Preradović 2018

IMPRESSUM List učenika Osnovne škole Petra Preradovića Pitomača Godina: XXXIX. Broj: 47 Izdavač: OŠ Petra Preradovića Pitomača Trg kralja Tomislava 9 33405 Pitomača 033 801 023 os-pitomaca-tajništvo@vt.t-com.hr Za izdavača: Igor Maresić, prof. fizike i kemije ravnatelj Odgovorna urednica: Sanja Koletić, prof. hrvatskog jezika i književnosti Glavna urednica: Helena Popović, 8.e Redakcija školskog lista: Leo Gašparić, Iva Jovanović, Lara Tkalčec (6. d), Paula Dardić, Lana Mihaljević (6. e), Mateja Bastalić, Stela Blatarić, Monika Gašpar (8. d), Anđela Barčan, Anastazija Cesar, Noa Čikvar, Tin Dudašek, Melani Dujmović, Lara Hanić, Leo Podnar, Mateo Popović, Lana Veličan (3. r.)

Suradnici: Sanja Jergović – Lesić, psihologinja, Kristina Lukić – Drmenčić, pedagoginja, Helena Fičko, logopetkinja, Tena Mioč, defektologinja, Ksenija Grudić – Kukavica, knjižničarka Fotografije: Foto Begović, Dejan Tišljar, učitelj informatike, Stela Blatarić, redakcija lista, učiteljice razredne nastave Naslovnica: likovni rad - tehnika ugljen, Monika Gašpar, 8.r.

Grafičko oblikovanje i tisak: Antonio Jurkin Jedan dva d.o.o. www.JedanDva.hr Naklada: 250 kom Sufinancirali: Virovitičko-podravska županija i Općina Pitomača Ilustracija

2

03 04 18 26 30 32 40 43 46 48 51 54 56

TEMA BROJA Uvodnik Tema broja Događajnica Dnevnik putovanja Putopisna reportaža Naši uspjesi Gostovanja Projekti Školska knjižnica Maturalac Eko kutak Zanimljivosti Kistom i perom

U sklopu časopisa Preradović potraži dodatak u obliku Instagram ili polaroid okvira. Uokviri se, fotografiraj se, širi pozitivu.

Znaš li da je Instagram najpopularnija besplatna društvena mreža za obradu, ali i dijeljenje fotografija te video zapisa preko mobilnih uređaja na kojoj se koriste takozvani #hashtagovi namijenjeni označavanju fotografija, pojmova ili događaja vezanih uz konkretnu temu?

Znaš li da je Polaroid fotoaparat naših baka i djedova koji je odmah nakon fotografiranja samostalno izrađivao fizičku fotografiju?

Uvodnik

Veliki novinari

Drage čitateljice i čitatelji!

I

ljubavi i u sam način iskazivanja ljubavi nekada i sada, a nije nas zaobišla niti kultura čitanja. Puno smo istraživali i uspoređivali da bismo saznali koliko se toga promijenilo. Ovom smo temom željeli osvijestiti učenike da ne zaborave na druženje i da ne zamjenjuju prave

ove godine smo uspjeli! Novi je broj našeg školskog lista Preradović ispred vas. Ovoga puta istraživali smo prošla vremena s ciljem spoznavanja koliko smo običaja iz prošlosti zadržali i obratno, koliko toga smo izgubili. Stoga je tema ovogodišnjeg broja Prošlost u sadašnjosti. Za odabir ove teme potaknule su nas radionice pod nazivom Preradovićevo doba održane prigodom Dana škole. Na njima Mali novinari smo saznali kako je bilo nekada u vrijeme života, cijenjenog nam pjesnika, Petra Preradovića. Naše učiteljice pobrinule su se za to da prijatelje elektroničkim uređajima i spoznamo kako su se djeca zabavljala, svime onime što pripada virtualnom čime su se igrala, kako je bilo školovati svijetu. Da bi naša tema bila uspješna, se u 19. stoljeću, što znači krasopis… posebno su nam pomogli naši najstačak smo zavirili i u omiljenu temu riji, bake i djedovi, kojima ovoga puta

od srca zahvaljujemo. Zahvaljujemo i svim stručnim suradnicima naše škole koji su nam pomogli doći do brojnih odgovora.

Ujedno smo cijelu godinu marljivo pratili što su sve naši učenici radili, kamo su putovali, bilježili smo njihove uspjehe, fotografirali najvažnije događaje i još puno, puno toga.

Najviše smo pisali o dobrim događajima kako bi nam zauvijek ostali u sjećanju. Pokušali smo pronaći i neke poučne sadržaje, ali smo odvojili i nekoliko stranica za one koji se vole zabavljati. Nadamo se da ćete listajući ove stranice imati dobar pogled na aktivnosti naših učenika i učitelja koji su školu predstavljali u najboljem svjetlu.

Zabavite se uz ovogodišnji Preradović koji vam donosi vaša Novinarska grupa!

Vaša novinarka: Helena Popović Foto: Foto Begović

3

Tema broja

Edukativne radionice povodom Dana škole

Preradovićevo doba - u posjet starim vremenima

Dana 17. ožujka 2017. godine u našoj školi organizirane su radionice povodom 199. rođendana Petra Preradovića. Učenici viših i nižih razreda sudjelovanjem na radionicama stekli su nova znanja, prijateljstva te se izvrsno zabavili.

U

čenici viših razreda kroz četiri radionice, koje su pripremile njihove učiteljice, saznali su nešto više o životu Petra Preradovića i dobu u kojem je živio. Radionice su bile organizirane iz nastavnih predmeta hrvatskog jezika, njemačkog jezika, geografije, povijesti te likovne kulture. Podijeljeni u nekoliko skupina i u pratnji svojih učitelja, učenici su mogli osjetiti dah vremena u kojem je živio Petar Preradović. I za učenike nižih razreda organizirano je mnoštvo radionica na kojima su učenici mogli naučiti što znači krasopis te kako se piše guščjim perom. Učenici su upoznali stare dječje igre i plesove te naučili izrađivati igračke.

Općenito, razvijali su svoju maštu, kreativnost i zabavljali se na drugačiji način. Napisala: Mateja Bastalić, 8.d, Foto: foto Begović

Učenici kreativci

Preradovićev portret 4

Kreativni učitelji

Kolažni portret

Učenici slikaju

Preradovićeva kuća

Tema broja

Učenici trećeg razreda u istraživanju prošlosti svojih predaka

Ne zaboravi na prošlost jer je ona važna za identitet našeg naroda

Predavanje bake Ivke Mađar

Učenicima 3.a razreda u posjet je došla baka Ivka Mađar, članica udruge Čuvarice kulturne baštine iz Kladara.

Govorila im je o igrama, pjesmama i životu djece našeg zavičaja u prošlosti. Njezine priče bile su vrlo zabavne i neobične jer ih je govorila zavičajnim govorom.

Ivka Mađar, rođena Magdić, rođena je 9.6.1948. Majka je četvero djece te baka osmero unučadi. Godine 2012. osnovala je udrugu Čuvarice kulturne baštine u Kladarama. U rad te udruge uključila je veliki broj mladih osoba s namjerom da na njih prenese svoje znanje. Napisala je knjigu Kako su to radili naši stari koja predstavlja poveznicu prošlosti i budućnosti. Knjiga osigurava dobar uvid u jedan važan dio našeg narodnog života u prošlosti. Također je i autorica kratkih dokumentarnih filmova: Lan, Čejanje perja, Berba kukuruza, Mudra Jelka, Selske žene i igrokaza: Sneja i svekrva te Prosjak. Organizatorica je i

mnogih kulturnih manifestacija.

Učenici su naučili da je važno čuvati kulturnu baštinu svojeg kraja, a to nisu samo građevine, spomenici i muzeji.

Važno je sačuvati govor i nikad ga se ne treba sramiti niti ga zaboraviti. Životni moto Ivke Mađar glasi: „Voli sebe i bližnjega svoga, ali ne zaboravi na prošlost jer je ona važna za identitet našeg naroda.“ Pokazala im je i odjeću koja se nekada nosila i kakvi su bili običaji u koje godišnje doba. Naravno, učenicima su bile najdraže starinske igre.

Je li teško čuvati kulturnu baštinu i što to sve podrazumijeva saznali smo u razgovoru s gospođom Ivkom Mađar. »» Kada ste se počeli baviti čuvanjem kulturne baštine? Čuvanjem kulturne baštine bavim se od djetinjstva. Naslijedila sam staru kuću i sve što se u njoj nalazilo: od namještaja i narodnih nošnji do starih alata.

Tako je započelo moje čuvanje kulturne baštine. »» Što Vas je na to potaklo?

Potaknula me ljubav prema starinama i želja da sačuvam identitet naših naroda za buduće naraštaje. »» Čuvati kulturnu baštinu je jako odgovoran posao. Je li teško biti čuvaricom kulturne baštine?

Nije previše teško ako voliš sve ono što se tiče naše prošlosti. Odgovornost je velika. Uvijek moram paziti na sve stvari i predmete, narodne nošnje i dokumente koji su dokaz o našoj prošlosti. »» Podržava li Vas obitelj u tome što radite?

Nared za tkanje

Imam veliku podršku svoje obitelji. Ne bih mogla bez njih sve to čuvati kad bih bila daleko jer se više od tisuću stvari i predmeta čuva u našem vlastitom stambenom prostoru od 65 kvadrata.

Bez podrške, ne bih mogla tako veliki broj starina čuvati za budućnost.

»» Volite li djeci pričati o prošlosti, o igračkama s kojima ste se Vi igrali ili o poslovima koje ste obavljali?

Jako me veseli kad dođu djeca posjetiti etno zbirku u Kladarama jer ih mogu kroz priču vratiti u svoju prošlost.

Igračke su bile napravljene od prirodnih materijala. Djeca uvijek pozorno slušaju i pitaju što smo tada radili, kako smo se igrali, šivali lutkice od krpica i razne druge stvari. »» Kakvo je Vaše mišljenje o današnjim igračkama kojima se djeca igraju?

Fotografija iz Muzeja kulturne baštine

Ponekad mi se današnje igračke čine vrlo opasnima. Plastika nije zdrava. Djeca se prilikom pucanja većine igračaka mogu ozlijediti. »» Kakve sve stvari možemo vidjeti u Vašem muzeju?

Možete vidjeti sve čime su se služili naši preci i sve što im je koristilo za rad: namještaj, alati, staro suđe, kolovrati, škrinje za spremanje ručnih radova, nared za tkanje jer se sijao lan i konoplja. »» Imate li ručnih radova?

Imam ručnih radova koji potječu od 1896. godine. To su prekrivači za krevet, jastuci, stolnjaci, kuhinjske zidne krpe… »» Jesu li neke stvari koje čuvate namijenjene za prodaju?

Jesu jer imam nekoliko istih predmeta, a onda putem njih otkupim one koje nemam. »» Hoće li Vas netko naslijediti?

Hoće, a to će biti moja obitelj i unuci jer sam ih sve uključila u to. Neki predmeti bit će namijenjeni za našu školu u Kladarama. Dogovoreno je da će o tome voditi brigu članovi moje obitelji.

Hvala Vam na posjeti i na ovom razgovoru!

Intervju vodile: Helena Popović, 8.e i Lana Mihaljević, 6.e Foto: Foto Begović 5

Tema broja

Kak se to negda delalo

Iako je danas napredak tehnologije omogućio lakšu obradu zemlje, spremanje hrane, izradu odjeće i obuće, još uvijek se naši stari sjećaju i pamte kako se prije trideset, četrdeset i više godina radilo na drugačiji i vrlo teži način.

O

dlaskom zime i dolaskom toplijih i ljepših dana, užurbanost i živost selila bi iz kuća u polje. Nekada su se njive pripremale za sjetvu, oralo se drvenim ralom kojeg su vukli volovi, a kasnije konji. Naši stari oduvijek su živjeli isključivo od poljoprivrede i stočarstva pa se tome pridavala osobita pažnja. Stočarstvo je bilo zastupljeno uglavnom za osobne potrebe. Ljudi su najviše uzgajali krave, ovce i koze zbog mlijeka i mliječnih proizvoda, svinje i kokoši za ishranu te konje i magarce kao tegleću marvu. Poslovi, koji su se nekad obavljali na jednom poljoprivrednom gospodarstvu, bili su vrlo raznoliki i svestrani jer se pomoću njih trebalo proizvesti gotovo sve što je bilo potrebno za život. Na spisak tih poslova moglo bi se staviti obrada zemlje, berba,

Na radionici Izrada starih dječjih igračaka

Razvijanje mašte i kreativnosti

Izrađene igračke

Učenici nižih razreda povodom Dana škole pokazali su način izrade dječjih igračaka u prošlosti od kukurozovine, kocena, komušine, ugljena... U prikupljanju potrebnog materijala, koji je poslužio za što vjerniji prikaz prošlog vremena, sudjelovale su članice Udruge žena Velika Črešnjevica. Projekt su osmislile učiteljice Nikolina Šimota, Sandra Nemet i Slavica Bartolić.

6

žetva i vršidba, obrada vinograda, vinarstvo i podrumarstvo, proizvodnja kruha, uzgoj i obrada lana i konoplja i proizvodnja platna, prerada mlijeka u mliječne proizvode (sir, vrhnje, maslac), čehanje perja za posteljinu i mnoštvo toga. Čehanje perja nekada je bilo vrlo rasprostranjeno i učilo se od malena. Žene su u društvu odvajale kruti dio perja od mekanog kojim su se kasnije punili jastuci i pokrivači. Čehanje perja, osim koristi, služilo je i za druženje i zabavu tijekom dugih zimskih večeri. Zabava mladih danas je bitno drugačija, a ovaj koristan običaj više se ne njeguje. Isto se tako danas rijetko vrši tradicionalna prerada mlijeka za dobivanje vrhnja, sira i maslaca. Stare žene oduvijek su znale proizvesti dobar i kvalitetan sir te maslac visoke kakvoće. Maslacu su, pored hranjivih, pripisivali i ljekovita svojstva jer se znao koristiti za rane i opekline. Točno se znalo što je muški, a što ženski posao te gdje djeca mogu uskočiti kao pomoć. Oduvijek su ljudi u takvim poslovima pomagali jedni drugima i bili složni i organizirani kao marljive pčele. U današnje vrijeme ljudi mogu kupiti gotovo sve što su nekada naši stari morali proizvoditi pa se potreba za samostalnim stvaranje gubi.

Napisala: Helena Popović, 8.e Izvor: narodni.net › Narodni Običaji › Način života › Bakin vrt

Učenje o prošlosti, precima i potomcima najvjerodostojnije mogu prikazati bake i djedovi. Stoga smo ih pozvali da nam pričaju kako su pomagali u odgoju svojih unuka od rođenja pa do danas.

Djedovi i bake naših učenika, Ide, Jane i Frana, u tome su pomogli. Veliko je uzbuđenje vladalo među učenicima.

Učenici su im postavljali mnoga pitanja.

Naravno, najzanimljivija pitanja bila su o igrama i školovanju u njihovom djetinjstvu te o igračkama kojima su se nekada igrali. Tom prigodom Lukin otac, gospodin Darko Siladić, izradio je drvene igračke, a zadatak bojenja drvenih dječjih igračaka učenici su odradili s velikim zadovoljstvom. „Igračke su se prije izrađivale ručno, od prirodnih materijala, od svega onoga što se u kući i oko nje moglo pronaći.

Koristili su se otpaci iz prirode poput lopušine, razno granje, plodovi oraha, graha i šipka. Upotrebljavala se i glina, tkanina, drvo, metal, a odlično pomagalo bili su konac i igla te čekić. Za izradu jedne igračke potrebno je nekoliko sati marljivog i strpljivog rada, a ponekad i nekoliko dan“, govorio je gospodin Ivan Jakupec. Zajedno sa svojom suprugom Anom i danas uživa u izradi dječjih igračaka od prirodnih materijala. Inspiraciju za izradu pronalaze u prirodi, okolini i svojoj unučadi. U ovakav posao rado im se pridruže i svi ostali ukućani,

a posebno oni najmlađi koji se novim igračkama jako vesele.

Obitelj Jakupec u 3.a

„To je poprilično zahtjevan posao, ali je u isto vrijeme i zabavan. Tim poslom se opuštamo i kratimo si umirovljeničke dane“, izjavila je gospođa Ana Jakupec.

Na pitanje zašto misle da je važno igrati se igračkama od prirodnog materijala, Ana i Ivan Jakupec spremno odgavaraju: „Tako se razvija mašta i kreativnost jer koristite ono što nađete. Pronađeni materijal ekološki je i prirodan. Volimo ga jer nas vraća u dane našeg djetinjstva.“ Dakle, iako su u mirovini, obitelj Jakupec ne miruje. I dalje vrlo aktivno puno vremena provode s unucima u igri, boravku u prirodi i raznim drugim aktivnostima. Osim što čuvaju svoje unuke, pružaju im sigurnost i bezuvjetnu ljubav, usađuju životne mudrosti i imaju neprocjenjivu važnost za dječji emocionalni, mentalni i socijalni razvoj.

Napisala: Helena Popović, 8.e Foto: Foto Begović

Tema broja

Škrinja zaboravljenih igara

govedar˝. Prvi igrač u redu pita: „Care, care govedare, koliko ima sati?“ Car mu odgovara: „Dva mišja!“ Ovaj krene dva sasvim sitna koraka prema naprijed.

Pritom ne podiže noge sa zemlje. Sada slijedi pitanje sljedećeg u koloni. Car

Učenici nižih razreda, zajedno sa svojim učiteljicama, kroz stare dječje igre i zagonetke napravili su presjek vremena u kojem je Preradović živio te upoznali način života i običaje njegovog vremena.

Cilj radionice bio je upoznati i zapamtiti neke stare dječje igre, iščupati učenike iz virtualnog svijeta te ih natjerati da se pokrenu i druže, i to sve putem zaboravljenih igara.

U

današnje vrijeme računala i pametni mobiteli djeci određuju sadržaj slobodnog vremena. Za razliku od računalnih, za koje ni ne treba društvo jer se igraju u osami dječje sobe, stare igre bile su nezamislive bez pravih suigrača i to po jednostavnom pravilu: čim više, to bolje i veselije. Na radionici učenici su mogli usporediti stare igre iz prošlosti s današnjim igrama. Učiteljice su uspješno uspjele na površinu izvući neke od igara koje su obilježile djetinjstvo mama i tata, ali i baka i djedova s ciljem promicanja boravka djece na svježem zraku.

Učenici uglavnom nikada nisu čuli za te igre i bili su vrlo iznenađeni. Kada su bili manji, većinom su se igrali skrivača i lovica. Na radionici imali su priliku zaigrati igru Jakobe, gdje si? i Care, care, govedare. Zabavili su se i uz plesne igre: Šlingaj, Maro, vankušića i Tri guske bele.

Zabava na drugi način

mu može odgovoriti: „Dva konjska!“ Po carevoj zapovijedi načinit će dva veća koraka koji bi trebalo sličiti konjskom koraku. Ako car na postavljeno pitanje kaže: „Bijela kava!“, mora igrač poći prema naprijed. Hoda tako sve dok mu car ne kaže: „Stani!“ Ako car kaže: „Crna kava!“, igrač poslušno krene natraške. Tako ide dok mu car ne kaže: „Stani!“ Car može odgovoriti i: „Bunar!“ To sada znači da igrač mora čučnuti na mjestu i tako ostati sve dok ponovno ne dođe red na njega. Tada će pitati cara: „Smijem li izaći iz bunara?“ Car ga može osloboditi ili osuditi da i dalje ostane u bunaru. Novi car postaje onaj igrač koji prvi stigne i dotakne cara.

Tapkanje

3

Svaki igrač dobiva pet sličica koje posloži na tlo. Cilj je udarcem dlana preokrenuti karticu. Igrač uzima onoliko kartica koliko ih je udarcem dlana uspio preokrenuti, a pobjednik je onaj tko u konačnici osvoji najviše kartica.

Ledena baba

4

Djeca se postave u jedan red. Ispred njih stoji i pomno promatra ˝car

5

Ova igra je za tri igrača. Dvoje se dobacuje loptom, a treći je mora uhvatiti.

Onaj koji izgubi loptu preuzima ulogu pjetlića.

6 Neka puca Djeca su okupljena oko lopte i drže ruku nad njom. Jedan izgovara: „Neka puca, neka puca...“ i dodaje ime djeteta koje izabere. Prozvani brzo uzima loptu i pokušava pogoditi nekoga od suigrača. Pogođeni ispada iz igre.

Crna kraljica 1, 2, 3...

7

Djeca stoje u nizu, jedan do drugoga, iza igrača koji vodi igru, a koji im je okrenut leđima i izgovara: „Crna kraljica 1, 2, 3!“ Mijenja ritam rečenice i nakon svake se naglo okrene prema ostalima. Za vrijeme, dok on izgovara tu rečenicu, ostali mu se nastoje što više približiti, ali tako da ih on, kad se okrene, ne zatekne u pokretu. U slučaju da ih ipak vidi, moraju se vratiti na početak. Prvi igrač koji dotakne Crnu kraljicu je pobjednik.

8 Pikulanje Negdje ih zovu pikule, negdje klikeri ili špekule. Iskopa se jamica, rupa u zemlji, u koju treba ubaciti pikulu i potom gađati protivničke.

9 Školica Na tlu se iscrtaju kućice i brojevi, a od rekvizita potreban je još samo kamenčić koji igrač baca na prvo polje te na jednoj nozi uskoči u polje, pokupi kamenčić i skače dalje. I tako sve do zadnjeg polja.

10

Djeca iz velike kante s vodom, grabe vodu u čašu i moraju je trčeći prenijeti na drugu zadanu lokaciju u što kraćem vremenu, pazeći da se pritom što manje vode prolije.

1

Djeca stoje u krugu u kojem su dva igrača zavezanih očiju. Jedan pita: „Jakobe, gdje si?“, a drugi odgovara: „Tu sam!“ Prvi treba po zvuku pronaći drugoga koji se skriva.

2 Care, care, govedare

Pjetlić

Pretakanje vode

11 zaboravljenih igara Jakobe, gdje si?

u “zaleđene skulpture”, a onaj koji je triput bio “zaleđen” postaje nova “ledena baba”.

Praćka za zabavu

Jedan igrač glumi “ledenu babu” i on lovi druge igrače. Onaj koga dotakne mora se “zalediti” u položaju u kojem je ulovljen. “Odlediti” ga mogu, svojim dodirom, drugi igrači. Igra završava kada “ledena baba” sve igrače pretvori

Bacanje u košaru

11

Jabuke, orahe ili kamenčiće djeca s određene udaljenosti moraju ubaciti u manju košaru. Pobjednik je najprecizniji igrač koji dobiva sve plodove.

Napisala: Mateja Bastalić, 8.d Foto: Foto Begović 7

Tema broja

Radionica hrvatskog jezika

Tko je, srce, u te dirno Da je ljubav sveprisutna, pokazale su učiteljice hrvatskoga jezika Bernarda Žibreg, Iva Brusač, Sanja Koletić, Biljana Bukovšak i Kristina Prtenjača.

Pripremile su radionicu

temeljenu na dramskorecitatorskom poimanju ljubavi u Preradovićevo doba. U radionici su sudjelovale učenice osmašice.

Ljubav pozitivno djeluje na čovjeka. Kada smo zaljubljeni, zagrlili bismo cijeli svijet, plesali bismo do iznemoglosti, smijali se svemu i svačemu, ludovali… Osjećamo se kao da imamo krila koja nas nose do naše simpatije. Neki se od tolike ljubavi ne mogu koncentrirati na nastavu, ne čuju što im učitelji govore pa

nakupe lošije ocjene.

Učenice osmašice na radionici približile su nam sliku ljubavi u doba Petra Preradovića. Ljubav je u njegovu životu zauzimala najvažnije mjesto. Zato joj je i posvetio svoje najljepše stihove. Ovdje možemo istaknuti pjesme pod nazivom Onoj, Miruj, miruj, srce moje, Pitanje, Svraćanje te Mrtva ljubav koju je posvetio svojoj preranoj umrloj supruzi Pavici.

Preradović je u svoje pjesme unio nježnost, toplinu i jednostavnost. Sve njegove pjesme su male poetske ispovijesti, a često nas

podsjećaju na narodne pjesme. Najčešće su obilježene bolom koji je stvarno proživljen. Ta bol proizlazi iz njegova života i iskustva.

Petar Preradović je u svom osobnom životu doživio razočaranja i tragedije, a budući da je bio povučen i suzdržan, bilo mu je lakše svoju tugu izreći u pjesmi.

Mnogi kažu da je vrijeme u kojem je Petar živio bilo romantičnije. Dame su nosile duge haljine i suncobrane, dečki su bili kavaliri, pisali su pjesme i svirali. Danas je rijetkost dobiti pravo ljubavno pismo ukrašeno srcima.

Učenice osmih razreda u izvedbi dramsko-recitatorskog programa radionice Hrvatskog jezika

Valentinovo u prošlosti i sadašnjosti

Postoje razne teorije o Valentinovu, no najpoznatija potječe iz Rima. Tadašnji car Klaudije Gotski zabranio je ženidbu svojim vojnicima jer je smatrao da se neće predano boriti u pohodima. Svi svećenici poštovali su carevu odluku, osim Valentina koji je potajno vršio obred vjenčanja. Kada se za to saznalo, car ga je bacio u tamnicu i dao pogubiti

Valentinovo u PŠ Grabrovnica 8

odrubivši mu glavu 14. veljače. Papa Julije I. u 4. stoljeću nad njegovim je grobom podigao baziliku te se od tada početo štovati među kršćanima. Od 15. stoljeća narod ga slavi kao zaštitnika zaljubljenih.

Stoga se Valentinovo ili Dan zaljubljenih obilježava svake godine 14. veljače.

U prošlosti su se na taj dan slala pisma i parovi su se potajno nalazili. Djeci se govorilo da se 14. veljače ftičeki ženiju pa su povodom toga ostavljali kolačiće u obliku ptičica po dvorištu. Valentinovo se slavilo i tako da se odlazilo u crkvu ili su se posjećivale šume i hranile ptice.

Valentinovo u matičnoj školi

Danas se kupuju prigodni pokloni.

Dečki djevojkama ili muževi ženama kupuju crvene ruže, bombonjere, vode ih na romantične večere, putovanja… naravno, oni koji nisu zaljubljeni darivaju se sa svojim prijateljima ili prijateljicama u znak ljubavi. Danas se više ne šalju pisma, već poruke na društvenim mrežama ili SMS poruke. Nekad se zna i osobno dati neka mala poruka na papiru kao što su učinili učenici naše škole izradivši sandučiće za ljubavna pisma koje su postavili u holu škole.

Uputivši mnogo dobrih želja, razveselili su druge učenike.

Prigodni pano

Tema broja

Još nekoliko zanimljivosti…

U prošlosti…

U sadašnjosti…

»» Naći osobu kojoj će se darovati cvijet ili posvetiti pjesma bilo je vrlo lako u srednjem vijeku. Muškarci i žene ispisali bi imena na papiriće koji bi stavili u zdjelu.

Izvučeno ime zataknuli bi za rukav i nosili tako da ga svi mogu vidjeti. »» Ljudima koju su za Valentinovo bili usamljeni i nesretni liječnici su prije 250 godina prepisivali velike količine čokolada. »» Prva bombonijera namijenjena kao valentinovski dar proizvedena je 1868., a osmislio ju je Richard Cadbury, legenda u čokoladnom poslovanju.

»» Na Valentinovo se razmijeni milijarda čestitaka. To je drugo mjesto po količini poslanih čestitaka. »» Na Valentinovo se proda 35 milijuna bombonijera upakiranih u kutiju u obliku srca. »» 50% čestitaka koje se šalju povodom Valentinova kupi se šest dana prije 14. veljače. »» 3% vlasnika kućnih ljubimaca i svoje ljubimce razveseli prigodnim darom povodom Valentinova. »» Dečki, tj.73% njih, kupuju cvijeće za Valentinovo, a cure 27%. »» Dar za Valentinovo kupuje 85% cura, a dečki samo 15%

Napisale: Lana Mihaljević, 6.e i Helena Popović, 8.e, foto: Foto Begović

Učenici nižih razreda u izradi poklona i valetinovskom darivanju

Nekadašnji običaji vjenčanja u našem kraju

Nekad se moglo vidjeti mnogo narodnih običaja i svečanosti, a najbogatiji od njih bili su svatovski običaji. Momci su se ženili najčešće u dobi od 18-20 godina, a djevojke su se udavale od 16-18 godina. Događalo se da se mladi nisu ženili po svojoj volji, već onako kako su roditelji dogovorili. Kad se saznalo tko je mlada, žene su se počele raspitivati o njoj. Ako je sve bilo u redu, kretalo bi se u „snoboke“ (prosce). U prosce je odlazilo troje ili petero ljudi. Kad su djevojku isprosili i sve dogovorili oko vjenčanja, nekoliko tjedana kasnije održale bi se zaruke, takozvane zapojke. Mladoženja je morao nabaviti

Anketiranje učenika sedmih i osmih razreda

Čitanje cjeloživotna vrijednost Voliš li čitati knjige? Kakvi te sadržaji najviše privlače? Smatraš li da su lektir-

prstenje, a mladenkin starješina miješati prstenje na tanjuru govoreći: „Kako ovi prsteni nemaju kraja, tako ni vaša ljubav ne smije imati kraj.“ Nakon toga se zabavljalo do jutra. Kad se odredio dan vjenčanja, budući mladenci odlaze na tzv. zapis ozova na župni dvor. U toku triju ozova kroz tri tjedna, mladoženja ili njegov otac odlaze pozivati rodbinu u svatove s bocom vina, okićenom ružmarinom, a isto tako i mladenka svoju rodbinu. Jedan dan prije vjenčanja mladoženja odlazi k mladoj po njene stvari, a jedan sat prije vjenčanja se odlazi po mladenku. Tada se ponudi maškara, obično preobučeni muškarac. Nakon male šale, kreće se u vjenčanje koje završava u mladenkinoj kući gdje se jede, pije, pleše i zabavlja sve do pola noći kada slijedi darivanje mladenaca.

Napisala: Stela Blatarić, 8.d Izvor: Branko Begović, Tri stoljeća Pitomače, 1985. god.

na djela nezanimljiva? Čitaš li lektiru?

Trebaš li motivaciju za čitanje? Je li čitanje korisno? Jesu li knjige korisne?

Imaš li savjet za uspješnije čitanje knjiga? To su pitanja kojim smo ispitali 120 učenika sedmih i osmih razreda i dobili sljedeće odgovore: 62% učenika voli čitati knjige po vlastitom izboru i to kriminalističkog, a potom pustolovnog i obiteljskog sadržaja. Samo 34% učenika voli čitati lektirna djela, a ostalih 66% smatra da su takva djela nezanimljiva. Način na koji ti učenici čitaju i pišu lektiru je

takav da ih 31% pročita kratak sadržaj s Interneta koji potom prepišu, njih 20% prilikom čitanja preskače neke stranice, a njih 15% uopće ne čita lektirna djela.

Unatoč tome, učenici su svjesni da im čitanje koristi. Čak 84% učenika smatra da se čitanjem obogaćuje i poboljšava rječnik. Svjesni su i činjenice da knjige nude brojne životne savjete, da su one poučne i da se putem njih može puno toga saznati i dobiti rješenja na neka pitanja. Učenici su u svojim zaključcima naveli da se čitanjem knjiga uvježbava čitanje, razvija mozak te da je ono općenito korisno za ljudski razvoj.

Napisala: Helena Popović, 8.e

9

Tema broja

Savjeti za uspješnije čitanje lektire

Za velik broj učenika pravi je izazov pročitati cijelu lektiru, posebice za one u višim razredima kada uz čitanje lektire imaju još mnogo drugih školskih obveza.

No, osim čitanja, za neke je učenike najveća muka napisati lektiru.

Donosimo nekoliko savjeta koji bi mogli pomoći.

Kada krenete čitati lektiru, smjestite se na udobno mjesto gdje vas nitko

neće ometati kako biste knjigu koju čitate dobro razumjeli. Riješite se svega onoga što bi vas moglo omesti. Stišajte mobitel i ugasite televizor. Lektirnu knjigu počnite čitati 5-7 dana prije obrade u školi.

Važno je čitati s razumijevanjem i voditi dobre bilješke tijekom čitanja lektire jer će one pomoći u pisanju lektire. Bilješke tijekom čitanja lektire važno je voditi kako ne biste zaboravili sve ono što ste pročitali. Naime, mnoge knjige, posebice romani za više razrede, prepuni su detalja i ako ne zapisujete ono bitno, poslije se nećete moći sjetiti svega.

Preporučuje se da nakon svakih deset pročitanih stranica napišete bilješke o kratkom sadržaju. Takav način čitanja zove se aktivno čitanje i malo je teže i iziskuje više truda i vremena, ali je svakako vrjednije na kraju jer ćete brže

Kultura čitanja - nekad i sad

U ranija vremena knjiga se više cijenila i od malih nogu se razvijala kultura čitanja. Danas nije tako.

Hoće li knjiga u budućnosti biti zaboravljena?

Knjiga je danas zapostavljena. Djeca manje čitaju nego u odnosu na prošle generacije. Zaboravljaju na knjige i radije vrijeme provode gledajući televiziju i igrajući računalne igrice. Ranije je knjiga bila spremište priča, izvor čudesnih i drugačijih svjetova i put prema stjecanju raznih informacija.

Danas je to sve zamijenio Internet koji je postao glavni izvor informacija. A osnovno pravilo Interneta je brzina i sažimanje informacija. Pojavila se konkurencija koja je zavodljivija, jer zahtjeva manju količinu napora. Umjesto čitanja i zamišljanja, sada je dovoljno samo gledati. Na prvi pogled je tako. Međutim, za dobre stvari, ponekad je potrebno uložiti napor i trud.

Prednosti čitanja knjiga Ljubav prema knjizi treba razvijati rano, još u djetinjstvu kroz razne slikovnice.

Na kraju, u odrasloj dobi, ljudi koji čitaju imaju kvalitetniji i ispunjeniji život. Stoga je dobro znati koje su sve prednosti čitanja knjiga jer one mogu pomoći u savladavanju školskih obveza.

Razvoj mozga i bolje pamćenje - oni koji 10

i lakše napisati lektiru.

Tijekom čitanja lektire, bilježite sve o likovima koji se spominju u knjizi.

Poistovjetite se s nekim od likova. Bilo bi dobro da prepišete rečenice koje opisuju pojedine glavne likove i stavite ih pod navodne znakove. Tako će vaša lektira biti napisana još bolje jer svaki učitelj cijeni kada ispišete citate iz knjige. To je jedan od dokaza da ste knjigu uistinu pročitali i da lektiru niste prepisali.

Slijedite li ove savjete, napisat ćete sigurno kvalitetnu lektiru. I zapamtite: Ne doživljavajte čitanje kao dužnost ili teret. Zbližite se s knjigom, zavolite je, otkrijte i sebe u njoj, stvarajte slike, razvijajte maštu jer knjige omogućuju odrastanje i upotpunjuju čovjeka.

Napisala: Helena Popović, 8.e Izvor: https://www.lektire.hr/savjeti

čitaju puno knjiga razvijaju svoj mozak, a upijanjem informacija iz knjiga, uče i pamte veliku količinu informacija.

Bolja koncentracija - čitajući knjige, posebice one duge, razvija se koncentraciju koja je važna za praćenje nastave.

Bolje obrazovanje - uspješni ljudi čitajući knjige i učeći u školi, upijaju nove informacije i izvlače pouke. Čitanje lektira za njih nije nešto što samo moraju obaviti, za njih je to prilika da nauče nešto novo. Na kraju, iz nekih pročitanih knjiga mogu izvući i važne životne pouke.

Opuštanje od stresa - čitajući knjige, možemo se isključiti iz vanjskog svijeta koji nas previše opterećuje. Na taj način mozak se opušta.

Proširivanje vokabulara - želite li se ljepše izražavati i želite li znati čim veći broj riječi, knjige su definitivno mjesto na kojem ćete to dobiti.

Poticanje kreativnosti - mašta koja se razvija čitanjem knjiga potiče vašu kreativnost za stvaranjem nečeg novog.

Također, knjige vas mogu inspirirati da učinite nešto što nikada ne biste učinili.

Zabava - bilo da volite zmajeve, princeze, vitezove, vanzemaljce ili nešto sasvim drugo, uz dobru knjigu ćete se i dobro zabaviti. Čitanjem knjige ulazite u njezin svijet i kroz likove doživljavate avanture koje vjerojatno nikada nećete doživjeti u stvarnom životu. S knjigom se smijete, plačete, radujete, tugujete, uživate, zabavljate...

Budućnost čitanja ovisi o čovjeku. Vjerujemo da u svakoj osobi čuči „čitač“ knjiga, samo ga neki nisu otkrili. Nemojte dopustiti da vaš život prođe bez bogatstva koje vam knjige mogu ponuditi. Ne dopustimo da čitanje jednog dana nestane i da umjesto njega samo gledamo televizijske ekrane i igramo računalne igrice.

Napisale: Helena Popović, 8.e i Mateja Bastalić, 8.d Izvor: https://www.lektire.hr/prednosti-citanja-knjiga

Tema broja

Anketiranje učenika petih i šestih razreda

Digitalna ovisnost učenika

U anketi koja je provedena tijekom travnja 2017. godine sudjelovalo je 100 učenika petih i šestih razreda, među njima 55 djevojčica i 45 dječaka. Anketa donosi rezultate o tome koliko su učenici ovisni o Internetu, računalnim igricama i mobitelu.

Vrlo velik broj učenika, čak 96%, posjeduje mobilne uređaje.

Učenici mobitel koriste u svrhu slušanja glazbe, razgovora s prijateljima i roditeljima, igranje igrica te u svrhu korištenja Interneta. 73% učenika mobitelom se služi maksimalno dva sata dnevno, a njih 8% koristi mobitel više od pet sati dnevno. 82% učenika izjavilo je da im je mobitel važan, ali da mogu i bez njega. Njih 13% posto kaže da im je mobitel toliko potreban da ne mogu bez njega, a 5% učenika izjav-

Zabava bez medija

Koje aktivnosti odabrati umjesto sjedenja pred ekranom? »» Dalila Fodor , 8. razred Čitanje zanimljivih knjiga i osobna tjelovježba moj su odabir umjesto sjedenja pred ekranom. Smatram da na taj način svoje slobodno vrijeme provodim kvalitetnije. Moje je mišljenje da su se ljudi prije više družili i bolje zabavljali nego mi danas. Mediji nas u mnogočemu ograničuju i sputavaju. »» Martin Vlašiček, 8. razred Moj način zabave je vožnja biciklom u društvu dobrih prijatelja. Kada boravim na svježem zraku, bolje se mogu koncentrirati na školske obveze koje me čekaju kada se vratim

ljuje da im mobitel nije potreban. 71% učenika kod kuće ima računalo, od čega njih 63% računalo drži u svojoj sobi, a ostalih 8% u dnevnoj sobi. Većinski broj učenika računalo koristi za igranje igrica i komuniciranje s prijateljima, a svega 11% učenika koristi računalo za učenje.

Za računalom većina učenika provode do sat vremena, no ima i onih koji koriste računalo više od tri sata dnevno. Ti učenici složili su se da nakon određenog vremena osjećaju laganu glavobolju, umor, bol u leđima i očima. Tijekom ljetnih i zimskih praznika 69% učenika druži se s prijateljima i zabavlja se u društvu, a ostali radije provedu vrijeme sjedeći za računalom ili tipkajući po mobitelu.

Njihovo je mišljenje da bi se bez mobitela i računala dosađivali te ne mogu zamisliti niti jedan dan bez računala, štoviše uznemireni su i nervozni kad moraju prekinuti igranje računalnih igara. 51% učenika misli da su se djeca prije na ljepši način igrala i zabavljala te smatraju da bi trebali više razgovarati jedni s drugima i promatrati ljude oko sebe umjesto da robuju digitalnim napravama.

Napisala: Helena Popović, 8.e

kući. A i čuo sam da svjež zrak koristi čovjekovu zdravlju. »» Marko Benger, 7. razred Aktivnost koju odabirem umjesto sjedenja pred ekranom je nogomet ili bilo koja druga igra loptom.

Svaka fizička aktivnost mi je puno zanimljiva od sjedenja pred ekranom. »» Karla Dudašek, 7. razred Televiziju baš i ne gledam previše. Svoje slobodno vrijeme provodim zabavljajući se raznim društvenim igrama kao što su Monopoly, Rizik, Twister, Čovječe, ne ljuti se… »» Sara Ladušić-Hanzir, 5. razred U svoje slobodno vrijeme bavim se gimnastikom, a omiljena igra koju rado igram u društvu svojih prijateljica je gumi–gumi.

Filip Tkalčec, 5. razred Volim vrijeme provoditi u prirodi. Sa svojim prijateljima odlazim u šumu gdje zajedno pravimo kućice za ptice od granja i blata. »» Gabriela Kakša, 5. razred Kada ne učim i ne pišem domaću zadaću, igram se sa svojim psom. On mi je najbolji način zabave.

Tomislav Ban, 5. razred Dok drugi tipkaju po mobitelu, ja slažem legiće.

Uživam u tome.

Putem lego-kockica mogu stvoriti svoj svijet u kojem uživam.

U svoje slobodno vrijeme idem i na karate.

Foto Dejan Tišljar, učitelj informatike

11

Tema broja

Intervju s Igorom Maresićem, ravnateljem naše škole

Uniformiranost umanjuje zadirkivanje

Činjenica je da su školske uniforme davno izmišljene kako bi se zaštitila odjeća, zatim su prerasle u obilježje pripadnosti određenoj školi, a danas se njima izjednačuje materijalni status među djecom. Što o mogućnosti uvođenja školskih uniformi misli naš ravnatelj, Igor Maresić, saznali smo putem razgovora. »» Kakvo je Vaše mišljenje o školskim uniformama?

Pripadam generaciji koja je nosila uniforme, tzv. školske kute plave boje i nosili smo ih u nižim razredima. Kada se sjetim tog razdoblja školovanja, nemam nekih negativnih stavova prema tome. Tada nam nije bilo važno kako se tko oblači jer smo svi bili jednaki.

Važnije nam je bilo postići što bolje 12

rezultate u znanju. »» Što bismo postigli uvođenjem učeničkih uniformi u školama?

Učenici bi se više koncentrirali na učenje, a manje na osobne stvari.

Poznato je da uniformiranost umanjuje zadirkivanje i zlostavljanje te nasilje među učenicima. Društveni konflikti među učenicima se smanjuju jer se ukida procjenjivanje po odjeći koju dijete nosi. Uniforme su jeftinija opcija za roditelje ako se gleda period od

cijele školske godine. Također, učenici i roditelji su pod manjim svakodnevnim pritiskom što odjenuti. »» Što bi se dogodilo u slučaju da netko od učenika ne želi nositi uniformu?

Kada bi se uvele uniforme za učenike, bile bi dio kućnog reda i to pravilo bi vrijedilo za sve jednako. Kršenje pravila bilo bi podložno kaznama koje bi bile navedene u Pravilniku. »» Mislite li da bi školska uniforma utišala vrijeđanja, ponižavanja i omaložavanja učenika?

U većoj mjeri bi bilo smanjeno ponižavanje i omalovažavanje učenika vezano uz materijalni status, no ne bi potpuno nestalo jer je djeci vrlo lako naći razloga za povrijediti drugoga, a tako je i kod odraslih. »» Možete li opisati izgled uniformi?

Kada bismo se odlučili na uniforme, onda bi to, zasigurno, bile majice s logom škole različitih boja, za svaki dan

druga boja ili nešto slično. »» Bi li roditelji plaćali uniforme ili bi trošak snosila škola?

To bi bilo isključivo financirano od strane roditelja. »» Jeste li možda razgovarali s učiteljima o mogućnosti uvođenja školskih uniformi? Što oni misle o tome?

Jesam. Dvojaka su razmišljanja, ali zaključak je da se takva odluka donese uz suglasnost roditelja za uvođenje uniformi u školi. »» Koje bi bile prednosti, a koje mane uvođenja uniformi?

Uvođenjem uniformi do izražaja bi došla osobnost djeteta, a ne obiteljsko podrijetlo i status. Smatram da bi se smanjila i krađa osobnih stvari djece.

Također, puno bi se lakše identificirali uljezi koji ulaze u školu. Uniforme se mogu predati novim generacijama i na taj način reciklirati. S druge strane, model uniformiranja teško je provesti u praksi. Teško je dobiti suglasnost svih roditelja i djece te natjerati djecu da ih poštuju. Uniforme umanjuju dječju individualnost, a škole bi trebale biti mjesta u kojima se različitost slavi i hvali.

Nametanje uniformi protivi se demokratskim načelima po kojima svatko ima pravo izraziti svoju osobnost na način na koji želi, ukoliko ne ugrožava druge. Mana je i ta što politika uniformi obvezuje roditelje da ih plate kao dodatni trošak, što može biti opterećenje kada je u obitelji više školaraca.

Zahvaljujemo Vam na ovom razgovoru!

Intervju vodila: Helena Popović, 8.e Foto: Foto Begović

Tema broja

Debata učenika sedmih razreda

Trebamo li se vratiti školskim uniformama?

Pitanje uvođenja školskih uniformi u našu školu zainteresiralo je popriličan broj učenika. Stoga, odlučili smo ga sagledati iz dva kuta: kuta afirmacije i kuta negacije.

Dana 9. ožujka 2017., u učionici hrvatskog jezika, održana je debata o uvođenju ili ne uvođenju školskih uniformi. U debati su sudjelovali učenici sedmaši. Glavni predstavnik afirmacijskog tima bio je Dominik Maraković, a glavna predstavnica negacijskog tima bila je Stela Blatarić. Među sucima nalazili su se: Marija Marović, Mihael Tudić i Marko Siladić. Debati je prisustvovala i publika koja je mogla postavljati pitanja bilo kojem timu. Za afirmacijski tim, koji je za uvođenje uniformi u školu, glavni moto bio je: Škola bez diskriminacije. Svoja uvjerenja temeljili su na činjenici da bi jednaka uniforma za sve spriječila međusobno vrijeđanje i izrugivanje pogotovo u pogledu onih učenika koji su slabijeg financijskog stanja pa iz tog razloga nose jeftiniju odjeću. Smatraju da bi se time spriječilo međusobno osuđivanje zbog izgleda te naglaša-

vaju kako odjeća ne čini čovjeka. Nadalje, uniformama bi se spriječilo povremeno neprikladno odijevanje koje se kosi s pravilima o Kućnom redu škole. Na ovaj način svi bi učenici bili prikladno odjeveni što bi poboljšalo cijelu sliku škole. Na kraju, afirmacijski tim naglasio je da je dobro biti isti izvana te da se različitosti mogu sačuvati iznutra.

Iz kuta negacijskog tima, stvari izgledaju sasvim drugačije.

S jasno izraženim stavom: Nismo braća blizanci i Želimo biti moderni argumentirali su svoje stajalište. Smatraju da se jednakostima u odijevanju neće bitno smanjiti vrijeđanje među učenicima jer ono u prvom redu proizlazi iz drugih razloga, a ne zbog načina odijevanja. Naglasili su da je monotono nositi svaki dan istu odjeću te da nije u redu nekome nametnuti stil odijevanja već da on mora biti odraz same osobe. Istaknuli su da nismo svi isti te da se različitosti trebaju uvažavati. Svoje stavove i razmišljanja temeljili su i na pitanju izgleda školske uniforme: koje boje bi trebale biti, hoće li djevojke nositi suknje, hoće li se stavljati kravata i sl. Jasno protivljenje naglašeno je i time što neke djevojke ne vole nositi suknje i smatraju da bi im u zimskim uvjetima bilo hladno. Dok je debata trajala, suci su pozorno slušali i promatrali jednu i drugu ekipu te bilježili svoja zapažanja.

Na kraju su jednoglasno presudili u korist negacijskoga tima s jasno izraženim stavom da je teško svaki dan biti odjeven u istu odjeću i da svaki učenik ima svoje pravo po pitanju odijevanja.

Napisala: Helena Popović, 8.e

Učenici o školskim uniformama…

Lara Crnčić, 5. razred Ne bih bila zadovoljna da svaki dan u školu moram ići u istoj odjeći. Jako bi mi smetalo nositi školsku uniformu jer imam svoj način odijevanja i ne želim ga mijenjati. Ako se školske uniforme moraju uvesti, onda bih voljela da su one u mojoj najomiljenijoj boji – plavoj.

Leon Jelušić, 5. razred Nikako nisam za uvođenje uniformi u školu. Time bi se vratili u neko staro doba, doba kada su naše bake i djedovi išli u školu i nosili jednake uniforme. Mi trebamo težiti modernom dobu.

Jana Koren, 5. razred Ne želim dolaziti u školu i pod odmorom promatrati tristotinjak jednako odjevenih učenika koji, uz to, izgledaju jednako kao i ja.

Josipa Gucek, 6. razred Ne bih imala ništa protiv jednakih uniformi, pogotovo ako bi one bile plave boje.

Mislim da bi to bila dobra stvar jer bismo bili svi isti i ne bismo se rugali jedni drugima.

Lorena Erdelji, 7. razred Mislim da je uvođenje školskih uniformi dobra ideja. Često ni sama ne znam što odjenuti za školu pa bi mi uniforma otklonila taj problem.

Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike 13

Tema broja

Škola u prošlosti vs. Škola u sadašnjosti

Učenje je prirodan proces za svakog čovjeka, a škola je izvor putem kojeg djeca stječu znanje. Privilegija obrazovanja nije uvijek bila dostupna svima. Osnovno školstvo se znatno promijenilo u odnosu na period prije stotinu godina. Istražili smo kako je škola nekada izgledala, što se sve u njoj učilo, koje kazne su učitelji smjeli primjenjivati, koja su sve prava imali te kako je nekoć bilo biti učenik. Stoga, otputujte u prošlost i zamislite svoje djedove i bake u školskim klupama.

Nekoć davno, prije više od sto godina, ban Ivan Mažuranić donio je zakon da sva djeca moraju ići u pučku školu. Od tada su svi sjedali u klupe koje se nisu mogle pomicati, a na njima su bile rupe u koje su se stavljale bočice s tintom. Učionice su bile veće, a učenika je u razredu bilo 70-ak. Škole su imale jedan do dva razreda.

IzGuBljeni školski predmeti

P

redmeti iz škole mijenjali su se i nadopunjavali kroz povijest. Neki su promijenili samo svoje ime, a drugi su potpuno izumrli. U grupu školskih predmeta kojih danas više nema, a tada su se učili, svrstavaju se:

prve palačinke ili jaje na oko napravile u školskim kuhinjama na satovima Domaćinstva.

Prva pomoć kao nastavni predmet bila je zastupljena u sedmom i osmom razredu. Učilo se koja je prva pomoć kod ugriza i uboda životinja (zmije pauka, krpelja, kukaca) te koji su postupci pružanja prve pomoći, a tu spada demonstracija zahvata prve pomoći kod gušenja hranom. Danas je Prva pomoć obavezna samo pri polaganju vozačkog ispita.

Nastavna sredstva i pomagala

Prikaz nekadašnje učionice

Lijepo pisanje ili krasopis - Uz “Srpskohrvatski ili Hrvatskosrpski jezik”, postojao je i poseban predmet za pažljivo, precizno i lijepo pisanje. Danas se posebne bilježnice za učenje krasopisa više ne koriste, a djeca su u pravilu vještija za tastaturom nego s nalivperom u ruci.

Moja okolina - Radilo se o predmetu danas poznatom kao Priroda i društvo koji je kroz svoje postojanje doživio mnoge promjene, ali mu je cilj ostao isti - priprema djece za kasnije učenje o društvenim i prirodnim znanostima.

Ručni rad – Predmet je bio namijenjen i djevojčicama i dječacima. Bio je povezan s crtanjem jer su učenici obično morali prvo izraditi nacrt, a onda po njemu vesti ili napraviti model u papirnoj ljepenci, drvetu i željezu. Radovi su se obično prodavali na izložbama.

Općenarodna obrana i društvena samozaštita - Odvijala se pod parolom Neprijatelj nikada ne spava! Učenici su učili kako staviti gas maske na lice, kako pomoći ranjenicima, kako napraviti eksploziv, učili su bacati bombe i pucati iz puške.

Domaćinstvo – Bio je jedan od omiljenih nastavnih predmeta jer se petica lako zaradila. Učenici su se osposobljavali za niz korisnih vještina. Učilo se kuhati jednostavna jela, učilo se o prehrani općenito, šivali su se gumbi, učilo se krojiti i šivati jednostavnije odjevne predmete, služiti se šivaćim strojem, krpati odjeću. Mnoge tadašnje generacije upravo su 14

Ondašnje škole imale su puno više tzv. učila koje su učitelji koristili. Bilo je bitno sve zorno pokazati. Cilj je bio naučiti djecu brojeve, zbrajanje i oduzimanje. Stoga su se učenici koristili raznim pomagalima. Uz udžbenike koristili su računar s kuglicama i perlicama te računar u obliku lepeze.

Učenici su se služili tzv. pločicom ili tablicom koje su bile izrađene od tankoga sloja kamena škriljevca u drvenom okviru. Nazivali su ih “pisanke siromaha” jer nisu svi roditelji mogli priuštiti skupi papir. Po njima se pisalo zašiljenim kamenčićem koji je ostavljao bijeli trag.

Na jednoj je strani pločice crvenim linijama bilo označeno crtovlje za pisanje slova i tekstova, dok su na drugoj strani bili ucrtani kvadratići za pisanje brojaka i pismeno računanje. Na drvenom okviru pločice svaki je učenik obvezatno morao imati privezanu navlaženu spužvicu i suhu krpicu radi brisanja i Školska pločica za pisanje i sušenja pločice.

Drvena pernica

Tema broja

O pravilima ponašanja i kaznama koje su prije postojale u školama U prošlosti su bili stroži kriteriji ponašanja nego danas.

Uglavnom su predavali muškarci. Učiteljice nisu smjele biti udane. Smatralo se da se ne mogu jednako dobro brinuti za učenike i obitelj te su nakon udaje gubile službu. Učenici su se bojali učitelja jer su oni provodili kazne koje su mogle biti i fizičke prirode. Najblaža kazna bila je opomena i upisivanje imena i prezimena učenika u crnu ili sramotnu knjigu u koju se navodila kazna i razlog kažnjavanja. Postojala je i zlatna ili počasna knjiga za pohvale. Bilo je zabranjeno kažnjavati radi neznanja. Za bilo koji oblik nediscipliniranog ponašanja učenici su dobivali udarce brezovom šibom po dlanu ili su klečali na kukuruzu. Pričanje za vrijeme sata kažnjavalo se jednim udarcem šibom, dobacivanje raznim predmetima s pet udaraca, a žvakanje žvakaće gume kažnjavalo se sa sedam udaraca. Djevojčice se nisu kažnjavale šibom, za njihove nepodopštine postojao je školski zatvor u kojem

Vremena se mijenjaju

Na radionici krasopisa

Osnovna, odnosno pučka škola krajem 19. i početkom 20. stoljeća bitno se razlikovala od današnje. Prednost ondašnjih škola bila je u tome što su djeca imala više prirode i društva, tehničkog i likovnog odgoja te domaćinstvo koje danas ne postoji. Radilo se više na praktičnom dijelu nastave. Primjerice, na nekadašnjem Tehničkom odgoju, što danas podrazumijeva Tehničku kulturu, pililo se, kuckalo čekićima, slagale se jednostavne lampice i jednostavni strujni krugovi.

Postojao je teorijski dio i praktični dio nastave. Učilo se precizno crtati. Danas praktičnog dijela gotovo da više i nema.

Vremena se mijenjaju, a s njima se mijenjaju i nastavni predmeti. Neki od njih u današnje vrijeme nisu ni potrebni, a neki su samo zamijenjeni novim inačicama. Gombanjem danas zovemo Tjelesnu i zdravstvenu kulturu. Umjesto

su ostajale zaključane i do pet sati uz klečanje i rješavanje zadataka. Ukoliko netko nije napisao zadaću, dobivao je dvostruko za sljedeći dan. Psovanje i korištenje nemoralnog jezika kažnjavalo se suspenzijom učenika tj. nemogućnošću polaženja nastave.

Osnovno pravilo za vrijeme nastave glasilo je: Nema govorenja, osim ako učitelj nešto ne pita. Učenici su morali biti tihi, skromni i ponizni, gledati u knjige i šutjeti. Morali su sjediti uspravno s rukama na leđima ili dlanovima na stolu, pogleda usmjerenog u tjeme učenika ispred sebe. Učenici nisu smjeli pisati lijevom rukom. Dječaci i djevojčice sjedili su razdvojeno u razdvojenim redovima u tišini. Nisu smjeli međusobno učiti. Prilikom ulaska u školu, dječaci su morali skidati kapu, a djevojčice nikada nisu smjele pokazivati gležnjeve. Točnije, odjeća za oba spola morala je prekrivati ruke i noge.

Napisale: Helena Popović, 8.e i Lana Mihaljević, 6.e Izvor: https://www.wish.hr/skola-u-proslosti

gombaonice tu je školska dvorana, a gombalište je zamijenilo školsko igralište.

Lučba je promijenjena u Kemiju, Risarija u Likovnu kulturu, Povjesnica u Povijest, a Zemljopis u Geografiju.

Ipak, bilo bi dobro da su neki predmeti ostavljeni, u prvom redu Krasopis. Nekoć je krasopis bio normalna stvar, no danas svi svoja slova mogu imati savršeno lijepo isprintana. Zbog činjenice da većina učenika ima loš rukopis, doista je šteta što je krasopis iščeznuo iz škola. Ovaj predmet pokušale su, barem na jedan dan, vratiti učiteljice naše škole. Na radionici krasopisa učenici su koristili guščje pero i pokušali pisati čitkim rukopisom.

S vremenom se sve mijenja. U školama su tako nestale mnoge stvari. Početkom prošlog stoljeća nije bilo ništa neobično ako je učitelj sa svog stola zgrabio šibu i uputio učeniku bolni udarac. Srećom, u školama više ne možemo vidjeti da djelatnik obrazovne institucije pribjegava nasilju kao odgojnoj metodi. Danas učenike ne tuku za kaznu, štoviše to je zabranjeno.

Za magareću klupu znalo se događati

da se zapravo radi o stajanju u kutu, pa vjerojatno nikome nije žao što je i ta vrsta kažnjavanja iščezla iz škola.

S vremenom će se zasigurno izgubiti i metoda bacanje imenika na stol za postizanje tišine u razredu jer većina škola prelazi na E-dnevnike.

Još jedna okolnost koja ide u prilog današnjoj školi je ta što se više pazi na individualne potrebe učenike. Danas imamo učenike koji polaze nastavu u skladu sa svojim mogućnostima, a ne svrstavaju se svi u isti koš kao nekada.

Uz to, škole su opremljenije stručnim kadrovima poput defektologa i logopeda. U prošlosti se za tako nešto nije niti znalo.

Napisala: Helena Popović, 8.e Foto: Foto Begović

Učenici pišu guščjim perom

15

Tema broja

Razgovor s Helenom Fičko, školskim logopedom

U današnje vrijeme prisutan je porast svih oblika poremećaja komunikacije Potrebe za logopedima su velike. Uz napredak znanosti sve se više rađaju djeca koja imaju poremećaje u govoru. »» Možete li nam se ukratko predstaviti i reći nam nešto o sebi?

Ja sam Helena Fičko, živim u Podravskim Sesvetama gdje sam završila osnovnu školu.

Gimnaziju sam završila u Koprivnici, a studij logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu.

Imam supruga i četverogodišnju kćer. »» Tko je zapravo logoped i čime se bavi?

Logoped je stručnjak osposobljen za rad na prevenciji, probiru, otkrivanju, procjeni, dijagnostici, savjetovanju, rehabilitaciji i tretmanu poremećaja humane komunikacije. Dakle, posao logopeda podrazumijeva rad na komunikacijskim i jezičnim poremećajima, poremećajima izgovora, tečnosti govora, poremećajima pisanog jezika (disleksija, disgrafija), poremećajima koji pogađaju matematičko i logičko rezoniranje (akalkulija, diskalkulija) te poremećajima glasa. »» Kako ste se odlučili za zvanje logopeda?

Kao djeca često se igramo učitelja/ice. Tako je i moja želja kao djeteta bila da budem učiteljica. S obzirom na to da je moja učiteljica razredne nastave uvijek govorila da trebam biti liječnica, ja sam nekako spojila to dvoje i upisala studij logopedije na kojem ima dosta predavanja medicinske struke, a opet obuhvaća „poučavanje“, rad s djecom. »» Koliko imate iskustva 16

u radu? Je li zanimljivo studirati logopediju?

Imam preko tri godine radnog iskustva, a do sada sam radila u nekoliko dječjih vrtića, osnovnih škola, bolnici te privatnom logopedskom kabinetu. Studij logopedije završila sam na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, kao jedan od tri ponuđena smjera. Osim logopeda, tamo se obrazuju edukacijski-rehabilitatori i socijalni pedagozi. Od najzanimljivijih trenutaka na fakultetu, osim druženja s kolegicama, pamtim našu logopedsku praksu gdje smo i sami mogli iskusiti rad s djecom i odraslima, dakle od dječjih vrtića, osnovnih škola, bolnica i različitih centara. »» Ima li u posljednje vrijeme više ili manje djece s jezično - govornim teškoćama? Koji su najčešći poremećaji u školskoj dobi i kako ih prepoznati?

U današnje vrijeme prisutan je porast svih oblika poremećaja komunikacije, govora, jezika i glasa. Najčešći su poremećaji u školskoj dobi specifične teškoće učenja, odnosno poremećaji čitanja, pisanja i računanja, a prisutni su kod 10% učenika. Kada dijete uđe u sustav osnov-

noga školovanja, moguće je izdvojiti simptome koji govore o problemima u čitanju i pisanju: nedostatne vještine glasovne analize i sinteze, nepoznavanje i neimenovanje slova, teškoće povezivanja glas – slovo, obrnuto pisanje slova i brojki, zrcalno pisanje, znatno produženo slovkanje ili sricanje, ispuštanja, dodavanja, zamjene glasova i slova, slogova pa i cijelih riječi u čitanju i pisanju, produženo vrijeme potrebno za čitanje i pisanje, nepoštivanje pravopisnih

pravila, nerazumijevanje pročitanoga itd. »» Na koji način možete pomoći takvoj djeci i kakvom se poboljšanju takvo dijete može nadati?

Za uspješan tretman teškoća najvažnije je rano prepoznavanje mogućih teškoća.

Logoped koji dobro poznaje i prepoznaje specifičnosti i obilježja urednog jezično-govornog razvoja, lako će uočiti odstupanja u istom.

Nakon procjene, logoped će se posavjetovati s roditeljima djeteta te im dati smjernice

za rad u obiteljskom okruženju. Neke se teškoće mogu uz smjernice logopeda savladati kod kuće, dok će određeni broj djece polaziti individualne logopedske tretmane. Osim uključivanja roditelja, neophodna je i suradnja s učiteljima. Najčešće su učitelji prvi koji primijete teškoće i upute dijete logopedu. »» Kakvi su Vaši dojmovi o našoj školi?

Već sama činjenica da je u našoj školi otvoreno radno mjesto logopeda govori o osviještenosti ravnatelja, stručnih suradnica i učitelja o važnosti logopeda i to me vrlo raduje. Naša škola je brojem učenika vrlo velika i naravno da su kod određenog dijela učenika prisutne i različite jezično-govorne teškoće. »» Možete li nam nešto poručiti za kraj?

Negdje sam pročitala kako je učenje kao veslanje uzvodno: kad prestaneš veslati, odnese te natrag. Možda vam trenutno učenje nije najvažnija stvar u životu, ali pokušajte, potrudite se.

Sigurno će vas jednog dana odvesti naprijed. Učiti nije lako, ali kasnije uvidite da zapravo učite cijeli život.

Hvala Vam na ovom razgovoru!

Intervju vodila: Lana Mihaljević, 6.e Foto: Foto Begović

Tema broja

Razgovor s defektologinjom naše škole, Tenom Mioč

Svaki je učenik drugačiji i za svakog se potrebno posebno pripremiti

Defektolozi otkrivaju, poučavaju i osposobljuju za život osobe sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvitku i osobe s poremećajima u ponašanju.

»» Možete li nam objasniti što znači riječ defektolog?

Defektologija dolazi od riječi defekt + logija što bi značilo da je defektolog osoba koja se usmjerava na „liječenje“ ili „tretiranje“ nekih nedostataka kod djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. Upravo iz tog razloga naziv mojeg zanimanja promijenio se u edukacijska rehabilitacija budući da se nastojalo odmaknuti od nedostataka, a usmjeriti na mogućnosti. Prema

tome, edukacijska rehabilitacija je rad s navedenim osobama usmjeren na puno iskorištavanje njihovih mogućnosti, onoga što oni mogu. »» Koji ste smjer završili?

Edukacijsko rehabilitacijski fakultet (ERF) nudi tri smjera: Edukacijsku rehabilitaciju, Logopediju i Socijalnu pedagogiju. Ja sam završila Edukacijsku rehabilitaciju te se nakon treće godine usmjerila na modul Motorički poremećaji, kronične bolesti i art/ekspresivna terapija. »» Što radi školski rehabilitator?

Učitelj edukacijski rehabilitator u djelomičnoj integraciji poučava učenike s teškoćama u razvoju obrazovne predmete uz individualiziran pristup prema

mogućnostima učenika smanjujući, prema potrebi, opseg gradiva ili preoblikujući sadržaj gradiva.

Također, tijekom 3-4 sata tjedno provodi edukacijsko-rehabilitacijski rad u područjima u kojima je učeniku najpotrebnija pomoć, od pažnje, vizualne, auditivne percepcije do određenih motoričkih vježbi.

Djelomična integracija znači da su učenici djelomično uključeni u redovan razred, odnosno, u redovan razred, kod redovnih učitelja odlaze na odgojne predmete (likovni, tjelesni, glazbeni, tehnički, vjeronauk), a obrazovne slušaju u posebnom razrednom odjeljenju, kod mene. Budući da 75% satnice

imaju kod mene, to me čini njihovom razrednicom pa su moje obaveze slične onima koje ima svaki učitelj razrednik.

Razlika je u tome što je svaki učenik drugačiji i za svakog se potrebno posebno pripremiti u svakom predmetu prilagođavajući mu, što je više moguće, medij kroz koji će primiti neki sadržaj. »» Kako ste se odlučili za ovaj posao?

Za fakultet sam se odlučila tek u 4. razredu srednje. Proučavala sam koji sve postoje i za ERF, iskreno, nisam ni znala. Kad sam malo više saznala o tome, što se to tamo uči, počele su me jako zanimati teškoće, invaliditet i kako se čovjek sve može prilagoditi čak i kad nije sve „savršeno“ s našim tijelom, umom itd. Htjela sam saznati više o tome te postati sposobna osposobljavati osobe s invaliditetom, odnosno djecu s teškoćama u razvoju za potpuno iskorištavanje vlastitog potencijala. »» Sviđa li Vam se vaš posao?

Mislim da je svatko stvoren za nešto.

Nadam se i vjerujem da sam ja stvorena za ovaj posao. Uvijek ima boljih i lošijih dana jer je potrebno puno strpljenja i mašte, ali sviđa mi se. »» Koji je najveseliji dio vašeg posla?

Vidjeti zadovoljstvo u očima i malu naznaku ponosa djeteta koje uspije nešto napraviti, usvojiti, naučiti nakon mukotrpnog ponavljanja i truda. »» I za kraj, što biste poručili učenicima u vezi njihovog učenja i obrazovanja?

Ne znam koliko sam podobna za to da nešto poručujem učenicima, ali rekla bih im da budu zahvalni na svojim sposobnostima i da ih iskoriste koliko god mogu, ne samo za sebe, nego i za druge.

Intervju vodila: Stela Blatarić, 8.d Foto: Foto Begović

17

Događajnica

Kako do lijepog osmijeha?

Učenici prošlogodišnjeg 2.a razreda posjetili su 21. veljače 2017. stomatološku ordinaciju u Pitomači i time završili cjelinu Zdravlje. Zubar Sašo Kovač svim je učenicima pregledao zube i dao savjete kako da ih održavaju lijepima i zdravima. Učenici su saznali da svakodnevnom njegom, redovnim odlaskom kod stomatologa, ali i pravilnom prehranom mogu spriječiti pojavu karijesa. Ponovili su da je zube najbolje prati nakon svakog obroka, a najmanje dva puta dnevno, poslije doručka i prije odlaska na spavanje. Važno je izabrati i pravu četkicu koju treba mijenjati svakih šest do osam tjedana. Na učiteljičino iznenađenje, učenici su na dar dobili lizalice uz upozorenje zubara da se obvezno operu zubi nakon uživanja u slatkišima.

Napisala: Lara Tkalčec, 6.d Foto: Foto Begović

2

Samo hrabro!

Zabava pod maskama

Veljača je vrijeme karnevala. Prije početka korizme, razdoblja pokore i odricanja, ljudi se dobro zabave pod maskama. U našoj je školi 28. veljače 2017. organizirana maskirana povorka. Na jedan dan svi su se zamaskirali u nešto ili u nekoga. Bilo je tu vojnika, fotografa, novinara, snimatelja, lego kocaka… Pojavili su se i Špiček te Donald Trump. Nasmijana povorka

kretala se Gajevom ulicom do Pošte, a na povratku se zaustavila u Domu kulture gdje je bio održan prigodan program za sve učenike, učitelje i goste koji su svratili. Pri ulasku u kino-salu učenici i ostali posjetitelji mogli su kupiti kokice ili se počastiti besplatnim krafnama. Zahvaljujemo Općini Pitomača na prigodnom programu i našem ravnatelju koji je sudjelovao u organizaciji ovog dana. Vidimo se i na godinu s dvostruko boljim maskama.

Napisala: Helena Popović, 8.e Foto: Foto Begović

Maškare u Velikoj Črešnjevici

Svako jutro jedno jaje, organizmu snagu daje

U dobrom raspoloženju

18

Događajnica

POSJET NAČELNIKU

3

Dana 7. ožujka 2017. godine učenici 3.a razreda posjetili su načelnika Općine Pitomača Željka Grgačića.

Načelnik je poželio srdačnu dobrodošlicu razrednici Slavici Bartolić i učenicima te ih ugostio u svom uredu. Nakon kratkog upoznavanja s radom Općine načelnik ih je počastio slatkišima u vijećnici Općine Pitomača gdje su se svi zajedno podružili.

Napisala: Iva Jovanović, 6.d Foto: Foto Begović

Pažljivo slušamo

Svečanosti povodom Dana škole Literarni susreti

U rodnoj kući Petra Preradovića u

Susret u Grabrovnici

Školska priredba i sportski susreti Na svečanoj priredbi u čast Petru Preradoviću okupio se velik broj učitelja, umirovljenih učitelja i učenika. Prisutne je pozdravio ravnatelj Igor Maresić koji je pohvalio organizaciju Dana škole

Školski zbor

Grabrovnici, 18. ožujka, održani su 49. susreti literarnih družina pod nazivom „Preradovićev rođendan“. U spomen na tog velikog hrvatskog pjesnika i domoljuba pripremljen je bogati kulturno-umjetnički program. Nastupile su članice zbora OŠ Petra Preradovića, Pitomača, dramska skupina nižih razreda, folklorna skupina PŠ Grabrovnica te učenice predmetne nastave koje su izvele recital odabranih Preradovićevih

Čitanje literarnih radova

te učenicima poželio uspješan nastavak školske godine. Publika je mogla uživati u stihovima poznatog nam pjesnika, a nastupio je i školski zbor te dramska skupina. Krajem dana održani su sportski susreti. Naše odbojkašice izgubile su u utakmici protiv učenica Srednje škole Stjepana Sulimanca, Pito-

Uoči nogometne utakmice

ljubavnih stihova.

Literarnim izrazom program su obogatili učenici osnovnih škola iz Kalinovca, Kloštra Podravskog, Molvi, Zagreba i Pitomače. U sklopu manifestacije održan je književni susret s književnicom Jasminkom Tihi-Stepanić. Pokrovitelj susreta bila je izdavačka kuća Školska knjiga koja je za sve sudionike pripremila poklone.

Svi sudionici susreta

mača. Na rukometnoj utakmici između učiteljica i učenica, prepunoj smijeha, bilo je izjednačeno. Učitelji nisu imali šanse protiv vrhunske igre osmaša u nogometu.

Napisala: Helena Popović, 8.e Foto: Foto Begović

Recitatorski dio školske priredbe 19

Događajnica

Posjet Prirodoslovno-matematičkom fakultetu

TRAVANJ

4

Na zasluženom odmoru

U

čenici 7. i 8. razreda naše škole, sudionici županijskih natjecanja iz kemije i matematike, 7. travnja 2017., posjetili su Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu.

Sudjelovali su u mnogobrojnim radionicama i predavanjima Zadovoljni učenici iz kemije koje su organizirali te proveli studenti i djelatnici Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Naši učenici su mnogo toga naučili i izvrsno se zabavili. U sklopu posjeta Zagrebu obišli su Mirogoj te grob Petra Preradovića. Na kraju ovog zanimljivog i poučnog dana posjetili su kino.

Napisala: Helena Popović, 8.e, foto: Snježana Starčević-Lovreković, učiteljica

Ususret Uskrsu

Svi učenici s nestrpljenjem su dočekali travanj, mjesec u kojem obilježavamo Uskrs i slavimo dan Isusovog uskrsnuća. Tom prigodom organizirane su radionice za učenike, roditelje, bake i djedove. U PŠ Dinjevac pozivu na radionicu vrlo rado odazvala se gospođa Ivka Mađar.

tvrđe su zamijesili tijesto te ga obojili bojama po želji. Na jaje su stavili malo ljepila i započeli ukrašavanje. Učenici su se odlično zabavili i izradili prekrasne pisanice. Naučili su nešto novo i pritom uživali. Djeca su predano i s

U PŠ Grabrovnica radionici su se priključile članice KUD-a Petar Preradović iz Grabrovnice. Zajedno s djecom izrađivale su uskrsne ukrase i pisanice različitim tehnikama na obostrano zadovoljstvo.

PŠ Otrovanec posjetila je Elenina mama koja je pokazala kako su se nekada bojila jaja.

Baka Marica Vitković posjetila je PŠ Turnašica. S učenicima je održala radionicu ukrašavanja jaja tijestom.

Od brašna i vode 20

Različite tehnike ukrašavanja uskrsnih jaja

veseljem sudjelovala u uskrsnim radionicama koje su pridonijele očuvanju tradicije i njegovanju starih običaja.

Napisao: Leo Gašparić, 6.d Foto: Foto Begović

Događajnica

Oproštaj od još jedne generacije osmaša

U nedjelju, 11. lipnja 2017., u prepunoj školskoj dvorani održana je završna školska priredba učenika Osnovne škole Petra Preradovića Pitomača.

Školska himna označila je početak priredbe, a svojim su nastupima učenici pokazali zavidne sposobnosti pjevanja, plesanja i glume te time oduševili publiku.

U programu su nastupili školski zbor i bend, dramska i ritmičke skupine.

Maja Grahovac ispričala je kako će provesti praznike, a Lana Pintar pjevala je pjesmu Vjerujem u čuda. Svečanost su obogatili učenici osmih razreda koji

su glumom zahvalili svojim učiteljima na trudu i upornosti. Na kraju su sve prisutne pozdravili pjesmama Život nije siv i Za sve ove godine. Ravnatelj škole Igor Maresić zahvalio je svim učenicima i njihovim mentorima koji su doprinijeli izvrsnim rezultatima na županijskim i državnim natjecanjima te proglasio najbolje učenike generacije 2016./2017.

Napisale: Mateja Bastalić, 8.d i Stela Blatarić, 8.d, foto: Foto Begović LIPANJ

6

Sudionici završne priredbe u dobrom raspoloženju

21

Događajnica

Uručenje nagrade najučeniku Filipu Smrčeku

Najučenici generacije 2016./2017.

Treba vjerovati u sebe

Najboljim učenikom škole proglašen je Filip Smrček.

Svojim brojnim natjecanjima, iz gotovo svih predmeta, nadmašio je konkurenciju.

Ja sam Filip Smrček iz Starogradačkog Marofa. Uporan sam, marljiv, lukav, uvijek veseo i nasmijan. Najdraže boje su mi plava i mat crna. Najbolji prijatelji su mi Emil, s kojim se družim od rođenja, te Silvio i Marko. Imam razne hobije, zapravo, volim svaštariti.

Najviše me zanimaju fizika, kemija, engleski jezik i matematika. S učiteljima se dobro slažem, sve ih poštujem, ali bih posebno izdvojio razrednicu Anu Magić i učitelja Marija Helda. Nisu mi baš svi predmeti lagani. Tehnička kultura mi teže ide, jer preciznost i ja nismo baš na ti. Kad sam saznao da sam najučenik ove škole, bio sam sretan. Iskreno, nadao sam se tome. Sada vidim da su se moje učenje, trud i zalaganje oko natjecanja isplatili. Inače ne učim puno, već slušam i pratim na satu 22

i tako zapamtim većinu gradiva. Više učim i trudim se kad krenu natjecanja.

U to vrijeme zapnem pa nema predaje.

Ponekad mi je bilo i naporno jer sam znao biti, gotovo, cijeli dan u školi, prvo na redovnoj, a zatim i dodatnoj nastavi.

Na natjecanje sam išao iz matematike, geografije, engleskoga jezika, povijesti, kemije, njemačkog jezika i fizike – gotovo iz svih predmeta. Išao sam i na Hippo natjecanje i Klokan bez granica te sam sudjelovao na ekipnom natjecanju iz matematike u Slatini. Moja dva najveća uspjeha su državno natjecanje iz matematike u 5. razredu na kojem sam bio deveti i državno natjecanje iz kemije u 7. razredu na kojem sam zauzeo osmo mjesto.

Nadam se da ću tako nastaviti i u srednjoj školi. Planiram upisati prirodoslovno-matematičku gimnaziju u Virovitici.

Hvala svim učiteljima koji su me učili i pružili mi znanje, a posebno hvala učiteljima koji su za mene odvojili svoje vrijeme, radili dodatnu nastavu i išli sa mnom na natjecanja. Posebno hvala mojim roditeljima koji su mi to sve omogućili, vozili me, vjerovali u mene i bili mi stalna podrška.

A vi, dragi učenici, učite i trudite se jer će se to isplatiti, ako ne odmah, u budućnosti sigurno.

Ivana Kirin - najučenik 8.a

Gabrijela Grlica - najučenica 8.b

Nikolina Orenda - najučenica 8.e

Napisao: Filip Smrček, 8.d Foto: Foto Begović i Dejan Tišljar, učitelj Matej Magat - najučenik 8.c

Događajnica

Odlazak u zasluženu mirovinu

Na svečanoj smo sjednici, 31. kolovoza 2017., u zasluženu mirovinu ispratili učiteljicu hrvatskog jezika Bernardu Žibreg i učitelja likovne kulture Božidara Puškaša. Svoj radni vijek proveli su poučavajući djecu te mnoge generacije usmjerili na pravi put.

Ostavili su veliki pečat svojim radom i ljudskom toplinom te nesebičnom ljubavi prema djeci. Za sve što su učinili želimo im dug, sretan život i obilje zdravlja. Uživajte u danima koji su pred Vama i prisjećajte se svih onih lijepih školskih trenutaka. Bernarda i Božidare, hvala vam na svemu!

Božidar Puškaš KOLOVOZ

8

Bernarda Žibreg

Napisao: Leo Gašparić, 6.d Foto: Stela Blatarić, 8.d

RUJAN

9

Stižemo u prvi razred

Priredbom dobrodošlice prvašićima započela je nova školska godina

Dobro došli u prvi razred Prvašići, kapa dolje!

Učite s puno volje!

Školsko zvonce zazvonilo je za početak nove školske godine. Prvi dan škole poseban je dan koji se obično pamti cijeli život. Pjesmom, plesom i recitacijom učenici petih razreda, 4. rujna 2017. pozdravili su pomalo nesigurne

prvašiće i njihove uzbuđene roditelje.

Riječima ohrabrenja i podrške ravnatelj Igor Maresić te zamjenik načelnika Ivan Erhatić zaželjeli su učenicima uspješno školovanje. Predstavnici policije i HAK-a podijelili su prigodne poklone te savjetovali nove učenike o sigurnom kretanju u prometu.

Svečanom priredbom, povodom dočeka novih učenika, svoj prvi radni dan započele su i učiteljice u područnim školama. Stariji učenici drugog, trećeg i četvrtog razreda pjesmom i plesom dočekali su prvašiće i poželjeli im dobrodošlicu.

Nakon programa dobrodošlice mali đaci su u pratnji svojih učiteljica odšetali upoznati svoje učionice i razredno

Prigodni program za učenike prvih razreda

okruženje te su po prvi put sjeli s prijateljem u školsku klupu. U područnim školama učenici su crtali i igrali se, a prvi zadatak bio je ukrasiti školu bojama jeseni i jesenskim plodovima. Školski hodnici i učionice za čas su postale prave jesenske priče, a priči su se pridružili i stariji učenici. Prvašići su bili vedri i nasmiješeni, sretni zbog novih prijatelja i razigranog načina rada. Svim prvašićima želimo sretne prve školske korake s puno uspjeha na putu stjecanja znanja.

Ove lijepe darove jesen nam je dala.

Draga naša jeseni, dobro došla i velika ti hvala!

Napisale: Paula Dardić i Lana Mihaljević, 6.e Foto: Foto Begović

Učenici PŠ Dinjevac u obilježavanju jeseni 23

Događajnica

Obilježen Međunarodni dan pismenosti

Biti pismen nije sitnica

Izrađujemo glagoljična slova

Učenici četvrtog razreda PŠ Otrovanec sa svojom učiteljicom Helenom Tambolaš obilježili su Međunarodni dan pismenosti. Dana 17. studenog 1965.

UNESCO je proglasio 8. rujna Međunarodnim danom pismenosti. Ovaj je praznik prvi puta obilježen 1966. godine. Njezin je cilj naglasiti važnost pismenosti pojedinaca, zajednica i društava. Svake godine na taj dan, UNESCO podsjeća međunarodnu zajednicu o statusu pismenosti i obrazovanja odraslih na globalnoj razini. Proslave se održavaju diljem svijeta. Naši učenici izradili su plakate na kojima se nalaze velika slova glagoljice.

Napisala: Lana Mihaljević, 6.e, foto: H. Tambolaš, učiteljica

Obilježen Europski dan jezika

Svijest o važnosti učenja jezika

Europski dan jezika obilježava se od 2001. godine, a njegovi su ciljevi upozoriti javnost na važnost učenja jezika i jezičnu raznolikost da bi se povećalo razumijevanje višejezičnosti u Europi. Učenici 5.d, 5.e te 8.b razrednog odjela s učiteljicom engleskog jezika Josipom Reit, učiteljicom njemačkog jezika Sanjom Lusavec te učiteljicom hrvatskog jezika Kristinom Prtenjačom obilježili su, 26. rujna, Europski dan jezika. Izradom prikladnih panoa učenici su ukazali na važnost učenja jezika čime se promiče bogata jezična i kulturna raznolikost Europe te potiče na cjeloživotno učenje jezika u školi i izvan nje. Na taj dan učenici su proslavili jezičnu raznolikost našeg kontinenta s više od 200 europskih jezika.

Napisala: Paula Dardić, 6. e Foto: Foto Begović

Posjet prometnog policajca

U srijedu, 11. listopada, u posjet prvašićima matične škole došao je djelatnik virovitičke prometne policije koji je potom posjetio i učenike područnih škola. Učenike je najviše razveselio ulazak u policijski automobil te paljenje sirene. Uz pomoć prometnog policajca učenici su učili kako se sigurno kretati u prometu. Prisjetili su se prometnih pravila važnih za siguran put do škole i kuće. Saznali su da se po cesti smiju voziti biciklom tek kad navrše 9 godina i to uz pratnju roditelja. Policajac je učenike poučio gdje i kako je najsigurnije prelaziti cestu, 24

Prigodni pano

kako se kretati prometnicom s nogostupom i bez nogostupa, gdje se voziti u osobnom automobilu, kako se pravilno voziti biciklom... Svoje su znanje primijenili kao sudionici u prometu. Pokazali su da prepoznaju opasne i sigurne situacije u prometu i obećali da će biti odgovorni sudionici koji poštuju prometna pravila. Na kraju druženja policajac je prvašićima podijelio reflektirajuće kišne kabanice.

Napisala: Iva Jovanović, 6.d Foto: Foto Begović

Veseli mališani

Događajnica

Posjet radarskom centru

Učenici 4.a razrednog odjela matične škole te učenici 3. i 4. razreda PŠ Velika Črešnjevica uživali su 13. listopada 2017. u lijepom vremenu i još ljepšem pogledu koji se pruža s jednog od vrhova Bilogore. Posjetili su Radarski centar Bilogora da bi vidjeli na koji se način i pomoću kojih mjernih instrumenata prikupljaju podaci o vremenskim promjenama. Gospodin Mladen Domović i Matija Keserica vrlo su zanimljivo objasnili

i pokazali što se kod njih radi i koja se sve mjerenja moraju svakih sat vremena obaviti i poslati u Zagreb kako bi mogla nastati prognoza vremena. Bilo je puno pitanja koja su mu postavili znatiželjni četvrtaši. Nakon toga ponovili su i gradivo trećeg razreda, orijentaciju u prirodi.

LISTOPAD Napisala: Iva Jovanović, 6.d Foto: Foto Begović

10

Na vrhu Bilogore učimo sve o nastanku vremenske prognoze

Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje

Ovogodišnje aktivnosti za Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje naši najmlađi započeli su posjetom pekari

Mali otrovanečki pekari

Duc. Učenike je dočekao pekar Drago.

Strpljivo im je objasnio kako nastaje kruh i drugi pekarski proizvodi. Učenici su bili zadivljeni strojevima pa su se i sami okušali u miješanju i oblikovanju tijesta. Kako pekarski posao nije lak na kraju su se okrijepili sokom i finim pecivima. I u PŠ Otrovanec bilo je veselo i zabavno. Učenici su, uz pomoć pekara, radili pekarske proizvode i uživali u integriranom danu povodom Dana kruha.

Dan kruha obilježili smo 16. listopada 2017. prigodnom svečanosti na kojoj su nastupili dječji crkveni zbor pod vodstvom časne sestre Emanuele Pečnik, školski zbor i njihov voditelj Davor Jendrašić te učenici osmih razreda koji su nam pokazali kako Bog čini dobra djela. Pitomački župnik Ivica Puškadija posvetio je i blagoslovio hranu koju su pripremila djeca zajedno sa svojim obiteljima.

Učenici PŠ Grabrovnica Dane kruha obilježili su svečano, u narodnim nošnjama. U prepunoj kapelici svetog Florijana uz njihove učiteljice Mariju Kovačević - Švarbić i Draženku Slavić, vjeroučiteljicu časnu sestru Valeriju Sa-

Veselo i zabavno u PŠ Stari Gradac

kač, svečanosti su prisustvovali brojni roditelji i mještani. Misu je predvodio kozarevački župnik Ivica Gladoić. Na kraju misnog slavlja učenici PŠ Grabrovnica izveli su prigodni igrokaz i time razveselili sve prisutne.

Dan kruha obilježen je i u župnoj crkvi svetog Petra apostola u Starom Gradcu u suradnji sa župnikom Borisom. Nakon obreda, recitiranja prigodnih stihova i izložbe u crkvi, učenici i učiteljice Elica, Jelena i Zvjezdana pripremili su, s vrijednim obiteljima učenika, ukusnu izložbu kolača i pekarskih proizvoda.

Obilježavanjem Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje i ove smo školske godine prikupljali novac za humanitarnu akciju po nazivom Mariji obroci. Na taj smo način pokazali svoju solidarnost i ljudskost te pomogli prehraniti djecu u najsiromašnijim zemljama svijeta.

Svoja razmišljanja o humanitarnoj djelatnosti učenici su izrazili na prigodnim panoima koji su krasili našu školu.

Napisali: Leo Gašparić, 6.d i Lara Tkalčec, 6.d Foto: Foto Begović

Svečano u Velikoj Črešnjevici

25

Dnevnik putovanja

Terenska nastava učenje istraživanjem i otkrivanjem

Dravi u zagrljaj Učenici petih razreda, 30. svibnja 2017., otputovali su u Noskovačku Dubravu.

Kroz različite radionice i predavanja, uz stručno vodstvo, upoznali su biljno i životinjsko bogatstvo Rezervata biosfere MuraDrava-Dunav te zaštićene dijelove istoga područja.

Ugodno druženje i odlična atmosfera vladala je toga jutra u autobusu. Svi smo s nestrpljenjem iščekivali dolazak u naše odredište - Noskovačku Dubravu.

Atraktivno mjesto za sve uzraste

Kada smo napokon stigli, posjetili smo Informativno-edukativni centar Dravska priča. Učiteljica nas je podijelila u tri grupe. Prva grupa imala je priliku upoznati se s osnovama mikroskopiranja na primjerima listova bršljana, djeteline, bubamare i cvijeta te vidjeti zaštićene ribe Drave.

Druga grupa gledala je prezentaciju o zaštićenim parkovima i biljkama, a treća grupa prezentaciju o pjevu ptica.

Nakon ručka, svi zajedno, uputili smo se prema Dravi. Uslijedio je obilazak poučne staze ,,Dravi u zagrljaj“, promatranje ptica te korištenje opreme za promatranje ptica - dalekozora i teleskopa.

Nakon dva sata uslijedilo je slobodno vrijeme koje smo iskoristili za zajedničku igru i odmor u čemu su dobro pomogle lopte za nogomet i odbojku te reketi za badminton.

26

Predavanje o prirodnim ljepotama

Napisali i fotografirali: Lara Tkalčec, 6.d i Leo Gašparić, 6.d Promatramo ptice

Zlatni Klas Otrovanec

U sklopu terenske nastave učenici 1.a i 1.c razrednog odjela posjetili su 9. lipnja 2017. Zlatni klas Otrovanec. Vidjeli su kako su nekad radili kovači, posjetili su Hlapićevu kuću, jahali konje i ostatak vremena proveli u lijepom druženju.

Zabava u vozilu Trnoružice

Mala šetnja

Bio je to moj prvi izlet. Domaćin nas je dočekao i predstavio svoj mali raj. Uzgajaju razne domaće životinje, te imaju konje i školu jahanja. Te plemenite životinje stvarno su nas razveselile. Svi smo imali priliku zajahati konja.

Upoznali smo kovača i njegov zanat te gledali kako kuje željezo. Pokazao nam je izradu potkova te smo mogli kupiti suvenir. Utrkivali smo se i igrali stolni nogomet. Zabavljali smo se u staroj kočiji i kućici na drvetu. Ukusno smo ručali, a nakon ručka još smo to malo vremena što nam je ostalo proveli u igri. Vrijeme nam je stvarno brzo prošlo.

Napisao i fotografirao: Fran Antoljak, 2.c

I u kućici na drvetu je zanimljivo

Pozdrav!

Dnevnik putovanja

Poučno druženje u lugarnici

učenici 3.a razreda posjetili su lugarnicu Štorgina Greda u bliziniPodravskih Sesveta.

Krenuli smo u devet sati ujutro u pratnji naše učiteljice Slavice Bartolić. U lugarnici nas je dočekao upravitelj Šumarije Kloštar Podravski, dipl. ing. šumarstva Mirko Balala. Pričao nam je o lugarnici, šumi, očuvanju prirode, šumskim životinjama, vrsti Učenici u društvu Mirka Balale, dipl.ing. šumarstva drveća i postavljao nam je pitanja da bi vidio koliko smo toga zapamtili i što smo sve naučili. Kada je upravitelj završio s predavanjem, zabavili smo se natjecanjem u starim narodnim igrama. Oko lugarnice se nalazi velika zelena površina pogodna za igru pa smo potezali uže, vozili tačke, bacali krumpire u kantu ili ih nosili u žlicama, preskakali jedni druge, hodali u paru zavezanih nogu… Tako smo naučili kako su se djeca nekada igrala i zabavljala. Također smo igrali i modernije igre: odbojku, nogomet, badminton i puštali zmaja. Nakon vrlo zabavnog i poučnog dana, vratili smo se svojim kućama.

Napisala i fotografirala: Nina Domović, 4.a

Tajne hrvatskih dvoraca

U sklopu terenske nastave učenici šestih razreda naše škole bili su u Hrvatskom zagorju. Učenici su mnogo toga naučili, izvrsno se zabavili te stekli osobna iskustva i nove doživljaje.

D

ana 8. svibnja 2017. godine krenuli smo, u ranim jutarnjim satima, upoznati Hrvatsko zagorje. U Pitomaču, na mjesto polazišta, trebali smo doći najkasnije u 6:50, a polazak je bio u 7:00. Ja sam, kao i obično, malo kasnila pa sam dobila izravan pogled svoje razrednice. Krenuli smo prema Trakošćanu. Cijeli dvor Trakošćan sastoji se od dvorca, građevina uz dvorac, perivoja i park-šume s jezerom. Da bismo došli do dvorca, morali smo proći više od sto stepenica. Poprilično naporno! No, isplatilo se zbog zanimljivih priča koje smo tamo čuli. Sljedeći dvorac bio je Veliki Tabor. Ime mu potječe od naziva tabor kojim se označavao ratni logor, odnosno utvrđenja koja su podizana radi obrane od Turaka. Tamo su nas dočekali maskirani vodiči koji su nas vodili kroz dvorac.

Treći dvorac koji smo posjetili bio je barokni dvorac Oršić u kojem smo obišli Muzej seljačkih buna te vidjeli kip seljačke bune koji je poprilično visok i općenito velik. U obilazak dvorca Oršić vodila nas je voditeljica Josipa. Ona mi je bila najdraža i najbolja. Pričala je priče i legende s puno emocija pa smo doista uživali u tome. Na kraju smo još u Gornjoj Stubici posjetili poznatu Gupčevu lipu koja je jako stara i jedini ostali živi svjedok tadašnjih događaja.

Proglašena je spomenikom prirode i stavljena pod zaštitu države. Ujedno je i zaštićeni spomenik kulture.

Napisala i fotografirala: Karolina Bogović, 7.d

U Donjoj Stubici ispred spomenika Matije Gupca

Na ulazu u Trakošćan 27

Dnevnik putovanja

Morski susret

Učenici četvrtih razreda naše škole 19. svibnja 2017. bili su na terenskoj nastavi na otoku Krku. Razgledavali su grad Krk, posjetili Jurandvor te akvarij u Baškoj. Učenici su mnogo toga naučili, izvrsno se zabavili, a uzbuđenje je bilo veliko jer su neki učenici prvi put vidjeli more.

Kada smo stigli na otok Krk, prvo smo se uputili u njegov istoimeni grad.

U središtu županije

Dana 9. ožujka 2017. treći razredi matične i područnih škola uputili su se u središte naše županije, Viroviticu, u sklopu terenske nastave Posjet županijskim središtima.

Po dolasku u grad prvo smo razgledali zgradu županije. U njoj se nalazi Velika vijećnica u koju dolaze svi načelnici naše županije. Tamo smo upoznali tadašnju županicu Sanju Bošnjak. Ona je odgovarala na naša pitanja te nam pustila filmove 5 for life

Oduševila nas je krčka katedrala Uznesenja Marijina te Gradske zidine. Grad Krk ima bogatu povijest, od srednjeg vijeka pa do 20. stoljeća, o kojoj smo rado slušali. Doživljaj morskog svijeta i podmorja hrvatskog Jadrana omogućila nam je Baška i njezin akvarij. Bogatstvo i raznovrsnost jadranskih riba prikazani su u dvadeset i jednom akvariju. Vidjeli smo murinu, jastoga, hobotnicu…U sklopu akvarija nalazi se jedna od najvećih zbirki jadranskih školjki i puževa u Hrvatskoj. Posjetili smo i Jurandvor koji je poznat kao mjesto gdje je pronađena Bašćanska ploča. Ona je pronađena u crkvi sv. Lucije. Crkveni kor bio je odijeljen kamenom pregradom koja je srušena, a umjesto toga postavljena je Bašćanska ploča. Danas se Bašćan-

ska ploča nalazi izložena u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a u crkvi svete Lucije je njena kopija. Nakon upoznavanja otoka Krka imali smo slobodno vrijeme koje smo iskoristili kupanjem u moru i uživanjem u ljetnoj poslastici – sladoledu.

i Okusi Slavonije i Podravine koji su govorili o kulturno-povijesnim građevinama naše županije. Svi smo za poklon dobili blokić i olovku. Nakon županije posjetili smo Policijsku upravu VPŽ.

Tamo nas je dočekao policajac koji nas je odveo u sobu punu računala. Ona služe za praćenje vozila koja se brzo voze te za prikaz mjesta s nadzornim kamerama. Zatim smo se stepenicama spustili u podrum. Tamo se nalaze zatvorske ćelije. U jednu smo imali priliku ući. U njoj se nalaze krevet koji nije baš udoban, mali tuš, stol i stolac koji služe za objed. Ćelija je pod nadzornom kamerom. Zatim smo se stepenicama popeli na kat gdje smo vidjeli i probali držati oružje. Nakon toga otišli smo do sobe u kojoj se nalaze računala za prikaz osobnih iskaznica. Mogli smo vidjeti svoje osobne

iskaznice kao i iskaznice naših obitelji.

Zatim smo izašli u dvorište gdje su bila parkirana policijska vozila koja smo mogli razgledati izvana i iznutra. Svima je najzanimljivija bila unutrašnjost automobila i voki-toki. Uslijedio je mali odmor na igralištu gdje smo se okrijepili sendvičima i sokovima. Krenuli smo prema Gradskoj knjižnici i čitaonici. Na ulasku u knjižnicu vidjeli smo najnovija izdanja knjiga. Na katu knjižnice knjižničarka nam je pokazala najdeblju knjigu koja ima preko petsto stranica.

Nakon knjižnice prošetali smo do crkve svetoga Roka. Crkva je bogato ukrašena kipovima anđela i ima više pozlaćenih oltara. Pomolili smo se i krenuli prema autobusnom kolodvoru. Oduševljeni i prepuni dojmova vratili smo se kućama.

Napisale i fotografirale: Tara Nicole Bonačić, 5.a i Julija Lovreković, 5.a

Morska uživancija

Napisala i fotografirala: Jana Zvonar, 4.a

U Gradskoj knjižnici i čitaonici

Pogled iz zraka 28

Ispred zgrade Županije u Virovitici

Dnevnik putovanja

U metropoli

Zagreb je predivan grad u nizini planine Medvednice, pun zanimljivog i povijesnog sadržaja. S razlogom su mu se oduševili učenici sedmih razreda, ali i oni mlađi, učenici drugih razreda, koji su razgledali glavni kolodvor, zabavili se u Zoološkom vrtu i uživali u kino predstavi Štrumpfovi. Svoje dojmove o hrvatskoj metropoli donose nam sedmašice, Ema i Barbara.

U

jutarnjim satima, u utorak 10. listopada 2017., učenici sedmih razreda uputili su se na terensku nastavu u glavni grad Republike Hrvatske – Zagreb. Bilo je hladno i kišovito, no usprkos lošem vremenu, vladala je vesela atmosfera. Jedva smo čekali posjetiti Sabor, Mirogoj, Tehnički muzej, a veselili smo se i Muzeju iluzija.

Kroz Palmotićevu ulicu, zajedno s našim vodičem, otišli smo do Trga svetog Marka u posjet Saboru. U dvorani Ante Starčevića, gdje se nalaze portreti svih predsjednika Sabora, puno smo naučili o sjednicama i politici. Nakon Sabora, vodič nas je odveo u Ilicu, točnije u Muzej iluzija. To je prekrasan muzej na dva kata koji predstavlja fascinantni svijet iluzija, svijet koji potpuno zbunjuje, ali u isto vrijeme i oduševljava. U muzeju se nalazi puno atrakcija, a jedna od njih je i beskonačna Soba ogledala. Mogli smo osjetiti kako je bilo Alisi u zemlji čudesa i razumjeti zašto naše oči vide stvari koje mozak ne razumije. Poslije muzeja uslijedilo je slobodno vrijeme na Trgu bana Josipa Jelačića. Zatim smo pješice krenuli do Tehničkog muzeja. Posjetili smo Kabinet Nikole Tesle gdje smo imali priliku naučiti nešto o njegovim izumima i sudjelovati u raznim pokusima. Bili smo i u modelu rudnika te u planetariju u kojem smo imali priliku vidjeti Zagreb pod zvijezdama. Zadivili su nas i automobili i avioni izloženi u glavnom dijelu muzeja. Razgledavanje naše metropole završili smo grobljem Mirogoj. Vidjeli smo grob Petra Preradovića i grob prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

Vratili smo se kućama u večernjim satima, vrlo umorni, ali s lijepim uspomenama i novim znanjima.

Napisale i fotografirale: Ema Ivanović, 7.b i Barbara Baronica, 7.b

Zapamtimo Vukovar

Učenici osmih razreda, 9. i 10. listopada 2017., posjetili su Vukovar, grad na Dunavu koji je najpoznatiji po strašnim razaranjima tijekom Domovinskog rata.

P

rvog dana boravka u Vukovaru, u Memorijalnom centru Domovinskog rata, poslušali smo predavanja pod nazivom Domovinski rat i Bitka za Vukovar. Predavanja su bila izuzetno zanimljiva i poučna, a i dala su živu sliku onoga što se za vrijeme Domovinskog rata događalo u Vukovaru.

Potom smo razgledali Muzej vučedolske kulture. U muzeju je svaka prostorija tematski određena, a teme su: geološki položaj Vučedola, nastanak kulture, dolazak Indoeuropljana, stočarstvo, zemljoradnja, lov i ribolov, vučedolska kuća, odjeća i obuća… Zbog toga smo dobili dobar uvid u to kako su Vučedolci živjeli, čime su se bavili te kako su računali vrijeme. U Gradskom muzeju Vukovar, u sklopu dvorca Eltz, imali smo priliku puno naučiti o povijesti grada. Prvi dan našeg boravka završili smo disko večeri gdje smo se odlično zabavili. Tijekom drugog dana boravka u Vukovaru posjetili smo memorijalne lokacije na širem području grada. Nakon posjeta Spomen domu hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, obišli smo i Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata gdje smo mogli vidjeti grob Blage Zadre za kojeg smo saznali da se posebno istaknuo u ratu. Vidjeli smo 938 bijelih križeva te dva križa koja su izdvojena jer predstavljaju najmlađu žrtvu od šest mjeseci i najstariju od 104 godine. Uslijedio je posjet Ovčari – mjesto prepuno boli i tuge. Saznali smo da je na tom mjestu pokopano 250 ljudi, a među žrtvama su i francuski ratni dragovoljac Jean-Michel Nicolier i novinar Siniša Glavašević. U spomen na sve žrtve zasađeno je 250 čempresa. U Vukovarskoj bolnici 1991. odgledali smo film u kojem tadašnja ravnateljica bolnice, Vesna Bosanac, govori o zbivanjima u bolnici za vrijeme rata. Imali smo priliku ući u podrum bolnice i proći kroz sve prostorije, pa čak i kroz onu gdje Siniša Glavašević izgovara imena svih poginulih. Saznali smo da se u bolnici rodilo 16 beba od kojih jedna nije preživjela. Na kraju smo razgledali izložbene prostore Memorijalnog centra Domovinskog rata. Posjet Vukovaru završio je Školom mira i kvizom znanja. Našu školu predstavljali su učenici Meri Ravlić i Maro Hegediš koji su osvojili izvrsno 2. mjesto.

Napisala i fotografirala: Helena Popović, 8.e

Ispred fontane Manduševac

Učenici kod križa na Dunavu u Vukovaru 29

Putopisna reportaža

Jordan arapska država na Bliskom istoku

za Jordan. Jordan je država na Bliskom istoku u jugozapadnoj Aziji koju okružuju Izrael, Saudijska Arabija, Irak, Sirija te Crveno more. Službeno ime mu je Hašemitska Kraljevina Jordan, a njome kraljuje Abdulah II. U svim javnim ustanovama (školama, bankama, hotelima) nalaze se tri uokvirene fotografije koje prikazuju bivšeg kralja i njegovog sina, sadašnjeg kralja te njegovog sina i princa. Njihova valuta je jordanski dinar, a on vrijedi 9,02 kuna. Službeni jezik je arapski, a najzastupljenija religija je islam.

Učenik Maro Hegediš i dalje neumorno putuje i upoznaje razne krajeve svijeta. Svake se Povijest i suvremenost na godine vrati u školu prepun jednom mjestu dojmova s novog putovanja.

Svoja iskustva uvijek rado podijeli s nama. Prošle godine oduševile su nas Kanada i Izrael, a ove godine sigurno će nas oduševiti Bliski istok sa Pogled na grad svojim Jordanom.

Amman

Moja desetodnevna avantura Nisam ni slutio da bih u jednoj godini mogao posjetiti Izrael i Jordan. U kolovozu 2017. godine pružila mi se prilika otputovati u Jordan i upoznati još jednu zemlju. Poletio sam u svoju desetodnevnu avanturu.

U avionu sam upoznao djevojku koja je rođena i odrasla u Jordanu, u Ammanu. Imala je 20-ak godina i ona me dodatno, svojim pričama, zainteresirala

30

Boravio sam u glavnom gradu Ammanu u kojemu živi otprilike četiri milijuna stanovnika. Jedan je od najstarijih nastanjenih gradova na svijetu i spada među glavne turističke destinacije.

Grad se nalazi u središnjoj regiji Jordana. Ima ukupno 27 četvrti. Istočni Amman uglavnom je ispunjen povijesnim znamenitostima koje se često rabe za kulturne aktivnosti, dok je zapadni Amman suvremeniji i moderniji. Amman je vrlo lijep, velik, no pomalo prljav grad. Stanovnici ne brinu baš previše oko odlaganja smeća tako da ga ima razbacanog posvuda. No za arapsku je zemlju, kako sam čuo, Amman „čist“ grad. Bio sam smješten u omanjem jordanskom stanu od 400 kvadrata - to je tamo normalna veličina stana.

Primijetio sam velik utjecaj Amerike.

Za razliku od

Izraela, gdje sam u rijetkim slučajevima uspio zapaziti nešto američko, u Ammanu sam bio okružen američkim kafićima i trgovinama, a na cestama i ulicama postavljeni su dvojezični znakovi: arapski i engleski. Ljudi su vrlo topli, srdačni i uvijek nasmijani. U gradu ima mnogo koza, magaraca, a izvan grada i deva koje slobodno šeću i uokolo vrše nuždu. Bio sam u velikom trgovačkom centru po imenu Taj Mall koji izvana izgleda kao drevni dvorac.

Shopping centar Taj Mall

Posjetili smo ga na dan Ramazana, muslimanskog blagdana, pa su sve trgovine bile zatvorene, a svjetlo prigušeno. Nigdje nije bilo nikoga i bilo je pomalo strašno. Vidjeli smo da se američki restorani (KFC, Mc Donalds, Subway) otvaraju oko 14:00 dok ostale trgovine i kafići na taj dan blagdana uopće ne rade. Za nas je tamo dosta skupo, tako da smo kavu plaćali oko tridesetak kuna. U Ammanu sam imao priliku vidjeti školu koja je, u usporedbi s našom, meni stvarno čudna, ali na pozitivan način. Škola je ogromna, ima posebnu dvoranu sa sjedalima i tribinama koja im služi za predstave i razne govore. U sklopu škole je i vrtić. Ozidana je visokom ogradom i zbog toga me malo podsjeća na zatvor. Ispred imaju portire koji ne puštaju svakog u prostor škole, a vani su velika sportska igrališta. Zanimljivo je vidjeti školu koja se dosta razlikuje od naših škola.

Putopisna reportaža

Čudesna ljepota na svakom koraku Najbolji dio moje pustolovine u Jordanu ostvario se posjetom grada Petre.

Grad Petra udaljen je oko tristo kilometara od Ammana. 2007. godine proglašena je jednim od sedam svjetskih čuda. To mjesto je nešto najljepše što sam ikada vidio! Može se opisati riječima, ali prava ljepota, koja je grijala srce kao užareno sunce, ne može se opisati.

Prodavači na devama

Petra je bio glavni grad Nabatejaca, uklesan u stijene usred pustinje. Otkriven je 1812., a 1985. godine upisan je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao jedno od najvrijednijih kulturnih dobara baštine čovječanstva. Grad je ručno uklesan u crvenkaste stijene. Neke poznatije građevine su Rimsko kazalište, faraonska riznica, grobovi u kraljevskoj stijeni...

Od početka ture pa do vrha brda ima 15-ak kilometara. Na početku se hoda između stijena gdje se izmjenjuju nijanse crvene boje. Hodam i hodam između mnoštva stijena i odjednom se brda razmiču i pojavljuje se pjeskovita ravnica. U brdima su špilje u kojima su živjeli ljudi, a pijesak je crvenkast kao i stijene. Putem do vrha susrećem mnoge prodavače koji se kreću na magarcima, konjima i devama. Prodaju različite suvenire, a nude i jahanje na

devama i magarcima. Oni vjerojatno

Khazne al-Firaun ili faraonska riznica

i spavaju u špiljama starih naroda. U zraku se osjeća miris mnoštva ljudi i životinja koji pomiješan stvara neobično ugodan miris. Petra je stvarno genijalno izgrađen grad, a mnoge stvari pridonose ugodnijem životu kao što je sustav za navodnjavanje, organizirane špilje u kojima su ljudi živjeli, prohodnost i slično. U izgradnji grada sudjelovali su i neki drugi narodi, npr.

Rimljani, ali ipak najviše Arapi.

Nikad neću zaboraviti taj jednodnevni izlet. Vidjeti takvo čudo uživo poseban je doživljaj. Petra me očarala na sva-

nego u Hrvatskoj - način života, divne građevine, ljudi koji su uvijek spremni pomoći… Temperature su tamo svakodnevno ljetne, oko 30 stupnjeva, a najhladnije je uz 5 stupnjeva i njima je to neopisivo hladno. Pri povratku kući u mislima mi je bio grad Petra koji je tako teško riječima opisati jer je prekrasno mjesto i vjerojatno ga svatko doživljava na svoj poseban način kao što sam ga i ja doživio.

Napisao: Maro Hegediš, 8.a

Ispred faraonske riznice

Crvenkaste stijene

kom koraku. Nije mi bilo teško hodati cijeli dan na 40-tak stupnjeva. Nosio sam pravu arapsku maramu koju nose šeici. Ona štiti od velikih vrućina.

Sjećanja ostaju

Pjeskovita ravnica

Nakon deset dana provedenih u Jordanu, mogu reći da je to prekrasna zemlja, pogotovo Petra koja oduševljava i najkritičnije. Potpuno je drugačije

Grad Petra

31

Naši uspjesi

DRŽAVNA NATJECANJA

Ema Lovreković među najboljim kemičarima u državi

Ema Lovreković s mentoricom Snježanom Starčević-Lovreković

Od 25. do 28. travnja 2017. u Svetom Martinu na Muri održano je državno natjecanje iz kemije za učenike osnovnih i srednjih škola na kojem smo imali svoju predstavnicu.

U jakoj konkurenciji, naša Ema Lovreković, osvojila je izvrsno 4. mjesto u skupini učenika sedmih razreda. O samom tijeku natjecanja, ljubavi prema kemiji i svojoj budućnosti govori nam Ema. »» Kako to da si tako izvrsna u kemiji?

Budući da mi mama predaje kemiju, moglo bi se reći da mi je kemija u krvi.

Gradivo koje mi nije u potpunosti jasno tijekom sata, kod kuće uvijek mogu nadoknaditi. U tome se sastoji moja prednost. »» Koliko dugo si se pripremala za natjecanje?

Pripremala sam se tri tjedna i to svaki dan. »» Možeš li nam opisati što ste radili na natjecanju?

Na natjecanje sam stigla u utorak oko 14 sati i smjestila se u apartman u sklopu toplica Sv. Martin na Muri. U 18 sati započelo je svečano otvaranje natjecanja, a poslije otvaranja počastili su nas večerom. U srijedu su svi sudionici natjecanja otišli u Osnovnu školu Sveti Martin na Muri gdje se održavalo natjecanje. Prvi pokus pisali smo od 9 do 11 sati, a onda smo imali ručak i predavanje. Poslije drugog pokusa, koji smo pisali od 14 do 16 sati, vratili smo se u apartmane i imali malo slobodnog vremena prije večere. U četvrtak smo išli na izlet, a poslije izleta imali smo ručak i uvid u ispite. Poslije večere

HIPPO natjecanje

U subotu je, 1. travnja 2017., u Križevcima održano državno polufinale natjecanja iz engleskog jezika HIPPO.

objavili su rezultate i priredili nam zabavu koja je dobro došla kao opuštanje nakon tolikog uzbuđenja. Čak su i učitelji pjevali i plesali s nama. U petak je natjecanje svečano zatvoreno i proglašeni su pobjednici. Nakon toga krenuli smo svojim kućama. »» Jesu li postojala neka pitanja koja su ti bila teška ili ih nisi razumjela?

Naravno da jesu. Kad mi je mama pojasnila o čemu se radi, sve sam ih shvatila. »» Bi li ponovno željela sudjelovati na takvom natjecanju?

Naravno da bih natjecanje željela ponoviti. Bilo je to jedno predivno novo iskustvo u kojem sam stekla nove prijatelje. Nadam se da ću ih opet sresti. »» Misliš li se u budućnosti baviti kemijom?

Za sad se mislim baviti medicinom koja je usko povezana s kemijom, No, uvijek postoji mogućnost da ću se predomisliti. »» Imaš li kakav savjet koji bi mogla dati budućim kemičarima?

Samo se trudite, jer kemija nije tako teška ako se sluša učiteljica na satu.

Ema, tebi i tvojoj mentorici Snježani Starčević-Lovreković čestitamo na uspjehu i zahvaljujemo ti što si s nama podijelila svoje iskustvo.

Intervju vodila: Helena Popović, 8.e

Na natjecanju su sudjelovali i učenici naše škole: Lucija Gluhak, Jan Mihael Kukrika, Meri Ravlić, Ema Lovreković, Mateja Jakupec, Marko Kukrika i Filip Smrček. Naše učenike pratile su učiteljice Ruža Dorogi i Jelena Habijanić koje su s ostalim pratiteljima posjetile Kalnik.

O svojem iskustvu s natjecanja učenica Meri Ravlić govori: „Zanimljivo je vidjeti i upoznati toliko natjecatelja iz raznih krajeva Hrvatske. Što se tiče samog natjecanja, stvaralački rad – sastavak o najdražoj učiteljici, bio je najzanimljiviji. Bilo mi je drago sudjelovati na Hippo competitionu jer sam uz zabavno druženje upoznala i krajolik Koprivničko-križevačke županije. Nadam se da ću imati priliku ponoviti ovakvo natjecanje.“ Napisala: Lana Mihaljević, 6.e Foto: Jelena Habijanić, učiteljica

Lucija Gluhak, Ema Lovreković, Mateja Jakupec, Filip Smček, Marko i Jan Kukrika

32

Naši uspjesi

Čitanje kao korisna aktivnost

Državno natjecanje u kreativnosti i čitanju pod nazivom Čitanjem do zvijezda po četvrti je put održano u Čakovcu. Natjecanje se sastojalo od pisanja testa znanja o pročitanim knjigama ili predstavljanja plakata.

Učenice Petra Posenjak, Petra Begović i Sofija Martinčević uspješno su, 8. svibnja 2017., predstavile našu školu na državnom natjecanju Čitanjem do zvijezda gdje su ekipno osvojile 13. mjesto od mogućih 27 ekipa. Natjecateljice su morale pročitati tri zadana djela: Bijeli klaun Damira Miloša, Gumi-gumi ili djevojčica koja je preskočila nebesa Zorana Pongrašića i Zaboravljeni sin Mire Gavrana. Čitanje knjiga je korisna aktivnost koju bi trebalo njegovati od malih nogu jer bitno utječe na kvalitetu života, ali i na osjećaj zadovoljstva. O svojoj ljubavi prema knjigama govori nam učenica

knjižničarke, Ksenije Grudić-Kukavice, analizirale smo knjige i iznosile važne detalje te ih po potrebi zapisivale.

Naglasak smo stavile na knjigu Damira Miloša Bijeli klaun jer je ta knjiga bila glavna za državno natjecanje. Sveukupno su pripreme trajale skoro dva mjeseca. »» Je li ti još netko pomogao u pripremi za natjecanje?

Pomogli su mi moji roditelji, najviše u svojoj podršci. No, imala sam podršku i Sofija Martinčević, Petra Begović i Petra Posenjak svojih prijatelja. »» Koliko je dugo trajalo samo Knjige volim čitati, a najprije me natjecanje? privuče njihov naslov i slike, ako ih Pisanje ispita je trajalo jedan sat. Reima. Najdraža mi je knjiga Mrvice iz zultate smo čekale dva do tri sata. dnevnog boravka Sanje Pilić. Roman »» Kakav je bio osjećaj predstavljati govori o jednoj zagrebačkoj obitelji i njihovim problemima. Volim knjige koje našu školu na državnom natjecanju?

Odličan je osjećaj predstavljati našu govore o svakodnevnom životu i koje na kraju nude nekakvu dobru pouku. U školu. Bila sam ponosna. Drago mi je što sam se prijavila na ovakvo natjecaovoj knjizi opisan je svakodnevni život nje. desetogodišnjeg dječaka Janka koji živi s majkom, ocem i starijom sestrom »» Imaš li neki savjet za one koji Marinom. Može se reći da je pouka možda odluče krenuti tvojim ovog djela da možemo postići sve ako stopama? dovoljno vjerujemo u sebe. Želim svima poručiti da čitanje knjiga »» Možeš li nam ispričati kako su tekle opušta i zabavlja. Svi koji vole čitati pripreme za natjecanje i koliko su trebali bi probati otići na ovo natjecadugo trajale? nje. Samo natjecanje nije teško, više je zabavno i poučno. Stoga, uronite u nove Dva puta na tjedan imala sam orgasvjetove i krenite čitati! nizirane sastanke, zajedno s drugim Intervju vodila: Helena Popović, 8.e curama, u knjižnici. Uz pomoć naše

Sofija Martinčević. »» Znamo da si ljubiteljica knjiga. Što te toliko privlači kod knjiga i možeš li izdvojiti neku svoju najdražu knjigu?

Preradović 2. u državi

Prema ocjeni Jutarnjeg lista naš školski list Preradović, s temom Nenasilje protiv nasilja, osvojio je 2. mjesto u državi u konkurenciji najboljih školskih listova osnovnih škola.

Nakon održane Županijske smotre LiDraNa u Osnovnoj školi Suhopolje 13. veljače 2017. gdje je povjerenstvo za državnu razinu natjecanja predložilo školski list Preradović, Jutarnji list otvorio je natječaj za školski list godine. „Lijepo je da se učenici i nastavnici imaju potrebu pohvaliti predanim radom svojih novinarskih skupina“, riječi su ovo glavnog urednika Jutarnjeg lista, Gorana Ogurlića. Jutarnji list birao je najbolje radove u četiri kategorije: školski list godine – osnovna škola, školski list godine – srednja škola, novinarski tekst godine – osnovna škola i novinarski tekst godine – srednja škola. Time se promovirala kreativnost, originalnost, marljivost, poduzetnost i medijska vještina hrvatskih učenika i njihovih profesora. Školski listovi pristizali su iz svih krajeva Hrvatske, posebno iz manjih sredina.

Ocjenjivački sud Jutarnjeg lista bio je iznimno zadovoljan

Foto: Ksenija Grudić-Kukavica

nekim naslovnicama školskih listova koje bi, prema riječima predsjednika žirija Nevena Kepeskog, mogle konkurirati ozbiljnim časopisima. Od 62 pristigla školska lista iz osnovnih škola žiri Jutarnjeg lista odlučio je da su najbolji: 1. ČAROBNA FRULA, OŠ Jure Kaštelana, Zagreb 2. PRERADOVIĆ, OŠ Petra Preradovića, Pitomača 3. DRAŠKO, OŠ Draškovec, Prelog Ponosni smo na ovaj uspjeh jer smo uložili puno truda i vremena.

Napisala: Stela Blatarić, 8.d Izvor: jutarnji.hr

33

Naši uspjesi

Državna poluzavršnica u atletici za dječake

Nadmašili smo svoja očekivanja

Osnovna škola Petra Preradovića Pitomača bila je domaćin županijskog natjecanja osnovnih škola u atletici za dječake 5. i 6. razreda. Naši učenici osvojili su 1. mjesto i time se plasirali na Državno prvenstvo školskih sportskih društava u atletici za dječake 5. i 6. razreda regije istok.

Osvojeno drugo mjesto

Natjecanje se odvilo 25. svibnja 2017. u Vinkovcima, a učenici naše škole osvojili su izvrsno 2. mjesto. Školu su predstavljali Antonijo Ivanović, Pavo Špiranec, Marino Ivanović, Jakov Grškovnjak, Patrik Kovač, Robert Greguraš, Filip Drakšić, Marko Lovrin. Voditelj učenika bio je učitelj Danijel Bijuk. „Natjecanja su išla po kategorijama. Kada je bilo moje vrijeme, pokušao sam se smiriti i dati sve od sebe. Osvojio sam izvrsno drugo mjesto i tako nadmašio svoja očekivanja. Kao ekipa smo sveukupno završili drugi što je bio veliki uspjeh.

Na povratku kući stali smo u Višnjici i uživali u prirodi“, izjavio je učenik Pavo Špiranec.

Državna poluzavršnica u malom nogometu

Dali smo sve od sebe

Ponosni nogometaši i mentor Danijel Bijuk

Nakon osvojenog prvog mjesta na županijskoj završnici u malom nogometu održanoj u Osnovnoj školi Antuna Gustava Matoša u Čačincima naša škola, 17. svibnja 2017., bila je domaćin poluzavršnice Državnog prvenstva školskih sportskih društava regije istok u malom nogometu za dječake petih i šestih razreda. „Sudjelovalo je pet ekipa: Osijek, Slavonski Brod, Đakovo, Vinkovci i Pitomača. Natjecanje je trajalo četiri sata. Stvarno smo se trudili i dali sve od sebe, no ipak je najbolja bila ekipa iz Osijeka.

Atmosfera je bila sjajna. Publika je cijelo vrijeme navijala i bodrila nas“, govori učenik Lovro Škorak. Školu su predstavljali Robert Greguraš, Marko Lovrin, Marino Ivanović, Antonijo Đanić, David Kvesić, Lucijano Balija, Dorian Brlas, Karlo Kovačević, Amar Ali te Lovro Škorak. Učenici naše škole osvojili su izvrsno 5. mjesto te im ovom prilikom čestitamo kao i njihovom voditelju, učitelju Danijelu Bijuku.

Državni prvaci u karateu Našu školu polaze i učenici koji su vjerni članovi karate reprezentacije Hrvatske.

Učenik 7.a razreda, Niko Marović, te učenica 3.a razreda, Bruna Vedriš, državni su prvaci u karateu u kategoriji mlađi kadeti do 32 kilograma. Svoju veliku pobjedu proslavili su sa svojim prijateljima u razredu. Od srca ima čestitamo!

U društvu svojeg razreda 34

Naši uspjesi

Srebrne rukometašice U srijedu, 22. ožujka 2017., u Špišić Bukovici održano je županijsko prvenstvo školskih sportskih društava osnovnih škola u rukometu za djevojčice 5tih i 6tih razreda. Naše učenice osvojile su izvrsno 2. mjesto. Našu su školu predstavljale: Lea Crlenjak, Lorena Čižmeković, Maja Grahovac, Karolina Bogović, Valentina Kukučka, Iva Grgačić, Ivana Čupen, Lana Relić, Ana Čupen i Lana Tržić.

Voditelj naših učenica bio je učitelj Ivan Kos.

prvenstvo u atletici

Doroteja Erhatić osvojila je 1. mjesto pojedinačno u bacanju kugle od tri kilograma na natjecanju u splitu 11.5.2017.

Doroteja Erhatić

Spremne za nove pobjede

Županijsko natjecanje u krosu

Na tronu trećeg mjesta

Ivanović, Pavo Špiranec, Lucijano Balija, Robert Greguraš, Nikola Tomić (5. i 6. razred); Ivana Kirin, Sandra Greguraš, Nika Pintarić, Erin Pintarić, Erik Erdelji, Leo Jakupec, Luka Kos, Valentino Čajkulić (7. i 8. razred). Voditelji naših učenika bili su učitelji Ivan Kos i Danijel Bijuk.

Županijsko prvenstvo u stolnom tenisu U Voćinu je 22. studenoga 2017. održano županijsko prvenstvo osnovnih škola u stolnom tenisu. Učenice Paula Špoljarić, Nina Virovac i Ilona Čop osvojile su 1. mjesto, a učenici

U srijedu, 5. travnja 2017. godine, u Slatini održano je županijsko natjecanje u krosu za osnovne škole.

U kategoriji 5. i 6. razreda ekipno naše učenice osvojile su 3. mjesto, a učenici 2. mjesto.

U kategoriji 7. i 8. razreda ekipno učenice i učenici osvojili su 4. mjesto.

U pojedinačnom dijelu natjecanja za 5. i 6. razrede naša Lea Crlenjak osvojila je 3.

Zadovoljni uspjehom mjesto.

Ivana Kirin bila je 3. u Lovro Prskalo, Dominik Špoljarić, pojedinačnom dijelu natjecanja za 7.

Dino Španić i Toni Španić osvojili su i 8. razrede, a Erik Erdelji osvojio je 2.

3. mjesto. Voditelj naših učenika je mjesto. učitelj Ivan Kos. Našu su školu predstavljali Sara MaNapisale: Stela Blatarić, 8.d i Mateja rović, Nives Dudašek, Maja Grahovac, Bastalić, 8.d Lea Crlenjak, Marino Foto: Stela Blatarić, 8.d

»» Možeš li nam opisati sam tijek natjecanja?

Na natjecanju bilo je negdje oko 800 učenika iz cijele Hrvatske. Svaka škola je imala svoja četiri predstavnika koji su išli u defile tj. otvaranje natjecanja.

Poslije himne krenulo je samo natjecanje. »» Jesi li imala tešku konkurenciju?

Bilo je dobrih natjecateljica, no cijelu pozornost usmjerila sam na sebe.

Nisam bila opterećena konkurencijom. »» Koliko je trajala priprema za natjecanje i kako si se pripremala?

Aktivne pripreme trajale su pet tjedana. Puno se bavim sportom i pripremala sam se pod tjelesnom i zdravstvenom kulturom i atletikom. »» Tko ti je sve pomogao u pripremi?

U pripremama mi je najviše pomogao učitelj tjelesne kulture Danijel Bijuk. »» Imaš li svoj uzor?

Da, imam. To je Sandra Perković, hrvatska atletičarka i rekorderka u bacanju diska i kugle. »» Želiš li nešto poručiti za kraj?

Nadam se da ću se i kasnije u životu baviti atletikom ako ću imati priliku.

Poručujem svima da se radom i trudom može sve postići.

Doroteja, hvala ti što si izdvojila malo vremena i podijelila svoja natjecateljska iskustva s nama.

Intervju vodila: Helena Popović, 8.e

35

Naši uspjesi

ŽUPANIJSKA NATJECANJA Biologija

Hrvatski jezik

Dominik Đakić s mentoricama Anom i Ivanom

U Osnovnoj školi Vladimir Nazor Virovitica 6. ožujka 2017. održano je županijsko natjecanje iz hrvatskoga jezika. Nina Bedeković, učenica osmoga razreda, osvojila je drugo mjesto. Gabrijela Grlica, također učenica osmoga razreda, osvojila je Mentorice Iva i Kristina s Gabrijelom, Emom i Ninom treće mjesto, dok je Ema Lovreković, učenica sedmoga razreda, osvojila sedmo mjesto. Čestitamo našim učenicama te njihovim mentoricama Ivi Brusač, Ani Held i Kristini Prtenjači.

Na županijskom natjecanju iz biologije održanom 13. ožujka 2017. u Gradini, naš učenik 8. razreda, Dominik Đakić, osvojio je 3. mjesto. Čestitamo!

Fizika

Geografija Osnovna škola Davorin Trstenjak iz Čađavice 24. veljače 2017. bila je domaćin županijskog natjecanja iz geografije. Naša škola imala je mnoštvo predstavnika koji su ostvarili iznimne rezultate. U kategoriji petih razreda Mato Osman osvojio je 3. mjesto pod mentorstvom učiteljice Bernarde Slaviček. U kategoriji sedmih razreda Naši predstavnici Meri Ravlić osvojila je 1. mjesto, a u kategoriji osmih razreda 3. mjesto osvojio je Filip Smrček pod mentorstvom učiteljice Ivane Mijok.

Astronomija Naša osnovna škola, 28. ožujka 2017., bila je domaćin županijskog natjeU Osnovnoj školi Antuna Gustava Matoša u canja iz astronomije. Natjecanju su Čačincima 8. ožujka 2017. održano je župa- pristupili učenici Osnovne škole Petra nijsko natjecanje iz fizike. Pod mentorstvom Preradovića, Pitomača. Sudjelovalo je 3 učenika sedmih i 3 učenika osmih učitelja Marija Helda, učenik Filip Smrček razreda. Prvo mjesto u kategoriji sedosvojio je 3. mjesto, a Matej Magat 7. mjesto. Čestitamo našim učenicima i mentoru. mih razreda osvojila je učenica Lea Učenici astronomi sa Zlatkom F. Kovačevićem, prof.

Lovreković, a prvo mjesto u kategoriji Povijest osmih razreda osvojio je učenik Patrik Rešetar. Mentor učenika je učitelj Mario Held.

Matej Magat i Filip Smrček s mentorom Heldom

LiDraNo

Učenici s mentoricom Petrom Presečan

Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić Virovitica, 7. ožujka 2017. bila je domaćin županijskog natjecanja iz povijesti. Našu školu predstavljalo je 10 učenika. Svi naši učenici plasirali su se među prvih deset mjesta. Prvo mjesto u sedmim razredima osvojili su Edi Kovač i Sofija Martinčević.

36

Osnovna škola Suhopolje 13. veljače bila je domaćin Županijske smotre LiDraNo 2017. Među mnogim iznimnim ostvarenjima, povjerenstvo je za državnu razinu natjecanja predložilo školski list Preradović. Na županijskoj smotri našu su školu, sa scenskom izvedbom Dobro jutro-laku noć, predPreradovićevi predstavnici na Lidranu stavili sljedeći učenici: Marko Balić, Helena Jakšić, Dora Štefoković, Lorena Slaviček, Bruna Vedriš, Tonka Grgačić.

Njihove mentorice bile su Božica Rakijašić i Jelena Begović. Barbara Baronica sudjelovala je s literarnim radom Stranice dnevnika ili tragovi u snijegu, pod vodstvom mentorice Sanja Koletić.

Napisale: Stela Blatarić, 8.d i Mateja Bastalić, 8.d

Naši uspjesi

Sigurno u prometu

natjecanja osvojila je izvrsno 2. mjesto i time se plasirala na državno natjecanje koje se održalo krajem svibnja u Zadru. „Na natjecanje u Zadar išla sam sa svojim mentorom Antonom-Michaelom Dafčikom. Samo natjecanje održavalo se od 23. do 26. svibnja. Sastojalo se od ispitnog djela i vožnje bicikla. Bila sam jako nervozna prilikom proglašenja rezultata.

Stekla sam nove prijatelje i doživjela jedno jako lijepo iskustvo koje bih rado ponovila“, govori Tea Sesvečan kojoj ovom prilikom čestitamo. Ujedno, svim budućim sudionicama ovakvog natjecanja želimo puno uspjeha.

Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić Orahovica, 28. travnja 2017., bila je domaćin 25. prometno-odgojne akcije Virovitičko-podravske županije Sigurno u prometu. Natjecanje je bilo podijeljeno u dvije kategorije, djevojčice i dječaci, a svi su morali proći teorijski i praktični dio.

Našu su školu predstavljali Nika Pankasz, Tea Sesvečan, Ivan Kukavica te Domagoj Kirin.

Svi sudionici natjecanja s mentorom Antonom-Michaelom Dafčikom Učenica Tea Sesvečan u pojedinačnom dijelu

Napisala: Stela Blatarić, 8.d Foto: Anton-Michael Dafčik, učitelj

Literarni radovi naših učenika objavljeni u zbornicima

Likovi smo jedne predivne bajke

Učenici Maro Hegediš, Karlo Gradinjanin, Eva Giba, Ema Ivanović i Barbara Baronica svojim literarnim stvaralaštvom, objavljenim u zbornicima Haiku pjesme i Odjeci, postigli su vrijedne rezultate. Na putu prema tom ostvarenju pratile su ih mentorice Biljana Bukovšak i Sanja Koletić.

Učenice 7.b razrednog odjela, Ema i Barbara, pristale su odgovoriti na nekoliko pitanja i otkriti nam nešto više o svojim uspjesima. »» Od kuda ljubav prema pisanju?

Barbara: Oduvijek sam voljela pričati i izmišljati priče. Kao mala uvijek sam pisala sastavke, a ta ljubav još uvijek traje.

Ema: Sviđale su mi se pjesme i priče koje sam u djetinstvu slušala. Budile su u meni želju da jednoga dana netko sluša moja djela. »» Kako pronalazite inspiraciju?

Barbara: Inspiraciju pronalazim

Ema Ivanović i Barbara Baronica

svugdje oko sebe. Sve što mi se svidi, zapišem na papir i tako nastane novi sastavak.

Ema: Nikada nisam sjela za stol s namjerom da ću nešto napisati. Inspiraciju pronalazim kad ne razmišljam puno. »» O čemu volite pisati?

Barbara: Najviše volim pisati o stvarnim događajima. No ponekad, pustim maštu na volju i stvorim poseban sastavak.

Ema: Volim pisati o stvarima koje ne možemo raditi, o stvarima koje su nam ograničene. Kroz maštu otvaram sva vrata i putove prema našim željama. »» Recite nam nešto o svojim uspjesima te o djelima koja su vam objavljena u zbornicima?

Barbara: Bila sam na LiDraNu s kriminalističkom pričom u kojoj djevojčica prepričava svoj susret s tajnovitim tra-

govima u šumi. Najveći uspjeh postigla sam haiku pjesmom na temu Igračke koja je izašla u zbirci Haiku pjesme.

Ema: Djela koja su bila objavljena u Preradoviću su pjesme: Jesen i Obojimo svijet. Pjesme su pisane vezanim stihom. Literarni rad Moj svijet objavljen je u zborniku Odjeci. »» Želite li nešto poručiti za kraj?

Barbara: Želim poručiti svima da slijede svoje snove jer jednog dana će se sigurno ostvariti.

Ema: Trudite se jer na kraju krajeva i mi smo likovi jedne predivne bajke koja, nadam se, završava sretno sa svim ostvarenim željama. Želim vam i u budućnosti puno uspjeha!

Intervju vodila: Helena Popović, 8.e Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike 37

Naši uspjesi

Osjećaj ponosa i sreće

Forum za slobodu odgoja raspisao je natječaj kreativnih radova pod nazivom Oboji svijet koji se provodi u okviru projekta Oboji svijet šarenim bojama tolerancije. Učenica sedmog razreda, Lorena Erdelji, osvojila je prvu nagradu u kategoriji Oboji svijet riječju.

Ove školske godine krenula sam na Literarnu grupu kod učiteljice hrvatskog jezika i moje mentorice Tanje Kosi. Odmah na početku, ona mi je rekla za natječaj Oboji svijet. Kada sam se vratila kući, uzela sam papir i napisala priču Kako je svijet izgubio boju?. Priča je napisana sa stajališta moje bake koja me na kraju poučava da moram biti tolerantna prema svim ljudima. Priča je poslana na natječaj i jednog jutra učiteljica mi je rekla da sam osvojila prvo mjesto na tom natječaju. Bila sam zbunjena i nisam u prvi tren shvatila što se događa. Tek nešto kasnije, osjetila sam neki čudan nesvakodnevni osjećaj. Osjećaj ponosa. Uz ponos tu je bila i sreća. Na natječaj je pristiglo ukupno 669 radova. Sudjelovalo je više od 1770 učenika uz 257 mentora iz 172 odgojno-obrazovne ustanove. Svaki rad na svoj je način lijep i jedinstven. U radovima su vidljiva učenička promišljanja o temama s kojima se susrećemo u svojoj svakodnevici: tolerancija, nenasilje, ljudska i dječja prava,

različitosti... U povodu Međunarodnoga dana tolerancije održana je i prigodna priredba u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, a svi nagrađeni radovi postavljeni su na izložbama u knjižnicama Grada Zagreba te u Osijeku, Čakovcu, Rijeci i Splitu. Nažalost, učiteljica i ja nismo prisustvovale na dodjeli nagrade. Nagradu su mi, naravno, poslali poštom. Riječ je o

Mentorica Tanja Kosi s učenicom Lorenom Erdelji

simboličnoj nagradi izdavačke kuće Školska knjiga. Bilo mi je drago, ali ipak nagrada mi nije bila najbitnija. Bitniji mi je bio ponos. Zahvalna sam svojoj mentorici koja mi je u svemu tome puno pomogla. Nadam se da ovo nije zadnji put da sudjelujem u nečemu takvom. Volim pisati, a ova tema mi je dobro sjela jer najviše volim pisati emotivne priče i pjesme.

Napisala: Lorena Erdelji, 7.c Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike

Crveni križ

U subotu, 11. ožujka 2017., u Virovitici održano je natjecanje Crvenog križa. Naši učenici sedmih razreda sudjelovali su na natjecanju podmlatka te osvojili 3. mjesto. Puno toga su naučili, upoznali nove prijatelje i odlično se zabavili.

Osvojeno treće mjesto na natjecanju Crvenig križa

Klokan bez granica

U ožujku 2017. godine po devetnaesti put održano je, pod pokroviteljstvom Hrvatskog matematičkog društva, Međunarodno matematičko natjecanje Klokan bez granica. Učenici su se natjecali podijeljeni u kategorije. Među 10% najbolje plasiranih učenika u Hrvatskoj je i naših sedam učenika.

38

U kategoriji LEPTIRIĆI: Dominik Horvat i Patrik Novogradec.

U kategoriji ECOLIER: Marta Peša, Luka Šamu, Borna Sesvečan, Jakov Čajkulić i Paula Dardić. Čestitamo najuspješnijim učenicima i njihovim učiteljima na hrabrosti što su se okušali na ovom matematičkom natjecanju.

Napisale: Stela Blatrić, 8.d i Mateja Bastalić, 8.d Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike

Naši uspjesi

Budi stempatičan

STEM (science, technology, engineering and mathematics) je pojam koji objedinjuje područja prirodoslovnih, tehničkih i matematičkih znanosti, tehnologije i inženjerstva. Trend je popularizacija i povećanje interesa za takva područja.

Zadatci su projektnog tipa i razvijaju matematičko i logičko razmišljanje, a usmjeravaju na korištenje tehnologije.

Učenici Ema Lovreković i Filip Smrček sudjelovali su u Stem ligi. Natjecanje se provodi u 12 kola koja traju dva tjedna.

Tijekom ta dva tjedna učenici dobivaju zadatke, rješavaju ih, po potrebi se konzultiraju s mentorom te svoja rješenja šalju organizatoru. Nakon svih 12 kola najbolji se plasiraju u

završno natjecanje. Učenici naše škole uspješno su odradili svih 12 kola lige i bili pohvaljeni od strane organizatora - Centra za razvoj obrazovanja Split. I mi im čestitamo na uspjehu.

Napisala: Helena Popović, 8.e Foto: Foto Begović

Ema Lovreković i Filip Smrček 39

Gostovanja

U sklopu manifestacije Preradovićev rođendan održan je književni susret s književnicom Jasminkom Tihi-Stepanić

Knjiga me prati cijeli život

Književnica Jasminka Tihi-Stepanić

Jasminka Tihi-Stepanić rođena je 1958. godine u Velikoj Gorici. Profesorica je hrvatskog jezika u OŠ Eugena Kvaternika u rodnome gradu. Piše za djecu i mlade.

Priče objavljuje u časopisima Modra Lasta, Smib, Radost te Književnost i dijete.

Predstavila nam se knjigom Moja neprijateljica Ana, no puno smo saznale i o njenim drugim djelima. »» Profesorica ste hrvatskog jezika i književnosti. Što Vas više ispunjava: predavanje ili pisanje?

I jedno i drugo. Jako volim raditi u razredu sa svojim učenicima. Ne mogu zamisliti da bih pisala da ne radim u školi. Ne znam kako pisci uopće pišu ako ne rade u školi. Škola je prostor prepun inspiracija i tema. Mislim da se to i vidi u mojim knjigama. »» Što Vas je potaknulo na stvaranje književnih djela?

Još od djetinjstva voljela sam jako čitati i pisati. Zatim sam studirala knjiženost 40

i postala profesoricom hrvatskog jezika.

Stoga mogu reći da me knjiga prati cijeli život. Međutim, tek sam se u svojim zrelim godinama odvažila pisati i to zbog činjenice što učenici ne vole čitati, kako lektirna, tako i sva ostala djela.

Pomislila sam da bih ja mogla napisati nešto dobro. I tako je nastao moj prvi roman Imaš fejs za koji sam bila sigurna da će se djeci svidjeti. Željela sam djeci pružiti jednu knjigu koja će govoriti o njima danas, koja će govoriti o suvremenoj djeci i suvremenim problemima. Htjela sam da ona bude zanimljiva, duhovita i da ima poruku koja je učenicima namijenjena. Ali ne poruku u smislu: Nemojte koristiti fejs, nego u smislu kako fejs treba koristiti. »» Je li teško stvarati umjetnička djela? Zahtijeva li taj posao jako puno truda, napora i vremena?

Zahtijeva sve nabrojeno: i truda i napora i vremena. Međutim, jako to volim.

Kako sam napisala prvi roman, tako sam shvatila da ne mogu bez pisanja.

To mi je nešto najljepše i ne predstavlja mi nikakvu tlaku. Pišem iz čistog zadovoljstva. »» Koliko vremena treba da nastane jedno književno djelo?

Prvi roman pisala sam nekih devet mjeseci, od četvrtog do dvanaestog mjeseca. Obično pišem jedan roman, a drugi, kad sam već pri kraju s prvim, započinjem. Roman Dom iza žice pisala sam negdje oko četiri godine, ali samo zato što sam usporedno radila i neke druge stvari. Negdje oko devet mjeseci trebalo mi je i za roman Bacit ću ti kompjutor kroz prozor. Nije mi u interesu izdati što više knjiga. Želim dati knjizi vremena da diše, da malo saživi. »» Imate li svoju najdražu knjigu?

Puno mi se knjiga sviđa. Trenutno mi je hit knjiga Ciganin, ali najljepši Kristijana Novaka. Sada se puno govori o njoj i preporučujem je svima. To je sjajna, životna knjiga. Od mojih knjiga teško mi je neku izdvojiti. Mislim da su sve dobre. Na književnom susretima vidim da se djeci sviđaju. Možda bih izdvojila knjigu Imaš fejs iz razloga što je ona bila prva i otvorila je putove svih drugim knjigama. »» Gdje ste pronašli inspiraciju za temu koju ste obradili u današnjoj predstavljenoj knjizi Moja

neprijateljica Ana? Danas je problem anoreksije jako prisutan, više nego što mi mislimo.

Anoreksija se teško prepoznaje, čak i od strane roditelja. Imala sam jednu učenicu koja je oboljela od anoreksije, a na jednom državnom LiDraNu upoznala sam učenicu svoje prijateljice koja se borila s istom bolešću. Gotovo je u sedmom razredu umrla. To je opasna bolest. Zato sam imala poticaj i potrebu napisati takvu knjigu. Želim da je svi čitaju, cure, dečki, roditelji…jer možda netko u mojim ispisanim redovima prepozna neke simptome. Puno sam istraživala o toj bolesti. Ona je, u prvom redu, psihička bolest. »» Koje nagrade ste do sada primili za svoj rad?

Za sada sam dobitnica dviju nagrada.

Dobila sam nagradu za roman Imaš fejs. To je nagrada Mato Lovrak za najčitaniji dječji roman za mlade 2011. godine. Dobitnica sam i nagrade Anto Gardaš za najbolje djelo za djecu i mlade zahvaljujući romanu Moja neprijateljica Ana. Nagradu sam primila 2016. godine. »» Kako provodite svoje slobodno vrijeme?

Slobodno vrijeme provodim pišući.

Ponekad odem u kazalište. Jako puno čitam. Družim se s prijateljicama.

Slobodno vrijeme mi je ovo što sam sada tu. Idem po književnim susretima i to jako volim. Dobro je imati nešto u životu što te drži pa se cijeli život oko toga možeš formirati. Mene to sve veseli. Preporučujem da svi nađete nešto što vas veseli. »» Većina učenika ne voli čitati. Imate li kakav savjet kojim biste mogli potaknuti učenika na čitanje?

Uvijek se trudim poticati učenike na čitanje. No ne ovisi to samo o meni.

Teško je prenijeti ljubav prema knjigama na drugoga. Moj savjet je da se nikada ne upuštate u čitanje ako za to nemate vremena. Čitati treba s guštom i uvijek treba razmišljati o pročitanom.

Zahvaljujemo Vam na vremenu koje ste odvojili za nas i želimo Vam još uspjeha u daljnjem radu.

Intervju vodile: Helena Popović, 8.e, Stela Blatarić, 8.d, Mateja Bastalić, 8.d Foto: Foto Begović

Gostovanja

Intervju s Martom Šimić Mrzlečki, voditeljicom HRT-ova Dnevnika

Bitno je raditi ono što volimo

Marta Šimić Mrzlečki, rođena Pitomačanka, već dugi niz godina radi kao novinarka i voditeljica. Ovim se poslom odlučila baviti jer smatra da novinarstvo ima ogromnu snagu ukazivanja na loše stvari te da time može pridonijeti boljitku cijeloga društva. Povodom obilježavanja Dana škole, Marta Šimić Mrzlečki bila je naša glavna gošća. »» Koliko dugo radite kao TV voditeljica?

Kao tv voditeljica Dnevnika radim već dvije godine. Prije toga radila sam kao voditeljica emisije Dobro jutro, Hrvatska te kao urednica i voditeljica emisije Hrvatska uživo. No počela sam na terenu. To je ono što mi malo nedostaje. Novinarstvo je terenski posao, to je otvoren kontakt s ljudima. Kada napravite prilog o, primjerice, bespomoćnim ljudima i objavite ga, te kada političari reagiraju i pomognu tim ljudima, onda se osjetite posebnim jer ste pomogli onome kome je pomoć potrebna. To je ono što vas na kraju ispuni. »» Kako to da ste baš željeli biti TV voditeljica?

Moram dijelom zahvaliti svojoj mami koja me najbolje poznaje pa me uputila na novinarstvo. Roditelji vam mogu dati najbolje smjernice za život i baš zbog toga je dobro potražiti njihov savjet.

Možda vam se sad to čini pomalo smiješnim jer i meni je bilo smiješno u vašoj dobi slušati roditelje. Uvijek smo svi nekako buntovni i mislimo da smo najpametniji, da sve znamo najbolje. No

kasnije shvatite da su oni ipak bili u pravu i da ste ih trebali više slušati jer možda biste bili malo više mudriji i pametniji. »» Koja je uloga voditelja u emisiji?

Hrvatska radiotelevizija je odustala od tipičnih voditelja u posljednjih nekoliko godina. Tada je voditelj čitao ono što mu je netko napisao. Hrvatska televizija danas ima urednike - voditelje.

Primjerice, sutra vodim podnevni dnevnik. Imam urednika koji radi sa mnom i cijeli tim novinara i ljudi koji su nam već pripremili vijesti jer ne bismo to sve stigli sami. Oni su nam napravili vijesti o tome gdje se nalaze pojedini političari, gdje se događaju neke Marta Šimić Mrzlečki s Helenom, Lanom i Paulom bitne stvari od sporta do kulture. »» Smatrate li se poznatom osobom?

Mi odlučujemo kojim redom ćemo krenuti. Obično dnevnici kreću od poNe. Nikada mi nije bio prioritet u životu litičara jer politika je sve. Političari su biti poznatom osobom. Smatram da to glavne zvijezde, preuzeli su prioritete, nije bitno, već je bitno raditi ono što no to ne bi trebalo biti tako. Do izražaja volimo. Time postajemo zadovoljne bi trebao doći netko tko se ističe svojim osobe. talentom i trudom. Jako mi je žao što »» Koji put školovanja trebamo proći su današnje vijesti obično političke. za TV voditelja? »» Jeste li zadovoljni svojim trenutnim Svakako trebate biti odličan učenik u zanimanjem? osnovnoj školi, upisati srednju školu po Naravno da sam zadovoljna, dobro sam svojim prioritetima te Fakultet političo njemu promislila kada sam upisivala kih znanosti u Zagrebu. studij novinarstva. Ne bih svoj posao »» Što radite u svoje slobodno mijenjala. Možda se za par godina vrijeme? vidim u politici baš zbog toga što su U slobodno vrijeme volim doći u Pitonovinarstvo i politika usko povezani. maču. To je mjesto gdje sam odrasla.

Smatram da bih političkim djelovanjem Tu su mi mama i sestra. Jednostavno tu mogla više pridonijeti društvu. Na to uživam. Mislim da vas mjesto gdje ste ću se odlučiti samo ako se situacija odrasli obilježi za cijeli život. Stoga mi u Hrvatskoj promijeni i ako to bude je uvijek zadovoljstvo doći u Pitomaču. politika kao što je u drugim europskim Tu sam skoro svaki tjedan, ovisno kako zemljama. mi obveze dozvoljavaju. »» Kakav je osjećaj biti pred »» Imate li kakav savjet za one koji se kamerama? u budućnosti budu htjeli baviti istim Jednostavnije je, nego biti tu pred poslom kao i Vi? vama. Pred kamerama znači biti u stuMorate učiti jer bez znanja nema ništa. diju s jednom kamerom i s možda tri, Znanje je ono što vam nitko nikada četiri snimatelja. Nitko vas ne vidi. Glene može oduzeti. To je ono što imate date u prazan ekran, ne gledate sebe. u svojim glavama, ono što vas vodi Jednostavno to mi je posao. Dođem i kroz život. Nikada se ničega nemojte stanem pred kameru i nastojim na što bojati. Budite to što jeste. Postavljajte jednostavniji način prezentirati ljudima uvijek pitanja i tražite na njih smislene zbivanja u zemlji i svijetu. Bitno je da odgovore. informacija dođe do onoga tko gleda, Intervju vodile: Paula Dardić, 6.e, Lana Mihado onoga tko sluša. ljević, 6.e, Helena Popović, 8.d Foto: Foto Begović

41

Gostovanja

Suradnja škola

Početak jednog novog druženja

Preradovićeva obljetnica rođenja bila je povod reportaži koju su pripremali polaznici Novinarske grupe iz glavnog županijskog središta. Dana 19. listopada 2017. godine, u pratnji svoje mentorice gospođe Renate Sudar, posjetili su našu školu, a susret smo zabilježili ugodnim druženjem uz prezentacije i razmjenu ideja za novi broj školskog lista.

Preradović i pokazala dosadašnje školske listove. Naša ilustratorica, Monika Gašpar, pokazala je dio svojih ilustracija i likovnih radova koji su zaslužni za stvaranje naslovnih i zadnjih stranica lista.

Prezentacija o Hlapiću

Nakon prezentacije o Petru Preradoviću i recitala njegovih stihova, koju su pripremili naši novinari te učiteljice Sanja Koletić i Zvjezdana Štefanić, uslijedilo je upoznavanje s dugogodišnjim radom lista Hlapić.

Zajednička ...

Predstavljanje naših novinarki

Učenice iz OŠ Ivane Brlić Mažuranić

S

usret je započeo u školskoj knjižnici gdje je glavna urednica našeg lista Preradović, Helena Popović, predstavila sve članove Novinarske grupe, objasnila način nastanka lista

na LiDraNu. Hlapić je naš školski list s kojim svake godine nastupamo na Županijskoj smotri LiDraNo. Moramo se pohvaliti da je uvijek predložen za državnu razinu i da volimo putovati na to završno natjecanje“ ,govori Nadia.

Na pitanje o čemu vole pisati odgovaraju da vole sve teme, no najviše slobodne gdje mogu izraziti svoje mišljenje. „Svake godine napišemo po nekoliko članaka i nadamo se da će nam biti objavljeni. Samostalno pišemo sve radove, a voditeljica, Renata Sudar, daje nam smjernice i prijedloge“, naglašava Gabrijela.

Predstavnice Novinarske grupe Osnove škole Ivane Brlić-Mažuranić, Nadia Dujmović i Gabrijela Kastaneti, učenice 8. razreda, novinarstvom se bave još od petog razreda. „Volimo pisati, pratimo događaje u školi, radimo na terenu u izvanučioničkoj nastavi, putujemo na gostovanja i redovito sudjelujemo

O pjesniku Petru Preradoviću naše gošće saznale su puno toga. Posjetile su Grabrovnicu i njegovu rodnu kuću. „Svidjela nam se vaša prezentacija o Petru Preradoviću. Veoma je zanimljiva osoba i važan je za prošlost. Naučile smo puno o njemu. Znamo da je bio pjesnik i da je pisao o domovini. Danas je to jako važno jer ljubav prema domovini se ne bi smjela nikada zaboraviti ili umanjiti“, ističu Gabrijela i Nadia. Naše gošće još su istaknule da im je lijepo i ugodno u našoj školi i zahvalile su što smo ih ugostile. Naš list uvijek rado čitaju i smatraju ga izvrsnim. Djevojke su nam za kraj poručile: „Pišite, putujte i budite radoznali! Hvala vam na druženju i pozivu!“ Mi im se zahvaljujemo i s nestrpljenjem čekamo novi susret u njihovoj školi.

Napisale: Jana Koren, 5.d, Lara Crnčić 5.d, Petra Dorić, 5.d Foto: Zvjezdana Štefanić, učiteljica

Autor fotografije: Kristijan Toplak 42

Projekti

Održan prvi Brick Day u Pitomači

Kreativnost putem LEGO kockica

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana prava djeteta, 20. studenog 2017. godine, učenici i učitelji Osnovne škole Petra Preradovića Pitomača organizirali su PITOMAČA BRICK DAY 2017. – LEGO izložbu, igraonicu i edukativnu radionicu. „Početkom ove školske godine odradio sam anketu među učenicima viših razreda. Bez ikakvih dvojbi, djeca su prihvatila ideju o održavanju izložbe LEGO maketa u kojoj će oni aktivno sudjelovati. U samom početku prijavio se veliki broj izlagača viših razreda, a kasnije su se uključili i učenici nižih razreda.

Akciji se priključilo 79 učenika koji su na izložbi pokazali svoje kreacije. U sklopu izložbe bila je organizirana LEGO igraonica u kojoj su djeca mogla crtati, bojiti, slagati i igrati se LEGO kockama, a u sklopu radionice na računalu mogli su upoznati Lego digital designer. „Ako želiš igrati se legićima ne moraš nužno imati kocke već je dovoljno imati računalni program koji se zove Lego digital designer. Moguće ga je na Internetu besplatno skinuti i u virtualnom svijetu slagati legiće. Pomoću programa puno se može naučiti o gradnji“, govori Davor Jendrašić.

Na pitanje otkuda ljubav prema LEGO kockama, učitelj Davor Jendrašić odgovara: „LEGO kockice su me u mojoj mladosti zaobišle. Igrao sam se nekim drugim igračkama. Počeo sam se LEGO kockicama igrati sa svojim sinom Pavlom koji voli legiće i smatra ih pametnom igračkom. Sada sam se vratio u mladost zahvaljujući svome sinčiću.“ Istaknuo je kako je projekt u hodu doživljavao promjene. Rađale su se nove ideje i svakog su dana dolazili do

Voditelj projekta, učitelj glazbene kulture Davor Jendrašić, zaslužan je što je naša školska knjižnica postala pravi mali LEGO grad pun aviona, vlakova, dvoraca, kuća, automobila, aviona i svega što dječja mašta poželi.

Učitelj Davor Jendrašić i njegova maketa Đurđevačke utvrde i legende o Picokima

Priča o legićima u našoj školi pronašla je plodno tlo. Djecu se više nije smjelo razočarati. Ideju sam zatim prezentirao našem ravnatelju koji je njome bio oduševljen. Dobili smo zeleno svjetlo. Okrenuli smo se poslu i gradnji. Kod projekata me uvijek veseli kada je riječ o nečemu novom. novih rješenja.

I učenici su imali svoje želje, zamisli koje su utkali u projekt. Tako je ideja o nagrađivanju izlagača postala nezaobilazna i motivirajuća. Krenuli su u akciju i slali zamolbe. Trebale su im kocke za gradnju i nagrade.

Svi su izlagači nagrađeni, a na otvorenju su uručene nagrade najboljima.

Ocjenjivački sud, među pristiglim radovima 79 učenika, izabrao je najbolje i to u kategoriji MOC, vlastitoj kreaciji koju nije moguće kupiti među službenim LEGO setovima. Treća nagrada pripala je Jani Peterfi, druga nagrada Janu Stilinoviću i Roku Sučiću, a Patrik Novogradec, sa svojom LEGO kućom, osvojio je prvu nagradu.

Uz ovu izložbu učitelj glazbene kulture Davor Jendrašić, predstavio je svoju slikovnicu Legenda o Picoku. U stvaranju te slikovnice pomogla mu je Božica Jelušić, pitomačka pjesnikinja. Na izložbi je predstavio i maketu Đurđevačke utvrde i njezinu legendu o Picokima koju je napravio u sklopu poznate đurđevačke Picokijade. „Radi se o maketi starog đurđevačkog grada u kojem je prikazano opsjedanje

U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske ovakva LEGO izložba nikada nije bila održana. Zato me i privukla pomisao da pokušam organizirati nešto što još nije viđeno“, rekao je učitelj Davor Jendrašić.

Đurđevca od strane Turaka te kako su naši stari varkom pobijedili Turke. Cijela Picokijada i legenda o Picokima je ispričana na razne načine, no na ovakav način još nikada. Ovo je bilo nešto novo. Svi su ostali u čudu kada su vidjeli da postoji Picokijada u LEGO obliku.“ Za kraj učitelj poručuje: „Legići su jako zanimljiva igračka i trebalo bi djecu poticati na razvijanje mašte i kreativnost putem igranja legićima. Neke probleme moći će kasnije lakše riješiti. Volio bih da se ova izložba ponovi. Nadam se da je ovaj Brick Day 2017. na neki način motivirao djecu, da će se sada više baviti LEGO kockicama i da će se na godinu pojaviti s još boljim radovima.“ Nadamo se da će Brick Day prerasti u neku vrstu tradicije i da će se obilježavati svake godine.

Napisala: Helena Popović, 8.e Foto: Foto Begović

Nagrađeni učenici Jan, Roko i Patrik 43

Projekti

Proslava Dana ružičastih majica

Nasilje prestaje u našoj školi

Učenici Osnovne škole Petra Preradovića iz Pitomače obilježili su Dan ružičastih majica koji simbolizira miran protest protiv vršnjačkoga nasilja. Dan ružičastih majica, poznatiji kao Pink Shirt Day, program je prevencije vršnjačkog nasilja, a obilježava se zadnje srijede u veljači.

Obilježavanjem Dan ružičastih majica, 23. veljače 2017., pokazali smo da je naša škola protiv svakog oblika vršnjačkog nasilja. Dan smo obilježili noseći tradicionalnu ružičastu boju, a uz pomoć prigodnih plakata, crteža i panoa škola je zasjala u ružičastom ruhu. Tog dana, matična škola s deset područnih, već treću godinu za redom dokazuje da u našoj

školi nema mjesta nasilju i prenosi jasnu poruku: Nasilje prestaje u našoj školi! Ovim načinom pokušali smo probuditi svijest kod svojih vršnjaka da zajedno učimo sve da se nasilje u školi zaustavi.

Napisala: Monika Gašpar, 8.d Foto: Foto Begović

Ružičasto u PŠ Kladare

I mi se borimo protiv nasilja - Sedlarica

Dan ružičastih majica u PŠ Stari Gradac

Donacija opreme za potrebe informatičke učionice

vi informatike i informatičke pismenosti te vjeruje da će to biti motiv više da se učenici kasnije opredijele za studij računarstva i elektrotehnike, što zasigurno predstavlja dobar put za budućnost.

Također je istaknuo da ćemo i dalje surađivati u projektima te da će pomagati Osnovnoj školi Petra Preradovića s obzirom na potencijal nadarenih učenika i mladog kadra škole te ravnatelja koji ima viziju kako unaprijediti nastavu i modernizirati školu. Napomenuo je kako je lijepo surađivati sa školom koja se stalno dokazuje te čiji su rezultati na svim natjecanjima izvrsni. Budući da se sve više povećava interes učenika za pohađanje izborne nastave informatike, suvremena oprema omogućit će što kvalitetniju nastavu te programiranje micro: bit računala i robota.

Informatička učionica koristi se i u nastavi ostalih predmeta za interaktivne sadržaje koji itekako vesele naše učenike. Od prošle školske godine u nastavi kemije, fizike i biologije koriste se i pametne ploče što je još jedan pokazatelj moderniziranja naše škole te praćenja trendova e-učenja.

Izražavamo veliko zadovoljstvo i zahvalnost što je suradnjom naše škole i Fakulteta elektrotehnike i računarstva iz Zagreba ostvarena donacija 12 računala koji će omogućiti učenicima naše škole kvalitetniju nastavu informatike.

Dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva, prof. dr. sc. Mislav Grgić, istaknuo je zadovoljstvo što će našim učenicima omogućiti napredak u nasta-

Ravnatelj Igor Maresić i dekan FER-a Mislav Grgić 44

Napisala: Helena Popović, 8.e Foto: Dejan Tišljar, učitelj informatike

Uručenje zahvalnice

Opremljena informatička učionica

S tendencijom tradicije

Projekti

Blagdanski ugođaj zavladao je dvoranom Osnovne škole Petra Preradovića Pitomača 15. prosinca 2017. kada je, pod vodstvom naše psihologinje Sanje Jergović-Lesić, održan Božićni sajam.

Drugi po redu sajam povodom Božića pripremili su učitelji i učenici naše škole uz prigodnu božićnu priredbu koja je oduševila brojne posjetitelje. Program je raznježio i otvorio srca dragih i radoznalih gostiju.

Nastupili su školski zbor, dramska, vjeronaučna i ritmička skupina, recitatori, solistica Lana Pintar, rasplesani i raspjevani prvašići te plesne skupine Kulturno-umjetničkog centra Pitomača. Prigodnim riječima ravnatelj Igor Maresić otvorio je ovogodišnji sajam. Mnoštvo štandova zašarenilo je prostor dvorane. Radovi nastali na kreativnim i originalnim radionicama oduševili su sve prisutne. Učenici, učitelji i roditelji dokazali su da upornost i blagdansko ozračje rezultira vrhunskim događajem koji će zasigurno postati predivna tradicija.

Napisale: Anđela Barčan, Anastazija Cesar i Melani Dujmović, 3.r., PŠ Stari Gradac Foto: Foto Begović

Veselo i šareno uz bogatstvo božićnih ukrasa 45

Škoska knjižnica

Knjižnica širom otvorenih vrata (od izložbe do putovanja) »» ŠKOLSKA KNJIŽNICA je mjesto gdje se učenik uvodi u svijet knjige i čitanja. Čitanjem otkriva raznoliki svijet literature, uči tehniku i razvija naviku čitanja za cjeloživotno učenje. Srž njezina djelovanja čine ciljevi koji se primjenjuju na čitanje, informacijsku pismenost te kulturnu i javnu djelatnost.

Informacijska pismenost poučava učenike samostalnom projektno – istraživačkom radu, potiče ih na stvaralačko i kritičko mišljenje pri pronalaženju, selektiranju, vrjednovanju i primjeni informacija.

Jedna od zadaća školske knjižnice jest i kulturna i javna djelatnost unutar koje se može izraziti sva kreativnost i raznovrsnost predavanja, književnih susreta, izložbi i radionica tijekom školske godine. Svrha je ovoga izlaganja istaknuti neke od tih događaja u protekloj školskoj godini.

T

ijekom prvog polugodišta, a posebice u Mjesecu knjige učenici područnih škola posjećivali su knjižnicu te su sudjelovali u projektu Čitaj mi! U projekt smo uvrstili i teme knjižničnog obrazovanja koje su namijenjene učenicima nižih razreda: Knjižni-

ca-mjesto poticanja čitalačke i informacijske pismenosti, Dječji časopisi, Put od autora do čitatelja, Jednostavni književni oblici i upoznavanje Referentne zbirke. Na svakom satu napravili smo radionicu izrade straničnika koje su učenici izradili i ponijeli kućama.

Straničnici će im služiti za zabilježiti stranicu na kojoj su stali s čitanjem.

Drugo polugodište započeli smo obilježavanjem dana Međunarodnog priznanja RH prigodnim plakatom.

Veljača nam je bila rezervirana za Tjedan psihologije koji smo obilježili prigodnim panoom te smo se uključili u održavanje projekta Tjedan ružičastih majica. Sudjelovali smo u obilježavanju Valentinova i maskenbala u školi. Prijavili smo se za sudjelovanje u projektu Čitanjem do zvijezda. Nakon školske razine u našoj knjižnici održano je županijsko natjecanje u projektu.

Natjecali su se učenici OŠ Suhopolje, OŠ Vladimira Nazora, Virovitica i naše škole.

Ožujak smo obilježili Danom škole.

Organizirali smo pet radionica za niže i pet za više razrede na temu Preradovićevo doba. Prigodnu priredbu u holu škole pripremili smo i organizirali s učiteljicom Kristinom Prtenjačom. Dan

Učenici PŠ Velika Črešnjevica upoznaju Priručne zbirke 46

škole obilježili smo gostovanjem tv novinarke - voditeljice Dnevnika na HTV-u Marte Šimić - Mrzlečki, bivše učenice naše škole. Dan poslije organizirali smo 49. Literarne susrete u muzeju u Grabrovnici. Literarne uratke čitali su učenici i učenice šest osnovnih škola: OŠ Kloštar Podravski, OŠ Kalinovac, OŠ Molve, OŠ Gornje Bazje, OŠ Petra Preradovića Zagreb i naša škola. Ugostili smo književnicu Jasminku Tihi-Stepanić koja je predstavila svoju novu knjigu Moja neprijateljica Ana. Dan hrvatske knjige obilježili smo u travnju prigodnim panoom. Cijeli mjesec pripremali smo se za državno natjecanje Čitanjem do zvijezda koje se početkom svibnja održalo u Čakovcu.

Tijekom cijele školske godine slali smo priloge za objavu na fb stranici naše škole, a u mjesecu lipnju pripremali smo učenike, odabirali nagrade za najbolje učenike i uređivali pozornicu za završnu školsku priredbu osmaša.

Upoznavanje enciklopedija

Školska knjižnica

Preradovićevi kreativci na djelu

Tijekom nastavne godine u knjižnici provedene su akcije i organizacije Tisuću pahulja dobrote (sakupljanje hrane i toaletnih potrepština za potrebite Općine Pitomača), Obilježavanje Dana sjećanja na Vukovar, Interliber - organizacija posjeta učitelja sajmu i kazalištu, Flora Art - organizacija posjeta sajmu i kazalištu, Županijsko natjecanje iz Matematike i Astronomije - organizacija susreta i izleta u Muzej Petra Preradovića u Grabrovnicu, Posjet šestih razreda Pučkoj knjižnici i čitaonici na književni susret s Majom Brajko- Livaković, Radionice učenika virovitičke gimnazije povodom rođendana Petra Preradovića u Grabrovnici, Božićni sajam - organizacija, Suradnja s Pučkom knjižnicom i čitaonicom Pitomača, Suradnja s dječjim vrtićem Potočnica, Pitomača.

Učenicima se upravo kroz ovakve neformalne oblike druženja želi skrenuti pozornost na kulturu čitanja i potaknuti ih da steknu naviku redovitog dolaženja u školsku knjižnicu.

Knjižnica je prvenstveno mjesto druženja, zabave i učenja.

Osvrnem li se na proteklih nekoliko godina, mogu zaključiti da je takav način rada i motivacije vrlo uspješan – knjižnica često vrvi od radoznalih učenika koji sve više slobodnog vremena provode upravo u knjižnici.

Napisala i fotografirala: Ksenija Grudić-Kukavica, školska knjižničarka

Dan škole - akreditacije za sudionike

Učimo pisati krasopisom

PŠ Sedlarica u knjižnici 47

Maturalac

Pet dana iz najljepših snova ili noćnih mora – kako za koga Nešto za drage nam učiteljice i učitelje…

„Svrha maturalnog putovanje je obrazovna, odnosno omogućavanje učenicima upoznavanje s prirodnim i kulturnim znamenitostima“, kažu naši učitelji.

Iako je za nas učenike glavni motiv

Kip Nikole Tesle

Od prirodnih ljepota do kulturnih znamenitosti Prekrasni hrvatski gradovi, naselja i otoci… svaki od njih priča neku svoju priču. Zadar svoju priču priča morskim orguljama i Pozdravom Suncu. Naravno, crkve sv. Donata i katedrala sv. Stošije – najveća katedrala u Dalmaciji, dio su te priče, odišu starinom, duhovnošću i zagonetnošću. Zadarska riva prekrasno je mjesto za šetnje uz more i uživanje u bujnoj vegetaciji, posebice veličanstvenim palmama. Morske orgulje - mjesto su gdje energija mora, valova, plima i oseka stvara orkestar prirode.

Istovremeno s najljepšim zalaskom

U Zadru - Pozdrav suncu 48

maturalnog putovanja zabava, odnosno nastojanje da se steknu nezaboravne uspomene iz mladosti, ovu stranicu ipak posvećujemo, kako smo napomenuli, učiteljicama i učiteljima. Zaslužili su to s obzirom da su proveli pet, ne baš mirnih dana s nama. Zato uživajte u dijelu onoga što smo naučili…

Čovjek koji je izumio 20. stoljeće Smiljan – selo u blizini Gospića u kojem je 10. srpnja 1856. rođen veliki izumitelj, elektrotehničar i fizičar Nikola Tesla. U rodnoj kući, uz crkvu sv. Petra i Pavla, Tesla je proživio svoje djetinjstvo.

Sada to mjesto krasi Memorijalni centar koji nosi njegovo ime. Donji dio kuće

U Smiljanu - mali odmor

sunca na svijetu uključuju se i rasvjetni elementi ugrađeni u krugu te po posebno programiranom scenariju proizvode prekrasnu, iznimno dojmljivu svjetlosnu igru u ritmu valova i zvuka morskih orgulja. Nedaleko od Šibenika nalazi se Nacionalni park Krka poznat po velikom broju jezera i slapova. Dobio je ime po rijeci Krki koja je dio parka.

Krka je prirodni i krški fenomen sa sedam sedrenih slapova, među kojima je najpoznatiji Skradinski buk. On je najveći i vodom najbogatiji slap na Krki, visine 46 metara. Nacionalni park Krka prepun je zapanjujućih mjesta. Podignute su mnoge vodenice, a kompleks

posvećen je povijesnom pregledu života i djela Nikole Tesle. Pun je fotografija, pisanih dokumenata i Teslinih citata.

Tavanski dio kuće posvećen je pronalascima. Tu se nalaze funkcionalne replike izuma, poput okretnog magnetskog polja, Teslinog indukcionog elektromotora, transformatora, turbine i prikaza razlike između izmjenične i istosmjerne struje, odnosno Tesline i Edisonove.

Cijela kuća je popraćena zvukovima kao iz Teslinog djetinjstva. Nedaleko same kuće nalazi se ispitna stanica u kojoj je transformator od milijun volti, projektiran za bežični prijenos električne energije. Njegov rad može se ispitati uz pomoć neonske lampe. Svojim izumima Tesla je doprinio napretku tehnologije čime je olakšan život ljudi.

Teslino jaje

vodenica na Roškom slapu predstavlja prezentaciju starih zanata. Posuđena snaga vode mljela je žito i hranila ljude. Nezaobilazan dio Krke je i jezero Visovac s istoimenim otočićem na kojem su smješteni crkva i samostan.

Pašman - otok sreće i radosti, malih ljudi velika srca. Vrijedni i vedri otočani u novije vrijeme bave se i turizmom pa su razvili bogatu turističku ponudu.

Mediteranska klima razvila je bogati svijet flore i faune, a podmorje čuva i sve vrste školjaka i riba hrvatskog Jadrana. Morska struja koja mijenja smjer svakih 6 sati čini ovo more najčišćim na Jadranu.

Maturalac

Mladost – ludost

Veliku posebnost maturalca čine tinejdžerski postupci, poneke neugodnosti i ostvarene ili neuspjele

U društvu učitelja Marija Helda

UVOD – Zabava, zabava i samo zabava!

Vedro i sunčano vrijeme pratilo nas je gotovo sve dane, kažemo gotovo jer nas je jednog predvečerja, prije odlaska u disko, kiša preduhitrila. No nismo bili odviše tužni. Ples u disku zamijenilo je druženje i zabavama po sobama. Svako jutro učitelji su nas budili zbog jutarnje tjelovježbe na koju većina nas nije otišla jer bismo ju prespavale ili zakasnile na nju. Čast izuzecima! Neizostavni dio

Ispred katedrale u Šibeniku

POČETAK RADNJE - Misterij sobe 9A Svoje slobodno vrijeme uvijek smo koristili boraveći u sobi 9A. „Vlasnici“ te sobe bili su Dino, Erik, Antonio i Josip.

No rijetko kada su bili sami. Najčešći poželjni posjetitelji sobe bile su Mateja, Stela, Monika, Luka, Andre, Karlo…

Luka je uzeo dezodorans i napisao svoje ime na ogledalu. Mateji se ideja svidjela pa je potrošila cijeli dezodorans za ispisivanje svojeg imena. No trud nije bio uzaludan jer je tada Andre shvatio da se Mateja ne zove Marijana.

ljubavi. Skupina je to malih tinejdžerskih zamrzlama.

Bio je to dobar završetak školske godine i još bolji početak ljeta. U ranu zoru, 25. lipnja 2017., započelo je naše maturalno putovanje prema Sv. Filipu i Jakovu. Put autobusom bio je dug, ali ugodan, ispunjen očekivanjima, razgovorima, pjesmom, novim i starim prijateljstvima. Odzvanjali su učenički osmjesi i radovanja.

Usnuli Marko

svakoga dana bilo je kupanje. More je bilo toplo i zvalo nas je na razne načine. Plivanje, ronjenje, potapanje i skakanje bili su glavni izvor zabave u vodi. S ovim zadnjim naši učitelji nisu bili baš previše oduševljeni. Vikali su na nas da ne smijemo skakati u more, a za kaznu skoro smo morali pjevati karaoke. No umjesto toga pronašli smo novu zabavu - pijeskom smo zakopali Andrea i Teu. More na otoku Pašmanu, ili Pašnjaku kako je izjavio Dino, još nas je više mamilo. Zbog plićaka i mekog

Na putu prema Pašmanu

Imali smo svjetleće narukvice koje smo prosuli po cijeloj sobi. To je bio samo jedan razlog zašto je soba 9A na kraju maturalca proglašena najneurednijom sobom. Mateja je bila jako umorna pa je rekla da je probudimo za 15 minuta.

Doista smo je pokušali probuditi, ali nam nije uspijevalo. Tada nam se pružila prilika da ju našminkamo. Čak se niti onda nije probudila. Naš neuspješan posao buđenja odradila je budilica na mobitelu uz naše povike: „Jutro je!!!“ Dobro smo je prevarili. Dok je cijeli proces oko buđenja Mateje trajao, dečki su našminkali Josipa. To je razlog zašto

Smještaj u Turističkom naselju Margarita Maris u Sv. Filipu i Jakovu bio je prva liga. Bungalovi su nas oduševili, ponajviše zbog toga što smo shvatili da ćemo, kada to ne smijemo, moći vrlo lako prijeći iz jedne sobe u drugu, bilo preko balkona ili stazicom koja je odvajala bungalove. Rasporedili smo se u sobe, raspakirali se i iskoristili mali odmor kako bismo javili svojim roditeljima da smo sretno stigli.

Napokon stigli!

pijeska među prstima bilo je kao stvoreno za igru loptom i traženje školjki.

Neki su čak uspjeli pronaći i morsku zvijezdu. Putovali smo Zadrom, Šibenikom, Biogradom. Sunce nas je grijalo, a jednom prigodom Mateja (obučena u crnu odjeću) izjavila je kako crna boja ne privlači sunce. Večeri smo kratili zabavom u disku, glasnom muzikom, koktelima i prijateljima. Sve što jednom tinejdžeru treba za predivnu noć!

Kupanje ...

je Josipova plahta ostatak maturalca bila crvena.

Najviše korišteni ključ 49

Maturalac

ZAPLET - O onome što nismo smjeli…

Izlet u Biograd bio je dobar povod za kupnju zabranjenih stvari, s tim da su neki od nas već i došli na maturalac sa zabranjenim stvarima. Točnije, ponijeli smo nešto od onoga što su nam razrednici isključivo zabranili na zajedničkom roditeljskom sastanku. Reklamno pravilo glasi: Zabranjena je prodaja nikotinskih proizvoda maloljetnim osobama.

No ispada da to baš i nije tako. Sve bi bilo dobro da te zabranjene stvari ne ispuštaju intenzivan miris koji nisu uspjeli prekriti čak ni najbolji dezodoransi. Tada su započele naše muke…

hrabar učiniti to jer su učitelji detektivi stalno hodali po naselju i u tome ih nisu spriječili niti ranojutarnji sati.

Nismo uspjeli izdržati, san je bio jači od nas. Kada smo se probudili, kofer je netragom nestao.

RASPLET – Sudbina Dininog kofera

VRHUNAC - Učitelji detektivi Bez obzira na okupljalište u sobi 9A, nevolje su nastale u sobi 8B. Onaj intenzivan miris, spomenut maloprije, otkriven je upravo tamo. Tamo je sve trebalo biti i završeno – zabranjene stvari trebali smo predati, ali mi smo odlučili postupiti drugačije. Pravili smo se kao da ništa nismo učinili i da su učitelji pogriješili. Ivan je čak izjavio da je nedozvoljeni sadržaj ponio na maturalac s namjerom da ga baci u more. Reakciju naših učitelja detektiva na ovaj odgovor možete samo zamisliti.

Time smo samo produžili našu agoniju.

Razbježali smo se po svojim sobama jer znali smo da će učitelji detektivi vršiti pretrese soba. Dino se toliko zbunio da je svoj kofer, uz pomoć Andrea, iznio van na igralište jer je mislio da su mu unutra zabranjene stvari. No, u koferu bile su samo njegove osobne stvari. U cijeloj toj panici jednostavno je zaboravio da je sve dao Steli koja je na kraju sve priznala i cijeli sadržaj predala učiteljima. A što je bio s koferom? Nitko se nije usudio otići po njega. Koliko god se Dino trudio pronaći pravu osobu za taj poduhvat, nitko nije bio dovoljno

Fotka zadnjeg dana 50

stvaranje novih prijateljstava i rađanje novih ljubavi. To je zasigurno događaj koji se nikada ne zaboravlja i jedna je od najupečatljivijih uspomena mladih ljudi. Ako dvojite oko toga trebate li ići na maturalac, prekinite sa svojim razmišljanjem i učinite to. Požaliti nećete nikada!

Napisale: Mateja Bastalić, 8.d, Stela Blatarić, 8.d i Helena Popović, 8.e, Foto: redakcija lista

Izlet u Nacionalni park Krka

Dinin kofer prenoćio je u naselju, na igralištu, pokraj velikih kontejnera za smeće. Pogađate li što se dogodilo?

U pola šest ujutro smeće se odvozi.

Sudbina Dininog kofera sada je na otpadu smeća zajedno sa svim osobnim stvarima koje je ponio na maturalac. To jutro morali smo nazivati svoje roditelje i sve im priznati. Nije bilo lako. No na kraju pretresli smo sve doživljaje i pričice s ovog maturalca i oko jednog se slažemo – naš maturalac ostat će nam u lijepom sjećanju. Nadamo se da je on samo uvod u sva putovanja koja nas još čekaju u životu. Kući smo se vratili s puno dogodovština i nepodopština, ali bez jednog kofera. Pouka ovog događaja glasi: Nikada, ali baš nikada ne ostavljaj kofer, koji ne želiš baciti, pokraj kontejnera za smeće!

Na plaži

Učitelji detektivi

ZAVRŠETAK - Sjećanje za cijeli život Svakome dobro dođe neka promjena, bilo to mala ili velika, a maturalac je jedno jedinstveno iskustvo koje nudi tu promjenu. Ono omogućuje povezivanje,

Andre u zemlji pijeska

Eko kutak

Akcija sakupljanja staroga papira

razrednim odjelima i pojedincima.

Naša škola prva u županiji u sakupljanju starog papira

Učenici naše škole uvjerili su se u važnost reciklaže otpada putem predavanja koje se održalo u sportskoj dvorani.

U tome im je pomoglo natjecanje u kojem je svaki razred otpad trebao u što kraćem vremenu pravilno odložiti u kontejner za predviđeni otpad.

Natjecali su se učenici 2.c, 3.a, 3.b i 4.c razrednog odjela. Učenici su puno toga naučili i zabavili se te se pripremili za akciju sakupljanja starog papira.

Najuspješniji u sakupljanju papira bili su učenici 1.a i 3.a razrednog odjela sa svojim učiteljicama Željkom Hanzić i Slavicom Bartolić te učenici PŠ Stari Gradac i učiteljice Elica Novaković, Zvjezdana Štefanić te Jelena Ternjej Živoder.

Po prvi su puta nagrađivani i pojedinačni učenici, a najuspješniji su bili Matija Bartolić, Jana i Fran Zvonar, Josip Čubelić i Ida Kirin.

Zahvalnicu za sudjelovanje u ovoj eko-

naša škola organizirala je akciju sakupljanja staroga papira u kojoj su sudjelovale i područne škole. Predstavnici tvrtke Flora Vtc d.o.o., 2. lipnja 2017. godine, posjetili su našu školu i podijelili priznanja najuspješnijim

loškoj akciji dobila je i cijela OŠ Petra Preradovića Pitomača te je priznanje primio ravnatelj škole, gospodin Igor Maresić. U svojem izlaganju predstavnica Flore Vtc d.o.o., gospođa Danijela Karlović, istaknula je da je naša škola sakupila najviše papira u cijeloj županiji te nas tako potaknula da se odazovemo i iduće godine.

Razrednim odjelima, koji su prikupili najviše kilograma starog papira, ravnatelj Igor Maresić uručio je projektore i poručio kako je važno stalno težiti novim znanjima te postati još bolji i uspješniji. Istaknuo je kako je nagrada poticaj da svake godine pridonosimo razvoju ekološke svijesti te zadržimo kvalitetu nastave. Uređaji će biti odlično rješenje za moderniju, zanimljiviju i kreativniju nastavu. Prikupljanjem otpada, naša škola pomogla je u osvještavanju učenika i roditelja o potrebi razvrstavanja i skladištenja otpada na pravilan način.

Napisala: Helena Popović, 8.e Foto: Stela Blatarić, 8.d

Uručena priznanja, zahvalnice i projektor za sudjelovanje u akciji sakupljanja papira 51

Eko kutak

Učenici PŠ Grabrovnica u uređenju okoliša i sadnji cvijeća

Područne škole u očuvanju naše Zemlje

Zelena čistka

Učenici i učiteljice PŠ Stari Gradac i PŠ Grabrovnica te vrijedne članice KUD-a Petar Preradović iz Grabrovnice, 7. travnja 2017. održali su radnu akciju čišćenja i uređenja svoga mjesta. Učenici su prošetali selom i pokupili smeće, a nakon toga su posadili novo cvijeće. Većinu posađenog cvijeće darovala je obitelj Erhatić kojoj ovim putem zahvaljujemo. Uživajući u laganoj proljetnoj šetnji, učenici su očistili okoliše svojih škola i na taj način našem planetu čestitali rođendan. »» Kako vi sami možete pridonijeti očuvanju planeta?

Evo nekoliko ekoloških prijedloga kojima ćete pridonijeti smanjenju onečišćenja, ali i vlastitom zdravlju.

Učenici PŠ Stari Gradac

1. Razvrstavajte otpad kako biste smanjili onečišćenje planeta.

2. Umjesto autom, vozite se biciklom – tako ćete smanjiti onečišćenje zraka u svom mjestu stanovanja.

3. Koristite prirodna sredstva za čišćenje u kuhinji i kupaonici – tako ćete pridonijeti očuvanju naših voda.

4. Reciklirajte! – tako ćete smanjiti otpad koji guši naš planet.

5. Uključite se u ekološke akcije kad god možete.

6. Koristite platnene vrećice za kupnju i što manje kupujte proizvode umotane u plastiku – tako ćete smanjiti plastični otpad, koji onečišćuje cijeli planet.

7. Krupni otpad odlažite na za to predviđeno mjesto.

8. U šetnju nosite vrećicu i rukavice pa, kad ste u prilici, skupite odbačeni plastični otpad i vrećice.

9. Posadite stablo – novo drveće smanjuje onečišćenja u zraku i povećava pluća našeg planeta.

Napisala: Paula Dardic, 6.e Foto: Foto Begović

Cvjetne povorke učenika u razveseljavanju roditelja i prisutnih prolaznika

Manifestacijom Festival proljeća obilježen Dan planeta Zemlje

Cvijet za ljepši svijet

Dan planeta Zemlje, koji se tradicionalno obilježava svake godine 22. travnja, popraćen je manifestacijom pod nazivom Festival proljeća. Organizatori 52

ovog okupljanja bili su Općina Pitomača i Turistička zajednica Općine Pitomača, a veliku su ulogu imali Osnovna škola Petra Preradovića Pitomača te Dječji vrtić Potočnica koji su kao suorganizatori aktivno i sudjelovali.

Mala cvjetna povorka razveselila je prolaznike i roditelje. U Festivalu proljeća sudjelovala je razredna nastava matične škole te PŠ Dinjevac, PŠ Grabrovnica, PŠ Kladare, PŠ Sedlarica, PŠ Stari Gradac, PŠ Starogradački Marof

i PŠ Turnašica. Održan je i prigodan program u kojem su prisutne plesom i pjesmama pozdravile vrtićke skupine Pčelice, Sovice, Vjeverice i Zvjezdice. Tena i Lana, učenice naše škole, zapjevale su, a članovi dramske skupine Igrom maslačaka razveselili su i zabavili gledatelje. Ideja je bila potaknuti i osvijestiti važnost očuvanja našeg zavičaja i planeta Zemlje te podizanje ekološke svijesti. Krajnje je vrijeme da se probudimo i poduzmemo konkretne korake, a Dan planeta Zemlje uvijek je nova prilika da se pokrene što veći broj ljudi.

Napisala: Mateja Bastalić, 8.d Foto: Foto Begović

Eko kutak

Mladi čuvari prirode na djelu

I ptice trebaju ljudsku pomoć

Tijekom zime uspjeh preživljavanja ptica se smanjuje, mnoge ne nalaze dovoljno hrane pa ugibaju.

Zimskim hranjenjem pomažemo pticama pronalazak barem dijelom dovoljnih količina hrane.

Kada hladnoća stegne naš kraj, za gladne i promrzle ptičice, koje žive oko naše škole, brinu se učenici koji polaze grupu Mladi čuvari prirode.

Važno pravilo zimskog hranjenja glasi: ako započinjete hraniti ptice, činite to redovito tokom cijele zime. Naime, mnoge ptice se naviknu na siguran izvor hrane te se vraćaju svaki dan na

istu hranilicu cijele zime. Ako se naglo prekine hranjenje, ptice su dovedene u nezavidnu situaciju: nestankom dotad pouzdanog izvora hrane, mnoge ptice neće uspjeti na vrijeme pronaći drugo kvalitetno hranilište te dio njih neće preživjeti iduću noć. »» Čime hraniti ptice?

Mladi čuvari prirode s ljubavlju su izradili hranilice koje su objesili na drveće u školskom dvorištu. Ptičice su ponudili različitim zrnjem pomiješanim u domaću mast pa su tu smjesu utisnuli u češere. Tu su i neizostavni lančići na koje su nanizali stari kruh, kikiriki, špek i kokice.

Ptičicama se mogu ponuditi i razne sjemenke bogate uljima, žitarice, kukuruz i riža. Rado prihvaćaju razno svježe ili sušeno voće, posebno jabuku i sušenu smokvu. Uvijek dobro pomažu i ostatci iz kuhinje: kuhana riža, tijesto, kuhani kukuruz, zeleno povrće i ostatci voća koji su natruli pa ih se misli baciti u smeće.

Nikako ne treba ptice hraniti svježim kruhom jer ga ne mogu probaviti pa od njega obole i uginu. Može se pripremiti

izmrvljeni i dobro osušeni kruh za hranjenje. »» Što je još važno pticama?

Pored hrane, pticama je važno redoviti se kupati i piti. Kada je zima vrlo hladna, pticama je otežan pronalazak vode. Tijekom takvog razdoblja dobro je u blizini hranilice postaviti pojilicu posudu s mlakom vodom.

Našu pažnju i brigu ptice će u proljeće i ljeto zahvaliti i vratiti uslugu uništavanjem mnogih nametnika u vrtovima i voćnjacima, potpuno besplatno i bez ijedne kapi otrova, te svojim raznolikim i prekrasnim pjevom koji je neizostavni dio proljetnog ugođaja.

Napisala: Iva Jovanović, 6.d Izvor: ptice.hr Foto: Stela Blatarić, 8.d

Učenici izrađuju lančiće hrane za ptice

Marljivi učenici i ravnatelj naše škole u sadnji trešanja u školskom dvorištu

Uređenje školskog dvorišta

Školu ne čini samo zgrada, već i njeno okruženje. Stoga su učenici prvih razreda, sa svojim učiteljicama Željkom Hanzić, Vesnom Jelušić-Nemet, Jasminkom Bradaš te ravnateljem škole Igorom Maresićem, sadnjom trešanja u školskom dvorištu doprinijeli ljepšem izgledu naše škole. Ovom akcijom ujedno su obilježili početak proljeća.

Naše školsko dvorište krasi i malo jezerce. Mladi čuvari prirode iskoristili

su lijepo vrijeme kako bi uredili prostor oko njega. Time ujedno uče kako se treba ponašati u prirodi i prema prirodi koja nas okružuje. Hvala svim učenicima koji vode računa da dvorište naše škole uvijek lijepo izgleda i svima onima koji brinu o očuvanju okoliša.

Napisala: Paula Dardić, 6.e Foto: Stela Blatarić, 8.d

Čistimo i uređujemo školsko jezero

53

S raznih strana…

Zanimljivosti

Svečanom večerom i prigodnim druženjem, djelatnici naše škole obilježili su 5. listopada 2017.

Svjetski dan učitelja.

Dragi naši učitelji!

Zahvaljujemo na vašem strpljenju, pažnji i pravednosti prema nama. Cijenimo to što se trudite svaki sat učiniti nam gradivo zanimljivim i poučnim u isto vrijeme.

„Idućih pedeset godina neće biti važno koji auto vozite, u kakvoj kući živite, koliko novca imate u banci ili kakvu odjeću nosite. No svijet može biti barem malo bolji odigrate li važnu ulogu u životu djeteta.” „Ako se prema pojedincu odnosiš kao da je ono što treba i što može biti, on će i postati što treba i što može biti.” „Duša ozdravi kad je s djecom.” „Ne predaje učitelj ono što želi, ne predaje učitelj ono što zna, učitelj predaje ono što jest.” „Najviše što obrazovanje može pružiti djetetu u njegovu razvoju jest pomoći mu i Veseli snjegovići za domaću zadaću usmjeriti ga prema području na kojemu mu njegova nadarenost najviše odgovara, gdje će biti zadovoljno i stručno.” „Najveća nada svake zemlje leži u primjerenu školovanju mladosti.” „Najbolji učitelji ujedno su i najzahtjevniji učitelji: oni od učenika zahtijevaju razmišljanje.”

Napisala: Paula Dardić, 6.e Foto: Foto Begović

54

ZABAVA NA SNIJEGU Učenici 3.a razreda trebali su za domaću zadaću napraviti snjegovića u svom dvorištu.

Zadatak su napravili uspješno.

Zanimljivosti

Hvala na svakoj sekundi rada s nama jer treba za to imati snage, strpljivosti, predanosti, razumijevanja i ljubavi. Vi, naši učitelji, toga imate puno pa čak i previše!

Dragi učitelji - od srca vam HVALA!

DRUGAČIJA I ZANIMLJIVIJA NASTAVA Kako bi se ugrijali, učenici PŠ Turnašica održali su čajanku. Istražili su sve o čaju, a zatim ga pripremili u čajnoj kuhinji. Naučili su odakle čaj potječe te kako je otkriven. Saznali su da ima ljekovita svojstva te da postoje mnoge vrste čajeva.

Matematika na novi način

Nastava može biti zanimljiva i škola može biti zabavna. Ne vjerujete?

Slijedite ovaj slikokaz i uvjerite se!

Sigurno ćete se iznenaditi…

Bolje pamtimo uz topli čaj

Da matematika može biti zabavna i poučna, dokazala je učiteljica matematike Milena Virovac. Učenici su slagali vlakić putem domino pločica s decimalnim brojevima.

Učenje u prirodi

Učenici bivšeg 5.a, 5.b, i 5.c razreda iskoristili su sunčano vrijeme te zajedno sa svojom učiteljicom prirode, Anom Rumek, nastavu u učionici zamijenili školskim dvorištem. Novo gradivo prirode vezano uz stabljiku biljke cvjetnjače upoznali su na primjerima iz prirode.

Učenici bivšeg 2.a razreda učili su o raznolikoj i redovitoj prehrani koja je važna za pravilan rast i zdravlje. Uz pomoć naših Hranimo se zdravo kuharica, Vukice i Ines, saznali su koje namirnice trebaju jesti više, a koje manje. Razgovarali su o pripremanju hrane, o sastavljanju jelovnika, o nabavljanju namirnica. Saznali su kamo odlazi hrana koja se ne pojede te zašto je varivo bolje od pizze.

55

Kistom i perom

Razmišljanjima naših učenika ispunjeni su prazni listovi papira. Često ne znamo što zapravo mislimo sve dok ne vidimo ono što pišemo ili slikamo. Umjetnost omogućava pronalazak samoga sebe. Svoju inspiraciju, bilo likovnu ili literarnu, pokazali su nam brojni učenici. Donosimo jedan dio njihove inspiracije.

Nagrađeni rad na literarnom natječaju Oboji svijet šarenim bojama tolerancije

Tea Kukavica, 8.b

Kako je svijet izgubio boju?

Ovu mi je priču ispričala baka, zato što sam u vrtiću zadirkivala jednu djevojčicu. Priča me dirnula, ali i „opametila“ i više se nikada nikome nisam rugala. Priča ide ovako:

Nekada davno, dok je i baka još bila dijete, poznavala je jednu djevojčicu, drugačiju od ostalih. Djevojčica je u školu dolazila prljava, nepočešljana, u poderanoj odjeći… Nabrajala bi moja baka još dugo da je nisam prekinula i rekla joj: „Ali, bako, danas je sasvim normalno nositi „poderane“ majice i hlače.“ Baka mi je, nasmiješivši se, uzvratila: „Znaš, zlato moje, vremena se mijenjaju, a i stil odijevanja.“ Nastavila je baka svoju priču, ispijajući čaj iz male porculanske šalice, koja je isto pripadala nekome drugome vremenu. Dakle, tu su djevojčicu vršnjaci često zlostavljali. Ne samo psihički, ponekad i fizički, nažalost…

Ponovno sam prekinula baku u pripovijedanju i upitala je ima li kakvu fotografiju te djevojčice. Baka je potvrdno kimnula glavom, polako odložila svoju šalicu na stol i krenula prema svojoj staroj vitrini. Ondje je pronašla crno-bijelu razrednu fotografiju. Malo se zagledala, a zatim prstom pokazala sitnu djevojčicu. Bila je lijepa, ali je i na fotografiji izgledala zaista tužno. Preplavio me čudan osjećaj… Trznula sam se. Zamišljeno sam upitala baku: „Zašto je fotografija crno-bijele boje?“ Baka je nastavila priču… Svaki put kad bi je netko zadirkivao, djevojčici bi krenule suze. Svaki put kad bi njezina suza pala na tlo, svijet bi izgubio malo boje.

S vremenom, kako je djevojčica sve više plakala, svijet je sve više gubio boju. Tako je svijet polako gubio svoje boje… No jednoga su dana, dječaci i djevojčice koji su je zadirkivali, shvatili što su učinili. Odlučili su joj se ispričati i prihvatiti je, primiti u svoje društvo. Od toga trenutka, svijetu se vratila boja! „Svijetu se vratila boja, ali zato ti, mila moja, uvijek prihvaćaj druge onakvima kakvi jesu kako svijet opet ne bi gubio svoje boje“, savjetovala me baka.

Odrastajući, shvatila sam da svijet ne može izgubiti boju i da je baka svoju priču malo „začinila“ samo zato kako bih ja postala bolja osoba.

To joj je i uspjelo! Naučila me prihvaćati sve ljude bez obzira na to koje su vjere, koje je boje njihova koža, kojega su podrijetla ili nacionalnosti… Sjetila sam se jučer te priče. Došla sam do bake, poljubila je u obraz i rekla: „Ne brini, bako, ja i dalje čuvam svijet i njegove boje!“ Lorena Erdelji, 7.c 56

Lea Lovreković, 8.c

Jelena Dijaković, 8.b

Karolina Bogović, 7.d

Kistom i perom

Ekološki sam osviještena Drago stabalce!

Kristina Smiljanić, 6.e

Vidiš li ti ovaj naš svijet? Okoliš izgleda poput najprljavije čovječje duše.

Nemiran je. Ako malo bolje osluškuješ, čut ćeš ga kako plače, jeca i tuguje.

Njegovo srce postaje poput najhladnije zime. Ni za vrijeme toplih dana ne grije nas kao nekada. Okoliš više nije sretan. Kažnjava nas i ukazuje na to da se moramo pod hitno promijeniti i pobrinuti se za njega. Sav prekrasan prizor pun mirisnog cvijeća, sunca, zelene trave i raskošnih šuma bit će istrijebljen i to našom krivicom. Problemi su mnogo veći nego što sam mislila i zato postajem sve više ekološki osviještena. Ne radi se samo o bacanju smeća izvan kanti za smeće ili bacanju kojeg papirića u park, šumu ili na livadu. Radi se o prolijevanju nafte u naše Jadransko more gdje žive mnoga bića i ispuštanju štetnih tvari u našu atmosferu. Vrijeme je da svi postanemo barem malo više ekološki osviješteni ili će naša draga planeta Zemlja nestati u trenu u tragu smeća kojeg mi bacamo. Ako želiš zaista pomoći u očuvanju našeg okoliša, naše planete Zemlje, kreni od sebe. Nemoj bacati papiriće izvan koša, recikliraj papir, odlaži otpad u odgovarajuće spremnike. To je valjda najmanje što možeš učiniti. Ako želiš učiniti nešto više, pridruži se organizacijama i raznim udrugama koje također pomažu u zaštiti okoliša. Ili osmisli neku svoju organizaciju, npr. Zaštitimo okoliš ili Čuvajmo okoliš. Kako god, poduzmi nešto! Budemo li svi postali barem malo ekološki osviješteni, Zemlja bi mogla postati ljepše i čišće mjesto za život.

Drži se, drago moje stabalce! Nadam se da će za tebe doći bolji dani.

Stela Blatarić, 8.d

Lana Petrić, 5.d

Osmijeh koji ohrabruje

Najljepši osmijeh je osmijeh majke koja u rodilištu čeka bebu. Opisat ću svoju majku kako odlazi tri mjeseca prije u bolnicu i čeka me.

Moja mama Sanja rodila me vrlo malu, sa sedam mjeseci. Jedva je čekala da me vidi, ali čim sam se rodila imala sam problem. Nisam zaplakala. Ne mogu opisati što se može dogoditi ako dijete ne zaplače kad se rodi. Uglavnom, znam da to nije dobro. Mama me primila s osmijehom na licu. Odjednom sam zaplakala. Pretpostavljam da me rasplakao mamin osmijeh iza kojeg su izvirali bijeli zubi. Izmoreno lice krasile su joj zelene oči koje su me gledale.

Prestala sam plakati i u trenu bila okupana i obučena.

Taj me osmijeh ohrabrio i spasio. Ipak, mama je tu u dobru i u zlu.

Lara Tkalčec, 6.d Jelena Kapitan, 7.a

Anastazija Cesar, 3.r. PŠ Stari Gradac

Moj svijet

Lebdim… Osjećam hladnoću. Ona mi godi. Čujem neobične zvukove poput kapanja ili pljuskanja vode. Osjećam dodir na svojoj ruci. Polako otvaram oči.

Vidim plavetnilo. Što radim? Ja ronim, plivam! Promatram morski svijet pun boja i života. Šarenilo me ispunjava. Nastavljam plivati. Vidim zelene morske livade pune biljaka, velike školjke pune bisera. Vidim čaroliju morskih dubina. Potpuna suprotnost od našeg svijeta! Ribe plivaju oko mene. Različite su veličine, boje i oblika. Ah, kako je samo život u moru zabavan, neobičan, poseban… Željela bih zauvijek ostati tu, ali nešto me vuče. Drži me za ruku i povlači. Odupirem se, ali ne mogu. Plivam, guram vodu, upotrebljavam svu snagu, ali ne mogu pobjeći. Slika morskih dubina se muti… Padam s kreveta. Shvaćam da je sve bio samo san, ali još se ne dam. Zapamtila sam sliku koju sam vidjela i naslikala je. Znam gdje sam stala. Tu ću nastaviti sljedeće noći.

Ema Ivanović, 7.b 57

Kistom i perom

Treba živjeti prema zakonima srca Bio je početak nove školske godine.

Mia je kretala u šesti razred. Preselila se iz Osijeka u Zagreb pa nikoga nije poznavala.

Mia se vratila kući sretna i vesela. Bila je takva jer je u školi vidjela plakat o upisivanju u plesnu školu. Odmah je poželjela ići. O tome je razgovarala s roditeljima, no oni se nisu složili s njome. Mislili su da to nije za nju zato što je tek došla u novi grad u kojem bi najprije trebala steći prijatelje. Mia se u tišini svoje sobe rasplakala. Ona je zaista željela plesati. Nije imala nikakvog iskustva od prije, ali to joj nije smetalo. „Svaki učenik će jednom postati učitelj“, mislila je. Protestirala je na sve moguće načine, ali roditelji i dalje nisu promijenili svoju odluku. Ostalo je još svega par dana do upisa. Mia se dosjetila što bi mogla učiniti. Odlučila je uvježbati jednu koreografiju i otplesati ju roditeljima. Željela je dokazati da ona to može. Prezentirala je ples roditeljima.

Bili su iznenađeni. Mia nije ples najbolje otplesala, no oni su bili oduševljeni.

Rekli su kako bi ipak bilo dobro da se upiše tako da upozna nove prijatelje i ima neku svoju aktivnost. Mia je bila presretna. Sutradan je s mamom otišla u plesnu školu na upis, a nekoliko dana kasnije dogodio se i njen prvi trening.

Kroz vježbu je shvatila da je ples nešto u čemu uživa i da nikada od njega neće odustati.

Za zadnji dan nastave, Mia je morala, pred roditeljima svih učenika, plesati koreografiju sa svojim prijateljicama.

Mia je bila glavna zvijezda u plesu. Njezini roditelji bili su jako ponosni na nju.

Deset godina poslije, Mia se odselila u Ameriku gdje se zaposlila kao učiteljica plesa.

Sofija Martinčević, 8.e

Ona je obilježila moj život

Oduvijek sam voljela gledati serije i filmove, pa čak i crtiće, o prijateljstvu i pravim prijateljima. Bila sam očarana svim tim divnim osjećajima koje prijatelji pokazuju jedni drugima. Zapravo sam bila jako ljubomorna na ljude koji imaju prave prijatelje. Oni imaju sve, imaju prijatelja kojeg ja nemam.

Zbog toga sam prestala vjerovati u ljude sve dok se jednoga dana, kao grom iz vedra neba, pojavila ona.

Dogodilo se to početkom mojeg petog razreda. Kao i uvijek sjela sam sama u zadnju klupu. Nakon pet minuta u učionicu je ušla razrednica, ali nije bila sama. Sve je otkrivao njezin smiješak na licu i pokreti rukom koji pokazuju prema ulaznim vratima. U razred je ušla neka djevojka. Svi smo se zagledali u nju, a ona se smiješila. Razrednica ju je predstavila kao novu učenicu našeg razreda. Rekla joj je da sjedne pokraj mene. Pogledala sam je oštro kao upozorenje da sam opasna i da me se čuva, a ona se mojeg pogleda nije uplašila, već ga je uzvratila. Tako je počelo naše druženje. Na odmoru ostale smo u učionici prepisivati pitanja s ploče. Odmah sam shvatila da piše sporo, kao i ja. U tih deset minuta odmora saznala sam da se zove Mirta, da dolazi iz Švicarske, ali da joj mama živi u Zagrebu. Saznala sam da igra nogomet, baš kao i ja. Ipak nisam mogla izdržati da je ne upitam kako joj se zove najbolja prijateljica. Nisam mogla vjerovati kada je rekla da je nema. U tom trenu moj se život potpuno promijenio. Taj dana jahale smo njezina konja, igrale nogomet, šivale torbice za mobitel. Jednu je napravila samo za mene.

Išle smo planinariti, njoj to nije išlo baš najbolje pa sam joj pomogla. I na kraju dana uslijedio je onaj osjećaj, onaj divan osjećaj koji sam čekala cijeli život, a ispunio se u obliku pravog i iskrenog prijateljskog zagrljaja.

Od toga dana više mi nisu trebali filmovi, serije ni crtići. Napokon sam imala pravog prijatelja.

Dalila Fodor, 8.e

Kućna svađa - možemo li bez nje?

Kad sam se rodila, svi su znali što je došlo na ovaj svijet, ali ne i tko.

Volim se svađati. Imam odgovor na svaku rečenicu svake osobe. Ne podnosim dvoličnost, razmaženost, umišljenost i slične osobine. Ne podnosim ni ljude općenito i to je moj problem. Ne prođe ni jedan sat da ja nekome nešto ne dobacim. Makar znam da to nije dobro, ponavlja se iz dana u dan. Što se tiče moje obitelji, najviše se svađam s bratom radi njegova izazivanja.

Nažalost, ta svađa uvijek preraste u tuču. Tad pokušavamo biti što tiši jer znamo da će našu borbu prekinuti mamin krik. Ona smatra da se sve može riješiti razgovorom. I može, ali samo ako su osobe koje su se sukobile dovoljno razumne. Mama i tata se nikad ne svađaju, ni ne prepiru. Uvijek nađu sredinu pojedinih mišljenja i sve to izbalansiraju, ali ipak uvijek postoje dvije strane svega. Prvu stranu čine mama i brat, a drugu, onu jaču stranu, tata i ja. Valjda smo se tako podijelili prema sličnostima. Mama i brat izazivaju, a tata i ja uzvraćamo sarkazmom. No, ako malo bolje razmislim, nekad su svađe i dobre. Tad na površinu izlazi naše pravo mišljenje. Ali ako se smireno popriča o tome, stvari su jasnije. Najlakše je nekoga uvrijediti bez imalo razmišljanja u tom trenutku da bi se ti osjećao bolje.

S realnog gledišta, države bi stalno vodile ratove da probleme ne rješavaju mirnim putem. Trebamo biti tolerantni jer nije uvijek izrečeno onako kako se mislilo.

Kelly Sesvečan, 8.e

58

Kistom i perom

Priča jednog šalabahtera

Dugo vremena bio sam samo zadnja stranica bilježnice. Nisam bio ispunjen slovima i sve je bilo mračno. Dosađivao sam se sve dok me jednog jutra, moj vlasnik, Mihael istrgnuo iz bilježnice. Tada sam prvi put ugledao svjetlost.

Mihael me stavio na stol i ubrzo sam osjetio škakljanje olovke. Neki čudni brojevi osvanuli su na meni. Nisam ih razumio, pisalo je da su to računske radnje. Mihael me primio za moje vrhove, preklopio tri puta te stavio u džep. Opet je bilo mračno, ali i poprilično hladno. Shvatio sam da je Mihael vani i da brzim koracima nekamo žuri. U toplini prostorije i zvukom zvona, znao sam da je Mihael u školi. Sjeo je u školsku klupu, a ja sam se još više zgužvao. Ubrzo sam čuo učiteljicu kako najavljuje podjelu ispita iz matematike. Osjetio sam Mihaelove ruke koje me nespretno vuku iz džepa. Za čas sam bio razmotan, ali i dalje skriven ispod klupe. U tom trenu shvatio sam tko sam ja: Šalabahter iz matematike! I to šalabahter u rukama nespretnoga vlasnika! Naravno da je Mihael postao sumnjiv učiteljici. Došla je do njega i krenula mu pretraživati stvari. Niti samom mi nije bilo jasno kako sam uspio ostati nezapažen. Učiteljica se udaljila pa sam nastavio pomagati svojem vlasniku. Ponovno se oglasilo zvono. Ja sam vraćen u džep, Mihael je predao test i otišao dalje na nastavu.

Kada je došao kući, izvadio me iz džepa. Pomislio sam kako ćemo sada biti najbolji prijatelji, ali prevario sam se. Mihael me trgao na komadiće i bacio u koš za smeće. I to mi je hvala što sam mu pomogao!

Luka Šamu, 6.e

Podravska razglednica

Živim u Podravini i ponosan sam na to. Podravina je moja ljubav i sreća još od djetinjstva.

Taj mili rodni kraj prepun je ravnica i polja. Podravina buja zelenilom. Šume obiluju vrbom, jasenom, topolom i još mnogim raznim drvećem. Moj kraj poznat je po rijeci Dravi i Križničkome mostu. Jedina planina u Podravini je Bilogora. Podravski kraj poznat je i po dobrim ljudima koji su puni ljubavi.

Kod nas nema da svaki susjed radi za sebe, nego kad treba susjedu pomoći, idemo svi. Važno je istaknuti da su Podravci pošteni ljudi. Bave se poljoprivredom, stočarstvom, vinogradarstvom i drugim raznim zanimanjima.

U mojem zavičaju ljudi „pripovedaju“ kajkavskim narječjem. Podravina je poznata po uzgoju svinja. Ne smijemo zanemariti ni fino podravsko vino koje rade naši vinogradari. Podravske gorice nalaze se u Otrovanskom bregu, Aršanju i Črešnjevici. Naše kleti imaju poseban „štih“. Prostorije su uređene po starinskim običajima. Berba grožđa u našim goricama pravo je veselje.

Najdraži dio berbe mi je kad gazda gorica poviče: „Ajmo, svi na ručak!“ Za ručkom stol je pun raznih podravskih specijaliteta: zlevanke, kukuružnjače, diganog kolača, pite sa sirom i jabukama, grah-salate, goričnog krumpira, odojka, janjeta i još puno toga. Kako bi to bilo da kod nas nema Martinja. Na Martinje se krsti mošt. Dobra kapljica voli se popiti i u mojoj ulici. Ja živim u Pitomači, u Dravskoj ulici. Pitomača je poznata po crkvi sv. Vida i po pitomačkom festivalu koji se održava svake godine u šestom mjesecu.

Podravina i Pitomača moja su ljubav, sreća i pjesma. Kud god idem, sa mnom je taj predivan kraj.

Edi Kovač, 8.c

Stranica mojeg dnevnika 9. listopada 2017.

Napokon sam stigao u herojski grad Vukovar. Toliko dugo ga želim posjetiti i sad mi se pružila prilika. Ovdje sam sa svojim razredom u pratnji svoje razrednice.

Putujući prema Vukovaru, razmišljao sam kako su se naši vojnici borili za Hrvatsku. Moja razmišljanja još su više pobudile razrušene zgrade i kuće koje sam vidio na ulasku u Vukovar.

Slušajući predavanja o Domovinskom ratu, shvatio sam da braniteljima nije bilo lako. Mnogo njih je dalo svoj život kako bih ja danas mogao živjeti u svojoj domovini. Nakon predavanja, krenuli smo u Gradski muzej grada Vukovara gdje sam vidio video isječke prijašnjeg izgleda grada i za vrijeme rata. Dirnula su me tužna lica starijih osoba i male djece koja su bez ičega morala napustiti grad. Posjetili smo i dvorac obitelji Eltz. Srpski vojnici razrušili su cijeli dvorac i ukrali sve slike, umjetnine i druge vrijednosti. Drago mi je što danas dvorac stoji u punom svojem sjaju.

Sada ležim u krevetu i razmišljam zašto je izbio Domovinski rat. Zašto se uopće ratuje? Odgovor ne mogu naći. U mislima su mi djeca, kao što smo mi sada, koja su izgubila očeve i druge članove obitelji. Molim se za njih i za sve naše hrvatske heroje.

Nikola Presečan, 8.d

Jana Zvonar, 4.a

59

Monika Gašpar, 8. r.

Stela Blatarić, 8.r. - tehnika olovka, mentor Zvjezdana Štefanić