IN MEMORIAM ZLATKO ŠIMENC (Zagreb, 29. studenog 1938. – Zagreb, 16. ožujka 2026.)
GORAN SUKNO (Cavtat, 5. travnja 1959. – Dubrovnik, 15. veljače 2026.)
Preminuo vaterpolski olimpijac prof. Zlatko Šimenc
Napustio nas je legendarni olimpijac Goran Sukno
Nakon duge i teške bolesti, u Zagrebu je u 88. godini preminuo legendarni olimpijac, proslavljeni sportaš i vrsni kineziolog, jedinstven i po tome što je kao reprezentativac nastupao u dva momčadska sporta, u rukometu i vaterpolu
P
ripadao je staroj gardi zagrebačkog i hrvatskog sporta.Šimenc je bio dvostruki reprezentativac i to na najvišoj razini: u rukometu i vaterpolu. Uspijevalo mu je to jer se u to vrijeme rukomet igrao zimi, a vaterpolo ljeti. I u oba je sporta bio perfektan! Kao rukometaš skupio je 25 nastupa za reprezentaciju nastupivši na dva svjetska prvenstva (1958. i 1961.), dok je kapicu vaterpolske reprezentacije bivše države nosio 101 put. Bio je član vaterpolske reprezentacije koja je na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. osvojila srebrnu medalju, a ima osvojena i srebrna odličja s dvaju svjetskih prvenstava te jednu svjetsku broncu (1966.). Kao igrač Akademskog vaterpolskog kluba Mladost, Šimenc je četiri puta bio klupsk prvak Europe. Trener matičnog kluba bio je od 1972. do 1975. godine, kad je osvojio Kup pobjednika kupova, a nakon toga i prvo izdanje Superkupa, kada je sa svojom Mladosti pobijedio aktualnog prvaka Europe, beogradski Partizan. Nakon igračke, a potom i trenerske karijere, ostao je vezan uz sport, primarno kao profesor na današnjem Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. I kao profesor Zlatko Šimenc bio je jedinstven po tome što je predavao dva predmeta - vaterpolo i rukomet. Njegova djeca Dubravko i Iva, iz braka s nekadašnjom odbojkaškom reprezentativkom iz AOK Mladost Nevenkom Subotičanec, također su bili sportaši i oboje su završili Kineziološki fakultet. I dok je Dubravko jedan od najboljih igrača u povijesti hrvatskog vaterpola, Iva je bila prvakinja Hrvatske u sinkroniziranom plivanju, a danas je cijenjena sutkinja u sinkroniziranom plivanju na najvećim svjetskim natjecanjima. Šimenc je dobitnik velikog broja društvenih i sportskih nagrada i priznanja, među kojima se ističu državno odlikovanje za sportska dostignuća iz 1974. te Državna nagrada za sport “Franjo Bučar” za životno djelo iz 2001. godine. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj. (hoo/vk)
62 OLIMP
Bolest je bila jača i od njegova sportskog srca. Preminuo je trofejni sportaš i olimpijac, jedan od najvećih hrvatskih vaterpolista, olimpijski pobjednik iz LA-a 1984. i svjetski prvak iz Madrida 1986.
R
ođen je u Cavtatu gdje je 1971. i započeo igračku karijeru kao 12-godišnji dječak, da bi ga već nakon pet godina kao nadarenog mladića uočili treneri Vaterpolskog kluba Jug i doveli u Gruž. Od 1976. do 1986. nosio je kapicu dubrovačkog kluba, u generaciji koja je jedna od najvećih u povijesti Juga. Uostalom, bio je neizostavnim dijelom naraštaja koji je 1980. u Grad donio prvi naslov klupskog prvaka Europe. Bio je prvak bivše države u pet navrata (1980., 1981., 1982., 1983. i 1985.), te dva puta pobjednik Kupa (1981. i 1983.). Ipak, najveće je uspjehe Goran Sukno ostvario s reprezentacijom, s kojom je osvojilo zlato na Igrama u Los Angelesu 1984., kao i naslov svjetskog prvaka dvije godine kasnije, a tada je već bio i kapetan reprezentacije. Između ta dva natjecanja došao je i do srebra na Europskom prvenstvu 1985. u Sofiji, a u trofejnoj kolekciji ima još i zlato s Mediteranskih igara u Casablanci 1983. godine. Nakon 1986. više nije igrao za reprezentaciju zbog tadašnjeg nepisanog pravila da igrači koji odu u inozemstvu više ne igraju za državnu momčad. Naime, Sukno je 1986. prešao u talijanski Salerno. Nakon igračke karijere, Sukno se 1994. vratio u Jug i postao sportski direktor te je tad započeo drugi dio iznimno njegove uspješne karijere. Samo dva mjeseca nakon povratka u Gruž, Jug je osvojio domaći Kup, prvi trofej tog kluba u samostalnoj Hrvatskoj. Dvije godine kasnije Dubrovčani su osvojili još jedan Kup, da bi od 2000. praktički svake sezone osvojili najmanje jedan trofej. S Goranom Suknom kao sportskim direktorom, Jug se još dva puta okitio naslovom prvaka Europe (2001. i 2006.), Kupom LEN-a (2000.), europskim Superkupom (2006.), uz cijeli niz domaćih trofeja - naslova prvaka Hrvatske i pobjednika nacionalnog kupa. Goran Sukno odigrao je značajnu ulogu u jesen 2004. kad je zajedno s prijateljima iz igračkih dana (Perica Bukić, Milivoj Bebić i Zoran Roje) uspio vratiti Ratka Rudića u domovinu. Tada je i započeo procvat hrvatskog vaterpola koji traje do danas. Sukno je i na privatnom planu sve podario vaterpolu, pa tako i dvojicu sinova, Ivana i Sandra koji su igrali ovaj sport, a Sandro je, nakon sjajne igračke karijere, danas i vrhunski trener. Vaterpolska legenda Goran Sukno pokopana je na Groblju sv. Luke u Komajima. (hoo/db)