Legenda
MOM NAJBOLJEM PRIJATELJU OLIVERU PISAO SAM PJESME NA PRVOJ CRTI BOJISNICE
U ljeto 1992. odsvirao sam mu ‘Zemlju dide mog’, tako je počela naša suradnja. No Oliver je nije otpjevao jer je te godine nastupao s ‘Cesaricom’, a ja je ni danas ne volim, prisjetio se Vinko Barčot
Olivera poznajem valjda oduvijek, a intenzivnije smo se počeli družiti od sedamdesetih godina kad je počeo češće dolaziti u Velu Luku. Svirao sam tada u bendu Amfora, a on bi posjećivao svirke i družili bismo se. No pravo poznanstvo počelo je na moru. Obojica smo zaljubljenici u udičarenje pa smo se brzo našli sa štapovima na istom brodu. Bili smo tim,
ZAJEDNO NA PUČINI
Naše poznanstvo počelo je na moru. Bili smo tim, a pobjeđivao je onaj koji više uživa pa bi bilo neriješeno. Godinama smo se družili i bili partneri na moru, rekao je Vinko Barčot
a pobjeđivao je onaj koji više uživa pa bi bilo neriješeno. Godinama smo se družili i bili partneri na moru. Isprva sam bolje poznavao akvatorij, a sad obojica znamo sve, kaže Vinko Barčot, autor teksta i glazbe Oliverovih hitovova “Kad mi dođeš ti”, “Samo ti”, “Ti si meni sve” i “Samo s tobom sam upoznao ljubav”.
- Nisam neki gitarist, ali sam uvijek imao neku žicu, nekog crva koji me tjerao da napravim nešto. Tek kad smo se sreli u Veloj Luci u ljeto 1992., usudio sam se priznati mu da se bavim skladanjem i da bih mu pokazao što sam napravio pa da mi kaže ima li to ikakvog smisla. Odsvirao sam mu i otpjevao ‘Zemlju dide mog’. Rekao mi je da bi mogla biti hit, ali da treba napraviti demo snimku da bolje čujemo. Iz ovako male sredine je to
teško napraviti pa je on to dao prijatelju Remiju Kazinotiju da aranžira, otišli smo to snimiti, a Oliver je pjevao. Ispalo je super! Kako i neće kad sam je napisao na prvoj crti bojišnice gdje sam našao gitaru bez žica pa na nju ugradio tunj, one niti koje drže udicu, kao strune. Našao sam tunje različitih debljina i ugodio ih kao žice na gitari. Bilo je to na stonskom bojištu i izravno od srca jer mi je bilo teško pri duši - priča nam Barčot.
Pjesma je postala hit, a 1993. dobila Zlatnoga galeba, prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog žirija na Melodijama hrvatskog Jadrana. Ušla je među 20 najljepših domoljubnih pjesama. No izvodi je Meri Cetinić, a ne Oliver Dragojević. Kako to?
- Tom pjesmom počela je naša suradnja, ali pjeva je Meri.
Oliver ju je bio uzeo, ali te mu je godine uletjela ‘Cesarica’ pa je nastupio s njom. Zato ja ni dan danas ne volim ‘Cesaricu’. Ali ostao je prešutni dogovor da ja note i stihove šaljem Remiju Kazinotiju, on aranžira, a Oliver otpjeva. Ako mu se svidi, uzme je, ako ne, ostavi. Tako je zapravo svaku moju pjesmu koja je izašla aranžirao Kazinoti, a prvi otpjevao Oliver - kaže autor pjesama “Ne diraj moju ljubav”, “Zalutali pogled”, “Ne mogu te prestat ljubit”, “Samo za tebe” i pjesama zadarske klape Intrade.
- Ima još nekih pjesama koje smo zajedno radili, a nisu još objavljene - kaže Barčot te sjetno dodaje:
- Oliver je moj najbolji prijatelj. Više od toga, on mi je kao član obitelji. Imali smo puno nezaboravnih trenutaka. Pri srcu mi je.
OLIVERA SAM ZICALA TABL SMIRENJE NA NASEM PRVOM
Nisam htjela izaći iz Saloona dok nisam dobila
intervju od Morskog vuka. A kad sam došla pred njega, nisam mogla izustiti pitanje od uzbuđenja
Devedesete. Novinarka gradske rubrike koja luta od sektora do sektora. Buntovna. Svađam se sa svima. S odgovornima iz zdravstva, s trgovcima, prevarantima, s... čitavim nizom ljudi koji su to vrijeme koristili da ušićare nešto. Svađam se i s urednicima, jer ja bih na frontu. Želim mijenjati svijet. Oni se pogledavaju, ja gnjavim.
Krhka izvana, znam, ali baš hoću u rat. Moji doma hvataju se za glavu. Ganjam glumce ratnike da mi pomognu upoznati se s vojskom, umjetničke brigade da me povedu sa sobom. I vode nas. Mama plače, tata šuti. Kolega fotoreporter Davor Višnjić i ja krećemo. Prvi put, drugi put... Turanj je bio naš. I Letovanić. I Brestje. I Lipik, otkopavanje lešina konja lipicanaca. I Kerestinec, gdje su bili zarobljeni agresori. I u našoj vikendici vojska. I njihov pas Žućo. Oliver trešti, Žućo laje, ne pušta me u vlastitu kuću. Sprijateljili smo se s vojskom, počeli su nas pozivati i reportaže su se nizale. U Turnju duž cijele barake smještene u okolnim šumama jednom me dočekao veliki natpis “Draga naša Tanja”. To pamtim. Na radiju je svirao Oliver. Mezimac hrvatske vojske. Na svim ratištima koje sam obišla slušala sam Olivera i prljavce.
ZBUNILA
LEGENDU
I? Šta ćemo se gledat, pita Oliver. “Imate tabletu za smirenje?”. “Ha?
Što će ti tableta za smirenje?”, sad je on zbunjen. “Treba mi jer sam jako uzbuđena.
Oliverova popularnost devedesetih je kulminirala. U toj mjeri da je na njegovim koncertima nekoliko stotina ljudi ostajalo pred vratima. Između moje gradske rubrike, pisanja ratnih reportaža za Nedjeljni magazin Večernjeg lista i novih odlazaka na ratišta ludiram se u Saloonu. Derem se s Fosilima, Dinom Dvornikom... ekipom. Saloon je bilo jedino mjesto na kojem sam dotad vidjela pjevače na metar od sebe. Ni s jednim se nisam upoznala, ni jednom nisam poželjela prići. Mislila sam da su oni drugi svijet u kojem nemam što tražiti. Jer ja sam novinarka gradske rubrike koja uživa u pisanju o ljudskim sudbinama. Najsretnija kad im se objavi broj žiro računa pa im oni bogatiji pomognu. Pišem i o ponosnim hrvatskim vojnicima, a estrada je u toj priči nevažna. Ne znam zašto sam se odlučila prići baš Oliveru. U Saloonu, dakako, na njegovu koncertu. Saloon krcat. Možeš samo sjediti, ako si sretnik pa si ulovio mjesto. Ja jesam. I urlam s ostalima: “Što je, ljubavi moja, sva ljubav koju ja poklanjam tebi...”.
Negdje iza ponoći Saloon divlja, Oliver se oko jedan povlači u prostorije kluba i prolazi pokraj mene. Bez razmišljanja pružim ruku u tu masu oko njega i uhvatim ga za podlakticu. Redari bi me odgurnuli, ja ne puštam. Oliver se okrene i pogledom me pita: “Što je tebi”.
VISOKO
MEĐU
ZVIJEZDAMA
Naša novinarka
Tatjana (lijevo)
često je bila u Oliverovu
društvu
Piše: TATJANA PACEK
TABLETE ZA PRVOM RAZGOVORU
Svi vole Olivera. I ja. Zašto mi ne da intervju. Ne gasim se. “Hajde sa mnom, ja ću ti srediti intervju, samo da prestaneš više, da se makneš odavde”, rekao mi je Dino Pokrovac, uzeo me za ruku i odveo ravno do Morskog vuka
Bi li vi meni dali intervju, pitam. “Ne bih”, odgovori, istrgne svoju ruku iz moje i produži dalje. Ja nesretna. Tužna. Razočarana. Nije mi jasno zašto. Saloon i dalje pjeva Olivera, a ja kao pokisla kokoš izlazim iz kluba. Na vratima Sigećani s kojima sam odrasla, mangupi s tada zloglasnoga kvarta. “Kaj je bilo”, pita me pokojni Dino Pokrovac. “Ma! Stvarno mi nije jasno zašto mi Oliver ne da intervju”, kažem. “I kaj ak’ ne da? Dobit ćeš drugi put. Valjda mu se ne da”, Dini je svejedno. Meni nije. Stojim pokraj njega, pušim cigaretu za cigaretom, gledam te silne ljude koji bi ušli unutra. I gnjavim. Dosadnija ne mogu biti.
NAUČIO ME ZANATU
Nakon prvog intervjua s Oliverom sljedećih 25 godina pratila sam zvijezde. Pratila sam sve njegove uspjehe, njegove pjesme uvijek će se slušati kod mene doma.
Dino već okreće očima. “Hoćeš prestati”, pita me u jednom trenutku. “Ne, jer ne razumijem zašto. Ja želim...” moj valjda 15-minutni monolog prekinuo je Dinin stisak ruke. “Hajde sa mnom, ja ću ti srediti intervju, samo da prestaneš više, da se makneš odavde”, rekao mi je. I vuče me natrag u klub, kroz masu ljudi među koje ni igla ne bi pala. Uvodi me u klupske prostorije koje sam tada vidjela prvi i zadnji put u životu. Drvene klupe uz sva četiri zida, ni na njima nema mjesta ni za lijek. Prepoznajem Vlahu Srezovića i Olivera. Dino me postavio nasred prostorije i kaže: “Evo vam je. Oliver, molim te, preuzmi”. Svi su pogledi uprti u mene, čekam da netko nešto kaže, da prestane ta tišina. Osjećam se grozno. Barem dvadesetak ljudi bilo je unutra. “Reci, šta triba”, pita Oliver. “Pa intervju”. “Ajmo”, kaže on, a meni se čini da ću se srušiti od uzbuđenja, treme. “Kaj tu? Pa ne mogu ovako razgovarati, da nas svi ovi ljudi slušaju”, jedva sam izgovorila. Ekipa se smijulji, nisam htjela ni pomisliti što im je prolazilo glavom. “Ajmo tu u susjednu prostoriju”, kaže mi Oliver i sad on mene uhvati za ruku. U drugoj prostoriji mir, tišina, nema nikoga.
“Svi vole Olivera. I ja. Zašto mi ne da intervju? Što ga košta malo popričati sa mnom? Pa nisam zla, ne grizem! Želim da mi ispriča svoje dojmove s koncerta, nešto o sebi. Kaj je to nešto loše?”. Ne gasim se.
Sjednem, Oliver za nama zatvara vrata, sjeda preko puta. I gleda me. Čeka da ga nešto pitam. A ja nemam pojma što. Jer prije toga nikad nisam razgovarala sa zvijezdom. “I? Šta ćemo se gledat”, pita Oliver.
“Imate tabletu za smirenje?”. “Ha? Što će ti tableta za smirenje?”, sad je on zbu-
njen. “Treba mi jer sam jako uzbuđena. Prvi put razgovaram sa zvijezdom”, kažem mu. Njega zanima o čemu pišem, ja nabrajam susjede kojima sam pomogla riješiti probleme s vodom, strujom, telefonima, ljude kojima sam riješila invalidska kolica za sina, ratišta koja sam obišla i kažem mu da ga sva vojska sluša. “Silno želim napraviti intervju s vama, a svako pitanje koje bih postavila čini mi se obično”. “Aha, sad ćemo mi to riješit”, kaže Oliver i doda da uključim diktafon. Poslušam, a on krene govoriti sve što, kasnije sam i to naučila, zvijezde govore u intervjuima. O novom albumu, nadolazećem Božiću, svirki za Novu godinu, publici, veselju na njegovim koncertima. “Je l’ ok”, pita me nakon petnaestak minuta. Naravno, kažem ja sva sretna. Izlazim iz Saloona, zahvaljujem Dini Pokrovcu i doma idem pjevajući. U svojoj gradskoj rubrici sljedeći dan dobivam cijelu stranicu. Naslov i danas pamtim “Visoko među zvijezdama”. Nakon toga sljedećih 25 godina provela sam sa zvijezdama. I nikad više nije mi se dogodilo da ne znam što bih koga upitala. Pratila sam sve Oliverove uspjehe, njegove pjesme uvijek će se slušati kod mene doma. Na jednoj Hrvatskoj noći u Frankfurtu stajali smo ispred hotela, pušili i čavrljali o svemu pomalo. “Koliko dugo se mi znamo”, pitao me. “Otprilike 30 godina”, kažem. Oliver otpuhne dim i znakovito kimne glavom kao da hoće reći: “Stvarno puno”. “Što, ne sjećate se kako smo se upoznali”, pitam ja i krenem ga podsjećati na svoj prvi intervju. “To si bila ti? A ko bi te zaboravija?”, našalio se.
TEŠKO, ALI SRETNO
DJETINJSTVO Oliver je pričao kako je njegova obitelj bila poslijeratna sirotinja, a brat Aljoša (na slici desno) kuhao mu je od djetinjstva
KAO MALI OLIVER JE
PRICAO DA ZELI BITI MESAR KAD ODRASTE
Oliver
Dragojević rodio se u Splitu kao peto i najmlađe dijete Mate i Kate, a majka mu je dala ime prema Oliveru Twistu. Glavnom liku u romanu Charlesa Dickensa. Skromnom, siromašnom, ali dobrom djetetu. Rođen je u zgradi škole Natka Nodila koja je tada bila rodilište. - Majka mi je poslije govorila da mi je ime takvo jer smo prava poslijeratna sirotinja – objasnio je Oliver u biografskoj knjizi “Južnjačka utjeha” autora Zlatka Galla. Imao je i tri starije sestre te brata. Gloriju, Mariju i Tatjanu nije upoznao, umrle su prije njegova rođenja.
Dvije su umrle u Veloj Luci odmah nakon porođaja, a jedna u partizanskom zbjegu u El Shattu od salmonele, otkrio je. Djetinjstvo mu nije bilo lako, priznao je jednom prilikom.
- Mater i otac su radili, a Aljoša i ja smo doma sami kuvali. Poštenije je reći da je Aljo kuva. Bilo je to gadno vrime, malo pinez, malo spize. Pamtim američko maslo, zvali smo ga John Wayne maslo, pa mliko u prahu. Kad san bija mali i kad bi me pitali šta ću biti kad narasten, govorija san: mesar - kaže u biografiji Oliver.
Od oca Mate dobio je usnu harmoniku kad je imao pet godina i tada se rodila ljubav prema glazbi. Pohađao je i glazbenu školu, učio je svirati glasovir, a potom klarinet i gitaru. Prvi nastup bio mu je na radiju, bilo je to 1957. godine, kada su on i Aljoša pjevali na Radio Splitu. Tada mu je najdraža pjesma bila “Diana” Paula Anke. U Splitu je završio
Nižu i Srednju muzičku školu, a upisao je i Višu pedagošku akademiju.
- Odusta san od fakulteta već nakon prvog semestra, kad su počele gaže i ozbiljnije bavljenje muzikom - pričao je Oliver. (D. Lugarić)
DUET S VELIKIM BORISOM DVORNIKOM
Najveći splitski pjevač i najveći splitski glumac snimili su legendarnu pjesmu ‘Nadalina’. Prvotno je bila namijenjena samo za Dvornika, a Oliver je radio demo-snimku. Nazvao je autora Jakša Fiamengu i pitao ‘ako se može uvaliti u pjesmu’... opisao je veliki hit dvojice renomiranih umjetnika.
S JASNOM ZLOKIĆ
PROSLAVIO JE
VOLJENU VELU LUKU
Obožavateljima je teško odrediti u čijoj izvedbi pjesma ‘Vela Luka’ bolje zvuči, Oliverovoj ili onoj Jasne Zlokić. Često su gostovali jedan drugome na koncertima, a u povijest je ušao i njihov duet “Kad mi dođeš ti”. Od Olivera i Jasne puno je Severina je mogla puno naučiti.
LEPA BRENA PJEVA
NJEGOVE PJESME
Lepa Brena i Oliver upoznali su se i sretali od sredine osamdesetih na brojnim festivalima i koncertima. Kada je čula da se hrvatski pjevač razbolio, objavila je zajedničku fotografiju i napisala ‘uspomene’. Na nedavnoj svadbi kćeri Dragana Stojkovića, Ane, s Ninom Badrić je u duetu otpjevala Oliverovu pjesmu ‘Kad mi dođeš ti’.
NASLJEDNICI...
Giuliano i Gibonni odrastali su uz pjesme Olivera Dragojevića, koji se uvijek volio družiti s mladim pjevačima i glazbenicima.
NININ
JEDINI IDOL
Nina Badrić nekoliko je puta istaknula kako joj je uzor i legenda. - Oliver je jedan jedini i istinski idolrekla je Nina.
DOBILI SU PORIN ZA NAJBOLJI ALBUM Prije dvije godine Gibonni i Oliver snimili su zajednički album ‘Familija’ za koji su dobili Porin za najbolji album. Puno su puta zajedno nastupali, a Gibonni je autor ‘Cesarice’...
DINO GA JE OBOŽAVAO
Prijateljstvo s Borisom Dvornikom prešlo je i na njegova sina Dinu. Na feštama su bili najveći zabavljači. Kad bi Oliver pjevao ‘Vjeruj u ljubav’, Dino bi ubacio ‘i u seks’...
POTPORA KOLEGA Prošle je godine koncertom ‘Vjeruj u ljubav’ u splitskom HNK proslavio 70. rođendan i 50 godina karijere. Marijan Ban, Tedi Spalato i Gibonni bili su mu velika potpora.
IMALI SU NAJVEĆE HITOVE
S Đurđicom Barlović je Oliver snimio pjesmu ‘Ljubiš me u vrat’. Novi fosili bili su osamdesetih među najslušanijima...
SAMO VELA LUKA I SPLIT
Dragojević je obožavao Velu Luku u kojoj bi provodio svako ljeto, ali nije mogao ni bez Splita, šetnje uz more, društva i rive.
VESNA: BOJALA SAM SE DA GA SLAVA NE PROMIJENI
Ostao je srdačan i drag kao i kad su se upoznali 1973. na Stradunu dok je Morski vuk svirao u Trubadurima, a svadbu su platili kreditom
Večer proljetnog dana u Splitu. Jedan od tihih smiraja sunca, kad ni vjetar, ni kiša, ni oblaci, ni more ne ometaju dan da se ugasi na najljepši način. I dok galebovi upućuju posljednji pozdrav crvenoj lopti, raspitujemo se za dom Olivera Dragojevića, pisali su mediji 1980-ih.
Tražili su legendarnog pjevača i našli su ga. Na Gripama, u mirnoj ulici, živio je Oliver Dragojević.
- Tu žive Dragojevićevi. Treći kat desno - rekli su novinarima Splićani. Na vratima se pojavila Oliverova supruga Vesna. Tih osamdesetih u stanu Dragojević živjelo ih je 11-ero - troje djece Vesne i Olivera, dvoje Oliverova brata
te šestero odraslih.
- Sjajno živimo, nikad nam nije dosadno i nikad nismo usamljeni - govorio je pjevač. U suprugu Vesnu Korčulanin se zaljubio na prvi pogled. Šarmirao ju je još na Stradunu dok je svirao
1973. u Dubrovačkim trubadurima, a sljedeće su se vjenčali. - Ja sam završila medicinsku školu i radila sam pet godina na dječjem odjelu u Dubrovniku, gdje sam rođena. Dovoljno znam o njezi i potrebama djece, pa mi nije teško odgajati troje, a ni više, ako ih bude - rekla je svojedobno Vesna, koja s pjevačem ima tri sina. Nakon Dina (42) Vesna i
SKROMNA SVADBA
Na vjenčanju
Olivera i Vesne bilo je desetak gostiju. Pjevačev otac Mate morao je dignuti kredit da bi mogli skupiti za tortu i odjeću
Oliver su dobili blizance Damira i Davora (39). Često se šalila da joj je pjevač četvrto dijete.
BRAČNA IDILA
Kod kuće nisam
bija Oliver Dragojević nego otac, isticao je. Supruzi
- Oliver se budi kasnije od mene, ali čim otvori oči, viče da mu dam nešto obući - rekla je Vesna, koja se posvetila obitelji kad je Oliver počeo zarađivati onoliko koliko je ona dobivala kao medicinska sestra. Na vjenčanju im nije, kaže, bilo spektakularno.
Vesni često je poklanjao sitnice, a jedino ga je znala izbaciti iz
takta njezina tvrdoglavost
- Na piru nas je bilo desetak u jednoj sobi. Oliverov otac je uzeo kredit da bi mogli skupiti za tortu i odjeću. Onda se malo zapjevalo i pojelo - rekla je Vesna. Pjevač je priznao kako se u svim godinama braka nije imao vremena posvađati sa suprugom te otkrio tajnu braka.
- Najvažniji su međusobno razumijevanje i tolerancija. Kako postaješ zreliji, tako shvaćaš neke pogreške, pa ih više ne ponavljaš - tvrdio je glazbenik koji je sa
suprugom gotovo pola soljeća. Upravo su se na njegove pjesme mnogi zaljubili, voljeli i tugovali.
- Još sam u stanju naježiti se na nešto lijepo, pjesmu, riječ, emociju, po tome ću ostati vječni romantičar - govorio je Dragojević. Supruzi je često poklanjao sitnice i pisao joj pjesme.
- Sretan sam što imam dobru ženu koja me nakon puta dočeka s onim što najviše volim, a to je tanjur domaće tople juhe - rekao je skroman glazbenik. Tvrdio je kako je “čovjek od starinskih običaja koji uživa u malim stvarima”.
- Kod kuće nikad nisam bija Oliver Dragojević nego otac. Uvijek
nastojim biti iskren u svemu što radim. Kad mi nešto ne paše, to se na meni odmah vidi. Ne znam glumiti, u tome sam jako loš - rekao je Oliver. Ipak, Vesni je zamjerao slatku manu koja ga je znala izbaciti iz takta.
- Jako je tvrdoglava, zna biti i zlopamtilo, a iznad svega savršeno pamti - objasnio je pjevač, kojem se supruga u početku karijere bojala njegove slave. Vesnu su puno puta znali uznemiravati dok je Oliver bio na putu.
- Telefonom su mi javljali da je poginuo, kako su ga vidjeli s drugom ženom i slično - rekla je Vesna, kojoj je to glavni razlog zašto se nije radovala Oliverovoj prvoj pobjedi na Splitskom festivalu.
- Plašila sam se da se ne promijeni. Zavoljela sam ga zato što je bio duhovit, jednostavan i drag. Da nije ostao takav, ne bismo bili zajedno - zaključila je. Pjevač je također znao što smeta supruzi.
Moja Vesna je uvijek uz mene, moj je najbolji
Tko će mi iskrenije reći vrijedi li neka pjesma ili ne nego moja familija, uvijek je za suprugu u svojim intervjuima isticao Oliver
Moj posao je bio vezan s noći, s alkoholom i druženjem do jutra. To je takav posao. Pogotovo u ono vrijeme kad sam radio po diskotekama pa bismo počeli tek u jedan sat iza ponoći. To je nehumano, ali tako je bilo, iskreno je priznao pjevač.
Iako je Vesna bila protiv Oliverove karijere, prije dvije godine pjevač je izjavio kako njegova supruga voli biti uz njega kad su u pitanju veliki koncerti. Bila je s njim u New Yorku, Parizu, Londonu.
- Moja Vesna je uvijek uz mene, moj je najbolji kritičar. Tko će mi iskrenije reći vrijedi li neka pjesma ili ne nego moja familija. Dosad su uvijek bili u pravu - jednom je prilikom izjavio splitski pjevač, kojeg slava nikad nije promijenila. I dalje je igrao biljar s društvom, odlazili su na godišnji odmor u Velu Luku i ribarili. Bili su jednostavni i sretni jer su ih, kako su oboje rekli, sretnim činile jednostavne, obične, male stvari.
Morski vuk, kako ga zovu, ponosni je djed Duje (11), blizanaca Lucije i Tonija (8) te Margite (4), a krajem 2016. je bio presretan zbog dolaska petog unuka.
- Trudim se da budem dobar djed. Unuci slušaju ono što ja radim i skoro svi su bili na nekom od mojih koncerata. Pjevam im i uspavanke, imamo mi neke naše zajedničke rituale - objasnio je Oliver, koji se sa sinovima puno više družio kad su odrasli nego kad su bili mlađi. Iako njegovi sinovi nisu krenuli njegovim stopama, Oliver nade polaže u unuka Duju.
- On je zlato didino. Još je premalen da bi mogao reći koliko
ga zanima glazba, ali kad god dođe kod nas, lupeta po instrumentima, prstićima nabada po gitari, voli kad mu pustim neke veselije pjesme poput ‘Morskog vuka’. Ja sam nerijetko zadužen za igru i šetnje, a Vesna je ta koja se specijalizirala za ostalo, - objasnio je splitski pjevač, koji se sa suprugom nikad nije mogao riješiti njihova zajedničkog poroka - pušenja cigareta.
- Apstinirao sam dva puta po godinu i pol dana, ali sam im se opet vratio. Možda bih uspio u tome da mi supruga nije pušač. Kao što guštam u balunu, guštam i zapaliti cigaretu - rekao je jednom Oliver, koji je nedugo zatim obolio od raka pluća. Kada je u kolovozu 2017. Vesna saznala da je pjevač bolestan, morala je biti jača no ikad. Jača i od pjevača, zbog njega je morala biti “ka stina” na kojoj je Oliver odrastao. Vesna ga je držala za ruku na dan vjenčanja, Vesna je tada izgovorila “i u dobru i zlu, u bogatstvu i siromaštvu, bolesti
‘NORMALNI ČOVIK’ Pjevač je godišnji odmor provodio s obitelji u Veloj Luci, s Vesnom je znao biti na brodu od jutra do mraka
i zdravlju, dok nas smrt ne rastavi”. Držala ga je za ruku dok je Oliver bio u bolnici i primao kemoterapije. Pjevač je sve teže plivao uzburkanim životnim morem, koje mu je nekoliko puta skoro oduzelo život. - More, to je za nas tajna. More je kao ljubav, kao kada nekoga voliš. Pričam s morem kada mi je teško, a onda mi ono pošalje jugo, toplinu koja mi je potrebna - rekao je svojedobno Dragojević. Vesna je bila njegovo jugo, njegova toplina koja ga je u naj-
težim trenucima grijala svojom ljubavlju, ali i toplom domaćom juhom kakvu je samo Vesna znala napraviti. Bila je uz Olivera svaki trenutak od kada su mu otkrili bolest, nije ga puštala iz vida. Kuhala mu je svaki dan kao i prije, samo od tog trenutka dodala je malo više ljubavi. Samo malo više, da Oliver još malo izdrži. I uspjelo joj je, Oliveru je bilo sve bolje, udebljao se i ponovno imao koncerte. S kapicom na glavi šetao je po Rivi s unucima, pio kavu, nimalo
ohol niti umišljen. Zastao je i rado popričao s ljudima, uvijek iskrenih reakcija. Splićani bi rekli kako je Oliver “normalan čovik”. Tako malen, ali zapravo ogroman detalj koji govori kolika je njegova jednostavnost. Iako ne postoji nagrada koju nije osvojio, zvijezda koju nije dosegao, Oliver za tim nikada nije “grizao”, uvijek je bio sretan što može raditi ono što voli, što može osvajati srca pjesama, a najveća i prava ljubav bila je i ostat će Vesna. (L. Ptičar, R. Ščuric).
SVOJU ZVIZDU SLIDI, ZA NJOM JE UTEKA...
I Miljenko Smoje govorio je da se ni Split ni Dalmacija ne mogu zamisliti ‘bez galebi, skalinadi, pape i Šolte’...
Prvi put sam ga čuo da pjeva na splitskom dječjem festivalu. Taj mršavi klinac s očalima, skliznutih dokoljenica na koščatim nogama, postao je neraskidiv dio mog opusa, rekao je svojedobno Zdenko Runjić. Upoznali su se godinama poslije, kad je Oliver već pjevao s Batalima. Mladi i ambiciozni Runjić napisao im
je temu kojom su se otvarale i zatvarale plesne večeri. I Oliveru “Picaferaj” kojom je debitirao 1967.
- Oliver nije ušao u finale i bio je tužan. Rekao sam mu: ‘Pusti to, mali, bit će još vrimena. I bilo je. ‘Picaferaj’ je, naravno, postao evergreen, a Oliver velika zvijezda - rekao je Runjić. Oliver se tada još nije snalazio na pozornici. Bio je
orguljaš naviknut da nastupa s bendom. Nije se znao ponašati na pozornici niti kamo će s rukama. Proslavio se pjesmom “Ča će mi Copacabana”, a “onaj Oliver” postao je 1974. s “Galeb i ja”. Uslijedile su “Skalinada”, “Nedostaješ mi ti”, “Zbogom ostaj ljubavi” i “Oprosti mi pape”. Runjić se jako mučio sa “Skalinadom”. - Dolazio je Oliveru i govorio
da nema tekst za A frazu. I onda je jednom doletio i odrecitirao mu ‘mijun pasi ja san proša sad se pitam di san doša, sriće nima’. I to je bilo to - rekao je danas pokojni Oliverov brat Aljoša. Runjić je, pak, rado govorio kako je došao do teksta za pjesmu koja ih je obojicu obilježila - “Oprosti mi pape”. Napisao ga je Momčilo Popadić
na gotovu glazbu. Nije mu se svidio i rekao je Runjiću: “Evo ti tekst, a ti ga uzmi ili baci”. Skladatelj i pjevač inspiraciju su nalazili i na bolničkim hodnicima. Dok je Runjićeva supruga Vedrana rađala kćer Ivanu, a Oliverova žena blizance Davora i Damira, nastala je pjesma “Ključ života”. Miljenko Smoje govorio je da se ni Split ni Dalmacija više ne mogu
Neil Young je pjesmu ‘Galeb i ja’ čuo u hrvatskom restoranu u Los Angelesu i Runjiću nudio milijun dolara. Skladatelj ga je odbio
zamisliti bez “galebi, skalinadi, mirisi Mediterana, bez pape i Šolte, Nadaline...”. Hitovi su se nizali, punile dvorane, a Oliver je odjednom poželio promjenu. Runjić je govorio da ga se zasitio i dao mu “crveni karton”.
- Bija mi je veliki prijatelj, ali mora san se uklonit od ‘Žutog lišća ljubavi’. Htio sam novi zvuk - rekao je Oliver. (T. Pacek)
DVOJAC ZA HITOVE I POBJEDE
Zdenko Runjić i Oliver pobijedili su na Splitskom festivalu 1978. godine pjesmom ‘Oprosti mi pape’. Napravili su više od 200 pjesama
SPLITSKI FESTIVAL ZA NJEGA JE BIO SAN REMO
Runjić i Oliver su pjesmom ‘Oprosti mi pape’ ušli u legendu omiljenog festivala
Prvi put na pozornicu Splitskog festivala Oliver Dragojević popeo se 1967. i izveo Zdenkovu skladbu “Picaferaj”. Pjesma, nažalost, nije ušla u finale, no nitko nije slutio da će jednog dana upravo mladić s pozornice postati legenda. Razočarani Oliver otišao je u Njemačku. Trudio se stjecati znanje svirajući u bendovima po raznim klubovima. Ipak, “Picaferaj” poslije postaje jedan od vječnih Oliverovih klasika. Na Prokurative se vratio 1974. te u velikom stilu osvojio prvu nagradu publike poznatom skladbom “Ča će mi Copacabana”. Razdoblje između 1975. i 1980. mnogi smatraju “zlatnim godinama” Splitskog festivala. Na festivalu 1975. Oliver je izveo “Galeba”, a pjesma je s vremenom dobila “krila”. Ruku pod ruku, Zdenko Runjić i Oliver postali su najnagrađivaniji autorsko-izvođački dvojac s najvećom nakladom. Pjesme koje je izvodio na festivalu poput “Skalinada”, “Malinkonija”, “Romanca”, “Poeta” potvrdile su njegovu kvalitetu i dokazale da je samo jedan Oliver.
“Oprosti mi pape, sve te grube riči, I moj život sada, na tvoj život sliči” stihovi su koje su 1978. godine pjevale sve generacije. Kad je Oliver na festivalu otpjevao prvi dio i izgovorio: “Oprosti mi pape”, Prokurative su se “srušile”. Ljudi su ga obožavali i mnogi su već tada tvrdili da će upravo on postati legenda. Na splitske zidove ljudi su ispisivali “Pape”. Danas, pedesetak godina poslije, zidovi splitskih škola i dalje su ispisani velikim grafitima i stihovima ove skladbe. Njegovi suradnici nisu bili toliko optimistični oko nje. Sve dok Momčilo Popadić Pop nije dobio nagradu za tekst. Od tada sve se počelo gledati u drugom svjetlu.
Jakša Fiamengo donio
A frazu ‘Nadaline’: kad Nadalina radi ovo, kad
Nadalina radi ono... Meni se to svidjelo, ali njegova Nadalina bila je stara i krezuba.
Oliver ju je otpjevao, a Pop koji ju je napisao po svome kaže: ‘Smeće, ljiga, bez veze...’. Ali, zanimljivo, ni mi nismo pokazivali preveliko oduševljenje. U drugim prilikama odmah bismo reagirali. Nakon ‘Poete’ i ‘Cvita...’ ‘Papu’ smo smatrali ‘trećim djetetom’, možda i zato što ju je Pop stalno odbijao, napisao je Dražen Vrdoljak po kazivanju Zdenka Runjića. Hitovi su se počeli nizati, a koncertne dvorane puniti. “Piva klapa ispo’ volta’’, “Koraca”, “A vitar puše”, “Luce mala”, “Mižerija”, “Stine” samo su neke od evergreenova koje je Oliver otpjevao pred splitskom publikom. Rijetko koja pjesma s toliko tužnim tekstovima je znala slušatelje dizati na noge.
demo, raziđemo se, kad nakon pola sata evo ga na telefonu: ‘Da li bih se ja nekako mogao ‘uvalit’ u ‘Nadalinu’?’. U kombinaciji
Oliver-Boris pjesma je svih zaludila - opisao je Runjić nastanak pjesme. A onda je nastala jedna od najljepših ljubavnih pjesma
“Što to bješe ljubav”.
“Gdje li si se dosad skrivala? Znam, negdje si uživala” prvi su stihovi kojima se Oliver 1988. godine pojavio na festivalu, dvije godine nakon sa Zoricom
Kondžom otpjevao je skladbu “Ti si moj san”.
DOBIO PORIN ZA
ŽIVOTNO DJELO
Na 25. godišnjicu, dobio je Porin za životno djelo, što ga je silno obradovalo jer je to, kako je rekao, ipak nagrada struke i njegovih kolega
Na ljeto 1979. godine impresivnom izvedbom pjesme “Vjeruj u ljubav” Oliver je nedvojbeno “stvorio” neslužbenu ljubavnu himnu. Iduće godine s legendarnim Borisom Dvornikom pojavio se u malo veselijem izdanju.
- Jakša Fiamengo donio mi je četiri kitice za A frazu ‘Nadaline’: kad Nadalina radi ovo, kad Nadalina radi ono... Meni se to svidjelo, ali njegova Nadalina bila je stara i krezuba. Zatim se pojavio s novom Nadalinom koja je bila mlada i lijepa... ali sada nema refrena, promijenila se metrika. A mi smo to radili za Borisa Dvornika, za večer šansone, ne za Olivera. Pomislio sam: ‘Boris nije pjevač nego glumac, napravimo mu neki parlando’. I Jakša to učini. Oliver snimi
A onda je odustao od festivala jer je smatrao da se pretvorio u cirkus. Splitski festival bio je Oliverov San Remo. Dokazao se i “skupio” puno nagrada. Njegove ploče bile su među najprodavanijima, a njegovo ime bilo je i ostat će sinonim za kvalitetnu i vrhunsku glazbu. Potvrda je i
Porin za životno djelo, koji je dobio ove godine. Oduvijek britak i sa specifičnim humorom, tada se, iako bolestan, šalio kako mu nije drago što tu nagradu dobiva za života. Dodao je kako će ovaj ipak imati posebno mjesto u njegovu domu. Na dodjelu nije mogao doći, no javio se videoporukom, a cijela dvorana je zaplakala. Oliver je i tada pokazao svoju veličinu, kada se sjetio prijatelja i partnera... - Htio bih spomenuti čovjeka koji je obilježio pola moga života, a on je Zdenko Runjić. Uživajte i ‘ča je život vengo fantažija...’rekao je Oliver. (T. Malić, D. Lugarić)
NEPONOVLJIVI
DUET S BORISOM
Na ‘Nadalini’ je Dragojević bio samo ‘probni’ pjevač, nasreću, spojili su ga s Borisom Dvornikom i napravili legendarni duet
PROŠLE GODINE SNIMILI
SU NOVU PJESMU
U srpnju 2017. snimili su pjesmu ‘Ima mora’, za koju su snimili i spot
‘DUPINI’ SU OLIVERU UVIJEK BILI VJERNI
Više od dvadeset godina splitski bend pratio je Dragojevića. Dok je mogao, vježbao je s njima...
Nasmiješen i uvijek dobro raspoložen, Oliver je išao na probe s pratećim bendom Dupini u splitski
Boom Bar do zadnjeg trena, dok mu doktori nisu zabranili da nastupi u Spaladium Areni lani u prosincu.
U splitskom Boom Baru svi pričaju samo o Oliveru...
- Prvi dan, kad je došao, bio je malo pod šokom od kemoterapija, a poslije kao da ništa
OLIVER DRAGOJEVIĆ
nije bilo. Zezao se i bio dobre volje - priča nam Stipe Bulić, voditelj Udruge glazbenika
Boom Bar. Koncert u Areni trebao je biti Oliverov slavljenički u povodu 70. rođendana lani u prosincu, no morao ga je otkazati. Doktori su mu rekli da se mora odmarati. - Naravno da nikome nije bilo drago - rekao nam je Bulić. Usprkos teškoj dijagnozi i liječenju Oliver je planirao
koncert u svom Splitu jer glazba i njegova publika bile su mu jedna od najvažnijih stvari u životu.
- Dane provodim kod kuće gdje sviram i pjevam. Znate, ujutro ustanem, uzmem gitaru i počnem svirati, i tako po cijeli dan. Nije mi teško, gledam na to kao na neku vrstu rekreacije - rekao je lani Oliver i dodao da utjehu nalazi u pjesmama. U Boom Baru pjevač je go-
dinama vježbao s Dupinima kad je imao nastup u Splitu ili okolici.
- Oliver i ja znamo se dvadesetak godina, otkad sam otvorio Boom Bar. Super je čovjek, skroz normalan. Nismo se čuli od proba jer ga nisam htio uznemiravati - kaže Bulić. Dupini su Oliverov prateći bend više od dva desetljeća. Godinu dana nakon početka njihove suradnje snimili su duet
“Ljubav je”. Lani, nakon više od dvadeset godina, snimili su pjesmu “Ima mora”.
- Dragojevića stalno obasipaju pozivima za snimanje dueta i nismo ga htjeli gnjaviti. Ne bi snimali ni ovaj da nismo skužili kako se i njemu ta ideja sviđa te je bez razmišljanja pristao na snimanje ‘Ima mora’ - rekao je lani klavijaturist i pjevač benda Aljoša Draganić Vrančić. (I. Prgomet)
U OMILJENOM KAFIĆU Nakon što se oporavio od kemoterapije, Oliver je sjeo za klavijature i veselo započeo probu s Dupinima
ON JE DOBRI DUH VELE LUKE, SVI DOLAZE K NAMA SAMO ZBOG NJEGA
Dragojević je kliknuo s usnim harmonikašem Antonijem Serranom pa ga je doveo na korčulanski festival. I Oliveru je prvi instrument bila usna harmonika
Dragojević lovio je ribu 20 minuta prije nastupa. Odlazio je doma, stizao valjda samo oprati ruke i potom odraditi koncert besprijekorno. I, naravno, nikad nije kasnio, rekla nam je to Nikolina Oreb Pučić (43) iz Turističke zajednice Vela Luka na Korčuli. Turistička je zajednica s Općinom i udrugom Luško lito organizator Jazz festivala koji se tradicionalno održava u tom prekrasnome mjestu splitskog arhipelaga. - Ali dobri duh festivala je upravo Oliver Dragojević. Ljudi tu ne dolaze zbog jazza, nego zbog njega. Festival je zamišljen tako da prvu i drugu večer nastupaju inozemni autori, obično prilično skupi. Obično je treću večer Oliver s prijateljima dupkom punio prostor. Nikad nije uzeo ni kune za nastup, nikad. A nisu ni njegovi gosti, Gibonni i Stje-
pan Hauser. Oliver je često naručivao pojačala iz Slovenije koja koristi na svojim koncetima i svojim novcem plaćao prijevoz da bi kvaliteta bila bolja. Sam je platio i pet, šest dana boravka Antonija Serrana u hotelu. Kliknuo je s tim usnim harmonikašem koji je svirao s Pacom de Luciom i za filmove Quentina Tarantina. I njegov je prvi instrument bila usna harmonika. Oliver je svirao klavir i pjevao, a Serrano je improvizirao u jazz maniri na usnoj harmonici. - Cijeli sam koncert proplakala, toliko je bio dirljiv taj mediteranski štih koji su postigli zajedno. Kasnije su svirali skupa u Lisinskom i u Areni, ali tu u Veloj Luci na Jazz festivalu su se prvi put dotakli. Silno se trudio zadržati festival, a svjetska imena i domaći glazbenici dolazili su tu zbog njega. Oliver je jazzer u dušigovori nam Nikolina te dodaje da mu je Stevie Wonder jedan od najdražih glazbenika.
NI KUNE NISU UZELI
ZA NASTUPE
Ljudi su na Jazz festival u Velu Luku dolazili upravo zbog Olivera koji je dovodio svoje prijatelje poput Gibonnija. I nikad nisu kune uzeli
Piše: ROZETA BOGELJIĆ
U Veloj Luci nikad nije bio zvijezda, uživao je u
Ona dobro poznaje Dragojevića, kojeg opisuje nevjerojatno dragim, skromnim, samozatajnim i pristupačnim. Kaže da je znao po pet puta na dan proći kraj turističkog ureda jer bi ga ukućani poslali u dućan, a njemu to nije bilo teško, iako u kući ima mlađih od njega. Vela Luka oduvijek mu je bila utočište jer na Korčuli nije bio zvijezda.
Nisu ga zaustavljali po ulici, šetao je uokolo u papučama i mogao je živjeti mirno i uživati u svakodnevnim stvarima. Ne zna se što se zapravo dogodilo ili se samo šala pretvorila u vic, ali priča se da su ga dvije domaće turistice srele dok
je teglio vreću maslina na leđima. Jedna je rekla: “Gle, Oliver”, a druga joj je spustila: “Je, baš bi on nosio vreće uokolo”. On je, pak, šutke nastavio svojim putem.
- Nakon par đireva do dućana otišao bi na ribe. Vječno je bio sav prekriven lustrama, ribljim ljuskama! Ali to je čovjek koji ulovi ribu, uzme koliko mu treba taj dan, a ostatak vrati u more. Oduvijek je pošovao more za razliku od nekih ribara koji izlovljavaju dok ide. On je tu rođen, tu se dobro osjeća i sve bi napravio za svoju Velu Luku - priča nam Oreb Pušić. Oliverov nastup u ljeto 2017. bio je zaista emotivan. Bilo
je to 11. izdanje festivala, a šesto u Veloj Luci.
- Tog jutra od raka pluća umro je glazbenik i Oliverov prijatelj Remi Kazinoti. Oliver je nastupao na festivalu, ali bio je slomljen. Dan prije dobio je visoku temperaturu, borio se s glasom i sa suzama cijeli koncert. Ali ga je održao. I izvodio je sve pjesme koje mu je aranžirao Kazinoti, hvatajući dah i zaustavljajući suze. Pitao me nakon toga kako je bilo, rekla sam mu da je bilo okej. Znao je što to znači. Rekao mi je da mu je to bio jedan od najtežih dana u životu. Ujutro je zbog zdravlja otišao liječniku misleći da ima bronhitis. Imao ga je,
ali je rendgenska snimka pokazala da i on ima rak pluća. Bila mu je to prva pretraga, uslijedila je kemoterapija. Održao je još jedan humanitarni koncert za Odjel onkologije na kojem se liječio, a otad nije nastupao. U Velu Luku dolazio je između kemoterapijakaže Nikolina.Velalučane je pogodila teška bolest omiljenog im sugrađanina. Gibonni je, kažu, krenuo graditi kuću u Veloj Luci upravo zbog Olivera, napravio je s njim album “Famija” koji se odnosi upravo na bliskost s Oliverom i njegovom toplom obitelji, ali nisu ga nijednom vidjeli u mjestu otkako se Oliver razbolio.
EMOTIVAN NASTUP Elvis Stanić, Stjepan Hauser... neki su od gostiju Jazz festivala koji su pjevali s Oliverom, a lanjski nastup jedva je odradio jer je tog jutra umro njegov prijatelj i glazbenik Remi Kazinoti
DUŠA MI JE MORE 1997.
DVI, TRI RIČI 2000.
ALBUMI ZA VJEČNOST
Prvi album u pedeset godina dugoj karijeri, “Ljubavna pjesma”, Oliver je objavio 1975. godine. Album “Noć nek’ tiho svira” snimio je s violončelistom Stjepanom Hauserom (32) u kojem su obradili najveće Oliverove hitove. “Našoj jubavi je kraj”, “Oliver 5”, “Za sva vremena”, “Oliver i prijatelji”, “Platinum collection”, “Kozmički dalmatnac” samo su neke od kompilacija koje je Oliver objavio. Posljednji studijski album “Familija” snimio je prije dvije godine sa splitskim pjevačem Gibonnijem (49). (K. Rumora)
OLIVER U ARENI 2001.
A L’OLYMPIA 2006.
OLIVER U HNK 1989.
JEDINA 1990.
TEŠKO MI JE PUTOVATI 1992.
KAROCA 1982.
EVO MENE MEĐU MOJE 1984.
OLIVER 10 1985.
LJUBAVNA PJESMA 1975.
MALINKONIJA 1977.
POETA 1978.
NEKA NOVA SVITANJA 1994.
VRIME 1995.
OLIVER U LISINSKOM 1997.
OLIVER 1987.
PIONIRSKO KOLO 1987.
SVIRAJTE NOĆAS ZA MOJU DUŠU 1988.
VJERUJ U LJUBAV 1979. ĐELOZIJA 1981.
JUBAVI, JUBAVI 1981.
TRAG U BESKRAJU 2002.
OLIVER: KONCERT 2004.
VRIDILO JE 2005.
DVAPUT SAN ZAVRSIJA U ZATVORU, A SAMO SAM JEDNOM BIJA KRIV
Dragojević
svoje
1. OBOŽAVATELJ
nestašluke nije krio od obitelji, prijatelja ni publike
‘MUPPET SHOWA’
Olivera gledanje televizije nikad nije osobito privlačilo pa se ‘zalijepio’ za ekran samo zbog velikih sportskih natjecanja ili utakmica koje su ga zanimale. No iznimka je bio ‘Muppet Show’ čije nastavke, prepričavao je pjevač, nikad nije propuštao.
4.
PROBAO I KOKAIN I TRAVU
Probao sam marihuanu. To je bilo iz štosa jer sam bio mlad. Probao sam i koku u Meksiku. Njima je to normalno, ispričao je Oliver.
2. DVA PUTA U ZATVORU
Ni kriv ni dužan. Dva puta sam bio u zatvoru. U stvari, jedanput sam bio kriv: vozio sam automobil 63 kilometra brže nego što je u u Švedskoj dopušteno, rekao je svojedobno Oliver.
5. BILJAR UMJESTO GUŽVANJA Na
7. PELE OBOŽAVA
‘SKALINADU’
U knjizi ‘Južnjačka utjeha’ Zlatko Gall piše da, nakon što je ‘Skalinada’ obišla cijeli svijet, zavolio ju je i Pele. Bila mu je to najdraža pjesma koja se orila iz svlačionice nogometaša New York Cosmosa.
biljar
idem zato što nas u stanu ima desetero. u jednoj sobi spavamo tri sina, supruga i ja. Brat, njegova supruga i dijete su u drugoj, a tata i mama u trećoj sobi. Četvrta soba je rezervirana za klavir.
8. ZBOG HAJDUKA
BIO KOMENTATOR
U rujnu 1978. na derbiju Crvene zvezde i Hajduka pjevač je zamijenio komentatora.
- Ajduk nije imao dobru suradnju između navale i obrane pa je izgledalo ka da igra bunker. Žungul bi odlipija po dvojicu-trojicu. Bila me uvatila melankolika kad je Savić uteka Primorcu - objašnjavao je Oliver slušateljima.
10. GIBONNI SE NA FESTIVAL JAVIO S DVIJE
PJESME, A ‘CESARICA’ MU JE BILA BEZVEZE
3. DA MI SE NAJIST MORSKIH JEŽEVA
Među omiljena mu jela spadaju špageti s češnjakom i maslinovim uljem, tijesto sa šalšom od poma, manistra s gorgonzolom i morski ježinci, na koje ga je navikla i navukla supruga Vesna. On najviše voli uhvatiti dobru ribu, ali i dobitI na kartama, na balotima i biljaru.
6. ŽENA MU NA POROĐAJ
IŠLA BUSOM U rodilište sam doista otišla autobusom sa sto kila i trbuhom do zuba. Oliver je bio u Londonu, a kad se vratio, posjetio me. Izgledala sam užasno, a on mi je reka da me takvu natečenu i nikakvu nema srca gledat, sjeća se Vesna.
9. ČOLA U VOJSKU, A JA NA VRH
U intervjuu u prosincu 1979. Oliver je ispričao kako mu se sviđaju Čoline pjesme. - Puno sam profitirao otkako je Čolić u vojsci. Ljudi koji put ne znaju gdje da odu: žele otići na Zdravkov koncert, a kako njega, nemadođu na moj.
Zdenko Runjić pokrenuo je festival Melodije hrvatskog Jadrana. Gibonni je napisao dvije pjesme, “Cesaricu” i Dobri ljudi”. Runjić ga je pitao koju bi pjesmu želio pjevati.
- ‘Dobri ljudi’. Bolja je za mene sto puta od ove druge - odgovorio je Gibonni, a Runjić dodao kako bi se “Cesarica možda mogla svidjeti Oliveru..”
OLIVER DRAGOJEVIC
Oliver je “Galeba” izveo na Splitu ‘75. Nije ništa osvojio. Ali je nakon 15 godina pjesma proglašena najboljom u povijesti
Splitskog festivala te je postala neslužbena himna Dalmacije.
Lipo mi je,lipo mi je, Na lažini suvoj ležat, Na osami blizu mora,
Nad pučinom tebe gledat,a - moj galebe!
Tebe gledat,s tobom letit, Povrh svega nimat straja, Pa prkosit svakoj buri,
I neveri ča sve vaja,a - moj galebe! ča sve vaja,u svom bisu,
Da i more vrije,pini, Bit gospodar,usrid svega, Živoklicat,uvisini
U visini,kada sunce, Bez pristanka nama sije, I da ništa na tvon nebu, I na moru bisno nije,e - moj galebe!
Bisno nije,dokle krila, Tebe nose,kud god želiš, Pa neveri,oli suncu, Ti se rugaš,i veseliš!
Na osami,blizu mora, Dok se sunce,zemlji smije, Slušan tebe kako klićeš, Lipo mi je,lipo mi je, Moj galebe!
Lucija Ptičar, Tonia Malić, Ivana Prgomet
Boris Trupčević, Andrea Borošić (direktori za Hrvatsku) TISKARA: Radin Print d.o.o., Sveta Nedelja