Hlapic

ISSN 1332-8964

List učenika i učitelja Osnovne škole Ivane Brlić - Mažuranić Virovitica Godina XV. Broj 20 Siječanj 2010.

Sport TEMA BROJA

Broj 20., siječanj 2010.

Uređuju učenici novinarske družine s voditeljicama Gordanom Kos, Renatom Sudar i Blankom Medvecki literarna družina s prof. Željkom Puškarić i učenici razredne nastave s njihovim učiteljima

Za izdavača Josip Strmečki, ravnatelj OŠ Ivane Brlić – Mažuranić, Virovitica Tina Ujevića 18, 33 000 Virovitica

Izdavač OŠ Ivane Brlić – Mažuranić, Virovitica tel. 033/726-071, fax 033/726-072 os-ib-mazuranic@vt.tel.hr www.brlici.hr

Fotografije Vjekoslav Lončar, Jasna Razlog- Grlica, Renata Sudar, učiteljice razredne nastave, učenici novinarske družine, vanjski suradnik Matej Sudar

Redakcija školskog lista Iva Ljubanović, Fran Hercigonja, Monika Mikolčić, Vesna Biuk, Maks Luka Šenjug, Lovro Kićinbaći, Monika Katalenić, Luka Sudar, Margareta Horvat, Anamaria Mikolčić Zahvaljujemo na suradnji ravnateljici Dječjeg vrtića „Cvrčak“ Ani Tomac, dr. Ljiljani Kucljak – Šušak i dr.

Slavici Letici- Ramljak.

Duh stare Grčke opsjeo našu školu Citius, altius, fortius - brže, više, jače!

Potaknuta punom riznicom uspjeha naše škole započela sam pisati ovaj uvodnik. Za početak, najiskrenije čestitke prvacima u znanosti, umjetnosti i sportu.

Zbog čestih sportskih događanja i uspjeha naše škole, sport je još jednom zasluženo pobijedio, ovoga puta u konkurenciji s ostalim temama za novi broj Hlapića.

Veliki poticaj za stvaranje novoga broja bile se pohvale na državnom LiDraNu u Puli kao i mnogi drugi uspjesi koji su postali ponos naše škole. Sve bih ih nazvala jednom riječju – Najbolji!

Održavanjem Hrvatskoga olimpijskoga dana oživjeli smo duh stare Grčke koji je u trenu opsjeo našu školu.“Brlićiiiiii!!!“, orilo se često za vrijeme raznih natjecanja kao podrška našim sportašima. Pljesak, usklici i vrisak sreće s tribina bio je i više nego dobar vjetar u leđa igračima na parketu. Kao velika navijačica i sama znam kako je napeto. Ponekad je nama navijačima jednako kao igračima, jer kad oni gube, gubimo i mi, a kada pobjeđuju, pobjeđujemo i mi. Zato sva sreća što u većini slučajeva pobjeđuju, jer drugi dan, iako bez glasa, bar znamo da ga nismo uzalud izgubili. Moram spomenuti da nam zasigurno nije bilo žao glasa koji smo potrošili na naše sjajne rukometašice koje su postale državne prvakinje. I tako na kraju želim svima malo sportskoga duha i puno novih pobjeda i uspjeha uz moto: „Brže, više, jače“ jer mi to možemo i znamo.

Vaša urednica Iva Ljubanović, 8.a

Lektura Renata Sudar, prof.

Odabir likovnih radova učiteljice likovne kulture Ankica Fijala, Vesna Matovina i učiteljice razredne nastave

Glavna urednica Iva Ljubanović, 8.a

Odgovorna urednica Renata Sudar, prof.

Naslovnica ...i oni su odabrali sport: Sven Balint, Tea Balint, Sanja Gomerčić i prof. Mario Hrženjak

Grafička priprema i tisak Grafički studio 1dva, Virovitica www.1dva.hr

Naklada 1000 komada

Sadržaj

2

Hlapić - školski list OŠ Ivane Brlić – Mažuranić, Virovitica

2 3-5 6-7 8-9 10 - 11 12 - 13 14 - 15 16 - 17 18 - 21 22 - 27 28 - 29 30 - 39 40 - 43 44 - 45 46 - 49 50 51- 53 54 - 57 58 - 59 60 - 61 62 - 63

uvodnik, sadržaj, impresum tema broja – sport – proučavamo sport – razgovaramo sport – ispitujemo sport – posjećujemo sport – uspijevamo sport – studiramo sport – poučavamo sport – istražujemo sport – odabiremo sport – zabavljamo se iz riznice uspjeha projekti scenska umjetnost u dobrom društvu novosti u školi novo lice škole školski globus putovanja likovno - literarni sportski podlistak kućni ljubimci

Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti

Put do uspješnog sportaša

Programi izvannastavnih aktivnosti u osnovnoj šk oli osiguravaju učenicima str učno - pedagoški pristup sportu, zadovoljavaju že lju za natjecanjem, pruž aju mogućnost organiziran ja kvalitetnog provođen ja.

i izvanškolske aktivnosti u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi u osnovnoj školi potrebni su odgovarajući prostori i oprema.

Kvalitetno provođenje slobodnog vremena Programi izvannastavnih aktivnosti u osnovnoj školi osiguravaju učenicima stručno- pedagoški pristup sportu, zadovoljavaju želju za natjecanjem, pružaju mogućnost organiziranja kvalitetnog provođenja slobodnog vremena, a ujedno uče kako učenici trebaju voditi brigu o svome zdravlju. Cilj je izvannastavnih aktivnosti obuhvatiti što veći broj učenika bez obzira na njihove sposobnosti. Isto tako važno je uočiti motoričke sposobnosti učenika i usmjeravati ih u sportske klubove. Baveći se sportom, učenici stječu jednu pozitivnu naviku koja će im omogućiti i lakše bavljenje bilo kojim drugim aktivnostima.

ekipa spremna za natjecanje

Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti važne su za odgojnoobrazovni rad za sve razrede osnovne škole. Te se aktivnosti već godinama provode u osnovnim školama. Veoma su važne za razvoj djece. Sve se aktivnosti planiraju na početku školske godine. Dužnosti nastavnika razredne nastave, razrednika i nastavnika tjelesne kulture da s učenicima, njihovim organizacijama, organizacijama tjelesne kulture i drugim zainteresiranim organizacijama izvan škole dogovore aktivnosti te izrade plan i program za tekuću školsku godinu. Za izvannastavne

sportske ekipe - samo jedan dio izvannastavnih aktivnosti

Natjecanja u različitim disciplinama Oni koji su najuporniji i najbolji, odlaze i na različita natjecanja, u školi i izvan nje. Tako mogu sudjelovati u tenisu, stolnom tenisu, rukometu, nogometu, košarci, odbojci, atletici... Da bi učenici došli do državnog natjecanja, moraju uložiti velike napore.

Postoje nekoliko razina natjecanja.

Međuopćinsko, županijsko, regionalno pa zatim državno.

Međuopćinsko je natjecanje najniži stupanj natjecanja. Tamo dolaze svi učenici koji bi htjeli proći na idući stupanj. Samo najbolje plasirani idu dalje. Regionalno obuhvaća najbolje plasirane pojedince ili momčadi sa županijskog natjecanja.

A s regionalnog natjecanja u pojedinačnim sportovima prolaze dvoje najbolje plasiranih, a u momčadskim sportovima sam jedan.

Državno je najviši stupanj natjecanja.

Margareta Horvat, 6.a

Tema broja: Sport - proučavamo

3

Svi imaju jednaku šansu

Sport - proučavamo

4

Školska športska društva

atletska sekcija

Školska športska društva nastala su na temelju preporuke Hrvatskog školskog sportskog saveza da se u svakoj osnovnoj i srednjoj školi na području Republike Hrvatske osnuje određena vrsta organizacije koja će djelovati pod okriljem županijskih školskih sportskih saveza, a u cilju provođenja sportskih natjecanja među školskom populacijom.

njihov odnos prema učenju, radu i disciplini te međuljudski odnos prema ostalim učenicima i nastavnicima. Kako je većini učenika stalo da nastupaju u sportskim natjecanjima predstavljajući svoju školu, većina njih pokazuje napredak i u tom dijelu, budući da su im lijepo ponašanje i dobre ocjene uvjet da nastupaju, odnosno brane boje svoje škole.

Nastavnici TZK pokušavaju kod učenika, koji sudjeluju u radu ŠŠD-a, razvijati i njihov odnos prema učenju, radu i disciplini te međuljudski odnos prema ostalim učenicima i nastavnicima.

Rad, disciplina i učenje

Važna je masovnost

ŠŠD kao dodatak nastavi TZK potiče kod učenika skladan biopsihosocijalni razvoj. Što znači da učenici uz dva sata nastave TZK, koji su ipak nedostatni za skladniji razvoj antropoloških karakteristika, mogu unutar sekcija ŠŠD doći do poboljšanja ne samo njihovih motoričkih znanja iz određenih sportova, nego se i motoričke sposobnosti i dostignuća mogu razvijati u skladu s njihovim potrebama. I ne samo to, nastavnici TZK pokušavaju kod učenika, koji sudjeluju u radu ŠŠD-a, razvijati i

Pod okriljem Hrvatskog školskog sportskog saveza zastupljeno je nekoliko sportova i sportskih grana.

Najzastupljenije su sportske igre: nogomet u muškoj konkurenciji, zatim rukomet, košarka i odbojka kako u muškoj tako i u ženskoj konkurenciji.

Tu su još atletika, gimnastika, plivanje, kros, stolni tenis, šah i badminton. Do ove godine u sustavu natjecanja ŠŠD bili su još tenis i streljaštvo, međutim zbog malog broja škola koje su sudjelovale u tim sportovima Izvršni odbor Hrvatskog školskog sportskog

saveza od ove je godine izbacio ta dva sporta iz sustava natjecanja. Također od ove godine državno prvenstvo ŠŠD-a predviđa uz dosadašnja natjecanja i dvije nove kategorije, a to su kategorije 5. i 6. razreda za dječake u nogometu, košarci, rukometu i atletici, te za djevojčice u odbojci, rukometu, košarci i atletici. Bit i svrha ŠŠD-a je privući i uključiti što veći broj učenika i učenica u sportske aktivnosti.

Ne samo u smislu natjecanja, već kako bi učenici i učenice u životu, danassutra, mogli samostalno koristiti bilo koji vid tjelesne aktivnosti u svrhu očuvanja i unaprjeđenja vlastitog zdravlja.

Anamaria Mikolčić, 6.c

rukomet

5 Školsko međurazredno natjecanje u atletici Još ćemo se jednom prisjetiti najuspješnije školske godine naše škole što se sporta tiče.

Nakon povratka iz Šibenika, gdje je održana završnica državnih natjecanja osnovnih škola i gdje smo kao škola jedini nastupili s

Kao točka na pet različitih ekipa u pet različitih sportova i osvojili naslov najboljih, onaj u rukometu za djevojčice, u školi je održano i natjecanje u kojima je sudjelovalo više od 250 učenika i učenica predmetne nastave. Riječ je o međurazrednom natjecanju u atletici. U četiri kategorije natjecanja

Hrvatski olimpijski dan

(5.- 6. razredi djevojčice, 5.- 6. razredi dječaci, 7.- 8. razredi djevojčice i 7.- 8. razredi dječaci) i pet disciplina (trčanje 60 m /100 m, kros, skok u dalj, bacanje kugle i štafeta 4 x 100 m) podijeljeno je 96 medalja najbolje plasiranim učenicima i učenicama i 12 diploma najuspješnijim razrednim odjeljenjima.

Mario Hrženjak, prof.

Bijela majica- simbol mira, prijateljstva i razumijevanja

de razvoju prijateljstva, Cilj je manifestacije bio približiti mla redovito bavljenje mira i tolerancije te potaknuti ih na prvom koraku prema sportom i tjelesnim aktivnostima kao zdravijem načinu života.

Povodom Hrvatskog olimpijskog dana, koji se obilježava 10. rujna na području cijele Republike Hrvatske, u našoj je školi održano školsko međurazredno natjecanje u disciplini potezanja užeta.

Prvi korak prema zdravom načinu života Kao i na svečanom otvaranju pravih Olimpijskih igara natjecanje je počelo mimohodom sudionika nižih razreda, nakon čega je uslijedio kratki govor o Olimpijskom pokretu i povijesti Hrvatskog olimpijskog odbora, kojeg su pročitale učenice Heidi Černeli, Dora Đeri te Klara Miš.

Olimpijsku prisegu, kojom sudionici natjecanja obećavaju fer i poštenu borbu, izrekli su u ime svih sudionika natjecanja Enio Bakić i Iva Galetić,

a igre su otvorile školske stručne suradnice Sanja Milković-Šipek i Nina Babić. U samom je natjecanju sudjelovalo više od 250 učenika i učenica podijeljeno u 4 kategorije.

Tako su u zanimljivim i napetim odmjeravanjima snage i spretnosti najuspješniji bili učenici sljedećih razreda. U kategoriji 1. i 2. razreda najuspješniji su bili dječaci i djevojčice iz 2. b razreda. U kategoriji 3. i 4. razreda pobjedu su odnijeli predstavnici 4.b dok su u kategorijama 5. i 6., te 7. i 8. razreda prva mjesta ostvarili učenici i učenice 6. b i 8. e razreda.

moramo uspjeti

Hodajte, trčite, krećite se Cilj je manifestacije bio približiti mlade razvoju prijateljstva, mira i tolerancije te potaknuti ih na redovito bavljenje sportom i tjelesnim aktivnostima kao prvom koraku prema zdravijem načinu života. Na kraju treba naglasiti da je natjecanje prošlo u odličnoj atmosferi gdje su natjecatelji zaista pokazali da nije uvijek važno pobijediti, nego je ponekad ipak važnije sudjelovati.

Mario Hrženjak, prof.

napeto se iščekuje početak

Sport - proučavamo

pozdrav za uspjeh

Susret s Milkom Babović u projektu „Odaberi sport“

Sport - razgovaramo

6 rtu novinarski pozdrav spo

biti dobar motivator Svaki nastavnik može t. Slušajte svoje da dijete odabere spor roditelje koji vas nastavnike, ali i svoje a sporta, ali i utjecati mogu naučiti počecim ke. da njegujete svoje navi Odakle je potekla ideja ovoga projekta „Odaberi sport“?

Ideju je potaknuo prof. tjelesne kulture Vito Spasović uz podršku brojnih suradnika, a realizira se pod geslom sport – da, alkohol, droga, pušenje – ne. Pridružila sam se tome timu kad sam dobila njegove knjige na uvid prije tiskanja u kojima sam otkrila da će djeca puno naučiti o sportu, ali i roditelji. One su namijenjene za širu populaciju djece, ne samo za one koji žele postati vrhunski sportaši, olimpijci. U tim će knjigama svako dijete naći sebe.

Mislite li Vi, kao dugogodišnja sportašica, da se djeca dovoljno bave sportom?

Ne bave se dovoljno, no u ovoj dobi to je kanalizirano u igru. I ja sam sport upoznala kroz igru u obitelji u kojoj je majka bila uzor. Vodila nas je na izlet u okolicu; skakali smo, pretrčavali jarke, trčali, a za nagradu dobili bombone. Znači, sve počinje u kući. Morate nešto prihvatiti i imati na umu – u današnjem suvremenom odgoju mladi trebaju shvatiti da je kretanje presudno da bi poboljšali cirkulaciju koja je važna u radu svih mišća, mozga... Još ću vam nešto reći. Dobri šahisti ili klizači moraju prakticirati brzo hodanje i kretanje. Po sastavu krvi vidi se koliko smo spremni za naporan umni rad.

Blaga, ali i zadnja riječ Kako motivirati djecu da odaberu zdrav život u kojemu neće biti mjesta za drogu i ostale poroke?

Ja sada na ovakav način da razgovaram s njima. Sve ovisi o uzrastu djece, onima malima volim započeti pričom i uvjeravanjem, što su odrasliji, navedem im primjere iz života. Razgovarajući s djecom, moraš paziti na rječnik i kako im objasniti. Govorim im uopćeno, našalim se s njima: „Vidite kako se ja držim u svojim godinama.“Znam im reći kako i na olimpijadama sportaši znaju uzimati lijekove za proširenje krvnih žila. U mozgu je zaštita koja djeluje kao zapreka na određeni narkotik. Kada ti to pomičeš, rabiš svoje rezervne snage, a onda slijedi oštećenje zdravlja.

Sportaši su shvatili da to ne valja, posebice kad su im se počela rađati hendikepirana djeca. I hormoni su vrlo štetni za zdravlje svakoga sportaša.

Što je za Vas sport?

Sport ne kvari ljude, ljudi kvare sport. Ovo što mi sada želimo prenijeti djeci je vječno. Sport je jednom riječju formiranje ličnosti kroz zdravlje.

Koji su uvjeti za razvoj uspješnog sportaša?

Kao u svakom drugom poslu moraš imati neku naslijeđenu osobinu da možeš biti dobar. Uzimam primjer atletike – svaki čovjek hoda, trči i skače. Potreba još postoji od najprimitivnijeg čovjeka koji je u prirodi preskakao zapreku, trčao za plijenom te bježao od zvijeri koja ga goni. Tako je nastalo kretanje koje je danas važno u razvoju svakoga čovjeka jer je problem svih isti – previše sjedenja, a premalo kretanja.

Vaša poruka svima mladima.

Svaki nastavnik može biti dobar motivator da dijete odabere sport. Slušajte svoje nastavnike, ali i svoje roditelje koji vas mogu naučiti počecima sporta, ali i utjecati da njegujete svoje navike. To je i dio roditeljskog odgoja. U školi nije uvijek lako, ali ako ti se objasni zašto je nešto dobro, možda ćeš lakše prihvatiti.

Nekada mora biti i malo prisile jer svi oni koji vas odgajaju i uče, moraju imati blagu, ali i zadnju riječ.

Valentina Šegić, 8.b svi žele autogram

mi smo odabrali sport

Budi poseban bez droge i alkohola Cilj je programa „Odaberi sport” prevencija negativnih socioloških pojava kod mladih kroz predstavljanje pojedinih sportova i uloge sporta u izgradnji zdravih životnih stilova mladih. Osim toga podijeljena je knjiga „Mladi sportaši” za škole i dječje vrtiće s područja Virovitičko-podravske županije.

Provodi se u suradnji s Uredom za suzbijanje zlouporaba opojnih

droga Vlade Republike Hrvatske, Hrvatskim olimpijskim odborom te Zagrebačkim judo savezom.

U programu je sudjelovala poznata hrvatska sportašica i komentatorica, koju subotom gledamo u emisiji Ples sa zvijezdama, Milka Babović koja se rado odazvala pozivu za naš školski list Hlapić.

Lara Bakir, 8. b

Čari sporta

U njemu nema recesije U nekim trenutcima naprosto osjetim da mi je lakše doći do nekih svojih želja, ciljeva, upravo zato što sam sportaš. Širok pojam velikog značaja. Dio je života, dio ljudske kulture, nešto što bismo trebali konzumirati od rođenja do smrti.

On je opijum, nezaobilazna potreba.

Mnogi ne znaju značenje sporta pa kažu da ga ne vole, nisu ni svjesni kad pomaknu nogu ili podignu ruku da je to jedna vrsta nesvjesnog sporta, a neizbježno za svakoga.

Sport je pozitivna strana života. On nas zbližava, povezuje, propagira kao pojedinca, kao naciju. Osobno ne mogu zamisliti život bez sporta, jer me povezao s mnogim ljudima,

mnogim gradovima, mnogim stranim zemljama. Podigao me do vrhova s kojih ne želim sići, već se uspeti još više. Bez obzira kako se osjećam, kakvog sam raspoloženja, sport mi uvijek pomogne, uvijek me motivira, to je jedna od mojih dnevnih potreba. U nekim trenutcima naprosto osjetim da mi je lakše doći do nekih svojih želja, ciljeva, upravo zato što sam sportaš. Mnogi mladi u ovoj tmurnoj današnjici ne bi odlutali u alkohol ili drogu da osjete čari sporta jer on je prekrasan opijum, divnog okusa.

Mnogi liječnici i psiholozi mogli bi zatvoriti svoje ordinacije kada bi se ljudi, a posebice mladi više bavili sportom. Ovoga ljeta doživio sam mnogo uspjeha u sportu, poneki bi pomislili, umorio se, ali naprotiv, uzdigao sam se, skupio motivaciju, snagu, osjetio zadovoljstvo i toplinu oko srca, napunio baterije koje ne znam kako ću istrošiti. Sport je jedna od osnovnih potreba života, neuništiva kultura života, sport nitko i ništa ne može ugasiti, uništiti. U sportu nema recesije. Što ga više trošimo, to smo snažniji i bogatiji.

Mateo Lončar, 8.d

Sport - razgovaramo

7

Od ideje do cilja

Sport - ispitujemo

8

Uloga trenera u motivaciji djece

Luka Šenjug

Metodama vježbanja trener djeci približava određeni sport tako da se mogu u njemu prepoznati i ustrajati, a da pri tome ne gube od svoje psihičke i fizičke osobnosti.

Tko je trener i što je njegov cilj te kako trener utječe na motivaciju djece saznao sam u razgovoru sa svojim tatom koji je dugogodišnji trener.

Trener je osoba koja ima viziju i u procesu vježbanja s djecom postiže određeni cilj.

To treba doživjeti i osjetiti U današnje vrijeme ljudi se sve manje kreću i bave sportom. Tome je kriva tehnologija. Prije su ljudi, koji su živjeli u predgrađima, u grad išli pješice, jer nije bilo automobila pa su se više fizički naprezali. Zbog takve svakodnevice možemo reći da su živjeli zdravijim životom.

Da bi se produljio životni vijek i spriječile bolesti, treba se baviti sportom. Najviše me se dojmilo jahanje i rad s plemenitim životinjama. Jahanjem se bavim već četiri godine, a povod mi je u početku bilo zdravlje. Imala sam problem s kralježnicom i jahanje mi je uistinu pomoglo.

Ono je namijenjeno djeci s cerebralnom paralizom, za djecu s poteškoćama u razvoju i za psihičko opuštanje.

Jedna djevojčica s cerebralnom paralizom je krenula u isto vrijeme na terapijsko jahanje kada i ja. Nakon samo nekoliko mjeseci ponovno smo se srele i tada sam bila pozitivno iznenađena. Njeno se stanje poboljšalo, sada čak može sama hodati, bez ičije pomoći. Ljudi koji su pod stresom i puno rade i sjede, također dolaze redovito.

Jahanje bih stvarno preporučila svima. Osjećaj dok sam na konju je predivan i jednostavno ga treba doživjeti.

Ta prisutnost konja, tako plemenite i pametne životinje, smiruje me. Počnimo se baviti sportom jer ono produljuje životni vijek.

Lucija Zečević, 8.d

Cilj je trenera da treninzima izvlači maksimum od djece te da od njih stvori vrhunske sportaše. Metodama vježbanja trener djeci približava određeni sport tako da se mogu u njemu prepoznati i ustrajati, a da pri tome ne gube od svoje psihičke i fizičke osobnosti.

Tijekom treniranja i natjecanja postavljaju se različite prepreke. Za mladog je čovjeka bitno da trenira i izlazi na natjecanja na kojima može pobijediti, stoga se planiraju takvi nastupi koji su u početku lagani. Te su prve pobjede vrlo važne za motivaciju sportaša.

S vremenom nastupi postaju sve češći i zahtjevniji.

Trener i natjecatelj imaju ideju o krajnjem cilju. Ona je u početku lijepi san, a na kraju stvarni događaj koji ispunjava i trenera i natjecatelja zadovoljstvom.

Nagrade za uloženi trud i ostvarene rezultate mogu biti razne: priznanja, novac, no najveća je duhovna sreća i zadovoljstvo ulaskom među velike šampione i velike trenere.

Maks Luka Šenjug, 7.d

osjećaj je poseban

Kako sport utječe na mladog čovjeka - razgovor s dr. Maksom Šenjugom

Spoj zadovoljstva i optimizma

Koje su fizičke promjene kada se bavimo sportom?

Redovitim vježbanjem postiže se jačanje mišićnih struktura te jačanje rada srca i pluća, tako da opća fizička spremnost osobe naočigled raste: povećava se izdržljivost, brzina, koordinacija, vidi se bolji izražaj eksplozivne snage.

Kako bavljenje sportom utječe na psihički razvoj?

Kod mlade osobe stvara se pozitivan odnos prema treniranju te sportaš odlazi redovito i sa zadovoljstvom na svakodnevni trening. Izlaže se redovito velikim pshihičkim i fizičkim

Ilustracija: Jakov Teskera, 8. a

Sport - ispitujemo

ja Znanstvena su istraživan na našu dokazala da sport utječe anjem, volju za radom i sudjelov i što znači da više želimo s možemo napraviti te na našim općenito «razbuđuje» u a, čime svakodnevnim radnjam dimo. nas potiče da se više tru

9

odaberi karate

naporima jer shvaća da bez truda nema uspjeha. Takav pozitivni stav prenosi i na svoje druge obveze.

Što je pouka sporta; što moramo raditi da budemo vitalni?

Kako se osjećamo kada se bavimo sportom?

Moramo se baviti sportom onoliko koliko možemo, a da ne pretjerujemo. Treba odlučiti kako se baviti sportom; profesionalno ili amaterski (zbog osobnog zdravlja i zadovoljstva). Najvažnije je da svaki dan odvojimo barem pola sata za šetnju ili vježbanje. Važan je bilo kakav oblik tjelesne aktivnosti.

Bavljenje sportom nam u najmanju ruku povećava zadovoljstvo, ali i druge osobine kao samopouzdanje i sl. Znanstvena su istraživanja dokazala da sport utječe na našu volju za radom i sudjelovanjem što znači da više želimo i možemo napraviti, te nas općenito «razbuđuje» u našim svakodnevnim radnjama, čime nas potiče da se više trudimo.

Maks Luka Šenjug, 7.d

Sport - posjećujemo

10

Bogato sportsko tržište

Virovitica - grad za velike uspjehe Rijetko tko bi rekao za Viroviticu da ima značajne rezultate u sportu. Za tako malu središnjicu jedne male županije Virovitica se može pohvaliti brojnim sportskim rezultatima.

Od rukometa pa sve do kuglanja i mnogih drugih sportova Virovitica postaje sve veće „sportsko tržište“. U Virovitici danas djeluje petnaestak sportskih društava i klubova.

Sportska raznolikost Prije svega moramo spomenuti karate klub „Virovitica“ koji bilježi europske i svjetske uspjehe svojih članova.

rukometa postižu rukometašice TVIN- a. 2005. postaju viceprvakinje Hrvatske, a prije toga igraju tri finala Kupa Hrvatske.

Hrvatska postaje sve više zemlja plivanja i u tome će joj sigurno pomoći i talenti PK „Virovitice“.

Plivački klub

Mlade nade virovitičkog tenisa postižu sjajne rezultate na prvenstvima Hrvatske kao i na međunarodnim turnirima. Prijašnje generacije tenisa u Virovitici i danas znače nešto hrvatskom tenisu pred kojim je svjetla budućnost potaknuta sjajnim virovitičkim tenisačima.

Virovitica se može podićiti i mnogim uspjesima u plivanju iako se nalazi u kopnenom dijelu Hrvatske. PK „Virovitica“, osnovan 1998. godine, redoviti je sudionik državnog „B“ prvenstva (prvenstvo za klubove koji nemaju uvjeta za rad u zimskom djelu godine). 2008. godine, na 10. obljetnicu postojanja kluba, državno „B“ prvenstvo održano je u Virovitici.

Mirna Šenjug i Ivan Škrablin samo su neki od brojnih članova koji predstavljaju borilačke sposobnosti Virovitičana i postižu izvanredne uspjehe.

Rukomet u Virovitici počinje cvjetati oko sredine prošloga stoljeća. Čak se i prvo Svjetsko prvenstvo u malom rukometu održalo u Virovitici (i Beogradu) 1956. godine. 1948. godine u Virovitici se pojavljuju rukometni klubovi koji i do danas djeluju i broje sve više članova, a to su prije svega djeca. Vrjedniji uspjesi

kate borba

skok u virovitički bazen

Tenisači

U Virovitici su značajniji sportovi još i nogomet, košarka, kuglanje, streljaštvo i karting.

Virovitica se bez i malo dvojbe može nazvati gradom sporta jer se u njoj razvijaju noviji sportovi koji imaju svjetlu budućnost za daljnji razvoj i velike uspjehe.

Fran Hercigonja, 7.e

Sportske aktivnosti u vrtiću

11 Sport - posjećujemo

Cvrčci olimpijci Već se devet godina organizira Olimpijski festival vrtića, a vrtić „Cvrčak“ pobjednikom je bio osam puta (dva puta državni prvaci). moramo brzo kroz stazu

r

pogledajte svi naš peha

Dječji je vrtić mala zajednica, prvo gnjezdašce poslije obiteljskoga. To je oaza iskrenih, zaigranih ptića koji se svakodnevno uče životu. Kroz vrtić „Cvrčak“ prošle su mnoge generacije.

Boravak je tamo zanimljiv, ispunjen najrazličitijim aktivnostima primjerene djeci te dobi. Posebno mjesto zauzima sport. Odgajateljice potiču djecu na igre kretanja.

Kratke jutarnje tjelovježbe izvode se u sobama dnevnoga boravka, a izlazak na svjež zrak je obvezan.

Kroz igre razvija se duh i tijelo te želja za uspjehom tima. Već se devet godina organizira Olimpijski festival vrtića, a vrtić „Cvrčak“ pobjednikom je bio osam puta (dva puta državni

mali su, ali snažni

prvaci). To dokazuje da su u odličnoj formi svake godine.

Svoje motoričke sposobnosti cvrčci razvijaju i na spravama konstruiranim baš za djecu predškolskog uzrasta. Važno mjesto u životu djece zauzima sport kroz integriranu nastavu u kojoj posebno dolaze do izražaja igre i vježbe. To znači da se kroz različite aktivnosti provodi jedna tema. Odgajateljice i medicinska sestra imaju zadaću ekološki i zdravstveno osvijestiti male cvrčke, stvoriti im naviku svakodnevnoga kretanja uz zdravu prehranu.

Počinje poticanjem roditelja i djece na konzumiranje zdrave hrane, a

Vrtićki projekt „Zdravi stilovi života“ zapravo je ekološki projekt koji traje nekoliko godina završava temom“Pokret“kojom se savjetuje kretanje roditelja s djecom.

Poticaj tom projektu bio je porast pretile djece. Održavajući kondiciju vježbom, odgajateljice svojim primjerom potiču djecu na zdrav život. Temeljne navike najčešće se stječu u vrtiću, a dalje se razvijaju tijekom života.

Sunčana Nađ, 6.b

12

Rukometni uspjesi prof. Maje Grdić

Kad ljubav postaje začin

Sport - uspijevamo

U životu ništa nije nemoguće ako imaš čvrstu volju i malo ljubavi da to sve začiniš.

Rukomet sam počela trenirati sa 11 godina. Uz rukomet sam imala i druge aktivnosti i grupe, ali što sam više bila opterećena, to sam bolje izvršavala svoje dužnosti.

Za školu sam počela igrati, kako je praksa i danas, u 7. razredu. Bili smo pri samom vrhu na državnim natjecanjima i već se tada vidjelo da se trud isplati. Ti uspjesi bili su zaslužni za moje zaljubljivanje u rukomet i u sport općenito. Tijekom srednje škole počela sam trenirati s 1.ekipom i malo-pomalo igrati prvu ligu. Bilo je vrlo naporno, puno noćnog učenja, izmorenosti, ali kad nešto voliš, nije se teško za to i žrtvovati. U gimnaziji smo također osvajali državna prvenstva kao i klupska i u tim sam uspjesima vidjela motivaciju za dalje.

Budući da sam svu sportsku energiju trošila na napornim

lijepo je poučavati i trenirati mlade

U gimnaziji smo također osvajali državna prvenstva kao i klupska i u tim sam uspjesima vidjela motivaciju za dalje. treninzima i natjecanjima, odlučila sam upisati razrednu nastavu s pojačanim programom engleskoga jezika. U nekim kolegijima na tom fakultetu ostala sam u snažnom doticaju sa sportom te s tjelesnom i zdravstvenom kulturom. Iako je studij razredne nastave prilično fizički naporan, ipak sam pronašla vremena i energije da se posvetim rukometu, ali i manjoj mjeri. Trenirala sam koliko sam mogla, a igrala sam za neke drugoligaške klubove. Po završetku predavanja vratila sam se kući. Počela sam raditi u školi

na mjestu učiteljice engleskoga jezika i vratila se u svoj matični klub Tvin-Trgocentar. Često smo trenirali dva puta dnevno i bilo je teško uskladiti i dobro odraditi dva treninga i nekoliko sati nastave. Trud se ubrzo isplatio, igrali smo tada najbolji rukomet i bili pri samom vrhu tablice. Budući da uvijek u životu tražim novi izazov, odlučila sam uzeti grupu djevojčica i s njima raditi u klubu tri do četiri puta tjedno. U tome stvarno uživam. U životu ništa nije nemoguće ako imaš čvrstu volju i malo ljubavi da to sve začiniš.

Zdenka Premužić (Krušelj) rukometašica sa svjetskim i europskim priznanjima

Rukomet ću živjeti kroz nove naraštaje Zdenka je naša sugrađanka, nekadašnja učenica IBM-a. Ona je primjer kako TV može biti motivacija za ostvarenje životnoga sna. Jedna rukometna utakmica bila je plamičak koji se razbuktalo u pravu buktinju. S nepunih 11 godina tata je Zdenku poveo na prvi trening. I do danas rukomet je ostao njezina velika ljubav. Marljivim radom pod budnim okom osnovnoškolskog trenera Ede Šolca krčila je put k najvećim uspjesima. Školu je predstavljala

na županijskim i državnim prvenstvima što potvrđuju brojne medalje i pehari iz tog razdoblja.

Istovremeno trenira za ŽRK TVINTRGOCENTAR. Već s 15 godina ulazi u seniorsku ekipu. U 2.r. srednje škole odlazi igrati za RK Podravka u Koprivnicu.

Vraća se poslije jedne rukometne sezone u rodni grad. Najveći uspjeh postiže igrajući za reprezentaciju Hrvatske na europskim i svjetskim prvenstvima. Za ŽRK

TVIN-TRGOCENTAR igrala je prvu ligu koja je svojevremeno bila najjača u državi. To je bilo Zlatno doba virovitičkih rukometašica. Sada je naša Zdenka trenerica u matičnom klubu. Posvetila se radu s djecom.

Prenosi im sve ono što su je njezini treneri naučili tijekom dugogodišnje igre. To je njezin novi način življenja s rukometom. Uskraćena je za osobno sudjelovanje u igri zbog sportskih ozljeda i nove radosti u njezinu životu, dvoje djece i obitelji, ali je sretna jer će rukomet i dalje živjeti kroz nove generacije. Možda «se rodi» u našoj školi još pokoja Zdenka Krušelj! To bismo svi voljeli. Željka Balog, 6.b

Slaven Brdar - rukometaš juniorske reprezentacije Hrvatske

13

Uspjeh je zagarantiran kad dvorana diše

Kako je rukometna lopta našla put do tebe?

Prije polaska u osnovnu škola roditelji su me upisali u školu rukometa za najmlađi uzrast koju je vodio prof. Bergman, a na poticaj nastavnika Mirka Premrla nastavljam trenirati i u školi.

Ima li tko poseban utjecaj na tvoj odabir sporta?

Dino Dragičević, moj bratić, i danas aktivan sportaš, roditelji te brat.

Od osnovne škole do danas nije prošlo puno vremena. Kako si nastavio svoje aktivnosti?

Nakon sudjelovanju u ŠŠD IBM nastavio sam igrati u srednjoj strukovnoj školi te RK Viro gdje sam sa 14 godina trenirao u seniorskoj ekipi. Učio sam pod vodstvom mnogih trenera Darka Kovačevića, Marijana Metera, Nenada Smiljanca, Zenona Vidovića, Franje Metera te Darka Grdića.

Sa 18 godina dobio sam poziv za juniorsku reprezentaciju i počeo

igrati za RK Varteks di Caprio. Sada sam u tom klubu i zadovoljan sam svojim statusom.

Igrajući u različitim klubovima, stekao si iskustvo koje ti je zasigurno pomoglo da postaneš uspješan rukometaš. Ali najviše nas oduševljava da si od mnogobrojnih mladih rukometaša baš ti izabran u juniorsku reprezentaciju Hrvatske.

Velika je to zasluga, ali i izazov i odgovornost.

Kako si se osjećao kada si znao da postaješ dio ekipe koja predstavlja državnu reprezentaciju?

Kada me tata vodio na prve pripreme u Zagreb, osjećao sam strah, uzbuđenje i pritisak. Želio sam opravdati ono povjerenje koje su mi ukazali pozvavši me u reprezentaciju.

Treninzi su bili naporni, zahtjevniji, tražila se visoka fizička i psihička pripremljenost, ali ubrzo sam uspio „pohvatati sve konce.“ Jesu li uspjesi hrvatskih rukometaša (seniora) vama mladima neka vrsta pritiska jer su oni svojim rezultatima postavili visoke ciljeve, teško ostvarive?

Možda je bolje reći da su poticaj za ostvarivanje što boljih uspjeha i rezultata. Svatko od njih ima nešto što može ponuditi, dobro je slušati savjete starijih i iskusnijih igrača koliko o sportu, toliko i o životu. Važan je timski rad jer to je kolektivan sport u kojemu su svi jednako važni; od igrača s klupe do stručnog stožera. Na uspjeh svih nas utječe i to kako cijela dvorana diše, zvukovi koji dopiru. Jedan poseban

zvuk na svakoj utakmici je onaj koji je prepoznatljiv samo meni, zvižduk moga najvećeg navijača, moga tate Mladena.

Osvojivši zlatnu medalju, Hrvatska se okitila naslovom - juniorski prvak svijeta. Hoće li to imati utjecaj i na daljnje uspjehe hrvatskih rukometaša - sjajnih medaljaša?

Krajem mjeseca kolovoza održano je svjetsko prvenstvo za juniore u Tunisu gdje je naša reprezentacija igrala u skupini s Argentinom, Libijom, Španjolskom i Venezuelom.

Pobijedivši sve ekipe, osigurali smo četvrtfinale. Dočekala nas je Danska.

To je za nas bila najteža utakmica na cijelom prvenstvu, no pobjeda je pala s 6 golova razlike. U polufinalu smo igrali sa Švedskom, a u finalu s Islandom. Bilo je uzbudljivo i napeto, no nakon svega trebalo nam je dva dana da shvatimo da smo svjetski prvaci. Uslijedile su čestitke sa svih strana, primili smo „Nagradu Dražen Petrović“ koja se dodjeljuje mladim talentiranim sportašima, a uručila ju je Draženova majka.

U mom rodnom gradu primili su me gradonačelnik i župan, a povodom obilježavanja Dana županije uručena mi je nagrada za promicanje sporta u županiji.

Luka Sudar, 7.b

Fotografija: Kristijan Toplak

Rukomet ima dugu tradiciju u Virovitici. U klubu stasaju mnogobrojni rukometaši i rukometašice koji svojim telentom odlaze i u druge ekipe diljem Hrvatske. Svi se veselimo uspjehu naših rukometaša, ali ovaj put imamo poseban razlog. Naš mladi rukometaš Slaven Brdar, bivši učenik naše škole, igrač je hrvatske juniorske reprezentacije koja je na održanom Svjetskom prvenstvu, koje se igralo u Tunisu, osvojila zlatnu medalju.

Sport - uspijevamo

Važan je timski rad jer je to kolektivan sport u kojemu su svi jednako važni; od igrača s klupe do stručnog stožera.

Davor Mioković, student KIF-a

14 Kad se bubamara podvuče

Davor voli zimske radosti

Sport - studiramo

pod kožu Davno je to bilo, ali se mogu prisjetiti prvih sportskih koraka pod vodstvom nastavnika Mirka Premrla i Zlatka Tota. Sport mi se odmah uvukao pod kožu pri prvom kontaktu s okruglom „bubamarom“. Bilo je to divno razdoblje školovanja u kojem se, naravno, samo čekao sljedeći sat tjelesnog.

Kako je tjelesnog bilo malo, počeo sam trenirati rukomet i nogomet za školu, a van škole tenis i nogomet. Na početku je sve to bila samo

igra, ali je kroz godine preraslo u naporno treniranje. Morao sam se odreći jednog sporta jer nije bilo moguće uskladiti sve školske obveze s dva sporta pa sam tako ostao samo u tenisu. Zima je naravno bila rezervirana za skijanje.

Aktivnosti su nastavljene i u srednjoj školi. Tko jednom zavoli sport i navikene se na treniranje i takav način života, teško se od toga može odviknuti. U srednjoj je školi bilo raznih sportskih rezultata. Do upisa na fakultet trenirao sam nogomet i tenis.

Na odabir kineziološkog fakulteta najviše je utjecala zaljubljenost u

sport. Htio sam saznati što je više moguće o svim sportskim granama i jednog dana biti sastavni dio velike sportske obitelji. Kao student, koji je na samom završetku fakulteta, još samo trebam obraniti diplomski rad, odličan je osjećaj. Kineziološki fakultet je takav fakultet koji pruža mnogo druženja s kolegama, timskog rada, putovanja, ali i traži mnogo odricanja, napornog treniranja različitih sportova i teorijskog rada. Nakon završetka studija slijedi „borba“ za dokazivanje stečenog znanja. Za početak želim raditi kao profesor tjelesnog odgoja u školi ili trener u nekom sportskom klubu.

Sanja Gomerčić, studentica KIF-a

Vidim se u fitness ili tenis centru Moji prvi počeci sportskih aktivnosti, tj. tenisa, započeli su u 3. razredu osnovne škole. Krenula sam sasvim slučajno na prve treninge misleći da neću dugo ostati u tome, više kao nekakva rekreacija, i želja da se bavim nekim sportom! No, s vremenom sam se zainteresirala za taj sport i s velikom sam željom i voljom odlazila na treninge.

Ta je aktivnost nastavljena i u srednjoj

školi. Skoro sam svaki vikend odlazila na natjecanja i turnire jer upravo su mi oni donosili uspjeh i rezultat koji sam ostvarivala tim sportom. Bila sam odlična učenica i vrlo dobra sportašica, a sve to je zahtijevalo jako puno truda i odricanja da bi uspjela u tome.

Na odabir fakulteta prvenstveno je utjecala ljubav prema sportu i želja da i dalje ostanem u sportskim vodama. Tako sam upisala Kineziološki fakultet u Zagrebu i danas sam studentica 5. godine.

Eto, još malo pa gotovo. Zaista se nigdje drugdje nisam vidjela, jer

ljudi kažu- studiraj i radi u život ono što voliš! Danas se kao studentica osjećam jako dobro. Moram priznati da mi je ovo vrijeme provedeno na fakultetu prošlo jako brzo. Bilo je svega, i lijepih i manje lijepih trenutaka, što je sasvim normalno!

Ali na svu sreću ipak je bilo više onih lijepih trenutaka koji će me uvijek podsjećati na studentske dane.

U budućnosti se vidim, ni više ni manje, nego u svom privatnom, ogromnom Fitness centru, ili u vlasništvu nekog velikog Tenis centra. To su moje želje naravno, a vrijeme će pokazati hoće li se one ostvariti ili ne. No, najbitnije je to da ću uvijek biti uz ono što volim, a to je SPORT!!

Filip Foret – student Odjela za izobrazbu trenera

Sportom sam se počeo baviti u 3. razredu osnovne škole. Moj prvi izbor bila je košarka, ali sam nakon godinu dana zbog razrednog društva prešao na nogomet. U 5. razredu definitivno se vraćam košarci koju sam aktivno igrao do prošle godine (zbog ozljede i operacije koljena sada sam rekreativac). U školskom športskom klubu pod vodstvom prof. Gorana Kozlingera igrao sam košarku i rukomet te

sudjelovao na županijskim, ali i međužupanijskom natjecanju, a pamtim veoma dobar uspjeh kada smo zauzeli treće mjesto u Požegi.

U srednjoj školi (Ekonomskoj) igrao sam i dalje košarku za ekipu škole. Završetkom srednje škole spoznao sam da je odabir mojeg daljnjeg školovanja vezan uz sport jer to najviše volim i želim raditi.

Upisao sam Odjel za izobrazbu trenera – smjer košarka na KIF-u u

15 Zagrebu. Vrlo sam zadovoljan.

Do sada sam uspješno položio sve ispite i nadam se da će tako biti i dalje.

Svoju budućnost vidim zasigurno u sportu, u radu koji je na bilo koji način vezan uz sport, a vjerovatno je da će to biti trenerski posao.

Sport - studiramo

Volim košarku

Dora Međimorec – studentica KIF- a

Izbor je u znanosti i istraživanju U prvom razredu osnovne škole počinjem igrati rukomet u RK Tvin-Trgocentar. Nakon nekoliko godina počinjem igrati i za reprezentaciju Hrvatske. S ekipom Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić osvajam

prvenstvo Hrvatske, a upisom u Gimnaziju Petra Preradovića 2002. godine na Svjetskom prvenstvu u Solunu osvajamo zlatnu medalju.

Tim rezultatom zaslužujemo i najveću nagradu u hrvatskom sportu, Nagradu Franjo Bučar. Ti i još mnogi sportski uspjesi utjecali su svakako i na izbor fakulteta te 2006. godine upisujem Kineziološki

fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Studij mi je ponudio i više nego što sam očekivala. Uz redovitu nastavu, seminare i vježbe sudjelujem i u raznim znanstvenim istraživanjima, seminarima i predavanjima, a radove i sama objavljujem. U budućnosti se nadam poslu sportskog menadžera ili rada u nekoj od institucija vezanoj za kineziološke znanosti.

Zoran Špoljarić, student KIF-a

Slavonac, a voli plivanje Prvi počeci sportskih aktivnosti zbili su se već u osnovnoj školi. Aktivno sam se bavio plivanjem u Plivačkom klubu Virovitica, no za školu sam igrao nogomet i rukomet. Voditelji su mi bili učitelji Mirko Premrl i Eduard Šolc.

U srednjoj školi, uz rukomet i nogomet, nastupao sam u odbojkaškoj sekciji pod vodstvom prof. Darka Međimorca.

Najveći utjecaj na mene imali su prof. Dražen Jurković i Ivan Srnak koji su mi bili treneri u PK Virovitica.

Zahvaljujući vremenu koje sam proveo s njima, saznao sam puno

toga o Kineziološkom fakultetu i njegovom programu. Prava odluka donesena je onog dana kada sam s profesorom Srnakom otišao na fakultet, vidio dvorane, plivalište i atletsku arenu.

U budućnosti bih htio motivirati mlade ljude da se aktivno bave sportom i žive zdravim životom. Želja mi je raditi u školi i trenirati mlade virovitičke plivače.

Prve dvije godine na fakultetu bile su teške jer sam se po prvi put susreo s nekim sportovima (npr. judo, hrvanje, gimnastika). Danas, kao student na trećoj godini, imam plivanje, plesove, skijanje i jedrenje, sportovi u kojima sam se pronašao i zbog kojih sam još sigurniji u svoj izbor.

Zoran na skijanju

Sport - poučavamo

16

Saša Topić, prof.

Život nije generalna proba U petom razredu osnovne škole, na nagovor najboljeg prijatelja, otišao sam na prvi trening na terene NK TVIN-a. Pamtim jako dobro i danas taj osjećaj i veliki upitnik iznad glave: „Jesam li dovoljno dobar nogometaš?“ A istina je da su sa 10 ili 12 godina svi jednako dobri i svi, baš svi, zaslužuju priliku. Tako sam postao član NK TVIN-a i učinio prve nogometne korake uz pravog nogometnog trenera.

U srednjoj školi mi je treniranje postalo svakodnevna obveza jer sam igrao nogomet u „ŽNK Mladost 127.“, tadašnjem članu Prve hrvatske nogometne lige. Trebalo je redovito trenirati, ali i učiti. Naravno, vremena je bilo dovoljno za sve, ali prije svega za normalno odrastanje i za prijatelje. Za gimnaziju sam nastupao na natjecanjima u nekoliko sportova. Volio sam sport i može se reći da je obilježio moje gimnazijske dane.

Obiteljski odgoj, dotadašnje obrazovanje, redovita trenažna aktivnost i velika želja da saznam što više o sportu odredile su me kao ličnost. Nije bilo lako odlučiti što ću studirati, ali ne zbog toga što sam želio na više fakulteta već zbog toga što je jako teško biti siguran u svoju odluku, a imaš tek 17 godina. Učenik u toj dobi raspolaže s premalo životnog iskustva, puno informacija i previše ambicija pa mu je teško sve to posložiti u skladnu cjelinu koja se zove život. Bavljenje sportom zasigurno pomaže da čovjek nauči što više o sebi. Pobjede i porazi na sportskom terenu ne mogu se usporediti sa stvarnim problemima u životu, ali razvijaju i jačaju vjeru u sebe, u stvarne sposobnosti koje čovjek posjeduje. Iz današnje perspektive čini mi se da sam uz takvo razmišljanje lako odabrao fakultet koji ću studirati. Ne znam trebam li dodati da nisam požalio!

Studij sam nedavno završio, prošlo je već nekoliko godina ali „studentski dani“ će mi ostati u najljepšem sjećanju. Na fakultetu sam naučio kako prenositi stečena znanja na druge, kako upravljati procesom tjelesnog vježbanja i što je najvažnije kako treba učiti cijeloga života i usvajati nova znanja. Bavim se trenerskim radom, vlasnik sam Pro licence Hrvatskog nogometnog saveza. Svim učenicima poručio bih da imaju vjere u sebe i neka slijede svoje snove jer život nije generalna proba.

U budućnosti ne vidim ništa posebno, ali sanjam pravednije sutra u kojemu svatko dobije ono što zasluži svojim trudom i radom.

Ivan Šuper, prof.

Dvorana mi je najdraža učionica Kao učenik osnovne škole jako sam volio sportske aktivnosti, razna natjecanja i igranje na igralištima.

Pamtim još svoju učiteljicu i natjecanje u graničaru u 2. i 3. razredu. Od 5. - 8. razreda bila mi je čast ako sam mogao trčati kros ili igrati neki od sportova za školu.

U srednjoj smo školi puno igrali nogomet i basket, a stolni tenis

sam igrao za školu na školskim natjecanjima, dvorana mi je bila najdraža učionica.

Na izbor fakulteta najviše je utjecala ljubav prema sportu, maštanje o budućem zanimanju koje traži puno kretanja i sl.

I moja su se maštanja ostvarila jer se sada kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture osjećam super, radim

posao koji volim, i koji mi omogućuje zdrav način života, drago mi je kad vidim učenike da raspoloženi dolaze na sportske aktivnosti.

Volio bih kad bi mi u budućnosti bilo kao i do sada, puno sati provedenih u dvorani u učenju mladih naraštaja, da nešto slobodnog vremena mogu kao i do sada provoditi na rekeaciji, trčanju, fitnesu i basketu.

Hrvoje Žunec, prof.

Lijepo je osjećati se junakom 17 natjecanju. Cijela mi je obitelj vezana uz rukomet tako da sam od malih nogu hodao po sportskim terenima i odabir fakulteta je za mene bio logičan slijed cijele te priče. Fora je iza svog imena i prezimena na nekom papiru vidjeti titulu „prof.“ (hehe). Shvatiš da sav taj mukotrpan i trnovit put koji prođeš na fakultetu ima smisla i da je vrijedio.

U međuvremenu sam skupio 8 godina trenerskog iskustva u radu s mlađim dobnim kategorijama u ŽRK Tvin –Trgocentar, RK ViroVirovitica, ŽRK Orahovica te seniorskom ekipom španjolskog kluba CE Tortosa gdje sam proveo jednu godinu kao glavni trener te koordinator Škole rukometa. Život me odveo put Slatine, tj.

Orahovice gdje danas radim kao voditelj Škole u prirodi, učitelj plivanja te pedagoški savjetnik

u Centru za edukaciju Gradskog društva Crvenog križa Osijek u Orahovici. Također radim s djecom, ali samo trećih i četvrtih razreda.

Nakon završetka fakulteta poslao sam prijavu za poslijediplomski specijalistički studiji primijenjene kineziologije u sportu, ali do danas je upis odgođen nekoliko puta zbog nedovoljnog broja kandidata.

Tako da sam po tom pitanju na čekanju. Iskreno, to mi nije teško palo pošto sam u tom periodu ušao u bračne vode i postao otac sina Roka. Svaki slobodni trenutak, kojih i nema previše, posvećujem obitelji pa mi dodatno učenje ne nedostaje. Trenutno sam zadovoljan poslom koji obavljam.

Ivan Srnak, prof.

Mirna Rončević, prof.

Poučavanje djece dio je moga naslijeđa

Rukomet je trajna ljubav

Prvi počeci sportske aktivnosti u osnovnoj školi započeli su u trećem razredu kada sam se opredijelio za treninge u karete klubu. Redovite aktivnosti nastavljene su i u srednjoj školi.

Na odabir Kineziološkog fakulteta utjecalo je zanimanje i ljubav prema sportu od najranijeg djetinjstva i ta ljubav traje i danas, a dodatna motivacija za izborom nastavničkog zanimanja bila je odrastanje u prosvjetarskoj obitelji.

Za vrijeme studiranja motivacija za sportom sve više je rasla što je rezultiralo uspješnim završetkom fakulteta. Svoj radni vijek započeo sam kao nastavnik TZK u osnovnoj školi i nadam se da će rad s djecom biti jedan od pokazatelja uspješnog odabira životnog zanimanja.

Rukometom sam se počela baviti krajem 4. razreda osnovne škole kod prof. Darka Međimorca. Nastavila sam se baviti rukometom sve do danas i još uvijek treniram.

Kineziološki fakultet sam odabrala prvenstveno jer volim sport, postizala sam vrhunske rezultate u rukometu i željela sam prenijeti svoje sportsko znanje na djecu. Zadovoljna sam svojim poslom, volim raditi s djecom i mislim da je to bio savršen odabir zanimanja za mene.

Mislim da je moja sadašnjost primjer moje budućnosti i da neće biti nekih većih promjena, tj. i dalje ću predavati tjelesnu i zdravstvenu kulturu u školi, a uz to možda jednog dana budem i trener u nekom rukometnom klubu.

Sport - poučavamo

„Krivac“ za moj ulazak u rukomet bio je posjet jednom treningu mlađih kadeta na vanjskom igralištu stare škole Vladimira Nazora koji je vodio trener Nenad Smiljanec. U početku sam bio premlad za ulazak u školsku ekipu, onu natjecateljsku, koju je vodio nastavnik Eduard Šolc u kojoj su uglavnom igrali dečki iz osmih razreda. No nakon godinu-dvije i sam sam postao član te ekipe. Tada se još igralo na vanjskom terenu i ti dani se nikada neće zaboraviti. Rivalstvo „Ribara“ (jer se škola zvala OŠ Braće Ribara) i „Nazora“ bilo je ogromno. Dan škole bio bi praznik rukometa. Cijele su škole bile oko igrališta, a mi sami akteri tih utakmica bili smo pravi junaci. Odlaskom u Tehničku školu nastavio sam s igranjem, ali u toj je generaciji virovitička Gimnazija bila puna izvrsnih igrača tako da su oni uglavnom harali u školskom

Sport - istražujemo

18

Zdravom hranom protiv prekomjerne težine

Kako izbjeći veličine

Sport ili fizička aktivnost pridonose suzbijanju pretilosti, ali i razvoju tijela kod dječaka i djevojčica. Sport u našoj školi uvelike pomaže kod djece s prekomjernom težinom jer su sati TZK obogaćeni raznim aktivnostima koja djeca rado prihvaćaju.

U Hrvatskoj je danas oko 23% pretile djece. U našoj su školi slučajevi pretilosti vrlo rijetki. Pretilost je često nasljedna pa se teže može iskorijeniti iz čovjekova organizma. Manjak aktivnosti i nezdrava hrana broje se kao razlozi pretilosti kod djece. Djeca i omladina pretilost shvaćaju kao pojavu koja im uništava ugled među vršnjacima. Do takvih razmišljanja dolaze zbog izopćenosti iz društva te čestim narušavanjem svojega samopouzdanja od strane drugih.

Zbog toga se odlučuju na dijete ili eksperimentiranje bez unošenja hrane u svoj organizam što donosi štetu njihovom organizmu.

Sport i zdrava prehrana prvi lijek kod pretilosti Sport ili fizička aktivnost pridonosi suzbijanju pretilosti, ali i razvoju tijela kod dječaka i djevojčica. Sport u našoj školi uvelike pomaže kod djece s prekomjernom težinom jer su sati TZK obogaćeni raznim aktivnostima koja djeca rado

prihvaćaju. Sportom se izgrađuju osobnost i navike. Zdrava prehrana u životu djece uvelike označava njihov razvoj. Dijete se kod djece i omladine nikako ne preporučuju jer je u tim godinama tijelu prije svega potrebna raznolika prehrana.

U prehrani se najmanje trebaju jesti slatkiši (djeci omiljena slastica), previše zašećerena i zasoljena hrana i hrana s previše masnoća. Najviše se trebaju uvrštavati mliječni proizvodi, bjelančevine, voće i povrće, ugljikohidrati itd.

Organizacija vremena i obroka Organizacija vremena sportskih aktivnosti, škole i dr. dovode do bržeg načina suzbijanja pretilosti.

Dijete stječe radne navike i kontinuitet koji mu odgovara u izvršavanju svih obveza.

Ograničuje se gledanje televizije i igranja računalnih igrica (te se time povećava fizička aktivnost), određuje se vrijeme učenja i bavljenja sportom, odlaska na druge

Vidljivi pokazatelji zdrave prehrane su fizička kondicija, duševna svježina, otpornost na bolesti i radna snaga.

Djeca postaju zadovoljnija i više su prihvaćena u društvu i ne doživljavaju izopćenja iz njih.

aktivnosti (glazbena škola, engleski jezik itd.). Određuje se vrijeme ručka, večere, a ponekad i doručka u kojima sudjeluje cijela obitelj. Jela se raspoređuju u male količine s međuobrocima (najčešće je to voće).

Fran Hercigonja, 7.e

Ilustracija: Jakov Teskera, 8. a

Najslađe je uz čips i tv Istraživanja su pokazala da djeca koja duže sjede pred ekranom češće jedu i nezdravu hranu (slane grickalice koje zbog prekomjernog unosa soli u organizam stvaraju rizik, zajedno s obiteljskom predispozicijom, za povišeni krvni tlak, a koji je onda rizik za srčani, moždani infarkt i oboljenja svih organa.

Temeljna je zadaća školskih liječnika provođenje preventivnih i zdravstveno – odgojnih mjera zdravstvene zaštite školske djece i mladih.

tlak, a koji je onda rizik za srčani, moždani infarkt i oboljenja svih organa. Neke promjene nastaju i zbog modnih trendova- pritisak vršnjačkih grupa da se nosi cijelo

Poremećaji i bolesti sustava za kretanje osobito su važni u mladenačkoj dobi jer ograničavaju ili onemogućavaju aktivnosti koje su im važne i potrebne, a to je kretanje, igra i rad.

Danas je to često vidljivo i kao posljedica načina života - premalo fizičke aktivnosti (vozimo se s posla, na posao, vozimo djecu u vrtić i školu), dugotrajno sjedenje pred ekranom (TV ili računalom), premalo boravka na svježem zraku, robovanje pomodarskim trendovima, odjeća, torbe).

vrijeme sportska obuća (patike), a ne cipele primjerene razvojnoj dobi djece i mladih. Nezanemariva je činjenica nekih studija koje govore kako je djecu koja provode više sati dnevno pred televizorom teže disciplinirati.

Stoga bih kao liječnik školske medicine savjetovala učenicima: ako morate puno vremena provoditi pišući zadaće i učeći, povremeno napravite pauze i prohodajte malo istežući sve mišiće, boravite na svježem zraku kada god je to moguće (uz primjerenu obuću i odjeću i kada je hladno), ne povodite se za modnim trendovima odjeće i obuće koja vam poslije može stvarati probleme u vašem životu i zdravlju. dr. Slavica Letica – Ramljak

Više televizije - manje discipline Takve loše životne navike doprinose nastanku bolesti lokomotornog sustava (bolesti mišića i zglobova), raniji nastup lošeg držanja, degenerativnih bolesti, ali i vezano uz dugotrajno sjedenje - pretilost koja je onda rizik za bolesti kao povišeni krvni tlak i masnoće, šećerna bolest, somatopsihičke bolesti. Istraživanja su pokazala da djeca koja duže sjede pred ekranom češće jedu i nezdravu hranu (slane grickalice koje zbog prekomjernog unosa soli u organizam stvaraju rizik, zajedno s obiteljskom predispozicijom za povišeni krvni

pubertetu počnu s krivim držanjem zbog rasta grudi), nošenje teških torbi ili ruksaka na jednom ramenu što uzrokuje i bol u kralješnici. Manje je deformacija kralježnice u smislu skolioze ili kifoze ( zato što one već u ranom stadiju budu prepoznate i liječene).

Pokazatelji naših pregleda Na sistematskim pregledima mlađe djece (na upisu u 1. razred osnovne škole) od navedenih problema najčešće nalazimo pretilost koja je čak i nešto viša od republičkog prosjeka. Ponešto je spuštenih stopala te nepravilnog držanja. Te su promjene puno više zastupljene u višim razredima (na sistematskim pregledima 8. razreda). Kod njih nalazimo spuštena stopala, nepravilno držanje (djevojčice u

19

Sport - istražujemo

Kamo nas vodi nedostatak tjelesne aktivnosti

Sport - istražujemo

20

Što su istraživanja pokazala o bolestima mladih

Prevencija može ublažiti probleme Glavno obilježje školskog doba je polazak u školu te nagli tjelesni i duševni razvoj. Mladi organizam je vrlo osjetljiv na vanjske utjecaje i ako je tijekom rasta i razvoja bio izložen nepovoljnim vanjskim činiteljima, nepravilnoj prehrani, poremećajima duševnog i tjelesnog zdravlja i drugim štetnim utjecajima, smanjuje se mogućnost za razvoj zdrave osobe.

pravilnu obuću. U slučaju da se uoči ravno stopalo, potrebno je posjetiti ortopeda koji će preporučiti nošenje ortopedskih uložaka ili cipela da se stopala rasterete i omogući pravilna raspodjela pritiska na podlogu te se na taj način spriječi daljnji razvoj iskrivljenja. Nepravilno (loše) držanje također je u današnje vrijeme sve učestalije, a očituje se promjenom krivine kralježnice. Nepravilno

dr.Šušak

Upravo zbog navedenih osobitosti ovog razvojnog razdoblja potrebno je ukazati na neke bitne probleme.

Poremećaj koštano mišićnog sustava Ravna su stopala najčešći poremećaji i mogu dovesti u kasnijoj životnoj dobi do problema s kralježnicom.

Za normalni razvoj stopala treba biti srazmjer između mišića stopala i opterećenja. Ako dođe do poremećaja ovog odnosa, mišići na stopalu počinju popuštati i to dovodi do poremećaja položaja kostiju stopala. Kao posljedica nastaje spuštanje cijelog stopala, tzv. ravno stopalo. Zbog toga je potrebno voditi brigu o stopalu od najranije životne dobi i nositi

držanje može nastati u ranom djetinjstvu i tada je ono urođeno, ali u većini slučajeva nastaje polaskom u školu kada dijete iz neograničene aktivnosti prelezi u fazu dugog sjedenja u školskoj klupi i kada započne nositi školsku torbu čija težina utječe na kralježnicu. Od ostalih razloga nepravilnog držanja bitno je napomenuti i psihološko stanje, utjecaj okoline i nepravilnu prehranu. U sprječavanju lošeg držanja potrebno je: voditi brigu kod kupovine školskih torbi koje trebaju ravnomjerno opteretiti leđa, uključivanje u sportske aktivnosti za jačanje mišića trupa (gimnastika, plivanje i dr.), pravilnim sjedenjem te raditi na jačanju samopouzdanja i sigurnosti.

Pretilost Danas postaje globalna epidemija u razvijenim zemljama. Očituje se nakupljanjem velike količine masnog tkiva u odnosu na nemasnu tjelesni masu što dovodi do visokog tlaka, dijabetesa, astme i drugih tjelesnih zdravstvenih problema.

Debljina u velikoj mjeri ograničava funkcioniranje organizma, utječe na društvenu izoliranost i razvoj psihičkih poremećaja. Uz nasljedne poremećaje debljine, koji se liječe lijekovima, važni su oni koji nastaju zbog nedovoljne aktivnosti, nezdrave prehrane, stila života i stresa kada mladi svoje probleme rješavaju prekomjernim unosom nezdrave hrane i dr.

Na pojavu pretilosti znatno utječe reklamiranje nezdrave hrane (fastfood, grickalice, slatkiši, zašećereni napitci) i video igrica što izaziva dugotrajno sjedenje pred računalom i TV-om.

Jedini način sprječavanja pretilosti je promjena životnih navika, a to je pravilna prehrana i vježbanje i stalne edukacije o pravilnoj prehrani.

Depresija Nastaje zbog sve veće otuđenosti, manjka komunikacije i kreativnog druženja, zatim prevelikog stresa u svim dijelovima života, pa tako i u školskom.

Depresija kod mladih može biti nasljedna, ali može nastati i zbog hormonalnih promjena, što je bitno u periodu puberteta, zatim zbog utjecaj okoline i raznih životno stresnih situacija npr. nesuglasice u obitelji, agresija i nasilje u obitelji, odbacivanje i neprihvaćanje od

zovac Davor Tarbuk, 4. r. PŠ Re

„Ako hoćeš biti prvi, mo raš „Važno je sudjelovati.“

proliti malo krvi.“

„Ne pobijedi uvijek najbo

lji.“

strane vršnjaka ili roditelja i sl. Često neprepoznata i nastupa postupno.

Glavni znakovi kod mladih su: razdražljivo raspoloženje, gubitak tjelesne težine, nesanica, umor, slaba koncentracija, neodlučnost, smanjeno samopouzdanje i samopoštovanje, osjećaj krivnje i bezvrijednosti. U školskoj dobi djeca sebe često opisuju riječima „glup sam, ništa ne vrijedim, nitko me ne voli“ i povlače se iz ranijih aktivnosti.

Zrinka Slamić, 6.b

Zbog današnjeg brzog i potrošačkog načina života roditelji često ne prepoznaju ove probleme kod svoje djece ili ih ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. Zato bi roditelji trebali puno razgovarati s djecom, pozorno ih slušati kako bi na vrijeme prepoznali prve znakove bolesti i zatražili liječničku pomoć.

Bolesti ovisnosti Veliki problem suvremenog društva je zlouporaba sredstava ovisnosti, alkohola, cigareta i opojnih droga.

Sve je mlađa dob u kojoj djeca počinju konzumirati navedena sredstva i sve je veći broj mladih koji svoje probleme pokušavaju rješavati na taj način. Želja za što bržim odrastanjem, prihvaćanjem od strane vršnjaka, te velika ponuda i laka dostupnost dodatni su razlozi za bijeg u ovisnost.

Uporaba sredstava ovisnosti

Ivan Horvat, 3. a

dovode do tjelesnog oštećenja organizma (srce, krvne žile, mozak) i do psihičkog oštećenja, a ako se ne liječe, na kraju i do smrti.

Mladi posežu za sredstvima ovisnosti misleći da će im ona olakšati psihičke tegobe i da će se bolje osjećati. U početku se stvori privid dobrog raspoloženja, ali one s vremenom prestaju ispunjavati tu zadaće i dovode do bespomoćnosti i ovisnosti.

Budući da su u današnje vrijeme mladi sve više nezreli i nesamostalni, tako su i sve više podložni raznim utjecajima okoline, potrebno je planirati i provoditi programe u osnovnim školama s ciljem prepoznavanja ovisnosti, ukazivanja na opasnosti svih vrsta ovisnosti, uključivanja obitelji u pomoć te uvesti vježbe za jačanje samopoštovanja i sigurnosti kako bi se svaka mlada osoba mogla oduprijeti pošasti ovoga vremena. dr. Ljiljana Kucljak- Šušak

21 Sport - istražujemo

„Tri puta vode do mudro sti: razmišljanje – ono je najplemenitije, odgo j on je najlakši, iskustvo – ono je najneugodnije“, rekao je Konfucije.

Ne moraš biti pametan da bi bio mudar jer mudrost je dio iskustva odgoja i promišljanja.

Mudre izreke nastale su davno, a darovali su nam ih mudri ljudi. Ima ih raznih: o životu, bogatstvu, siromaštvu… pa i o sportu. „Ako ne šutneš, ne ćeš zab iti gol.“

Sport - odabiremo

22

Nogomet Od prvog razreda treniram u svom klubu NK Virovitica.

Treninzi su četiri puta tjedno po dva sata tijekom cijele godine osim u srpnju. Idem redovito na treninge jer se volim družiti i igrati nogomet s prijateljima. Ponekad idemo na turnire gdje igramo protiv ekipa iz drugih gradova. Ako odigramo dobro turnir, dobivamo medalje, a ekipa pehar. Dio sada imam osvojene dvije srebrne i jednu zlatnu medalju. Najdraža medalja mi se s turnira u Bjelovaru, gdje smo između tridesetak ekipa osvojili drugo mjesto. Pobijedili smo Lokomotivu iz Zagreba i Hajduk iz Splita. Jedino smo u finalu izgubili od Dinama iz Zagreba. Bez obzira što smo osvojili drugo mjesto, meni ta medalja ima zlatan sjaj.

Davor Sinjaković, 3.b

Sven Balint, 3. r. PŠ Če

mernica

Rukomet je moj izbor Volim rukomet i igram ga već godinu i pol. Volim ga jer se mogu dobro zabaviti, a i ponešto naučiti od naših dobrih trenerica. One su Maja Grdić, Zdenka Premužić i Mirna Rončević. Moramo puno trčati i truditi se, naučiti uvijek nešto novo i zanimljivo. Vikendom i praznicima putujemo na turnire. Zagrijavamo se, trčimo, igramo razne igre, najviše bacanja i hvatanja lopti. Svima je najdraže kada igramo super mini rukomet. Igramo mi i mini rukomet i veliki rukomet. Na kraju se treninga istežemo. Kada trenerica kaže da je trening gotov, pozdravimo se i odlazimo u svlačionicu.

Svi koji se žele baviti ovim lijepim sportom, uvijek su dobro došli u ŽRK Tvin – Trgocentar.

Antonela Kovačević, 4. r. PŠ Milanovac

Iva Blažević, 4.b

Ledeno kao Ledo sladoled!

Možda ne znate, ali učenici 2. i 4. r. iz Rezovačkih Krčevina i na -15 ºC s osmijehom na licima dolaze u školu. Naime, odgovor možda leži i dijelom u tome što je naša škola po jednoj stvari vrlo posebna – u njenoj neposrednoj blizini nalazi se skijalište koje u ovo snježno doba mami ljepotom i izaziva na zimske radosti.

Sretni broje zadnje dane polugodišta kako bi nakon napornih školskih sati svoje dane „konačno“ iskoristili za zimske draži dragog im skijališta s kojega puca pogled na školu.

Rado bih da i ostali koji još nisu bili ovdje, ovim putem prime toplu i dobrodošlu pozivnicu da se i sami uvjere u ljepotu drage im „Snježne gore“.

Irena Teskera, učiteljica

poziv na skijalište u Rezovačkim Krčevinama

Sport je vrlo važna i korisna aktivnost. Baviti se njime znači živjeti zdravo.

Tako razvijamo svoje tijelo i trudimo se postići što bolje rezultate. Ja treniram karate i nakon svakog treninga osjećam se sretno jer znam da nešto činim za sebe. Volim igrati nogomet i osjećati se kao dio ekipe.

Veseli me svaki trenutak proveden u sportskom duhu i nadam se da ću za sport uvijek imati vremena i volje.

Enio Kirin, 2.a

To je nešto čarobno poput dobre glazbe koja me vodi do vrhunca zvijezda. Moja bi mama rekla. „To je genetika“. Osjećam ja tu genetiku u svim svojim porama. Ona mala stvarčica pripija se u mojoj ruci i leti k’o tornado. Trese se mreža, ali i srce od uzbuđenja. Osjećam uzavrelu atmosferu tribina, mojim venama teče rukomet. ***

( iz autobiografije) Iva Galetić, 8. r.

Dora Jagarinec, 3. b

Nikolina Ključanin, 4. b

Sport na dva kotača Kao mali dječak bavio sam se raznim sportovima od nogometa, rukometa, atletike do plivanja. Ništa me nije oduševilo i zanimalo kao ovaj sport.

U jedanaestoj godini u meni se probudila želja za biciklizmom, ali ne običnim, već brdskim biciklizmom.

Ta vrsta biciklizma mogli bismo reći da je jako opasna, ima raznih skokova na kojima možeš pasti i ozlijediti se. Roditelji nisu bili oduševljeni mojom odlukom zato što je to veoma opasan sport i ima puno ozljeda. Imao sam potporu majke koja mi je pomogla u kupnji moga prvog malo boljeg bicikla i opreme koja je prijeko potrebna za ovaj sport. Imamo razne opreme, od malih štitnika za noge do velikog štitnika za gornji dio tijela, naravno kacige. Vrlo brzo saznao sam da

23

Sport - odabiremo

Važan je i rezultat

***

se u Virovitici osnovao biciklistički klub «BOR». Učlanio sam se u klub i krenuo s prijateljima na staze. U Lončarici je moj klub uredio stazu za vožnju, mogu reći da sam uživao u radovima i ništa mi nije bilo teško. S klubom smo obišli i staze u Pakracu i Orahovici, staze su vrhunske i na njima se održavaju razno-razna natjecanja. Naravno, išao sam gledati ta natjecanja i zaključio da moj bicikl to ne može podnijeti. Pala je prava odluka prodajem stari i kupujem novi, bolji bicikl s kojim mogu ići na natjecanja.

Od tada još nisam išao na natjecanja, ali nadam se da će mi se i ta želja ispuniti.

Enio Kereta 8.d

Toni Topić, 8. b

Sport - odabiremo

24

Izgradnja dječjih igrališta

Gdje ćemo sijati smijeh U jednom svom obraćanju učenicima škole gradonačelnik Ivica Kirin naglasio je da će jedan od projekata Grada biti izgradnja dječjih igrališta u Virovitici. Ovaj je projekt uprava Zagrebačke banke prepoznala kao jedan od prioriteta i uključila se u akciju donacije sredstava za izgradnju četiriju dječjih igrališta u vrijednosti od 1 000 000 kuna. Bio je izazov koji su prihvatili i marljivi učenici sa svojim mentorima Tehničke škole. Izradili su didaktička sredstva za igranje koja su testirana i, za djecu i dječju igru, sigurna.

Na svečanom otvorenju igrališta osim čelnih ljudi Grada nazočio je predstavnik uprave Zagrebačke banke koji je čestitao dječje igralište kod škole Gradu na ideji, ali i izrazio zadovoljstvo što će djeca cijeloga projekta jer su ovim imati svoje mjesto za igru i zabavu. igralištima djeca dobila prostor Naglasio je koliko je važno pratiti za igru, druženje, a učenici škole važne projekte i pomoći kad god se vrijeme za odmorevpa i izvođenje može. izvanučioničke nastave.

Stihovi Grigora Viteza „Gdje ćemo sijati smijeh“ postali su moto

Iva Ljubanović, 8.a

Veselim se svakom novom uspjehu Za razliku od moga brata u vrtiću nisam polazila sportsku igraonicu, već plesnu družinu.

Kažu da se i to ubraja u neku vrstu sporta. Ako i nije sport, kondicija se zasigurno stječe, a tu je i pravilno držanje te razvijanje ritma.

Krajem drugog razreda, kada sam imala devet godina, moje prijateljice i ja upisale smo se na rukomet u rukometni klub Tvin-Trgocentar.

Počeci su, kažu naši roditelji, više nalikovali na ragbi. I to je sport. Svaki mjesec je to izgledalo sve bolje i bolje.

Prve dvije godina igrale smo mini rukomet. Sada smo već treću godinu na «velikom» rukometu. Treninzi su naporniji i češći, utakmice su ozbiljnije, ali i rezultati ne izostaju.

Nakupilo se i nekoliko medalja. Ništa nije teško ako se voli to što radimo,

a svima je važno da je i ekipa dobra.

Stekla sam puno prijatelja i na putovanjima nam je zabavno.

Posjetili smo dosta gradova i mjesta u našoj okolici u kojima smo gosovali, vidjeli i uspoređivali dvorane u kojima smo igrali. Tako smo bili u Bjelovaru, Daruvaru, Koprivnici, Pitomači, Slatini, Osijeku, Kutini, Karlovcu.

Od međunarodnih turnira sudjelovali smo na jednodnevnom turniru u Mađarskom Pecsuhu i na trodnevnom turniru u slovačkom Prešovu. Prešov smo posjetili u zimi i imali priliku obići taj hladni, snježni i lijepi grad. Kući smo se vratili sa srebrnom medaljom. Sve moje suigračice pa i ja u svojim školama polazimo spotske izvannastavne aktivnosti. Naravno, to je na prvom mjestu rukomet, ali i atletika i košarka. Sa školskim klubom smo

bile u našim okolnim mjestima igrati rukomet. Nezaboravno će svima ostati u sjećanju državno prvenstvo osnovnih škola koje se održavalo u Šibensko – kninskoj županiji.

Bili smo smješteni u velik i prekrasan kompleks hotela Solaris. Bili smo u obilasku Krešimirovog grada, Šibenika. Utakmice smo igrali u Zvonimirovom gradu. Kninu. Kruna svega je bila zlatna medalja oko vrata i veliki lijepi pehar za školu te naslov državnih prvakinja. Nadam se ću još dugo igrati rukomet, da neće biti ozljeda i da će biti još puno medalja.

Tea Balint, 7.a

Karate

Ja se bavim karateom. Tenira me Ivica Kirin, Josip Škrablin i Maks Šenjug. Na treningu se prvo razgibavamo pa radimo kate i borbe. Imam dvanaest medalja. Bila sam na devet natjecanja.

Moj se klub zove Karate klub Virovitica.

Sara Blažević, 2.a

Sarine pripreme

Borbeni duh i jaka volja Reket, loptica, stol – stolni tenis. Igra koja zahtijeva reflekse, maksimalnu koncentraciju i koordinaciju uma, ruke i nogu, najbrži je sport (uz badminton) na svijetu.

U Virovitici se prije, pored drugih sportova igrao i stolni tenis, a po zainteresiranosti su prednjačili učenici virovitičke gimnazije. 1971. odigrano je prvo prvenstvo osnovnih škola u stolnom tenisu pod nazivom SIOŠ (sportske igre osnovnih škola).

Prvo je mjesto pripalo OŠ Vladimira Nazora, a OŠ Braće Ribara (današnji Brlići) osvojili su 4. mjesto.

Danas su Brlići uspješniji od Nazora, pogotovo učenice koje posljednjih 7 godina odlaze na državna prvenstva, a učenici su posebno uspješni na regionalnim natjecanjima. Glavni su zaslužni za naše uspjehe treneri u klubu D. Košćak, D. Kulej i voditelji školskog kluba Z. Tot te M. Hrženjak.

Ove se godine nadamo, prije svega dobroj zabavi, i naravno, velikim uspjesima. Za uspjehe je kažu, nužno imati borbeno i sportsko srce i duh, a toga nam ne nedostaje. Ove će godine našu školu diljem Hrvatske u stolnom tenisu predstavljati Sandra

Manojlović, Anamarija Horvat, Lucija Košćak (djevojke) te Tihomir Manojlović i Jakov Košćak (dječaci).

Sandra Manojlović, 8.d

tenisačice i prof. Tot

Dečki, dobro je!

Volim općenito sve sportove, ali moj je najdraži sport definitivno rukomet.

Počeo sam ga trenirati za klub VIRO VIROVITICA prije dvije godine. Na rukometu sam stekao mnogo novih prijatelja i svi se međusobno dobro slažemo. Imamo treninge svaki dan i veoma su naporni. Bez obzira na težinu treninga, uvijek ima puno šale i smijeha.

Vikendom su obično utakmice, tako da sam uz rukomet obišao dobar dio gradova u Hrvatskoj u kojima nikada nisam bio. To je posebna atmosfera kada se ide na takva putovanja. Svi smo pomalo napeti i nervozni. Međusobno prognoziramo rezultate tekme, tko je bolji, tko je jači… Naravno da se jako veselimo pobjedama, a tužni smo ako

izgubimo. Na taj način učimo kako se nositi s usponima i padovima.

Trener nas uvijek tješi ako izgubimo pa nam kaže: «Dečki, dobro je!

Drugi put bit´će bolje! Idemo dalje!»

Ponekad ta naša putovanja potraju cijeli dan, od ranog jutra do kasno navečer jer imamo i po tri utakmice.

Onda smo svi umorni pa većinu putovanja spavamo. Posebno će mi ostati u sjećanju putovanje u Češku i putovanje u Slovačku. To su dva vrlo jaka međunarodna rukometna turnira. Kada se priprema takvo putovanje, onda je to posebno uzbuđenje koje traje danima. Isto tako, boravak u stranoj zemlji samo s prijateljima

i s trenerom je nešto posebno. Igrati utakmice u tako velikim dvoranama i pred tako puno publike je nešto što se ne zaboravlja. Mislim da smo kao ekipa bili još složniji i bliskiji nego kada smo na domaćim utakmicama, a svakoj pobijeđenoj utakmici smo se veselili kao da smo osvojili zlatnu medalju. Zato bih poručio mladima da se bave sportom jer uz sport stječeš mnogo novih prijatelja.

Ivan Zdeličan, 8.d

Ivan je dio ekipe

Sport - odabiremo

25

Sport - odabiremo

26 Medalje se nižu Zovem se Kristijan Smiljčić. Treće sam dijete u obitelji. Odličan sam učenik četvrtog razreda PŠ Rezovac.

Bavim se rukometom već 5 godina i sa svojom sam ekipom osvojio puno priznanja. Skupio sam 26 medalja; 9 zlatnih, 4 srebrne i 13 brončanih.

Sa svojim klubom „Viro Virovitica“ odlazim na razna natjecanja na području Hrvatske, a bili smo i van granica naše države.

Bio sam u Splitu, Crikvenici, Rijeci, Osijeku, Daruvaru, Bjelovaru, Slatini, Kutini, Karlovcu i u Republici

Slovačkoj. U Republici Slovačkoj smo prvi put bili na međunarodnom turniru i odmah im pokazali kako se igra rukomet te se vratili doma sa zlatom oko vrata. Preko ljeta kada mi je odmor od škole i rukometa bavim se plivanjem i to već 3 godine. S plivačkim sam klubom bio na natjecanju u Vinkovcima i Barcsu.

Moja me obitelj podržava

u svemu, kako u školi tako i u sportovima kojima se bavi, dolaze me gledati na sve utakmice i navijati za mene.

Imam puno prijatelja u klubu i u školi, volim se sa svima poigrati. Želja mi je ostati odličan učenik i sportaš te se kroz godine učenja i rada još više truditi da svi budu ponosni na mene.

Kristijan Smiljčić

Kristijan Smiljčić, 4. r. PŠ Rezovac

Univerzalna sportska škola U organizaciji Hrvatskog školskog sportskog saveza već se drugu godinu u našoj školi organizira Univerzalna sportska škola u koju su uključeni učenici 2. razreda. Cilj škole je organizacija sportskih aktivnosti za učenike mlađe dobi kako bi se razvijale motoričke i funkcionalne sposobnosti te usvajala motorička znanja. Voditelj grupe je prof. Zlatko Tot. Anamaria Mikolčić, 6.c

Počeo još kao Cvrčak Sportom se bavim još od vrtića gdje sam išao u sportsku igraonicu.

Tamo sam zavolio različite sportove kao što su nogomet, plivanje i rukomet.

Prvo putovanje na sportsko natjecanje je bilo kada smo s vrtićem otputovali u Rijeku na državnu olimpijadu vrtića.

Natjecanja su se odvijala na poznatom nogometnom igralištu Kantridi. Bio sam sretan što sam tamo i predstavljam svoj grad i županiju.

Još sam išao u vrtić kada sam krenuo na rukomet u RK Viro –Virovitica.

Tri godine sam već na treninzima i u te tri godine bio sam u nekoliko gradova naše domovine.

Igrali smo utakmice i posjetili Bjelovar, Daruvar, Slatinu, Pakrac, Lipik, Grubišno Polje, Osijek, Kutinu, Karlovac, Crikvenicu i Rijeku. Često nemamo vremena za šetnju i obilazak grada, ali pokušamo iz autobusa ili auta vidjeti što više onoga pokraj čega prolazimo.

Najčešće su to odlasci na jedan dan, no bilo je i putovanja od više dana.

Otputovali smo s trenerom i nekoliko roditelja ove godine u Rijeku i Crikvenicu na karnevalske turnire.

Oba turnira smo osvojili i vratili se

sa zlatom oko vrata. Osim toga jako nam se svidio hotel u Crikvenici u kojemu smo spavali. Zanimljivo je kada odeš malo od kuće i dijeliš sobu sa suigračima. Najduže i najdalje putovanje bilo je ljetos kada smo išli u slovački Prešov na turnir. Vožnja je bila duga, bili smo smješteni u đački dom, a utakmice su se igrale tri dana.

Imali smo vremena za obilazak grada pa smo uživali u šetnji tim lijepim i velikim gradom. Kući smo se vratili sa zlatnim medaljama oko vrata, sretni i umorni.

Nadam se da ću još vidjeti puno gradova i država, puno utakmica odigrati i donijeti kući još koju medalju bilo kojeg sjaja.

Sven Balint, 3.r. PŠ Čemernica

Kad si u sportu, u dobrom si društvu Hrvatski školski sportski savez okupio je mnoge mališane povodom Dana univerzalne sportske škole na kojem su sudjelovali predstavnici svih županija Republike Hrvatske.

Devet učenika 1. b razreda sudjelovalo je u sastavu reprezentacije univerzalne sportske škole Virovitičkopodravske županije. Naši predstavnici pokupili su simpatije gledališta i fotoreportera jer su uz Osječko– baranjsku županiju jedini imali simpatične kape s oznakom županije i bili prepoznatljivi među 630 djece iz cijele Hrvatske. Djeca su prezentirala svoj rad tijekom školske ima godine u disciplinama koje sudionici 1.b s voditelj nisu bile natjecateljskog karaktera i to: poligon prepreka, poligon s loptom, štafeta s

preprekama, štafeta s loptom te graničar. Sudionike smotre pozdravio je ministar Dragan Primorac te Franjo Arapović, predsjednik Hrvatskog školskog sportskog saveza, a veliko oduševljenje kod djece izazvao je nastup pjevača Luke Nižetića koji je svojim pjesmama podigao atmosferu na igralištu ŠRC „Mladost“ te Ivano Balić koji se fotografirao s djecom i strpljivo potpisivao fotografije.

Hrvatski školski sportski savez osigurao je majice, sokove, vodu, prehranu, priznanja i medalje za sve sudionike Dana univerzalne sportske škole. Odlazak u Zagreb organizirao je Školski sportski savez Virovitičkopodravske županije pod vodstvom tajnika Saveza Želimira Holera i voditelja univerzalnih sportskih škola Maje Kirin (Pitomača), Zlatka Tota i Kruma Stevanovskog (Virovitica) te pratioca Jasne Mikolić i Matije Hamelca.

Kuglački klub naše škole

Samim pogledom na naslov sigurno ste se zapitali od kada naši učenici kuglaju.

Ne, ne radi se o kuglačkom klubu učenika nego o ženskom kuglačkom klubu učiteljica naše škole.

Sve je počelo u jesen 2008. godine kada je stigla ponuda da osnujemo kuglački klub naše škole. Obavijesti su bile u zbornicama i prenosile su se usmeno, a tada je došao i prvi trening. Prvo su krenule poduke za one koji su prvi puta stali na stazu u kuglani. Uz pomoć igračica koje su već kuglale i trenera malo po malo počelo se s ozbiljnim radom.

Već dva mjeseca nakon početka sudjelovale smo na prvom turniru.

Cilj je bio ne biti zadnje što smo i ostvarile. Polako smo si postavljale sve više ciljeve, a neke smo i uspjele realizirati. Tako je već na uskrsnom turniru ove godine osvojeno drugo mjesto.

Od ove jeseni kuglamo u rekreativnoj gradskoj ligi.

Rezultati su dobri, a ne izostaje ni ugodna atmosfera i druženja. Članice kluba su: Irena Balint, Željka

Jasna Mikolić, učiteljica

Čizik, Maja Grdić, Nataša Kirin, Željka Krznarić, Jasna Resler, Ljubica Resler, Iva Validžić, Snježana Volenik i Danijela Žarković.

Irena Balint i Danijela Žarković, učiteljice

27

Sport - odabiremo

Dan univerzalne sportske škole

28

Trojac u obitelji Pažin

Tata je krivac za sve

Sport - odabiremo

Tekst i fotografije: Sara Pažin, 7. b

Mi smo Filip, Petar i Sara Pažin. Osim istog prezimena dijelimo i veliku ljubav prema sportu, osobito prema tenisu. Zavoljeli smo tenis ponajprije zahvaljujući našem tati, a i tetku koji je trener tenisa te našim bratićima Marku i Karlu koji su također krenuli putem tog prekrasnog sporta. Počnimo s najuspješnijim u tenisu – s Filipom. Filip trenira tenis već 4 godine, a možda čak i više. Prošla, 2009. godina bila mu je posebno uspješna.Među te uspjehe pripadaju osvojeni turnir u Virovitici u kategoriji do 12 god., odlazak u finale na Sportskim igrama mladih, te što je bio na oba dva državna prvenstva gdje se oba puta plasirao u osminu finala. Filip tjedno ima šest treninga. Petar nikada nema mira pa tako ni u odabiru sporta. Okušao se u streljaštvu, rukometu i plesu.

Od nedavno se Petar vratio tenisu po drugi put. Trener kaže da je Petar vrlo brz, da se ne predaje lako i da će ako tako nastavi za koju godinu stići Filipa, naravno, ako ne odustane

od tenisa. Petar ima treninge tri puta tjedno.Hm…što da kažem o sebi? I ja sam se, kao i moja braća u tenis „zaljubila“ dosta rano. Iza sebe nemam neke veće teniske uspjehe, no sretna sam svojim postignutim rezultatima. Početkom školske godine moji su teniski treninzi prestali jer sam počela trenirati atletiku.Treninge imam šest puta tjedno i mogu reći da su vrlo naporni.

Filip i Petar uz teniske treninge imaju i kondicijske treninge dva puta tjedno. Uz svu tu našu zaluđenost sportom mami se diže kosa na glavi, a krivac je tata koji nas je zarazio sportom (nije kao u Pongrašićevom romanu „Mama je kriva za sve“).

osvajanje turnira

Sara, Petar i Filip

U zdravom tijelu zdrav duh Zavolio sam rukomet uz svoga brata koji ga trenira već nekoliko godina.

Treninge imam tri puta tjedno. Nedjeljom moja ekipa ide na turnire diljem cijele naše domovine. Na taj način upoznajem svoju domovinu, ali i sklapam nova prijateljstva s dječacima iz drugih klubova. Treninzi su ponekad naporni, ali mi to

ne smeta jer znam da nas trener želi naučiti kako ispravno šutnuti loptu na gol, kako igrati obranu, kako istrčati kontru i sve ostalo vezano uz rukomet. Jako sam sretan kada zabijem gol, ali još me više raduje pobjeda moje ekipe i osvojeno prvo mjesto. Smatram da nije važno kojim se sportom bavimo, već je važno djecu i mlade potaknuti na sport i maknuti s ulice. Ne kaže se uzalud : „U zdravom tijelu zdrav duh“.

Tekst i fotografija: Karlo Moslavac, 3.a

j, pogodite koji

Dora Duvnjak i Domago

Ivona, Sven, Tea i Ivano

Balić

bert Kiro Lazarov i opet Ro Domagoj Duvnjak i Ro

bert

Uspjeh je i poticaj Ove školske godine završavam školovanje u OŠ IBM u kojoj sam se sportom počeo baviti već od ranog djetinjstva. Prva zanimacija bila mi je rukomet. Trenirao sam četiri godine koje su bile vrlo uspješne.

Stekao sam mnoga znanja i sklopio nova prijateljstva. Znatiželja me odvela u odabir još jednoga sporta.

U 6. razredu, kao većina djačaka, počinjem trenirati nogomet. Mogu reći da je dosta zahtjevan sport, ali osim rada u školi odlazim i u NK Virovitica u kojemu stasaju mnoge mlade snage. Kad nisam u nogometu i rukometu, odlazim na treninge atletike i odbojke.

Sudjelujemo na županijskim, regionalnim i državnim natjecanjima.

Prošlogodišnje iskustvo s državnog natjecanja u Šibeniku, kada sam sudjelovao u atletici, tj. skoku u dalj, omogućilo mi je da promijenim mišljenje o atletskim disciplinama.

Bio sam jako ponosan na uspjeh svih sportaša naše škole koja je osvojila nekoliko medalja, ali i onu najsjajniju, zlatnu u rukometu, a svoj uspjeh u pojedinačnom nastupu smatram dobrim i poticajnim.

U svemu tome imao sam veliku podršku svojih trenera prof. Tota, Kozlingera i Hrženjaka, kao i svoje razrednice Zumbulke Foret. I ove

Matko Duvnjak

školske godine priželjkujem dobre plasmane svih sportskih ekipa škole u kojima ću, nadam se, i ja dati svoj mali doprinos.

Matko Duvnjak, 8.b

Sport - odabiremo

29

Rukometašice – zlatne medaljašice

Iz riznice uspjeha

30

Najuspješnija škola na državnom prvenstvu u Šibeniku

zlatne rukometašice

nagrada župana

U OŠ Ivane Brlić- Mažuranić Virovitica djeluje školsko sportsko društvo u kojemu su zastupljeni učenici u deset sportova. Prošle su školske godine ekipe škole osvojile 9 prvih mjesta u županiji. ŠŠD IBM je već godinama najuspješnije školsko sportsko društvo u županiji. Uspjeh i izuzetan rezultat omogućili su sportašima škole sudjelovanje na državnom prvenstvu koje je održano u Šibeniku od 11. – 13. svibnja 2009.g. u kojemu je sudjelovalo 1362 učenika – sportaša iz 157 škola Republike Hrvatske. ŠŠD IBM je na državnom prvenstvu u Šibeniku bila škola s najviše zastupljenih sportova u državi i jedna od najuspješnijih škola s najviše osvojenih mjesta. To su rukomet (ženske), tenis (ženske), atletika (muški), streljaštvo (ženske) i stolni tenis (ženske).

Šibenik - državno

rukomet – 1. mjesto tenis – 3. mjesto atletika – 5. mjesto streljaštvo – 5. mjesto stolni tenis – 8.mjesto

streljaštvo

Zlatnu medalju i prvo mjesto u državi osvojile su: Matea Matanči, Maja Ferenčević, Kristina Smiljčić, Anamarija Mikulić, Sara Špiranec, Margareta Krušelj, Marija Šutalo, Matea Mikolčić, Tea Balint, Lucija Sabo, Iva Galetić i Tea Feketija.

Najuspješniji u pojedinačnom sportu bili su Matej Devčić, Ivan Devčić, Hrvoje Vuković, Jelena Matijević, Gabriela Grgić i Anamarija Horvat.

Voditelji ekipa ŠŠD IBM su Zlatko Tot, Goran Kozlinger i Mario Hrženjak, a vanjski suradnici Darko Međimorec, Željko Boos, Marijan Ferenčević i Damir Košćak.

atletičari

Nakon povratka s natjecanja iz Šibenika sportskim ekipama priređen je svečani doček u dvorani škole IBM u kojoj je ravnatelj škole Josip Strmečki čestitao svim ekipa i voditeljima na postignutim rezultatima.

Svečanosti je nazočio i gradonačelnik Ivica Kirin izrazivši veliko zadovoljstvo što veliki broj učenika nalazi interes u sportu i što je škola IBM rasadnik mladih sportaša koji će naći svoje mjesto u virovitičkim klubovima i tako nastaviti svoje započete uspjehe.

Anamarija Horvat, 7.b stolni tenis

tenisačice Ilustracija: Jakov Teskera, 8. a

Iz riznice uspjeha

31

Nakon održanih natjecanja sportaši škole zauzeli su i osvojili:

Iz riznice uspjeha

32

I ove je godine naša riznica uspjeha bila puna

Trijumf Brlića Sretne li Ive sa svojim ulovom u mreži

Od prvoga dana kada smo saznali da smo predloženi za državni Lidrano, iščekivanju nije bilo kraja.

Još kada znaš da je tvoja škola najuspješnija (s najviše predloženih radova za državnu smotru, jeee bravo mi) kako se drugačije možeš osjećati, ako ne ponosno. Pa, među tim „ponosnjacima“ našli su se naš Shakespeare Luka Tripalo (Shakespeare? Ma, nema veze što nije napisao Romea i Juliju, ipak nema svaka škola takvog pisca), Lovro Kićinbaći i ja, urednica Hlapića Iva Ljubanović.

rudarski je to posao, ali i sladak

Moram priznati da je meni i nastavnici bilo jako drago kad je prosudbeno povjerenstvo za školske listove u kojemu su bili Srećko Listeš i Snježana Marić za Hlapić imao samo riječi hvale.

Tko pita, ne skita Kada smo stigli u Pulu, smjestili su nas u hotelsko naselje Punta Verudela, točnije u hotel Histria. Imao je velikiiiii bazen kojem nitko nije mogao odoljeti, pa tako ni mi. U restoranu bogati stolovi s primamljivim istarskim specijalitetima i mnogooo ribe. O tome što jedemo samo smo nagađale, jer nitko nije imao pojma što zapravo žvače. U šetnji uz obalu s curama iz Slatine imala sam priliku jesti priljepke, ali mi nisu baš privlačno izgledali, dok su one poskidale priljepke sa svih stijena i još sljedeći dan „posudile“ limun iz restorana da školjke budu ukusnije.

U obilasku Pule s nastavnicama posjetile smo, naravno, pulsku Arenu, obišli Pulu i onako usput malo se izgubile. Ali važno je da smo stigle na cilj, a to je bio Dom hrvatskih branitelja u kojemu su se održavali dramski nastupi.

Put putujem

Za Hlapić samo riječi hvale

Najveći problem cijelog putovanja bio je dizanje u tri ujutro. Iako je inače Lovro pospanac koji kasni, ovoga puta sam to bila ja, a Luka nije išao s nama jer je u isto vrijeme bilo državno iz engleskoga jezika.

Moram priznati da je meni i nastavnici bilo jako drago kad je prosudbeno povjerenstvo za školske listove u kojemu su bili Srećko Listeš i Snježana Marić za Hlapić imao samo riječi hvale. Dobili

smo mnogo pohvala neke od tih su: za super naslovnicu, temu broja, istraživačko novinarstvo i još mnoge druge. Kad sam upoznala jednu curu koja je isto urednica, i kada me je pitala koji je naš školski list, ja sam se pohvalila Hlapićem, a ona je samo rekla: „Aha, to je onaj super list o kojem svi pričaju“ (moram priznati da mi se ta pohvala svidjela najviše od svih).

Već je gotovo Četiri su dana naprosto proletjela, bilo je zabave (večer prije odlaska zbog koje smo išli spavati u dva u noći), sudjelovanja u radio emisiji, oduševljenja…Ma bilo je tu svega.

Poslije svečanog zatvaranja napravili smo jednu zajedničku fotku i krenuli kući u nadi da ćemo i sljedeće godine biti dio državne smotre LiDraNa u nekom drugom, lijepom, hrvatskom gradu.

Iva Ljubanović, 7. a

Iz riznice uspjeha

33

sudionici naše županije

Žene su krive za sve Samo sam odbrojavao dane do Pule Ne, samo u hotelskom bazenu s tj. državnog LiDraNa. Tri dana bez morskom vodom. Mogu reći da mi škole, staraca i mukotrpnih testova. je bilo super, upoznao sam mnogo Zar život nije lijep??? Putovanje za novih prijatelja i prikupio nekoliko Pulu, u ženskom društvu, prošlo brojeva djevojaka. Na kraju mogu je na najzabavniji način (pričanju samo poručiti nastavnici Pavelko da viceva, prikupljanju brojeva i tračme ove godine dobro nauči glumiti partijama uz smoki i čipi-čips). Kad monolog ( kao što je bio “ Žene su samo cimer i ja stigli u sobu, pojeli krive za sve”) jer ne mislim propustiti smo po jednu grehotu (griottu) i državni LiDraNo!!! počeli drijemati. Moj je nastup bio Lovro Kićinbaći, 8.d : iste večeri. Nakon ranog ustajanja i vožnje do Pule, koja je trajala osam sati, glumiti u 22 sata i nije baš neka dobra prilika, ali ja sam odradio svoje najbolje što sam mogao. Ostala tri dana gledao sam TV, zabavljao se, razgledavao Pulu, uživao u morskoj vodi i jeo jako jako puno domaće - hotelske juhe s domaćim rezancima. Sigurno ilasku Pule se pitate jesam li se kupao??? mentorica i Lovro u ob

jesu li žene krive za sve

Iz riznice uspjeha

34

Državna smotra u Crikvenici

Tradicija uspjeha se nastavlja Mladi biolozi naše škole i njihova mentorica mr. sc. Jasna Razlog-Grlica pozvani na Državno natjecanje i smotru iz biologije. Natjecanje je održano od 7. do 9. svibnja 2009. godine u Crikvenici. Senka Švraka učenica 8.d razreda osvojila je drugu nagradu s istraživačkim radom po nazivom „Raznolikost i ugroženost ljubica u Virovitici“ u kategoriji ekologija za osnovne i srednje škole.

U kategoriji Biologija životinja za osnovne i srednje škole rad pod nazivom „Invazivni puž virovitičkih vrtova“ uspješno su prezentirali Dorijan Lesić i Mateo Lončar učenici 7. d razreda.

pozdrav iz Crikvenice

Ovi uspjesi rezultat su višegodišnjeg rada na raznim projektima koje provode učenici naše škole koji su usmjereni na zaštitu prirode i okoliša u gradu.

Dorijan Lesić, 8.d

dečki su proučavali pu

ževe

bice

Senka je proučavala lju

GLOBE program Naša je škola sudjelovala u Virju na 5. međužupanijskoj smotri hrvatskih GLOBE škola. Ekipu škole činili su učenici Sandra Manolović, Lucija Zečević iz 7. d razreda i Borna Nemet učenik 8. d razreda. Voditeljica je mr.sc.

Jasna Razlog-Grlica. Prezentiran je rad škole u GLOBE programu u proteklom razdoblju koji se može vidjeti na posteru. Učenici su odgovarali na

pitanja Povjerenstva i sudjelovali na orijentacijskom natjecanju koje se organizira kao vježba za Državnu smotru GLOBE škola. Ekipa škole je predložena i pozvana na Državnu smotru i natjecanje GLOBE škola koje je održano od 26. do 28. svibnja 2009. godine u Prekom na otoku Ugljanu.

Lucija Zečević, 8.d izlaganje na natjecanju

Istraživački rad i marljivo učenje

Dvije velike ljubavi Već od prvog razreda učitelj Milorad Alavanja nas uči da se trebamo truditi, marljivo učiti i biti vrlo aktivni na satu. Sve to pokušavamo ostvariti, a problem postaje peti razred koji donosi nove brige i obveze. Zadnje dvije godine u školi su mi bile prekrasne. U razredu je vladala osobita atmosfera.

Biologija - istraživanje Priroda i biljke uvijek su mi se činile kao nepoznanica. Stoga sam silno željela sudjelovati na natjecanju iz biologije, željela sam više upoznati svijet oko sebe. To mi je omogućila mentorica Jasna Razlog- Grlica.

Na prvo sam natjecanje krenula s Andrejom Grdenić. Pratile smo proljetnice te sve podatke složile u znanstveno-istraživački rad „Monitoring proljetnica u Virovitici“ koji je pozvan na državno natjecanje u Podgori te osvojio 1. mjesto. No, ja sam i dalje pratila proljetnice, a posebno ljubice. Odlučila sam još jednom napisati rad samo

izlaganje uz slikokaz

o ljubicama, ali sada sama. Rad „Raznolikost i ugroženost ljubica u Virovitici“ osvojio je 2. mjesto na državnom natjecanju u Crikvenici.

Sigurna sam da ovo predivno iskustvo nikad neću zaboraviti te ću se i u srednjoj školi nastaviti baviti biologijom. Ujedno zahvaljujem nastavnici biologije mr.sc. Jasni Razlog – Grlici na iskazanom povjerenju i velikoj pomoću u postizanju ovih hvalevrijednih rezultata.

U ekipi na vjeronaučnoj olimpijadi Ljubav i vjera povezane su nevidljivom niti. Moja neizmjerna ljubav prema Bogu i vjeri motivirala me da se priključim vjeronaučnoj ekipi. Natjecanje iz vjeronauka 2007./2008. bilo je vrlo nezvjesno. A ekipu su sačinjavale: Marija Kavalir, Maja Jirouš, Ana-Marija Mikić i ja.

Sudjelovale smo na županijskom natjecanju te osvojile 3. mjesto.

Sljedeće školske godine ekipa

škole, koju su činili Marija Kavalir, Maks Luka Šenjug, Dona Krišto i ja, osvojila je 1. mjesto te sudjelovala na biskupijskom natjecanju ili tzv. vjeronaučnoj olimpijadi. Vjeroučitelj Zdravko Antolović pripremao nas je za zahtjevna natjecanja i na tome mu zahvaljujem. Ovu ću ekipu pamtiti po smijehu i optimizmu.

Odličnim uspjehom do nominacije Predložena sam u izbor među 8 najboljih učenika osmih razreda.

Na svečanoj priredbi ugodno sam se iznenadila kada sam čula svoje ime i proglašenje - najučenica šk.god.2008./2009. Posebna je to čast.

Još jednom zahvaljujem svim nastavnicima, mentorima, razrednici Marici Matasić i cijelom svom 8.d na velikoj podršci i razumijevanju. Moj je savjet svima koji su voljni učiti da se treba potruditi jer taj će trud prije ili kasnije donijeti rezultate.

Tekst: Senka Švraka, 8.d Foto: Jasna Razlog - Grlica

Iz riznice uspjeha

Pratile smo proljetnice te sve podatke složile u znanstveno-istraživački rad „Monitoring proljetnica u Virovitici“ koji je pozvan na državno natjecanje u Podgori te osvojio 1. mjesto.

35

Uzoran, marljiv, darovit - Luka Tripalo

36

Iz riznice uspjeha

Biser koji je zasjao punim sjajem „jedan od onih što su budućnost Hrvatske u svijetu“...

Možeš li ipak izdvojiti iz toga mnoštva što ti je ipak najdraže?

glazba je moja velika ljubav

Znaš da nije lako početi intervju s učenikom koji je našao svoje interese u različitim područjima.

Znanost, LiDraNo, glazba, sviranje, pjevanje, sport… Otkud tolika energija i motivacija?

To se i ja vrlo često pitam. Na energiji koju sam uložio u sve to zasigurno mogu zahvaliti Bogu, a motivacija je zasluga više ljudi, uključujući i mene: moji prijatelji, obitelj i mentori su me neprestano ohrabrivali, ali uvijek je trebalo negdje početi. Većina toga potaknuta je primjerom neke osobe: kad bi mi se nešto što ta osoba radi svidjelo, pokušao bih to napraviti, za što mislim da je sasvim normalno, a budući da si ja najčešće visoko postavljam ciljeve, teško je sve od tih ciljeva bilo u potpunosti ostvariti.

Usprkos tome, postigao sam ono što sam želio, u većoj ili manjoj mjeri, i time sam zadovoljan.

Od svega toga najdraže mi je sviranje. Sviram od 2. razreda škole, završio sam glazbenu školu za klarinet i sada se pripremam za prijemni za srednju glazbenu, no sviranje klasične glazbe nije ono u čemu najviše uživam. Preko ljeta 2008. pohađao sam tečaj usne harmonike, što se pokazalo veoma korisnim, ali i predivnim iskustvom.

Blues na tom instrumentu omogućuje da veoma lako svoje osjećaje pretočim u glazbu, i to je ono što me čini sretnim.

Kako je glazba našla put do tebe?

Voliš pjevati i svirati. Imaš li možda neki uzor u tome?

Glazba je uz mene još od malih nogu. Bilo putem radija, televizije ili tadašnjih kaseta, djetinjstvo sam uvijek provodio uz glazbu, na čemu mogu zahvaliti svojim roditeljima.

Uzora imam mnogo u svemu, a tako i u glazbi, a kao najvećeg morao bih izdvojiti jednog Hrvata, Tomislava Golubana, također usnoharmonikaša. Iako je čak 4. na svijetu, nije mu bilo teško sa mnom razgovarati, i to podugo, što je izuzetna osobina za talent takvog razmjera.

Ove si školske godine ostvario izuzetne uspjehe na županijskim i državnim natjecanjima. Otkrij nam svoje uspjehe.

Iako je vremena bilo malo, a gradiva mnogo, uspio sam naučiti dovoljno da sudjelujem na županijskim natjecanjima iz svih predmeta iz kojih sam išao na dodatnu nastavuengleskog, fizike i kemije. Na županijskom natjecanju iz engleskog bio sam prvi, iz fizike treći, a iz kemije drugi. Iz engleskog sam sudjelovao i na državnom natjecanju, te osvojio 8. mjesto.

Zumbulka Foret koja me pripremala za glazbene nastupe.

37

Da, uspio sam u sve obveze ugurati i dva školska treninga iz košarke tjedno. Iako se time ne bavim previše (a niti isuviše dobro), volim igrati košarku, i mislim da je to najbitnije - da svatko može činiti što voli, bez da šteti nekomu drugom.

među nagađenim lidranovcima

Za LiDraNo nije bilo potrebno toliko truda koliko za ostala natjecanja trebalo je samo napisati što se već pisalo i posao je bio završen. Bio sam na županijskom LiDraNu, gdje su me predložili za državni, na koji sam i bio pozvan, no nažalost nisam mogao sudjelovati na njemu jer se održavao u isto vrijeme kao i državno natjecanje iz engleskoga jezika.

Kakav je osjećaj biti 8. u državi u poznavanju engleskog jezika?

Predivan i ohrabrujući. Znati da te samo devet bodova dijeli od prvoga mjesta i čuti iz usta organizatora kako si „jedan od onih što su budućnost Hrvatske u svijetu“, ne može se opisati riječima. Iako sam isprva bio razočaran što nisam bolje prošao, s vremenom sam shvaćao da je to velik uspjeh i da se sav rad isplatio.

I državni LiDraNo jedan je od tvojih izuzetnih uspjeha. Kako je nastala tvoja priča „Sumnja“ koja se našla među 50 najboljih literarnih radova u državi?

Možda će zvučati čudno, ali na istraživanje o kineskoj povijesti (uz koju je vezana „Sumnja“) potaknula me videoigra. Nakon višemjesečnog igranja, počeo sam čitati o ljudima koji su svojim životom gradili kraljevstva i svojom smrću spašavali

druge ljude. Bio sam očaran onime što sam čitao, i što sam više čitao, tako se sve više počela pojavljivati vezanost uz te iste ljude. Jedne sam večeri, baš kao one u kojoj se odvija radnja, sjeo za računalo i spontano izrekao sve što mi je bilo na umu.

Naknadno dodajući sitne detalje, napisao sam točno ono što sam htio te sljedeći dan pripovijetku odnio svojoj nastavnici hrvatskoga Sanji Pavelko. Ona me uputila na nastavnicu Željku Puškarić koja mi je ukazala na sitne grješke te prijavila moj rad za LiDraNo.

Budući da si na kraju osnovnoškolskog obrazovanja, sigurno već imaš neke planove?

Planiram upisati klasičnu gimnaziju u Virovitici, a u isto vrijeme pokušat ću polagati ispite u srednjoj glazbenoj školi u Daruvaru. Dakle, za mene ni u srednjoj školi nema odmora. Već polako razmišljam o fakultetu, no te ću brige odgoditi za još neko vrijeme.

Razgovarala: Monika Mikolčić, 6.c

Sve je to rezultat tvoga marljivog rada sa svojim mentorima koji su prepoznali da se u tebi krije biser koji treba brusiti. Tko su tvoji mentori?

Osim nastavnika koji su radili sa mnom, većina nastavnika dala je svoj doprinos lijepom riječju i pohvalom.

Najzaslužniji za moje uspjehe na natjecanju su nastavnice Slobodanka Omeragić, Katica Pavlović, Marica Domokuš, Željka Puškarić te

Luka i mentorica Slobo

danka Omeragić

Iz riznice uspjeha

Uza sve to imaš vremena i za sport?

Među nominiranim učenicima škole

Iz riznice uspjeha

38

Nikad nisam dobila jedinicu Sudjelovala sam u mnogim izvannastavnih aktivnosti, ali najviše pamtim literarnu grupu, glagoljaše, novinarsku i vjeronaučnu družinu.

U kojem se poslu vidiš za nekoliko godina i misliš da bi se dobro snašla? Zašto?

Za nekoliko godina se ne vidim ni u kakvom poslu jer se mislim školovati.

Dona među nagrađenim učenicima

Dona Krišto bila je naša novinarka i izvrsna učenica, sudjelovala je na brojnim natjecanjima.Također je bila i urednica školskog lista „Gita“, naše novinarske skupine.

U kojim si dosad dodatnim i izvannastavnim grupama sudjelovala u školi?

Sudjelovala sam u mnogim izvannastavnih aktivnosti, ali najviše pamtim literarnu grupu, glagoljaše, novinarsku i vjeronaučnu družinu.

Na koliko si do sada natjecanja bila? I koje si uspjehe postigla?

Ne znam točno na koliko sam natjecanja bila, ali pamtim prvo mjesto na županijskom natjecanju iz vjeronauka.

Koliko znam izvrsna si novinarka i sudjelovala si i na županijskom Lidranu. Koliko si dugo u novinarstvu i što je bilo presudno za uspjeh na županijskom natjecanju?

Dvije godine se bavim novinarstvom

i najveću je ulogu odigralo to što sam zainteresirana za taj smjer.

Ti si bila prva urednica časopisa „Gita“. Tko ti je dao ideju da pokrenete taj časopis? I zašto baš ime „Gita“?

Došla sam na tu ideju s mojom prijateljicom Stephanie pa smo odlučile pokrenuti časopis. „Hlapić“ je već godinama usamljen pa da ne bude bez svoje „Gite“.

Otkuda dobivaš ideje za pisanje članaka i intervjua kao što su npr.

Intervju s nevidljivom osobom?

Pamtiš li svoju prvu jedinicu?

Iz kojeg predmeta? U kojem razredu?

Nikad nisam dobila jedinicu. Ha-ha.

Koji ti je predmet bio najdraži?

Zašto?

Najdraži su mi bili povijest i hrvatski jezik. Hrvatski jezik volim iz nekog neobjašnjivog razloga, jednostavno volim naš jezik. Povijest volim jer volim razmišljati o davnim događajima, a najdraže razdoblje povijesti mi je srednji vijek.

Koje ćeš nastavnike ponijeti u sjećanju iz osnovne škole? Zbog čega?

Hoćeš li se i dalje nastaviti baviti novinarstvom? Zašto?

Najviše ću pamtiti nastavnice Medvecki, Skoko, Matasić i nastavnika Tomljanovića, a ostale ću također pamtiti kao osobe koje su mi prenijele svoje znanje.

Ne mislim se baviti novinarstvom kao profesijom, zasad mi je to samo hobi.

Koji će ti sretni trenuci i uspomene zauvijek ostati u sjećanju iz osnovne škole?

Evo, sada ideš u srednju školu.

Razmišljaš li o fakultetu? Kojem?

Nema nekih posebnih trenutaka, tako da ću sve provedeno vrijeme u ovoj školi pamtiti kao jedno lijepo razdoblje u mome životu.

Najčešće iz svakodnevnog života.

Da, razmišljam o fakultetu i to najvjerojatnije o medicinskom.

Ivona Vrekalić, 7.f

Dva dana rovinjske idile Kao i svake godine i ove je godine održana županijska smotra likovnih uradaka učenika osnovnih škola naše županije. Svaka je škola sudjelovala sa 30 likovnih uradaka, a na državnu smotru odlazi 50 izabranih uradaka. Od svih pristiglih državno povjerenstvo pozvalo je 25 učenika na državnu smotru koja je održana u Rovinju krajem mjeseca svibnja. Među njima je bila i učenica

8.razreda Nikolina Pušić sa svojom učiteljicom likovne kulture Ankicom Fijalom. U ovom prekrasnom istarskom gradu provele su dva nezaboravna dana gdje je Nikolina dobila pohvalnicu za uspješno sudjelovanje na državnoj smotri – izložbi učenika osnovnih škola Hrvatske LIK – 2009. god.

Fotografija: Ankica Fijala Tekst: Maja Buđak, 6.r.

mali morski prijatelji

Međunarodna nagrada u likovnoj umjetnosti

Vrijedna i uspješna kao pčelica Maja Maja Buđak osvojila je treće mjesto na međunarodnom natjecanju u Njemačkoj u gradu Hagenu. Na natječaj su pozvane sve osnovne škole hrvatske dijaspore kao i sve osnovne škole iz Republike Hrvatske. Pokrovitelji natječaja bili su: Hrvatska katolička misija grada Hagena i Matica iseljenika, a autori natječaja A.und A.Karacic.

U vrlo velikoj konkurenciji gradova Bern, Askona, Leuker-Bad, Lugano, Belinzona, Biasca, zatim dječji

likovni radovi djece iz Mađarske, Švicarske, Njemačke, naših osnovnih škola iz Zadra, Pridrage, Brezovice, Zagreba, Šibenika, Velike Gorice i mi iz malog grada Virovitice ne samo da smo osvojili treće mjesto, nego se od ukupno osam radova, koji krase katalog s izložbe, našlo čak tri naša rada. Izložbu je 3. veljače 2009. god. otvorio u gradskoj galeriji gradonačelnik Hagena Klaus Muller.

Izložba će obići sve zemlje sudionice natječaja. U povjerenstvu su bili

međunarodna nagrada

voditelj gradske galerije i likovni stručnjaci Rainer Danne, Dr.Reinhard Veit, Cornelia Merkel. A izložba je bila popraćena mnogim medijima u Njemačkoj kao i kod nas.

Tekst i fotografija: Ankica Fijala,mentorica

Regionalno natjecanje

Matematika je uvijek dobar izazov OŠ „Vladimir Nazor“ u Virovitici bila je domaćin učenicima i učiteljima koji su sudjelovali na regionalnom natjecanju u matematici. Iz naše su škole pozvani Lucija Relić, Gita Pejović, Luka Kelčec i Roman Yatsukha iz 4. razreda; Josip Šutalo, Lea Pavelko i Mislav Bajan iz 6. razreda.

Nakon održanog natjecanja daj pet, pobjedniče

niz uspjeha učenika naše škole upotpunjen je još jednim prvim i drugim mjestom na regiji. Budući da je to posljednja razina natjecanja za učenike do 6. razreda, uspjeh je zaista hvalevrijedan. Bravo za našega Romana Yatsukha koji je osvojio prvo mjesto u 4.r. riješivši test 100% i za našu Leu Pavelko koja je osvojila drugo mjesto. Mentorice su Nada Bušić i Ljuba Blagojević.

39

Iz riznice uspjeha

Državna smotra likovnih uradaka

Povratak u prošlost Cijeli je hol bio jedna velika pozornica na kojoj su se izmjenjivali različiti sadržaji.

Galerija likova prošetala je pozornicom.

Projekti

40

Putovanje kroz renesansu

renesansni ples

Kako je bilo interesantno otputovati bar nakratko u dosta daleku prošlost.

Renesansa je bila tema projekta u kojemu su sudjelovali gotovo svi predmeti u višim razredima naše škole. Aktivnosti su bile različite, a u njihovoj su realizaciji sudjelovali mnogobrojni učenici od šestog do osmog razreda.

Korelacija nastavnih sadržaja Cijeli je hol bio jedna velika pozornica na kojoj su se izmjenjivali različiti sadržaji. Korelacija nastavnih sadržaja hrvatskoga jezika, povijesti, geografije, kemije, fizike, engleskog jezika, prirode, informatike, likovne i glazbene kulture, matematike i tehničke kulture realizirana je u izradi plakata koji su krasili prostor hola.

Posjetili su nas Kolumbo i Amerigo Galerija likova prošetala je pozornicom; nezaobilazni Dugi Nos, Galileo Galilei, Johannes Gutenberg, Kolumbo i Amerigo. Bile su tu i djeve bajne koje su krasnolovile pjesme u kojima se veliča ljepota žene i ljubavni osjećaji.

Glazba grupe pjevača i svirača svojim su taktovima i ritmom dočarali duh renesanse. Znanstvenu radoznalost utjelovio je Leonardo u svojim viđenjima ljudskog tijela, a da je „svijet jedna velika pozornica“ (kako rekoše slavni pisac) uvjerili su nas stihovi i riječi izrečene na engleskom jeziku kojima je završilo putovanje kroz renesansu.

Za vrijeme nastave tijekom cijelog dana pokrenut je slikokaz, vizualizacija renesansnih motiva, a u pozadini su se čuli tonovi renesansnih skladbi.

Pjesmom, stihom, plesom, kostimima, riječju i krasnoslovom, sviranjem i glumom te osmjehom na licu učenici su pokazali da su zaista uživali u svakom izričaju.

o ljubavi nam Tihomir zbori

Ja vidjeh djevu bajnu

na balkonu tom

Timski rad Voditelj projekta bila je Sanja Pavelko. U njemu su sudjelovali mnogobrojni učitelji: Zumbulka Foret, Ankica Lovrenc, Ankica Fijala, Željka Puškarić, Blanka Medvecki, Ivana Orač, Marica Domokuš, Željka Šolc, Ivica Tomljanović, Slobodanka Omeragić, Danijela Žarković, Vesna Pavlović, Katica Pavlović, Vjekoslav Lončar, Dragutin Hajmaši te vanjski suradnici Kazalište Virovitica- Vanda Grba te Industrijsko-obrtnička škola - Marijana Kožar (frizure) i učenici – sudionici programa: Maks Luka Šenjug, Lucija Zečević, David Furdić, Ivan Miholić, Matej Rajnović, Alisa Anadolac, Tihomir Manojlović, Luka Tripalo, Marko Rohtek, Tena Tucelj, Tena Josić, Lovro Kićinbaći, Zvonimir Prtenjača, Domagoj Sinjaković, pjevači i svirači 8.a i 8.b. te plasačice i plesači kostimirani u originalne kreacije naše nastavnice Vesne Matovine. Bili su to Mihaela Ivanac, Sara Marija Lovrenović, Lea Pavelko, Stephanie Stracaboško, Magdalena Špoljarić te Marko Rohtek, Tin Šibalić, Kristijan Medić, Marko Manojlović i Ivan Bogati.

Jur ni jedna na svit vila - krasnoslovi Lucija

originalna frizura

Mihaela u novom ruhu

Držićeva riječ velika geografska otkrića

Tena Tucelj, 8.d

u muzeju

Projekti

41

Bod za pobjedu

Projekti

42

Pjesmom, plesom i glumom kroz različite jezike

povijesna družina - 7.a ekipa OŠ IBM

Europski dan jezika, koji se svake godine obilježava diljem kontinenta kako bi se podsjetilo na europsku jezičnu raznolikost i potrebu njezina čuvanja, obilježen je i u našoj školi.

Započeo je pozdravom učenika na hrvatskom, engleskom, njemačkom, francuskom, talijanskom, mađarskom i češkom jeziku.

recitacija na njemačko

m

Nežić, Maks Luka Šenjug, Ana Bogati, Tihomir Manojlović, Dorian Lesić, Filip Žigman, Domagoj Dumenčić, Toni Lešković, Antonija Domšić, Jelena Viljevac, Damir Pocrnić, Filip Stevanovski, Barbara Tovarović, Lovro Kićinbaći, Lara Lešković, Lora Kunkić, Ivan Miholić, David Furdić, Mario Gašparić, Tanja Kovač, Jelena

Program je realiziran u suradnji s učenicima i učiteljicom iz OŠ „Vladimir Nazor“ Virovitica čiji su učenici sudjelovali glazbenom točkom te u kvizu znanjapoznavanje engleskog i njemačkog jezika te geografije.

ekipa OŠ Vladimir Nazor

njemačkim jezikom Dorijan čita

U kvizu su učenici obiju škola pokazali poznavanje stranih jezika i geografije, ali je ipak ekipa škole IBM pobijedila za jedan bod (na radost svih naših učenika koji su ih pozdravili srdačnim pljeskom).

Kako je stvorena Europska unija uprizorili su učenici povijesne grupe sa svojom mentoricom, a krosnoslovilo je na engleskom i njemačkom jeziku. Umijeće pjevanja pokazali su učenici na francuskom i engleskom jeziku.

U projektu su sudjelovali: Ivana

Beneš, Lucija Zečević, Tena Tucelj, Ivana Tkalčec, Anamarija Plečić, Antonela Plečić, Zrinka Slamić, Klara Miš, Sunčana Nađ, Marina Hudi.

Mentori: Slobodanka Omeragić, Ankica Lovrenc, Marija Brajković, Marica Matasić, Aleksandra Poljak, Jasna Razlog- Grlica, Sanja Pavelko, Zumbulka Foret, Marija Nater, Romana Brajković, Ida Pezić, Vesna Pavlović, Vjekoslav Lončar i Ivica Tomljanović. Vanjski suradnici: Dubravka Šenjug, Vlatka Lešković, Ira Amšel- Žigman i Hajrudin Omeragić.

Ivana Nežić, 7.d

Izvanučionička nastava

Vinograd je postao učionica Povod njihovom odlasku je bila izvanučionička integrirana nastava.

Posjetili su imanje obitelji Lesić.

Obišli su voćnjak, vrt i vinograd.

Promatrali i sudjelovali kratko u berbi grožđa.

Vidjeli i naučili kako se od grožđa pravi mošt te ga i kušali. Uočavali promjene u prirodi početkom jeseni i radove ljudi u jesen. Treći razred je imao priliku orijentirati se u

nepoznatom prostoru i vidjeti obzor s povišenog mjesta, brežuljka.

Trčali su uz brdo i niz brdo, odigrali igru, jeli u prirodi i zadovoljni se vratili u svoju područnu školu u Čemernici. Sa sobom su donijeli i darove koje su dobili od domaćice, gospođe Lesić; grožđe, jabuke, kruške, tikvice…

Projekti

Učenici prvog, drugog i trećeg razreda PŠ Čemernica uputili su se sa svojim učiteljicama u Sveti Đurađ.

Nakon ovog vrlo ugodnog iskustva jedva čekaju ponovni izlazak na nastavu izvan učionice. tekst i fotografija: Nataša Kirin

idemo brati

Integracija u nastavi biologije i informatike

Ima li veze Trojanski konj i H1N1?

rada, ocijenjeni su uradci iz biologije i informatike, a učenici su ispunjavali listiće za samovrednovanje gdje su se osvrnuli na svoj doprinos radu skupine. Projekt „Virusi“ postao je dio školskog kurikuluma i uspješno proveden od rujna do studenoga ove školske godine.

slikokazi su spremni

Ove su školske godine učenici sedmih razreda obradili nastavnu jedinicu „Virusi“ iz biologije na drugačiji način, u integraciji s informatikom. Cilj je bio usporediti viruse u računalima i one u živim bićima. Učenici su se podijelili u skupine. Jedni su načinili prezentaciju o računalnim virusima,

43

a drugi o virusima kao zaraznim česticama, na granici žive i nežive prirode. Tijekom izlaganja paralelno su projicirane prezentacije na dva računala da bi se što bolje uočile sličnosti i razlike u građi, načinu zaraze, zaštiti i dr. Nakon toga učenici su komentirali svoj rad i donijeli zaključke. Izvršeno je vrednovanje

Učenike 7. f uhvatila je trema što se odrazilo i na ocjene. Bili su pretihi, ponekad prebrzo i nerazgovjetno izlagali. Prezentacije su bile dobre, slajdovi pregledni, grafički prikazi jasni, primjeri uglavnom dobro izabrani. Naši nastavnici Vjekoslav Lončar i Jasna Razlog-Grlica približili su nam svijet virusa te smo otkrili mnoge sličnosti između računalnih virusa i virusa koji uzrokuju bolesti.

Naučili smo kako se možemo zaštititi od njih te smo spremno dočekali i ovogodišnju pandemiju. fotografija: Vjekoslav Lončar, tekst: Ivona Vrekalić, 7.f

Scenska umjetnost

44

Od slikovnice do predstave

Pustolovine Mravka Kraljića Pod vodstvom voditeljice dječje radionice Gradske knjižnice i čitaonice Ivane Molnar i režiserke Snježane Lančić – Prpić, poznate glumice virovitičkog kazališta, premijera predstave održana je u Mjesecu knjige kao dio svečanosti obilježavanja Dana knjižnice.

Pripreme za predstavu „Pustolovine Mravka Kraljića“ koju su izveli učenici naše škole i djeca igraonice Gradske knjižnice i čitaonice počele su audicijom još u svibnju prošle školske godine. Učiteljica je predložila nekim učenicima da odu u knjižnicu i prijave se. Upisali su naša imena, podatke i talente (plesanje, pjevanje, sviranje...).

Počele se pripreme Probe su se održavale u Gradskoj knjižnici i čitaonici. Na prvim je probama nastavnik Damir Mihaljević provjeravao naše glazbene mogućnosti i određivali smo uloge. Svaka je proba bila sve složenija sve dok nismo sve „uokvirili.“ Tada smo počeli vježbati pred pravom scenom, a lutkari s originalnim lutkama koje je izradila učiteljica Vanda Milojević. Šarenom scenografijom poigrala se naša učiteljica Kornelija Šarić. Kada smo dobili kostime, probe su izgledale kao nastupi. Bile su sve češće.

Premijera predstave u Mjesecu knjige

čarolija livade

Lutkarska predstava rađena je po slikovnici „Pustolovine Mravka Kraljića“ koju je napisala Virovitičanka Zdenka Kasapić – Foret. Priča govori o malom mravu po imenu Mravko Kraljić koji želi letjeti i upoznati zemlju. Oboje mu se ostvarilo. No, upoznao se s čovjekom. Budući da je to doživio, bio je iskusniji i pametniji od ostalih mrava pa je zamijenio starog učitelja.

Pod vodstvom voditeljice dječje radionice Gradske knjižnice i čitaonice Ivane Molnar i režiserke Snježane Lančić – Prpić, poznate glumice virovitičkog kazališta, premijera predstave održana je u Mjesecu knjige kao dio svečanosti obilježavanja Dana knjižnice. Sve je izgledalo savršeno. Šarenilo livade dočarali su cvjetovi različitih boja, lepršavi leptiri i vrijedne bubamare.

Čarolija je ispunila prostor knjižnice

lutkarska predstava

Zelena se livada uznemirila kada je vidjela veliku svraku, činilo se da stvarno leti i ogromnu ruku kojom su upravljali skoro svi lutkari. Moja prijateljica Ivana i ja s veličanstvenim frakovima i violinama bile smo cvrčci, a skoro cijelu predstavu crno odjeveni mravi nemirno su sjedili u klupicama i marljivo učili. Najljepše je to da je gledalište na primijeri predstave u Gradskoj knjižnici bilo toliko puno da se leptiri i bubamare nisu mogli „razbacati.“ Lucija Relić, 5.b

Želim postati glumac

svi su veseli nakon odlične predstave

Scenska umjetnost

45

Oduvijek sam se vidio glumcem. Kad a sam po izboru redatelja dobio prili ku glumiti glavnu ulogu u Malom prin bilo je to za mene priznanje za moj cu, dosadašnji rad i trud. Rado sam bez muke uvježbao ulogu i svaki put shva ozbiljnost svoga rada posebice u sura tio dnji s iskusnim glumcima. Bilo je važn o odigrati ulogu besprijekorno. Usk sam shvatio da glumiti glavnu ulog oro u nije ni malo lako, dapače zahtijev alo je mnogo rada i truda. Kada smo došli do premijere, bio sam jako sretan i nezamislivo uzbuđen. Ali glumiti u kazališnoj predstavi, glumiti uz prav glumce nešto je prekrasno. Glumiti e , biti na pozornici, biti gledan ipak je to rijetko i nesvakidašnje. Shvatio sam u životu želim postati glumac, biti ona da j tko će oplemeniti djelo prikaza pred publikom.

Ostvarenje jednoga sna

Luka Slavić, 6.e

Prijavio sam se na audiciju za ulogu Maloga princa u Kazalištu Virovitica i prihvatili su me. Kada su probe krenule, najviše me oduševio lik avijatičara kojega glumi Mladen Kovačić. Svi su mi u kazalištu puno pomogli da svladam tekst, a najviše je strpljenja sa mnom imao redatelj Dražen Ferenčina. Probe su za mene bile pravo oduševljenje. Nekada je bilo malo naporno, ali imao sam želje i volje i sve sam izdržao. Jako sam volio ići na probe i provoditi vrijeme sa svim glumcima koji su me prihvatili i cijelo vrijeme bili uz mene. Igrao sam u predstavama za osnovne i srednje škole i građanstvo, a publika me uvijek nagradila glasnim pljeskom. Veoma sam zahvalan svima u Kazalištu Virovitica što su mi omogućili ostavariti svoj san – glumiti i biti glumac. Nadam se da ću imati priliku još sudjelovati u predstvama u virovitičkom kazalištu.

Mateo Pšihistal, 2.b

c in r p o a t s o p m a s o k Ka

u «Mali princ». Odmah mi je lišta da dođem na audiciju za predstav Iznenadio me poziv ravnatelja kaza ah smo se bacili na posao. a mi se ostvarila. Dogovor je pao i odm Želj hu. trbu u irića lept 100 tralo zati tjedna, a nakon toga uslijedila je na čitačke probe koje su trajale dva Podijelili su nam tekstove i pozvali tjedna živjeli od coca-cole a stvar je bila ta da smo zadnja dva itnij najb A . lom amb ans im cijel s ba prava pro i su prolazili i su dolazili kostimi, scena i kulise. Dan ko Pola . lištu kaza u rali veče vito i pizze koju smo redo im ja (jer smo nas trojica). redatelj odlučio da na premijeri glum ubrzo je došao dan odluke kada je om. Znak i ….. počela e, a ja sam ošamućeno klimnuo glav men na naju raču svi da a rekl je mi zure u Inscipijentica Ivančica kad sam ugledao gomilu ljudi koje Samo mirno - ponavljao sam u sebi im!

Ulaz ela. poč ja et po ba Plan Glaz e. a. lakš stav bio je pred i, odmah je ali kad sam izgovorio svoje prve riječ a, trem a mal atila uhv me da sam nati tao mene. Moram priz ja i naklona bio sam jako sretan. Pos jedio je naklon. U trenucima pljeskan planet i predstavi je došao kraj. Usli što želim raditi u životu.

Mali princ! Mislim da sam našao ono Lovro Kićinbaći 8.d.

Fotografije: Kazalište Virovitica

U dobrom društvu

46

Susret s pravobraniteljicom za djecu Milom Jelavić

Važni su podrška i dobri poticaji

Moji suradnici i idemo u posjet školama, domovima i na sva druga mjesta gdje organizirano borave djeca u cijeloj Hrvatskoj.

Naš prvi susret s Vama dogodio se prije dvije godine kad smo kao redakcija Hlapića sudjelovali na proslavi rođendana Konvencije o pravima djeteta. Budući da ste danas gošća u našoj školi, željele smo doznati koji je povod dolaska u Viroviticu?

Moji suradnici i idemo u posjet školama, domovima i na sva druga mjesta gdje organizirano borave djeca u cijeloj Hrvatskoj. Sada nam je, na naše zadovoljstvo, došla na red i Virovitica. Moja suradnica i ja rado smo prihvatile poziv gradonačelnika da dođemo u Viroviticu, a još mi je draže da je ovaj posjet vašoj školi naš drugi susret s članovima redakcije školskog lista. Veoma je pohvalno što vaša škola njegujete kulturu izrade školskih časopisa. To je jako važno jer se mnoga dječja prava ostvaruju upravo u tom stvaralaštvu - informacije, izražavanje i sl. Mi smo dali preporuku svim županijama da se potakne izrada školskih časopisa tamo gdje to još ne postoji. U Viroviticu sam rado došla i rado ću opet doći.

Pitala bih Vas nešto o Vašem svakodnevnom poslu. S kojim se sve problemima susrećete?

Nažalost, ne znam s kojima ne. Puno je pitanja i problema koja muče djecu. Naš ured je i osnovan s tim ciljem da pratimo što se događa, da nam se prijavljuje povrede dječjih prava, bilo da to čine djeca, roditelji, učitelji, instituicije, novinari.

Gotovo svakodnevno primamo takve prijave i pokušavamo s njima učiniti ono što je najbolje, a to je

rado sam došla u Viroviticu

pomoći djetetu koje nam se obrati.

Svojim aktivnostima činimo dobro i za djecu čija prava nisu direktno ugrožena. To činimo izradom propisa i upozaravanjem odraslih kad krše dječja prava.

Jesu li prava djeteta vidno ugrožena različitim problemima današnjice?

Da, u vremenu smo u kojemu roditelji zaokupljeni osiguranjem egzistencije, utrkom za poslom, gubitkom posla, sve se to rezultira na djecu. Djeca ne mogu biti izolirana od svega toga.

Smatrate li da mediji imaju prevelik utjecaj na odgoj djeteta; neke tv emisije, članci u novinama, internet i sl.?

Sigurno da imaju jer su mediji svugdje prisutni. Sastavni su dio naših života, uronjeni smo u taj svijet, medij je sve oko nas. Sve ono što se kroz medije plasira, a

dostupno je djeci, ima velik utjecaj.

Zato se mora voditi računa što se plasira. Nažalost, neka se djeca poistovjećuju s negativnim herojima.

Voljela bih kad bi u novinama bilo više pozitivnih primjera u koje bi se djeca ugledala. Idoli koji bi bili uzor svima njima - uspješni informatičari, uspješni sportaši, ... Mnogi uče iz svoga okruženja. Važno je naglasiti da uvijek trebaju imati podršku i dobre poticaje.

Jesu li na taj način neke druge vrijednosti dobile na značenju, a to ne bi trebalo tako biti?

Nažalost, da. Npr. nasilje koje mnogi mladi ljudi pokupe iz svoga okruženje i miljea u kojemu se kreću.

Primjerima djeci trebamo pokazivati kako treba biti, a ne nešto pokazati i reći vi to nemojte tako činiti. Dobrim primjerima iz svakodnevnog života treba razvijati dobre navike.

Razgovarale Vesna Biuk i Iva Ljubanović

Volim čitati kad knjiga ima zanimljiv naslov U spisateljskom smislu vrijeme moga djetinjstva bilo je interesantnije za opisivanje pa su i teme djela za djecu bila sasvim nešto drugo. „Fora je biti faca, zar ne?“ naslov je djela koje je izašlo ove godine. I ja ću danas biti faca ako ovaj susret iskoristim za razgovor s Vama za naš školski list Hlapić.

Sanja: To je istina. Bit ćeš veća faca nego prije.

U vremenu smo kada knjiga nije baš najomiljeniji medij, ali Vi svojim djelima punite police knjižnica i učenici rado čitaju sve što stiže iz radionice Sanje Pilić.

Kako Vam to uspijeva?

Dosta mi to uspijeva. Pišem o temama koje djecu zanimaju, knjige nisu preopširne, imaju duhovitu priču, nisu previše naporne djeci, pogotovo djeci koja ne vole čitati. Čitači čitaju sve, a oni koje manje čitaju, vole jednostavnije sadržaje, duhovitost i da se mogu identificirati s likovima.

Jesu li naslovi knjiga bitni za motivaciju čitanja?

Jesu. Volim čitati kad knjiga ima zanimljiv naslov, ali volim i kad knjiga lijepo izgleda. Važan je font, a važan je i grafički izgled te dizajn cijele knjige.

Pišući o suvremenom životu mladih, dotičete se raznih tema. Što sve utječe na odabir tih tema i likova koji će se naći u nekom djelu?

Radi se o pisanju o ljubavi i pubertetu. To su vječne teme.

Odrastanje, školovanje, usamljnost, rastava brakova...Mračnijim se temama ne želim baviti, npr. bulimija, anoreksija... Izbor tema je svakim danom sve manji jer je i

takav interes djece koja se ne bave literaturom, sve se manje druže jer dosta vremena provode uz televiziju ili kompjutor.

U spisateljskom smislu vrijeme moga djetinjstva bilo je interesantnije za opisivanje pa su i teme djela za djecu bila sasvim nešto drugo.

u jednom ozračju u kojemu vi djeca mislite da kultura i pisanje nešto bez veze. Vani vam nepismeni i nekulturni ljudi nisu interesantni.

Kod nas je sada situacija da je svaka osoba iz Big Brathera zanimljivija od bilo koga.

Odabir likova, smještaj u današnje doba, dijalozi koji nas često nasmiju dio su stila koji je nama čitateljima blizak. Otkud dolazi inspiracija?

Inspiracija često dolazi iz privatnog života; vlastita djeca, tete, strine, svi su završili u mojim romanima, a onda dodaš neki novi u zagrljaju Sanje Pilić lik. To ti je kao da postaješ režiser. Svi moji junaci imaju potrebu biti konstruktivni. Takvi su Nalazi li se u Vašem računalu bili i u romanima koje sam ja čitala novi rukopis? Hoćemo li uskoro uživati u novim pustolovinama poput Tončeka i Točkice, Emila i nekih likova koji će naći put do nas detektiva te šegrta Hlapića. To su sve čitatelja? konstruktivni dječji likovi.

Pišem o dvjema djevojčicama od Vašim djelima zrači radost, kojih je jedna prilično princezasta, optimizam. Smatrate li se takvom a druga manje princezasta. To će osobom? biti zaplet o ljubavi. Zato što je Da, ja sam veliki veseljko. Našla princezasta malo je drugačija od sam neki svoj mir, bitno mi je da mnogih današnjih djevojaka, ali obitelj funkcionira kako treba. Bitno i dobro prolazi u životu. Sada je mi je da imam puno prijatelja. Što ta priča tek u začetku. Voljela bih sam starija, sve sam veselija. Bolje da sam kao klinka imala pristup se zabavljam nego prije. Imam princeze, a ne pristup prijateljice. dalmatinski temperament.

U tome smjeru kreće zaplet moga budućeg djela.

S takvim stavom sigurno vjerujete da književna djela imaju svoju Razgovarale: Monika Mikolčić, budućnost?

Monika Katalenić i Vesna Biuk. 6.c Imaju sigurno. Mi trenutno živimo

47

U dobrom društvu

Književni susret sa Sanjom Pilić

U dobrom društvu

48

Poznati zagrebački glumac Željko Königsknecht

Hvala Vam za ovu divnu predstavu. Ovo je jedna od mnogobrojnih predstava u Vašem glumačkom stažu. No, prije nego ste postali glumac, bili ste učenik i student. Jeste li i Vi bili u situaciji reći: „Profesore, dajte dva!“ Jesam. Aaaaa! Baš sam to pričao svome sinu /16/ o tome, koji ima problema s fizikom. Imao sam problema s matematikom, išao sam u Centar za kulturu i nikako mi nije išla matematika.

Moja je profesorica sve pokušavala, prijatelj, najbolji matematičar u razredu, dao mi je instrukcije i to je bilo za -2. Na kraju sam godine profesoricu pitao :“Profesorice, hoćete li mi dati dva?“ Uvijek sam

ju nasmijavao pričajući viceve. „Ti se i tako nećeš time baviti, a samo će ti kvariti prosjek. Ne mogu ti dati 5, zbog drugih učenika, ali dat ću ti 4“, odgovorila je profesorica.

učenike. Motivacija je bila zapravo napraviti za učenike, a ispala je predstava za odrasle.

Što je bila motivacija za stvaranje ovakva djela? Vi niste autor teksta, zar ne?

Jako dobar, pomladim se, vratim se u mladost, vratim se i sjetim svih svojih štoseva, osjećaj je lijep jer me pomlađuje. Sjetim se svojih lijepih i proživljenih trenutaka.

Nisam autor teksta, ja sam redatelj i glavni glumac. Autor teksta mi je rekao da bi trebalo napraviti predstavu za djecu od 5. – 8. razreda (jer ima četvoro djece koja su išla u osnovnu školu i moj je sin išao u osnovnu školu) jer je takvih predstava bilo malo. Kako se predstava razvijala, upetljala se politika i napravili smo predstavu za odrasle. Imali smo i jednu verziju za

Kakav je osjećaj „ući“ u ovakav tekst?

Svojim britkim humorom često se dotičete javnih osoba, političara.

Kako oni to prihvaćaju gledajući predstavu?

Imao sam iskustva od predsjednika Tuđmana na dalje. Ali ne mislim da su svi političari isti.

Njihove reakcije znaju biti različite.

U dobrom društvu

49 Dajte dva, za sve profesore hrvatskoga jezika

Motivacija je bila zapravo napraviti za učenike, a ispala je predstava za odrasle.

Sjećam se jedne predstave na koju se predsjednik Tuđman nije smijao jer je bila malo kritičnija prema njemu. „ Vježbanje demokracije“ – vaš kolega Krpina, cijelu je predstavu gledao namrgođen da je meni došlo da prekinem predstavu i da ga pitam zašto se ne smijete. Svi se smiju, samo se Vi ne smijete.

Poslije sam ga pitao jednom prilikom zašto se nije smijao?

Znam da se Račan volio šaliti na svoj račun (nizak, vozio stojećki) pa ima ljudi koji to mogu podnijeti i oni koji to ne mogu. Ja smišljam šale na svoj račun pa mislim da i drugi mogu podnijeti šale na svoj račun.

U ovoj je predstavi naglasak na školi, učenju i profesorima.

Oduševili smo se Vašom ulogom, nasijali do suza, ali i zamislili kako ćemo dalje. Što mislite o tome?

Vi imate dobre sindikate i tako trebate nastaviti, u tome smjeru.

Trebamo imati mlade i obrazovane ljude, da se cijeni rad profesora, naravno da se reagira na one koji ne obavljaju svoj posao kako treba (kao i u svakom drugom poslu).

Jeste li zadovoljni „životom“ ove predstave? Koliko ona egzistira?

Dosta dugo. Svaki je put ona drugačija jer se tekst prilagođava i danas sam to prilagodio za prof. hrvatskoga i geografije. Moram znati unaprijed za koga izvodim pa mogu uvijek nadopisati tekst i korigirati.

Je li Vam jako naporno?

Je, izgubim kilu - dvije na svakoj predstavi. Tu je sušilo za kosu, druga košulja, potkošulja …

Trebali ste doći s ovom predstavom i u Viroviticu?

Da, nažalost svaki sam put imao neki peh, bolest, uvijek mi se nešto dogodi. Rekao sam ravnatelju

Kazališta da me pozove tri dana prije planiranog vremena, a ne puno prije da mi se opet nešto ne dogodi. Ne mogu više zamisliti što bi mi se moglo dogoditi. Moram reći da je virovitička publika izuzetna publika jer njeguje kazalište, svi volite ići u kazalište. Ta je predstava bila rasprodana mjesec i pol ranije.

Strašno je kad glumac mora otkazati predstavu, ali i to se događa, viša sila.

Za sve čitatelje Hlapića, našeg školskog lista, možete li nam kraju reći . Je li važno u životu biti nasmijan, vedar i optimističan?

Mislim da je, uvijek je važno prenositi pozitivnu energiju, to te održi posebno u teškim trenucima, kad čovjeku nije lako, i ja imam problema doma, ali kad dođem na scenu, pokušam sve to zaboraviti i prenijeti tu pozitivnu energiju na gledatelje.

Tekst i fotografije: Renata Sudar, prof.

Novosti u školi

50

Otvorenje PŠ Taborište

Početak s balonima i školskim zvonom Početak ove školske godine obilježili smo svečanošću, događajem koji ćemo pamtiti kao realizaciju još jednog novog projekta u našoj školi, a posebice mu se vesele učenici prigradskog naselja Taborište koji će pohađati nastavu u novoizgrađenoj školi.

Suvremeno opremljen prostor, nova oprema i lijepo okruženje omogućit će učiteljima i učenicima nastavu u kojoj će stjecati nova znanja, razvijati svoje vještine i navike pripremajući se za daljnje školovanje. Radujemo se što će dječji glasovi odjekivati prostorom nove škole koja će postati i središtem različitih zbivanja u Taborištu.

Uz nazočnost ministra znanosti, obrazovanja i sporta Radovana Fuchsa, državne tajnice Dijane Vrcan, saborskog zastupnika Josipa Đakića, župana

Tomislava Tolušića i gradonačelnika Ivice Kirina i mnogobrojnih mještana Taborišta otvorena je PŠ Taborište.

Nakon pozdravnih riječi ravnatelja Josipa Strmečkog koji je zahvalio svima koji su sudjelovali u izgradnji škole nazočnima su se obratili cijenjeni gosti i čelnici Grada i Županije.

U programu su sudjelovali učenici maloga folklora učiteljice Jasne Resler i Snježane Volenik, pjevači školskoga zbora, solistica Klara Miš koje vodi nastavnica Zumbulka Foret te Theo Romaj. Program je vodila učenica Valentina Šegić. Nakon blagoslava župnika Vicka Obradovića

školsko zvono označilo je početak nastave u novoj školi.

Učenici prvašići pustili su mnoštvo balona u zrak i sa svojom učiteljicom Snježanom Volenik krenuli u svoje školske klupe, a nakon toga svi nazočni na svečanosti.

Iva Ljubanović, 8.a

Nastavnica engleskog jezika Mateja Ciprijanović

Tradicija je u obitelji Mojem izboru zasigurno je pridonijela činjenica da potječem iz obitelji u kojoj su mi i djed i baka, kao učitelji cijeli radni vijek proveli na selu i gradu, da mi je i otac bio učitelj razredne nastave te da mi je majka odgojiteljica koja radi u dječjem vrtiću.

To je za mene bila svakako najveća i odlučujuća motivacija za odabir mog poziva, da upišem Visoku učiteljsku školu i nastavim put svoje obitelji. Baka mi je pričala kako joj je najljepše bilo raditi u seoskim školama gdje se nastava često održavala u prirodi, u okruženju školskog dvorišta punog cvijeća i zelenila. Također mi je pričala da su u njeno vrijeme učitelji u svojoj sredini bili poštovani, omiljeni te pokretači svih kulturnih, društvenih, glazbenih i sportskih događanja na selu. Nakon odlaska u mirovinu baki je najdraže kada je na ulici njeni bivši učenici, danas ugledni liječnici, pravnici, poduzetnici prepoznaju, pozdrave i izmijene s njom nekoliko riječi o starim školskim vremenima. Sve te priče i mene su navele da kasnije upišem učiteljsko zvanje jer sam uvidjela da biti učitelj ili nastavnik, divan je i odgovoran posao.

Vaš posao vezan je za učenje engleskog jezika koji je prije nekoliko godina uveden već u 1. razred. Mogu li prvašići uspješno usvajati znanja engleskog jezika?

Ono šo sam doživjela u praksi, potvrđuje teoretske postavke i tvrdnje da mlađa djeca mnogo lakše usvajaju jezik. Učenje jezika u mlađoj dobi ne bi bilo moguće bez nekih osobina koje djeca posjeduju u prvom razredu, a to su sposobnost da razumiju generalne poruke, iako ne razumiju sve riječi, instinkt za igru

i zabavu, pa mnogo toga nauče kroz razne igre i pjesme. Ono što je najvažnije je stvoriti atmosferu u kojoj će učenici zavoljeti jezik, stvoriti pozitivan stav prema jeziku, te bez poteškoća i straha savladavati jezične izazove.

Dakale, prvašići mogu uspješno usvajati jezik, jer se dosta toga radi kroz igru, pokret, ples i pjesmu, što je primjereno razvojnim karakteristikama te dobi.

Odrastanje mladih danas se ne može zamisliti bez interneta. Koliko će im znanje stranog jezika pomoći u učenju pomoću svih dostupnih informacija?

Opće je poznato da je internet danas prisutan u svakoj obitelji, da mlade osobe jezik interneta itekako dobro poznaju, a upravo oni koji žele nešto više saznati o onome što se od njih zahtjeva, govorimo o školi i učenju stranog jezika, internet će im u tome biti najbolji prijatelj i na tom putu nitko im ne smije stati.

Jeste li zadovoljni interesom svojih učenika za stjecanje novih znanja?

Predajem petim razredima i zadovoljna sam interesom koji pokazuju za učenje. Naravno, ne može svako gradivo biti zanimljivo, zato nastojim učiniti gradivo što zanimljivijim, pojednostaviti i približiti im ono što bi im moglo biti teže. Tu mi pomaže i računalo u učionici, pa velik broj lekcija odradim pomoću prezentacija, što

Novo lice škole

Što je bila motivacija za odabir učiteljskog poziva?

51

učenici posebno vole. Ponekad i oni sami naprave prezentacije vezane uz gradivo, koje onda zajedno pogledamo na satu. Moram reći i to da je većina učenika u peti razred došla s jako dobrom podlogom znanja engleskog jezika iz nižih razreda, što mi uvelike olakšava posao. Što vas posebno veseli kod učenika, a što rastuži ili naljuti?

Veseli me kad učenici sudjeluju u nastava, kad pokazuju interes i traže pomoć ako im je potrebna, kad sami izrade prezentacije vezane uz nastavno gradivo i naravno kad se trude i dobiju dobre ocjene.

Rastužuje me i ljuti neodgovornost prema radu i školskim obvezama, pogotovo nepisanje domaćih zadaća, uostalom kao i sve moje kolege učitelje. Učenicima je možda teško shvatiti da zadaću ne pišu radi nastavnika, već da ponove ono što su učili taj dan na nastavi i steknu naviku samostalnog rada.

Novo lice škole

52

Ivana Mejašić

Nekada urednica Hlapića - danas pedagoginja Povratak u školu bio je istodobno neobično, ali i lijepo iskustvo. Budući da nisam tako davno sjedila u našim klupama, još uvijek je većina mojih nastavnika ovdje. Zaista su me srdačno dočekali i bilo mi ih je drago ponovno vidjeti.

Bila je najučenica škole Jedan poseban zid naše škole krase portreti najuspješnijih učenika i sportaša od 1995.g. do danas.

Među njima je i Ivana Mejašić koja je ponijela titulu najučenice za 1999./2000.g. a nominirana je i za najsportašicu.

Nominacije su bile prirodan slijed brojnih uspjeha kako u sudjelovanju na natjecanjima iz hrvatskoga jezika, Najučenica 2000. g. uredništvu Hlapića, tako i u sportskim aktivnostima.

Danas je Ivana opet među nama i novo je lice naše škole. O sebi je rekla: „Nakon završene osnovne škole upisala sam Prirodoslovnomatematičku gimnaziju Petra Preradovića u Virovitici. U vrijeme srednjoškolskog obrazovanja još uvijek sam se aktivno bavila rukometom, a vrhunac cjelokupnog rada i truda isplatio se 2002.g. kada je naša gimnazijska ekipa u dalekoj Grčkoj osvojila naslov svjetskog prvaka. Negdje pri kraju srednje škole prestala sam trenirati rukomet.

Odlazak na fakultet To je bilo vrijeme kada sam počela razmišljati o odlasku u Zagreb na studij. Istovremeno, zaredale su brojne ozljede i promijenili se prioriteti u životu tako da je prekid treniranja bio samo jedan logičan slijed događaja. Danas smatram da sam donijela dobru odluku, iako mi ponekad nedostaje upravo ono zajedništvo koje ekipa donosi, ali i osjećaji istrčavanja na teren i igranja utakmice.

Odlaskom u Zagreb upisala sam studij kroatistike i pedagogije na Filozofskom fakultetu. Razdoblje studiranja zaista je posebno iskustvo. Novi grad, novi ljudi,veće obveze, samostalan život… Ono što bih istaknula iz tog razdoblja svakako su prijatelji s fakulteta.

Prijateljstva stvorena u to vrijeme vrlo su posebna i čvrstva. Naša mala šesteročlana ekipa drži se na okupu od prvih dana studija. Sve smo radili zajedno; pomagali smo jedni drugima, zajedno spremali ispite.

Na taj se način i one teške stvari lakše svladaju. Iako smo veći dio vremena provodili na predavanjima, svakodnevno smo nalazili vrijeme za druženje, odlaske na kavu, proslave rođendana. Iako smo iz različitih

krajeva Hrvatske, i dalje smo u kontaktu i vodimo brigu jedni o drugima.

Povratak u školu Kada sam odlazila iz ove škole, nisam ni slutila da ću se opet vratiti, ali evo me. Povratak u školu bio je istodobno neobično, ali i lijepo iskustvo. Budući da nisam tako davno sjedila u našim klupama, još uvijek je većina mojih nastavnika ovdje. Zaista su me srdačno dočekali i bilo mi ih je drago ponovno vidjeti. Danas sam ovdje u jednoj drugoj funkciji, kao pedagog. Što radim kao pedagog? Kao prvo, opet učim! To je proces koji nikada ne prestaje. Sve ono što sam naučila na fakultetu, sada učim na novi način radeći u praksi. Posao pedagoga podrazumijeva suradnju s učiteljima, učenicima i roditeljima.

To uključuje, između ostalog, stručnu pomoć i savjetovanje, praćenje načina na koji se izvodi nastava, praćenje učeničkog uspjeha, vođenje pedagoške dokumentacije, provođenje školskih programa, susreta i natjecanja. Volim svoj posao i vjerujem u uspjeh.“ Klara Miš, 7.c

Psihologinja Sanja Milković- Šipek

53 Nije uvijek lako naći pravi odgovor Učenici su odlični, pokušavamo naći zajednički jezik i riješiti problem na korist svih, da nitko ne bude povrijeđen. Voljela bih se više družiti s učenicima u nekim zabavnim i kreativnijim aktivnostima, nadam se da ću za to još imati prilike.

Kao bivšu učenicu škole vežu Vas neke uspomene, zar ne?

Da, ovo je moja škola, možda je malo neobično pričati o vremenu kada sam i ja sjedila u ovim klupama jer sam, normalno, tada imala potpuno drugačije viđenje škole i nastavnika.

Sjećam se da sam imala puno obveza i uglavnom sam vrijeme provodila izvan kuće, škola mi nije bila teška i to mi je otvaralo mogućnost da se posvetim nekim drugim „zanimljivijim“ stvarima, uživala sam u pohađanju glazbene škole i svih aktivnosti vezanih uz glazbu.

Sada je lijepo vidjeti ponovno svoje nastavnike i sjediti s njima u zbornici.

Jeste li imali kakvu predodžbu o poslu koji Vas čeka na radnom mjestu školskog psihologa?

Informacije koje sam imala dobila sam na faksu i tada se to činilo kao puno lakši posao. U stvarnosti je to ipak nešto kompliciranije, pri rješavanju nekog problema treba uzeti u obzir puno više faktora.

Prethodno iskustvo rada u školi za djecu s posebnim potrebama pomoglo mi je da u ovoj školi ipak krenem raditi s nekim znanjem iz prakse, osobito u radu s učenicima kojima je teže pratiti nastavu zbog različitih poteškoća, a te poteškoće se mogu lako svladati samo ako se pristupi na pravilan način.

Kakva su dosadašnja iskustva u radu s učenicima?

si možemo pomoći kad trebamo odlučiti što je dobro, a što loše za nas?

Možete li izdvojiti neku zanimljivu zgodu iz naše škole?

Obitelj stvara temelje, dijete puno prije škole uči od svojih najbližih što je to loše i što treba izbjegavati, a što je dobro i čemu treba težiti. Dakle, u školu dođu s postavljenim moralnim temeljima, mi ih u školi nastavljamo usmjeravati, u tom procesu nam je zapravo izuzetno važna suradnja s roditeljima, moramo imati zajednički stav. Kada je tako, problemi koji nastanu, vrlo brzo se i riješe. Ono što je važno za svakoga od nas je da si, kada se nađemo u moralnoj dilemi, postavimo pitanja:“ Kako ovo što radim/govorim utječe na druge, kako bih se ja osjećao/la u toj situaciji?“ i tada ćemo vrlo lako doći do ispravnog odgovora.

Možda je još prerano govoriti o nekim zgodama, još sam u fazi upoznavanja škole.

Ako naiđemo na problem, je li važno znati gdje potražiti pomoć i kome se obratiti?

Znam da su Vaše aktivnosti različite, ali i specifične jer svakom djetetu teba prići različito.Veseli li Vas rad s djecom?

Volim raditi s djecom, u suprotnom ne bih izabrala rad u školi. Volim istraživati što se to krije u dječjim glavicama, što je to u podlozi svakog ponašanja učenika. Želim otkriti što im je odbojno i žele izbjeći, a što ih zanima, u čemu uživaju.

Slažete li se s činjenicom da su učenici preopterećeni i da je to jedan od uzroka njihova neuspjeha u školi?

Svakako možemo preopterećenost učenika smatrati jednim od uzroka neuspjeha, to je nešto što svima nama stvara problem. Na nama je da potaknemo svakog učenika da si postavi cilj i potičemo ga da što više teži tome cilju. Nastavu im možemo olakšati ako u svome predmetu pronađemo nešto blisko njima, nešto što će ih motivirati da budu uporni, pa će i previše gradiva biti lakše podnijeti.

Osim obrazovanja važan čimbenik u razvoju svakog djeteta je odgoj.

Stvarnost koja nas okružuje puna je negativnih utjecaja koji utječu na svakoga od nas. Kako

Voljela bih da se posao školskog psihologa ne dovodi isključivo u vezu s psihički bolesnom djecom jer moj posao je zapravo pomoći svakom učeniku u svladavanju nekih svakodnevnih problema, od motivacije za učenjem do rješavanja „ljubavnih“ problema, sve to da djeci bude lakše proći kroz ovo „teško“ razdoblje osnovne škole.

Ako naiđete na bilo kakav problem i ne znate u tom trenutku tko bi vam mogao pomoći u rješavanju problema, uvijek možete svratiti do pedagoginje i mene, ako ne znamo kako vam pomoći sigurna sam da ćemo vas znati uputiti onome tko će vam taj problem pomoći riješiti.

Iva Ljubanović, 8.a

Novo lice škole

Volim istraživati što se to krije u dječjim glavicama, što je to u podlozi svakog ponašanja učenika.

Školski globus

54

Proslava jubileja i najboljih uspjeha

Ponosan je Brlić đak jubilarci

Ostvareni su najbolji rezultati u poučavanju učenika, na županijskim i državnim natjecanjima te umjetničkom području.

Osnovna škola Ivane Brlić – Mažuranić prošlom je školskom godinom proslavila značajan jubilej – 35 godina škole. Za tu je prigodu pripremljen raznovrstan sadržaj kojim se obilježio Dan škole. Započeo je projektom „Putovanje kroz renesansu“ prikazan u Gradskom muzeju Virovitica, sportskim natjecanjima u atletici i proglašenjem najboljih razreda i pojedinaca kojima su uručene medalje i priznanja te svečanom priredbom u dvorani škole.

Mozaičan program U raznolikom i bogatom kulturnoumjetničkom programu, koji su vodile Valentina Šegić i Ivana Nežić, sudjelovali su školski zbor, folklor, ritmičke skupine, recitatori, pjevači i klavirist Theo Romaj koje su pripremile učiteljice Zumbulka

Foret, Jasna Mikolić, Željka Puškarić, Dubravka Mioković, Snježana Volenik, Jasna Resler i Kornelija Šarić.

Zlatne rukometašice Ponos su škole sportaši koji su u devet kategorija sudjelovali na državnom natjecanju i osvojili 5 medalja, a najveći je uspjeh rukometašica - osvojena zlatna medalja i prvo mjesto u državi.

Ponos je i opremljenost škole, ali i potpuno obnovljena škola u Milanovcu kao i izgradnja još jedne područne škole u Taborištu.

smo mali mi, vrijedni, dobri, iskreni.

Učitelja glava muči svakog đaka da nauči: redu, radu i disciplini svakoj drugoj još vrlini. Volje, znanja ima svak ponosan je BRLIĆ – ĐAK. Iva Ljubanović, 8.a

Jubilarci Čestitku za maran rad primilo je 17 djelatnika škole: Vesna Matovina, Irena Teskera, Dubravka Jurić, Vanja Mikina, Anita Oberling, Ivan Barković, Jasna Razlog- Grlica, Anka Zec, Zlatko Tot, Nada Bušić, Ana Margetić, Marica Matasić, Željko Afentaler, Ankica Lovrenc, Katarina Marčeta, Marica Domokuš i Goranka Pavelić.

Tena Tucelj

Brlići smo vrijedni mi...

sve kao jedna

U organizaciji proslave ove najveće svečanosti u školskoj godini sudjelovali su mnogobrojni djelatnici škole, učitelji i učenici. Završimo tekstom đaka prvaka koju smo čuli u programu, a napisala je učiteljica Dubravka Mioković. „ Mi smo škola osnovna u gradu smo najbolja. Brlići

brlići smo mali mi

Proglašenje najučenika škole

Osam je najboljih Budući da je škola najveća u Županiji, nominacija svakoga učenika je velika čast jer nije lako ući u izbor osam najboljih u kategoriji svih osmih razreda.

Nominirani učenici su oni koji su uzor svima jer su svojim uspjesima pronijeli ime škole i županije diljem Republike Hrvatske. Prema Pravilniku o nagrađivanju razrednici osmih razreda predložili su učenike po kriteriju odličnog uspjeha i

Dona, Luka i Senka

zapaženih rezultata na natjecanjima i susretima. Ove su to godine: Luka Tripalo, Sara Marija Lovrenović, Petra Kozjak, Nevena Glumbić, Marko Manojlović, Senka Švraka, Dona Krišto i Tena Josić.

U sportu su nominirani Hrvoje Vuković, Marko Manojlović i Alen Berda, a sportašice Matea Mikolčić, Jelena Matijević i Kristina Smiljčić.

Samo je troje učenika osvojilo titulu najboljih- dva srebrna i jedan zlatni.

Laskave titule dodijeljene su Alenu Berdi i Marku Manojloviću kao

dvojici srebrnih sportaša, a zlatni je sportaš Hrvoje Vuković.

Druga srebrna učenica je Dona Krišto, srebrni učenik je Luka Tripalo, a najučenica školske godine 2008./2009. je Senka Švraka. Za ovu je svečanost pripremljen program u kojemu su sudjelovali učenici ritmičke skupine, dramske družine, recitatorske i pjevači koje su pripremile učiteljice Zumbulka Foret, Sanja Pavelko, Dubravka Mioković, Snježana Volenik i Kornelija Šarić.

Klara Miš, 7.c

Rezultati govore sve

Još jedan pljesak za najbolje Brlići su i ove godine osvojili laskavu titulu najuspješnije škole u županiji.

Zvucima hrvatske himne započela je još jedna dodjela nagrada najuspješnijim učenicima u županiji.

U Kazalištu Virovitica svečano su dodijeljene nagrade učenicima koji su ostvarili izvanredan uspjeh na državnim natjecanjima i njihovim mentorima. Nagrade za školsku godinu 2008./2009. dodijelio je župan Virovitičko-podravske županije Tomislav Tolušić. Nagrade su uručene učenicima osnovnih i srednjih škola koji su sudjelovali na državnom LiDraNu ili osvojili 1.2. ili 3. mjesto na državnom natjecanju. Župan se srdačnom čestitkom obratio nagrađenima i zahvalio što

nagrađivanje župana, fotografija: Kristijan Toplak

u najboljem svjetlu predstavljaju svoju županiju. Brlići su i ove godine osvojili laskavu titulu najuspješnije škole u županiji. Među nagrađenima iz naše škole bili su Luka Tripalo i mentorica Željka Puškarić, Lovro Kićinbaći i mentorica Sanja Pavelko, Sandra Manojlović, Borna Nemet i Lucija Zečević te njihova mentorica Jasna Razlog - Grlica, Lea Pavelko i mentorica Ljuba Blagojević, Iva

Ljubanović i mentorica Renata Sudar, Senka Švraka i mentorica Jasna Razlog – Grlica te prvakinje u rukometu - Matea Matanči, Maja Ferenčević, Kristina Smiljčić, Anamarija Mikulić, Sara Špiranec, Margareta Krušelj, Marija Šutalo, Matea Mikolčić, Tea Balint, Lucija Sabo, Iva Galetić i Tea Feketija i njihovi mentori Zlatko Tot i Darko Međimorec.

Iva Ljubanović, 8.a

Školski globus

Završetak još jedne vrlo uspješne školske godine obilježen je sada već tradicionalnom priredbom kojom je proslavljen i jubilej - 15 godina otkako se proglašavaju najučenici i najsportaši škole.

55

U mjesecu prosincu

56 S veseljem okitili bor u gradu

Školski globus

Svake godine u isto vrijeme učenici naše škole izrađuju ukrase za bor u centru grada uz klizalište. I ove su godine nastavnice likovne kulture Ankica Fijala i Vesna Matovina s učenicima 8. razreda pripremile ukrase koje su učenici 7. b uz pomoć školskih majstora

Vjekoslava Kovačića i Siniše Funka postavili na bor. Posjetio ih je pročelnik za društvene djelatnosti Antun Mihoković te ih počastio bombonima. Na kraju je uslijedilo malo iznenađenje - vožnja vlakićem do škole u kojoj su svi zaista uživali.

svake godine naši uče nici ukrašavaju bor u gradu

Mirko Filipović, 7.b

Međunarodni mjesec školskih knjižnica

U potrazi za knjigom Piše: Monika Mikolčić, 6.c

jižničarke i ravnateljica

nagrađene učenice, kn

brzina, spretnost i zna

nje

Natjecanje„Knjigolov“ održalo se u školskoj knjižnici krajem mjeseca listopada. Tu su se knjižničari natjecali u pronalasku zadane knjige.

Cilj je bio što brže pronaći i donijeti knjigu s police. 1. mjesto osvojila je Marija Iličić 7.e, 2. Lora Ladović, 7.e, a 3. sam bila ja. Svi su natjecatelji otišli kući s priznanjima, a nas troje i s diplomama. Pale su i nagrade za trud koje je uručila ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Višnja Romaj koja je ovaj put bila gošća naših knjižničarki Goranke Pavelić i Vesne Pavlović.

Toplina u srcu i osmjeh na licu Blagdansko ozračje i raspoloženje ovladalo je sportskom dvoranom u kojoj se božićnom pjesmom, stihom, glumom te plesom obilježio blagdan mira, ljubavi i topline. U program su sudjelovali učenici pjevači, recitatori, plesači ritmičkih skupina, školski zbor, folklor te glumci u igrokazu.

U vremenu darivanja ovom su priredom učenici i učitelji zaželjeli svima sretan Božić i želju da svi osjete toplinu u srcu te da njihova lica preplavi radostan osmjeh. (R.S.)

poput pahuljica

Sv. Nikola razveselio učenike 57 Početkom prosinca u našoj je školi održana priredba kako bi se obilježio blagdan sv.

Nikole. Učenici nižih razreda sa svojim su učiteljicama i vjeroučiteljicama pripremile priredbu u dvije smjene. Ponovili su svoje znanje o njima najdražem svecu svećeniku i dobročinitelju.

Školski globus

Na početku priredbe publiku su razveselili mali folkloraši, a nakon toga uslijedile su recitacije, igrokazi i nastup maloga zbora koji je svojom pjesmom dozvao sv. Nikolu.

Napokon je i on stigao. Predstavnicima svih razreda podijelio je darove za njihov razred, a djeca su mu obećala da će cijele sljedeće godine marljivo učiti i biti dobri kako bi ih opet posjetio.

Vjeroučiteljica Katarina Zubak

Dani kruha i dani zahvalnosti za plodove zemlje

Kruh je Božji dar

om domu u

detalji s izložbe u Mjesn Rezovcu

U holu škole pripremili smo izložbu krušnih proizvoda. I ove godine su marljive ruke naših baka i mama pripremile razne vrste kruha, peciva i kolača čiji se primamljivi miris širio hodnicima škole.

Na suprotnoj strani hola složili smo izložbu različitih plodova zemlje: voća, povrća, različitih tikvica, žitarica,…

Fra Vjekoslav Lazić podsjetio nas je na važnost i svetost kruha jer je on Božji dar.

Svi smo zajedno izmolili molitvu «Oče naš», a zatim

je fra Vjekoslav blagoslovio kruh i sve nas. U učionicama smo zajedno blagovali posvećeni kruh i kolače.

Nakon toga smo u učionicama od tijesta oblikovali: zvjezdice, srca, boriće, pletenice, voće i sl. Kad se ti oblici osuše, obojit ćemo ih i čuvati za ukrašavanje božićnog drvca. U učionicama je bilo veselo i radno.

Svi smo imali pregače, mijesili smo i valjali tijesto i uživali smo u tome.

Nakon toga smo slikali krušne proizvode i plodove zemlje. Punih trbuščića, sretni i zadovoljni otišli smo svojim kućama.

Učenici literarne skupine matične škole

izložba u holu

Grad koji pamti teška vremena, ali živi za ona bolja vremena

Putovanja

58

Put u Njemačku

Povijest Berlina, meni najdražeg grada, seže od 12. st. Jedan je od najmlađih gradova Europe. U vrijeme hladnoga rata biva podijeljen na Istočni i Zapadni dio Berlinskim zidom. Berlin je smješten na dvije prelijepe rijeke – Havel i Spree.

1871. god. postao je prijestolnica Njemačkog Carstva. Pred kraj 2.svjetskog rata Belin je bio 70% uništen. Unatoč burnoj prošlosti zadržao je svoju ljepotu i danas je glavni grad Njemačke i velegrad.

Ove sam godine bio s obitelji u Berlinu. Fascinirao me svojom ljepotom i veličinom,

no i znamenitim povijesnim ostavštinama. Posjetio sam Brandenburška vrata izgrađena još u 18.stoljeću. Sad sam shvatio zašto su ona simbol veličanstvenog velegrada. Bila je sredina ljeta i podne. Sunce je bilo visoko na nebu, bez oblaka, pa je obasjavalo veličanstvenu strukturu « Quadrige» koja se nalazi na 26 metara visokim Brandenburškim vratima. «Tako su veličanstvena» - pomislio sam sa osmjehom na licu. Naravno, bilo je napučeno turistima. Svi su im se divili. Veličanstvena Quadriga i cijela Brandenburška vrata kao da su bila dom mnogim pticama. Posebni efekt davalo je sunce milujući ih svojim toplim zrakama i igrajući se i prolazeći kroz razmake 12 stupova koji su pridržavali tu veličanstvenu znamenitost. Nagledavši se svih ljepota, krenuli smo u vožnju rijekom Spree. Krenuvši, prvo sam zapazio, što me silno iznenadilo, bistrina rijeke. I još je sunce sada prodiralo kroz površinu dajući joj predivne

efekte kao u filmovima. Ponekad bi sunce zašlo iza velikih zgrada ispunivši rijeku tamom. Prošli smo jednim parkom, bio je velik i budući da je bio vikend, mnoštvo se ljudi tamo družilo i zabavljalo. Bilo je predivno.

Ovaj put u Berlin probudio je u meni želju da se jednoga dana tu doselim.

Sad sam se uvjerio da je on zapravo jedan veliki europski i svjetski velegrad. Meni najdraži.

Tekst i foto Fran Domagoj Tomac, 8. a

Čarobni izlet u Gardaland

Putovanja

U svijetu bajki, princeza i vitezova

59

Dan koji ću pamtiti sigurno je izlet u Italiju, u zabavni park Gardaland.

Vožnja cijele noći autobusom, strepnja i iščekivanje. Stigli smo!

Gardaland se smjestio u središnjem dijelu Italije u blizini grada Verone i Castelnuovo Di Garda. Otvoren je 1975. godine i za samo 10 godina posjetilo ga je preko milijun posjetitelja. Zadnjih godina ga posjećuje oko dva milijuna ljudi godišnje.

Meni će 2009. godina biti posebna baš zbog tog svijeta bajki, princeza, vitezova, egipatskog i kaubojskog grada, vožnje u kanuu, vlaku smrti,

letećeg otoka, riznice faraona…

Posebno mi se svidjela vožnja močvarom u mraku kroz gusarsku zasjedu.

Rukovala sam se s Tarzanom koji je pričao nešto na stranom jeziku.

Oduševilo me vrtoglavo okretanje u čarobnim šalicama. U vlaku smrti me bilo jako strah, dobro da je mama bila uz mene. Vlak vozi 70 kilometara na sat, a visok je 54 metra. Pričekat ću da narastem i skupim hrabrosti pa možda u sljedećem posjetu za nekoliko godina ipak odem na vožnju na BLUE TORNADO, najbržu vožnju parku. Oni koji su bili kažu da u nekim trenucima tijelo ima osjećaj

da će dodirnuti tlo. Bilo je predivno, svaki trenutak i doživljaj ću pamtiti zauvijek. Ako imate prilike, posjetite Gardaland jer je to pravo mjesto za nas malene, ali i za vas velike.

Tekst i fotografije: Dora Jagarinec, 3.b

Literarno - likovni sportski podlistak

60

Kao da lete…

Kad nam je nastavnica zadala temu za pisanje ovog sastavka, pomislila sam da imam problem.

Sigurno znate zašto, ustvari ja kao i većina mojih vršnjakinja ne volim sport. Sjetila sam se nogometnih, košarkaških i rukometnih utakmica i vječitih svađa oko njih. Mama i ja bismo gledale film, a tata i braća utakmicu, to je za svađu dovoljno.

I sada kad zažmirim, vidim čistu ledenu površinu kao staklo po kojem klizači, kao da lete. Kreću se

ledenom površinom poput razigranih šarenih leptira na povjetarcu. Gledajući klizanje u paru, uvijek se pitam koliko je ljubavi, volje i vremena utrošeno da bi dvoje ljudi plesalo kao jedno.

Sa strepnjom promatram njihove doskoke na ledu, kao da kliže netko meni najdraži. Svaki njihov pad doživim, meni se čini teže nego oni, jer njihova su lica uvijek vedra i nasmijana.

Barbara Mesec, 3. b

Mislim da je klizanje na ledu veoma lijep, a ujedno i težak sport. U samo nekoliko dana ti ljudi mogu ostvariti svoje snove ili čekati godinu dana da dokažu da su oni ipak najbolji.

Katarina Puklavec,6.e

Od mene dame nema bolje Prvo da vam se predstavim.

Ja sam lopta malena boja mi je šarena.

Okruglog sam oblika i nema ljepšeg lika.

Od mene dame nema bolje,

za igru sam i bez mane.

I za kraj vas želim srdačno pozdraviti i zaželjeti vam puno sreće i ovakvih lopta za igru dvije vreće!

Darija Markulin, 6.e

Plesne cipelice Moje ime je Tena, plesom se bavim već 9 godina u Kulturno umjetničkom centru Virovitica. Ples predstavlja veliku važnost u mom životu. Želim vam prvo ukratko

ispričati kako je ples uopće nastao.

Početkom 20. stoljeća, s pojavom američke «bosonoge plesačice» Isadore Duncan, ruše se tradicionalni okviri pristupu i doživljaju plesa i glazbe. Moderna plesna umjetnost koja se proširila Europom donijela je ideje slobodnog plesnoga kretanja i primjerenosti plesa svakom tijelu.

Ples možemo podijeliti u razne skupine kao npr. suvremeni ples, aerobik, balet i dr. Ja se bavim suvremenim i aerobik plesom, često naše plesne skupine sudjeluju na plesnim smotrama pri čemu se natječu plesni klubovi iz Hrvatske, pa čak i drugih država. Na plesnim je smotrama uvijek zanimljivo. Znaju se dogoditi vrlo smiješne i pomalo neugodne situacije. Prilikom jedne

Ilustracija: Ivona Župan, 8. a

smotre kad su se svjetla ugasila, pljesak utihnuo, cure su počele plesati. No, jednoj je djevojci na sred pozornice dio kostima «skliznuo», odjeknuo je smijeh kazalištem, ali ona kao gotovo profesionalna plesačica, nastavila je plesati i nije obraćala pozornost na to. Iza svih tih priredaba stoji veliki uloženi trud nas plesačica, intenzivni i stalni treninzi te svake godine stvaranje novih plesnih koreografija. Ples nije samo zanimljiv ili težak, već vrlo koristan za zdravlje jer podiže samopouzdanje.

Kako je samo lijep osjećaj obuti svoje plesne cipelice, prepustiti se ritmu glazbe i uživati. Često volim reći kako je svaki dan kao jedna plesna koreografija, zato svaki dan otpleši najbolje što znaš.

Tena Tucelj, 8.d

Ilustracija: Iva Ljubanović, 8. a

Sport tijelo obogaćuje Kada se bavimo sportom, to može biti igranje loptom.

Ako se njime bavimo, svojem tijelu dobro radimo.

Ako želimo duže živjeti, moramo zaboraviti stalno televiziju gledati.

Bolje nam je trčati vani, nego da nam pred računalom idu dani.

Sport bolest skraćuje i tijelo obogaćuje.

Alma-Pamela Kopjar 4. r. PŠ Milanovac

Ines Akrap, 6.e

Tko sam ja?

Ilustracija Ana-Marija Horvat, 8. b

Vrlo je važan

Volim skakati po cijelom igralištu.

Sretna sam kad me bacaju.

Ponajviše uživam kada po meni lupaju reketom, kada igraju stolni tenis pa jako brzo idem amo - tamo. U raznim sam bojama, a znam biti i šarena.

Najviše volim igrati poznate sportove kao rukomet, nogomet i košarku. Puno me ljudi gleda pa sam poznata.

Najzanimljivije je bilo Svjetsko prvenstvo u nogometu 2006. Lopte su bile bijele s crnim šarama i svi su ih željeli imati. Onda je došlo Svjetsko prvenstvo u rukometu.

Trčati, skakati, loptu naganjati, najbrže plivati, koševe gađati.

Sportaši sretni s natjecanja stižu, medalje zlatne oko vrata nižu.

Sada su lopte bile bijele s crvenim šarama. Volim kada me bacaju, to radim cijeli život. Skačem i bacam se u zrak.

Jakov Košćak, 6.e

Zdrav duh u zdravom tijelu Nogomet voliš igrati i za loptom vješto trčati?

Možda si u tenisu prvak i pobijediš ma koliko protivnik bio jak?

Ili ti je najbolje rukomet igrati i golove protivnicima bez muke zabijati?

Ma koji sport treniraš ti zdravo tijelo i duh ćeš imati.

Lea Markovinović, 6.e Slika u pozadini: Leon Berec, PŠ Milanovac

Ne kažu uzalud: «Vrlo je važan, od njega postaješ velik i snažan!»

Dora Abramović, 4. r. PŠ Milanovac

I stvarno ljudi nema tu šale, sport je za sve velike i male!

Luka Kusturić, 6.d

Literarno - likovni sportski podlistak

61

Axy

62

Kućni ljubimci

Dora Duvnjak, 6. a

Bundi

Sven Balint, 3.r.PŠ Čeme

rnica

Casper

Antonela Denić, 6. a

Vuk

Ramona Lesić, PŠ Čemernica

Lu

Stela Poljanac, 6. a

Zekoslavi

Sanela Barnaki, 6. a

Kućni ljubimci

63

Mimi

Hana Grba, 6.a

Max

Mihael Deskar, 7. a

Liza

Josip Pšihistal, 6. a

Mica

Luka Sudar, 7. b

Tara

Dorotea Bedeković, 6.a

Vrhunski sportaši u crtežima Monike Jendrašić, 7.d