Olimpijske nade: Martin Marković
Disk
ispod snijega Tekst: GORDAN GABROVEC
U srpnju prošle godine, na svjetskom juniorskom prvenstvu u američkom Eugeneu, njegov je disk poletio do 66,94 metara, što mu je donijelo zlatnu medalju, čime je postao tek drugi hrvatski atletičar s naslovom svjetskog prvaka
O
ni koji vjeruju u sudbinu kažu da se u životu ništa ne događa slučajno. Vrlo je lako povjerovati da nije slučajno što su na nekoliko koraka od “Bacača diska”, skulpture Vanje Radauša na terenima zagrebačkog športskog parka Svetice, odgojeni neki od najboljih hrvatskih bacača, bilo da se radi o disku, kugli, kladivu ili koplju. To je mjesto na kojem je pokojni Ivan Ivančić, legendarni “Trendža” tesao svoje prvake, slao ih stazom uspjeha kojom kroči i 19-godišnji Martin Marković.
U srpnju prošle godine, na svjetskom juniorskom prvenstvu u američkom Eugeneu, njegov je disk poletio do 66,94 metara, što mu je donijelo zlatnu medalju, čime je postao tek drugi hrvatski atletičar s naslovom svjetskog prvaka. Prije njega to je uspjelo još samo Edisu Elkaseviću 2002. godine u bacanju kugle. Samo mjesec dana poslije, nakon što je doživio najveću sreću, uslijedio je šok. Umro je Ivan Ivančić. - Pokojni Trendža je bio legenda i
vano Ma ić i vo Marković vi ko o jednim od najboljih hrvatskih srednjeprugaša Olimp 20
i
nior k r
r
nta i
uvijek će biti. On je osoba koja nadahnjuje. Budi u čovjeku ono najbolje i najgore, a na natjecanju se to sve ukomponira i bude vrhunski. Bilo je teško, svi smo plakali, ostala je tuga, žal, ali morali smo nastaviti dalje zbog njega, ne baciti u vodu sve što smo napravili. Najlakše je bilo spakirati kofere i otići u Ameriku - prisjetio se događaja s kraja kolovoza prošle godine. Martin nijednog trenutka nije pomislio odustati od zacrtanih ciljeva. Znao je kome se treba javiti - svom prvom treneru Anti Pavkoviću. - Nas dvojica smo uvijek imali dobru suradnju. Znao sam s kim idem i za čime idem, tako da se nisam ni trenutka dvoumio. Anti Pavkoviću nije bilo lako. Dobro je znao kolika je praznina koju treba popuniti. - Danima nisam spavao. Tražio sam sheme, informacije, prikupljao sve podatke o treningu i od samih športaša, prisjećao se kako je to izgledalo dok je Ivanča bio živ. Prikupljao sam podatke od Švedske do Grčke, od onih koji su još bolje poznavali metodologiju Ivančina rada. Da sam došao i nametnuo nekakav svoj način rada, to vrlo vjerojatno ne bi dalo ovakve rezultate - kaže Ante Pavković koji se iznenada našao pod velikim pritiskom. - Nije isto trenirati nekog kadeta hoće li biti prvak države ili sada na globalnoj razini, hoće li biti svjetski ili europski prvak, hoće li biti medalja ili će taj dečko propasti. To za sobom nosi određene sudbine, životne probleme... Nije se uplašio izazova. Prihvatio se posla i rezultati su vidljivi. Martin Marković je u ožujku na mitingu u Splitu seniorski disk (2 kg) bacio do 62,43 m, što je sjajan rezultat za jednog juniora koji prije toga nije imao puno iskustva na seniorskim natjecanjima. U svibnju je na mitingu u Zagrebu njegov juniorski disk (1,75 kg) dvaput letio preko 67 m, a najdalje do 67,47, novog osobnog rekorda, najboljeg juniorskog svjetskog rezultata u 2015. i drugog najboljeg svih vremena. Na Pavkoviću je sada odgovornost brušenja bacačkog talenta, kojeg je prvi prepoznao u 10-godišnjem sprinteru Martinu Markoviću. - Nema puno situacija kad čovjek nešto vidi na prvu. Sjećam se Martinovog prvog treninga. Pokazao sam mu otprilike kako se baca kugla, a on ju je uzeo i napravio sve identično. Sve je iskopirao. U prvom bacanju je zadovo-