Žene i šport
ar ela i Karla
ilošević
Sestre već ledaju pre a okiju iše
A K
E
Sestre Marcela i Karla Milošević žele postati prve hrvatske veslačice koje će se plasirati na Olimpijske igre. Uz to su visokoobrazovane Marcela je farmaceut, a Karla završava veterinu. Iako nisu zadovoljne uvjetima u kojima moraju usklađivati akademski i športski život, vjeruju da posvećenost cilju i sloboda izbora omogućuju mladim ženama da ostvare zadatke koje stave pred sebe
Olimp 26
K
arla Milošević izabrala je Veterinarski fakultet u Zagrebu, i pred završetkom je, Marcela Milošević magistra je farmacije. Djevojke su rođene u Grazu, svjetla svijeta ugledale su devedesetih u tom austrijskom gradu u kojem je njihova majka igrala profesionalno košarku, ali su prve svoje zaveslaje - i to upravo na mamin nagovor - odradile u “gradu na četiri rijeke”, u veslačkome klubu “Korana”. Karlovac se posljednjih godina često ističe kao primjer dobre lokalne uprave, osobito kad je u pitanju šport. Pogled na strateške dokumente karlovačkog športa pokazuje, međutim, da - iako je veslanje među prioritetnim športovima grada karlovačkih veslača nema u prve dvije kategorije HOO-a, što će reći da ambiciozniji moraju odveslati prema Zagrebu. To se dogodilo i Marceli i Karli, danas članicama VK “Trešnjevka”, višestrukim nacionalnim prvakinjama, djevojkama koje su uz suvereno vladanje domaćim postoljima, u ovom olimpijskom ciklusu ostvarile niz značajnih rezultata na
velikim međunarodnim natjecanjima. Zagreb, osim toga, športašima pruža široku sveučilišnu ponudu. Ali, kako se usklađuju knjiga i veslo? Tako da je Karla morala staviti fakultet godinu dana u mirovanje. Općenito, sustav obrazovanja nema mnogo razumijevanja za potrebe vrhunskog natjecateljskog športa... Kad se povede razgovor o ženskom športu, ističu da, bez obzira što su muške teme uvijek u strukturnom i medijskom žarištu, posvećenost cilju - a taj je u njihovom slučaju usmjeren na to da postanu prve olimpijke među hrvatskim veslačicama - predstavlja najbolji način da se prepreke zaobiđu. Smatraju da iskustva s međunarodne scene pružaju dovoljno uspješnih modela ženskog veslanja koji bi se, samo da je volje, dali preslikati na domaći teren: u prvom redu to bi bila prilagodba sustava ženskim posebnostima, specijalizacija među trenerima, priređivanje