Issuu

BESPLATAN �ASOPIS ZA RODITELJE

Broj 28 / Rujan 2021.

ČASOPIS ZA RODITELJE

SADRŽAJ

impresum

PRILAGODBA DJETETA NA VRTIĆ............................................................... 4 SOCIJANO EMOCIONALNO RAZVIJENO DIJETE......................................... 6 ZAŠTO JE VAŽNO IGRATI DRUŠTVENE IGRE?.............................................. 9 ALERGIJE NA HRANU.................................................................................. 12 MASTI U PREHRANI DJECE........................................................................ 15 DJEČJA KARTA SVIJETA.............................................................................. 18 PREDUHITRIMO PREHLADU....................................................................... 20 OPSTIPACIJA................................................................................................ 23 KADA JE VRIJEME ZA UKLJUČITI DIJETE U SPORT.................................. 28 PRAVILAN RAST I RAZVOJ PREDŠKOLSKOG DJETETA KROZ RITMIČKI POKRET............................................................................. 31 MOZGALICE ZA PAMETNE GLAVICE.......................................................... 34

Stručni suradnici: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar Iva Palčić, dr.med., specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije, Poliklinika za dječje bolesti Helena Iva Radošić, mag. Logoped Martina Gilja, nutricionist, dipl. ing. preh. tehn. Lana Novota, mag. Kineziologije Sara Kozjak Dragčević, mag. praesc. educ. Martina Drmić, odgojitelj predškolske djece Silva Kalem, odgojitelj, DV Šegrt Hlapić

Izdavač: POPULUS-DUO d.o.o., ured: Štoosova 15, Zagreb, tel: 01 4647 621 e-mail redakcije: osmijeh@populus-duo.hr

Uredništvo: Jelena Sosa, mag.oec, e-mail: jelena.sosa@ populus-duo.hr

Grafičko oblikovanje: EPS FORMAT d.o.o.

Fotografije: www.123rf.com www.freepik.com

Tisak: Grafički Zavod Hrvatske Uredništvo časopisa Osmijeh ne odgovara za eventualne pogreške u oglasima, kao ni za sadržaj objavljenih tekstova.

Osmijeh

ČASOPIS ZA RODITELJE

PRILAGODBA DJETETA NA VRTIĆ Piše: Maja Vukoja, dr.med., specijalist psihijatar

Život nas vodi kroz niz promjena od samog rođenja. Prva velika promjena u životu djeteta i njegove obitelji događa se upravo polaskom u jaslice ili vrtić. To je važan događaj za dijete i za roditelje, jer je to najčešće prvo djetetovo odvajanje od majke. Mijenja se dotad poznato i sigurno okruženje, te se reducira prisutnost roditelja u djetetovom životu, dok neke nove osobe i okolnosti ulaze u njegovu svakodnevicu. Dijete je pod utjecajem novih ljudi, prostora i situacija, pa tako u njegov život sada ulaze odgojitelji, druga djeca, novi prostori, nova pravila, drugačiji ritam ustajanja, spavanja, njege i hranjenja. Sve ovo može za dijete biti popriličan izazov, a reakcije na odvajanje mogu biti raznolike i vrlo individualne.

rilikom prvog dolaska u jaslice ili vrtić dijete se može osjećati usamljeno, izgubljeno i bespomoćno, držati se za roditelja, jako plakati i slično. Sve su to reakcije vezane uz separacijsku anksioznost uzrokovanu strahom od odvajanja i strahom od nepoznatih osoba. U umjerenom intenzitetu takva anksioznost je normalna i dio je djetetovog razvoja. Dijete može biti vrlo tužno, a kod određene se djece mogu javiti i ljutnja i razdražljivost, učestaliji po dolasku kući. Dijete može čak i promijeniti svoje ponašanje prema roditeljima I bliskim osobama uslijed promjena koje doživljava, a nisu rijetke niti tjelesne tegobe koje prate emocionalna stanja. Tako se kod djeteta mogu pojaviti nenadani bolovi u trbuhu, mučnina, povraćanje, glavobolje i drugi do sada nepoznati simptomi. Kod neke djece javlja se privremeno vraćanje na prethodnu razvojnu fazu u vidu tepanja ili poremećaja u kontroli nagona za mokrenjem ili stolicom. Sve navedene promjene utječe na ponašanje djeteta, te ono u nemogućnosti kvalitetnijeg izražavanja može plakati, vrištati, udarati, odbijati kontakte, odbijati do sada poznate aktivnosti, hranu, a mogu se pojaviti i smetnje u spavanju. Postoje djeca koja na promjene i drugačije reagiraju, kod njih nije prisutna dramatična reakcija već se povlače u sebe, svoj svijet i svoje igračke, daleko od centra zbivanja i druge djece.

Reakcije na separaciju se obično javljaju odmah nakon odvajanja, međutim kod pojedine djece može doći I do odgođene reakcije. Odgođena reakcija najčešće se događa u momentu kada roditelj pomisli kako se je dijete bez problema prilagodilo novim okolnostima, uvjetima, pravilima i novoj sredini. Kod takve djece polazak u vrtić predstavlja igru i dijete često tek nakon što prođe tjedan ili dva kontinuiranog boravka u kolektivu, shvati da je odlazak svakodnevan i tek tada počinje reagirati. Što je dijete starije, to su reakcije blaže i kraćeg trajanja, te se stanje stabilizira unutar nekoliko tjedana nakon što dijete shvati da nije

ostavljeno i da boravak u vrtiću predstavlja igru u okruženju novih prijatelja. Ukoliko prilagodba potraje duže, I dijete pokazuje vidljive znakove promjena u osobnosti, stresa i anksioznosti, svekako je potrebno posavjetovati se sa stručnjakom!

Što zapravo utječe na djetetovu prilagodbu? • Djetetova dob - mlađa djeca, do treće godine života, sklonija su burnijim reakcijama tijekom prilagodbe. • Djetetov temperament - svako je dijete jedinstveno biće s jedinstve-

ČASOPIS ZA RODITELJE nim emocijama i doživljajima, te kao takvo drugačije reagira na vanjske podražaje. • Stupanj promjene u rutini - sličnosti u rutini spavanja, hranjenja i igre sa rutinom i rasporedom u vrtiću olakšavaju prilagodbu. Izostanci iz vrtića tijekom perioda prilagodbe narušavaju proces koji dijete mora proći i produljuju djetetove reakcije na promjenu. Ukoliko dijete ne pohađa redovito vrtić svaki novi polazak za njega će predstavljati adaptaciju i ponovni stres i strah od odvajanja. Roditelji moraju znati kako će kontinuitet pohađanja vrtića, koliko god se reakcije djeteta činile zastrašujuće, pomoći djettu da brže prihvati promjene i da one prerastu u djetetovu rutinu. Roditeljski strahovi i oklijevanje veliki su kamen spoticanja u savladavanju prilagodbe. Tijekom prilagodbe zna se dogoditi da su roditelji pod većim stresom od djece. Boje se kako će se dijete snaći bez njih, kako će prihvatiti sve promjene, hoće li se snaći i biti prihvaćeno. Tužni su radi djetetove reacije tijekom odvajanja i zabrinuti radi ostanka u kolektivu. Pri tom često nisu svjesni da njihov strah uznemiruje dijete i svojim ponašanjem i zabrinutošću mu šalju poruku kako je ono što slijedi loše i opasno. Djeca koja nisu navikla na prisustvo druge djece također će trebati više vremena za prilagodbu. Takva djeca nisu navikla na graju druge djece, na dijeljenje igračaka, ne znaju kako riješiti moguće konflikte I naravno da dok se ne usvoje obrasci ponašanja I života u vrtićkoj zajednici su zbunjeni I zastrašeni novim događajima.

Što učiniti u razdoblju prilagodbe? Roditelji moraju biti svjesni kako djeca osjećaju emocije roditelja. Budite sigurni u sebe i u svoju odluku da dijete polazi u vrtić, te o njemu pričajte pozitivno pred djetetom. Na taj ćete način pripremiti dijete na ono što ga očekuje I u njegovim očima stvoriti pozitivnu sliku prema vrtiću I svemu onome što ga tamo očekuje. Sigurno da će se di-

jete koje je unaprijed pripremljeno na očekivane promjene lakše na njih priviknuti od djeteta koje ne zna što ga u vrtiću očekuje. Ukoliko dijete osjeti da je roditelj nesiguran i uplašen , takvo će biti i ono samo. Roditelj je djetetov najveći uzor i vertikala njegovog povjerenja, stoga ukoliko ono osjeti da se je roditelj primijenio, da je zabrinut i tužan, takvo ponašanje signal je kako nešto nije u redu I dijete reagira na način da je u strahu i neizvjesnosti. Prilagodba je svakako otežana kada dijete osjeti roditeljevu nesigurnost, ako se roditelj dugo oprašta s djetetom ili kriomice nestane. U trenutku kada odlazite iz vrtića, budite dosljedni i nasmiješeni! Redovito dolaženje djeteta u vrtić također olakšava prilagodbu, naravno osim kad je dijete bolesno. Uspostavite pozitivan kontakt sa odgajateljima i imajte povjerenja! Odnos s odgojiteljem vrlo je važan u procesu prilagodbe vašeg djeteta. Ukoliko dijete vidi da imate pozitivan i vedar odnos s odgojiteljem i samo će pozitivnije reagirati. Možda ne u početku, ali s vremenom će i ono steći povjerenje i sklonost prema ogdojitelju promatrajući vaš opušten, prijateljski i pozitivan odnos. Dozvolite djetetu da u vrtić nosi neku igračku, gazu ili dudu za koju je vezano kako bi lakše svladalo separacijsku krizu. Predmeti koji su djetetu dragi u nesigurnom i nepoznatom okruženju pružiti će mu utjehu, a kasnije kada se prilagodi i period adaptacije prođe dijete će samo predmet utjehe ostaviti kod kuće. Ukoliko je to moguće družite se s djecom i roditeljima iz vrtića i izvan vremena provedenog u vrtiću. To može biti u zajedničkoj igri u parkovima, kinu, na rođendanima, kod kuće. Dijete će brže i bolje upoznati nove prijatelje, te će s radošću odlaziti u vrtić. Potičite djetetovu samostalnost u hranjenju, higijenskim navikama i pospremanju igračaka kod kuće, naravno u skladu s dobi. Dijete u vrtiću pored igre čekaju i određene obaveze i

ukoliko ih ranije usvoji u kučnoj atmosferi biti će mu normalne i poznate. Razgovarajte svakodnevno s djetetom o danu provedenom u vrtiću. Razgovori s djetetom grade iskren odnos pun povjerenja, a dijete dobiva priliku skrenuti vam pažnju na stvari i situacije koje mu se sviđaju ili ne sviđaju. Vrijeme prilagodbe na vrtić neka bude jedina promjena u djetetovoj svakodnevici u tom razdoblju, ukoliko je to ikako moguće. Većina djece se nakon nekoliko tjedana kontinuiranog odlaska u vrtić uspije prilagoditi i počinju polako prihvaćati novu sredinu i situacije. Iako ne znači kako će svako jutro biti jednako raspoloženo i da povremeno neće biti pobune, međutim na nju trebate biti spremni i kada se ona dogodi dosljedni u kontinuitetu odlaska u vrtić. Roditelji se u trenucima otpora od strane djeteta često susreću s osjećajem bespomoćnosti, krivnje i sumnji I ponekad se je teško nositi s njima, no ovakve su emocije normalan dio ovog razdoblja. Imajte na umu kako pretjeranim izražavanjem sumnje i zabrinutosti u situacijama odvajanja, djetetu zapravo šaljete krivu i nadasve zbunjujuću poruku! Neki roditelji i sami teško prihvaćaju da kroz život djeteta postoji puno faza kada će ga morati polako puštati od sebe. Sve su to faze u odrastanju koje ne znače da ćete izgubiti međusobnu bliskost i povezanost. Ljubav između roditelja i djeteta gradi se cijeli život, a međusobni odnosi prolaze kroz niz promjena uz koje svi trebamo rasti i emocionalno napredovati.

ČASOPIS ZA RODITELJE

SOCIJANO EMOCIONALNO RAZVIJENO DIJETE

Piše: Silva Kalem, odgojitelj, DV Šegrt Hlapić

Razvoj djece danas se prati kroz različite aspekte razvoja u vidovima razvoja motorike, spoznaje, govora, igre, likovnih i glazbenih sposobnosti ali i sociojalno emocionalnog razvoja.

aše dijete vidi svijet kroz emocionalne i socijalne kompetencije. One su kod neke djece više, a kod neke slabije izražene. Postoje mališani kod kojih se ove kompetencije kasnije razvijaju, kod takve djece govorimo o socijalno-emocionalnoj nezrelosti. No, dobra je vijest kako vi, kao roditelji/skrbnici, možete uvelike utjecati na zrelost djeteta u ovom pogledu i pomoći mu da svijet upozna i vidi drugim očima.

Uredan razvoj socijalno emocionalnih kompetencija omogućuje djeci smirivanje ljutnje, poticanje prijateljstva, miroljubivo rješavanje sukoba te donošenje odluka za dobrobit zajednice. Osnaživanje socijalne i emocionalne kompetencije kod djece usmjereno je ka učenju ovih vještina kroz ostvarivanje prijateljstava, bolju komunikaciju s okolinom, rješavanje problema te kontrolu ljutnje i postupaka koje dijete ne može kontrolirati, a često ih i nije svjesno, kada je u fazi ljutnje. Kod djece najranije dobi koja su izložena problemima u obitelji i/ili vanjskim stresovima ovakva dinamika u ponašanju može rezultirati usvajanjem neželjenih obrazaca ponašanja poput agresivnosti, pretjerane emotivnosti, dominacije, nemogućnosti ostvarenja socijalnih kontakata, povučenosti. Ovakvu djecu je poželjno pratiti i ukoliko u radu s njima rezultati izostaju, važno je da se ona, u što ranijoj dobi, povežu sa stručnjacima kako bi se ova ponašanja izbjegla u starijoj dobi. Probleme u dječjem ponašanju možemo podijeliti u dvije skupine: probleme u socijalnom razvoju i probleme u emocionalnom razvoju djeteta.

Socijalni razvoj djeteta Smatra se da je dijete socijalno kompetentno ukoliko je usvojilo određena ponašanja i vještine koje mu omogućavaju razumijevanje svoje okoline te uspješno snalaženje u svakodnevnim situacijama. Socijalne kompetencije primarno se razvijaju u roditeljskom domu, kroz obnose s roditeljima i bližom obitelji. Ovdje bi se dijete trebalo osjećati sigurno te kroz interakciju s roditeljima/skrbnicima biti doživljavati podršku, prihvaćanje i pohvalu za svakodnevna svoja dostignuća. Razdoblje ranog djetinjstva najvažnije je za uspostavljanje temelja socijalne kompetencije. Najvažniju ulogu imaju roditelji koji svojim ponašanjem i primjerom mogu pridonijeti razvoju

empatije, koja djeci omogućava bolji odnos sa drugima i samim time stvaranjem bolje slike o sebi. Proces socijalizacije tijekom djetinjstva kasnije utječe na mnoga socijalna ponašanja djece u odrasloj dobi. Problemi koji mogu nastati kod izostanka ove vrste kompetencija su: agresivnost, prkos, laž, impulzivnost, strah, ljutnja…. Sve navedeno rezultira nezadovoljstvom djeteta koje nije sretno i ostvareno u zajednici i među svojim vršnjacima. Kako pomoći djetetu? Kao roditelji suočeni smo često s ponašanjem djeteta koje ne znamo kako klasificirati. Nerijetko se i sami pitamo je li drugačije ponašanje djeteta uzrok ili posljedica neke naše pogreške. No, ne trebamo biti grubi prema sebi, svatko od nas radi najbolje što zna i u

ČASOPIS ZA RODITELJE odnos s djetetom ulaže najviše što može i umije. Česti problem koji se javlja leži u neprepoznavanju drugačijeg ponašanja djeteta ili pak u nemogućnosti adekvatnog nošenja sa situacijom uslijed neznanja. Kao roditelji djetetu možemo pomoći u jačanju socijalnih kompetencija kroz poticajno roditeljstvo u kojem ćete djetetu pružiti sigurnost i poticaj za njegove uspjehe, ali i pogreške koje su također dio puta do uspjeha. Ukoliko suviše kritički gledamo na dječje pogreške, kod djeteta će se razviti manjak samopouzdanja, koji nikako nije dobar, dapače samopouzdanje je jako važno i trebalo bi se jačati i poticati. Ono omogućuje bolji odnos prema drugima, ali i stvara bolju sliku prema djetetu samom, stoga je ono jedan od važnih temelja socijalne kompetencije u dječjoj, ali i odrasloj dobi. Postoje mnogi materijali, knjige, pa čak i web izdanja radionica prema čijem modelu s djetetom možete vježbati socijalne kompetencije kroz komunikacijske vještine. Kod kuće potičite dijete na samostalno donošenje odluka. U paku mu pružite alate za nenasilno rješavanje sukoba i rješavanje potencijalnih problema u kojima se nađe. Dozvoliti djetetu da se razvija u skladu sa svojim mogućnostima i pravilno ga pritom usmjeravati, omogućiti će kod djeteta jačanje socijalnih kompetencija.

Emocionalni razvoj djeteta Dječje emocije su vrlo često jednostavne, spontane, kratkotrajne, snažne i nestabilne. Mašta i empatija, kao i emocionalna kompetencija, mogu se shvatiti kao zajedničke sastavnice emocionalne inteligencije koja je ,prema nekim novim istraživanjima bitnija od standardne čovjekove inteligencije. Razlikujemo šest temeljnih emocija, a to su: strah, ljutnja, radost, tuga, gađenje i iznenađenje Dijete postupno uči izražavati emocije i razumjeti emocije ljudi koji ga okružuju. Upravo u ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako regulirati emocije, tako i prepoznati opasnost, prevladati strah i tjeskobu, kako razvijati prijateljstva i s vremena na vrijeme podnijeti samoću, a za sve to djetetu je potrebna pomoć odraslih. Djeca u predškolskom razdoblju, osim što su fizički još malena, ona su emocionalno nezrelija i nalaze se u procesu intenzivnog emocionalnog razvoja. Rano prepoznavanje problema u ponašanju tijekom perioda ranog djetinjstva od iznimne je važnosti u rješavanju emocionalnih problema kod djeteta. Ukoliko vi kao roditelji/skrbnici uočavate kako je vaše dijete emocionalno drugačije od druge djece,

ČASOPIS ZA RODITELJE pomoći mu možete na način da se konzultirate sa stručnom osobom koja će vam dati alate i smjernice ka emocionalnom osnaživanju vašeg djeteta kako bi ono pojačalo emocionalnu kompetenciju i samim time odraslo u sretnu i zadovoljnu osobu. Socijalno-emocionalne kompetencije razvijaju se učenjem kroz igru. Međutim, valja napomenuti kako značajnu ulogu o stvaranju slike o svijetu i poimanju dobra i zla od najranije dobi ima tiskano štivo za djecu, osobito bajke. Kroz socijalno-emocionalni razvoj dijete uči kontrolirati ponašanje i emocije te se prilagoditi okruženju i interakciji s drugom djecom. Ono razvija samopouzdanje i pozitivnu sliku o sebi koja mu pomaže u stjecanju povjerenja i gradnji zdravih odnosa s okolinom. Socijalno razvijeno dijete ima izražen osjećaj samokontrole, pažnje i koncentracije. Takvo dijete poštuje pravila tijekom igre, ne ulazi u sukobe i ima razvijen osjećaj za druge. Istraživanja su pokazala da ukoliko su roditelji empatični i njeguju moralne i društvene vrijednosti, veća je vjerojatnost da će djeca te vrline usvojiti od njih. Poželjno je otvoreno izražava-

5 KATEGORIJA SOCIJALNO-EMOCIONALNIH KOMPETENCIJA 1. SVIJEST O SEBI – prepoznavanje vlastitih emocija, misli, ponašanja te razvoj samopoštovanja, samopouzdanja i optimizma kod djeteta. 2. SAMOREGULACIJA – učinkovito upravljanje vlastitim emocijama, mislima, ponašanju, upravljanje stresom te motiviranost i kontinuirani rad na obrazovnom razvoju. 3. SOCIJALNA SVIJEST – razvoj empatije, tolerancije i prihvaćanje različitosti. Osobito prema ljudima različitog podrijetla i kulture. Od velike je važnosti njegovati kod djeteta društvene, etičke i moralne norme ponašanja. 4. INTERPERSONALNE VJEŠTINE – uspostavljanje i održavanje poticajnih međuljudskih odnosa. 5. ODGOVORNO ODLUČIVANJE – uvažavanje prava drugih ljudi, sigurnosti te doprinosa zajednici. nje emocija roditelja, koje će djetetu olakšati razumijevanje i kontroliranje istih. Osim u obiteljskom domu, djeca u predškolskim ustanovama i interakcijama sa vršnjacima također uče kontrolirati i izražavati emocije. Interakcije sa vršnjacima potiču razvoj empatije i prosocijalnog ponašanja, a u međusobnim druženjima djeca usvajaju načine ponašanja koji su društveno

poželjni i prihvatljivi. Iako su vanjski utjecaji od iznimne važnosti, veliku ulogu u razvoju socio-emocionalnog razvoja imaju i unutarnji čimbenici, kao što je temperament. Socijalni i emocionalni razvoj jednako su bitni kao i fizički razvoj djeteta te ga se ne bi trebalo zanemarivati, jer je on put ka izgradnji sretnog djeteta danas, a kompletne osobe sutra!

ČASOPIS ZA RODITELJE

Zašto je važno igrati društvene igre?

Pišu: Iva Radošić, mag. Logoped i Sara Kozjak Dragčević, mag. praesc. educ.

Volite li igrati igre s obitelji i prijateljima? Gdje god se nalazili i u koje god vrijeme, one su idealna zabava za sve. No, jeste li znali da igranje društvenih igara nije tek čista zabava, postoje mnoge prednosti za vaše dijete, ali i za vas!

Skraćuje vrijeme pred ekranom Iako je istina da neke aplikacije i televizijske emisije mogu biti produktivne i edukativno korisne za djecu, dokazano je da previše vremena koje dijete provodi pred ekranima dovodi do pretilosti, manjka sna, anksioznosti i depresije. Što možete učiniti? Ukoliko je vaša rutina da se nakon večere svi razbježite i usredotočite na svoju TV emisiju ili aplikaciju po izboru, izaberite tri dana u tjednu u kojima ćete to izbjeći i kao obitelj igrati neku društvenu igru. Stvaraju veze s obitelji i prijateljima. Društvene igre okupljaju obitelj i prijatelje svih uzrasta kako bi se povezali, strategizirali, natjecali i zabavili. Sam temelj aktivnosti je suradnja, jer zahtijeva od igrača da se međusobno angažiraju kroz timski rad. Igranje društvenih igara idealan je način da provedete vrijeme u ugodnom društvu i ojačate veze s drugim ljudima. Što možete učiniti? Društvene igre često se koriste u situacijama “razbijanja leda” odnosno, kada susrećete nekoga tko će igrati neku značajnu ulogu u vašem životu. Na primjer, ovo je uobičajena aktivnost na sastancima zaposlenika, gdje svaki put u grupi može biti novih zaposlenika. Sljedeći put kad ćete upoznati nekoga novog ili se ponovno povezati s nekim koga dugo niste vidjeli, ponesite sa sobom društvenu igru da pokrenete tu vezu.

Stvaraju uspomene Ponekad kada smo fizički zajedno, fokus nije jedan na drugom. Hoćete li se za dvadeset godina sjetiti one objave na društvenim mrežama na koju ste upravo naišli? Hoćete li pamtiti onaj nivo igrice koji ste upravo prošli? Vjerojatno ne, ali sjetiti ćete se smijeha i pozitivnog osjećaja kad ste napokon dobili šesticu u primjerice igri Čovječe ne ljuti se. Što možete učiniti? Pronađite igru koju vi i vaša obitelj ili prijatelji volite igrati. Nemojte se bojati isprobati različite tipove igra, proučiti preporuke i recenzije. Jednom kad ju pronađete, svi će postati ovisni o njoj, što igranje igre čini novom tradicijom u kojoj će cijela obitelj uživati.

Nude odgojno-obrazovne alate za djecu Nisu sve društvene igre stvorene podjednako, ali postoji puno opcija koje vašoj djeci mogu pružiti izvrsne lekcije. Razmotrite samo neke od vještina koje igranje društvenih igara zahtijeva: · kako komunicirati · poštivati (slijediti) pravila · ostati sjediti · strpljenje · naučiti gubiti (i pobijediti) · čekanje na svoj red · iskrenost · timski rad · razmišljanje izvan okvira · kako biti proaktivan i predviđati buduće događaje · kako uživati u procesu

ČASOPIS ZA RODITELJE Igranje društvenih igara, djeci omogućuje da vježbaju kognitivne vještine koje će biti presudne za njihov uspjeh u životu. Igranje društvenih igara, u odnosu na druge vrste igara, pomaže u jačanju hipokampusa i prefrontalnog korteksa u dječjem mozgu, što dovodi do poboljšanih kognitivnih funkcija kao što su rješavanje problema, logike, razumjevanja, pamćenja, planiranja, pažnje i rast kvocjenta inteligencije. Što možete učiniti? Igranje različitih vrsta društvenih igara djeci može pomoći da razviju vještine koncentracije i produže pažnju pružajući im mogućnost da se usredotoče na detalje. Međutim, važno je napomenuti da se svi igrači moraju posvetiti igranju igre, bez prekida, kako bi produljili djetetovu pažnju. Prema psihologinji Beatrice Tauber Prior, prolazak igre do samog kraja jedini je način na koji će djeca iskoristiti ovu korist igrajući društvene igre.

gađa u vašem životu i povećati vašu sreću, pa makar i samo privremeno.

Jačaju samopouzdanje kod djece i odraslih.

Povećava kognitivnu funkciju.

Ukoliko ste netko koga treba dodatno motivirati, društvene igre mogle bi vam pomoći više nego što mislite. Ne samo da će igranje društvenih igara olakšati druženje, već će vam pomoći da postanete sigurniji u sebe. I to ne vrijedi samo za djecu. Svaki put kad donesete odluku igrajući društvenu igru, gradite svoju vjeru u vlastite sposobnosti. Također, kad razvijete pobjedničku strategiju, počet ćete sebe doživljavati kao sposobnu i inteligentnu osobu koja može napraviti učinkovit plan.

Neke društvene igre zahtijevaju visoku razinu vještine i usredotočenosti. Bez obzira trebate li nešto zapamtiti, pratiti određeni obrazac ili brzo računati u glavi, vi povećavate svoju mentalnu spretnost tijekom igre, možda i ne sluteći. Igranje igri i kasnije u životu, a ne samo u djetinjstvu, pokazalo je pozitivne efekte na pamćenje, brzinu razmišljanja i rješavanje problema. Što možete učiniti? Baš kao što ljudi vježbaju kako bi održali tjelesno zdravlje, tako je također važno vježbati svoj mozak kako bi održali svoje mentalno zdravlje. Budite uporni u redovitom igranju raznih društvenih igara kako bi vaš mozak dobro radio. Igrajte kod kuće sa obitelji, na zabavma s prijateljima, a izazovite bake i djedove na koju partiju.

Smanjuju stres

Olakšava socijalizaciju

Zabava tijekom igranja društvenih igara pomaže vam skinuti misli s negativnih stvari koje se događaju u vašem životu i koje mogu dovesti do stresa. Fokusiranje na bijeg u svijet društvenih igrara, skretanje misli s uobičajenih dionica, kao što su posao, novac ili bilo koji drugi problem s kojima se suočavate, učinkovita je metoda za smanjenje stresa te omogućava predah koji vam je potrean u danu.

Iako neki ljudi posjeduju urođeni talent za prihvaćanje svake društvene situacije, drugima je teško družiti se s ljudima, čak i ako tu osobu poznaju već nekoliko godina. Ali, kad igrate društvenu igru, ona sama po sebi pruža socijalni kontakt. Bilo koja visokokvalitetna društvena igra može ukloniti loš stres iz društvene situacije, istovremeno dopuštajući da dobar stres prijateljskog natjecanja ostane prisutan. Društvene igre to rade nudeći društvene postavke s ljudima po vašem izboru i primjenjujući strukturirani skup pravila i protokola za društvenu interakciju, koji uklanja teret improvizacije prisutan u drugim takvim situacijama.

Uzimanje odmora za resetiranje uma uz pozitivnu distrakciju jedan je od načina opuštanja koji mnogi smatraju učinkovitim. Prema istraživanju koje je RealNetworks Inc. provelo na više od 5000 ljudi, 64% sudionika navodno igra igre s primarnom namjerom da potaknu opuštanje, a 53% igra posebno da bi smanjilo stres. Što možete učiniti? Ukoliko trenutno doživljavate stresno razdoblje, okupite drage prijatelje i igrajte društvene igre. To će vam pomoći odvojiti se od onoga što se do-

Što možete učiniti? Znajte da niste sami ako se redovito ne uzbuđujete zbog druženja s ljudima. Obratite se drugima za koje sumnjate da se nalaze u istoj situaciji i pokušajte okupiti grupu s kojom ćete redovito igrati društvene igre.

Što možete učiniti? Svoje vještine odlučivanja možete vježbati igrajući društvene igre koje zahtijevaju upotrebu različitih vrsta igre i strategija. Kako se naviknete donositi brze odluke, stjecat ćete i vještine koje možete koristiti u stvarnom svijetu, poput samopouzdanja u odabiru kad ste pod pritiskom. Smatrajte društvene igre načinom održavanja svojih vještina i mentalne okretnosti. Sljedeći put kad budete trebali podizati samopoštovanje, pokušajte igrati neke društvene igre kako biste vratili svoje samopouzdanje.

Naš prijedlog! Mi smo trenutno pronašli the društvenu igru koju možemo igrati svaki dan, a da ne dosadi. Radi se o igri Ćiri biri bajka! Ne samo da ispunjava sve gore navedene kvalitete, već ima i dodatnu obrazovnu komponentu sa svrhom poticanja jezičnog razvoja kod djece! Igra se može igrati na više razina tako da je prilagodljiva dobi djeteta.

ljeto je dječji osmijeh i

ČASOPIS ZA RODITELJE

sladoled! S-BUDGET

SLADOLED + KAUGUMA!

NoVo

SPAR Buble Gum Smilies 6 x 48 ml; S-BUDGET Mini Conte Marshmallow i Mini Conte Mix 214 g

SPAR Donuts jagoda 6 x 55 ml; Žvaka vanilija 6 x 60 ml; Žvaka jagoda 6 x 60 ml

SPAR Freezy Squeezy jagoda, vanilija i čokolada, 110 ml www.spar.hr

Pridružite nam se na Facebooku

SPAR Dino 4 x 40 g; Donuts vanilija čokolada, 6 x 55 ml; Jednorog 4 x 40 g; Drizzle Wizzle 5 x 70 ml

EKSKLUZIVNO NA PRODAJNIM MJESTIMA

ČASOPIS ZA RODITELJE

ALERGIJE NA HRANU Piše: prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije, Poliklinika za dječje bolesti Helena

Alergijska reakcija na hranu imunološka je reakcija organizma na pojedini sastojak hrane, a alergena svojstva u hrani uglavnom imaju bjelančevine.

lergijske reakcije treba razlikovati od intolerancije. Kod intolerancije se ne radi o reagiranju imunološkog sustava, već o nepodnošenju određenog sastojka hrane uslijed nemogućnosti njegove probave ili nekog drugog neimunološkog razloga. Tako primjerice kod alergije na kravlje mlijeko, alergijsko reagiranje je prema proteinu mlijeka, dok je kod intolerancije kravljeg mlijeka u pitanju nepodnošenje mliječnog šećera (laktoze) uslijed nedostatka enzima (laktaze) za njegovu razgradnju.

Uzroci alergijskih reakcija Alergijske reakcije uopće, pa tako i na hranu u porastu su zadnjih desetljeća, čemu najviše pridonosi sustavna promjena našeg načina života. Imunološki sustav probavnog trakta koji je svakodnevno u kontaktu s brojnim mikroorganizmima, namirnicama, sastojcima, razvija takozvanu oralnu toleranciju prema ne štetnim tvarima, dok istovremeno reagira prema štetnim. To znači da mu je zadatak da hranu prepoznaje kao ne štetnu. Ukoliko je narušena oralna tolerancija prema nekim namirnicama naš ih organizam ne prepoznaje kao bezopasne i na njih reagira, odnosno razvija se alergija. Danas su još uvijek nepotpuno objašnjeni svi međuodnosi koji sudjeluju u razvoju oralne tolerancije čovjeka, ali i oni koju ju mogu narušiti. Vrlo važnu ulogu imaju naši geni, zrelost organizma, ali i okolišni čimbenici. Genska karta koju nasljeđujemo od roditelja predisponira naš orga-

nizam za normalno ili alergijsko reagiranje. Nezrelost probavnog trakta i njegovih imunoloških funkcija, u ranoj dječjoj dobi, razlozi su zašto su alergijske reakcije na hranu češće u male djece, nego u kasnijoj dobi. Prirodno sazrijevanje našeg probavnog i imunološkog sustava omogućavaju da se dio alergija s vremenom preraste, odnosno one nestanu iz organizma. Stoga alergiju na hranu ima 3 – 8% djece, a manje od 3% odraslih. Naša crijevna flora i okolišni faktori, koji na nju utječu, također su važan čimbenik u razvoju alergije. Crijevna flora formira se po porodu, a njezina kakvoća ovisi o genetici, majčinoj flori i okolini. Jedna od njezinih funkcija tijekom života je i moduliranje imunološkog odgovora. Porod carskim

rezom, prehrana djeteta, primjena antibiotika, tendencija hiperhigijenskim uvjetima mogu djelovati na promjene crijevne flore u smislu promoviranja alergijskog reagiranja. Prema novijim saznanjima nedostatak D vitamina i nepovoljan omjer višestruko nezasićenih masnih kiselina u hrani također predstavljaju rizike za razvoj alergije.

Alergeni iz hrane Iako bilo koja hrana može biti alergena, najčešće nutritivnu alergiju izazivaju sljedeće namirnice: kravlje mlijeko, jaja, kikiriki, pšenično brašno, soja, orašasti plodovi, riba i školjke. Između njih kravlje mlijeko je najčešći alergen. Do dobi od 5 godina većina tih alergija iščezne (80%), a ostale ostaju prisutne

ČASOPIS ZA RODITELJE i u odrasloj dobi. Glavni alergeni iz hrane kod odraslih su: školjke, kikiriki, orašasto voće i riba.

Klinička slika Manifestacije alergije na hranu mogu biti raznolike i zahvaćati različite organske sustave. Tako imamo sistemne reakcije, gastrointestinalne, kožne i sa strane dišnog sustava. Prema brzini nastanka razlikujemo one rane i kasne. Rane reakcije nastaju odmah, nakon par minuta do 2 sata, od unosa alergena u organizam. Kasne nastaju više sati, pa do par dana, od konzumiranja alergena tako da je često teško naći uzročno- posljedičnu povezanost namirnice i reakcije. Najžešća reakcija ranog tipa je anafilaktična reakcija u kojoj dolazi do kolapsa cijelog organzima, edema tkiva, otežanog disanja, pada krvnog tlaka, obilne sekrecije. Kod ovakve vrste reakcije valja biti posebno oprezan, radi mogućeg letalnog ishoda. Poznajemo i gastrointestinalnu anafilaksiju koja je praćena sa simptomima probavnog sustava; počinje s bolovima u trbuhu, mučninom, povraćanjem (unutar 1 – 2 h), a slijedi ih proljev. Blagi oblik ranog alergijskog reagiranja je oralni alergijski sindrom koji se očituje peckanjem, svrbežom, žarenjem ustiju, ponekad otokom usne i nepca ali bez drugih težih simptoma. Nastaje zbog križnog reagiranja alergena iz biljne hrane s nekim dijelovima peludi (stabala, korova i sl). Primjerice alergični na amboziju mogu reagirati na lubenicu i bananu, alergični na brezu na jabuku, celer, mrkvu. Istovremeno alergena svojstva slabe s razgradnjom u probavnom traktu (probavnim enzimima), kao i pod utjecajem zagrijavanja hrane, budući da se radi o termolabilnim alergenima.

lom primjer su kožnih reakcija ranog tipa. Akutni bronhospazam (otežano disanje) te alergijski rinokonjuktivitis (upala sluznice nosa i spojnice oka praćeni obilnom sekrecijom i svrbežom) primjer su simptomatologije sa strane dišnog sustava. Od reakcija kasnog tipa, sa strane probavnog trakta, viđamo: enteropatiju s gubitkom proteina, kronični proktitis te enterokolitični sindrom. Enteropatija s gubitkom proteina, alergijska promjena tankog crijeva koje postaje pojačano propusno, manifestira se slabim napredovanjem na tjelesnoj masi s proljevom, a ponekad s napuhnutosti trbuha. U nalazima su obično niski proteini i dijete je anemično. Najčešći uzrok je kravlje mlijeko, ali mogu biti i soja, pšenčno brašno, jaja, piletina. Kronični proktitis najčešće se javlja u dojenačkoj dobi, a prezentira primjesama krvi u stolici, često u vidu tračaka, s ili bez anemije. Radi se zapravo o alergijskoj upali završnog dijela debelog crijeva, sa sitnim krvarenjima iz tog područja. Može se javiti i u dojene djece, zbog alergena prenesenih putem majčinog mlijeka. Enterokolitični sindrom obično se očituje povraćanjem i iritabilnošću djeteta koje počinje nekoliko sati na-

Urtikarija i angioedem (koprivnjača sa otokom tkiva) te osipi s crveni-

kon unešene alergene hrane, a često nastavlja proljevom, dehidracijom i klonulosti djeteta. Klinička slika može biti vrlo dramatična te je ponekad potrebna infuzija kako bi se dijete lakše oporavilo. Kravlje mlijeko je također najčešći alergen, no može biti i riža te druge namirnice. Heinerov sindrom, plućni oblik s upalnim procesom i hemosiderozom pluća, rijetka je vrsta plućne manifestacije alergije na hranu. Kontaktni dermatitis oblik je kožnog reagiranja na vanjski kontakt kože s hranom.

Dijagnostika Kao i uvijek u dijagnostici je važno povezivanje simptoma s unosom hrane, alergena, što nije uvijek jednostavno, osobito kod reakcija mješanog i staničnog tipa koje nastupaju s odgodom. Stoga se ponekad savjetuje vođenje dnevnika prehrane, kako bi se lakše utvrdila povezanost s nekom namirnicom. Uz to kod postavljanja dijagnoze, ali i kasnije prije odluke o eventualnom ponovnom uvođenju namirnice koja je bila alergena, koriste se i neki alergološki testovi. Međutim, niti jedan test nije 100% osjetljivosti, Sotga ako su svi testovi negativni, alergija nije isključena. Ponekad se koristi pokušaj eliminacije i neko vrijeme opterećenja s alergenom, kako bi

ČASOPIS ZA RODITELJE za IgE posredovane alergije, mada treba imati na umu kako je ono manje kvalitetno od ranije navedenih formula. Ukoliko majka doji, a postoji alergija na kravlje mlijeko, tada se i majci preporuča izbjegavanje konzumacije mlijeka te supstitucija kalcija. Učinkovitost eliminacijske prehrane u reakcijama ranog tipa vidi se vrlo brzo, no za reakcije kasnog i miješanog tipa ponekad je potrebno više dana (tjedana) da se simptomi smire. iskristalizirali dijagnostičku dilemu. To svakako mora biti prema odluci i pod kontrolom liječnika, a ova metoda pokazala se je i kao najtočnija metoda za dokazivanje alergije. Za rekacije ranog tipa koje su posredovane IgE protutijelima, od testova za dokazivanje alergije koristimo kožni ubodni (prick) test. Prick test se izvodi tako da se minimalna količina alergena aplicira u kožu te iza toga očitava postojanje crvenila s edemom, koje se uspoređuje s pozitivnom i negativnom kontrolom. Za reakcije kasnog tipa koristi se epikutani atopy patch test, koji se sastoji u aplikaciji male količine alergena površno na kožu te očitanja reakcije nakon 48 i 72 sata, koje se također uspoređuju s kontrolom. Kao pomoć u procjeni radi li se o alergiji koristi nam ponekad i ukupni broj eozinofila iz periferne krvi (Dunger), a također pratimo je li dijete anemično (krvna slika), ima li snižene proteine, je li pozitivna okultna krv u stolici (nevidljiva okom). U slučajevima kada sumnjamo na eozinofilni ezofagitis ili gastroenteritis koristimo i endoskopiju s biopsijom kako bismo otkrili ima li eozniofila u sluznici, a značajan broj je preko 20 na velikom vidnom polju. U svakom slučaju dijagnostika je složena, poput mozaika i uvijek se bazira na kliničkoj i laboratorijskoj korelaciji.

Liječenje U terapiji alergije na hranu najvažnija mjera je eliminacija alergena. No, ako se radi o dojenčetu i alergiji na kravlje mlijeko, važno je dati adekvatnu zamjenu, jer je mlijeko osnovna namirnica u toj dobi. U tom slučaju prehrana se treba bazirati na takozvanim semielementarnim formulama ili ekstenzivnim hidrolizatima mlijeka u kojima su proteini industrijski razgrađeni na male peptidne jedinice koje ne izazivaju alergeni učinak. Ipak kod oko 10% slučajeva niti ove formule nisu dovoljne za smirenje alergije te je u takvim slučajevima indicirana elementarna formula u kojoj je proteinski dio razgrađen do nivoa aminokiselina. Negativna strana ovih formula je lošiji okus te skupoća zbog složenosti pripreme. Hipoalergene formule koje imaju sufiks HA (djelomični hidrolizati) nisu dovoljno učinkovite kod razvijene alergije, jer je u njima proteinski dio nedovoljno usitnjen, međutim svoje mjesto imaju u prevenciji razvoja alergije. Iste se preporučaju djeci koja nemaju razvijenu alergiju, ali za nju postoji rizik (pozitivna obiteljska anamneza na atopiju ili alergiju na hranu). Sojino mlijeko, kozje mlijeko i biljna mlijeka nisu dobra zamjena u dojenačkoj dobi i ne treba ih koristiti. Eventualno, nakon šestog mjeseca starosti može se koristiti dojenačko sojino mlijeko, ali učinkovitost je dobra jedino

O tome kada će se dijete ponovo pokušati opteretiti namirnicom koja je izazivala alergiju odlučit će liječnik, na temelju procjene koja se bazira na kliničkoj slici, ali i alergijskim testovima. Obično se prije odluke o opterećenju ponavljaju oni testovi koji su ranije bili pozitivni te ukoliko se negativiziraju, namirnica će se pokušati vratiti u prehranu djeteta.

Prevencija Nema dokaza da hipoalergena prehrana u vrijeme trudnoće prevenira razvoj alergija na hranu te ju ne treba prakticirati, tim više što redukcija u jelovniku može imati neželjene učinke za majku i dijete. S druge strane pokazalo se da dojenje ima povoljan učinak u prevenciji alergija. Djeca koja su isključivo dojena u prvih šest mjeseci života rjeđe razvijaju atopijski dermatitis i imaju manje epizoda otežanog disanja. Što se tiče uvođenja dohrane, nemliječnih namirnica, u jelovnik djeteta koje ima rizik za alergiju, nema dokaza da odgađanje uvođenja čak i potencijalno alergenih namirnica ima utjecaja na sprečavanje alergije. Stoga se djeci s rizikom za alergiju preporučuje uvođenje namirnica po kalendaru dohrane, jednako kao i kod ostale djece, naravno uz dozu opreza te uvijek izolirano uvođenje jedne po jedne nove namirnice, postupno u rastućim količinama.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Masti u prehrani djece Piše: Martina Gilja, nutricionist, dipl. ing. preh. tehn.

Danas ćemo se upoznati sa mastima kao važnim makronutrijentom u prehrani naše djece. Unos dovoljne količine zdravih masti u organizam ključan je faktor za rast i razvoj djece i mladih.

rana koju svakodnevno unosimo u sebe sastoji se od raznih nutrijenata koji imaju niz metaboličkih učinaka na naše tijelo. Nutrijente možemo podjeliti na dvije osnovne skupine: makro i mikronutrijente. U mikronutrijente ubrajamo vitamine i minerale, a potrebni su našem organizmu u manjim količinama. Međutim ne smijemo zato umanjivati njihovu važnost, jer bez njih ne bi bila moguća niti jedna metabolička reakcija u našem tijelu, budući oni djeluju kao katalizatori i prekursori u metaboličkim procesima.

U makronutijente ubrajamo ugljikohidate, prehrambena vlakna, proteine, masti i vodu. Potrebni su našem organizmu u većim količinama, osiguravaju nam energiju i esencijalne nutrijente nužne za rast, razvoj te održavanje aktivnosti. Odabir kvalitetnih vrsta i optimalnih količina ovih nutrijenata bitna je stavka u prehrani naše djece od samih početaka dohrane.

Što su masti? Masti su hranjive tvari koje tijelo koristi za izgradnju živčanog tkiva, uključujući mozak, živce i hormone. Tijelo također koristi masti kao gorivo, odnosno energiju. Ukoliko se pojedene masti ne troše kao energija tijelo ih pohranjuje u masne stanice. To je način na koji tijelo razmišlja, unaprijed štedeći masnoće za buduću uporabu, kada bi hrana mogla biti oskudna. Masnoća daje okus i teksturu hrani, ali je također bogata kalorijama stoga oprezno s masnoćama. U današnjoj prehrani većine djece

i mladih deserti i grickalice značajan su izvor masnoća. Brza hrana i hrana koju konzumiramo u restoranima imaju više masnoće nego domaća kuhinja, dok pržena jela imaju najviše u udjele masti u sebi. Svakako je važno kontrolirati količinu masti koju unosimo u organizam, no ono što moramo znati jest kako nisu sve masti loše, postoje i one dobre masti kojima je mjesto u našoj svakodnevnoj prehrani. Upravo ćemo o zdravim mastima govoriti u nastavku ovog članka.

Što su to zdrave masti? Danas ćemo se upoznati sa mastima

kao važnim makronutrijentom u prehrani naše djece. Unos dovoljne količine zdravih masti u organizam ključan je faktor za rast i razvoj djece i mladih. Posebno treba izdvojiti mlađu djecu u procesu razvoja kojoj su zdrave masnoće potrebne za pravilan razvoj mozga i živčanog sustava. Pored činjenice da su masti gorivo za tijelo, odnosno energija, one također

pomažu tijelu da apsorbira neke vitamine. Primjerice vitamini F, A, D, E i K su topljivi u masnoći, što znači da se mogu apsorbirati samo ako u organizam unosimo masti u prehrani. Pored apsorpcije određenih vitamina masti su i građevni blokovi hormona. Život bez unosa masti ne bi bio moguć! Masti možemo podijeliti na: zasićene, jednostruko nezasićene i višestruko nezasićene masne kiseline. Takva podjela nastala je radi njihove kemijske strukture što znači da kod zasićenih masnih kiselina ne postoji između kisika i ugljika niti jedna dvostruka veza dok kod nezasićeh postoji jedna ili više dvostrukih veza. U zasićene masne kiseline ubrajamo masti životinjskog podrijetla uz izuzetak kokosovog i palminog ulja, a u nezasićene masti biljnog podrijetla, masti prisutne u orašastim plodovima, žumanjku ili avokadu. Masti su u prehrani naše djece vrlo važne, jer igraju značajnu ulogu u razvoju mozga, daju potporu

ČASOPIS ZA RODITELJE

imunitetu te pružaju osjećaj sitosti. Prema nekim istraživanjima, masti smanjuju glikemijski indeks hrane te time smanjuju nagli porast razine šećera u krvi te produžuju vrijeme probave. Masti su važne u stvaranju hormona koji regulraju probavu, krvni tlak, upalne procese te imunološke reakcije. U prehranu djece treba uvrstiti sve vrste masnoća, naravno, u skladu s dobi i potrebama, eventualnim alergijama te raznim smetnjama s kojima se u današnje vrijeme sve više djece susreće. Zasićene masti možemo pronaći u svinjskom masti, maslacu i kokosovom ulju. Nezasićene masti bile jednostuko ili višestruko nezasićene možemo pronaći u kvalitetnim biljnim uljima kao što su maslinovo, repićino, suncokretovo ulje ali i u avokadu, bademima, chia te lanenim sjemenkama. One najpoznatije ali i najzdravije masti pripadaju skupini višestukonezasićenih masnih kiselina a to su omega-3 i omega-6 masne kiseline. Vrlo su važne za ukupno zdravlje našeg organizma, posebice za zdravlje mozga, kože, imunitet te krvožilnu sustav. Nazivaju ih esncijalnim jer ih organizam ne može sam proizvesti nego se unose isključivo prehranom.

Kako su masnoće glavni sastojak membrane moždanih stanica i mijelinske ovojnice svakog živca, uzimanje dovoljne količine kvalitetnih masnoća može jako utjecati na razvoj i rad mozga. Udio energije u majčinom mlijeku koji potjeće iz masti je preko 50%, a sama ta činjenica nam govori koliko su masti važne za normalan rast i razvoj naše djece. Zanimljiva je, također, činjenica kako je majčino mlijeko siromašno zasićenim masnoćama koje izgrađuju tijelo, a bogato masnoćama koje izgrađuju mozak, kao što je dokosaheksaenoična masna kiselina DHA. Ispitivanja su također pokazala da DHA u prehrani prerano rođene dojenčadi popravlja razvoj vida i kognitivnih funkcija na razinu kao kod djece koja su bila isključivo na majčinom mlijeku. Razlika je uočena i kod djece koja su zbog poremećaja pažnje imala slabiji uspjeh u školi te je potvrđeno kako su konzumirala su nedovoljno esencijalnih masnih kiselina u svojoj prehrani. Neke od namirnica koje utječu na razvoj mozga i trebalo bi ih uvrstiti u svakodnevnu prehranu su: jaja, jogurt (posebno grčki), banane, mahunarke, losos, mlijeko, avokado, brokula, govedina, grašak, kelj, krumpir, losos, mlijeko,

piletina, pivski kvasac, pšenične klice, prokulice, puretina i sir. Naravno ono na što valja pripaziti prilikom odabira namirnica jest njihovo podrijetlo i sezonski karakter. Birajte za svoju djecu raznolike izvore masnih kiselina te povoljan omjer omega-3 i omega-6. Istraživanja pokazuju da bi omjer trebao biti 1:1. Izbjegavajte u prehrani nepoželjne masnoće koje se kriju pod nazivom trans masnoće. Trans masti se dobivaju kao rezultat industrijski prerađene hrane i vrlo su štetne za naše zdravlje. Nalaze u prženoj hrani, visoko procesesuiranoj hrani, instant juhama i gotovim jelima te rafiniranim uljiima. Znanstvenici smatraju da ometaju metabolizam korisnih masnoća te se ugrađuju umjesto njih i djeluju štetno na naše zdravlje. Pokušajte od samih početaka dohrane što više obroka pripremiti kod kuće. U što većoj mjeri izbjegavajte gotove obroke, kašice, gotove deserte, pudinge, industrijske sokove i grickalice. Pripremajte hranu kod kuće sa sezonskim namirnicama provjerenog podrijetla. Kuhajte povrće, ali i ponudite svaki dan djetetu svježe voće i povrće. Neka se na vašem jelovniku nađu domaće juhe i variva,

ČASOPIS ZA RODITELJE

riba i riblja ulja, hladno prešana ulja i masnoće. Ne bojte se namirnica bogatih masnoćama, jer one utječu na zdravlje mozga, kože, ali i ukupno zdravlje našeg organizma. Povoljno djeluju na srce i krvožilni sustav i njihov svakodnevni unos vrlo je važan za naše zdravlje, ali i zdravlje naše djece. Od samih početaka dohrane birajte raznovsne nutrijente za vase dijete, a većina energije neka dolazi iz masnoća te kvaltetnih i integralnih ugljikohidrata. Evo nekoliko načina kako zadržati unos masti u preporučenim rasponima: • Pokušajte prehranu bazirati na namirnicama koje prirodno sadrže nisku razinu masnoće kao što su voće i povrće, cjelovite žitarice, nemasno meso i riba. • Prilikom pripreme obroka odaberite zdravije, nezasićene masti i smanjite količinu koju koristite.

• Prilikom pripreme mesa, ribe ili peradi, odlučite se za kuhanje na pari ili pečenje na stalku. Ove metode omogućuju kapanje masnoće tijekom pripreme što smanjuje i kalorije. S druge strane, prženjem dodajete masnoću svojoj prehrani. • Izbjegavajte industrijski rafinirane proizvode smanjene masnoće. Ovi proizvodi često imaju više šećera i isto toliko kalorija. • Spakirajte obroke za obiteljske izlete unaprijed, umjesto da posjećujete u restorane brze hrane. • Kada jedete vani pomozite djeci da naprave uravnotežene izbore koji ne uključuju velike količine masti. • Potaknite odabir senfa umjesto majoneze na sendvičima. Najučinkovitiji način podučavanja djece zdravim prehrambenim navikama je da sami postavite dobar primjer. Stvaranje smislene prehrane kao navike, mudar odabir namirnica i

redovito vježbanje / kretanje ključevi su zdravog načina života od najranije dobi. Donosimo vam jednostavna recept za zdravi desert, vjerujemo da mu niti vi, kao ni vasa djeca, nećete moći odoliti.

Avokado čoko puding 2 avokada ogulite i zdrobite s vilicom. Dodate dvije žličice meda, žličicu kakaa, malo ekstra djevičanskog kokosovog ulja te sve zajedno pomješate i dobro ohladite. Možete servirati uz sezonsko voće ili malo tučenog vrhnja za šlag, a po želji pospite tostiranim lješnjacima. Uživajte u zdravom desertu koji će vam, uz to što je zdrav, ponuditi i senzaciju okusa.

SAMO U LID

Sakupi sLvU e

Stikeez figurice z svoj kućna i party! Za svakih potrošenih 90 kn dobivaš 1 Stikeez figuricu! Akcija traje od 23.08. do 26.09.2021. ili do isteka zaliha.

Neka party počne!

Više informacija potraži na www.lidl.hr/stikeez

ČASOPIS ZA RODITELJE

EDUKATIVNU KARTU SVIJETA-UČIMO OCEANE, KONTINENTE I ŽIVOTINJE, DONOSI VAM

ARKTIK

SJEVERNA AMERIKA

AFR

TIHI OCEAN

JUŽNA AMERIKA

ATLANTSKI OCEAN

SJEVERNO LEDENO MORE

EUROPA

ČASOPIS ZA RODITELJE

AZIJA

TIHI OCEAN

RIKA

ANTARKTIKA

INDIJSKI OCEAN

AUSTRALIJA

TORTI-torta od papira

ČASOPIS ZA RODITELJE

Preduhitrimo prehladu Roditeljima, osobito vrtićke djece, sezone prehlade i gripe zadaju prave glavobolje. Kod neke se djece prehlade događaju češće i manifestiraju jačim simptomima, a samim time i otpornost organizma slabi, pa je dijete, iako se čini zdravo, podložnije daljnjim infekcijama.

iša, vjetar, niske temperature s jedne strane i boravak u zatvorenim prostorijama ispunjenim suhim zrakom i mnoštvom prijatelja iz vrtića s druge strane pogoduju širenju infekcije dišnih puteva, koje često nazivamo jednim imenom – prehlada. No nije svaka prehlada ista, ovisi o tome da li je uzročnik virus ili bakterija i koji je organ njome zahvaćen. Ovisno o uzročniku treba prilagoditi i terapiju liječenja. Kod utvrđivanja kliničke slike prilikom prehlade, svakako je jako važna dob malog bolesnika, jer iako se kod starijeg i otpornijeg djeteta ona može manifestirati laganim curenjem iz nosa, sasvim obična prehlada kod dojenčeta može izazvati ozbiljniju kliničku sliku, pa čak i zahtijevati bolničko liječenje. Zato budite oprezni već prilikom prvih simptoma i ne ustručavajte se posjetiti liječnika. Roditeljima, osobito vrtićke djece, sezone prehlade i gripe zadaju prave glavobolje. Kod neke se djece prehlade događaju češće i manifestiraju jačim simptomima, a samim time i otpornost organizma slabi, pa je dijete, iako se čini zdravo, podložnije daljnjim infekcijama. Svi znamo da je jedinstven savjet za prevenciju od prehlade, izbjegavanje dodira sa zaraženim osobama, međutim da li je to provedivo? U većini slučajeva nije, pogotovo ukoliko dijete boravi u vrtićkoj skupini, gdje su zaraze ove vrste gotovo pa neizbježne. Djeca u igri ulaze u prisan kontakt i igraju se istim igračkama. Ponekad se čini da je zaraza neminovna.

KAKO PREVENIRATI PREHLADU ILI BAREM UBLAŽITI NJENE SIMTOME?

Pravilna prehrana Pravilna i raznovrsna prehrana, kod djece i odraslih, utječe na jačanje otpornosti organizma na vanjske utjecaje. Zdrava i uravnotežena prehrana pored značajne važnosti koju pruža cjelokupnom organizmu, ima veliki utjecaj na imunitet, te na podložnost bolestima jednako kao i jačini simptoma.

Higijenske navike Infekcije gornjih dišnih puteva šire

se kapljičnim putem, ali se prenose i rukama. Često pranje ruku uvelike može pomoći u sprječavanju razvoja virusa i bakterija, posebice kod ma-

nje djece koja dodirom istražuju svijet oko sebe. Jednako tako dijete koje boravi u prostoru koji se previše često čisti, nije izloženo mikroorganizmima koji prirodno obitavaju u našem okolišu i jednako tako ne stječe otpornost na njih. Rezultat tome je slabija otpornist organizma i češće poboljevanje. Živite u čistom domu, ali ne i sterilnom, na taj ćete način imati više vremena i djeca će vam biti otpornija.

Pobrinimo se da djeca dovoljno spavaju Iako nam se često čini kako djeca imaju mnogo energije i nikada nisu umorna, istina je upravo suprotna. Djeci je potreban odmor i dnevni, a posebno onaj cjelonoćni. Osigurajte djetetu dovoljno sna kako bi organi-

NOVO

ČASOPIS ZA RODITELJE

Boli uho? Imamo prirodno rješenje! Biljne kapi za uho u spreju Djelovanje već nakon 15 minuta Za novorođenčad, dojenčad i djecu

U ljekarnama i web ljekarnama

ČASOPIS ZA RODITELJE

zam osigurao potrebnu energiju za novi dan, ali i za jačanje otpornosti organizma. Adekvatan odmor pored psihofizičkog razvoja djeteta osigurava i bolju otpornost organizma. Važno je napomenuti kako je svima nama za kvalitetan san potrebno nekoliko preduvjeta: prozračite sobu, osigurajte dodatnu vlažnost zraka tijekom noći, smanjite grijanje kako u sobi ne bi bilo prevruće, okupajte dijete (i operite zubiće), pročitajte mu priču i pošaljite ga na zasluženi noćni odmor.

Osigurajte zdravu klimu u prostorijama u kojima obitavate Tijekom zimskih mjeseci najviše vremena provodimo u zatvorenim prostorijama. U toplini vlastitog doma niti ne slutimo kako zagrijani zrak koji udišemo nepovoljno djeluje na naše dišne puteve. Pretjeranim zagrijavanjanjem gubi se vlažnost u zraku, što dalje rezultira nadraživanjem dišnih puteva i povećanoj podložnosti infekcijama. Već smo naveli kako je vrlo važno svakodnevno prozračivati prostorije u kojima boravimo, svjež

zrak otjerati će mikroorganizme iz prostora i stvoriti preduvjete za zdraviji boravak u zatvorenom. T akođer je nužno dodatno ovlaživati zrak. Ovlaživanje zraka može se provoditi putem za to namjenjenih uređaja ili jednostavnom instalacijom staklene ili glinene posudice s vodom na radijatore. Ukoliko u posudice ukapate po nekoliko kapi eteričnih ulja, pored toga što će vam dom lijepo mirisati, neka eterična će ulja djelovati antivirusno. Prilagodite mjesta na koja ćete staviti posudice i pripazite da se nalaze van dohvata nestašnih dječjih ručica.

Oblačenje Iako nam se u zimskim mjesecima čini kako nam je uvijek hladno, prilikom boravka u zatvorenim prostorijama važno je ne pretoplo oblačiti djecu. Djeca su vrlo aktivna i ukoliko su predebelo obučena pregrijavaju se i znoje, te su podložnija prehladama. Tijekom boravka u zatvorenom prostoru, temperatura ne bi trebala prelaziti 22,5 stupnja celzijusevih, a djecu je dovoljno slojevito i udobno obući, te pri tome koristiti prirodne

materijale u kojima će se udobno osjećati i koji ih neće sputavati u igri i istraživanju.

Boravak na zraku Boravak na zraku nije važan samo za djecu, važan je i za nas odrasle. Nije važno koliko je hladno, pola sada boravka na zraku i u najhladnijim uvjetima ima višestruke pozitivne učinke na naš organizam. Jednako kao što sebe oblačite slojevito tijekom hladnih zimskih mjeseci, jednako tako je važno oblačiti djecu. Nekoliko teških i debelih odjevnih predmeta neće dodatno ugrijati dijete već će mu onemogućiti kretanje, te će ono trošiti više energije, pojačano se znojiti, a znamo kako znojenje na hladnoći može vrlo lako uzrokovati prehladu. Obucite djete slojevito, a dodatno ga zaštitite kapom, šalom, rukavicama i toplim čizmicama. Uživajte svakodnevno u zajedničkoj igri na zraku. Svjež će zrak povoljno djelovati na dišne puteve i ojačati otpornost organizma. Organizam koji redovito vježba, boravi na svježem zraku i održava kondiciju na zadovoljavajućoj razini lakše podnosi bolesti.

ČASOPIS ZA RODITELJE

OPSTIPACIJA

Piše: prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije, Poliklinika za dječje bolesti Helena

Opstipacija ili zatvor vrlo je čest problem u djece s kojim se suočavaju roditelji i liječnici. Pod tim pojmom podrazumijeva se neredovita stolica, otežana i bolna defekacija tvrde ili voluminozne stolice, tj. poteškoće kod defekacije koje traju preko dva tjedna.

pstipacija, a osobito popratne tegobe, kao što su bol u trbuhu, pojava krvi na stolici, prljanje rublja stolicom, smetnje mokrenja, signali su zbog kojih se roditelji često upućuju liječniku. Tako je 3 – 5% svih posjeta pedijatru i 25% dolazaka pedijatrijskom gastroenterologu vezano za probleme opstipacije. Ukupno se procjenjuje da od opstipacije pati 0,3 – 8% djece. Najveća učestalost tegoba obično je u dobi između druge i četvrte godine života, a često se bilježi i obiteljska sklonost. U čak 28 – 50% opstipiranih član obitelji je imao teškoća s defekacijom. Za bolje razumijevanje samog problema potrebno je znati koja je normalna frekvencija stolica za pojedina dobna razdobolja u djetinjstvu. Tijekom ranog djetinjstva očekivani broj stolica u danu je veći nego kasnije, da bi se iza četvrte godine ustalio. Novorođenče ima najveći broj stolica, u prvom tjednu u prosjeku četiri, što se kroz dojenačko razdoblje postupno smanjuje. Važno je naglasiti da djeca koja su isključivo na prehrani majčinim mlijekom mogu imati stolicu uz svaki podoj, ali i izostanak stolice kroz više dana, čak i do 2 tjedna). Sve to spada u normalne varijacije, uz uvijet da nema nikakvih drugih tegoba. U dobi do šest mjeseci ponekad se javljaju ponavljane epizode naprezanja i plača prije same stolice u trajanju od deset minuta ili više, nakon kojih dijete evakuira potpuno normalnu stolicu, što ne predstavlja patologiju, a termin koji opisuje takvo stanje je infantilna dishezija. U drugoj do četvrtoj godini života prosjek stolica je oko 1 – 2 na dan,

a iza četvrte godine je obično jedna stolica u danu, ali može biti i svaki drugi dan.

KLINIČKA SLIKA Odstupanje od uobičajenog broja stolica, jako tvrda ili stolica velikog kalibra, poteškoće kod evakuacije, rijetko idu kao izolirani simptom. U 33% slučajeva uz opstipaciju javalja se i bol u trbuhu, a u oko 68% bol tijekom akta defekacije, zbog čega sve može dramatično izgledati. Roditelji ponekad ne prepoznaju da je razlog boli ili plaču opstipacija te bolove navode kao dominantan simptom. Alarmantan znak zbog kojeg se nerijetko odmah ide liječniku je pojava krvi na stolici ili papiru, što je najčešće rezultat prolaska voluminozne i tvrde stolice, zbog čega nastane puknuće kože anusa (fisura ili ragada). Ponavljano prisustvo crvenila, ekcema i fisura perianalno može upućuvati

i na alergijsku podlogu opstipacije. Nerijetko se kod dugotrajne opstipacije javlja prljanje rublja stolicom, što predstavlja ispuštanje malih količina stolice koji se zapravo odljeva sa nakupljenih fekalnih masa (fekaloma). Ponekad roditelji i liječnici pogrešno misle da se radi o proljevu. Smetnje mokrenja javljaju se u 9 – 13% opstipirane djece, a u 10% i inkontinencija mokraće. Razlog tome je pritisak fekalnih masa na mokraćni mjehur i smanjenje kapaciteta mjehura, što rezultira čestim nagonom na mokrenje, ali i otežanim pražnjenjm mokraćnog mjehura te zaostajenjem nepomokrenog (ostatnog) urina u mjehuru. Na taj način povećava se i rizik nastanka mokraćnih infekcija u djece.

UZROCI OPSTIPACIJE Razlozi koji dovode do opstipacije mogu biti organski ili funkcijski.

ČASOPIS ZA RODITELJE

• anomalije lumbosakralne regije (spina bifida, menigomijelokela), traume i tumori kralješnice i leđne moždine • visceralne neuropatije, miopatije • hipo – i hiperkalecmija • hipotireoza, hipopituitarizam • alergija na kravlje mlijeko • celijakija • cistična fibroza • stanja vezana za hipotoniju (slabost mišića trbuha, Down sindrom) • sistemne bolesti veziva • cerbralna paraliza • lijekovi (fenobarbiton, antidepresivi, antikolinergici, antacidi i sl.)

Organski uzrokovane opstipacije u podlozi imaju određeni patološki poremećaj (bolest), dok su funkcijske one gdje ne nalazimo objektivnog patološkog razloga. FUNKCIJSKI UZROCI: • bolni doživljaj vezan uz defekaciju • nepravilna prehrana • promjene u jelovniku • stresni događaj • akutni infekt koji slijedi dehidracija i stvrdnjavanje stolice • pritisak okoline kod odvikavanja od pelena • neoptimalni uvjeti za defekaciju ORGANSKI UZROCI: • prirođene anomalije anusa i rektuma • hirschsprungova bolest (aganglionarni megakolon)

Srećom, 95% svih opstipacija u djece su funkcijske prirode. Najčešće nastaju zbog bolnog doživljaja prilikom defekacije tvrde stolice, nakon čega djeca razviju manevar zadržavanja stolice koji ponavljaju kod svakog nagona na defekaciju kako bi izbjegli ponovni osjećaj neugode. Veći rizik nastanka opstipacije imaju djeca s intelektulanim deficitom, hiperaktivnošću i preuhranjeni. Neke okolnosti i životna razdoblja tipični su za nastanak problema. U dojenačkom razdoblju to je obično period prelaska na dohranu, pogotovo ako roditelji krenu uvoditi jednu za drugom namirnice koje pretežno stvrdnjavaju stolicu (pr. riža, banane, mrkva) ili prelazak s majčinog mlijeka na adaptirano. Sljedeće rizično razdoblje je doba stjecanja kontrole sfinktera. Stres u tom razdoblju, bilo da je potenciran prtiskom okoline oko usvajanja kontrole, ili polaskom u jaslice/ vrtić ili akutnim infektom s dehidracijom, mogu biti triger koji stvrdnjava stolicu i pokreće problem. Kod djece školske dobi tipično je izbjegavanje defekacije u za njih neoptimalnim uvjetima (u školi, zbog zaigranosti i sl.) te izbirljivost

i neadektvatna prehrana (jednoličan jelovnik s malo vlakana ili s velikim količinama mlijeka). Tako se od sporadičnog neugodnog događaja pokrene začarani krug, koji rezultira sve većom retencijom stolice, koja nakupljena dovodi do gubitka osjetnih funkcija i tonusa završnog debelog crijeva. Ishod je gubljenje sposobnosti istiskivanja stolice i fekalna inkontinencija. Prema dogovorenim “III rimskim kriterijima” kroničnu funkcijsku opstipaciju karakterizira pojavljivanje najmanje 2 od sljedećih simptoma: neredovita stolica (frekvencija rjeđa od 3x tjedno), fekalna inkontinencija (češća od 1x tjedno), zadržavanje stolice, bolna ili otežana evakuacija stolice, prisustvo obilnih masa u završnom debelom crijevu te stolica velikog volumena koja može začepiti zahod. Prema novim zajedničkim preporukama europskog i američkog pedijatrijskog gastroenterološkog društva, smatra se da su dva tjedna već dovoljno kritično razdobolje za trajanje simptoma, jer odgađanje terapije otežava njihovo rješavanje. Iako je funkcijska opstipacija značajno češća, ne smijemo zaboraviti na mogućnost da je uzrok opstipacije konkretna patološka promjena, odnosno anomalija probavnog trakta, nedostatak ganglijskih stanica završnog debelog crijeva, hormonski i metabolički uzroci, alergija na kravlje mlijeko, celijakija, cistična fibroza. Na organski uzrok nas obično navode takozvani “upozoravajući znaci”, a ajvažniji su: 1. rani nastanak tegoba (odgođeni izlazak prve stolice – mekonija; javljanje opstipacije u novorođenčeta/ mladog dojenčeta) 2. slabo napredovanje na tjelesnoj masi, povraćanje, temperatura ili čak povremeni proljevi koji prate izostanak stolice

ČASOPIS ZA RODITELJE

Okus citrusa Bez glutena

info@salvushealth.com

SAL-ADV-LAX-PAT-HR-02

vec od 6 mjeseci starosti

Medicinski proizvod s laksativnim učinkom, na bazi makrogola Sadrži 16 vrećica sa po 6,5g praška Svaka vrećica sadrži: 5 g makrogola 3350

ČASOPIS ZA RODITELJE

3. promjene kod fizikalnog pregleda • značajna napuhnutost trbuha (sugerira moguću celijakiju, cističnu fibrozu, kongenitalni megakolon ili Hirschsprunogovu bolest) • u lumbosakralnoj regiji (udubina, rupica, kožni privjesak, čuperak dlačica, nepravilna glutealna brazda – ukazuju na moguće poremaćaje inervacije) • crvenilo i ponavljane fisura perianalne regije (moguća nutritivna alergija) • anomalije izgleda i smještaja anusa • kod digitorektalnog pregleda – prazna ampula ili eksplozivno pražnjenje stolice po pregledu (mogućnost kongenitalnog megakolona), suženje ampule i sl. • donjih ekstremiteta – slab tonus ili hipertonus, hod na prstima, izostanak refleksa • uvećanje štitnjače, zaostajanje u rastu i razvoju 4. strah i neuobičajeno ponašanje tijekom pregleda te podljevi i ozljede anusa (pobuđuju sumnju na seksualno zlostavljanje).

KAKO PRISTUPITI DJETETU S OPSTIPACIJOM Kod dolaska na pregled djeteta s opstipacijom najvažnije je razlučiti da li se radi o funkcijskom ili organskom problem, kako bi se moglo efikasno odlučiti o terapiji. Već kod prvog susreta uzimanjem dobre anemneze i temeljem kliničkog pregleda u najvećem broju slučajeva to je moguće ustanoviti. Ukoliko je na temelju anamneze i pregleda jasno da se radi o funkcijskoj opstipaciji, nije potrebno činiti dalju dijagnostiku. Ukoliko i dalje postoje nedoumice nužno je proširiti obradu.

TERAPIJA Nerijetko se problem funkcijske opstipacije dugo povlači neriješen. Kada i nakon tri mjeseca rješavanja, poteškoće još uvijek traju, govorimo o tvrdokornoj opstipaciji, za što je obično više razloga. Jedan je kasno započinjanje s terapijom. Naime, roditelji često u početku smatraju da će se situacija sama po sebi riješiti, pa problemu aktivno ne pristupaju. Tako se zapravo gubi vrijeme, povećavaju se razmaci između stolica, proširuje rektum i stalno ponavlja neugoda kod defekacije, što dijete dodatno potiče u izbjegavanju defeciranja. Ako je dijete starije, roditelji obično nemaju uvid u učestalost i tvrdoću stolice te ne uočavaju problem, dok ne nastupe komplikacije poput krvi na stolici, bolova u trbuhu ili prljanja gaćica. Tako se k liječniku dolazi obično nakon duljeg trajanja tegoba. Česta pogreška je i da se, prije pokušaja uspostavljanja redovne stolice, ne evakuira obilno nakupljena stolica. Dok god su nagomilane fekalne mase, teškoće se neće riješti. Dalje roditelji često ne žele primjenjivati sirupe i

čepiće ili ih primjenjuju u premalim dozama, bojeći se da se ne “ulijene crijeva”, iako je zapravo to problem s kojim dolaze, a prepisana terapija služi za normalizaciju defekacije. Također često se prerano prekida liječenje iz straha od navikavanja na terapiju, što je potpuno neopravdano, jer djeci se ne daju laksativi koji stvaraju navikavanje. Tako se ponovo pogoršava stanje i vraćamo se na početak problema. Stoga je za učinkovito rješavanja funkcijske opstipacije i problema povezanih s opstipacijom potrebno učiniti 6 jednakovrijednih koraka: 1. educirati roditelje 2. evakuirati nakupljenu stolicu 3. trajno omekšati stolicu i riješiti zadržavanje stolice 4. tonizirati rektum (ukoliko je došlo do prethodne dilatacije) 5. postupno ukinuti liječenje bez ponovnog javljanja simptoma 6. održati postojeće stanje Edukacijom roditelja izbjegavaju se najčešći roditeljski strahovi tije-

ČASOPIS ZA RODITELJE

kom rješavanja problema, te ranije navedene pogreške. Važno je objasniti razloge nastanku problema, napomenuti da dijete to ne radi namjerno već iz straha od defekacije. Također je potrebno objasniti princip terapije i njeno očekivano trajanje, a bitna je i dosljednost u postupcima tijekom terapije. Ako se pri pregledu pokazalo da je jako puno nakupljenih fekalnih masa potrebno je odmah na početku učiniti dezimpakciju, evakuaciju retinirane stolice. To se može postići primjenom čepića, klizmi ili nekih oralnih laksativa, čije doze i trajanje odredi liječnik prema procijenjenom stanju. Ukoliko se to ne učini, dalje mjere su slabo učinkovite.

Nakon što je fekalom odstranjen, potrebno je održavati normalnu konzistenciju stolice kako bi dijete zaboravilo na neugodu, te prestalo sa stiskanjem sfinktera kod nagona na defekaciju. Jednako tako, važno je da prehrana bude raznovrsna te se preporuča izbjegavati istovremenu kombinaciju namirnica koje pogoduju stvrdnjavanju stolice. Glavne od njih su: riža, banane, mrkva, grickalice, suha hrana. Također i previše mliječnog, odnosno količine koje prelaze pola litre, nepovoljno utječu na tvrdoću stolice. Bitno je piti dovoljno tekućine, iako se ne preporučaju nikakve ekscesivne količine. Također je važno kretanje, što obično kod male djece ne predstavlja problem, već češće kod školske djece koja danas sve više

sjede. Pristup roditelja u toj fazi mora biti stimulativan i dosljedan, no bez kažnjavanja. Ukoliko je dijete u fazi odvikavanja od pelena, najbolje je to odgoditi, dok se tegobe ne riješe. Kod starije djece koristan je i toaletni trening, odnosno uvođenje dnevne rutine poticanja na defekaciju. Najbolje iza većeg obroka, kada se crijeva prirodno pokrenu i veća je vjerojatnost da će se defekacija obaviti. Nakon što se uspješno prekinulo liječenje i normalizirala stolica, roditelji trebaju nastaviti voditi računa o redovitosti stolice, najmanje idućih šest mjeseci, ali ne pridajući veliku važnost toj funkciji u očima djece, kako bi se sve zaista svelo na normalnu neupadljivu fiziološku pojavu.

COVID SIGURNO RJEŠ̌ENJE

ZA PROSLAVE ROĐENDANA!

ČASOPIS ZA RODITELJE

Kada je vrijeme za uključiti dijete u sport?

Piše: Lana Novota, mag. kineziologije

Najveća beneficija sporta u djetinjstvu je pozitivan utjecaj na zdravlje i stvaranje navika za kretanjem, koje održavaju i unapređuju zdravlje djeteta i osiguravaju pravilan razvoj.

ao roditelji imamo najveću odgovornost usmjeriti dijete i usaditi mu zdrave navike koje će nositi u život, kad ono, sukladno svojoj dobi, ne može svjesno pozitivno djelovati na svoje zdravlje. Suvremeni način života uvjetuje aktivnost i poduzetnost roditelja da osigura zdravo odrastanje djeteta. Sve rjeđe su roditelji u mogućnosti djecu samu puštati na igrališta i sve više ovisi o roditeljima koliko će njihovo dijete biti aktivno. Sport i kretanje je važna komponenta u zdravom psihofizičkom razvoju djeteta, pa se postavlja pitanje koji sport ili aktivnost je najbolja za dijete, prvenstveno s obzirom na dob samog djeteta. Najveća beneficija sporta u djetinjstvu je pozitivan utjecaj na zdravlje i stvaranje navika za kretanjem, koje održavaju i unapređuju zdravlje djeteta i osiguravaju pravilan razvoj. Također, jednako je važna činjenica kako dijete, koje je se od rane dobi bavi sportom, usvaja zdrave navike i potrebe za kretanjem te se osigurava održavanje zdravlja i u kasnijoj dobi. Sport pruža pravilan razvoj djeteta na svim razinama mentalnog i fizičkog razvoja, osigurava i zadovoljava potrebu za kretanjem, socijalizacijom i potrebu za igrom, uči disciplini, timskom radu, postavljanju ciljeva i prihvaćanju izazova. U članku ću pisati o smjernicama te koji sport se preporučuje s obzirom na djetetovu dob, ali prije svega voljela bih naglasiti kako je najvaž-

nije da se dijete kreće. Potpuno je kontraproduktivno da dijete pohađa sport koji roditelj želi i nameće, a ono osjeća odbojnost prema njemu i nelagodu. Međutim, svakako roditelj treba usmjeriti i predložiti djetetu sport za koji smatra da je dobar ili primjeren za vlastito dijete.

sposobnosti termoregulacije i pozitivan utjecaj na san i spavanje. Dijete kroz aktivnost, kao što je plivanje, zavoli vodu. Prilikom odabira ove vrste aktivnosti najbolje je birati bazene koji su namijenjeni ovako maloj djeci, odnosno programe koji su specifično osmišljeni za ovu dob djece.

DJECA DO 3. GODINE ŽIVOTA

DJECA OD 3. DO 6. GODINE ŽIVOTA (VRTIĆKA DOB)

Najbolji sport za djecu ove dobi je slobodna igra u parku i prirodi. Sportska aktivnost koja dolazi u obzir kod ovako male djece je plivanje, odnosno igre u vodi. Voda je odličan medij u kojem djeca ostvaruju slobodu pokreta, a dodatna beneficija je jačanje pluća i srca, razvijanje koordinacije, unapređivanje imuniteta,

Najbolji izbor u ovoj dobi je svakako univerzalna sportska škola.

Kao što i sam naziv govori, djeluje cjelokupno i sveobuhvatno na razvoj motoričkih sposobnosti i vještina kod djece. To su programi osmišljeni prema i u skladu s djetetovom dobi koji unapređuju one motoričke sposobnosti, znanja i vještine koje su u

ČASOPIS ZA RODITELJE

senzibilnim zonama obzirom na zrelost lokomotornog sustava djeteta. Ovakvi programi obuhvaćaju prirodne oblike kretanja, aktivaciju gornjih i donjih ekstremiteta i trupa i uključuju rekvizite koji imaju vrlo važnu ulogu u unapređenju motorike, ali i razvoju nekih psiholoških sposobnosti kod djece. Rekviziti razvijaju koordinaciju oko – ruka, oko – noga, što osim same koordinacije razvija i pažnju kod djece u aktivnostima koji nisu vezane za sam sport. Dijete će kroz univerzalnu sportsku školu upoznati i steći dojam o mnogim sportovima. Upravo će se kombinacijom prirodnih oblika kretanja i osnovnih elemenata što većeg broja sportova, ostvariti cjelovit motorički razvoj djeteta vrtićke dobi i stvoriti najkvalitetnija baza i podloga za uključivanje u bilo koji specifičan sport. Jedini sport koji zbog prirode sporta zahtijeva rano uključivanje je gimnastika. Međutim, profesionalni sport nije tema ovog članka. Od sportova koji se eventualno preporučuju u vrtićkoj dobi su spomenuta sportska i ritmička gimnastika, plivanje, neki borilački sportovi, plesovi i slično. Nikako se ne preporučuju jednostrani sportovi ili sportovi u kojima dominiraju samo noge ili ruke. Momčadski sportovi se ne preporučuju zbog složenosti pravila koje djeca teško prate i razumiju zbog stupnja kognitivnog razvoja. U navedenim sportovima, potrebno je svakako odabrati klub ili trenera koji, bez obzira što se radi o specifičnom sportu, u trening uključuje mnogo elemenata koji obuhvaćaju prirodne oblike kretanja, puzanje, hodanja, trčanja, penjanja, skakanja, dizanja, nošenja, bacanja i hvatanja i da se aktivnosti odvijaju kroz igru. Djeca tane školske dobi do 10. godine života (1. do 4. razred)

Prerano inzistiranje i usmjeravanja u specifičan sport može kod djece imati negativne posljedice na psihofizički razvoj. Kod izbora sporta treba uzeti u obzir: 1. Djetetovu dob 2. Anatomske, odnosno fizičke predispozicije 3. Zdravstveni status 4. Temperament 5. Socijalno ponašanje Sasvim je u redu da dijete u dobi od šeste do desete godine života mijenja sportske aktivnosti i traži sport koji mu naviše odgovara. Loše je previše opteretiti dijete sportskim aktivnostima, jer ijete mora imati slobodnog vremena za igru, boravak na otvorenom, odmor te provođenje vremena s roditeljima i prijateljima.

ali i ublažuje nezdrava stanja koje moderno društvo donosi, primjerice loše držanje, lijenost, asocijalnost, depresiju kod djece…

Gimnastika O tome sam pisala i ranije. Ukoliko želite da se vaše dijete bavi gimnastikom, ovim sportom bi se trebalo početi baviti od četvrte godine života ili čak ranije. Gimnastika može biti odličan početni sport i odlična baza od šeste godine života, za kasnije bavljenje ostalim sportovima. Gimnastika zahtijeva preciznu kontrolu pokreta i osjećaj položaja tijela u prostoru. Gimnastika povećava pokretljivost tijela, gipkost pokreta, izoštravaju se refleksi i usklađuje koordinacija. Istovremeno dijete poboljšava svoje držanje, ali i ojačava strukturu kostiju što je izuzetno važno obzirom da sjedilački način života danas.

Plivanje Plivanje ima odlična učinak na oblikovanje tijela i fizičko zdravlje. Djeca mogu naučiti plivati u dobi od 4. ili 5. godina, ali treniranje plivanja preporučamo nakon sedme godine života. Plivanje je odlična prevencija kod gojaznosti, dijabetesa, povišenog tlaka,

Borilačke vještine Borilačke vještine su odlične za razvoj lokomotornog sustava. No ono na što treba paziti jest odabir trenera, ali i donekle izbor borilačke vještine. Mlađa djeca nemaju osjećaja kada se radi o udaranju i kod mlađe djece

ČASOPIS ZA RODITELJE

Tenis Tenis je kompleksan sport koji odlično razvija motoriku i koordinaciju pokreta. Izrazito je jednostran i individualan. Za mlađu djecu se preporučuje treniranje u grupi. Kod izbora tenisa kao sporta potreban je veći oprez zbog jednostranosti i opasnosti od razvijanja funkcionalne skolioze. Važno je izabrati trenera koji će kompenzirati dominaciju jedne ruke dodatnim vježbama.

Vaterpolo bi treba izbjegavati stvarni kontakt i tome pristupati s velikim oprezom. Trening mora biti specijaliziran za malu djecu. Primjerice judom se može započeti od osme godine, dok se hrvanje i boks preporučuje tek od 11 godine.

Atletika Atletika sadrži mnogo disciplina, a grubo se dijeli na atletiku trčanja i atletiku bacanja i skokova. Što su djeca mlađa to trebaju prolaziti više atletskih disciplina, međutim ozbiljnije bavljenje atletikom kada govorimo o trčanju na kratke pruge moguće je od desete godine, a nakon trinaeste godine dijete se može ozbiljnije baviti dužim prugama. U bacačke discipline djecu se usmjerava iza četrnaeste godine starosti.

Nogomet Najpopularniji i najmasovniji sport u Hrvatskoj je nogomet, iako nikako ne prvi i najbolji izbor. U nogometu dominira aktivnost donjim ekstremitetima i ne pruža sveobuhvatan razvoj. Nikako se ne preporučuje prije sedme godine starosti djeteta. Radi velike raširenosti nogometa kao sporta, javlja se mnogo trenera needuciranih za rad s djecom te izo-

staje rad na razvoju mišića trupa i gornjih ekstremiteta, što često i kod talentirane djece, već u dobi između 12. i 14. godine često izaziva ozljeđivanje i nemogućnost daljnjeg napredovanja.

Košarka U košarku se djeca uključuju između 7. i 8. godine života, ali to je sport u kojima visina igra veliku ulogu, tako da za ozbiljnije treniranje se u tom sportu provodi rana selekcija. U početnoj fazi provode se aktivnosti koje sadrže osnove košarkaške discipline, zadovoljava aktivaciju gornjih i donjih ekstremiteta, baratanje rekvizitom (loptom), razvija preciznost i koncentraciju te timski rad.

Rukomet To je još jedan momčadski sport koji se doživljava kao grub sport, međutim potrebno je razlikovati sportski kontakt i nesportsko ponašanje. Odličan je za razvoj brze reakcije i brzog donošenja odluka, uključuje aktivaciju cijelog tijela i manipulaciju loptom. Najbolje ga je početi trenirati s 10 godina, kada dijete može razumjeti pravila i razlikovati sportsko i nesportsko ponašanje te kompleksnost igre.

Plivanje s elementima momčadskog sporta predstavlja odličnu kombinaciju koju čini ovaj sport. Definitivno vrlo naporan i kompleksan sport, ali svakako sport koji bi vrlo rado preporučila. Postoji mnogo uvjeta za bavljenje ovim sportom, od znanja plivanja do određenog mišićnog statusa i stupnja razvoja koji omogućuje bavljenje ovim sportom. Ozbiljnije treniranje moguće je nakon 10. godine. Za kraj bi naglasila kako je najvažnije da se dijete kreće i da je uključeno u bilo koji sport. Važno je da djetetu ostavimo slobodu izbora, uz naše smjernice ili smjernice stručne osobe, sporta kojim se želi baviti, te da na kraju samo odabere sport kojim se želi baviti i da istovremeno uživa u njemu. S dvanaest godina bilo bi dobro da se dijete svakako odluči za neki od sportova i da u njemu ustraje, jer će tako moći ostvariti i napredak, što će svakako biti važan motivirajući faktor. Najveći postotak odustajanja od treniranja je kraj osnovne škole i početak srednje škole, što vrlo negativno utječe na zdravlje i razvoj u dječjoj i odrasloj dobi.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Pravilan rast i razvoj predškolskog djeteta kroz ritmički pokret Predškolsko dijete holističko je biće koje uči kroz iskustva. Osigurati djetetu kvalitetno i zdravo okruženje za život i rast, a da je ono organizirano u kontekstu zabave i djetetovih interesa, primarni nam je zadatak. Martina Drmić, odgojitelj predškolske djece

jeca doživljavaju svijet putem svojih osjetila. Sva su osjetila uključena kada djeca istražuju različite aspekte kretanja. Kinetička svijest se povećava jer djeca doslovno osjećaju oblike i radnje koje njihova tijela čine. Vizualno, djeca reagiraju na slike koje vide, kao i slike koje stvaraju. Slušni osjećaj stimulira se dok djeca reagiraju na zvukove koje proizvode ili glazbu koju čuju. Taktilne doživljaje kao što su trčanje s golim stopalima, izvođenje specifičnih pokreta na podu, potiču dječju svijest o njihovom osjetilu dodira (Kranowitz, 2018). Takve potpune senzibiliziranost iskustva dovode do većeg razumijevanja samih sebe i njihove okoline. Ona jača dječju imaginativnu snagu i povećava njihovu sposobnost da proživljavaju život s većom sviješću.

Djeci blizak i najprirodniji oblik izražavanja i pravilnog razvoja je kroz pokret, odnosno ples. Upravo prve plesne korake većina djece započinje još u vrtićkim igraonicama ritmike i plesa. Primarni cilj programa je poboljšati i unaprijediti zdravlje i život djece te razviti senzibilitet za glazbeno - scenski pokret. Kvalitetno provedeno vrijeme u druženju s glazbom uz puno maštovitih i veselih igara temeljni je smisao ovog programa. Program ritmike i plesa u potpunosti je prilagođen djeci u dobi od tri do sedam godina starosti.

Što je to ritmički pokret- ples? Ples je najprirodnije sredstvo izražavanja i komunikacije koji potiče na ritmično pokretanje tijela, te čovjeku

omogućuje da prikaže svoj unutarnji svijet. Daje priliku pojedincu da izrazi pokretom ono što ne može riječima. Svaki prirodni pokret u kome dijete može biti upravo ono što zamisli možemo nazvati ritmički pokret. Kroz ritmički pokret dijete bolje upoznaje samog sebe, razvija svijest o prirodnom kretanju, samostalnom i interaktivnom odnosu s drugima, a rezultat je samoprihvaćanje, razumijevanje drugih i poštivanje razlika. Svijest o tijelu, kroz kreativne aktivnosti pokreta, pomažu djeci da steknu bolju mentalnu sliku vlastitih tijela. Kontrola vlastitog tijela je prva vrsta kontrole koju djeca imaju nad sobom. Svijest tijela je bitan kako bi postali svjesni svojih osjećaja, jer ona ne postoje samo u našim mislima, već i u tijelima. Kad smo ljuti ili uzbuđeni, osjećamo to u cijelom tijelu. Svijest o tijelu također je važna za razvoj prostorne orijentacije.

Ples treba biti dostupan svakom djetetu kao sastavni dio odgoja, jer ne poznaje granice, a djetetu pruža toliko voljenu igru i zabavu. Potiče razvoj inteligencije, a metode koje se koriste u učenju plesa razvijaju kreativnost, samosvjesnost i kritičko razmišljanje. Današnja potreba i korištenje plesa u psihoterapijske svrhe, jasno ukazuje da pokret koji djeluje na tijelo i um može biti iscjeljujuće sredstvo. Dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom i prateći njihove potrebe i razvoj bilježimo da djeca plesom i pokretom postaju svjesna koliko se brzo kreću te kako kontrolirati tijelo kada žele promijeniti smjer. Djeca uključena u naše ritmičke igraonice od najranijeg perioda brže usvajaju motoričke vještine te razvijaju i nadograđuju postojeće. Ples i pokret postaje sastavni dio djeteta. Program provodimo kroz igru i vježbe. Pri izboru vježbi pazimo na

ČASOPIS ZA RODITELJE individualne potrebe i mogućnosti djece. Bitno nam je stvoriti pozitivnu atmosferu u skupini, kako bi se dijete osjećalo ugodno i lakše se uključilo u program. Djeci je ritmički pokret neodvojiv od ostalih aktivnosti u danu te primjećujemo kako djeca kontinuirano kroz dan veselo ponavljaju, mijenjaju i otkrivaju nove načine kretanja. Na taj način poboljšavaju svoju koordinaciju, kontrolu tijela, ravnotežu, izdržljivost i ukupnu snagu. Također, kreativni pokret sjajan je medij za grupni rad s djecom. Djeca uključena u ritmičke radionice, najčešće postaju vođe te tako uvode novu energiju u svoje odgojne skupine. Zajedno pronalaze rješenja novonastalih situacija. Slušanjem i reagiranjem na zadanu uputu, predlaganjem i prihvaćanjem ideja te jednostavnim kretanjem po zajedničkom prostoru razvijaju svoje samopouzdanje, prakticiraju socijalne vještine te razvijaju koncentraciju koja je u današnje vrijeme slabije zastupljena kod djece. Uz temeljni motorički razvoj, u igraonicama se služimo neizostavnim razgovorom s djecom. Provodimo ga nakon svakog završenog poglavlja ili nakon nekoliko vježbi u nizu. Razmjenom riječi, ideja i doživljaja radimo na boljoj međusobnoj komunikaciji. Komuniciramo pogledom, tjelesnim akcijama, šutnjom i riječju. Dobra komunikacija bitna nam je kod djece, da znaju pravilno reagirati, te izraziti svoje osjećaje cijelim svojim bićem, kakva djeca uistinu i jesu.

Ritmičko – dramski pristup Izražavanje kroz pokret djetetu je potpuno prirodno i vrlo blisko, a ples se u ritmičkim igraonicama provodi kroz plesno imaginarne igre i vođene priče. Kod ovakvih vrsta igara, osim pokreta uključene su i dramske igre u kojima djeca preuzimaju uloge određenih situacija, ljudi, životinja, pojava ili stvari uz pomoć kretanja, pokreta ili zvuka.

Ovakve igre nam pomažu u opuštanju tijela i uživljavanju u pojedine uloge koje dijete svojim tijelom treba izvesti. Na satovima ritmike i plesa djeca nerijetko pokretom putuju u nepoznate krajeve, upotrebljavajući vlastitu maštu, te tako postaju šumske vile, proljetno cvijeće, prirodne pojave, ali i raznovrsne životinje. Radi scenskog dojma i boljeg uživljavanja u uloge, a samim time i lakšeg izvođenja pokreta, uvodimo i materijalni sadržaj te zvučne efekte, koji su predškolskoj djeci bliski i u ovoj dobi još uvijek potrebni. Plesne koreografije nastaju spontano, suradničkim djelovanjem svakog djeteta, vodeći računa o dječjim interesima i mogućnostima. Razine plesnog znanja djeca usvajaju se kroz razne igre, postepeno i bez stresa, te se na taj način uvode u magičan svijet pokreta. Kada u pokret uvodimo glazbu dajemo djeci uputu da tijelom prate njezin ton, ritam i dinamiku, te da svaki pokret interpretiraju na svoj način. Izrazito je važno naglasiti da u plesu nema krivog pokreta, svaki pokret je bitan i djeca se kreću u svom ritmu. Zabava nastaje kada naše tijelo postaje instrument. Laganim udaranjem po prsima, bedrima ili obrazima, s otvorenim ustima proizvodimo zvuk. Zatim, pucketanje ili tapkanje prstima o prste. Zvukove proizvodimo i usnom šupljinom ili lupkanjem po različitim površinama. Zabava i spontani pokret neizostavni su elementi koji nam otvaraju maštu i stvaraju nove kreacije.

Pravilan odnos prema tijelu Tijekom svakog sata veliku pažnju valja usmjeriti ka kvalitetnom zagrijavanju, kao i istezanju tijela. Na taj način sprječavamo moguće ozlijede kod djece. Ritmika uključuje gimnastičko i tjelesno vježbanje, tijekom kojeg treba poštivati zakonitosti metodike tjelesne i zdravstvene kulture te maksimalno utjecati na pozitivnu transformaciju cjelokupnog antropološkog statusa djece predškolske dobi.

Što dijete dobiva kroz ritmički pokret – ples? Dobiva sebe, baš onakvog kakav je. Kroz usvajanje zvuka i usklađivanje sa spontanim pokretom dijete postaje važno biće razvijenog sluha, ritma, fleksibilnog pokreta, snage, spretnosti i upornosti. Glazba i pokret od iznimne su važnosti za cjelokupni razvoj djeteta. Glazba pozitivno djeluje na djetetov emocionalni, socijalni, kognitivni i afektivni razvoj dok pokret i motorika u mozgu stvarju nove sinapse. Spoj ovih dviju komponenti, glazbe i pokreta, djecu mogu oduševiti i potaknuti ih na spontane igre i sposobnost kreativnog samoizražavanja. Glazbene igre u sebi podrazumijevaju više glazbenih aktivnosti kao što su pjevanje, sviranje, pokret i ples. Igre imaju veliku ulogu u procesu odgoja i obrazovanja djece jer se njome potiče i razvija dječja prirodna radoznalost. Osim radoznalosti koja je preduvjet i poticaj za istraživanje, igra pridonosi sposobnosti zapažanja i izražavanja što uključuje pamćenje, govor i mišljenje. Djeca kroz igru postaju kreativna iskušavajući vlastite mogućnosti, te im se otvara prostor za samostalnu interpretaciju.

“Zamislite oblak, na njemu mirisni cvijet, oko njega leti šareni leptir, a u sredini sretno dijete. E, da, to je ples!”;

Izjave polaznica ritmičke igraonice: “ Čarobne vile” dječji vrtić Šegrt Hlapić, Sesvete „Ako pokuša, može ovo doživjeti svatko....“ Literatura: - Vježbenica za pokret i ples, Plesni Centar Tala; Tamara Curić, Larisa Navojec

ČASOPIS ZA RODITELJE

www.razvojne.org

ČASOPIS ZA RODITELJE

ZA TORTE OD PAPIRA VE SVI ZNAJU, A DJECA IH OBOŽAVAJU

nje Najbolje rješe slave za vrtićke pro rođendana!

enje koje Kreativno rješ djeca vole dna je Svaka kriška je umećete kutijica u koju ćete sitnice kojima uveseliti djecu lus poklon Torta za sve, p telja za svakog prija na rođendanu

COVID SIGURNO RJEŠ̌ENJE

ZA PROSLAVE ROĐENDANA!

specijalizirani proizvodi

SUPER CIJENA TORTI OD PAPIRA U SVIM INTERSPAR I SPAR TRGOVINAMA

za proslave dječjih rođendana

NA POLICAMA PARTY PROGRAMA

VELIKA TORTA (16 kriški) 49,99 MALA TORTA (12 kriški) 46,99 Za super rođendan u vrtiću!

Ukoliko tortu omotate ukrasnom vrpcom u njenoj ćete sredini dobiti prostor za umetanje svječice sa šiljastim završetkom. Umotajte sve u prozirni celofan i oduševite djecu na proslavi. Proizvedene prema strogim standardima sigurnosti sa certificiranim materijalima i bojama sigurnim za djecu.

Pratite nas na našoj facebook stranici: TORTI-torta od papira za sretan rođendan

Naše proizvode nabavite na sljede im prodajnim mjestima: