Nastanak modernog športa: rukomet
M
nogim ekipnim igrama loptom, korijeni sežu daleko u prošlost, pa tako i rukometu. Još u razdoblju antike igrane su različite igre koje strukturom i pravilima nalikuju ovom olimpijskom športu. Tako je, na primjer, Homer u svojem djelu “Odiseja” opisao igru koja se po ideji i obliku može smatrati davnom pretečom rukometa. Poznata antička igra rimski harpastum ili grčki harpaston smatra se za preteču mnogih ekipnih igara s loptom, pa tako i rukometa. Istaknuti rimski liječnik i filozof Galen pisao je o toj igri u svom djelu “Vježbe s malom loptom”, u kojoj preporučuje loptanje kao najsavršeniju tjelesnu vježbu. U srednjem vijeku, lirski pjesnik Walther von der Vogelweide opjevao je “Igre hvatanja lopte” (Fangballspiele). Također u razdoblju srednjeg vijeka postoje tragovi o igrama sličnim rukometu koje su igrane u Francuskoj, ali i među Inuitima na Grenlandu. Nekoliko igara vrlo sličnih današnjem modernom rukometu pojavilo se gotovo istovremeno krajem 19. i početkom 20. stoljeća u više europskih zemalja, uglavnom na sjeveru Europe (u Danskoj, Švedskoj, Norveškoj i Njemačkoj) te u Češkoj i Ukrajini. Iz različitih igara nastale su kasnije dvije vrste rukometa: dvoranski i veliki rukomet. Dvoranski rukomet igra je koju danas svi podrazumijevamo pod rukomet, dok je veliki rukomet bila inačica te igre na otvorenom – igrala se na travnatom terenu većih dimenzija i sa više igrača (10 igrača u polju i vratar). Iako je u početku veliki rukomet bio
Olimp 42
Šport
"stvoren za Hrvate„ k t
Rukomet ima davne korijene, još je Homer u “Odiseji” opisao igru koja se po ideji i obliku može smatrati davnom pretečom ovoga športa koji je Hrvatskoj donio pregršt velikih uspjeha rašireniji i popularniji od dvoranskog, dvoranska varijanta je čak nešto starija. Prva zabilježena utakmica odigrana je u Nyborgu u Danskoj, 1897. godine, prema ideji profesora tjelesnog odgoja Rasmusa Nicolaja Ernsta. U Danskoj je 1898. godine učitelj gimnastike Holger Nielsen uvrstio u svoj nastavni program haandbold, igru sličnu današnjem dvoranskom rukometu, a 1906. godine objavio je i priručnik “Vodič za rukomet” (Vejledning i håndbold), koji se danas smatra prvim pisanim pravilima rukometa. Nielsen je inače bio svestrani športaš, u prvom redu mače-
valac i strijelac. Osvojio je tri medalje na prvim modernim olimpijskim igrama u Ateni 1896. godine – broncu u mačevanju (u disciplini sablja) te srebro i broncu u pucanju pištoljem, a zanimljiv je svakako podatak da se na istim Igrama natjecao i u bacanju diska. U Češkoj se 1892. godine pojavljuje hazena, pretežno ženska športska igra loptom vrlo slična današnjem rukometu. Začetnik hazene bio je češki učitelj tjelesnog odgoja na Malostranskoj realki Anton Krištof, a pravila igre usavršio je Václav Karas i objavio ih 1905. godine u časopisu Výchova tělesná. Između dva svjetska rata hazena je bila vrlo raširena i razvijena u Hrvatskoj, no uvođenjem malog rukometa u Jugoslaviji (1949./50.), ekipe hazene prilagodile su se novim pravilima, pa je 1951. godine rasformiran Hazena savez Hrvatske, a njegove ekipe su zatim registrirane kod Rukometnog saveza Hrvatske. U Rusiji se hazena pod nazivom handbol igrala od 1909. godine u gimnazijama ukrajinskih gradova, gdje je stekla veliku popularnost naročito pod sovjetskom vlašću. U Švedskoj je 1912. godine objavljen priručnik pravila “Igre u prirodi” u kojem se, pored ostalih, nalazio i