu

Josipa priča kako je razlika u odnosu na dom u kojem je bila prije Breze bila vidljiva već na prvi pogled, golim okom. Nakon institucije u kojoj je živjela sa 63 djece, došla je u kuću, katnicu s petero djece. Manje djece značio je i individualniji pristup, pa je nekome odjednom bilo važno je li jela, koliko je pojela, je li oprala zube, je li spavala. To joj je sve bilo jako čudno. Osim toga sve se baziralo na dogovoru, a dogovor podrazumijeva slušanje i uključivanje. Primjerice kad su bili u pitanju poslovi u kući, Josipa je voljela vanjske aktivnosti, pa su joj rekli hajde onda radi vani. Isto tako čim je došla odgajatelji su je pitali je li spremna za redovnu školu ili želi na ispite. I to je bila novost, nju se pitalo kako će se lakše prilagoditi novoj situaciji. „Imala sam dojam da me netko napokon čuje, vidi i poštuje moju odluku. Možda se ne slaže s njom, ali poštuje moju odluku“, ističe Josipa. Nedjeljom su u Brezi imali zajedničke sastanke na kojima su dogovarali tjedni jelovnik i raspored zaduženja. Zaduženja su se birala po principu tko je u čemu dobar, ali su se i prilagođavala situaciji, pa ako je primjerice ujutro netko u školi i ne stigne naložiti vatru, to će ga dočekati poslijepodne. Trenutna korisnica Breze koja je već pri kraju programa Nika Lastavec,

Broj 6

navodi da korisnice i dalje same sastavljaju jelovnik i pišu popis namirnica koje žele kupiti. I ona kaže kako je niz primjera donošenja odluka u kojima svi razgovaraju i djevojke se pita za mišljenje i one ga imaju pravo reći.

krevet. Imali smo korisnicu koja je s time imala problema i htjeli smo provjeriti kako bi on na to reagirao. On se kao nešto našalio, ali nama to nije bilo smješno. Bilo je neprimjereno i mi smo rekle da ne želimo takvog odgajatelja. I na kraju se nije zaposlio.“

„To mi puno znači jer si u suprotnom frustriran. Jer u školi ili na fakultetu nemaš pravo imati svoje mišljenje i osjećaš se glupo. Ovdje možemo sve reći, kako se osjećamo i što bismo voljele. To nam je znak nekog poštovanja prema nama i tako nas zapravo uče da imamo pravo na mišljenje“, kaže Nika.

Od drugih primjera uključivanja Josipa priča i o postupcima u Brezi kad je u pitanju kontakt s roditeljima. U domu u kojem je bila prije Breze nitko je nikad nije pitao želi li kontakt s roditeljima, je li on zdrav za nju i kako se zbog toga osjeća, to se jednostavno moralo odrađivati. U Brezi je mogla reći da joj je to previše i odgajatelji bi stali na njezinu stranu.

Priča kako je potpuno drugačije bilo dok je bila na opservaciji u jednoj ustanovi. Tamo je nitko ništa nije pitao, bilo o obrocima ili o aktivnostima. Josipa Glavurdić se nadovezuje i dodaje još primjera uključivanja i slušanja. Ako je dijete prije dolaska u Brezu doživljavalo bulling u školi, neće ga se odmah poslati u školu nego se može odmoriti od tog osjećaja. I to je zajednička odluka, hoće li se odmah vratiti u školu ili neće. „Uključivanjem i izborom postižemo da imaš osjećaj da si viđen i da nekoga zanima kako si. Ako si već došao iz nekog kaosa, zašto opet dijete gurati u kaos.“, objašnjava. Josipa navodi i kako je bila zahvalna jer ju nisu na ništa silili iako to ne znači da nije bilo strukture i reda, no ta je struktura imala smisla. Kompromis i razumijevanje ne čine da se mladi raspuste, nego baš obrnuto i priča da je kao dijete od osam godina loše reagirala na kako ga zove „generički“ pristup. „Dijete bez ljubavi i podrške prvo što osjeti je da netko radi ili ne radi taj posao sa srcem. Ta djeca imaju poseban radar i to prvo primijete. Ako vide da netko sve samo odrađuje, ona se odmah gase, u stilu „nemam motivacije, nemam volje, ja sam samo broj.““, dodaje Josipa. Vjerojatno najznačajnija odluka u životu kuće je zajednički izbor novih odgajatelja. Razgovor za posao s kandidatom odvija se u sobi kod šefice i, kako priča Josipa, njemu prisustvuju i korisnice, na razgovoru su svi.

U domu je morala ići kod roditelja svaki drugi vikend htjela to ili ne. U Brezi odgajatelj procjenjuje može li se vratiti opet u atmosferu iz koje je izdvojena i može li se nositi s time, a ako ne želi ići, on joj kaže da ima pravo izbora i ne sili je na susret i odlazak kod roditelja. Josipa je u Brezi bila odgajateljica sedam godina prije nego je otišla dalje svojim putem. Ali ostala mentorica novim odgajateljima i zbog toga povremeno i dalje dolazi u stambenu zajednicu. Priča kako joj nije bilo lako biti odgajateljica, ali vjeruje da su je djeca više poštivala jer su znala da ih ona razumije. „Velika prednost, jako velika prednost bilo mi je moje iskustvo koje je slično njihovom.“, kaže Josipa. U stambenu zajednicu sad dolazi povremeno i uvodi nove odgajatelje u tim koji je trenutno, prema njezinoj procjeni, dobar. Dodaje i kako je uočila da joj je kao odgajateljici nedostajao neki oblik supervizije, pa mladim kolegicama uvijek predlaže da svakako odlaze na psihoterapije. Predložila je općenito uvođenje savjetodavne pomoći kao nečega što bi se trebalo dodatno razviti. Jer posao odgajatelja je težak i podcijenjen i važan.

Djevojke mogu nešto pitati i nakon razgovora svi zajedno se dogovaraju paše li im kandidat ili ne. Odluku dodatno učvrsti i probni rad, a u tih nekoliko tjedana i kandidat ima priliku vidjeti o kakvom je poslu riječ. „Sad kad se sjetim intervjua za posao u Brezi nisam često vidjela toliko gušta kod djece kao u tom trenutku. Taj osjećaj kad one odlučuju o kandidatu, to je nešto što se ne viđa često. Djevojke postavljaju pitanja tipa „da se ja izrežem što bi ti učinio ili ako mi je težak dan bi li me tjerala nešto raditi i kakvu bi intervenciju primijenili“ jer te su situacije jako važne. Izbor odgajatelja je najznačajniji primjer uključivanja“, opisuje Josipa. I Nika Lastavec prisjeća se kako je bilo razgovora s odgajateljima koji se nisu baš primjereno ponašali. „Jednog smo kandidata pitali što bi učinio da jedna od korisnica legne pored njega na

Maj 2025.

Korisnice uređuju svoje prostorije

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

Put od lokalnih inicijativa do UN-a: Dječiji parlament kao pokretač promjena PIŠE: Anisa Šetka FOTO: Arhiva Mreže ”Snažniji glas za djecu” i Berine Ceribašić

Načelo dječje participacije čini se mnogima poznatim ali realnost u sistemu javne brige često pokazuje drugačiju sliku – djeca i mladi su u najvećem broju slučajeva isključeni iz procesa odlučivanja. Neki se ipak ne predaju tako lako i godinama požrtvovano rade na inicijativama koje nastoje promijeniti ovu situaciju i osnažiti glas djece i mladih. Među njima je Mreža “Snažniji glas za djecu”. Alternativni MOD - DOM

Broj 6

Mreža je formirana 2009. godine uz podršku organizacije Save the Children, s ciljem jačanja utjecaja organizacija koje se bave pravima djece u BiH. Od početnih 14 udruženja, mreža je narasla i postala ključni akter u praćenju stanja prava djeteta te zagovaranju promjena na lokalnoj, entitetskoj, državnoj i međunarodnoj razini. „Ono što možemo reći i na šta smo možda najviše ponosni je naš uzajamni partnerski i prijateljski odnos koji svi dijelimo i danas,” istaknula je Berina Ceribašić, pokretačka snaga mreže. Jedna od glavnih misija mreže je aktivna promocija participacije djece u donošenju odluka. Kroz edukaciju i aktivizam, djeca se osnažuju kako bi mogla prepoznati i zagovarati svoja prava te aktivno sudjelovati u donošenju odluka koje ih se tiču.

Kako djeca i mladi sudjeluju u radu mreže? Mreža djeluje kroz dječje grupe koje prolaze edukativne i aktivističke procese, učeći o Konvenciji o pravima djeteta, zagovaranju, provođenju kampanja i istraživanja. Djeca u sklopu mreže provode konkretne inicijative u svojim lokalnim zajednicama, poput osiguranja sigurnosti u školama, organiziranja edukativnih radionica i zagovaranja promjena kod lokalnih vlasti. “Tokom godina kroz Mrežu je bilo aktivno 10 dječjih grupa koje su uz pomoć udruženja članica prolazile edukativni i aktivistički put. Djeca su birala probleme u svojim lokalnim zajednicama i aktivno radila na njihovom rješavanju, od postavljanja ležećih policajaca ispred škola do uvođenja sandučića za anonimne prijave kršenja dječjih prava,” pojasnila je Ceribašić. Jedan od najznačajnijih uspjeha mreže bio je Dječji izvještaj o stanju prava djeteta u BiH, koji su 2019. godine sami predstavili UN Komitetu za prava djeteta u Ženevi. “Ovo je bio historijski trenutak jer je po prvi put glas djece iz BiH bio direktno predstavljen pred međunarodnim tijelom,” dodala je.

“Bez opširnog opisivanja, Dječiji parlament mi je pomogao da zaštitim prvenstveno sebe i svoja prava, pa onda da izrastem u osobu koja se predano zalaže za prava drugih! Sada je moje cjeloživotno učenje i obrazovni izbor fokusiran na pravo, međunarodne odnose i načela o kojima sam nekada učila u prostorijama Općine Novi Grad Sarajevo.” Posljednjih godina Sajra je bila koordinatorica mnogih kampanja i projekata, moderatorica UN programa, pokretačica raznih inicijativa na lokalnom i regionalnom nivou. “Izabrana od strane Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, bila sam jedna od deset članova prvog UN Savjetodavnog odbora za mlade u BiH. Sada sam aktivna članica regionalnih i globalnih UN programa, a u decembru 2023. godine predstavljala sam glas mladih na najvećem UNHCR svjetskom međunarodnom skupu u Ženevi!” “Sve je počelo sa Dječijim parlamentom, a pretvorilo se u cjeloživotnu misiju da budem jedna od onih koja će u knjigu čovječanstva dodati pravičnijih i ljepših poglavlja!” zaključila je Sajra.

Kako se uključiti i zašto je dječji glas važan? Kako bi djeca bila osnažena za donošenje odluka, neophodno je osigurati edukativne cikluse koji im pomažu da razumiju svoja prava i mogućnosti. “Svaki rad s djecom, pored osiguranja adekvatnih i sigurnih uvjeta za odvijanje aktivnosti, uključuje edukativni proces kako bi djeca stekla potrebno predznanje. Cilj je da se postigne što veći nivo dječje participacije, od planiranja do provedbe i evaluacije postignuća,” ističe Berina Ceribašić.

Sajra Kustura – put od Dječjeg parlamenta do UN-a Primjer kako dječja participacija može donijeti stvarne promjene je put Sajre Kusture, koja je iz Dječjeg parlamenta u BiH stigla do međunarodnih institucija. Sajra ističe da je njeno putovanje započelo kada je kao učenica osnovne škole sudjelovala u Dječjem parlamentu. “Sve je počelo sa Dječijim parlamentom! Kao učenica šestog razreda postala sam dio raznih programa, kreativnih diskusija i radionica. U početku je to djelovalo samo kao jedna od vannastavnih aktivnosti, dok vremenom nisam shvatila da se sve to što smo radili pretvorilo u alat pomoću kojeg sam lakše dolazila do nekih životnih odgovora i rješenja. Uspjela sam da zaustavim nasilje koje sam trpjela i da reagujem na nepravdu koja mi se činila,” ispričala je Sajra. Maj 2025.

Sajra Kustura

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

“Dječja participacija nije samo važna za djecu kao pojedince – ona je ključna i za društvo u cjelini. Djeca kroz sudjelovanje uče odgovornost, razvijaju samopouzdanje, kritičnost i socijalne vještine. No, moraju biti svjesni i granica svojih prava – njihova sloboda izražavanja ne znači apsolutnu slobodu činjenja. Djeca moraju znati da ista prava pripadaju i drugima te da ostvarenje njihovih prava ne smije ugroziti prava drugih,” dodaje Ceribašić. Djeca i mladi zainteresirani za sudjelovanje mogu se obratiti udruženjima članicama mreže, ovisno o mjestu u kojem žive. “Nažalost, nemamo stalnu podršku za ovakav vid rada sa djecom, ali nastojimo pronaći najbolji način da ih uključimo. Udruženje ‘Naša djeca’ Sarajevo uvijek je otvoreno za nove mlade aktiviste,” napominje Ceribašić. Pitanje koje se često postavlja jest – ima li dječji glas težinu? “Mnogi mladi smatraju da njihov glas nije bitan. Međutim, kroz istraživanja koja smo provodili, vidjeli smo da veliki broj djece izražava nezadovoljstvo načinom na koji ih se uključuje u odluke koje ih se direktno tiču. Zato radimo na tome da ih osnažimo i damo im platformu da se čuju,” objašnjava ona. Primjer iz prakse dolazi iz Dječjeg parlamenta općine Novi Grad Sarajevo. “Općina je shvatila da odrasli ne mogu znati što djeci zaista treba. Preporuke djece ugrađene su u Akcioni plan za djecu, što pokazuje da se njihov glas može uvažiti i pretočiti u konkretne promjene,” ističe Ceribašić.

Izazovi i budućnost dječje participacije Uprkos uspjesima, mreža se suočava s izazovima poput nedostatka sistemske podrške i finansiranja, što otežava dugoročni kontinuitet aktivnosti. “Djeca su željna učiti i raditi, ali sistem im često ne daje dovoljno prilika. Nedostatak sredstava jedan je od najvećih izazova – dok u drugim zemljama ovakvi programi imaju institucionalnu podršku, kod nas su uglavnom oslonjeni na međunarodne donatore,” dodaje Ceribašić. Mreža “Snažniji glas za djecu” nastavlja zagovarati formiranje što većeg broja dječjih parlamenata širom BiH te planira novi dječji izvještaj za UN Komitet za prava djeteta. “Želimo vidjeti BiH u kojoj će se glas djece i mladih uvažavati ne samo simbolično, već kao stvarna snaga promjena,” zaključuje.

Alternativni MOD - DOM

Glasovi mladih u akciji: Kako U-Report oblikuje politike širom Zapadnog Balkana PIŠU: Timovi UNICEFa Albanija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makednija i Srbija FOTO: Arhiva UNICEFa zemalja Zapadnog Balkana

U-Report je UNICEF-ova digitalna zajednica za mlade, kreirana od strane mladih. U njemu se kroz ankete prikupljaju mišljenja mladih kako bi se oblikovale politike u ključnim oblastima kao što su obrazovanje, mentalno zdravlje i klimatske akcije. Tu su i chatbotovi koji pružaju savjete o temama koje su mladima važne. Od svog pokretanja u Ugandi 2011. godine, U-Report je narastao na više od 36 miliona članova u preko 90 zemalja. Platforma angažuje mlade od 15 do 30 godina putem Instagrama, Telegrama, Vibera i Facebooka te kroz aktivnosti van mreže. Na Zapadnom Balkanu, U-Report je pokrenut 2018. godine i danas broji preko 36.000 U-Reportera. U daljnjem tekstu donosimo primjere kako mladi iz regije učestvuju u donošenju odluka na lokalnom i globalnom nivou.

Oblikovanje obrazovnih politika u Albaniji U 2024. godini, UNICEF Albanija je konsultovao mlade kako bi doprinijeli reformama obrazovne politike. U-Report anketa je pokazala da 51% ispitanika smatra da su nastavnicima potrebne dodatne obuke, dok 73% želi više praksi i školskih projekata. Ovi uvidi su korišteni za izradu preporuka za Nacionalnu strategiju obrazovanja, koje su dostavljene Ministarstvu obrazovanja i sporta. Kada je u pitanju sigurnost u školama, 42% mladih je istaklo da su razredne starješine ključne za rješavanje vršnjačkog nasilja, a kao važni akteri prepoznati su i psiholozi i zaštitari. Osim toga, 86% ispitanika podržava kontinuiranu obuku nastavnika kako bi mogli prepoznati i reagovati na vršnjačko nasilje. Ove preporuke su postale dio Nacionalnog akcionog plana za sigurnost u školama. Kako bi angažovali više mladih, UNICEF-ov Savjetodavni odbor za adolescente (AAB) promovirao je U-Report na terenu. “Bilo je osnažujuće preuzeti inicijativu i povezati se s toliko mladih. Isprva su neki bili skeptični, ali nakon što su čuli naše priče, shvatili su da njihovo mišljenje zaista vrijedi”, rekla je Dea, 17-godišnja U-Reporterka i članica AAB-a.

Broj 6

tome kako želimo da škola izgleda u budućnosti je zato sjajan početak. Školama treba više empatije, a to možemo postići boljom komunikacijom“, rekao je 16-godišnji U-Reporter iz Podgorice.

Oblikovanje politika mentalnog zdravlja u Sjevernoj Makedoniji UNICEF Sjeverna Makedonija koristio je U-Report za prikupljanje mišljenja mladih o prioritetima mentalnog zdravlja. “Trebamo moći otvoreno razgovarati o mentalnom zdravlju. Ljudi koji trebaju pomoć moraju znati da se ničega ne trebaju sramiti”, rekao je 16-godišnji U-Reporter. AAB članovi promoviraju U-Report

Kreiranje nastavnih materijala u Bosni i Hercegovini

Rezultati anketa su pomogli Nacionalnom komitetu za mentalno zdravlje u izradi Nacionalnog akcionog plana za mentalno zdravlje djece i adolescenata, koji je kasnije usvojilo Ministarstvo obrazovanja i nauke.

UNICEF Bosna i Hercegovina je angažovao preko 3.000 učenika, uključujući U-Report zajednicu, kako bi pomogli u oblikovanju obrazovnog sadržaja.

Uključivanje mladih u građansku akciju u Srbiji

Tri U-Report ankete sa 900 ispitanika ukazale su na potrebu uključivanja tema poput mentalnog zdravlja, društvenih normi i prevencije nasilja u nastavne programe. Ovi podaci su korišteni za izradu novog priručnika za nastavnike, koji su zajedno kreirali psiholozi i pedagozi. Program je implementiran u 300 škola i do sada je obuhvatio preko 60.000 djece.

Podizanje svijesti o klimatskim promjenama na Kosovu1 Uoči COP28 konferencije, mladi s Kosova učestvovali su u globalnoj U-Report anketi o klimatskim promjenama, tako dajući svoj doprinos UNICEF-ovom zagovaranju na konferenciji. „Možda sam mala, ali mogućnost da podijelim svoje mišljenje sa svjetskim liderima čini da moje riječi imaju ogromnu težinu!“ rekla je Klea (17), U-Reporterka iz Prištine. Mladi iz različitih sredina – kako ruralnih, tako i urbanih – dijelili su svoja viđenja koja su uticala na globalne klimatske politike i akcione planove.

Su-kreiranje obrazovne reforme u Crnoj Gori Kroz fokus grupe, ankete i U-Report, UNICEF Crna Gora je uključio mlade u istraživanje kako poboljšati obrazovni sistem. U zemlji od samo 600.000 stanovnika, preko 6.000 učenika, roditelja, nastavnika i psihologa iskazalo je svoje stavove o obrazovnoj reformi. Ti uvidi su analizirani i integrisani u novu Nacionalnu strategiju obrazovne reforme. Mladi su istakli da su iskusili prve korake ka tome da se njihov glas čuje i cijeni. „Mnogi nastavnici nas nikada ne pitaju šta mislimo, već samo očekuju da pamtimo informacije. Pitanje o

Iako se Srbija suočava s nekim od najviših nivoa zagađenja zraka u Evropi, glasovi mladih su ranije bili izostavljeni iz diskusija o politici zaštite okoliša. Kroz U-Report, UNICEF Srbija je prikupio mišljenja mladih o kvalitetu zraka i predstavio ih donosiocima odluka. Srednje škole, omladinske kancelarije i nevladine organizacije mobilizovale su volontere od 15 do 18 godina koji su imali za cilj angažovati svoje vršnjake, što je rezultiralo pridruživanjem 3.000 novih U-Reportera platformi. Iako inicijativa nije imala finansijsku podršku, uspješno je uticala na politike kvaliteta zraka i energetske efikasnosti u Užicama, Subotici i Priboju. “Kada vidim da moje mišljenje utiče na odluke, vjerujem da možemo napraviti promjene“, kaže 16-godišnji U-Reporter iz Užica. Sada sve više gradova uključuje U-Report u svoj proces donošenja odluka, pokazujući da angažovanje mladih donosi konkretne rezultate.

Pridruži se U-Reportu i učini da se tvoj glas čuje! U-Report osnažuje mlade da utiču na odluke i oblikuju svoju budućnost. Pridruži se U-Reportu u svojoj zemlji putem sljedećih linkova: Srbija: https://serbia.ureport.in/join/

Bosna i Hercegovina: https://bih.ureport.in/

1 Sve reference na Kosovo su u kontekstu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1244 (1999.)

Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

Participacija mladih u Holandiji: Biti neko čiji se glas čuje i čije se mišljenje uzima u obzir PIŠE: Lili Rijnberg

Jedna sam od mladih koji imaju iskustvo sa sistemom socijalne zaštite i u meni se vrlo rano rodila želja i potreba da počnem da učestvujem u donošenju odluka koje se tiču mene same. Zato sam se i aktivirala u Savetu mladih organizacije Jarabee, koja je deo JeugdWelzijnsBeraad-a (krovna organizacija saveta mladih iz zaštite).

PREVOD: Dijana Janković FOTO: Stichting Kinderperspectief

Participacija mladih ne znači samo Danas sam aktivna u različitim inicijativama i organizacijama, davanje šanse mladima da svoje poput JeugdWelzijnsBeraad-a i Generation YouthCare. U ovom članku želim da podelim svoja iskustva i uvide o savetima stavove iznesu, već i konkretno mladih i njihovom uticaju. uključivanje mladih u proces donošenja odluka koje se njih tiču. Saveti mladih u Holandiji Moje ime je Lili Rijnberg i više U Holandiji saveti mladih u ustanovama za brigu o mladima imaju ključnu ulogu u poboljšanju sistema. Njihova direktna od pet godina bavim se temama uključenost osigurava da se glas mladih zaista čuje i ozbiljno u procesu donošenja odluka. Ovo nije važno samo za socijalne zaštite mladih, posebno shvati same mlade, već i za organizacije i donosioca odluka, jer im pruža bolji uvid u stvarne potrebe i izazove mladih. participacijom mladih, periodom napuštanja sistema te kako Savet mladih služi celoj organizaciji. Funkcioniše tako da svaka grupa održava svoje sastanke nakon čega bar jedan predstavnik podržati mlade. iz svake grupe postaje član saveta mladih. Sastanci saveta se održavaju otprilike svakih šest nedelja u objektima ustanove. Njihov tok podseća na poslovne sastanke: postoji unapred definisan dnevni red, a tačke se sistematski obrađuju.

Lični razvoj i napredak Za mene lično, učestvovanje u Savetu mladih imalo je ogroman značaj. Kada sam došla u ustanovu, bila sam povučena i nisam osećala da se moj glas čuje ili da neko smatra da je važno to šta ja imam da kažem. Kroz aktivnosti u okviru Saveta mladih shvatila sam da moje mišljenje vredi i da moje iskustvo može doprineti pozitivnim promenama. Lily Rijnberg

Alternativni MOD - DOM

Broj 6

Jeste li znali…

Godišnje okupljanje, JWB

Stekla sam i praktične veštine poput debatovanja, prezentovanja i timskog rada. Ali, iznad svega, naučila sam da participacija mladih treba da bude neizostavan deo kreiranja socijalnih politika.

Ključne teme u savetima mladih U savetima mladih obrađuju se razne teme. Mladi, bilo da je neko tražio njihovo mišljenje ili ne, daju ga i to o pitanjima koja direktno utiču na njihov životni prostor. To mogu biti velike i sistemske teme kao što su: • Poboljšanje sistema brige o mladima i hraniteljstva • Mentalno zdravlje i dobrobit mladih • Participacija i učešće u oblikovanju socijalnih politika Osim toga, važne su i teme koje se tiču svakodnevnog života, poput bezbednosti u okruženju ili uređenja životnog prostora. Savet mladih osigurava da se glas mladih ne samo čuje, već i dovodi do konkretnih promena i poboljšanja.

… da je JWB (krovna organizacija vijeća mladih iz sustava skrbi) osnovana još davne 1980.! Ova platforma posvećena je razmjeni iskustava, rješavanju aktualnih izazova i izradi planova poboljšanja skrbi za mlade u Nizozemskoj. Svake godine JWB organizira regionalne sastanke kao i posebne sesije za trenere u svrhu unapređenja podrške mladima. Jednom godišnje JWB na nacionalnoj razini okuplja sva vijeća mladih, političare i donositelje odluka kako bi raspravili ključna pitanja i podijelili svoje uvide. Događaj je to na kojem se okupi i više od 100 sudionika i svaki put (baš kao i naši sastanci) održava se na drugom mjestu što sve čini još uzbudljivijim i zanimljivijim.

Generation YouthCare: Sam se krećeš brzo, u društvu stižeš dalje Generation YouthCare je inicijativa koja okuplja pet uticajnih organizacija: JeugdWelzijnsBeraad, Expex, JongWijs, Jongerenpanel De Derde Kamer i SAMAH. Zajedno radimo na ključnim temama poput participacije mladih, sistemu socijalne zaštite mladih, izlaska iz sistema sa 18-/18+. Kroz ovu saradnju jačamo poziciju mladih u sistemu zaštite i osiguravamo da njihov glas ima stvaran uticaj na socijalnu politiku i uslove.

Uloga savetnika za savet mladih

Moj san za brigu o mladima u Savetnik za savet mladih je stručno lice iz organizacije koji ima ključnu ulogu u podršci i vođenju mladih u njihovom procesu Holandiji participacije. Ova osoba pomaže u organizaciji sastanaka, strukturisanju ideja i pruža podršku kada je to potrebno. Dobar savetnik podstiče mlade da izraze svoje mišljenje i pruža im vođstvo tokom ovih procesa.

JeugdWelzijnsBeraad: Za i od strane mladih JeugdWelzijnsBeraad (JWB) je krovna organizacija koja povezuje savete mladih u Holandiji. Četiri puta godišnje organizuje sastanke na kojima mladi razmenjuju iskustva i daju doprinos važnim temama u sistemu brige o mladima. Jedinstvenost JWB-a leži u tome što ima i omladinski i odbor odraslih, što omogućava ravnopravnu saradnju. Ja sam deo omladinskog odbora i posvećena sam jačanju glasa mladih u sistemu brige o mladima.

Maj 2025.

Moj san za sistem socijalne zaštite mladih u Holandiji je model u kojem su mladi zaista u centru pažnje, a ne samo broj u dosijeu. Želim sistem koji se zasniva na stvarnoj zaštiti, individualnom pristupu i participaciji mladih. Donosioci odluka i profesionalci treba da ostanu u stalnom dijalogu sa mladima kako bi odluke bile zasnovane na njihovim stvarnim potrebama i iskustvima. Takođe se nadam da će biti više pažnje posvećeno izazovima počinjanja samostalnog života (18-/18+), kako nijedan mladi čovek ne bi bio prepušten sam sebi. Participacija mladih nije privilegija već fundamentalno pravo. Kada mladi zaista budu bili saslušani i shvaćeni ozbiljno, moći ćemo zajedno da izgradimo sistem zaštite mladih koji se bolje uklapa sa njihovim potrebama i željama. Učinimo zajedno sve što možemo da mladi ne samo učestvuju u dijalozima već i da mogu da aktivno doprinose donošenju odluka o sopstvenoj budućnosti.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

Savjetodavni odbor mladih programa ISKORAK Aktivno uključivanje mladih u osnaživanje sustava skrbi o djeci i mladima izvan obitelji PIŠU: dr.sc. Andrea Ćosić i Andreja Šprem FOTO: www.skrb.hr

Savjetodavni odbor mladih osnovan 2021. godine u okviru programa ISKORAK, predstavlja važnu inicijativu usmjerenu na jačanje participacije djece u alternativnoj skrbi u Hrvatskoj. Program ISKORAK koji provode Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Ured UNICEF-a za Hrvatsku te Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, ima za cilj osnažiti sustav za pružanje odgovarajućih, pravodobnih i učinkovitih intervencija i podrške djeci i mladima u izvanobiteljskoj skrbi. Alternativni MOD - DOM

Savjetodavni odobor mladih tijekom pripreme za konferenciju

Jedna od ključnih aktivnosti Programa bila je osnivanje Savjetodavnog odbora za skrb i tretman djece i mladih, čiji je zadatak pratiti provedbu programa i zagovarati održivost njegovih intervencija. Članovi odbora dolaze iz različitih sustava - od predstavnika partnera u provedbi Programa, ministarstava, akademske zajednice i strukovnih udruga, do predstavnika Ureda Pravobraniteljice za djecu, pružatelja usluga iz javnog i civilnog sektora, ali i mladih korisnika usluga sustava socijalne skrbi i pravosuđa. Odbor se sastoji od 32 odraslih članova i 12 mladih iz 7 različitih ustanova i udruge za skrb o djeci i mladima s područja cijele Hrvatske. Time je mladima u dobi od 14 do 18 godina omogućeno aktivno sudjelovanje u procesu donošenja odluka vezanih uz aktivnosti programa ISKORAK. Posebnost Savjetodavnog odbora mladih leži u njegovoj misiji promocije aktivne i smislene participacije mladih – korisnika sustava socijalne skrbi i pravosuđa. Ovo je ujedno i prvo formalno tijelo u Republici Hrvatskoj koje okuplja upravo ovu grupu djece i mladih u alternativnoj skrbi.

Broj 6

Mladi članovi redovito sudjeluju u sastancima odbora, uz prethodne pripremne susrete koji im omogućuju da se bolje pripreme za teme rasprava i aktivno doprinesu iznošenjem svojih prijedloga i mišljenja. Na sastancima se razgovara o aktualnim i provedenim aktivnostima na programu ISKORAK te raspravlja o pitanjima koja mladi istaknu kao važna za kvalitetu života u skrbi. Djecu i mlade u aktivnostima na sastancima podržavaju i vode mentori odgajatelji zaposleni u ustanovama i udrugama socijalne skrbi i pravosuđa iz kojih mladi dolaze. Kroz sastanke, mladi također imaju priliku družiti se sa svojim vršnjacima, dijeliti životna iskustva i zajednički raditi na poboljšanju kvalitete života u skrbi. „Cilj mi je da unaprijedimo sustav, da nešto kroz što sam ja morao proći ne mora prolaziti netko u budućim generacijama“, navodi mladić koji je član Savjetodavnog odbora od samog početka njegova rada. I pomaci su vidljivi jer su aktivna uključenost i prijedlozi mladih rezultirali brojnim važnim inicijativama i promjenama u sustavu skrbi. Tako su mladi aktivno sudjelovali u izradi analize stanja i potreba odabranih ustanova koje skrbe o djeci u Republici Hrvatskoj te su svojim mišljenjima i prijedlozima dali značajne smjernice za unaprjeđenje sustava skrbi o djeci. Na prijedlog članova Odbora, neke ustanove su promijenile način pripreme i serviranja obroka, a djeca i mladi aktivno sudjeluju u procesu selekcije novih djelatnika/odgajatelja. Članovi Odbora su aktivno sudjelovali na znanstveno-stručnim konferencijama u području alternativne skrbi SKRB 2023 i SKRB 2024, gdje su jasno istaknuli koliko je važno da odrasli stvaraju više prilika i prostora za razgovor i razmjenu mišljenja s mladima o kvaliteti skrbi kako bi se stvarne i smislene promjene dogodile u praksi. Mladi članovi su također doprinijeli razvoju dječje participacije u zajednici kroz svoj angažman u programu UPSHIFT, gdje su imali priliku inicirati i osmisliti projekte koji su se bavili aspektima njihovog života u skrbi koje su sami procijenili kao relevantne, ali i na taj način razvijali svoju kreativnost i vještine inovativnog pristupa rješavanju problema u vlastitom okruženju. Neke od tema koje su mladi izabrali su destigmatizacija mladih u skrbi; higijena u odgojnim ustanovama; džeparac za mlade u skrbi; pravilna prehrana, nenasilno rješavanje sukoba i drugo.

Tijekom tri godine rada, Odbor mladih donio je nova prijateljstva, razmjenu iskustva, zajedništvo i konkretne promjene u nekim ustanovama. Uz osnaživanje smislene participacije djece i mladih, djelovanje Odbora imalo je i važan utjecaj na senzibilizaciju stručnjaka za prava ove skupine djece. Koliko je to važno jasno se odražava u objašnjenju jednog od mlađih članova Odbora: „Važnost ovog Odbora vidim u prilici da podijelimo sa zaposlenicima sustava naše viđenje nekih njihovih postupaka i praksi. Oni ponekad ne vide i ne razumiju svoje pogreške, misle da su korektni, no kad se stave u našu kožu shvate u čemu griješe. Osim toga u radu Odbora mi se sviđa što nam omogućava da se mi mladi iz različitih ustanova, iz različitih dijelova Hrvatske družimo i međusobno si pomažemo. Ovdje se svi razumijemo jer smo prošli isto i nema osuđivanja. Ta međusobna podrška puno mi znači.“ Za svoj doprinos, članovi Savjetodavnog odbora mladih ove godine primili su posebno priznanje – posebnu pohvalu Nagrade „Emil Paravina“ koju dodjeljuje Savez društava Naša djeca. Ova Nagrada dodatno potvrđuje vrijednost i utjecaj Odbora na osnaživanje participacije u okviru alternativne skrbi za djecu. S obzirom na uspjehe i dobre rezultate rada s djecom i mladima u Savjetodavnom odboru, planira se daljnje proširenje rada Savjetodavnog odbora kroz osnivanje Savjetodavnog odbora djece i mladih u alternativnoj skrbi, koji će okupljati djecu i mlade iz različitih oblika skrbi - dječjih domova, odgojnih ustanova te udomiteljstva. Ovaj odbor trebao bi postati ključna platforma za daljnji razvoj i unapređenje usluga i skrbi za djecu i mlade na nacionalnoj razini, pružajući stručnu i konzultativnu podršku svim uključenim dionicima-djeci, mladima i odraslima. Program ISKORAK i njegov Savjetodavni odbor mladih tako ne samo da unapređuju kvalitetu života mladih korisnika sustava socijalne skrbi i pravosuđa, nego i postavljaju nove standarde sustava – sustava koji brine, osluškuje, otvara prostor i uvažava glas mladih kao ravnopravnih partnera.

Na dodjeli nagrade Emil Paravina

Maj 2025.

Više o programu ISKORAK i provedenim aktivnostima s mladima možete pročitati na mrežnoj stanici: www.skrb.hr. Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

Globalna zajednica osoba sa iskustvom odrastanja u alternativnoj brzi (Global Care Leavers’ Community)

PIŠE: Lourdes Cafivela, članica GCLC-a PREVOD: Dijana Janković FOTO: Arhiva GCLC

Globalna zajednica osoba sa iskustvom odrastanja u alternativnog brzi (GCLC) predstavlja međunarodnu mrežu pojedinaca okupljenih iz preko 28 zemalja s područja Azije, Afrike, Evrope i Latinske Amerike.

Članovi GCLC-a na 35.FICE kongresu u Splitu

Alternativni MOD - DOM

Uprkos različitim geografskim lokacijama i profesionalnim usmerenjima, ono što nas povezuje je da smo svi u jednom momentu živeli u sistemu socijalne zaštite kao i naša neumorna posvećenost unapređenju politika, sistema i struktura podrške za sve one sa ovim iskustvom u celom svetu.

Broj 6

Naše ključne aktivnosti: 1.

Premošćavanje jaza – Delujemo kao centralna tačka za osobe sa iskustvom odrastanja u alternativnog brzi, povezujući pojedince iz zemalja diljem sveta, različitih iskustva i životnih priča.

Praćenje i proslava posebno važnih dana – Beležimo rođendane, postignuća i druge značajne prekretnice u životu naših članova, osiguravajući da se niko ne oseća zaboravljenim.

Prepoznavanje i podrška – Podižemo duh i slavimo uspehe, velike i male, stvarajući tako ohrabrujuću i motivirajuću kulturu uzajamne podrške.

4. Informisanje o šansama – Aktivno pružamo i delimo informacije o stipendijama, poslovnim prilikama, obukama, grantovima i drugim mogućnostima dostupnim globalno.

Dodatni načini podrške: •

Kreiranje sigurnih prostora – Omogućavamo postojanje platformi gde pojedinci mogu slobodno da izraze svoje stavove, podele iskustva i dobiju emocionalnu podršku kada im je potrebna.

•

Zagovaranje i podizanje svesti – Aktivno informišemo javnost o specifičnim izazovima sa kojima se suočavaju osobe s iskustvom života u alternativnog brizi i zalažemo se za sistemske promene u korist cele zajednice.

•

Razvoj veština i mentorstvo – Pružamo smernice, radionice i mentorstvo koje pomažu u razvoju ličnih i profesionalnih veština.

•

Umrežavanje i izgradnja zajednice – Organizujemo događaje, diskusije i forume na kojima se gradi mreža podrške i međusobnog razumevanja.

Ovo okupljanje imalo je za cilj između ostalog da naglasi i učini vidljivom hitnu potrebu za podrškom koja prevazilazi pet osnovnih potreba. Vreme je za prelazak sa pukog preživljavanja na život dostojan čoveka i napredovanje. Diskutujući otvoreno o našim iskustvima, prepoznavali smo snagu naših veza na globalnom nivou i važnost naše misije što je za nas bilo jedno emotivno i osnažujuće iskustvo. Za mnoge od nas, GCLC je više od mreže – to je porodica sličnomišljenika, mesto gde se osećamo saslušano, cenjeno i osnaženo. To je platforma na kojoj prelazimo iz pasivne uloge korisnika sistema socijalne zaštite u aktivne učesnike u oblikovanju politika i programa koji nas se tiču. Naša kolektivna snaga omogućava nam da prekinemo ciklus nevidljivosti i marginalizacije, osiguravajući da nijedna osoba koja napušta sistem ne bude zapostavljena. Više o GCLCu i kako da nam se pridružite možete naći na: https://careleaverscommunity.org

Jedan od najuticajnijih trenutaka za našu zajednicu bio je Prvi međunarodni kongres osoba sa iskustvom odrastanja u alternativnoj brizi 2020. godine, koji je okupio preko 2.300 delegata iz više od 80 zemalja kako bi se razgovaralo o raznim realnim životnim izazovima. Ovaj događaj rezultirao je formiranjem GCLC-a i kreiranja Deklaracije o pravima i zahtevima osoba sa iskustvom odrastanja u alternativnoj brizi, dokumenta koje se od tada koristi kao snažno sredstvo zagovaranja širom sveta. Drugi važan događaj za nas bio je nedavni Međunarodni FICE kongres održan u Hrvatskoj, gde su učestvovala četiri predstavnika GCLC-a.

Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

IUVENTUS: Glas mladih za promjenu sistema socijalne zaštite u BiH

PIŠE: Anisa Šetka FOTO: Arhiva Udruženja IUVENTUS

Ideja o osnivanju IUVENTUS-a rodila se među mladima koji su odrastali u institucijama i sistemu brige. Još 2015. godine, kroz aktivnosti engleske organizacije Hope and Home for Children, mladi su počeli razgovarati o izazovima s kojima se suočavaju. Ono što ih je posebno pogađalo bilo je to što su odluke o njihovim životima donosili drugi, bez da ih iko pita za mišljenje. Bilal Kovačević, jedan od osnivača IUVENTUS-a, opisuje taj trenutak: „Džeparac nije svima isti, boravak u institucijama nije isti, zdravstvo nije isto, ali ono što nas je najviše bolilo bilo je to što se odluke donosile bez nas. Nismo se pitali o donošenju važnih odluka za vlastite živote. To je bio pokretač da krenemo raditi za nas same i generacije koje dolaze.“ Put do osnivanja bio je dug i zahtjevan. Početni korak bio je osnivanje Vijeća za djecu i mlade u BiH, no zbog pravnih prepreka ono nije moglo trajati dugoročno. S vremenom, uz podršku pravnika i organizacija poput Hope and Home for Children i Fondacije Muharem Berbić, mladi su uspjeli registrirati Udruženje IUVENTUS u julu 2020. godine, uprkos izazovima koje je donijela pandemija.

Tema participacije djece i mladih u sistemu socijalne zaštite ili javne brige često se ponavlja u javnim raspravama, no stvarna Misija i ciljevi implementacija te participacije još uvijek zaostaje. I dok su IUVENTUS je osnovan s jasnim ciljevima: boriti se za bolji položaj djece i mladih koji su dio sistema socijalne zaštite, donosioci odluka često gluhi na osigurati im kvalitetnu podršku te ih aktivno uključiti u procese donošenja odluka. potrebe onih o kojima odlučuju, Njihov rad obuhvaća: postoje primjeri mladih koji su • Okupljanje stručnjaka, roditelja, odgajatelja i mladih radi poboljšanja obrazovnog, zdravstvenog i socijalnog odlučili uzeti stvar u svoje ruke i sistema. pokrenuti promjene. Jedan od tih • Zalaganje za moderne i naučno dokazane metode rada s djecom i mladima iz socijalne brige. primjera je Udruženje IUVENTUS, • Unapređenje zakonodavnih i institucionalnih okvira. • Organizaciju izvaninstitucionalnih aktivnosti koje osnovano od strane mladih koji poboljšavaju kvalitetu života djece i mladih. su odrastali u sistemima brige u Bilal naglašava: “Najvažnije nam je da se djeca i mladi Bosni i Hercegovini. Njihova priča osjećaju dobro i da ne ugrožavamo njihov integritet. svjedoči o upornosti, solidarnosti i Svaka aktivnost mora biti osmišljena tako da njima donese konkretne koristi.” borbi za prava djece i mladih. Alternativni MOD - DOM

Broj 6

IUVENTUS dokazuje da su mladi s iskustvom života u sistemu javne brige itekako sposobni biti nositelji promjena. Njihov rad ne samo da pruža podršku novim generacijama, već i pokazuje kako participacija djece i mladih može biti stvarna i učinkovita kada se provodi u praksi, a ne samo u teoriji. Njihova priča inspiracija je svima koji žele mijenjati sistem iznutra – uz hrabrost, zajedništvo i upornost, promjena je moguća.

Obilježavanje pete godišnjice UDMI

IUVENTUS vodi brojne aktivnosti usmjerene na podršku djeci i mladima. Njihov “After school program” uključuje instruktivnu nastavu, kreativne radionice i izlete, dok kroz psihološke i logopedske usluge pomažu djeci s poteškoćama u razvoju. Također, provode programe pripreme mladih za izlazak iz sistema javne brige, pružajući im psihološku podršku i edukaciju o samostalnom životu. Odaziv djece i mladih na njihove programe pokazuje koliko su takve inicijative potrebne. Djeca se aktivno uključuju u aktivnosti, dok mladi često potraže pomoć tek kada napuste sistem i suoče se s izazovima samostalnog života. “Vidimo da nam se mladi često javljaju tek kad napuste sistem, kada im je pomoć zaista potrebna. Zato je važno da budemo prisutni i prije nego što taj trenutak dođe,” kaže Bilal.

Ključ uspjeha i savjeti za mlade Osnivanje i vođenje ovakvog udruženja nije lak zadatak, ali članovi IUVENTUS-a poručuju da je upornost ključna. “Najvažnije je ne odustati. Bilo je onih koji su sumnjali u nas, ali mi smo znali da radimo pravu stvar,” kažu osnivači. Njihov savjet mladima u drugim državama koji žele pokrenuti slične inicijative jest da krenu što prije. “Donosioci odluka moraju čuti vaš glas, ali vi morate biti ti koji će ga koristiti.” Najveći uspjeh IUVENTUS-a jest to što su postali prepoznati kao važan faktor u donošenju odluka koje se tiču djece i mladih. Njihov dugoročni cilj je otvoriti podružnice u cijeloj BiH kako bi svaka mlada osoba iz sistema javne brige imala mjesto gdje može potražiti pomoć i podršku. Vizija im je postati finansijski održiva, politički neovisna organizacija koja okuplja mlade iz sistema socijalne zaštite, zapošljava bivše štićenike te aktivno radi na zaštiti i promociji njihovih prava.

Terapijsko jahanje

Jeste li čuli za…

Informator za mlade Jedan od ključnih materijala koje je IUVENTUS razvio je Informator, izrađen uz podršku organizacije Catholic Relief Services (CRS). Ova publikacija pruža mladima informacije o dokumentima, obrazovanju, zapošljavanju, stanovanju i finansijama – ključnim aspektima samostalnog života nakon izlaska iz sistema javne brige. Informator omogućuje mladima da sami pronađu odgovore na svoja pitanja bez ovisnosti o drugima, što im daje veću autonomiju i sigurnost u prijelaznom razdoblju. Više na ovom linku: https://drive. google.com/file/ d/1x0ZQpyjlMPFdfGB0W-NOEATe4lVciwN/ view

Bilal dodaje: “Ponosni smo što nas donosioci odluka sada vide kao važne aktere društva. Više ne mogu donositi odluke o nama bez nas. Mi najbolje znamo šta nam je potrebno i šta nismo imali.”

Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

Generation Never Give Up: Mreža koja osnažuje mlade s iskustvom života u alternativnoj skrbi u Šri Lanci PIŠE: Nimali Kumari, suosnivačica mreže Generation Never Give Up FOTO: Arhiva Nimali Kumari, Adobe Stock PRIJEVOD: Ljiljana Ban

Moje ime je Nimali Kumari, no svi me znaju kao Nimmu. Osoba sam s iskustvom života u alternativnoj skrbi iz Šri Lanke gdje sam pokrenula i suosnovala Mrežu Generation Never Give Up. To je bila prva mreža mladih s iskustvom života u alternativnoj skrbi osnovana u Aziji. Alternativni MOD - DOM

Broj 6

Resursni centar Mreže Generation Never Give up (GNGN) igra ključnu ulogu u maksimiziranju podrške za mlade. Tim marljivo radi na razvoju učinkovitih mehanizama pružanja sveobuhvatne podrške, uključujući i programe osvještavanja važnosti podrške u institucijama skrbi o djeci pod vodstvom posvećenog koordinatora. GNGN usko surađuje s Odjelom za probaciju i službama za skrb o djeci u svih devet provincija Šri Lanke. Ključne aktivnosti Mreže uključuju: • osiguravanje stipendija za daljnje obrazovanje mladih s iskustvom života u skrbi, • pružanje pravne pomoći, • savjetodavne usluge, • podrška pri zapošljavanju, • upravljanje bazom podataka ponude poslova.

Osim toga, članovi GNGN-a sudjeluju u različitim aktivnostima osnaživanja tinejdžera i njihove pripreme za reintegraciju u društvo te podizanja razine svijesti javnosti o izazovima s kojima se mladi suočavanju prilikom izlaska iz sustava alternativne skrbi. Osobno sam aktivno sudjelovala u mnogim od tih aktivnosti, dijeleći svoju životnu priču. Nakon izlaska iz ustanove alternativne skrbi, suočila sam se s brojnim izazovima, osobito u pronalaženju stambenog prostora što je u Šri Lanci velik problem. Tijekom pandemije COVID-19, 2021. godine, organizirala sam online nastavu za djecu koja žive u ustanovama socijalne skrbi u suradnji s dobrotvornom organizacijom Edu4EverChild, koju je vodio volonterski tim mladih. Više od dvije godine 32 učitelja podučavalo je učenike 45 predmeta online.

U Šri Lanci, mladi zakonski moraju napustiti ustanove alternativne skrbi do 18. godine života. No, nakon izlaska, država nije osigurala učinkovit mehanizam podrške za ove mlade ljude. Kao odgovor na to, 2017. uz podršku SOS Dječjih sela Šri Lanka osnovana je Mreža Generation Never Give Up (Generacija koja nikad ne odustaje). Ova mreža temelji se na vršnjačkoj podršci, a cilj joj je zagovarati i podržavati mlade ljude koji su izišli iz sustava alternativne skrbi te se suočavaju s izazovima samostalnog života. Trenutno mreža broji više od 500 članova.

Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

slavimo rođendane i pružamo im mjesto za boravak tijekom praznika. U mom domu oni su uvijek dobrodošli. Kratko o Nimmu: Završila sam preddiplomski studij novinarstva, oglašavanja i masovne komunikacije na Sveučilištu NIILM u Haryani. Također, imam diplomu iz kriminalističkih istraga i kriminalne psihologije sa Sveučilišta Sri Jayewardenepura u Šri Lanci, kao i certifikaciju iz društvenih znanosti s Otvorenog sveučilišta u Šri Lanci. Moj je cilj postati novinarka koja izvještava o kriminalu i nastaviti utjecajan rad Mreže Genernation Never Give Up. Trenutno radim kao koordinatorica projekta udomiteljstva za organizaciju Their Future Today. Okupljanje članova Mreže GNG

Tijekom tog vremena dijelila sam svoju životnu priču na osobnom Facebook profilu, što je postalo viralno diljem zemlje. To je rezultiralo pozivima da se pojavim na različitim vodećim televizijskim kanalima, novinama i društvenim mrežama, gdje sam govorila o osjećajima, potrebama i važnim pitanjima djece koja žive u ustanovama socijalne skrbi, a posebno o mladima koji su u procesu izlaska iz skrbi.

U 2024. godini suosnovala sam drugu profesionalnu mrežu za mlade s iskustvom života u skrbi u Šri Lanci, pod nazivom New Horizon Professional Care Leavers Network.

Kao rezultat toga, tema osamostaljivanja mladih iz alternativne skrbi postala je prepoznata, a GNGN je registriran kao dobrotvorna organizacija. Počeli smo zagovarati pitanja s kojima se suočavaju mladi u procesu osamostaljivanja, uključujući izazove u vezi sa stambenim pitanjem, rodnim listovima i osobnim iskaznicama. Čak smo uspjeli sudjelovati na sastanku Odbora za nadzor Parlamenta kako bismo adresirali ta pitanja. Ishod tih inicijativa bio je jako pozitivan; nakon pet godina našeg zagovaranja, vlada je odlučila ukloniti klauzulu koja se odnosila na bračni status roditelja naveden u rodnim listovima, što je značajno utjecalo na život mladih s iskustvom života u skrbi.

Nimali Kumari

Naime, u Šri Lanci bračni status roditelja može nositi društvenu stigmu, zbog čega su se mladi s iskustvom života u skrbi suočavali s diskriminacijom. Rodni listovi mnoge djece u skrbi pod bračni status roditelja imali su upisano “nisu u braku”, što je mladima otežavalo korištenje tih dokumenata. Primjerice, neke obrazovne institucije i poslodavci zahtijevaju dokumentaciju o bračnom statusu roditelja, a zbog praznih ili stigmatizirajućih podataka na njihovim rodnim listovima, mladi su gubili svoje prilike za posao ili obrazovanje. Zato je ovaj zagovarački uspjeh GNGNa izuzetno važan. Osobno, sada se osjećam jako sretnom. Udala sam se za divnu osobu čija obitelj poštuje moju prošlost i sadašnjost. U listopadu 2023. godine dobila sam i svoj privremeni dom u kojem živim s mužem dok ne uspijemo izgraditi vlastiti. Svake subote u njemu okupljamo brojne mlade s iskustvom života u skrbi, baš kao što to čini i svaka obitelj. Zajedno kuhamo,

Alternativni MOD - DOM

Broj 6

Udruženje osoba sa iskustvom odrastanja u alternativnoj brizi: Participacija na delu PIŠE: Dr. Džim Godard, predsednik Udruženja (CLA) FOTO: Arhiva Udruženja (CLA), Adobe Stock PREVOD: Doc. dr. Jelena Tanasijević

Udruženje osoba sa iskustvom odrastanja u alternativnoj brizi (The Care Leavers Association - CLA) osnovano je 2000. godine. Jedna je od retkih organizacija u svetu koju su osnovali i kojom upravljaju isključivo ljudi koji su imali iskustvo odrastanja u sistemu socijalne zaštite. Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

Pored toga, skoro svi naši zaposleni su takođe odrasli u sistemu brige. Ovo je ključno za naš rad jer pomaže drugim bivšim štićenicima da nam veruju. Na primer, tri člana tima koji trenutno vode naš projekat „Connected“ (Povezani), koji pomaže osobama koje imaju iskustvo odrastanja u alternativnoj brizi da se međusobno povežu i pruži im različite vrste podrške, i sami su odrasli u sistemu brige. To lično iskustvo im olakšava rad jer mogu neke stvari bolje da razumeju.

Džim Godard, predsjednik Udruženja

Rad udruženja obuhvata Englesku i Vels. U ove dve zemlje živi oko pola miliona odraslih osoba (stariji od 18 godina) koje su nekada bili u sistemu brige o deci. Kao i u Velikoj Britaniji, u mnogim zemljama sveta, procenat dece u sistemu socijalne zaštite kreće se između 0,5% i 1,0%. Mnogi od njih se i kao odrasli suočavaju sa različitim životnim teškoćama, što se može povezati sa nepovoljnim iskustvima tokom smeštaja u sistemu socijalne zaštite, kao i razlozima koji su doveli do izdvajanja iz biološke porodice. Jedan od naših najvažnijih ciljeva kao Udruženja – za koji se borimo od 2005. godine – jeste omogućavanje pristupa dosijeima korisnika koji su bili na smeštaju u sistemu brige o deci. Sva deca koja su bila u sistemu brige u Velikoj Britaniji imaju svoj dosije. Nekada su ti dosijei bili u papirnoj formi, dok su danas uglavnom digitalni. Sadrže brojne važne informacije o našem detinjstvu. Međutim, pristup tim dosijeima može biti otežan. Takođe, podaci u njima su često redigovani (tj. cenzurisani) kako bi se zaštitila privatnost drugih osoba. To znači da ne možemo da vidimo informacije o našim roditeljima ili braći i sestrama, osim ako oni ne daju saglasnost.

Pored Odbora poverenika, redovno se konsultujemo i sa našim članovima – osobama sa iskustvom odrastanja u alternativnoj brizi. Samo oni koji su odrastali u sistemu mogu biti punopravni članovi. Svake godine održavamo Godišnju skupštinu i Nacionalni skup, gde osobe sa iskustvom odrastanja u brizi imaju priliku da se okupe i utiču na naše aktivnosti. Kada pokrećemo projekte, bilo da se radi o pružanju podrške mlađima ili onima koji su u kaznenopopravnom sistemu, uvek nastojimo da primenjujemo principe zajedničkog kreiranja – gde korisnici učestvuju u osmišljavanju projekata i odlučuju kako će im se pružati podrška. To je sasvim drugačiji pristup u odnosu na način na koji su se prema njima odnosili stručnjaci dok su bili u sistemu. Pošto smo organizacija kojom upravljaju i u kojoj rade osobe s ličnim iskustvom odrastanja u alternativnoj brizi, maksimalno uključivanje osoba sa iskustvom odrastanja u alternativnoj brizi u sve što radimo je suštinski deo našeg rada – i uvek će biti.

Tokom poslednjih dvadeset godina pomogli smo stotinama ljudi koji su napustili sistem brige da dobiju svoje dosijee. Takođe, uspeli smo da promenimo zakon, omogućivši mlađima od 25 godina pravo na podršku prilikom pristupa dosijeima. Naš cilj je da se to pravo proširi na sve bivše korisnike u sistemu socijalne zaštite i da se redigovanje informacija svede na apsolutni minimum. Kao pravna humanitarna organizacija, imamo Odbor poverenika, čiji je zadatak da određuje prioritete i nadgleda rad našeg osoblja. Od našeg osnivanja 2000. godine, svi poverenici su bili ljudi koji su odrasli u sistemu alternativne brige. I ja sam bio u domovima za decu između 1966. i 1980. godine. Prošao sam kroz velike domove koje su vodile rimokatoličke časne sestre, kao i kroz manje „Porodične grupne domove“ u državnim stambenim naseljima.

Alternativni MOD - DOM

Sastanak Upravnog odbora, 2022.

Broj 6

VOYCE Whakarongo Mai - Poslušajte nas: Naš put i projekt Muzeja osoba s iskustvom života u alternativnoj skrbi PIŠU: Amanda Faauga, Sydney-Anne Martin i Jamie Lee Evans FOTO: Michael Perkins, VOYCE - Whakarongo Mai i Jamie Lee Evans, Envato Elements PRIJEVOD: Ljiljana Ban

VOYCE – Whakarongo Mai znači “Glasovi mladih s iskustvom života u alternativnoj skrbi – Poslušajte nas”. Osnovali smo ga zajedno s mladima koji imaju iskustvo života u skrbi, za mlade s iskustvom života u skrbi. Pod mladima s iskustvom života u skrbi mislimo i na one koji trenutno žive u sustavu i one koji su iz njega izašli. Stoga naš rad uključuje rad s pēpi (bebama), tamariki (djecom) i rangatahi (mladima).

Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

VOYCE Pou

Organizacija VOYCE od svog osnutka 2017. godine predano radi na osiguravanju prilika za mlade kako bi mogli izraziti svoje mišljenje na različite načine. VOYCE je tako pomogao mladima da se obrate parlamentarnom odboru i da se njihov glas čuje na najvišoj razini vlasti Aotearoe1. VOYCE također organizira tūhono, odnosno događanja za povezivanje, kako bi pomogao mladim ljudima s iskustvom života u skrbi da se međusobno upoznaju. Ta događanja uključuju razne aktivnosti, od zabava uz bazen, piknika i druženja u trampolinskim parkovima do škole surfanja. VOYCE Kaiwhakamana (zagovaratelji) pomažu mladima sudjelovanjem na obiteljskim konferencijama, brinući se da njihov glas bude saslušan i da razumiju odluke koje se donose. Kaiwhakamana također mogu pružiti podršku tijekom drugih vrsta sastanaka te pomoći mladima smještenima u rezidencijalnim oblicima skrbi. Ove usluge VOYCE-a razvijene 1

su na temelju potreba koje su sami mladi iskazali. Jasno su nam dali do znanja da im je potrebna podrška koja će im pomoći razumjeti što se događa i omogućiti im povezivanje s ljudima koji su im važni.

VOYCE pou (VOYCEove temeljne vrijednosti) VOYCEove temeljne vrijednosti kreirane su u suradnji s maorskim umjetnikom Shaneom Hansenom te djecom i mladima s iskustvom života u skrbi. One su: • Whakatairanga – Promičemo glas djece i mladih kako bi utjecao na cjelokupni sustav skrbi. • Whai Pūkenga – Osnažujemo i educiramo djecu i mlade za njihovu budućnost. • Whakamana – Zajedno s djecom i mladima zalažemo se za njihove ciljeve te adresiramo područja koja ih zabrinjavaju. • Rangatiratanga – Podučavamo djecu i mlade vještinama vođenja. • Tūhono – Povezujemo djecu i mlade kroz aktivnosti i lokalne mreže.

Aotearoa je maorski naziv za Novi Zeland.

Alternativni MOD - DOM

Broj 6

Temeljne vrijednosti (pou) prikazane su kroz umjetnička djela koja uključuju motive životinja. Primjerice, mreža pauka u Tūhono pou simbolizira snažne veze koje mlada osoba gradi sa svojom obitelji i drugim važnim ljudima. Pou Whakatairanga predstavljen je pticom Tui, čiji je prepoznatljiv pjev jasan i glasan – baš kao što želimo da se čuje glas djece i mladih.

Muzej udomiteljstva Projekt Muzej udomiteljstva u Aotearoi je pokrenut prije samo šest mjeseci, ali brzo raste. VOYCE Whakarongo Mai osigurao je početno financiranje. Projekt je inspiriran američkim Muzejem mladih iz udomiteljstva (Foster Youth Museum – FYM), koji postoji već 20 godina. Muzej u Aotearoi uskoro će dobiti službeni naziv. Tu i sve druge ključne odluke donose se u suglasnosti sa savjetodavnim odborom koji čini sedam mladih s iskustvom života u alternativnoj skrbi. Projekt vodi Jamie Lee Evans, koja je i sama odrasla u udomiteljstvu. Osnivačica je Muzeja mladih iz udomiteljstva u SAD-u, a prije sedam godina preselila se u Aotearou kako bi nastavila svoj rad. Pilot faza muzeja u Aotearoi obuhvaćala je tri popup izložbe. Svaku je pratila radionica pričanja priča, osmišljena kako bi pomogla mladima u odabiru predmeta i pisanju popratnih priča koje najbolje oslikavaju njihovo iskustvo s udomiteljstvom. Pop-up izložbe omogućuju bolji uvid u vrste priča koje mladi žele podijeliti. Na kraju svake izložbe mladi mogu posuditi ili donirati svoje predmete muzejskoj zbirci. Pop-up izložbe bile su iznimno uspješne, privukle su velik broj posjetitelja i obogatile zbirku muzeja brojnim donacijama. Prva pop-up izložba održana je u Aucklandu i sadržavala je više od 30 izložaka. Među njima se isticala ručno izrađena drvena rezbarija koju je muzeju posudio mladić Tupua. Riječ je o okviru za fotografije s pet praznih otvora, koji je izradio njegov otac dok je služio zatvorsku kaznu. Prazni otvori simboliziraju bolnu istinu da mnoga djeca koja odrastaju u udomiteljstvu rijetko imaju fotografije sebe iz ranog djetinjstva. Druga pop-up izložba, održana u Christchurchu, sadržavala je više od 40 predmeta, uključujući plišane medvjediće, slike i dokumente vezane uz sustav udomiteljstva. Na događaju je sudjelovalo više od 50 članova zajednice. Posebnu pažnju privukao je jedan artefakt – suvenir s tropskog otoka koji je udomiteljska obitelj donijela udomljenom djetetu nakon povratka s obiteljskog odmora. Dok su njihova biološka djeca s njima bila na putovanju, udomljena djeca ostala su u privremenoj skrbi (respite care). Donator ovog predmeta istaknuo je da za njega simbolizira isključenost, a ne uključenost.

priče mladih s iskustvom života u skrbi. Cilj projekta je educirati širu zajednicu o životnim iskustvima, izazovima, strahovima i uspjesima udomljene djece i mladih te ih potaknuti na stvaranje pozitivnih promjena.

Osvrt članice savjetodavnog odbora Muzeja udomiteljstva Biti članicom savjetodavnog odbora ovog projekta velika je privilegija jer nam omogućuje informiranje i potencijalno mijenjanje sustava skrbi. Sastanci savjetodavnog odbora održavaju se kasno navečer putem interneta, budući da članovi imaju različite rasporede – među njima su mladi roditelji, studenti u inozemstvu i osobe s različitim radnim obvezama. Ovaj projekt uključuje glasove mnogih ljudi s različitim iskustvima sa sustavom skrbi te donosi priče iz različitih vremenskih razdoblja – priče o pozitivnim promjenama, ali i one koje svjedoče o izazovima s kojima se udomljena djeca i mladi kontinuirano suočavaju. U svom smo radu identificirali nekoliko tema koje se u Aotearoi stalno ponavljaju, a kroz prikupljene priče i artefakte nastojimo ih predstaviti. U našem Muzeju te smo teme podijelili u sljedeće cjeline: • Nefiltrirano – prikaz detalja zlostavljanja i procesa zaštite od zlostavljanja. • Zagovaranje i promjena politika – odavanje priznanja snazi osoba s iskustvom života u skrbi te učinci koji proizlaze iz predanog zagovaranja. • Gubitak kulture – važna tema koja pogađa brojne i raznolike kulture diljem Aotearoe. Odnosi se na nemogućnost učenja i razumijevanja vlastite kulture te na potrebu traženja načina za pristup tom znanju iz pozicije kulturnog autsajdera u odrasloj dobi. Također smo prepoznali da roditeljstvo nakon iskustva života u udomiteljstvu može biti iznimno teško – kako zbog traumatskih iskustava koja nosimo sa sobom, tako i zbog straha od osude naših roditeljskih sposobnosti. Nešto naizgled jednostavno, poput izlaska u javnost s nepočešljanom kosom ili bosim nogama, može izazvati tjeskobu zbog straha od mogućnosti prijave za zanemarivanje djeteta. Kao roditelji s iskustvom života u skrbi, često osjećamo kao da imamo stalnu metu na svojim leđima.

U planu su nove pop-up izložbe u drugim dijelovima zemlje. Kada zbirka prikupi dovoljno artefakata i umjetničkih djela, tražit će se veći i trajniji prostor u kojem će šira javnost moći vidjeti i čuti

Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

U PacNSave trgovini

Amandina priča predstavljena u Muzeju udomiteljstva: Prijevoz za Noć vještica 31. listopad 2002. Čekam da školski dan završi kako bih otišla kući i pronašla nešto što bi moglo poslužiti kao košarica za slatkiše. Moje sestre, brat i ja uzbuđeni smo jer ćemo besplatno dobiti bombone kucajući na vrata, svjesni da nas za večeru opet čekaju instant rezanci ili Marmite sendviči2. No, prije nego što se školsko zvono oglasilo, pozvana sam u ured stručne službe. Mišićna memorija govori mi da je to normalno – redovito sam ovdje zbog nečega. Ali ovaj put nešto je drugačije. Tu su i moje dvije starije sestre i brat blizanac. I to me zbunjuje. Smještaju nas u auto sa ženom koja kaže da ćemo neko vrijeme boraviti kod "mamine prijateljice". Dok se vozimo, moja najstarija sestra na suvozačkom sjedalu počinje plakati. Sjedim u sredini na stražnjem sjedalu, stiješnjena između brata s lijeve i sestre s desne strane. Moja druga sestra također počinje plakati, ponavljajući da ne želi ići. Zatim i moj brat. Plač se širi poput lančane reakcije koju nije moguće zaustaviti. Ne razumijem zašto plaču niti što se događa. 2 Marmite sendviči su sendviči koji sadrže marmite namaz. Marmite je vrsta namaza od kvasca, guste teksture i crne boje. Oni koji su probali kažu da ili ga voliš ili ga mrziš 🙂.

Alternativni MOD - DOM

Stižemo do njihove kuće, ali ja ne želim ući. Želim ići u maškare. Nije me briga za njihovu toplu večeru, čistu novu odjeću, čak ni za vlastiti krevet u vlastitoj sobi. Danas sam trebala dobiti bombone i požuriti kući kako bih ih podijelila s mamom. Naši novi skrbnici očito razumiju važnost Noći vještica za nas "zanemarenu djecu", pa nas sve stavljaju u Honda Odyssey i voze do PAK'nSAVE -a3. Kažu da možemo izabrati jedan predmet s police sa slatkišima. Moj brat blizanac i ja pažljivo skeniramo police, a vreća od 1 kg Mackintosh toffee bombona izmami nam osmijeh. Kakav pogodak! Ako možemo odabrati samo jednu stvar, zašto ne ovo? No, naši udomitelji kažu da možemo uzeti tu vreću bombona samo ako je podijelimo među nas četvero. Moj brat i ja protestiramo, ali ubrzo odustajemo i svaki odabiremo svoje „pick’n mix“ slatkiše.

3 PAK'nSAVE je novozelandski lanac supermarketa s niskim cijenama prehrambenih proizvoda. Kupci sami pakiraju svoje namirnice, a trgovine su često veće i nalik skladištima.

Broj 6

Međunarodne razmjenemjesto susreta i rasta PIŠE: Miruna Kastratović FOTO: Privatna arhiva Natalije Oršuš i Petra Čurile

Sudjelovanje u međunarodnim razmjenama pokazale su se kao moćan alat u osnaživanju, povezivanju i poticanju mladih iz sustava alternativne skrbi. O iskustvu s međunarodnih razmjena razgovarali smo s dvoje mladih, Petrom i Natalijom. Oboje žive u udomiteljskim obiteljima i studiraju, Natalija Oršuš je studentica prve godine socijalnog rada, a Petar Čurila druge godine sestrinstva.

Natalija je na međunarodne razmjene krenula prije pet godina, u vrijeme kad je upisala srednju školu, i od tada na razmjenu ide barem jednom godišnje. Petar je dosad sudjelovao u dvije razmjene. Za oboje razmjene su važan korak u otvaranju prema ljudima, upoznavanju s različitim mišljenjima i stavovima, te dani prepuni novih iskustava. Natalija priča kako je u međunarodne razmjene ušla zahvaljujući udruzi udomitelja za djecu “Osmijeh“ iz Đurđevca. Većina razmjena bila je u Selcu, s mladima iz Srbije i BiH, a razmjena s mladima iz Bugarske i Makedonije bila je u Đurđevcu. Bilo je i uzvratnih gostovanja u Srbiji. Razmjena traje desetak dana i u tih deset dana sudionici imaju vrijeme za upoznavanje i druženje, ali i vrijeme za rad, radionice, prezentacije, rasprave i rad u grupama. Prvi dan osmišljavaju se radionice i radi plan razmjene. Teme o kojima se razgovara su različite, od klimatskih promjena do jačanja i razvijanja mladih, njihove ustrajnosti ili poticanja na aktivnu participaciju u društvu.

Petrovo izlaganje na Međunarodnom FICE kongresu

Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

I za Nataliju su razmjene nadahnjujuće, nadahnule su je da bude aktivnija u svojoj zajednici, da se više angažira oko tema koje su joj važne. „Shvatila sam koliko kroz radionice učimo jedni od drugih, pa čak i općenito o nekim stvarima s kojima se susrećemo svaki dan, a ne obraćamo pozornost na njih. Nekada sramežljiva ja, koja nije bila za govor pred drugima, uz vježbu stekla sam hrabrost da kada neku temu proučim mogu o njoj samouvjereno pričati“, priča Natalija Oršuš. Natalija je bila na više međunarodnih razmjena, sudjelovala je i u uzvratnim susretima. Uvijek joj je drago sresti „stare“ ekipe, a od radionica kao najdražu pamti onu recikliranja starog papira u kojoj su od bilježnica i knjiga napravili novi papir. Sviđa joj se i “tajni prijatelj”, aktivnost u kojoj izvlače jednu osobu, upoznaju je i posvećuju joj pažnju. Petra se pak dojmio dojam koji su oni kao mladi ostavili na sudionike međunarodne konferencije: „Čestitali su nam na govorima i prezentacijama i pitali kako mogu pomoći u stvaranju boljeg mjesta za život djece iz alternativne skrbi.“

Izrada vrećica

Teme voditelji unaprijed znaju, a sudionici mogu birati žele li znati temu ili će ona biti iznenađenje. Natalija je radije znala koja je tema jer se mogla bolje pripremiti za radionicu. Drugi tip razmjene u Španjolskoj organizirala je škola. Prijavilo se previše kandidata pa je provedeno natjecanje na kojem je dvoje učenika pobijedilo. Jedna od njih bila je Natalija. Razmjenu tog tipa organizirala je profesorica engleskog jezika u suradnji s mentorom u Španjolskoj koji je pomagao u organizaciji boravka i škole koju će Natalija pohađati za vrijeme razmjene. Razmjene ipak nisu samo radne, njihov važan dio je druženje i zabava, pogotovo upoznavanje drugih kultura. Te „kulturne večeri“ služe upoznavanju karakteristika pojedinih zemalja, upoznavanju njihove tradicionalne glazbe, hrane, a sve kroz igre, uz prezentacije i kvizove. Petar spominje i tremu koja se osjećala u danima konferencija, jer su se radila predavanja, držali govori, iznosili stavovi i ideje, pa i propitivalo mišljenje publike. „Ta su me iskustva naučila da ni u čemu nisam sam, da nije sve crno i da čak i naš glas i zajedništvo mogu doprinijeti, ako ne nama, onda budućim generacijama. Nakon razmjena svaki puta se vraćam sve vedriji, nadahnutiji i bogatiji za neka znanja i nekoliko prijatelja“, kaže Petar Čurila.

Alternativni MOD - DOM

Razmjene i susreti s mladima sličnog iskustva iz drugih dijelova svijeta Petru su pokazale kako u svakoj državi alternativni oblici skrbi funkcioniraju drugačije. Također, upoznavši se s mladima na razmjeni uočili su kako su svi na razmjeni odabrali slična zanimanja koja obuhvaćaju rad s ljudima i pomaganje. Do sličnih zaključaka došla je i Natalija koja je prije svega shvatila kako su svi, unatoč različitim kulturama i jezicima, zapravo slični jer se suočavaju s istim izazovima i imaju iste nade i ciljeve. Na taj način naučila je cijeniti različite perspektive i shvatila koliko je važno otvoreno komunicirati i surađivati. Uz to, osvijestila je koliko pojedinac može utjecati na društvo i kako se pozitivne promjene mogu pokrenuti i malim koracima. Međunarodna razmjena mijenja ljude i pogled na sve. Razmjene mijenjanju, razbijaju tremu kod javnih nastupa, razvijaju kritično mišljenje, ali i slušanje. Prilika su za osobni rast i razvoj socijalnih vještina, samopouzdanja, neovisnosti i prilagodljivosti, vještina koje su mladima itekako potrebne u budućnosti.

Radionice tijekom razmjene u Selcu na kojima je sudjelovala Natalija

Broj 6

PIŠE: Dijana Janković FOTO: Stichting Kinderperspectief

Moj Krug – Inovativni alati za osnaživanje mladih kroz igre

Moj Krug je udruženje mladih osnovano od strane bivših korisnika alternativne brige sa ciljem pružanja podrške svojim vršnjacima kroz edukaciju, mentorstvo i vršnjačku podršku. Njihove aktivnosti, između ostalog, sadrže razvijanje inovativnih društvenih igara koje osnažuju mlade kroz zabavu, učenje i međusobnu podršku. Članovi udruženja su kreirali igre Ma, šta kažeš i Samostalan, a ne sam na osnovu stvarnih izazova mladih, što članova udruženja, što mladih generalno, duboko razumevajući sa čime se mladi suočavaju. O ovome sam razgovarala sa Almom Mustajbašić, Denisom Ćulahovićem i Aleksandrom Dikićem. Ideja za razvoj edukativnih društvenih igara nastala je tokom učešća u projektu o njihovom kreiranju i razvoju. Taj projekat im je dao podsticaj da razmišljaju o tome kako da na inovativan način putem društvenih igara pruže vršnjačku podršku. Tako su nastali alati koji na kreativan i efikasan način pomažu mladima da steknu praktične veštine i osnaže se kroz pozitivno iskustvo. Pored Alme, Denisa i Aleksandra, u realizaciju ovog obimnog projekta koji je podržala fondacija Kinderperspectief, uključio se tim stručnjaka u relevantnim oblastima koji su sačinjavali članovi udruženja, volonteri i njihovi prijatelji, kao i prijatelji iz organizacija GriG i Dežurni asistent. Oni su zajednički osmislili igre sa jasnim ciljem da mladima pruže konkretan alat za učenje kroz zabavu i međusobnu podršku. Želeli su da spoje edukaciju sa nečim što je zabavno i dostupno svima, jer su društvene igre savršen način da se mladi povežu, uče i razvijaju kroz igru. Treba pomenuti i da je projekat realizovan u rekordnom roku, za manje od godinu dana, iako su svi na projektu radili u svoje slobodno vreme, nakon svakodnevnih obaveza.

Maj 2025.

Alma, Denis i Aleksandar su posebno ponosni što su bili deo čitavog procesa – od početne ideje, preko dogovaranja i kreiranja, registracije, sve do trenutka kada su igre zaživele i kada su mladi počeli da ih igraju sa entuzijazmom. U ovoj fazi žele da igre nastave svoj život i van udruženja Moj Krug – u školama, na fakultetima i u raznim, drugim svakodnevnim situacijama.

Dve igre, dva pristupa Ma, šta kažeš – Igra je namenjena unapređenju veština komunikacije i javnog nastupa. Aleksandar ističe da igra pored poboljšanja u načinu prezentacije, pomaže i u prevazilaženju treme, pa se samim tim uči i stiče veština jasnog izražavanja misli bez zamuckivanja i poštapalica. Kao i u realnom svetu, i u igri postoje ometajući faktori, koji od govornika zahtevaju da se potpuno fokusira na svoje izlaganje, da ne dozvoli da mu „ometači“ odvuku pažnju. Alternativni MOD - DOM

Tema broja: Participacija djece i mladih

Alma dodaje: „Ova igra stvara jedan siguran prostor za one koji igraju, jer se igra uglavnom među prijateljima, pa je u takvim opuštenijim okolnostima lakše da se vežba, da se više fokusira, a ideja je da veštine koje se na taj način steknu, kasnije mogu da se primene u nekim stresnijim situacijama“. Samostalan, a ne sam – Igra je koja pruža iskustvo zajedništva i saradnje. Ideja je da se mladima pruži prilika da kroz igru iskuse stvarne izazove samostalnog života i da se kroz to iskustvo međusobno podržavaju. Alma navodi da je zamisao da u igri bude što više karaktera, što više raznolikih uloga koje ljudi mogu da igraju, da se upoznamo sa ljudima koji žive svuda oko nas i sa nama, sa svim tim različitostima, ali da kroz to zapravo vidimo koliko smo svi isti i koliko svi imamo iste osnovne životne potrebe. Denis dodaje: „Igra pomaže da se mladi koji nisu iz sistema ili mladi koji se ne susreću sa ovakvim izazovima upoznaju sa grupom mladih koji jesu iz sistema i ovo je jedan od boljih načina da se niko ne dovodi u poziciju ranjivosti, a da se njegova priča čuje. Ova igra jasno predstavlja poteškoće mladih koji su u sistemu zaštite, a da oni ne moraju sami da ih iskažu i edukuje one koji nisu upoznati sa poteškoćama i situacijom ove određene grupe mladih ljudi“. U ovoj igri mladi se upoznaju sa izazovima koji ih čekaju kada se osamostale, jer su dati realni primeri iz života, izazovi koji ih čekaju pri osamostaljivanju, što važi generalno za bilo koju mladu osobu, s tim što osoba iz sistema zaštite sigurno ima mnogo više takvih izazova. „Ova društvena igra je korisna za njihovu budućnost, jer ih priprema za naredne korake“ ističe Aleksandar.

Proces razvoja, prilagodljivost i ciljne grupe

Denis posebno ističe koliko im je bilo važno da se na najbolji mogući način zahvale svima koji su učestvovali u stvaranju ovih igara. „Likovima u igri Samostalan, a ne sam dali smo imena ljudi koji su pomogli i učestvovali u njenom kreiranju. To je bio način da ih učinimo trajnim delom igre i da pokažemo im koliko cenimo njihov doprinos“. Alma objašnjava da su testiranja na događaju Krugolijada pružila dragocene uvide u funkcionalnost igre Samostalan, a ne sam. Smatra da je igra postigla upravo ono što su hteli, u smislu poistovećivanja sa likovima i iskazivanju solidarnosti. Jedna učesnica, na primer, koja je već stigla do cilja, odlučila je da se vrati i pomogne drugim igračima da završe igru. To je bio pokazatelj koliko su solidarnost i međusobna podrška ugrađeni u samu srž igre i to je ono što ovu igru čini jedinstvenom. Igre su već prezentovane na Pravnom fakultetu u Zagrebu, odsek Socijalni rad i naišle su na izuzetno pozitivan prijem. „Ovaj uspeh dao nam je podstrek da ih proširimo i na druge obrazovne ustanove. Već smo dobili pozive od srednjih škola da im predstavimo ove igre, a neki profesori će ih i na fakultetima koristiti u svrhu edukacije“, pohvalio se Denis. To je značajno jer ove igre pomažu mladima da razviju empatiju i komunikacione veštine na način koji im je pristupačan i oslobađajući.

Budućnost i poziv na akciju Igre Ma, šta kažeš i Samostalan, a ne sam predstavljaju inovativan način za osnaživanje mladih i unapređenje rada profesionalaca u socijalnoj zaštiti. Stvorili su ih oni koji najbolje razumeju izazove mladih jer su ih i sami prošli, ali i profesionalci koji rade za mlade. Ove igre nisu samo alat za učenje, već i prilika za povezivanje, razumevanje i zajednički rast. Kroz igru se otvaraju nova vrata za dijalog i empatiju, što može obogatiti iskustva svih učesnika. Mogu biti korisne u različitim kontekstima - od edukacije i socijalne zaštite do neformalnog rada sa mladima a mi se nadamo da će postati dragoceni alati i u vašem radu.

Razvoj ovih igara uključivao je istraživanje, testiranje, dizajn i formalnu registraciju. Testiranja su sprovedena sa mladima iz sistema socijalne zaštite, mladima koji žive u svojim matičnim porodicama, profesionalcima iz oblasti edukacije i socijalnog rada, kao i stručnjacima za društvene igre. Igre nisu namenjene samo mladima iz sistema socijalne zaštite, one su osmišljene tako da budu korisne i mladima van sistema, profesionalcima u oblasti socijalne zaštite, kao i široj populaciji koja kroz igru može da razvije empatiju i razumevanje. Važno je da i oni koji nisu direktno uključeni u sistem socijalne zaštite razumeju kroz koje poteškoće mladi prolaze i da shvate koliko podrška i empatija znače.

Alternativni MOD - DOM

Broj 6

Skok u život - portal gdje mladi s iskustvom života u skrbi pronalaze svoj glas PIŠE: Martina Kranjec, mlada poduzetnica s iskustvom života u alternativnoj skrbi te korisnica i volonterka Udruge Igra FOTO: Arhiva Udruge Igra

Portal Skok u život privukao me već pri prvom susretu – ne samo svojim nazivom, već i snažnom porukom koju nosi. I sama sam morala “skočiti u život” koji me nije mazio. Osjećala sam da nemam izbora – morala sam prihvatiti izazove, krenuti naprijed, čak i onda kada je bilo najteže. Zato, za mene, Skok u život nije samo portal – on je simbol hrabrosti, promjene i novog početka. Isprva su me obuzele sumnje. Kako ću uopće početi pisati? Hoće li moja priča ikome značiti? Hoću li se moći izraziti onako kako želim? No, ono što se dogodilo bilo je više od pukog pisanja. Taj osjećaj, teško opisiv riječima, probudio je u meni motivaciju, samopouzdanje i unutarnju snagu. Skok u život mi je omogućio da otkrijem vlastite resurse – shvatila sam da imam glas i da ga mogu koristiti kroz pisanje. Pisanje je postalo moj način izražavanja, moj način razumijevanja svijeta i nošenja s vlastitim nesigurnostima. Ono što mi je bilo posebno značajno jest mogućnost da čitam priče drugih mladih ljudi koji su prošli slične životne izazove. Mnogi od nas, koji smo odrasli u sustavu skrbi, suočavamo se s osjećajem usamljenosti, nesigurnosti i stigme. Često nam se čini da nas društvo ne razumije ili ne vidi. Skok u život nam je dao prostor da budemo saslušani. Čitajući tekstove drugih mladih

Maj 2025.

Martina Kranjec, piše za Skok u život

pronašla sam razumijevanje i podršku – osjećaj da nisam sama u svemu što sam prošla i što prolazim, ali i nekolicinu praktičnih savjeta. „Skok u život“ su priče nas mladih, iz vlastite perspektive, iz naših cipela. Iza svake riječi stoje velike, teško opisive emocije. Kroz tekstove koje pišem, učim prihvatiti sebe, razumjeti vlastite emocije i nositi se s izazovima. Ovaj portal nije samo oblikovao moje pisanje – oblikovao je mene. Ohrabrio me da život gledam iz nove perspektive, da shvatim koliko su važni stav i percepcija te da svaka prepreka može biti prilika za novi početak. Taj skok u život nije samo fizički čin – on je mentalni i emotivni iskorak prema samosvijesti i osobnom rastu. To je hrabrost da se suočimo s neizvjesnošću i da, čak i kada ne znamo kamo nas put vodi, vjerujemo da rješenja uvijek postoje. Skok u život znači otpustiti prošle boli, obrisati suze, podići glavu i nastaviti dalje. Jer bez obzira na sve, život ide naprijed – a svaki novi dan donosi priliku za rast i promjenu. Ako si mlada osoba s iskustvom života u skrbi i želiš postati dio tima Skoka u život, javi nam se na: +385 95 522 3330! https://www.skokuzivot.hr/

Alternativni MOD - DOM

Iz perspektive hranitelja

Biti hraniteljica za mene nije samo uloga, to je životna misija PIŠE: Arnela Dubrić (27), hraniteljica FOTO: Priavtna arhiva Arnele Dubrić Oduvijek sam znala da želim raditi s djecom. Odrasla sam u alternativnoj brizi, u SOS Dječijem selu, gdje mi je pružena ljubav, briga i pažnja. Gledajući svoju SOS mamu kako nesebično vodi računa o nama, negdje u dubini sebe sam osjećala da ću, ako mi život ne podari biološko dijete, i sama pružiti dom djetetu koje ga treba. Prije više od devet godina počela sam istraživati šta znači biti hranitelj i tada mi je sve to izgledalo vrlo složeno. No, to me nije obeshrabrilo, naprotiv, dodatno me motivisalo da se informišem i učim. Uvidjela sam da je hraniteljstvo način da ostvarim svoj san, a to je da budem uz dijete, pružim mu podršku i budem njegov oslonac. Rad s djecom me oduvijek ispunjavao, volontirala sam u vrtiću, radila kao dadilja, bila okružena djecom iz alternativne brige, ali sam osjećala da mogu i želim više. U tim ulogama, koliko god sam se trudila, uvijek je postojala granica gdje ulogu dadilje ili odgajateljice u vrtiću možete obavljati samo određeno vrijeme, ali kao hraniteljica mogu djetetu pružiti trajnu sigurnost i dom. Kada sam donijela odluku da postanem hraniteljica, nisam imala strahove ni sumnje. Znala sam šta djeci treba, a to je ljubav i sigurno okruženje u kojem će se osjećati prihvaćeno. Proces hraniteljstva započeo je prikupljanjem potrebne dokumentacije i prijavom u Centar za socijalni rad. Nakon toga uslijedila je obuka, koja je trajala nešto više od mjesec dana. Svakodnevno smo prolazili kroz različite scenarije, učili o izazovima hraniteljstva, potrebama djece, podršci koju pruža sistem i načinima na koje možemo odgovoriti na različite situacije. Imali smo priliku čuti iskustva drugih hranitelja i stručnjaka iz oblasti socijalnog rada. Obuka je bila zahtjevna, ali izuzetno korisna. Pružila mi je dodatnu sigurnost i uvjerenje da sam na pravom putu. Na kraju procesa, nakon individualnog razgovora sa stručnjacima, dobila sam potvrdu da ispunjavam sve uslove i da mogu postati hraniteljica. Najveći izazov nije bio sam proces, već trenutak kada sam konačno postala hraniteljica. Tada su se pojavile stvarne životne dileme, „kako uskladiti posao, privatni život i brigu o djetetu? Hoću li moći pružiti sve što mu je potrebno?“ Sve su to bila pitanja koja su prolazila kroz moju glavu, ali su brzo nestala onog trenutka kada je dijete ušlo u moj dom. Znala sam da sam donijela pravu odluku.

Alternativni MOD - DOM

Arnela Dubrić

Najveća podrška mi je bila moja mama, moja porodica i nekoliko bliskih prijatelja. Naravno, bilo je i onih koji su sumnjali i pitali me zašto mi „treba ta obaveza“. Ponekad su njihovi komentari bili bolni, ali sam ih razumjela jer nisu svi u stanju sagledati stvari iz moje perspektive. Ipak, ja sam se vodila svojim instinktom i ljubavlju prema djeci. Znala sam da ću, ako budem pružila sigurnost i ljubav, dijete rasti u zdravu i sretnu osobu. Moj svakodnevni život kao hraniteljice nije se mnogo promijenio. I dalje idem na posao, djeca idu u školu, zajedno spremamo obroke (ponekad one koje više vole, a ponekad i zdrave koje manje vole 🙂). Rješavamo školske obaveze, provodimo slobodno vrijeme napolju šetnjom kroz grad, igramo se sa vršnjacima iz naselja i dječicom iz obližnje škole i razgovaramo o svemu. Trudim se da pružim ono što je meni nekada bilo pruženo, a to je sigurnost, ljubav i osjećaj pripadnosti. Svaka mala pobjeda, svaki osmijeh, svako povjerenje koje mi dijete pokaže, potvrđuje mi da sam na pravom putu. Biti hraniteljica za mene nije samo uloga, to je životna misija. Moje iskustvo iz alternativne brige pomaže mi da bolje razumijem kroz šta dijete prolazi. Znam kako izgleda osjećaj nesigurnosti, znam koliko je važno osjetiti toplinu doma, razumijem potrebe za podrškom, pažnjom i osjećajem pripadnosti. Djeca u alternativnoj brizi nisu mnogo drugačija od djece u biološkim porodicama, jedina razlika je što im treba dodatna potvrda da su voljena i da su važna. Sistem hraniteljstva se kod nas u BiH, još uvijek razvija i ima prostora za poboljšanja. Iz svog iskustva bih voljela da zakon prepozna važnost veze između hranitelja i djeteta, te da

Broj 6

hranitelji imaju prednost pri eventualnom usvajanju djeteta koje je već duže vrijeme s njima. Emocionalna povezanost koju hranitelji i djeca razviju ne smije biti zanemarena. Moja poruka mladima koji su odrasli u sistemu i razmišljaju o tome da postanu hranitelji jeste, vjerujte u sebe i u svoju

sposobnost da budete oslonac nekome. Niko bolje od vas ne zna kroz šta djeca prolaze i niko ih ne može razumjeti kao vi. Ako osjećate da možete pružiti dom, ljubav i sigurnost, ne bojte se da krenete tim putem. Možda mislite da činite malo, ali za jedno dijete, vi ste sve.

Dokaz sam da ljubav i briga mogu promijeniti nečiji život te kroz ulogu SOS mame nastavljam taj lanac dobrote PIŠE: Taiba Muminović (29), SOS mama FOTO: Privatna arhiva Taibe Muminović Pozdrav, moje ime je Taiba i moje djetinjstvo počelo je u Srebrenici, ali zbog teških okolnosti niko nije imao mogućnost da se brine o meni. U sedmoj godini života postala sam dio SOS porodice. Taj trenutak pamtim kao jedan od najvažnijih u mom životu. Kada sam prvi put stigla u SOS Dječije selo, dočekala me je moja SOS mama, osoba čija će ljubav i podrška oblikovati moj život. Osjećaj topline i pripadnosti koji sam tada osjetila bio je nešto neprocjenjivo. Moji najdraži trenuci bili su oni ispunjeni smijehom i igrom s vršnjacima, porodični obroci koji su nas zbližavali, edukativne radionice koje su mi pomogle da se razvijam, te zajednički izleti i putovanja gdje sam naučila važnost timskog duha i međusobne podrške. Posebnu uspomenu nosim iz dana kada sam dobila svoju sobu – moj mali kutak sigurnosti. Plišane igračke, uredno složene knjige i osjećaj da negdje pripadam dali su mi snagu da nastavim dalje. Danas, kada se osvrnem, shvatam koliko je ta pažnja i briga oblikovala moju ličnost. Odluka da postanem SOS mama došla je iz duboke unutrašnje želje da nastavim misiju koja je meni nekada promijenila život. Kroz svoje iskustvo znam koliko nesigurnost, strah i osjećaj nepripadanja mogu uticati na dijete. Ali, isto tako znam da ljubav, razumijevanje i podrška mogu preokrenuti nečiji životni put. Moja SOS mama bila je moj oslonac, podrška i vodilja. Čak i nakon što sam napustila SOS selo, ostala je uz mene, kao prijatelj i savjetnik. Sada želim biti ta osoba za neku drugu djecu – njihov oslonac, sigurna luka i neko ko vjeruje u njih čak i onda kada oni sami sumnjaju u sebe. Biti SOS mama nosi sa sobom brojne izazove. Iako sam poznavala organizaciju i način rada, pitala sam se – hoću li biti dovoljno dobra? Hoće li me djeca prihvatiti? Kako ću ja prihvatiti njih? Prvih dana među nama je postojala distanca, ali sam znala

Maj 2025.

Taiba Muminović

da povjerenje dolazi postepeno. Počela sam im se približavati kroz aktivnosti koje vole – zajedno smo se igrali, šetali, vozili rolere, razgovarali i kuhala sam im njihova omiljena jela. Sjećam se trenutka kada sam im rekla da sam tu za njih, bez obzira na veličinu problema. Taj razgovor bio je prekretnica – otvorili su mi se, podijelili sa mnom svoje priče i tada sam znala da sam stekla njihovo povjerenje. Danas, nakon nekoliko mjeseci, mogu reći da smo postali porodica. Kada nisam s njima, nedostaju mi, a to mi samo potvrđuje da sam na pravom putu. Nema ljepšeg osjećaja nego kada znate da ste nekome promijenili život nabolje, pružili mu sigurnost, toplinu i priliku da raste u sretnog i uspješnog čovjeka. Djeca koja odrastaju u alternativnoj brizi nisu samo brojevi ili priče na papiru – to su predivna, talentovana i hrabra bića koja trebaju podršku. Ja sam dokaz da ljubav i briga mogu promijeniti nečiji život, i sada, u novoj ulozi, nastavljam taj lanac dobrote. Moja vodilja je uvjerenje da porodicu ne čine samo krvne veze, već ljubav, briga i osjećaj pripadnosti.

Alternativni MOD - DOM

Iz stranica dnevnika odgajateljice

Glavna uloga PIŠE: Pčelica Maja FOTO: Envato Elements Bila je kao voda, do svačijeg srca bi našla put. Nestvarno lijepa i umiljata. Svi smo imali potrebu da je grlimo i štitimo. Sretni smo bili kada bi imali priliku učiniti nešto za nju. A ona? Uvijek nasmijana, čak i onda kada je imala razloga za tugu i bijes. Nalazila je način kako da razveseli i druge i sebe. Riječi utjehe i razumijevanja su joj navirale same od sebe bez imalo muke i truda. Svima omiljena pčelica, pa čak i onim pčelicama i bumbarima koji su po “službenoj dužnosti” svakome nalazili mane. Vrtićke i školske zabave bez nje bile su nezamislive. Raspored pun vannastavnih aktivnosti i opet bi prva pružala ruku pomoći ne tražeći zauzvrat ništa. Sve je mogla i znala sama. Ponosno je isticala da je iz Košnice i koliko joj to znači. Ostale pčelice i bumbare je hrabrila da ne skrivaju livade i proplanke sa kojih su doletjeli. O svemu je imala stav i jasno ga isticala. Nikada posmatračica, uvijek je igrala glavnu ulogu u svom filmu. Kao najbolja studentica u svojoj generaciji za tren oka se zaposlila. Lijepa, pametna i uspješna. Ponos svih nas koji smo je poznavali. Potajno smo se nadali da smo baš mi odigrali ključnu ulogu u njenom uspjehu. Nije postojala oblast u kojoj je bila osrednja, tako da je svako mogao pronaći svoj dio u kojem je bio značajan. I onda grom iz vedra neba.

Alternativni MOD - DOM

Dala je otkaz, udaje se i vraća u selo u kojem je imala porodičnu kuću koja je bila zapuštena i oronula kao i sve kuće u kojima niko ne živi. Ubrzo je rodila prvo dijete. Ona i Pavo su sami sve popravili. Gledali su na Internetu kako se to radi i, da ne vjeruješ, uspjeli. Gradska djevojka i gorljiva aktivistkinja za prava žena trudna četvrti put, muze krave i okopava baštu. Prvo smo krivili Pavu, a onda smo saznali da je ideja njena. Niko od nas joj ne bi dodijelio ovu ulogu. Zamišljali smo drugačiji nastavak filma. Nismo znali zašto, ali svi smo bili razočarani. Film je trebao biti visokobudžetna moderna priča. Časovi plesa i pjevanja, strani jezici, putovanja u inostranstvo. Sve je postalo besmisleno... Zar je studirala da bi muzla krave i skupljala jaja? Gdje smo pogriješili? Nekada je vodila radionice vršnjacima na temu: Kontracepcija. Sada je četvrti put trudna. Nakon nekog vremena pitali smo se šta je to loše u ovom filmu? Ili smo mi podlegli konzumerističkom društvu u kojem se uspjeh obično poistovjećuje sa statusom i imovnim stanjem? Osjetila je naše razočarenje. Naravno, oprostila nam je i razumjela nas. Niko joj nikada ništa nije rekao. Bilo nas je stid.

Broj 6

Znate šta?

KLIJANAC I PUP – u jedinstvenom programu iskustvenog učenja o prirodi sudjeluju i karlovački Centri za pružanje usluga u zajednici PIŠU: Ivana Francišković Olrom i Valentina Mesarić, Klijanac i pup FOTO: Arhiva Klijanac i pup Nakon višedesetljetnog iskustva u zagovaranju za očuvanje okoliša i prirode kroz informiranje, edukaciju, akcije, inicijative i projekte, karlovačka udruga Eko Pan odlučila je nastaviti svoje djelovanje stvaranjem programa učenja o prirodi u prirodi. Na to su nas potaknula sama djeca koju smo tijekom nekoliko godina kroz praktične radionice izrade malih vrtova i kompostera podučavali osnovama permakulture. Svaka od tih radionica započela bi kratkim teorijskim uvodom i prikazom jednog ekosustava u kojem su djeca redovno okoliš i životinje prepoznavala kao dio prirode. Sve, osim čovjeka. Sebe su vidjeli potpuno odvojenima od živog svijeta koji ih okružuje. I tako smo se, zajedno s početkom pandemije odvažili na pokretanje jedinstvenog programa učenja o prirodi. Nastali su Klijanac i Pup, oblik iskustvenog i aktivnog učenja, kao odgovor na izazove u tradicionalnom obrazovanju, smanjen boravak djece na otvorenom te prekomjernu upotrebu tehnologije.

Maj 2025.

Program se provodi kroz tri usluge: Šumska škola – boravak u prirodi s učenjem kroz praktične cjeline; Zelene vještine – stjecanje praktičnih znanja i vještina (vrtlarstvo, šivanje, kuhanje, prirodna kozmetika) u skladu s Zero Waste principima; Šumski rođendan – proslave u prirodi uz zabavne i edukativne aktivnosti Ponosni smo na Klijanac i Pup i na pozitivne promjene koje donosi pojedincima, društvu i okolišu. Iako ga provodimo kao oblik društvenog poduzetništva udruge, smatramo da bi trebao biti dostupan svima. Program šumske škole u ovoj godini provodimo uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, a namijenjen je korisnicima i odgajateljima karlovačkih centara za pružanje usluga u zajednici - Centar Banija i Centar Vladimir Nazor. Tijekom projekta ukupno ćemo realizirati 20 šumskih boravaka dio kojih će biti i vikend kampiranje uz rijeku Koranu. Tijekom šumskog boravka polaznici uče osnove opremanja, snalaženja i pružanja prve pomoći, upoznaju floru i faunu, koriste alate i druga pomagala. Uživamo u svakom novom druženju u namjeri da im boravak u prirodi ostavlja ne samo sjećanje već i poneko novo znanje i vještinu, nadasve doživljaj obilja života kojim smo okruženi i koje smo odgovorni čuvati. Dodatna vrijednost našeg iskustvenog učenja su i lica naših polaznika, na kojima se vide bolje raspoloženje i mali ponos na ono što su taj dan uspjeli prehodati, osvojiti i naučiti. U Klijancu i Pupu volimo reći – mi smo rasadnik dobre volje. U njemu rastu znanja, vještine i doživljaji koje vam dajemo s punim povjerenjem da ćete ih kroz život nositi smjelo, da rastu zajedno s vama.

Alternativni MOD - DOM

Znate šta?

Što sve mogu? PIŠE: Lorena Živković, mag. socijalnog rada, Udruga Igra FOTO: Arhiva Udruga Igra Što sve mogu mladi kreirati kada im damo priliku, saznali smo zahvaljujući projektima usmjerenim unaprjeđenju mogućnosti svrsishodnog provođenja slobodnog vremena mladih u Odgojnima zavodima u Turopolju i Požegi te maloljetničkom zatvoru Kaznionice u Turopolju financiranim od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

Razgovor o… PIŠE: Emilija Golubović, apsolventica logopedije, volonterka Centra Zvezda FOTO: Arhiva Centra Zvezda Centar Zvezda u saradnji sa Centrom za unapređenje društva započeo je provedbu serije edukativnih radionica pod simboličnim nazivom ,,Razgovor o...”. Cilj ovih radionica/ razgovora je da mladi i stručnjaci zajedno diskutuju, promišljaju i iznose slobodno svoje stavove o temama bitnim za osamostaljivanje mladih. Prva radionica, “Razgovor o finansijama” održana je krajem februara s ciljem da se mladi upoznaju sa tehnikama štednje, upravljanja finansijama i svime što treba da znaju vezano za otvaranje računa u banci, tipovima kartica i računa. Dotakli smo se i teme stambenih kredita i kamata. Radionici je prisustvovalo čak 24 mladih iz Domova za nezbrinutu decu i hraniteljskih porodica. Ponosni smo na sve njih, jer su došli voljni da nauče nešto novo.

Prošle godine, korisnici Odgojnog zavoda izrađivali su stripove kroz koje su ispričali svoje priče, dijeleći tako osobna iskustva i emocije na kreativan način. Istovremeno, korisnice u Odgojnom zavodu u Požegi izrađivale su bojanke s motivima mandala, što im je omogućilo da se opuste, usmjere pažnju na detalje i kroz umjetnost istraže vlastite misli i osjećaje. Ove aktivnosti nisu bile samo način kreativnog izražavanja, već su mladima omogućile da reflektiraju o vlastitim iskustvima i emocijama. Pozitivne povratne informacije ohrabrile su nas da u iduće tri godine još više obogatimo sadržaj za korisnike unutar programa “Što sve mogu?” te uključimo i korisnike maloljetničkog zatvora Kaznionice u Turopolju. Sport, umjetnost i kreativni izrazi postaju alati za osobni rast i razvoj. Korisnice sudjeluju u yoga treninzima, dok se korisnici u Zavodu suočavaju s izazovima Hrvatske škole Outward Bound. Uz fizičke aktivnosti, program obuhvaća bubnjarske radionice, dramske i literarne aktivnosti te proslavu Adventa uz koncert korisnika i stand-up nastup. Ovakve inicijative pokazuju koliko je važno mladima pružiti priliku za istraživanje vlastitih interesa i razvijanje novih vještina. Struktura dana u ustanovama često ne ostavlja puno prostora za kreativnost i osobni razvoj, ali uz malo mašte i volje, moguće je osmisliti sadržaje koji donose promjenu. Bilo da se radi o sportu, umjetnosti, glazbi ili nekoj sasvim drugoj aktivnosti, važno je prepoznati potencijal i omogućiti mladima prostor da ga istraže. Ponekad je upravo jedna radionica, jedan crtež ili jedan ritam bubnja ono što može pokrenuti promjenu.

Zahvaljujući divnim ljudima iz Hotela Radisson, imali smo obezbeđen prostor i posluženje za mlade. Radionicu je održao naš dugogodišnji prijatelj dr. Miodrag Džodžo, stručnjak za bankarstvo. Set edukativnih radionica “Razgovor o…” deo je projekta ,, Samostalan, ali ne sam” koji ima za cilj da se kroz druženje, edukativne i kreativne radionice mladi osnaže na putu osamostaljivanja. Do sada smo održali više od 15 susreta i upoznali puno divnih mladih ljudi. Mladi lepo reaguju na našu podršku, što nama daje motivaciju da planiramo dalje i da budemo tu za njih.

Alternativni MOD - DOM

Broj 6

Svako dete može da uči kroz edukativne webinare i regionalnu saradnju - saznajte kako PIŠE: Ivana Cerović, Perkins Srbija FOTO: Arhiva Perkins Srbija, Mali dom i GRIG Perkins je organizacija koja deluje na globalnom nivou podržavajući razvoj model programa u oblasti obrazovanja i učenja dece sa oštećenjem vida i/ili višestrukim razvojnim teškoćama. Perkins veruje da svako dete može da uči i iz ovog dubokog uverenja, koje se kroz praksu decenijama opravdava, uz kvalitetne i na znanju zasnove pristupe, Perkins utiče na unapređenje okvira i sadržaja obrazovnih usluga za decu. U sklopu ove podške, deo aktivnosti je usmeren na edukacije, kako stručnjaka u neposrednom radu, tako i roditelja. Naš region je imao tu čast i privilegiju da Perkins, upravo na našim prostorima, uspostavi partnerstva i dugoročnu saradnju kako bi unapredio obrazovni seting dece sa teškoćama. U potrazi za organizacijama koje su usmerene na decu ali i porodicu kao celinu i jačanje kapaciteta prirodnog okruženja

dece, Perkins je naišao na udruženje GRiG u Beogradu i na Mali dom u Zagrebu, koji je ujedno i resursni centar Perkinsa za ovaj region i okuplja profesionalce koji su prošli Perkinsove obuke. U Srbiji Perkins saradjuje i sa obrazovnim ustanovama, fakultetima, udruženjima roditelja, domovima za decu,itd.. Kroz sada već višegodišnju saradnju, želeli smo da i u Srbiji primenimo primer dobre prakse u oblasti edukacije i prenošenja znanja, koji se već neko vreme realizuje u Zagrebu. Kreirani su edukativni vebinari na različite teme, usmerene na jačanje kapaciteta profesionalaca, roditelja ali i svih drugih zainteresovanih, da budu što adekvatnija podrška deci. Svako mesto koje ima uticaj na dete jeste mesto učenja i ono bi trebalo za svu decu biti dostupno, podsticajno i prilagodjeno, negujući funkcionalno i smisleno aktivno učenje i inkluzivni pristup. Vebinari su kreirani upravo da nude vrlo konkretan, teorijski potkovan i iskustven sadržaj (obogaćen praktičnim primerima i video zapisima) na različite teme i oblasti rada sa decom sa višestrukim teškoćama svih uzrasta. Kolege iz resursnog centra Mali Dom i Perkins Tima iz Srbije su kreirali vebinar sadržaj, a GRiG ga, koristeći svoje platforme transferuje profesionalcima širom regiona. Perkins tim iz Srbije, GRiG i Mali dom iz Zagreba omogućavaju da kvalitetni pristupi u radu sa decom budu dostupni, da se promovišu uspešne metodologije ali i veoma praktični primeri za to kako se radi sa decom, kako se podržavaju roditelji. Takođe, ovi vebinari utiču na podizanje svesti i menjanje uverenja o mogućnostima obrazovanja dece sa višestrukim teškoćama i njihovim sposobnostima za učenje i razvoj. Otključavajući um otključavamo i prilike - da ni jedno dete ne ostane ne vidjeno. Vebinari su besplatni, dostupni registrovanjem na linkove koje udruženje GRiG postavlja jednom mesečno. Predviđeni su za do 100 učesnika i ono što je zanimljivo jeste da mesta budu popunjena u 24 časa. Postoji veliko interesovanje za ove teme i to u celom regionu. Oni koji jednom učestvuju nastavljaju da prate i sve naredne vebinare. Evaluacija pokazuje da su učesnici zadovoljni sadržajem za koji najčešće kažu da im je vrlo konkretan, praktičan, uvek čuju nešto novo i korisno, ali i imaju prilike da daju predloge za buduće sadržaje.

Neke od tema proteklih vebinara su: “Osmišljavanje i primena pesama u radu sa osobama sa teškoćama u razvoju”, “Adaptacije materijala u radu sa osobama sa kompleksnim teškoćama”, “Multimodalni pristup čitanju osoba sa višestrukim teškoćama u razvoju”, “ Kako vaše dete vidi”, “Terapijsko hranjenje kod dece sa razvojnim teškoćama ”

https://www. perkins.org/ international/

https://cspagrig.org/

https://www.malidom.hr/

Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Znate šta?

Vijesti iz Kamenčića

Uz to zapratite naš rad na Facebook stranici Udruga Kamenčići ili na web stranici:

PIŠE: Tim Udruge „Kamenčići“

https://udruga-kamencici.hr/

FOTO: Arhiva Udruge „Kamenčići“ Udruga “Kamenčići” nedavno je pokrenula projekt edukativnih emisija „Vijesti iz Kamenčića“ namijenjenih djeci, ali i odraslima. Novinari-reporteri su članovi naše udruge koji rade intervjue sa običnim ljudima koji kroz svoje poslove čine svakodnevnicu naših života. Radeći ove priloge prvenstveno se želimo dobro zabaviti, nešto korisno naučiti, ali i pokazati da osobe sa intelektualnim teškoćama u okviru svojih mogućnosti žele biti jednaki u društvu. Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Šibensko-kninske županije “Kamenčići” registrirana je 1997.g. i djeluje na području Šibensko-kninske županije. Članovi Udruge su roditelji tj. djeca i mladi s intelektualnim teškoćama (nominalni članovi). Kroz redovne programe Udruge kao što su kreativne radionice i radno rehabilitacijski program, pokušavamo organizirati slobodno vrijeme djece i mladih s intelektualnim teškoćama na način da im se omogući društvena pokretljivost. U našem društvu još uvijek postoje predrasude u odnosu na ovu populaciju, a rezultat su neupućenosti i nedovoljne informiranosti građana. Na našem YouTube kanalu „Udruga Kamenčići“ možete vidjeti emisije i priče koje radimo.

Alternativni MOD - DOM

Broj 6

Inspiracija

Moj plan osamostaljivanja – idealan rokovnik za svaku mladu osobu

i emocionalne inteligencije, te izgradnji dobrih navika kod mladih. Ovdje se mogu naći savjeti kako prepoznati i nositi se s emocijama, stresom i izazovima svakodnevnog života, jačanju socijalnih vještina i održavanju kontakata sa ljudima, te o fizičkom zdravlju.

PIŠE: Tim CRS-a

Koncipiran kao spomenar, ovaj dio mladima daje prostor da se malo zabave i unesu boje u svoje planiranje, pa se tako ovdje mogu naći motivacijske bojanke, prostor za fotografije prijatelja, tabela za planiranje obroka, kao i šarmantni dnevnik čitanja u formi police za knjige koju treba bojiti sa svakom novom pročitanom knjigom.

FOTO: Arhiva CRS-a Živimo u digitalnom dobu - dinamičnom vremenu u kojem smo, poput nekih superjunaka ili tajnih agenata, okruženi različitim gadžetima čija je svrha da nam olakšaju svakodnevni život. U džepovima nosimo uređaje koji nam govore koliko smo koraka prešli, kako smo spavali, koliko vode trebamo popiti, koje obaveze imamo, te šta se trenutno dešava u svijetu. Pored takvog obilja mogućnosti koje su na dohvat ruke – ili bolje rečeno kažiprsta – trebali bismo biti gospodari svog vremena i dobrih navika. No, je li baš tako? Čini se, ipak, upravo suprotno - da imamo sve manje vremena da se bilo čemu istinski posvetimo, a za dobro planiranje u životu vrijeme i posvećenost su ključni. U pokušaju da malo uspori taj tempo i vrati osjećaj kontrole u planiranje, te pruži podršku mladima koji napuštaju sistem javne brige u procesu osamostaljivanja, organizacija Catholic Relief Services (CRS) je u okviru projekta Kreiranje Odgovarajućih Rješenja za Aktivnu podršku mladima iz brige – KORAK, kreirala planer Moj plan osamostaljivanja, kao svojevrsni vodič kroz najvažnije aspekte samostalnog života.

Moj plan osamostaljivanja namijenjen je mladima uzrasta od 15 do 30 godina, posebno onima koji još uvijek žive u sistemu javne brige. CRS ga je upravo njima distribuirao putem domova za djecu bez roditeljskog staranja, te partnerskih organizacija širom Bosne i Hercegovine. Iako planer, nažalost, ne možete naći u slobodnoj prodaji, možda vam od koristi mogu biti smjernice iz brošure Umijeće osamostaljivanja na kojoj je zasnovan, a koja je dostupna putem: https://drive.google.com/file/d/1oP0VDUBmnN BAihY7FS46zIvMQpr4beY2/view

Nastao iz CRS-ove brošure Umijeće osamostaljivanja koju su priredili psihologinja Jasna Sofović i edukator iz oblasti poduzetništva Almir Paočić, ovaj planer treba pomoći mladima da ojačaju različite vještine kako bi što spremniji zakoračili u svijet samostalnosti. Iako već postoji mnogo brošura i publikacija o ovoj temi, namjera CRS-a je bila da na jedan drugačiji i nenametljiv način dopre do mladih ljudi sa porukama i savjetima koji će im biti vrlo korisni za uspješno osamostaljenje. Naizgled, riječ je o običnom rokovniku koji ima mjesečni kalendar i prostor za bilješke. Međutim, korice Mog plana osamostaljivanja kriju mnogo više od toga – savjete o finansijskoj pismenosti, životnim vještinama, kao i ličnom razvoju i njegovom unapređenju. U prvom dijelu nalazi se mjesečni kalendar, te tabela za planiranje mjesečnog budžeta. Ovaj dio prate savjeti o upravljanju finansijama, planiranju štednje, te načinima sticanja dodatnih prihoda, odnosno savjeti za pronalaženje posla. Tu su još i korisni trikovi za efikasno upravljanje vremenom, te savjeti za traženje stana i vođenje domaćinstva. Na kraju je ostavljen prostor za isticanje stvari vrijednih sjećanja – inspirativnih osoba, naučenih vještina i događaja koji su obilježili godinu. Uzimajući u obzir da je osamostaljivanje proces pun izazova, neizvjesnosti i stresa, CRS je drugi dio rokovnika - Vrijeme za tebe - posvetio jačanju samopouzdanja, mentalnog zdravlja Maj 2025.

Alternativni MOD - DOM

Inspiracija

Mali vodič za velike osjećaje i Sjajim iznutra – priručnici za djecu udruge CeZaM PIŠE: Tim udruge CeZaM Zaprešić FOTO: Tim udruge CeZaM Zaprešić U sklopu projekta Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja, udruga CeZaM Zaprešić izradila je 2 priručnika za djecu u dobi od 7 do 14 godina. Priručnik Mali vodič za velike osjećaje namijenjen je djeci u dobi od 7 do 10 godina i ima za cilj kroz zabavne i kreativne aktivnosti poučiti djecu o osjećajima. Za djecu u dobi od 11 do 14 godina osmislili smo priručnik Sjajim iznutra koji ima za cilj poticati razvoj pozitivne slike o sebi. Priručnici su nastali kao odgovor na potrebu za jednostavnim, besplatnim, a opet stručnim materijalima koje svako dijete može koristiti kod kuće. Djeca koja sudjeluju na radionicama te individualnom savjetovanju u udruzi CeZaM Zaprešić, često nam ističu da im je takav tip aktivnosti koristan i zabavan. Također, stručni suradnici partnerskih organizacija, ovakav materijal vide kao primjenjiv i koristan u svakodnevnom rad s djecom. Autorica priručnika je socijalna pedagoginja Silvia Plažanin koja ima višegodišnje volontersko i radno iskustvo u radu s djecom, mladima i odraslima. Oba priručnika možete besplatno preuzeti putem linka na web stranici udruge CeZaM Zaprešić. Izrada edukativnih materijala, jedna je od brojnih aktivnosti kojima se bavi udruga CeZaM Zaprešić. Udruga je osnovana 1998. godine na poticaj Gradskog vijeća grada Zaprešića, pod nazivom Centar za mladež Zaprešić. Glavni cilj Udruge, od njezinog osnutka do danas, je organiziranje različitih aktivnosti kako bi se osigurao

Moć mandala: Kako crtanje otvara srca i umove mladih PIŠE: Lucija Ujdenica, magistra socijalne pedagogije, Udruga Igra FOTO: Crtež preuzet iz Bojanke za opuštanje, Udruga Igra Postoje trenuci u radu s mladima kada osjetimo da im je potrebno nešto više od riječi – nešto što će ih povezati s njihovim unutarnjim svijetom na način koji je siguran, kreativan i duboko osoban. Riječi ponekad nisu dovoljne. Upravo iz tog osjećaja, u sklopu projekta Što sve mogu? – aktivnosti slobodnog vremena koji doprinose resocijalizaciji i socijalnoj rehabilitaciji, financiranog od strane Ministarstva Alternativni MOD - DOM

zdrav i kreativan život djece i mladeži u Zaprešiću te da bi se zadovoljile njihove potrebe za druženjem i zabavom. Aktivnosti koje trenutno provodimo usmjerene su na prevenciju neprihvatljivog ponašanja i zaštitu mentalnog zdravlja, razvoj volonterstva i aktivnog građanstva te organiziranje aktivnosti za kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Naš rad prepoznaju i donatori i struka te smo dobitnici brojnih nagrada. Nastavljamo kreirati nove aktivnosti za naše korisnike, a sve novosti možete pratiti putem naše Facebook i Instagram stranice. Mali vodic za velike osjećaje #nzbmz

SJAJI IZNUTRA Priručnik za razvoj pozitivne slike od sebi #nzbmz

pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, proveli smo kreativnu radionicu izrade mandala s maloljetnicama u Odgojnom zavodu u Požegi. Radionicu je vodila likovna umjetnica Mia Maraković, uz podršku socijalne pedagoginje Lucije Ujdenice. Na toj radionici, na jedan neočekivan i čaroban način, spojile su se likovna tehnika, vizija cilja (izrada bojanke), kreativni proces, stanje flow-a, moć grupnog rada i osobni razvoj.

Mandale kao siguran prostor izražavanja Naša početna ideja bila je jednostavna: kroz crtanje mandala omogućiti djevojkama da se opuste, povežu sa sobom, izraze i kreiraju nešto smisleno i trajno – nešto na što će biti ponosne. No, ono što je iz toga proizašlo nadmašilo je naša očekivanja. Njihovi crteži postali su putovanje kroz vlastite emocije, misli

Broj 6

i snove. Kako su mandale poprimale oblik, tako su se otvarali i razgovori: o frustracijama i nestrpljivosti koje se javljaju kada slijede strogo zadana pravila, o porivu da unesu vlastiti pečat u svaki zadatak, o kreativnosti koja se rađa kada joj se postavi dobar okvir. Nenametljivo i spontano, pojavile su se duboke teme – o njihovoj snazi, ranjivosti, čežnjama i nadama. Znajući da se od njih ne očekuje da se otvaraju, činile su to u vlastitom tempu, kroz oblike, boje i simetriju svojih crteža. Razgovarajući o svom kreativnom procesu djevojke su zapravo razgovarale o sebi, ali s odmakom koji im je omogućavao da se osjećaju sigurno i manje izloženo. Ukoliko su htjele ostati samo na razini procesa crtanja - mogle su, a ako su htjele stvaranje mandale povezati i s ostalim svojim osobnim procesima - otvorili smo prostor za to. Tako su djevojke same diktirale tempo i dubinu osobnog rada, fleksibilno se krećući među ulogama onoga koji kreira, onoga koji dijeli i onoga koji uči.

Upravo nas je njen odgovor potaknuo da dublje promišljamo o potencijalu ove aktivnosti. Rekla nam je: “Nitko mi nikada ne kaže da slušam sebe. Uvijek nam govore da slušamo odrasle. Prekrasno mi je napokon čuti - slušaj sebe!” Proces stvaranja mandale ispao je kao metafora puta na kojem se nalaze i poligon za isprobavanje novog iskustva: što kada savladam strukturu i pravila i u tom se prostoru autentično i kreativno izrazim? Sam postupak izrade mandale zahtijeva i fizičku uključenost – okretanje papira, povremeno ustajanje, aktivaciju vrata i tijela. Ovaj suptilni pokret može pridonijeti osjećaju prisutnosti i povezati um i tijelo u jedinstvenom kreativnom ritmu.

Od papira do osobne promjene Na kraju, svi njihovi radovi spojeni su u bojanku i tiskani – stvarni, opipljivi dokaz njihove kreativnosti i truda. No, ono najvažnije što su ponijele iz ovog iskustva nije bila samo bojanka, već i osjećaj postignuća, povezanosti i sigurnog samoizražavanja u vlastitom tempu. Crtanje mandala nije samo umjetnost – to je proces koji može potaknuti refleksiju, osnažiti pojedinca i otvoriti prostor za važne razgovore. Za sve vas koji radite s mladima, želim vas potaknuti da isprobate ovu aktivnost.

Zašto baš mandale? Crtanje simetričnih, ponavljajućih struktura mandale stvara umirujuć ritam i djeluje gotovo meditativno. Fokus na sitne oblike i strukture preusmjerava pažnju u sadašnji trenutak, smanjujući stres i anksioznost. Stvaranje mandale započinje od precizne, matematičke osnove – crtaju se osi, određuju točke, povezuju u kružnice. Iako se čini strogo i ograničavajuće, upravo ta struktura daje sigurnost iz koje raste sloboda izražavanja. Unutar tog “kostura”, djevojke stvaraju vlastite oblike koji čine “meso” mandale. Ovaj proces uravnotežuje dvije krajnosti – zadanu strukturu i slobodnu kreaciju. Kao takav, predstavlja metaforu i za odgoj i odrastanje: prvo usvajamo pravila i strukturu, a kada nam ona stvori stabilan okvir, dolazi vrijeme da unutar njega izrazimo ono što nas čini jedinstvenima. Kada smo na radionici došli do dijela u kojem djevojke imaju kreativnu slobodu, improvizirajući repetitivne elemente koji svaku mandalu čine jedinstvenom, jedna nas je djevojka upitala “Što sada da crtam?”. Odgovorile smo joj “Slušaj sebe i nacrtaj što ti dođe”.

Maj 2025.

Poziv na istraživanje Ako radite s djecom i mladima, isprobajte crtanje mandala. Ne trebate biti umjetnik da biste vodili ovakvu radionicu – trebate samo stvoriti prostor u kojem će mladi moći istraživati, izražavati se i rasti. Mandale su više od crteža. One su proces, introspekcija, igra i učenje. One su dokaz da se osobni razvoj ne događa samo kroz razgovor, već i kroz boje, oblike i tišinu u kojoj mladi pronalaze vlastite odgovore. Ponekad, upravo kroz crtanje, mogu ispričati ono što riječima nikada ne bi mogli.

Alternativni MOD - DOM

Za kraj...

Sigurni smo da ste se kroz ovaj broj - osim ako niste jedan/na od onih koji čitaju straga - maksimalno nadahnuli za poticanje participacije, kako djece i mladih tako i vlastite. A dok ste u tom MODu djelovanja, koristimo svoju priliku i pozivamo Vas da nam pišete! Podijelite s nama ono što radite, što vas veseli, što vas brine, ma sve što vam stoji na ramenima. Podijelite i svoj primjerak časopisa s djecom, mladima, kolegama, prijateljima… svima za koje mislite da bi im mogao biti zanimljiv. I za kraj kliknite koji put na naše društvene mreže. Sami smo toliko inspirirani ovim brojem da imamo mnoštvo planova i ideja za kojekakve radionice, susrete, okupljanja. Tko zna - ako nas budete redovito poticali i pitali o njima - možda neke i realiziramo 😉.

Facebook : Alternativni mod/dom - časopis za stručnjake iz alternativne skrbi Instagram: alternativnimoddom E-pošta: Lban@kinderperspectief.nl Online verzija časopisa dostupna je na linku: https://www.kinderperspectief.nl/alternativnimoddom/

Alternativni MOD - DOM

Broj 6

VAŽNO! Za dostavu tiskanog izdanja potreban je iskaz interesa s dostavom adrese i broja željenih primjeraka na mail: Lban@kinderperspectief.nl Ukoliko ste se već prijavili to kod nas vrijedi zauvijek 😉 (nisu potrebne ponovne prijave)

Alternativni MOD/DOM - broj 6