Olimp 98.

OD 19.900 € / 185 €

X HYBRID

Mjesečna rata je nepromjenjiva i odnosi se na financiranje putem financijskog leasinga u suradnji s Toyota Financial Services* u trajanju od 60 mjeseci, s fiksnom nominalnom kamatnom stopom od 5,55 %, administrativnim troškom od 150,00 za potrošače, a 230,00 za pravne osobe i obrtnike te uz pretpostavljenu kilometražu vozila od 20.000 km godišnje, odnosno 100.000 km za ugovoreni period. Učešće iznosi 4.080,00 €, s ostatkom vrijednosti 7.447,00 €. EKS za potrošače iznosi 5,94%. Vlasništvo nad vozilom, Primatelj leasinga stječe ispunjenjem svih ugovornih obveza te plaćanjem ugovorenog ostatka vrijednosti financiranja. Ponuda vrijedi do 31.03.2026. Ukupan iznos plaćanja za potrošača kod korištenje opcije kupnje iznosi 22.777,00 €. *Toyota Financial Services trgovačko je ime pod kojim posluje Toyota Tsusho Leasing Croatia d.o.o. Prosječna potrošnja goriva modela Aygo X Hybrid u mješovitoj vožnji od 3,7 do 3,9 l/100 km, emisije CO2 od 85 do 89 g/km. Do 10 godina jamstva uz Toyota Relax: 3 godine tvorničkog jamstva + do 7 godina ili 200.000 km (što prije nastupi) dodatnog jamstva koje se aktivira obavljanjem redovitih servisa kod ovlaštenog Toyota partnera prema uputi proizvođača. Za detalje vezane uz Toyota Relax, posjetite www.toyota.hr ili kontaktirajte ovlaštenog Toyota partnera. Slika je simbolična.

IMPRESSUM

ZA NAKLADNIKA

Siniša Krajač

Hrvatski olimpijski odbor

Odranska 1/1 10 000 Zagreb

GLAVNA UREDNICA

Ninna Lara Vidaković

UREDNIŠTVO

Vinko Knežević, Ana Popovčić, Jura Ozmec,

Danira Bilić, Saša Ceraj, Marija Leskovec, Neven Cvijanović

PRODUKCIJA

M 14 d.o.o (Jet-set magazin)

Velimira Kljaića 4 10 000 Zagreb

TISAK

Grafički zavod Hrvatske

Mičevečka ul. 7 10000 Zagreb

NAKLADA

3200 primjeraka

Naslovnica

Foto: HOO/Damir Senčar

Montaža: Tomislav Vranić

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr

e-mail: hoo@hoo.hr

str. 4 i 6

MOMČADSKI SPORTOVI

Novo odličje u riznici za rukometaše i povijesna bronca za futsal reprezentaciju

str. 16

ZOI MILANO CORTINA 2026.

Igre kao simbol nade i prijateljstva

str. 26

PSIHOLOGIJA U SPORTU

Psihologija - nužan dio sportske pripreme

str. 30

ŽENSKI TENIS

Tonka juri prema svjetskom vrhu

str. 32 USUSRET NOGOMETNOM SP-u

Svježa krv Vatrenih za Ameriku

str. 34

POD POVEĆALOM

Vraća li se hrvatska košarka na veliku scenu?

SPORT I MODA

Atletsko tijelo i identitet sportaša kao modna valuta

str. 36

str. 46

OLIMPIJSKE

LEGENDE

Goran Ivanišević

Novo odličje u rukometnoj riznici

Iznimno srčanim nastupima naši su reprezentativci stigli do novog odličja. Na Europskom prvenstvu održanom u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj

osvojili su brončanu medalju

Piše: DANIJEL STAREŠINČIĆ

Foto: DAMIR SENČAR, HRS (KOLEKTIFF)

Sreća i ponos! U te dvije riječi mogao bi se opisati put rukometaša na EP-u. Naši junaci su se popeli na postolje - u utakmici za 3. mjesto svladali su Island 34:33 osvojivši četvrtu brončanu medalju u povijesti ovoga natjecanja te ukupno sedmo odličje, jer su tu još tri srebra. I dalje, eto, nedostaje zlato, ali ova nova generacija ima „ono nešto“ te bi mogla u budućnosti ostvariti i taj neispunjeni san prethodnih generacija. Početak EP nije bio obećavajući, Hrvatska se teško izborenim pobjedama protiv Gruzije (32:29) i Nizozemske (35:29) plasirala u drugu fazu, ali tamo nije prenijela bodove, jer je u derbiju skupine upisala poraz od Švedske (25:33).

Mnogi su tada odmahivali rukom, prekrižili izabranike

Dagura Sigurdssona koji više nisu imali pravo na grešku, a onda kao da je netko „stisnuo prekidač i upalio svjetlo“: Srčana Hrvatska napravila je pravi mali pothvat u novoj fazi, srušila Island (30:29), Švicarsku (28:24), Sloveniju (29:25) i Mađarsku (27:25) te izborila polufinale. Aktualni viceprvaci svijeta iz prošle godine opet su bili u igri za odličje...

Preko odlične Njemačke (28:31) nije išlo, umor, viroza i ozljede uzeli su danak, ali naši reprezentativci nisu se predavali ni u jednom trenutku. Ta igra do samoga kraja i neslomljiv duh, unijeli su vjeru u cijelu naciju da hrvatska reprezentacija usprkos svim problemima može izvući zadnje atome snage i uzeti broncu.Tako je i bilo. U tom susretu za broncu protiv Islanda naši su rukometaši dominirali od prve minute, držali uvjerljivu prednost, da bi si u završnici zakomplicirali život. Završilo je 34-33... Stiglo je novo odličje u hrvatsku rukometnu riznicu, a

svakako moramo spomenuti i spektakularan doček na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu!

- Jako sam sretan, iznimno ponosan. Toliko odricanja i odličnih predstava mojih igrača. Znam da su Hrvati ludi za medaljama, to smo bjelodano vidjeli i na ovom turniru. Važno je i to što smo se automatski plasirali na iduće svjetsko prvenstvo, ne moramo igrati kvalifikacije - bila je prva izjava izbornika Sigurdssona.

Suze nije skrivao kapetan Ivan Martinović:

- Ne mogu vam opisati koliko sam sretan. Imali smo puno problema s ozljedama, ali kad izađeš na teren i vidiš navijače, obitelj, kada krene naša muzika - e onda se boriš do kraja. Ne bih nikad rekao da ću ovo ostvariti. Rođen sam u Austriji i nisam ni sanjao da ću jednog dana biti tu, osvojiti medalju kao kapetan Hrvatske... To je čudo!

Emocije, emocije i emocije, tako je uvijek s našom rukometnom reprezentacijom.… A sljedeće godine u siječnju opet je na redu „rukometno ludilo“: čeka nas svjetsko prvenstvo u Njemačkoj gdje bi se i opet mogla pisati hrvatska sportska povijest, novo poglavlje...

ZA HRVATSKU SU IGRALI: Dominik Kuzmanović, Dino Slavić, Matej Mandić, David Mandić, Marin Jelinić, Zvonimir Srna, Tin Lučin, Marko Mamić, Luka Cindrić, Ivano Pavlović, Diano Neris Ćeško, Ivan Martinović, Mateo Maraš, Luka Lovre Klarica, Mario Šoštarić, Filip Glavaš, Leon Šušnja, Veron Načinović, Zlatko Raužan i Josip Šimić, uz izborničko vodstvo Dagura Sigurdssona.

ŠOŠTARIĆ U MOMČADI PRVENSTVA

Hrvatska je imala svog predstavnika u najboljoj momčadi turnira, a to je naše desno krilo - Mario Šoštarić. Najbolja sedmorka EP-a izabrana je glasovima tisuća navijača, mišljenja stručnog žirija i potvrde EHF-a.

bronca Povijesna za futsal

Mini Vatreni postali su Veliki Vatreni! Futsal reprezentacija je na svoj sedmi EURO, koji su zajednički organizirali Latvija, Litva i Slovenija, otputovala u tišini, a na kraju je ostvarila povijesni rezultat osvojivši broncu

Piše: DANIJEL STAREŠINČIĆ

Foto: BOR SLANA STA/ HINA

Pod vodstvom izbornika Marinka Mavrovića, naši malonogometni majstori su već u prvoj utakmici u Rigi pokazali kako mogu puno, jako puno. Protiv favorita Francuske odigrali su 2:2, a zatim istim rezultatom je okončan dvoboj s Gruzijom. U zadnjem kolu skupine igrala je samo pobjeda protiv domaćina Latvije, a Hrvatska je briljantnim preokretom slavila 4:1 i izborila odlazak u Kaunas gdje je bilo na rasporedu četvrtfinale. Tamo nova rapsodija i trijumf 3:0 protiv Armenije pa let za Ljubljanu gdje je u polufinalu čekala moćna Španjolska. Bila je to odlična izvedba „ratnika” u kockastom dresu, držali su na konopcima najtrofejniju europsku ekipu, ali je malo i sreća okrenula leđa. Mini Furija je slavila 2:1 i otišla u finale gdje je na kraju stigla do osme titule.

A Hrvatsku je čekalo jedno drugo „finale” – nova prilika za prvu medalju ikad, s druge strane stajali su Francuzi, stari prijatelji iz skupine. Utakmica za 3. mjesto slobodno se može prozvati i ljepoticom prvenstva, istinska sportska drama koja je završila u regularnom dijelu 5:5 (imali smo prednost sedam sekundi prije kraja).

Raspucavanje sa šest metara nije bilo za one sa srčanim problemima. Izvođači su bili super precizni, obje reprezentacije realizirale su prvih pet udaraca,

a onda trenuci odluke – Niko Vukmir je pogodio za 6:5, a nakon njega Francuz poslao loptu preko gola za ludnicu na tribinama (kao da se igralo u Hrvatskoj) i na terenu. Pobjednički urlici, suze radosnice, međusobni zagrljaji igrača, stručnog stožera i navijača, pa pjesma, a zatim skandiranje u svlačionici.

Prije Eura malo tko je vjerovao u takav rasplet, osim njih samih, a Lijepa Naša dobila je novu sportsku bajku. - Naši su igrači ovaj sport donijeli bliže Hrvatima i to je ono najvažnije što smo napravili. Presretni smo, osjećaj je fantastičan, a ova bronca je velika nagrada za sve nas. Jako dugo sam u reprezentaciji, u raznim ulogama i mogu reći da nikada nije bila ovakva atmosfera. Svi su svoje osobne ambicije stavili iza sebe, na prvom i jedinom mjestu je bio ukupni uspjeh reprezentacije. Ovo ćemo pamtiti cijeli život. Ovo moramo iskoristiti za razvoj futsala kod nas - izjavio je izbornik Marinko Mavrović.

POVIJESNI OSVAJAČI MEDALJE

Hrvatski dres nosili su: Ante Piplica, Nikola Gudasić, Duje Kustura, Niko Vukmir, Luka Perić, Marko Kuraja, Kristian Čekol, Antonio Sekulić, Franco Jelovčić, Jakov Hrstić, Josip Jurlina, David Mataja, Vitor Hugo De Lima Da Silva, Nikola Čižmić i Ivan Jelić. Izbornik je Marinko Mavrović.

MATIJA BRILJIRAO U LATVIJSKOJ MADONI

Matija Legović briljirao je sredinom siječnja u latvijskoj Madoni te je u disciplini sprint 10 km ostvario drugu pobjedu sezone u juniorskom Svjetskom kupu i to tako što je prvog pratitelja ostavio iza sebe gotovo za minutu. Mladi biatlonac je sezonu završio i kao treći junior svijeta.

POVIJESNI USPJEH HRVATSKIH VATERPOLISTICA

Povijesni je rezultat ostvario hrvatski ženski vaterpolo na seniorskoj razini. Na Europskom prvenstvu u portugalskom Funchalu, na otoku Madeiri, hrvatska je reprezentacija, pod vodstvom izbornice Mije Šimunić, osvojila 6. mjesto. To je najviši plasman u povijesti naše ženske reprezentacije na EP-u ovog uzrasta. Dosad je najbolji rezultat bio 8. mjesto. Ujedno je tim rezultatom u Funchalu, Hrvatska osigurala plasman na Svjetsko prvenstvo u ljeto 2027. u Budimpešti, te će tako naša domovina na drugom uzastopnom SP-u u vodenim sportovima, nakon Singapura 2025., biti predstavljena u vaterpolu s obje reprezentacije. Nadalje, prvi put u povijesti je ženska reprezentacija ostvarila isti plasman na EP-u kao i muške im kolege.

ČUDESNA VERONIKA OBOGATILA KOLEKCIJU vaterpolo

Zagrebačka Arena u veljači je ugostila ponajbolje hrvače i hrvačice svijeta u sklopu Zagreb Opena, jednog od najjačih turnira iz klase Ranking Series. Za žensko hrvanje stigla je i jedna medalja, opet u režiji naše mlade nade Veronike Vilk, koja je bila brončana u kategoriji do 72 kilograma. Upravo ona je u ožujku pomaknula i svoje osobne granice, jer je na Europskom U-23 prvenstvu u Zrenjaninu postala viceprvakinja Starog kontinenta što je najveći uspjeh našeg ženskog hrvanja u tome dobnom uzrastu s ovog natjecanja. Za nju je to šesta medalja iz mlađih kategorija s velikih turnira (SP, EP). Čudesna djevojka, a tek joj je 19!

Uspjeh je tim veći jer je Hrvatska, nakon Francuske, bila najmlađa reprezentacija na Europskom prvenstvu, s čak dvije igračice rođene 2009. i četiri koje su rođene 2007. godine. Povijesni domet ostvaren je praktički s gotovo pa pola sastava juniorskog uzrasta.

Foto: Hrvatski biatlonski savez; Hrvatski vaterpolski savez; Hrvatski hrvački savez

IMAMO PRVAKA EUROPE!

Sstreljastvo

redišnji događaj u streljaštvu u prva tri mjeseca 2026. bilo je seniorsko Europsko prvenstvo 10 m u ožujku, a naš Josip Sikavica postao je europski prvak u disciplini zračna puška – solo. Najsjajnija medalja iz Erevana ujedno predstavlja njegov rezultat karijere. Za našeg strijelca to je bilo drugo odličje s natjecanja, jer je nekoliko dana ranije „upucao” broncu u ekipnoj konkurenciji zajedno s Miranom Maričićem i Petrom Goršom. No bilo je još odličnih rezultata i medalja. Prvo veliko natjecanje naši su najbolji strijelci imali u siječnju na Grand Prixu u slovenskom Rušeu, pa su prvu medalju u 2026. zajedničkim snagama osvojili Valentina Gustin Šipek i Petar Gorša koji su u Mix Teamu discipline zračna puška 10 m pogodili broncu. U veljači, na juniorskom Europskom prvenstvu u bugarskom Burgasu, dva srebra naše delegacije. Senka Martinović i Toma Tadić novi su viceprvaci Starog kontinenta u mix parovima u zračnoj pušci 10 m, a medalju istog sjaja ekipno su osvojili Toma Tadić, Pavao Hac i Luka Jambreuš. Prije toga isti grad bio je domaćin prvenstva Europe do 18 godina, a Senka Martinović okitila se broncom u pojedinačnoj konkurenciji zračne puške 10 m.

karate

KARATISTI ODUŠEVILI U PREMIER LIGI, A MLADI NA EP-u

Krajem siječnja, na jakom turniru Premier lige u Istanbulu, dvoje hrvatskih predstavnika se popelo na postolje. Srčanošću i hrabrošću oduševile su nas Ema Sgardelli (-50 kg) i Nikolina Golomboš (+68 kg) koje su za svoj trud nagrađene brončanim odličjima.

U ožujku je u Rimu održan još jedan elitni turnir iz ranga svjetske Premier lige, a tamo je dominantan bio Anđelo Kvesić (+ 84 kg) koji je osvojio zlatno odličje. Na putu do finala nadvisio je Talijana Ghislandija 7-0, Čeha Bosaka 2-0 i Nijemca Sekota 3-0 te je time osvojio prvo mjesto u skupini.U četvrtfinalu svladao je Japanca Yamauchija 3-2, u poluzavršnici Bjelorusa Kudzinaua 2-1, a u finalu Egipćanina Mohameda sa 5-1. Bilo je to u stilu „Veni, vidi, vici!”

Početkom veljače bilo je Europsko prvenstvo za mlađe kategorije u ciparskom Limassolu. Hrvatski predstavnici četiri puta su se penjali na postolje. Sara Tomić (+68 kg) je u mlađeseniorskoj konkurenciji bila brončana, a kod juniora je Filip Mabić (-61 kg) osvojio srebro. U katama Lara Jurčević je bila brončana u konkurenciji juniorki, a medalju istog sjaja osvojio je u kadetima David Faić

Foto: Hrvatski

I n y o u r d i r ect i o n

c r oat i a a i r l i n e s c o m

Službeni prijevoznik olimpijaca

ČILIĆ

Marin Čilić napravio je još jedan pothvat u bogatoj sportskoj karijeri. Upisao je 600. pobjedu na ATP Touru u pojedinačnoj konkurenciji te je postao samostalni hrvatski rekorder u Open Eri, jer je za jedan trijumf nadmašio Gorana Ivaniševića. Do fenomenalnog jubileja stigao je 10. veljače u meču 1. kola Dallas Opena protiv Amerikanca Learnera Tiena sa 7-5, 7-6 (4). Podsjećamo i da Marin ima osvojen 21 turnir, najveći od njih je Grand Slam - US Open (2014.), s reprezentacijom je bio pobjednik Davis Cupa (2018.), a ima i olimpijsko srebro u parovima s Ivanom Dodigom iz Tokija (2021.). U veljači smo dočekali i titulu na ATP Touru. Nikola Mektić partner Amerikanac Austin Krajicek osvajači su ATP 250 turnira u Delray Beachu.

Njima je to prvi zajednički trofej, a za našeg zlatnog olimpijca iz Tokija ukupno 33. ATP naslov u karijeri.

DO 600. POBJEDE NA ATP TOURU tenis

te je igrao finale, što mu je i najveći uspjeh na WTT turnirima.

Foto: Hrvatski judo savez/ IJF/Tamara

Kulumbegashvili; Megan Briggs, Sam

Hodde/

Getty

Images/

AFP/ HINA

Nadoknadi elektrolite i nastavi još jače.

strelicarstvo

TRI VRIJEDNE MEDALJE

SA SVJETSKIH KUPOVA

Tijana Korent pobrinula se za novi sjajan rezultat naše gimnastike.

Početkom ožujka odlično je odradila finale preskoka na Svjetskom kupu u Bakuu i osvojila srebrno odličje.

Zablistala je u pravom trenutku!

Sredinom istog mjeseca naši su gimnastičari nastavili nizati uspjehe, pa su nas oduševili na Svjetskom kupu u turskoj Antalyji. Antea Šikić Kaučič bila je brončana na parteru, a isto mjesto na postolju zauzeo je Tin Srbić na preči.

DINA KAO PRVA U POVIJESTI

Fenomenalna hrvatska daljinska plivačica Dina Levačić postala je prva osoba koja je uspješno otplivala dionicu u duljini od 48 kilometara oko britanskog otoka Sveta Helena u Atlantskom oceanu. Start i cilj su bili pored Landing stepsa, a Dina je navedenu dionicu otplivala za 17 sati i 13 minuta. - Znala sam što me čeka, ali bilo je teže od očekivanog zbog valova koji su me pratili cijelim putem, morskih struja i plivanja po noći. Lokalni tim koji me pratio nije mogao biti bolji, a i mještani su me srčano ispratili na startu i dočekali na cilju i na tome sam im jako zahvalna - kazala je Levačić nakon još jednog pothvata. Novi izazov odveo je našu daljinsku plivačicu u Boliviju, gdje je, kao druga žena na svijetu, isplivala 16 km na jezeru Titicaca, na nadmorskoj visini od 3.812 m i pri temperaturi vode od oko 16°C. Neuništivi duh!

AMANDA POTVRDILA SVJETSKU KLASU

Streličarka Amanda Mlinarić nastavila je u fenomenalnom ritmu i u novoj godini. U siječnju, na jednom od najjačih i najprestižnijih dvoranskih turnira u svijetu, Nîmes Archery Tournament u Francuskoj, okitila se srebrnim odličjem u svjetskoj konkurenciji te je tako potvrdila da pripada samom vrhu. U veljači nas je čekalo Europsko prvenstvo u bugarskom Plovdivu, a dvije medalje „pogodile” su naše streličarke.

Naša velika zvijezda Amanda Mlinarić postala je viceprvakinja Europe u složenom luku u pojedinačnoj seniorskoj konkurenciji. U istoj disciplini, ali u dobnom uzrastu do 21 godine, ekipno srebro osvojile su Hana Arapović, Ivana Mavračić i Aurelia Mlinarić

gimnastika

daljinsko plivanje

Grad Poreč-Parenzo

Igre kao nade i prijateljstva simbol

Ovogodišnje Zimske olimpijske igre

Milano Cortina 2026. (6. - 22. veljače)

nedvojbeno su pokazale kako sport

nije samo puko natjecanje, nego priča o ljudskom duhu, hrabrosti i snovima

Piše: NEVEN CVIJANOVIĆ, foto: HOO/ DAMIR SENČAR

Sport je egzaktan, rezultati se mjere. No, osim analitike, rezultata i tablica, postoji i ono što se ne može izmjeriti: strast, uzbuđenje, ljubav i osjećaj da ste, makar na dva tjedna, postali dio jednog posebnog svijeta - Olimpijskih igara.

Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026. zaživjele su između snježnih vrhova Dolomita i urbanog pulsa Milana, gdje su se ispreplitali sport, kultura, emocije i životi tisuća ljudi koji su tih dana činili jednu veliku olimpijsku obitelj. Sa zatvaranjem borilišta “šušur” s tribina selio se na ulice alpskih gradića. Dani su prolazili nevjerojatno brzo, ali je istodobno vladao osjećaj kao da proživljavate jedno čitavo poglavlje svog života. Olimpijsko selo funkcioniralo je poput malog grada punog vrhunskih sportaša i trenera iz cijelog svijeta, ali i mnoštva volontera s osmijehom na licima.

BUDIŠ SE PRIJE NEGO ZASPIŠ

Tih prvih dana olimpijskog razdoblja atmosfera je ispunjena očekivanjem. Svi su svjesni činjenice da nas očekuje nešto veće od sporta. Sportaši su fokusirani, ali u zraku se osjeća uzbuđenje oko skorašnjeg nastupa na najvećoj sportskoj pozornici na svijetu. Bez obzira s kojeg dijela zemaljske kugle došli, olimpijski plamen obasjavao je sve jednakim svjetlom i grijao jednakom toplinom. Na sjever Italije u tih nekoliko tjedana slili su se ljudi sa svih strana svijeta. Sportaši, treneri, sportski djelatnici, navijači, gledatelji, oni koji žele vidjeti, ali i biti viđeni. Za nas, članove hrvatske delegacije, dan je počinjao iznimno rano. Pregled rasporeda natjecanja, koordinacija odlazaka na razne lokacije, brza kava prije polaska –kolege novinari bi rekli: “Ovdje dan nikad na završava, jer se budiš prije nego zaspiš.”

ZUBČIĆ 13. U SLALOMU

Koliko god ove Igre bile posebne zbog svoje “raštrkanosti” po čitavoj regiji, toliko je disperziranost borilišta bila i problematična. Da bismo mogli pogledati sve discipline alpskog skijanja, vidjeti i ženske i muške utrke, morali smo u autu provesti po nekoliko sati vožnje četiri dana zaredom. Nažalost, rezultati nisu opravdali očekivanja, ali vrlo je teško ostvariti zapažen rezultat u tako tehnički zahtjevnom sportu.

Filipu Zubčiću ovo su bile četvrte Igre i upravo je on ostvario najbolji rezultat od ukupno 14 hrvatskih olimpijaca koji su se natjecali u četiri sporta (alpsko

skijanje, biatlon, skijaško trčanje, brzo klizanje - short track). Zubo je tako završio 13. u slalomu, dok je u veleslalomu bio 14. što je komentirao: - Nisam pretjerano zadovoljan, očekivao sam više, no ipak su ovo Olimpijske igre i konkurencija je vrlo jaka. Nije ovo rezultat koji će se pamtiti, ovdje se računaju samo medalje.

Samuel Kolega i Istok

PRVI PUT U POVIJESTI

SVEČANOST OTVARANJA NA

VIŠE LOKACIJA

Svečanostima na četiri destinacije 6. veljače otvorene su XXV. Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026., na kojima je nastupio 2891 sportaš iz 92 države svijeta, među kojima i 14 hrvatskih predstavnika. Na svečanosti otvaranja u Milanu hrvatski stjegonoša bila je brzoklizačica Valentina Aščić, dok je nacionalnu trobojnicu u Cortini d’Ampezzo nosio biatlonac Matija Legović. Bila je to prva svečanost otvorenja Igara u povijesti olimpizma održana na više lokacija.

Prvi put su upaljena i dva olimpijska plamena, jedan u Milanu, a drugi u srcu Cortine d’Ampezzo. Dok je baklja prolazila stadionom, slavni talijanski tenor Andrea Bocelli izveo je ariju “Nessun dorma” iz Puccinijeve opere Turandot. U Milanu su kotao na Slavoluku mira upalile talijanske skijaške legende Alberto Tomba i Deborah Compagnoni, dok je u Cortini na Trgu Angela Dibone ta čast pripala skijašici Sofiji Goggiji Sama svečanost nosila je ime “Harmonija” jer je predstavljala harmoniju planina i grada, prošlosti i budućnosti, sporta i umjetnosti, te na kraju talijanskog identiteta i globalnog zajedništva. Cilj je bio jasan, prenijeti olimpijski duh izvan stadiona, uključiti javnost, sportaše i zajednice u ovu veliku proslavu.Više od tri sata San Siro je bio pretvoren u gigantsku pozornicu koja se virtualno protezala do Cortine d’Ampezzo, Livigna i Predazza. Tijekom segmenta “Golub mira”, ambasadorica UN-a Charlize Theron prenijela je poruku nade inspiriranu Nelsonom Mandelom nakon čega su u Milanu i Cortini podignute olimpijske zastave i izvedena olimpijska himna. Tijekom programa nastupila je i pop-zvijezda Mariah Carey, gledatelje je zabavljao i DJ Mace, a talijansku himnu izvela je Laura Pausini (hoo/vk)

Rodeš nisu uspjeli dovršiti svoje slalomske utrke, ali donekle ih opravdava činjenica da su uvjeti na stazi bili vrlo teški uz mnogobrojna ispadanja.

U ženskoj konkurenciji puno se očekivalo od Zrinke Ljutić (23), posebno nakon prošlosezonskog Malog Kristalnog Globusa u slalomu. No, ove sezone Zrinka nije imala puno uspjeha, a prilično blijeda izdanja su se, unatoč povremenim bljeskovima i osjećaju da je premostila krizu, nažalost prelila i u Cortinu. Bila je 17. u veleslalomu i tek 26. u njezinoj najjačoj disciplini, slalomu. Plasman joj je u slalomu mogao biti bitno bolji da nije bilo pogreške u srednjem dijelu druge vožnje, kad je na ravnini potpuno izgubila brzinu.

- Razočarana sam i u sebe i u tim - znakovito je izjavila Zizi nakon slaloma, te dodala: - Jako loša sezona… ovo je samo još jedan loš rezultat u nizu.

Nastavak sezone Zrinki je ipak donio bolje rezultate, pa se s pravom nadamo da se će naša šampionka već u sljedećoj sezoni vratiti na pravi put i za četiri godine biti u ozbiljnoj konkurenciji za olimpijsku medalju. Leona Popović (28) je vjerojatno bila na putu prema svojem najboljem plasmanu na zimskim olimpijskim igrama (ima samo 23. mjesto u slalomu iz Pekinga), ali je promašila predzadnja vrata u drugoj vožnji i ostala bez plasmana. Mlada Pia Vučinić (14) u veleslalomu nije završila utrku a u slalomu je nakon samo sedam sekundi nastupa u prvoj vožnji napravila grešku, no vjerujemo da je na olimpijskoj stazi stekla vrijedno iskustvo.

NEUNIŠTIVI DUH LINDSEY VONN

Jedna od najtragičnijih priča ovih Igara je ona Amerikanke Lindsey Vonn. Velikanki svjetskog skijanja koja je gotovo lebdila nad snijegom, jedan skok je presudio. Bolan krik čuo se i u tv-prijenosu, a još danima smo gledali snimke helikoptera kako je odnosi. Na sreću, Lindsey se dobro oporavlja od višestrukog prijeloma noge, a svijet je svjedočio njenoj hrabrosti, strasti i odlučnosti. Podsjetila nas je da čak i najveći šampioni padnu, ali im duh ostaje neuništiv.

BIATLONSKE TRIBINE NAJPOSJEĆENIJE

Teško je izdvojiti samo jedan, no možemo reći da je biatlon vjerojatno jedan od najtežih sportova na

FILIPU ZUBČIĆU OVO SU BILE ČETVRTE

IGRE I UPRAVO JE ON OSTVARIO NAJBOLJI REZULTAT OD UKUPNO 14 HRVATSKIH OLIMPIJACA KOJI SU SE NATJECALI U ČETIRI SPORTA. ZUBO JE TAKO ZAVRŠIO 13. U SLALOMU, DOK JE U VELESLALOMU ZAUZEO 14. MJESTO.

Filip Zubčić

Zrinka Ljutić

Istok Rodeš

Samuel Kolega

Leona Popović

Pia Vučinić

1 ZLATNI BOD = DO 0,03 € POPUSTA / L

zimskim OI, pa su natjecanja u biatlonu bila jedna od najposjećenijih.

Uz sam fizički aspekt skijaškog trčanja, koje podiže puls sportaša u neslućene visine, tu je i psihički dio te sama tehnika pucanja. U nekoliko minuta, nakon trčanja, morate biti dovoljno pribrani da ne promašite niti jednom metu kako vam ne bi dodali vrijeme ili kaznene krugove. Malu hrvatsku delegaciju u Anterselvi činili su Anika Kožica, Matija Legović i Krešimir Crnković.

Anika Kožica je sa 60. mjestom u individualnoj utrci na 15 km ostvarila hrvatski najbolji ženski biatlonski rezultat u povijesti nastupa na ZOI, dok Matija Legović i Krešimir Crnković, unatoč dostojnoj borbi, nisu uspjeli ostvariti zapažen rezultat u najjačoj konkurenciji.

U skijaškom trčanju naše su boje branili Marko Skender (24), Tena Hadžić (21) i Ema Sobol. Skender je bio 61. u sprintu, dok Tena i Ema nisu uspjele ući u završnicu u svojim disciplinama. No u ekipnom sprintu su osvajanjem 19. mjesta u kvalifikacijama ostvarile najbolji hrvatski plasman u ski-trčanju. Zanimljivo je kako je Tenina fotografija postala viralna zbog psa Nazgula (kasnije miljenika društvenih mreža) koji je utrčao na stazu baš u trenutku kad je ona bila u ciljnoj ravnini. Ipak, naši su nordijci pokazali kako na njih treba računati u budućnosti. Naravno, teško je biti na razini Norvežana, jer niti naša ulaganja u ovaj sport nisu na njihovoj razini, niti je biatlon toliko popularan u Hrvatskoj. Fenomenalni norveški biatlonac Johannes Hoesflot Klaebo osvojio je čak šest zlatnih medalja u šest utrka čime je postavio novi rekord na zimskim OI.

SOLIDNE HRVATSKE BRZOKLIZAČICE

Brzo klizanje jedan je od onih sportova koji svoj puni procvat dožive na Olimpijskim igrama. Naše predstavnice Valentina Aščić i Katarina Burić nastupile su u Milanu vrlo korektno (došavši u svojim disciplinama do četvrtfinala) te pokazale da bi uskoro mogle Hrvatskoj donijeti i značajne pomake na svjetskoj rang ljestvici. Središnja mjesta pod svjetlima pozornice na ledenoj pozornici zauzele su - Nizozemke: iskusna i već legendarna Irene Schouten te Jutta Leerdam, jedna od najpoznatijih sportašica današnjice, ali i velika zvijezda društvenih mreža s milijunima pratitelja.

VIRALNA GU I RASPLESANI BRAATHEN

Svake Olimpijske igre “izbace” neke sportaše po kojima pamtimo te Igre. Ove godine to je definitivno Eileen Gu,

TENA HADŽIĆ I EMA SOBOL SU OSVAJANJEM 19. MJESTA U KVALIFIKACIJAMA U EKIPNOM SPRINTU OSTVARILE NAJBOLJI HRVATSKI PLASMAN U SKI-TRČANJU. TENINA FOTOGRAFIJA

POSTALA JE VIRALNA ZBOG PSA NAZGULA KOJI JE UTRČAO NA STAZU BAŠ U

TRENUTKU KAD JE ONA BILA U CILJNOJ RAVNINI.

Anika Kožica

Krešimir Crnković

Matija Legović

Tena Hadžić

jedna od najpoznatijih zvijezda zimskih sportova. Ova Kineskinja, rođena u SAD-u, zahvaljujući iznimno teškim i preciznim trikovima, dominirala je u skijanju slobodnim stilom (big air) osvojivši dva zlata i srebro. Zahvaljujući samouvjerenosti i otvorenosti te razoružavajućem osmijehu njeni su odgovori na pressicama postali viralni. Nije ona jedina zabljesnula. U svijetu snijega i leda, gdje dominiraju tradicionalne zimske velesile, pojavio se Lucas Braathen, skijaš brazilskih i norveških korijena, koji je pod žuto-plavom zastavom ispisao jedno od najintrigantnijih poglavlja Igara. Poznat po svojoj karizmi i nekonvencionalnom pristupu sportu, odlično je obavio posao te u dvije veleslalomske utrke ostavio konkurenciju daleko iza sebe. Bilo je poslijepodne u Bormiju i rano jutro u Brazilu. Braathen je slavio na snijegu, a njegovi sunarodnjaci na Copacabani. Braathenova priča nadilazi same rezultate. Njegova energija, otvorenost i autentičnost učinili su ga jednim od najpraćenijih sportaša na društvenim mrežama tijekom Igara. Vrhunska sportska dostignuća tako su donijela i priču o indentitetu, smionosti i hrabrim pothvatima.

“SLOMLJENI” MALININ

Osim velikih pobjednika, Olimpijske igre gotovo uvijek imaju i svoje tragičare. Jedan od najvećih, nažalost, bio je američki klizač ruskih korijena Ilia Malinin. Na ove igre stigao kao najveći favorit, nepobjediv u nizu koji se protegnuo na gotovo dvije godine, višestruki svjetski prvak, klizač koji je pomaknuo granice ovoga sporta. Posebno nakon donedavno zabranjenog salta unatrag (backflip) u sjajnom nastupu u kratkom programu, nakon čega su mu svi predviđali olimpijsko zlato. No, niz nevjerojatnih pogrešaka u slobodnom programu spustile su ga na osmo mjesto… Zlato je na kraju, potpuno zasluženo, osvojio kazahstanski klizač Mihail Šajdorov Natjecanje u ženskoj konkurenciji opravdalo je očekivanja, a dominaciju Japanki poremetila je Amerikanka Alysa Liu koja je svojoj zemlji donijela prvu olimpijsku zlatnu medalju u umjetničkom klizanju nakon 24 godine. U pohodu na zlato, uz tehnički sjajnu izvedbu, oduševila je publiku i stručnjake svojom vidljivom srećom na ledu. Na kraju, moramo se pitati kako uopće izdvojiti te posebno vrednovati nečiji rezultat. Ne možemo ne spomenuti i zlatnog nebeskog skakača Domena Prevca, te njegovu sestru Niku koja se okitila zlatnom medaljom u ženskoj konkurenciji. Također, teško je ne izdvojiti nekoga od sjajnih alpskih skijaša koji su dominirali padinama Cortine i Bormija. Izvrsni Švicarac Franjo von Allmen osvojio je tri zlatne medalje, a poseban uspjeh predstavlja prva zlatna

AMERIKANKA ALYSA LIU, KOJA JE SVOJOJ ZEMLJI DONIJELA PRVU OLIMPIJSKU ZLATNU MEDALJU U UMJETNIČKOM KLIZANJU NAKON 24 GODINE, U POHODU NA ZLATO JE, UZ TEHNIČKI SJAJNU IZVEDBU, ODUŠEVILA PUBLIKU I STRUČNJAKE SVOJOM VIDLJIVOM SREĆOM NA LEDU.

Marko Skender

Ema Sobol

Valentina Aščić

Katarina Burić

Tu smo.

medalja u spustu za Švicarsku. Također, sjajna Mikaela Shifrin dosanjala je svoj olimpijski san proslavljajući zlato u slalomu.

Milano i Cortina pokazali su kako sport nije samo natjecanje, nego priča o ljudskom duhu, hrabrosti i snovima. Svaki spust, svaki skok i svaki trenutak na borilištu podsjetili su nas koliko je moćna strast koja pokreće sportaše. Ove Igre ostat će simbol nade, prijateljstva i veličine koju može kreirati samo olimpijski duh.

Tena Hadžić i Marko Skender na zatvaranju ZOI Milano Cortina 2026., na stadionu u Veroni

SVEČANO ZATVARANJE IGARA

Nakon 17 natjecateljskih dana na zimskim borilištima talijanskog sjevera, u rimskom amfiteatru u Veroni održana je svečanost zatvaranja XXV. Zimskih olimpijskih igara Milano-Cortina 2026. Hrvatski stjegonoše u mimohodu sportaša iz država sudionica bili su članovi nordijske reprezentacije, Tena Hadžić i Marko Skender. Svečanost zatvaranja Igara održana je pod naslovom “Ljepota u pokretu”, kao posveta ljepoti Italije, Verone i svih područja na kojima su održana natjecanja na ovogodišnjim ZOI koja su se protezala na prostoru od 22.000 km2. Bila je to i posveta operi i umjetnosti te ljepoti sportske izvedbe.

Tijekom Igara koje su službeno započele 6. veljače, iako su prva natjecanja u curlingu održana već dva dana prije, sportašice i sportaši su se natjecali u osam zimskih sportova i 16 sportskih disciplina, a podijeljeno je 116 kompleta medalja. Ponovno, četvrti put zaredom na ZOI, Norveška je na vrhu popisa osvajača odličja s 18 zlatnih medalja, 12 srebrnih i 11 brončanih. Na drugom mjestu su bili predstavnici SAD-a s 12 zlatnih, 12 srebrnih i devet brončanih odličja. Po 10 zlatnih medalja imaju reprezentacije Nizozemske i Italije, a sportaši iz zemlje domaćina su ukupno osvojili rekordnih 30 odličja.

Nažalost, među dobitnicima odličja ni na ovim ZOI nije bilo hrvatskih predstavnika. Posljednji hrvatski osvajač medalje na ZOI bio je Ivica Kostelić, koji je 2014. u Sočiju po četvrti put došao do srebra, a treći put ga je osvojio u alpskoj kombinaciji.

Po uzoru na ljetne olimpijske igre i tradiciju ustanovljenu 2004. u Ateni, posljednja odličja dodijeljena su na svečanom zatvaranju, a dobili su ih osvajačice i osvajači medalja u skijaškom maratonu na 50 km klasičnim načinom.

Najuspješniji sportaš ovih Igara i najbolji trkač na skijama svih vremena Johannes Hoesflot Klaebo dobio je rekordnu, šestu zlatnu medalju osvojenu na ZOI Milano Cortina 2026., a norveško slavlje su uveličali osvajač srebrnog odličja Martin Lowestroem Nyenget i dobitnik bronce Emil Iversen.

Odličja je uručila predsjednica Međunarodnog olimpijskog odbora Kirsty Coventry.

U protokolarnom dijelu svečanosti čelnica MOO-a preuzela je olimpijsku zastavu od gradonačelnika Milana Giuseppea Sale i gradonačelnika Cortine d’Ampezzo Gianluce Lorenzija te ju uručila predsjedniku regije Provence-Alpes-Cote d’Azur Renaudu Muselieru i predsjedniku regije Auvergne-Rhone-Alpes Fabrice u Pannekouckeu, predstavnicima domaćina ZOI 2030. koje će biti održane u Francuskoj. (hoo/vk)

SLUŽBENA AGENCIJA HRVATSKOG

OLIMPIJSKOG ODBORA

• individualna, grupna i FIT putovanja

• putovanja i smještaj po Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi

• dodatne usluge: izleti, transferi, tailor-made programi

• organizacija sportskih događaja, priprema i natjecanja za klubove i reprezentacije

• službena agencija Hrvatskog olimpijskog odbora i brojnih sportskih saveza

• pružamo vrhunsku uslugu i autentična iskustva koja se pamte

Uniline d.o.o. ured Zagreb sport@uniline.hr www.uniline.hr

Vukovarska 5/1, Zagreb +385 1 457 2954

- nužan

Psihologija dio sportske pripreme

Kako bi se osigurala potpora unaprjeđenju vrhunskih sportskih rezultata i razvoja sporta, kao i u provedba specijalističkog usavršavanja ovlaštenih psihologa u području psihologije sporta te drugih aktivnosti od zajedničkog interesa, Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatska psihološka komora potpisali su ugovor o suradnji

Razgovarala: NINNA LARA VIDAKOVIĆ

Ovažnosti psihologije u vrhunskom sportu razgovarali smo s mag. psih. Igorom Čerenšekom, voditeljem odjela za psihologiju sporta pri Centru za istraživanje i razvoj sportske pripreme.

Kako biste definirali ulogu psihologije u suvremenom vrhunskom sportu?

Ona danas više nije dodatak, nego nužan dio pripreme. Povezuje sve ono što sportaš ima –fizičku spremu, tehniku i taktiku – i omogućuje da to pokaže kad je najvažnije. U konačnici, razlika između dobrog i vrhunskog često je upravo mentalna.

Na koji način psihološka priprema utječe na konzistentnost sportskih rezultata? Konzistentnost psihološke pripreme dolazi iz sposobnosti upravljanja sobom, a ne iz “idealnih uvjeta”. Psihološka priprema pomaže sportašu da ponavlja kvalitetnu izvedbu bez obzira na pritisak, protivnika ili okolnosti. Znači učimo ga kako biti dobar kad je najteže, a ne samo kad ide lako.

Koliko je mentalna snaga danas bitan faktor u usporedbi s fizičkom pripremljenosti sportaša?

Na vrhunskoj razini svi su fizički vrlo slični, tu više nema velikih razlika. Ono što radi razliku je kako netko razmišlja, kako reagira pod pritiskom i koliko brzo se vraća nakon pogreške. Zato mentalna snaga (mentalni fitnes, mentalna agilnost), često postaje presudan faktor.

Koje su najčešće psihološke prepreke s kojima se susreću vrhunski sportaši?

Najčešće vidimo strah od pogreške, pretjerani pritisak koji osjećaju sportaši iz objektivnih ili subjektivnih razloga i perfekcionizam koji nije pozitivan, već pretjeran i usmjeren na rezultat. Tu su i padovi samopouzdanja te fokus na stvari koje sportaš ne može kontrolirati. Sve to direktno utječe na izvedbu ako se sportaš ne nauči upravljati tim procesima odnosno sa samim sobom.

Kako psiholozi pomažu sportašima u nošenju s pritiskom očekivanja i javnosti?

Radimo na tome da sportaš razlikuje što može, a što ne može kontrolirati, kao što je, recimo, pritisak javnosti. Fokus prebacujemo s rezultata i tuđih očekivanja na proces i vlastitu izvedbu. Očekivanja su okej ako ih vežemo za ono što je unutar naše kontrole. Uz to, razvijamo alate za regulaciju emocija i vraćanje fokusa u ključnim trenucima.

Može li i u kojoj mjeri psihološka podrška prevenirati burnout kod sportaša?

Može u velikoj mjeri, ali samo ako je uključena na vrijeme. Burnout najčešće dolazi iz dugotrajnog disbalansa između zahtjeva i resursa, a tu psihološka podrška može pomoći u postavljanju granica, oporavku i regulaciji očekivanja. Drugim riječima, učimo sportaša kako dugoročno izdržati, a ne samo kratkoročno gurati. Psihološka priprema i podrška nisu svemogući, ali čine veliku razliku.

Kako izgleda suradnja jednog sportskog psihologa s trenerima i ostatkom stručnog tima?

Najbolja suradnja je ona u kojoj svi rade u istom smjeru. Psiholog ne radi odvojeno, nego nadopunjuje trenera i tim kroz komunikaciju, razumijevanje sportaša i mentalne zahtjeve sporta. Kad postoji povjerenje i jasna uloga, tada sustav funkcionira najbolje.

- Sportski psiholozi već su neko vrijeme prisutni u našim klubovima, ali trenutačno ih imamo svega 40, stoga će nam ova suradnja biti značajna i za organizaciju specijalističkog poslijediplomskog usavršavanja ovlaštenih psihologa. Vjerujem da ćemo, u suradnji s HOO-om, osigurati uvjete da se budući sportski psiholozi održe na onaj način na koji su potrebni klubovima, trenerima i sportašima, bez obzira radi li se o rekreativnom ili profesionalnom sportu. To je važno i zbog toga što smo, prema podacima, jedna od najmanje tjelesno aktivnih nacija u EU –izjavila je predsjednica Hrvatske psihološke komore Andreja Bogdan.

Kad bi u sportskoj karijeri zapravo trebalo uključiti psihološku podršku?

Ako odlučimo da je to želja i potreba nekog sportaša onda je odgovor - što ranije, to bolje. Kao što učimo tehniku i kondiciju od početka, tako možemo učiti i mentalne vještine. Time gradimo stabilnu osnovu koja kasnije čini veliku razliku. S druge strane, ona bi trebala biti omogućena opcija za sve koji žele. Ali ne i obaveza. Brojni sportaši koji su vrhunski nemaju osobne kondicijske trenere, nutricioniste i psihologe bez obzira što mi mislimo da bi im to dodatno pomoglo. Prioritet je da je prisutna želja sportaša, posebno kad je riječ o vrhunskom sportu. Naše je dakle da im damo mogućnost…

Kakav je doprinos psihološke pripreme oporavku sportaša nakon ozljeda?

Oporavak nije samo fizički proces, nego i mentalni. Psihološka priprema pomaže u nošenju sa strahom, frustracijom i gubitkom identiteta koji često dolazi s ozljedom. Tako sportaš ne samo da se vraća, nego se često vraća i jači. Ako uzmemo u obzir da postoje alati koji izravno utječu na unaprjeđenje izvedbe onda je proces oporavka upravo vrijeme kad se ti alati poput mentalnih simulacija trebaju najviše koristiti kako bi povratak na teren bio relativno bezbolan i maksimalno učinkovit.

U čemu se ogleda razlika u pristupu s individualnim sportašima u odnosu na ekipne sportove?

U individualnim sportovima fokus je gotovo isključivo na sportašu i njegovom unutarnjem procesu.

U ekipnim sportovima radimo i na odnosima, komunikaciji i ulozi unutar sastava. Drugim riječima, u timu ne radimo samo na “ja”, nego i na “mi”. S druge strane, svakom pojedincu se pristupa na individualnoj razini kao osobi koja se bavi nečim; posebnost osobe nam je na prvom mjestu, a tek onda koji je sport u pitanju.

Koje se metode i tehnike najčešće koriste u radu sa sportašima?

Najčešće radimo na regulaciji fokusa, upravljanju emocijama i samogovoru. Koriste se tehnike mentalnih simulacija, disanja, mindfulnessa i postavljanja ciljeva. Sve su usmjerene na to da sportaš ima konkretne alate u situaciji izvedbe, ali i na treninzima.

Može li se mentalna otpornost trenirati jednako sustavno kao i fizička kondicija?

Apsolutno može. Mentalna otpornost nije osobina s kojom se rodiš, nego vještina koja se razvija kroz trening. Problem je samo što se često ne trenira dovoljno sustavno i rijetki znaju kako to trenirati. Jedno su iskustva koja su nam potrebna, a drugo su alati potrebni da ta iskustva iskoristimo na najbolji način. “Baciti u vatru” nije način kako se to razvija osim ako sportašima damo i alate za zaštitu i gašenje vatre.

U kojoj mjeri kulturni i društveni kontekst utječe na prihvaćanje sportske psihologije?

Jako utječe. U sredinama gdje se mentalni rad percipira kao slabost, postoji veći otpor. Kako se svijest razvija, tako raste i prihvaćanje, ali to je proces. U našoj zemlji na sreću vidim sve značajnije pozitivne pomake, no prostor za napredak i dalje postoji.

Kako vidite razvoj sportske psihologije u Hrvatskoj u predstojećim godinama?

Nastavno na prethodno pitanje, vidim jasan rast i sve veću integraciju u sustav sporta. Sve više klubova i saveza prepoznaje vrijednost mentalne pripreme. Pitanje više nije treba li, nego kako to kvalitetno implementirati.

Koja je važnost edukacije trenera u području psihologije sporta za cjelokupni sustav?

Trener je ključna figura i njegov utjecaj je svakodnevan.

Ako razumije psihološke procese, može puno bolje voditi sportaša. Bez toga, mentalni rad ostaje ograničen. Nama je ključni zadatak pružanje kvalitetne podrške trenerima.

Kako psihološka podrška može doprinijeti povećanju tjelesne aktivnosti u široj populaciji, a ne samo među vrhunskim sportašima?

Kroz rad na motivaciji, navikama i percepciji sebe. Ljudi često ne odustaju zbog tijela, nego zbog glave. Kad promijenimo način razmišljanja, lakše je održati aktivnost dugoročno. Nekad tragamo za motivacijom i nikad se ne pokrenemo; puno je bolje raditi na disciplini i onda kad motivacije baš i nema. Motivacija je nice to have, a disciplina must have. S takvim mentalnim sklopom svi imamo priliku napredovati, a vrhunski sportaši nam mogu biti sjajan model.

PSIHOLOŠKA PODRŠKA KAO STANDARD SPORTSKOG SUSTAVA

Potpisivanjem sporazuma o suradnji između HOO-a i Hrvatske psihološke komore napravljen je dodatni iskorak prema sustavnom uvođenju psihološke podrške u hrvatski sport. U Centru za istraživanja i razvoj vrhunske sportske pripreme pri HOO-u već uspješno djeluje Odjel za psihologiju sporta. Ovaj sporazum na institucionalnoj razini jasno definira okvir suradnje kojim se psihološka struka integrira u sportski sustav - započeo je prof. dr. sc. Igor Jukić pa nastavio: - U kratkoročnom razdoblju namjera sporazuma je uspostava operativnih mehanizama suradnje – definiranje modela uključivanja sportskih psihologa, pokretanje pilot-programa te izrada smjernica i standarda rada. Dugoročno, sporazum ima ambiciju postaviti temelje sustava u kojem će psihološka priprema i briga o mentalnom zdravlju postati sastavni dio svakodnevnog rada sa sportašima, na svim razinama sporta. Uspješnost provedbe sporazuma pratit će se kroz

konkretne i mjerljive pokazatelje: broj uključenih stručnjaka, razinu njihove integracije u stručne timove, provedene edukacije i usavršavanja, ostvarena mentorstva, kao i povratne informacije sportaša, trenera i sportskih organizacija. Poseban naglasak stavlja se na kontinuiranu evaluaciju i prilagodbu modela rada, kako bi se osiguralo da suradnja ima stvarni učinak u praksi. Jedan od ključnih izazova bit će usklađivanje različitih organizacijskih razina i sportskih sustava, kao i prevladavanje još uvijek prisutne stigme vezane uz psihološku podršku. Upravo zato predviđene su i edukativne aktivnosti usmjerene prema trenerima, upravama i sportašima, s ciljem jačanja svijesti o važnosti mentalnog zdravlja i psihološke pripreme. Važan segment odnosi se na dostupnost usluge. Sporazum prepoznaje potrebu da psihološka podrška ne bude povlastica pojedinih sportova ili vrhunskih sustava, već dostupna širem spektru sportaša i organizacija. To podrazumijeva razvoj mreže stručnjaka, jasno definirane kriterije uključivanja te postupno širenje sustava na različite razine natjecanja.

Također, kroz sporazum se otvara prostor za standardizaciju rada sportskih psihologa – definiranje kompetencija, etičkih načela i modela suradnje sa stručnim timovima. Time se stvara temelj za kvalitetno i ujednačeno djelovanje unutar sportskog sustava, ali i za dugoročnu profesionalizaciju ove struke u sportu.

U kontekstu zapošljavanja, ova suradnja predstavlja važan korak prema sustavnijem uključivanju sportskih psihologa u sportske organizacije. Iako se ne očekuje trenutačna transformacija, na ovakav način postavlja se okvir koji može potaknuti postupno otvaranje novih radnih mjesta i stabilnije pozicioniranje psihologa unutar sportskih timova.

U svakodnevnom radu sa sportašima, suradnja između institucija trebala bi se očitovati kroz kvalitetniju komunikaciju, bolju pripremu za natjecateljske zahtjeve te razvoj alata za upravljanje stresom, pritiskom i oporavkom. Ključno je da psihološka podrška ne ostane na razini formalnosti, već da postane integrirani dio procesa planiranja i provedbe treninga. Upravo zato naglasak nije samo na dostupnosti usluge, već na njezinoj kvaliteti i stvarnom utjecaju. Kontinuirani rad, jasno definirane uloge i međusobno povjerenje između sportaša, trenera, članova stručnih timova i psihologa ključni su preduvjeti uspjeha.

U širem kontekstu, ovaj model suradnje ima potencijal širenja i na sport djece te na opću populaciju, gdje pitanja mentalnog zdravlja i tjelesne aktivnosti dobivaju sve veći značaj. Time sporazum dobiva dodatnu društvenu dimenziju.

Na kraju, možda i najvažniji učinak ovog sporazuma može biti promjena percepcije – stvaranje sportskog okruženja u kojem je briga o psihološkoj pripremi i mentalnom zdravlju dio profesionalne svakodnevice, ne znak slabosti. Ako se taj cilj ostvari, ovaj sporazum neće ostati samo formalni dokument, već će postati temelj stvarne humanizacije sportskog sustava.

Tonka juri prema vrhu

svjetskom

Antonia Ružić (23) trenutačno je najbolja hrvatska tenisačica i kuca na vrata 50 najboljih na svijetu...

Piše: ŠIMUN STRINIĆ

Foto:HINA/AFP (PAUL CROCK)

Prva pobjeda u karijeri protiv jedne od deset najboljih svjetskih igračica, trijumf protiv aktualne olimpijske pobjednice, prvo polufinale na WTA razini, premijera na prvom Grand Slamu godine, a kao “šlag na tortu” - status prvog hrvatskog reketa među tenisačicama i kucanje na vrata 50 najboljih na svijetu. Tamo gdje je Antonia Ružić stala na zatvaranju prošle godine, nastavila je, pak, u još bržem, jačem i višem ritmu na otvaranju nove godine, u kojoj je u siječnju proslavila 23. rođendan.

- Godina nije mogla bolje početi. U zadnja tri mjeseca odigrala sam vrhunske mečeve protiv vrhunskih suparnica i evidentno je da moja igra raste iz meča u meč – zadovoljno nam govori mlada tenisačica iz međimurske Orehovice, koja se u djetinjstvu bavila gimnastikom i karateom, a preko malih ekrana zaljubila se i u skijanje. No, ljubav prema reketu i lopticama bila je jača od svega!

Osim što je trijumfirala protiv Elene Ribakine, treće igračice svijeta u tom trenutku, Tonka je u svoju listu zvučnih pobjeda upisala i Qinwen Zheng, kinesku predstavnicu koja je u Parizu prije dvije godine osvojila olimpijsko zlato u finalu protiv Donne Vekić. U prvom kolu ovogodišnjeg Australian Opena, Ružić je nakon dvosatne borbe bila dva gema udaljena od pobjede protiv Naomi Osake, četverostruke Grand Slam

pobjednice, ali iskustvo japanske tenisačice je presudilo. Ipak, hrvatska će tenisačica taj meč pamtiti do kraja života jer je debitirala na čuvenoj Rod Laver Areni pred gotovo 15 tisuća gledatelja… - Pobjeda je doista bila blizu… Pamtim da sam zapravo bila dosta nervozna - igrala sam svoj prvi noćni meč na Rod Laveru; to je hoćeš-nećeš nemali pritisak. Ništa vas ne može pripremiti za taj trenutak, velika je to pozornica, velika svjetla, puno ljudi… Ispočetka sam bila u grču, ali nakon što sam se opustila, sve je bilo puno bolje. Naravno, drago mi je za to iskustvo; meč na Australian Openu protiv takve igračice i na tom terenu sigurno je izvanredno iskustvo koje će mi pomoći u budućnostipodvlači Ružić, koja je trenutačno i redovna studentica na drugoj godini menadžmenta i turizma.

AGRESIVAN I NAPADAČKI TENIS

Godinu je otvorila polufinalom turnira u australskom Hobartu (WTA 250), uslijedilo je četvrtfinale u Dubaiju (WTA 1000), a u Indian Wellsu (WTA 1000), u popularnom “teniskom raju”, dogurala je do trećeg kola. Tri turnira na tri različita kontinenta su, pak, samo dio svakodnevice u ovome sportu, a hoteli i zrakoplovi su igračima i igračicama već poput dnevnog boravka... - Razumljivo da u nekom trenutku postane naporno. Ovo mi je prva godina da baš dosta putujem, ali to je u opisu ovoga posla. Nekada stvarno jedva čekam doći u Europu, biti bliže doma i imati mir, a i moji bližnji me mogu doći gledati kad nastupam na tim europskim turnirima. Na

“UMJETNOST MIRISA, OKUSA I BOJA”

VATRENI KOJI JOŠ NISU BILI NA VELIKOM NATJECANJU *

Karlo Letica (29, vratar), Ivor Pandur (26, vratar), Luka Vušković (19, branič), Ivan Smolčić (25, branič), Petar Sučić (22, vezni), Nikola Moro (28, vezni), Toni Fruk (25, vezni), Igor Matanović (23, napadač), Petar Musa (28, napadač)

* s popisa za prijateljske utakmice s Kolumbijom i Brazilom u ožujku

HRVATSKE UTAKMICE NA SP-u

Dallas, 17. lipnja, 22:00 Hrvatska - Engleska

Toronto, 24. lipnja, 1:00 Hrvatska - Panama

Philadelphia, 27. lipnja, 23:00 Hrvatska - Gana

Ivan Smolčić

Toni Fruk

Luka Vušković

Vatrenih Svježa krv za Ameriku

Prilično je jasno da će se Hrvatska na američkom kontinentu pojaviti s nekoliko friško regrutiranih reprezentativaca

Piše: VITO ZRNIĆ, foto:

CROPIX/ Damir Skomrlj, Boris Kovacev; PEXELS

Ureprezentaciju se teško ulazi i iz nje se teško ispada - mantra je koju je hrvatski izbornik Zlatko Dalić volio ponavljati od početka svojeg mandata. Vjeran igračkoj kralježnici s kojom je ispisao najsjajniju eru hrvatskog nogometa, Dalić je radikalne poteze povlačio samo ako su ga na to prisiljavale izvanredne okolnosti ili drastična iskakanja iz tračnica. Dalićevo prvo veliko natjecanje bilo je Svjetsko prvenstvo 2018. Osam godina nakon osvojenog svjetskog srebra, među Vatrenima su tako još uvijek šestorica igrača koji su bili i u Rusiji: Livaković, Perišić, Kovačić, Kramarić, Modrić i Ćaleta-Car. I svi bi oni trebali imati rezervirano mjesto u avionu za nadolazeće Svjetsko prvenstvo u SAD-u, Kanadi i Meksiku (11. lipnja - 19. srpnja)... Ipak, vrijeme teče i vatreni se kadar osvježavao za svaki naredni ciklus, pa tako i za ovaj aktualni. U predvečerje Mundijala na sceni je nekoliko novih lica koja izbornik želi isprobati i eventualno ih predbilježiti za izazove u Americi. Prilično je jasno da će se Hrvatska na američkom kontinentu pojaviti s nekoliko friško regrutiranih reprezentativaca, koji u nacionalnom dresu još uvijek imaju jednoznamenkasti broj utakmica. Kakva ih minutaža čeka i kako će odgovoriti na zahtjeve, jedno je od intrigantnijih pitanja uoči SP-a.

VUŠKOVIĆ, FRUK & SMOLČIĆ

Počinjemo s „vrućom robom“. Luka Vušković, 19-godišnji stoper njemačkog HSV-a (na posudbi iz Tottenhama), imao je ove sezone streloviti uspon, a svojim se nastupima u Bundesligi katapultirao među 15 najskupljih tinejdžera svijeta.

E-mail sandučić njegova menadžera svakodnevno se puni upitima iz najvećih klubova, dok Vušković pokušava ignorirati medijsku buku i fokusirati se na završetak sezone. Istovremeno, Dalić mu je dao šansu na kraju kvalifikacija za SP protiv Farskih otoka i jasno dao do znanja da ga već sad ima u najozbiljnijim planovima. Kad u cijelu križaljku uključimo Vuškovićevu impresivnu napadačku statistiku (pet golova i asistencija u Bundesligi), plus ozljedu Joška Gvardiola koja je izbornika natjerala da izvaže sve moguće alternative, postaje jasno da se Splićaninu širom otvaraju vrata. Osim Vuškovića, vrlo je izvjesno da će svoje prvo

Svjetsko prvenstvo dočekati i Toni Fruk (25), još uvijek aktualni hrvatski prvak s Rijekom, koji je u kratko vrijeme natukao puno kredita kod Dalića. Ofenzivni je veznjak debitirao u rujnu na gostovanju kod Farskih otoka te od tada igrao sve utakmice osim posljednje protiv Crne Gore. U Varaždinu je protiv Gibraltara dočekao i prvijenac za Vatrene. Fruku bi se mogao pridružiti i njegov donedavni suigrač Ivan Smolčić, koji u svojoj prvoj punoj sezoni u Comu (stigao u veljači 2025.) dobiva pozitivne recenzije talijanskih medija te je više puta bio među najbolje ocijenjenima u momčadi.

MATANOVIĆ, MUSA ILI OBOJICA?

Koliko će napadača Dalić voditi na SP, velika je nepoznanica koja će odgovor dobiti tik prije Fifinog „deadlinea“, no izvjesno je da će se na popisu naći ili Igor Matanović ili Petar Musa, a možda čak i obojica. Musa igra daleko od očiju europske publike, u dresu Dallasa koji se natječe u američkom MLS-u, no sezona mu je počela briljantno (Amerikanci startaju u ožujku), s pet golova u četiri utakmice. U trenutku dok ovo pišemo, Musa drži prvo mjesto ljestvice strijelaca MLS-a. Matanović si je ove sezone golovima u Bundesligi i Europskoj ligi napumpao vrijednost u Freiburgu na 10 milijuna eura te također raspolaže snažnim argumentima da ga se uvrsti na popis.

U odnosu na zadnje veliko natjecanje, Euro 2024., novo lice u svlačionici je i Petar Sučić, koji je debitirao ujesen 2024. u Ligi nacija te zabio Poljskoj u istom natjecanju.

Bivši se dinamovac brzo prilagodio na život u Interu, gdje dobiva ozbiljnu minutažu i vjerno prati tragove Marcela Brozovića.

Sučić je jedan od onih igrača koji se ne razbacuju velikim izjavama, više tihi „šljaker“ na kojeg se uvijek moguće osloniti. I takav bi Zlatku Daliću trebao biti od velike koristi na američkom kontinentu.

Priču o svježim licima zaokružuju vratari. Karlo Letica (29, Lausanne-Sport) dugo je čekao trenutak da se ušulja u reprezentaciju, a Ivor Pandur (26) ove je sezone imao nekoliko svijetlih trenutaka u Hullu koji s klupe vodi Sergej Jakirović. Obojica su bivši mladi reprezentativci i spremno drže policu osiguranja iza nedodirljivog Dominika Livakovića...

Vraća li se hrvatska košarka na veliku ?

scenu

Krajem veljače ove godine jedna je iskra u krcatom Draženovom domu iznova

zapalila i obnovila zaboravljenu ljubav između Hrvata i košarke

Piše: ŠIMUN STRINIĆ

Piše: CROPIX/ Damir Skomrlj, Goran Mehlek

Pogodio je prvu. Pogodio je i drugu tricu. Zaostatak se naglo otapao. Devet poena manjka ekspresno je pretvoreno u dostižnih minus dva na ulazu u završnu minutu utakmice. Lopta je ponovno bila u njegovim rukama. Bio je to napad za preokret. Napad za šok. Na semaforu je ostalo još 20 sekundi. Treća je trica ipak završila na obruču, odbila se van…

Uslijedila je nova runda razočaranja, gorčine, suza. Podsjetnik je to na dramatične kadrove iz rujna 2014. u Madridu, kada se hrvatska košarkaška reprezentacija u napetom fotofinišu protiv Francuske oprostila od Svjetskog prvenstva u osmini finala (64:69). Protagonist iz uvodnih redaka zove se Bojan Bogdanović, koji je s 27 poena vukao momčad prema preokretu, a iako je spojio dvije trice u zadnjih 90 sekundi dvoboja, treću loptu, onu za preokret i vodstvo, nije nažalost pogodio. Upravo su ove slike, ovi “Babini” koševi, zasad posljednji prizori hrvatske košarke na svjetskim smotrama. Reprezentacija se na Mundobasketu nije pojavila od ove partije protiv Francuske prije 12 godina, a neće je biti barem do kraja ljeta 2027., kada je u Kataru na rasporedu jubilarno, 20. izdanje svjetskog košarkaškog prvenstva. Turnira na kojemu će, nadamo se, ponovno moći vidjeti hrvatska zastava.

ISKRA PODNO “TORNJA”

Nakon što su depresivni naslovi i deprimirajući narativi godinama okupirali medijski prostor oko hrvatske košarkaške reprezentacije, krajem veljače ove godine jedna je iskra u krcatom Draženovom domu iznova zapalila i obnovila zaboravljenu ljubav između Hrvata i košarke: podno “Tornja” u kvalifikacijskom dvoboju za SP srušena je Njemačka (93:88)! Aktualni svjetski i europski prvak. Istina, u Zagrebu su na parket istrčali u krnjem, redizajniranom sastavu, bez udarnih zvijezda na čijim su krilima letjeli prema dvije zvučne titule u prethodnim godinama. No, odličan nastup i zapažena pobjeda hrvatske je košarkaše nakon (pre)dugo vremena smjestila na središnju pozornicu u sportskoj javnosti. Ovaj put, napokon, zbog pozitivnih razloga. Poslije Cipra na domaćem parketu, a zatim i Izraela na gostujućem, bio je ovo treći uzastopni trijumf izabranika

ZA MANJE OD GODINU DANA VJERUJEMO DA ĆE USLIJEDITI POTVRDA HRVATSKOG POVRATKA NA NAJVEĆU POZORNICUNA ČETVRTI SP OD SAMOSTALNOSTI.

Tomislava Mijatovića u tekućem kvalifikacijskom ciklusu za SP. Na kvalitetnu zagrebačku predstavu ipak se nije nadovezala i izvedba u Bonnu prvoga dana ožujka. Makar je Hrvatska tri minute prije sirene imala i deset poena viška nad Njemačkom, domaćin se u samoj završnici vratio, izborio produžetak i revanširao se tijesnim slavljem (91:89) za zagrebački poraz. Iako su izjednačeni po omjeru - s tri pobjede i jednim porazom - na vrhu kvalifikacijske skupine i dalje stoji Hrvatska, koja će s ovim učinkom zakoračiti u srpanj, kada su na rasporedu dvije završne provjere u ovom dijelu kvalifikacija - u gostima kod Cipra i kod kuće protiv Izraela. A tada će na raspolaganju biti i naš NBA dvojac: Ivica Zubac i Karlo Matković.

KATAR KAO NAŠA PREKRETNICA?

Poslije ove faze kvalifikacija, tri najbolje reprezentacije iz skupine križat će se s tri najbolje iz susjedne skupine i u tu će rundu prenijeti sve ranije osvojene bodove, a konačan plasman će, zatim, zaslužiti tri najuspješnije reprezentacije iz te posljednje runde. Završna faza kvalifikacija podijeljena je u tri “prozora” po dvije utakmice: prvi je u kolovozu 2026., drugi je u studenome, a treći i završni igrat će se u veljači 2027. U prijevodu, za manje od godinu dana vjerujemo da će uslijediti potvrda hrvatskog povratka na najveću pozornicu. Na četvrto svjetsko prvenstvo od samostalnosti. Intrigantno je, pritom, da je hrvatska košarkaška reprezentacija četiri puta nastupala na Olimpijskim igrama, a samo triput na svjetskim smotrama! Najveću “rupu” između dva nastupa na SP Hrvatska pamti između 1994. i 2010., a budemo li kojim slučajem čekali sve do Mundobasketa, 2031. godine, onda će naša košarka srušiti još jedan crni rekord. Ipak, probuđeni Dario Šarić u nacionalnom dresu je oživio partnerstvo s Marijom Hezonjom, a ovaj je tandem harao u tinejdžerskim godinama u dresu Zagreba, u bojama “mrava” iz Trnskog. Kada se na njih nadoveže raspoloženi Jaleen Smith, uz zrelog Roka Badžima i motiviranog Luku Božića, kao i talentiranog Michaela Ružića, pa se onda cijela priča zaokruži sa Zupcem i Matkovićem, onda je jasno da Hrvatska pripada na svjetsku pozornicu. I Katar bi, upravo zato, mogao biti potencijalna prekretnica. Samo da usput podsjetimo: u katarskim je pustinjama 2022. sreću na SP-u potražila, a zatim i pronašla hrvatska nogometna reprezentacija koja se s Arapskog poluotoka vratila u domovinu s brončanim medaljama oko vrata...

TREĆE UZASTOPNO SP NA AZIJSKOM KONTINENTU

Hrvatskoj košarci bi uspjeh bio već sam plasman na Svjetsko prvenstvo u Kataru. Kao sinonim povratka u vrh,

kao ilustracija da je Hrvatska još uvijek živa u loptanju pod obručima. A nakon rezervacije mjesta na turniru - sve je moguće. Sasvim je sigurno da motiva neće nedostajati jer se u ustima proteklih godina nakupilo dovoljno gorčine koju ova momčad želi isprati. Jasan nagovještaj toga je zagrebačka utakmica protiv Njemačke, ali i ona uzvratna unatoč onom nespretnom porazu. Možda je to bio uvod u novu HR košarkašku priču.

SP u Kataru zacijelo će diktirati i geopolitička zbivanja u Kataru i okolici. FIBA (Međunarodna košarkaška federacija) je već početkom ožujka ove godine morala odgoditi određene kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo na tom području zbog međunarodnih sukoba.

Inače, to prvenstvo trebalo bi biti treće uzastopno na azijskom kontinentu nakon što se turnir 2019. održao u Kini, a domaćinstvo 2023. godine podijelili su Filipini, Japan i Indonezija.

Tomislav Mijatović

Mario Hezonja

Dario Šarić

Karlo Matković

Ivica Zubac

Od ikona sportskih arena do važnih protagonista modne industrije, sportaši su redefinirali sportsku estetiku i ideju tijela kao medija. Uz prepoznatljiv stil i naglašeni individualizam postali su moćan alat komunikacije. Stoga ne čudi uspjeh modne revije u organizaciji HOO-a na kojoj su, uoči ovogodišnjih Zimskih olimpijskih igara, sportaši uskočili u ulogu modela da bi predstavili zimsku olimpijsku kolekciju

Piše: VANJA LJUBIĆ; foto: Unsplash, HOO/ KOLEKTIFF

Umodu se zaljubljujemo zbog kemije prvog dojma, njezine vječne potrebe za transformacijom i privlačenjem pažnje, ali i zbog čarolije koju stvara u spoju s uvijek nečim ili nekim novim, svježim, inovativnim, spremnim na pomicanje granica.

Da bi brendovi postali i opstali na sceni ponekad su potrebne inovativne marketinške strategije, onaj faktor-x ispisan u poruci koju kampanja nosi ili u spoju sa zanimljivim brend ambasadorom, nositeljem vizualnog identiteta. Poput kadra u kojem Lionel Messi i Cristiano Ronaldo igraju šah na kovčegu modne kuće Louis Vuitton u marketinškoj kampanji iz 2022.

Moda je tad dobila svoju novu ikoničku sliku: fotografija - koju potpisuje slavna autorica poznata po nekim od najljepših modnih editorijala Annie Leibovitz - nije bila samo viralni trenutak, bila je simbol promjene paradigme. Sportaši više nisu samo poznata lica u modi. Oni su njezini protagonisti i kreatori mišljenja određene zajednice. A jasno je da snaga zajednice pokreće sve, pa i modne brendove.

KULTNI AIR JORDAN

ATLETSKO TIJELO I IDENTITET SPORTAŠA MODNA valuta kao

No, ova priča ne počinje s Instagramom, nego mnogo ranije na teniskim terenima 1920-ih, kada osebujna Suzanne Lenglen, koju smatraju prvom globalnom

celebrity sportašicom, nastupa u do tada neviđenim kreacijama Jean Patoua, brišući granice između sportskog i elegantnog stila.

Nedugo zatim, René Lacoste dizajnira bezvremensku polo majicu od pikea s ovratnikom, koja je trebala štititi vratove tenisača od sunca, no postala je simbol šminkerske sportske elegancije. Prvo su je preuzeli polo igrači, a i danas je poželjan svakodnevni komad, posebno među pripadnicima mlađe generacije koja obožava prizvuk nostalgije i retro estetike.

Ova dva francuska dizajnera, svaki na svoj način, postavljaju temelje onoga što danas nazivamosportswear. No, prijelomni trenutak kada je neki sportaš postao brend veći od brenda događa se zapravo 1985. godine, kada Michael Jordan potpisuje ugovor sa sportskim gigantom Nikeom. Tada nastaje kultni Air Jordan, proizvod koji nadilazi sport. Prvi put sportaš nije samo lice kampanje, nego brend koji oblikuje mišljenje i utječe na odluku o kupnji željenog proizvoda. Utaban je put generacijama i kolaboracijama koje dolaze.

Devedesete i dvijetisućite su donijele novu viziju sportaša. David Beckham više nije bio samo nogometaš, već i celebrity. Njegove kampanje za Emporio Armani Underwear (2007.), golišave, visokoestetizirane, crnobijele, pomalo i kontroverzne, koje je snimio slavni modni dvojac Mert Alas i Marcus Piggott, a kasnije i njegove kampanje za H&M David Beckham Bodywear, redefinirale su viziju sportaša i pretvorile ga u globalnu modnu ikonu.

SVOJEVREMENO JE I NAŠ BIVŠI

VATERPOLIST VITOMIR PADOVAN, TIJEKOM IGRANJA U TALIJANSKIM KLUBOVIMA, PRIVUKAO PAŽNJU

MODNOG DVOJCA DOLCE&GABBANA

KOJEM SE SVIDIO VITIN “SICILIJANSKI” (DA NE KAŽEMO MAFIJAŠKI ;-)) TIP LICA, ATLETSKO TIJELO I KARIZMA.

Jer tko god je tada nogom kročio u neku svjetsku metropolu, posebno u London, dočekali su ga lascivni billboardi s Davidom u donjem rublju i bez majice. Prodaja je porasla za 150%, a postavljeni su i temelji suvremene sportske ikone sklone promjenama imidža, njegovane kose, oslikana tijela. Nakon Beckhama uslijedile su kampanje s Cristianom Ronaldom, a od 2011. i Rafael Nadal postaje zaštitno lice za Emporio Armani rublje i traperice te potvrđuje da atletsko tijelo savršeno funkcionira unutar luksuznog modnog narativa. Svojevremeno je i naš bivši vaterpolist Vitomir Padovan, tijekom igranja u talijanskim klubovima, privukao pažnju modnog dvojca Dolce&Gabbana kojem se svidio Vitin “sicilijanski” (da ne kažemo mafijaški ;-)) tip lica, atletsko tijelo i karizma, pa je Vito ubrzo hodao njihovom modnom pistom i snimao kampanje za njih. Tada su uslijedile suradnje i s Benettonom te Carlom Pignatellujem, a na jednom od snimanja Vito je upoznao i slavnu Monicu Belucci.

SPORTSKA LICA NA

MODNIM PISTAMA

Prava kulminacija događa se u posljednjih desetak godina. Ključna figura tog zaokreta bio je Virgil Abloh koji kroz Off-White i Louis Vuitton ruši dotadašnju hijerarhiju mode. Tenisice i hudice postaju ključan element luksuznih dizajnerskih kolekcija i jednako važne kao couture, a sportska estetika ravnopravna s odijelima, kaputima i haljinama.

Nije tajna da je Serena Williams luda za modom, a njegova kolaboracija s tenisačicom za Off-White i Nike nije bila samo dizajnerski projekt, već modni manifest koji tada u prvi plan stavlja snagu utreniranog tijela, karakter i identitet. Dizajneri poput Demne Gvasalije s Balenciagom i Simona Portea Jacquemusa s brendom Jacquemus, svojom minimalističkom estetikom akcentiranom moćnim sportskim elementima i luksuznim tenisicama definiraju temelje suvremene mode. Njihove kolekcije, često nastale u suradnji sa sportskim gigantima poput Nikea, postale su globalni fenomen i predmet žudnje od sjevera do krajnjeg juga, od Europe do Azije.

Modnim kampanjama i pistama šeću neka nova svježa lica, poput atletske zvijezde Sha’Carri Richardson, zaštitnog lica modne kuće Jacquemus, atraktivne i posve drugačije od profesionalnih modela. Lewis Hamilton čak dizajnira kolekcije za Tommy Hilfiger i sjedi u prvim redovima tjedana mode u društvu bitnih lica modne scene. A smjela i cool japanska tenisačica Naomi Osaka postaje globalna ambasadorica kuće Louis Vuitton, utjelovljujući novu generaciju obožavatelja mode kojoj se modni izbori isprepliću s identitetom i društvenom scenom. Naomi sudjeluje i u kreiranju svoje haljine za Met Galu…

RONALDINHO, BOLT, MBAPPE, NIKA…

Kada je 2024. Ronaldinho prošetao pistom na reviji brenda KidSuper tijekom pariškog tjedna mode, činilo se to kao zanimljiva crtica u karijeri nekolicine odabranih vrhunskih sportaša - influencera, performans samo u drugom mediju. No, nije stalo na tome, njihovo tijelo oblikovano sportom i često oslikano tetovažama,

SPORT I MODA

postalo je zanimljiv modni narativ. Jer moda često sama sebe kompromitira, poigrava se ulogama i eksperimentira.

Svjedočili smo raznim erama modela, od supermodela koji su vladali pistama do vretenastih eteričnih nimfi koje su dopuštale modi da ostane u prvom planu, sve do ere moćnih individualaca. Pistama su šetali i Hector Bellerin, nogometaš poznat po modnom izričaju i bojama - nosio je reviju modne kuće Louis Vuitton. Kao i Tony Hawk, legenda skejterske scene, viđen na pisti njujorškog tjedna mode. Revije su nosili i Serena Williams, Lewis Hamilton, Usain Bolt, Russell Westbrook, Victor Cruz, Alex Morgan, Dwyane Wade, Kylian Mbappé, a pažnju je ukrala i reinkarnirana Victoria’s Secret revija iz 2025. koja je izašla iz okvira stereotipa angažmanom profesionalnih sportašica u ulozi modela. Od naših lica u kampanjama svjetskih brendova svakako je za istaknuti i suradnju brenda Under Armour i Zagrepčanke Nike Mühl koja se 2024. nametnula kao jedno od najzanimljivijih novih imena WNBA lige, najjače ženske košarkaške lige na svijetu. Unatoč pauzi od profesionalne košarke zbog ozljede, njezina popularnost nije stagnirala, a na društvenim mrežama više od pola milijuna ljudi prati kako spaja performans i stil.

HRVATSKI SPORTAŠI

U ULOZI MODELA

U ulozi modela nedavno su se našli i hrvatski olimpijci i vrhunski sportaši (bivši i aktualni). Uoči svečanosti otvaranja Zimskih olimpijskih igara Milano Cortina 2026. Hrvatski olimpijski odbor priredio je reviju na kojoj je predstavljena zimska olimpijska kolekcija sportskog

POVIJESNA

MODNA REVIJA U MILANU

Dan uoči svečanog otvorenja Zimskih olimpijskih igara Milano Cortina 2026. u srcu talijanske modne prijestolnice, Međunarodni olimpijski odbor organizirao je Olympic Winter Games Fashion Showcase u prekrasnom zimskom ambijentu Clubhousea 26, tik do Slavoluka mira gdje je dan kasnije upaljen olimpijski plamen. Ovo je ujedno bio i povijesni trenutak jer su predstavnici zemalja sudionica na ovogodišnjim ZOI po prvi put na modnoj reviji pokazali modne kombinacije predviđene za svečano otvaranje Igara. Za ovu su prigodu u ulogu manekena uskočili zlatna olimpijka iz Parica Barbara Đinović i bivši vaterpolist Vitomir Padovan

brenda 4F. Uz olimpijca Marka Skendera iz skijaškog trčanja, reviju su nosili i džudašica Barbara Đinović, košarkašica Antonija Mišura Sandrić, veslači Martin Sinković, Anton i Patrik Lončarić te nekadašnji olimpijski kormilar Josip Reić, skijaška trkačica Vedrana Malec, strijelac Miran Maričić, BMX biciklist Marin Ranteš, plivačica Karla Šitić i karatisti braća Ivan i Anđelo Kvesić Danas najmoćnije i najzanimljivije kolaboracije potvrđuju međusoban utjecaj mode i sporta. Na globalnoj sceni potpisuju se višemilijunski ugovori, ostvaruju dugoročne suradnje, a sportaši i sportski tereni, od NBA-a nadalje, postaju modne piste same po sebi.

Dovoljno je spomenuti da je glavni partner Olimpijskih igara u Parizu 2024. godine bio najveći svjetski konglomerat luksuznih brendova LVMH, u čijem su vlasništvu Louis Vuitton, Dior, Tiffany & Co, Fendi, Celine, Givenchy, Loewe, Bulgari te mnoge druge modne, parfemske, vinske i draguljarske kuće.

No, možda najzanimljiviji aspekt ove transformacije nije financijski, već estetski. Moda za svoju promociju više ne želi isključivo vretenasto neutralno tijelo koje se kameleonski transformira prema temi, već tijelo koje je godinama modelirano, nosi trag pobjeda, padova i ponovnih ustajanja, moćno, izdržljivo, autentično i skulpturalno.

Upravo ta autentičnost i stav, uz gomile obožavatelja, čine sportaše toliko uvjerljivima i u modnom kontekstu.

U sportu ”bildamo” mišiće, ali trebamo i um

“Ako trener nije OK, nije ni sportaš” - ova vrlo smislena rečenica, a opet ne toliko učestala, izgovorena je na tribini pod naslovom „Mentalno zdravlje trenera”. A upravo je ovom temom okončan 19. tjedan psihologije na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Piše: DEAN BAUER; Foto: PR SELECT

Sportska psihologinja s puno praktičnog iskustva u radu sa sportašicama i sportašima, klubovima i reprezentacijama, prof. dr. Renata Barić, okupila je u velikoj konferencijskoj dvorani Kineziološkog fakulteta za ovu priliku vrlo zanimljive i stručne predavače.

Pred dupkom ispunjenom dvoranom govorili su: Ivica Tucak i Vladimir Mađarević, vaterpolski odnosno gimnastički izbornik; potom dr. med. Davorka Herman Mahečić, voditeljica zdravstvene skrbi u Hrvatskom olimpijskom odboru; zatim dr. sc. Lidija Bojić Čačić, voditeljica odjela za edukaciju i razvoj trenera Hrvatskog rukometnog saveza; kao i mag. psych. Luka Škrinjarić, sportski psiholog i dopredsjednik Sekcije za psihologiju sporta i tjelesnog vježbanja Hrvatskog psihološkog društva te novinar Večernjeg lista Dražen Brajdić Sportskih psihologa u Hrvatskoj je trenutačno malo, iako brojka lagano raste. Jednako tako, nije više rijetkost da psiholozi rade sa sportašima, kao i da sportašice i sportaši potraže pomoć, savjet stručnjaka. Štoviše, i mediji se znaju zanimati kako se sportaši nose sa stresom, kako ga proživljavaju i nadvladavaju, koliko su psihološki opterećeni. No, treneri... Za njih malo tko pita, a nažalost i velik se broj trenera nerado i vrlo rijetko javljaju za psihološki savjet, pomoć.

- U posljednjih desetak godina, za određenu vrstu psihološke pomoći nam se javilo 1000 sportaša, ali i samo dvadesetak trenera - riječi mag. Luke Škrinjarića samo potvrđuju prvotnu tezu. Dapače, potkrijepila ju

je dodatno i dr. Davorka Herman Mahečić. Na pitanje moderatorice tribine, dr. Renate Barić, koliko se često treneri javljaju, stigao je odrješit odgovor:

- Nikad! A problemi počinju polako, ne buknu odmah. Prvo nesanica, pa povišeni tlak, zatim recimo gastritis, a najgora je varijanta kad nam jave da je netko od trenera u koronarnoj jedinici. Tog se najviše bojimo i to znači da se nije reagiralo na vrijeme. Međutim, rijetko kad ćete čuti trenera da se žali. Jesu oni inače često emotivni i glasni, ali to je više dio folklora i to čine više u misiji sportaša, a ne u misiji svojeg ventiliranja. Više je različitih oblika stresa, pritiska s kojim se nose, suočavaju treneri. Na jedno od njih je upozorio je vaterpolski izbornik Ivica Tucak:

- Miks-zona! To je zločin! Zločin prema sportu, sportašima i trenerima. Pazite, nakon utakmice, puls vam je na 200-300 i ja sad trebam davati neku suvislu izjavu, a još posebno nakon poraza. Najradije bi razbio tu kameru. Ma, nije jednostavno ni nakon pobjede jer treba ipak smiriti emocije, ja već razmišljam o sljedećoj utakmici, a trebam dati neku izjavu. Koja mora biti mudra. Onako vruć. Nisi svoj. Ja samom sebi nakon poraza ne mogu pomoći, a kako onda davati izjavu... Gimnastički izbornik Vladimir Mađarević iznio je neke svoje primjere.

- Velika je razlika što je naš sport pojedinačan i još k tomu imamo samo jedan pokušaj. Mi nemamo dva slobodna bacanja ili četiri četvrtine. Samo jedan pokušaj i gotovo. Sad si zamislite taj stres. Na Olimpijskim igrama u Parizu razlika između drugog i šestog mjesta bila je jedna desetinka. Jedna desetinka!

Moj sportaš je bio šesti, a desetinka je falila do drugog mjesta. Ja nisam bio zadovoljan ni kako su suci to ocijenili i osjetio sam strašnu fizičku bol. Otišao sam u hotelsku sobu i skvrčen ležao jedno pola sata do sat vremena, sve dok me nije prošla bol u prsima. U Hrvatskom rukometnom savezu već neko vrijeme rade ponešto po ovom pitanju.

- Imamo godišnji seminar u Poreču, na kojem je jedno predavanje baš na ovu temu. Mislim da smo i prvi u Hrvatskoj koji radimo poseban priručnik za roditelje jer i oni znaju biti problem. Ponekad sjednem na utakmicama najmlađih uzrasta i ne možete vjerovati što su sve roditelji u stanju izgovoriti. „Vise” na ogradi, viču dok im dijete zbunjeno trči, više ne zna na koji će gol. Strašno! - jedan je od primjera koji je navela dr. Lidija Bojić Čačić.

Novinar Večernjeg lista Dražen Brajdić je naglasio:

- Sport i mediji ne mogu jedan bez drugoga, ali upravo način na koji se novinari prikazuju u javnosti oblikuje i viđenje o njima.

RIJETKO KAD ĆETE ČUTI TRENERA DA SE ŽALI. JESU ONI INAČE ČESTO EMOTIVNI I

GLASNI, ALI TO JE VIŠE DIO FOLKLORA I

TO ČINE VIŠE U MISIJI SPORTAŠA, A NE U MISIJI SVOJEG VENTILIRANJA.

(DAVORKA

HERMAN MAHEČIĆ)

Pred kraj gotovo dvosatne tribine, dr. Herman Mahečić je istaknula:

- Mi u Hrvatskom olimpijskom odboru prepoznali smo problem i odlučili kako se moramo tome posvetiti. Moramo svi zajedno odagnati tu neku gotovo pa stigmu traženja psihološke pomoći ili savjeta. Neće nitko zbog toga prestati biti alfa mužjak, već upravo suprotno, pokazat će veliku hrabrost i samosvijest. Nedavno je HOO potpisao ugovor o suradnji s Hrvatskom psihološkom komorom. Ulazimo sve više u tu sferu.

Za kraj, još jedna odlična poruka, upravo dr. Herman Mahečić :

U sportu “bildamo” mišiće, ali tako trebamo i um.

Problem su sportski objekti i nedovoljno termina

Šibenik je dobio titulu Europskog grada sporta za 2026. godinu, a zadnja prava sportska dvorana je izgrađena 1972. To je dvorana na Baldekinu u kojoj su ponikle i svjetske košarkaške veličine Dražen Petrović, Danira Bilić i Dario Šarić

Piše: MARIN ŠAREC

Foto: Javna ustanova Športski objekti Šibenik

Na spomen sporta u Šibeniku mnogi će prvo pomisliti na Dražena Petrovića, Daniru Bilić ili Pericu Bukića što je, dakako, sasvim očekivano budući da je riječ o svjetskim, a ne samo hrvatskim sportskim veličinama.

Grad i županija u kojoj su stasali navedeni, ali i brojni drugi vrhunski sportaši, usprkos nedostatku sportske infrastrukture i ostalim novodobnim problemima, i danas imaju puno toga s čime se mogu pohvaliti. Razgovarali smo s Antom Tanfarom, dugogodišnjim glavnim tajnikom Zajednice sportova Šibensko-kninske županije, a danas koordinatorom lokalnih sportskih zajednica pri Hrvatskom olimpijskom odboru.

- U našoj županiji imamo 5610 registriranih sportaša (do 18 godina). Oni stariji od osamnaest koji igraju i treniraju u klubovima, uglavnom su prolazni. Primjerice, košarkaški klub dovede 3-4 igrača, ali oni brzo i odu. Kod nogometnih klubova isto tako. Imamo i 31 registriranog parasportaša u svim kategorijama... Što se tiče udruga, one djeluju po općinama i gradovima, a mi ih u županiji imamo pet. Od tih pet gradova u četiri grada postoje zajednice sportova osim u Skradinu gdje nema dovoljno klubova. Tako u Kninu djeluje 28 klubova, u Vodicama 20, u Drnišu 15 i u Šibeniku 52. To je preko 100 klubova koji su i članovi svojih matičnih saveza - kaže Tanfara.

PAD MOMČADSKIH SPORTOVA

Bez uljepšavanja opisuje trenutno stanje kvalitete sporta u županiji, ističući što je dobro, ali ukazujući i na ono loše: - Šibenik je, kao centar županije, u određenom padu što

se tiče momčadskih sportova. Dolaskom privatnika koji gledaju samo svoju korist, HNK Šibenik je iz najvišeg ranga ispao u četvrtu ligu. Košarkaši se trenutačno bore za opstanak, no iako to spominjem u negativnom kontekstu treba znati da je u sportu sve relativno. Jako je teško gradu veličine Šibenika zadovoljiti primjerice prvoligaški nogometni klub, jer, osim što u toj ligi moraš poštivati brojna pravila, igrači su preskupi. Sve to je veliki trošak lokalnim jedinicama. Privatni poduzetnici ulažu simbolično, a državne firme daju svakom isto. Klubovi su, tako, ovisni o proračunu grada i županije što je teško održati. Što se tiče košarke, Šibenik je nesumnjivo košarkaški grad - i danas okosnicu hrvatske košarkaške reprezentacije čine Šibenčani –Dario Šarić, Roko Badžim i Krešimir Radovčić. Nekad najbolja europska košarkašica Danira Bilić predsjednica je Stručnog savjeta za žensku košarku pri Hrvatskom košarkaškom savezu, izbornik košarkašica je Stipe Bralić, a pomoćnica mu je Korana Longin, također iz Šibenika.

U Vodicama imamo dobar ženski košarkaški klub koji na visokoj razini djeluje već 20 godina, a sada se tamo budi i rukometni klub.

Na pitanje kako je u pojedinačnim sportovima odgovara:

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA VEĆ TREĆU GODINU DOBIVA OKO 350 000 EURA, ŠTO JE IZNOS VEĆI OD NAŠEG IZVORNOG PRORAČUNA KOJI JE 270.000 EURA.

ZNAČI, ŽUPANIJSKI SPORT DOBIVA VIŠE OD MINISTARSTVA NEGO OD ŠIBENSKOKNINSKE ŽUPANIJE, ALI JE POZITIVNO ŠTO SVAKE GODINE TA SREDSTVA RASTU.

- Dugi niz godina smo imali svjetsku prvakinju u kickboxingu, Nives Radić (Šibenik). Kninjanka Matea Jelić je olimpijska pobjednica u taekwondou. Trenirala je u TK DIV iz Knina, pa je prešla u splitski TK Marjan. U Kninu je i Marko Čeko koji je 2020. bio prvak Hrvatske u skoku u dalj te na 100 i 200 m, a u Kninu je i odlična mlada skakačica u dalj Daniela Jelić. Oboje treniraju u AK Sv. Ante iz Knina...

ŠIBENIKU NEDOSTAJE MULTIFUNKCIONALNA DVORANA

Sportski objekti, odnosno sportska infrastruktura, veliki su problem sporta, ne samo u Šibensko-kninskoj županiji. - Sve naše županije, odnosno svi gradovi i čitav sport imaju problema s nedostatkom sportske infrastrukture, odnosno s nedovoljno termina za ozbiljno bavljenje sportom. Recimo, u Šibeniku su u sportskim dvoranama termini za trening do ponoći, što znači da je iskorištenost objekta maksimalna. Tako je svugdje osim u Vodicama koje imaju dvije sportske dvorane pa su korisnici zadovoljni terminima. Šibenik je 2026. godine dobio titulu Europskog grada sporta, a zadnja prava sportska dvorana je izgrađena 1972. godine. To je dvorana na Baldekinu u kojoj su ponikle i svjetske košarkaške veličine - Danira Bilić, Dražen Petrović i Dario Šarić… Tu mislim na dvorane u vlasništvu grada, ne govorim o školskim dvoranama. Znači, Šibeniku nedostaje jedna multifunkcionalna dvorana gdje istovremeno mogu trenirati dva, tri kluba. Nismo domaćini velikih sportskih priredbi jer naša infrastruktura ne zadovoljava moderne zahtjeve. Dvorana na Baldekinu, iako totalno obnovljena (čak i energetski), s dodatnim stolcima prima samo tisuću ljudi, pa je premala za važnije utakmice, a i nedostaje termina za trening. Što se tiče drugih gradova, Knin je solidno pokriven sportskim objektima, imaju i pravu atletsku stazu, za razliku od Šibenika koji je uopće nema (atletski klub se samo bavi cestovnim trčanjem) a nekoć je imao prvaka bivše države u desetoboju, Vilima Rimca. Što se tiče ostalih sportova, bazen ima jedino Šibenik i to je zadovoljavajuće jer ima i otvoreni i natkriveni. Tu treniraju VK Solaris i tri plivačka kluba. Nedostataka ima dosta, ali ipak pomalo ide nabolje. Svi

sportski objekti u Šibeniku su obnovljeni u proteklih deset godina. Uz dvoranu na Baldekinu, obnovljen je i sportski centar Ljubica u Crnici. U tu dvoranu za borilačke sportove uloženo je oko 600 000 eura, izgleda fantastično, ima

hlađenje i grijanje i sve što je potrebno. Drniš pak ima jednu školsku dvoranu... Nogometna igrališta u manjim mjestima su u dosta lošem stanju i na tom planu trebaju raditi svi - od općina i gradova do države – kaže Tanfara.

DOBRA ŠIBENSKA EKIPA ZA NATJEČAJE

Ni priča o financiranju sporta nije u Šibensko-kninskoj županiji bitno drukčija negoli u ostatku Hrvatske: - U velikoj većini sve ove klubove financiraju matični gradovi i općine, a Zajednica sportova županije samo malo pripomaže i subvencionira ih sa sredstvima koja nisu velika. Međutim, sve županije od Ministarstva turizma i sporta od 2023. godine dobivaju sredstva za razvoj sporta u lokalnim sredinama. Tako naša županija već treću godinu dobiva oko 350.000 eura, dok je naš izvorni proračun 270.000 eura. Znači, županijski sport dobiva više od Ministarstva nego od Šibensko-kninske županije, ali je pozitivno što svake godine ta sredstva rastu. To se odnosi i na gradove koji financiraju svoje sportove – Knin, Vodice, Drniš i Šibenik. Dosta se sredstava povlači iz Europske unije. Šibenik je u tome jako uspješan, ima dobru ekipu koja se javlja na sve te natječaje, kao i natječaje Ministarstva turizma i sporta. Što se tiče privatnih sredstava, nitko neće ulagati u nešto društveno, odnosno javno, ako od toga nema koristi. Privatnici sponzoriraju sportske klubove i doniraju im, ali u same sportske objekte ne ulažu - zaključuje Ante Tanfara.

ZAJEDNICA SPORTOVA GRADA KNINA PRIMJER KAKO OSIGURATI DODATNA SREDSTVA ZA SPORT

Na novoj dužnosti koordinatora lokalnih sportskih zajednica pri HOO-u Ante Tanfara će za cilj imati edukaciju u manjim sredinama i privlačenje više sredstava iz drugih izvora u lokalni sport. - Već nekoliko godina, na inicijativu glavnog tajnika HOO-a Siniše Krajača i direktora lokalnih sportskih zajednica Hrvoja Balena, postoji odlična suradnja među lokalnim sportskim zajednicama. Tri ili četiri puta godišnje organiziraju se radni sastanci, na različitim mjestima i s različitim temama. Tu budu nazočni svi ljudi iz lokalnih sportskih zajednica i tu se praktički razmjenjuju iskustva. Biramo lokacije gdje sport možda i nije naročito razvijen, pa kad se svi ti ljudi tamo pojave zainteresiraju se i mediji. Osobno obilazim manje sportske zajednice koje nisu dovoljno educirane da bi se, primjerice, javile na natječaj ministarstva. Ima zajednica u kojima ne znaju ni što sve financira HOO. A tu su i europski fondovi, pa razmjena sportaša… za sve se mogu dobiti neka sredstva. Kada je riječ o osiguravanju financijskih subvencija, tu je odlična Zajednica sportova Grada Knina s glavnim tajnikom Brunom Rašićem koji prati i aplicira na sve natječaje. Od Grada dobije oko 280 000 eura za 28 sportova koji tamo djeluju, a još tri puta više sredstava iz ostalih izvora! Rašić bi na sljedećem sastanku LSZ-a trebao održati predavanje na temu “Kako pratiti javne natječaje svih institucija” – kaže Tanfara.

“Igranje za Hrvatsku davalo mi je posebnu energiju”

Goran Ivanišević, ljevoruki genijalac iz

Splita, na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. osvojio je broncu i u singlu i u paru.

A put do tih medalja bio je zaista trnovit

Piše: GORDAN GABROVEC; foto: HOO (arhiv); CROPIX/ Antonio Balić

Da se 2001. nije dogodilo “Čudo u Wimbledonu”, mnogo bi toga u životu Gorana Ivaniševića bilo drugačije, kao i pogled na njegovu karijeru. Upitno je bismo li danas mogli napisati da je prvi hrvatski član Teniske kuće slavnih. Srećom, 2001. se doista dogodila, iako i danas djeluje kao najljepši san. No, nije to bilo prvo čudo koje je ljevoruki genijalac iz Splita izveo u svojoj karijeri.

Devet godina prije (samo tri tjedna nakon što je u prvom od svoja četiri wimbledonska finala izgubio meč u pet setova od Andrea Agassija i umjesto pehara s ananasom na vrhu osvojio samo utješni “pjat”), 20-godišnji mladić je izveo svoje prvo čudo postavši prvi osvajač olimpijskog odličja za Hrvatsku. Unatoč mladim godinama, Ivanišević nije bio debitant na Igrama u Barceloni. Svoja je prva iskustva skupljao četiri godine ranije - olimpijac je postao prije nego što će proslaviti 17. rođendan. - Seul 1988. mi je pomogao, jer sam tad u Barceloni znao što me očekuje. No, to su bile dvije potpuno različite priče. U Seulu sam bio golobradi mladić, debitant, a u Barcelonu sam došao kao jedan od favorita za medalju.

U Seulu sam bio dio jugoslavenske reprezentacije, a u Barceloni smo igrali za Hrvatsku - kazao je. Njegovi nastupi, kako u pojedinačnoj konkurenciji, tako i u paru s Goranom Prpićem, kao i oni muške košarkaške reprezentacije, u ratom opterećenoj hrvatskoj svakodnevici, doživljavani su kao bijeg od surove stvarnosti i kao najava ljepše budućnosti.

Za Ivaniševića je prvi vrhunac sudjelovanja na Igrama u Barceloni došao već na svečanom otvaranju kad je s hrvatskim barjakom u ruci predvodio delegaciju u defileu atletskom stazom olimpijskog stadiona na Montjuicu.

- To je, uz wimbledonsku pobjedu, vjerojatno najveći trenutak u mojoj sportskoj karijeri, predvoditi prvu hrvatsku olimpijsku reprezentaciju pred svim tim ljudima i stotinama milijuna onih koji su to gledali širom svijeta. Bili smo vrlo srdačno dočekani. Bilo je to nešto zadivljujuće - prisjeća se.

GORAN JE POSTAO PRVI TENISAČ KOJI JE POBIJEDIO U ČETIRI MEČA ZAREDOM U PET SETOVA! I DANAS, GOTOVO 34 GODINE POSLIJE, REKORD I DALJE STOJI.

MUKE PO GORANU

A onda su uslijedile “Goranove muke”. Od prvog kola, u kojem je morao prekovremeno raditi za pobjedu protiv prilično anonimnog Portugalca Bernarda Mote, iako je osvojio prva dva seta. U drugom kolu je protiv Nizozemca Paula Haarhuisa nakon tri seta bio u zaostatku, ali je onda relativno lako osvojio preostala dva i time stigao do osmine finala i dvoboja sa Švicarcem Jakobom Hlasekom. - Ne znam kako sam ga pobijedio. U tom mi je meču bilo najteže, u četvrtom setu čak je servirao za pobjedu. Bilo je užasno vruće, nisam se više mogao kretati, hvatali su me grčevi, baš sam se loše osjećao. I onda mi je on darovao gem. Tu sam se malo „dobio“, ali smo onda igrali još sat i pol i peti set.

Set koji je završio 9-7 za Gorana, baš kao i onaj peti protiv Patricka Raftera devet godina poslije u finalu Wimbledona. No, nakon pobjede nad Hlasekom, Goran je tek bio u četvrtfinalu i pred novim iskušenjem.

Francuz Fabrice Santoro je tijekom karijere zaradio nadimak “čarobnjak”, zbog drugačijeg načina na koji je

OI Barcelona 1992. - Goran Ivanišević i Goran Prpić

igrao tenis. Ivanišević je u tom meču koji je pobjedniku donosio najmanje olimpijsku broncu, prvi put morao loviti zaostatak od dva seta i spašavati meč-lopte u petom setu. Srećom, tada su se na olimpijskim turnirima još uvijek svi mečevi igrali na tri osvojena seta, jer da nije bilo tako, za Gorana bi turnir završio već u drugom kolu.

- Tih pet setova koji put odmogne, a koji put, eto, i pomogne - iskreno će Goran. Pomoglo mu je još nešto. - Činjenica da igram za Hrvatsku davala mi je neobjašnjivu snagu. Bio sam toliko puta blizu ispadanju iz turnira, ali sam uvijek pronalazio tu dodatnu energiju.

„ISKOPANA“ ODLIČJA

Goran je postao prvi tenisač koji je pobijedio u četiri meča zaredom u pet setova! I danas, gotovo 34 godine poslije, rekord i dalje stoji. Nažalost, na polufinalni dvoboj protiv Švicarca Marca Rosseta stigao je s gotovo ispražnjenim spremnikom “goriva”.

- Bio sam baš umoran, ali i on je igrao jako dobro. Srećom, igranje meča za broncu uvedeno je tek poslije Igara u Barceloni...

Neosporno je da je Goran i tu medalju, kao i onu u paru s imenjakom Prpićem, natopio znojem. Ili, kako je to lijepo sročio Neven Bertičević, legenda sportskog novinarstva koji je vidio i opisao sve najvažnije Goranove mečeve: “On svoje medalje nije osvojio - on ih je iskopao”. Naravno da mu je žao što je ostao bez energije u pojedinačnom polufinalu, ali danas još i više žali za plasmanom u finale igre parova koje je njemu i Prpiću pobjeglo za dlaku u petom setu polufinala protiv Južnoafrikanaca Waynea Ferreire i Pietera Norvala. - Na break-loptu u petom setu sam “zas...” retern - tipičan je ivaniševićevski komentar odlučujućeg momenta tog meča. Barcelona je bila i ostala Goranov olimpijski vrhunac, iako je na Igre 1996. u Atlanti došao nakon najbolje sezone u karijeri. Ipak, wimbledonska “rana”, poraz u četvrfinalu od Jasona Stoltenberga, još nije zacijelila.

- Nije to nešto za pohvaliti se, ali u Atlantu nisam došao dovoljno spreman. Poslije Wimbledona sam uzeo pauzu, trebalo mi je da “pročistim mozak”... Te Igre su mi ostale u sjećanju i kao najlošije organizirane od svih na kojima sam bio.

Ipak, i u takvom stanju je u parovima sa Sašom Hiršzonom došao nadomak odličju (do četvrtfinala), uvijek je bio čovjek koji će sve dati za ekipu. Ipak, iz Atlante su ostale neke drage uspomene.

- Na tim sam igrama najviše gledao ostale događaje, pratio sam rukometaše. Tamo i u Sydneyju sam bio navijač. Zaslužio sam medalju za navijanje - duhovito je zaključio.

ČETIRI OLIMPIJSKA TURNIRA NA ČETIRI KONTINENTA

Sydney 2000. je iskoristio za svoj olimpijski oproštaj, ali i za predstavljanje nove generacije s Firula, tada 16-godišnjeg Marija Ančića.

- Bio sam sretan što sam ga uspio dovesti na Igre, što su nam dali pozivnicu za parove. Bio je mlad, to mu je bilo dobro iskustvo. Bilo mi je drago što smo igrali skupa. Priznaje da mu tenis na tim Igrama nije bio najvažniji.

- Tamo sam više razmišljao o dizanju utega, zbog Nikolaja Pešalova. Mislim da u toj medalji imam nešto zasluga. Ivanišević je tijekom karijere igrao na četiri olimpijska turnira koji su održani na četiri različita kontinenta. I uvijek, čak i onda kada je bilo najteže, uživao je u njima.

- Značili su mi puno ti nastupi na Olimpijskim igrama. To je nešto potpuno drugačije od naših uobičajenih turnira. Upoznao sam mnoštvo sportaša. Poseban je osjećaj biti olimpijac, doći na OI, osjetiti taj duh. Naravno, one Igre ‘92., gdje sam nosio zastavu, prve za Hrvatsku, bile su posebne i nezaboravne.

I zato ne čudi da je na pitanje gdje bi svrstao olimpijska odličja na ljestvici svojih sportskih postignuća, kao iz topa ispalio:

- Na drugo mjesto, odmah iza Wimbledona. Dva čuda, jedno do drugoga.

DATUM I MJESTO ROĐENJA: 31. rujna 1971., Split

ODLIČJA: OI Barcelona 1992. (bronca pojedinačno i bronca u parovima)

NAJBOLJI PLASMAN NA SVJETSKOJ ATP

LJESTVICI: 2. mjesto (4. srpnja 1994.)

Lažna slika stvarnosti

Najistaknutija figura kontroverznih

berlinskih Igara bio je američki atletičar

Jesse Owens koji je osvojio četiri zlatne medalje - u utrkama na 100 i 200 metara, u skoku u dalj te u štafeti 4 x 100 metara

Olimpijske igre u Berlinu 1936. godine zauzimaju posebno mjesto u olimpijskoj povijesti. Za razliku od nekih drugih Igara koje su politički ili tragični kontekst dobile naknadno, ove Igre su od samoga početka bile oblikovane i provedene kao politički projekt. Upravo su kao takve i ostale zapamćene, kroz jedan paradoksalni naziv - nacističke olimpijske igre. Naziv je i paradoksalan i kontradiktoran jer su doktrina nacizma i filozofija olimpizma u svojoj biti duboko nespojive, no zapravo vjerno opisuje ovaj događaj. Nacisti su naravno potpuno prezirali sve ono što Olimpijske igre predstavljaju, pa su inicijalno bili i protiv Igara u Njemačkoj (domaćinstvo su naslijedili od prethodne vlasti). No režim je vrlo brzo prepoznao njihov propagandni potencijal i pretvorio ih u ključni državni projekt – sredstvo za učvršćivanje vlasti unutar zemlje i međunarodnu legitimaciju. Igre su postale dotad najskuplje u povijesti: službeno je potrošeno oko 42 milijuna reichsmaraka, dok se procjenjuje da je stvarni trošak, uključujući infrastrukturu, premašio 100 milijuna.

UKLONJENI SVI ANTISEMITSKI NATPISI

Igre su okupile 49 država i više od 4000 sportaša, što je bio najveći broj sudionika u dotadašnjoj povijesti Olimpijskih igara. Tijekom dva tjedna natjecanja berlinska borilišta posjetilo je oko četiri milijuna gledatelja, dok su milijuni diljem svijeta pratili događaje putem radija. Prvi put u povijesti OI natjecanja su djelomično prenošena i putem televizije. Prijenosi su se gledali u posebnim javnim dvoranama

(Fernsehstuben), a procjenjuje se da je oko 150.000 ljudi tijekom Igara koristilo ovu novu tehnologiju.

Olimpijske igre u Berlinu bile su vrhunac onoga što je već bilo isprobano i testirano na ZOI u GarmischPartenkirchenu, ali u daleko većem, monumentalnijem i ambicioznijem obliku. Sve je bilo podređeno stvaranju dojma moderne, uređene i moćne države. Ključna riječ pritom je dojam, odnosno privid, jer organizatori su vrlo dobro znali da stvaraju pomno konstruiranu, ali lažnu sliku stvarnosti.

Primjerice, napušteni poslovni prostori u Berlinu privremeno su iznajmljivani po sniženim cijenama kako bi se stvorio privid gospodarskog prosperiteta.

Gostoljubivost je također bila pažljivo organizirana: uvedene su pristupačnije cijene brodskog i željezničkog prijevoza iz europskih zemalja, osigurani su posebni, jeftiniji hotelski aranžmani, u mjenjačnicama je uveden povoljniji tečaj za strane goste, a izdana je i izričita direktiva da gosti, odnosno stranci svuda moraju imati prednost i, na primjer, ne smiju čekati u redovima na javnim mjestima.

Ali ono što je u toj pažljivo izgrađenoj slici najviše uznemiravalo jest takozvana „privremena normalizacija“.

Svi antisemitski natpisi i otvoreni oblici diskriminacije potpuno su uklonjeni iz javnog prostora. Tako su se u

Piše: ANA POPOVČIĆ

Štafetno prenošenje olimpijskog plamena

Luz Long i Jesse Owens

izlozima berlinskih knjižara toga ljeta ponovno nakratko pojavile knjige zabranjene još od 1933. (npr. romani autora poput Thomasa Manna i Stefana Zweiga), policiji i medijima naloženo je da izbjegavaju svaki incident koji bi mogao narušiti međunarodni ugled Njemačke, a policiji je posebno naređeno da privremeno zažmiri na pojave koje su inače bile strogo kažnjavane - poput prostitucije, pa čak i na prisutnost stranaca homoseksualnih sklonosti (istina, domaći homoseksualci ni u tom razdoblju nisu bili pošteđeni progona).

OWENSOVA ČETIRI ZLATA

Sama organizacija Igara bila je besprijekorna i predstavljala je demonstraciju logističke moći nacističke države. Središnji prostor bio je novoizgrađeni olimpijski stadion,

dio velikog kompleksa Reichssportfeld, koji je projektirao arhitekt Werner March. Stadion je imao kapacitet od oko 100.000 gledatelja, dok je golema travnata površina Maifeld mogla primiti više od 250.000 ljudi, što pokazuje da je kompleks bio zamišljen i za masovne političke manifestacije. Izgradnja olimpijskog sela bila je jedan od najimpresivnijih organizacijskih pothvata. Selo se sastojalo od zidanih kuća namijenjenih pojedinim reprezentacijama, a sportašima su bili na raspolaganju restorani, medicinske službe, pošta, banke, čak i kinodvorana. Posebna pažnja posvećivala se prehrani: organizatori su unaprijed slali upitnike o prehrambenim navikama, a neke su reprezentacije dostavljale i vlastite recepte kako bi im se mogla pripremati poznata jela. Veliku novost predstavljalo je i štafetno prenošenje olimpijskog plamena, koje je osmislio Carl Diem. Baklja je pomoću sunčevih zraka po prvi put zapaljena u antičkoj Olimpiji - što je jedna od najvažnijih trajnih inovacija ovih Igara - i potom prenesena do Berlina kroz sedam država. U štafeti je sudjelovalo oko 3400 trkača, koji su tijekom 12 dana prešli više od 3000 kilometara. Što se tiče sportskog dijela, odnosno natjecanja, Igre su okupile dotad najveći broj sudionika i zemalja, a sportska razina bila je iznimno visoka - postignuto je više desetaka novih olimpijskih i svjetskih rekorda.

Najistaknutija figura Igara bio je američki atletičar Jesse Owens, koji je osvojio četiri zlatne medalje - u utrkama na 100 i 200 metara, u skoku u dalj te u štafeti 4 × 100 metara. Uvijek se ističe kako su njegovi uspjesi imali posebno simboličko značenje jer su se dogodili pred nacističkim režimom koji je propagirao ideju rasne nadmoći, no svakako treba istaknuti i drugu stranu ove priče koja zapravo savršeno ilustrira kontradikciju berlinskih Igara. Naime, Owens je kasnije izjavio da se u Berlinu zapravo osjećao puno bolje nego u svojoj domovini jer nije doživljavao otvoreno rasno ponižavanje kakvo je redovito doživljavao u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je tada vladao sustav rasne segregacije. Poznata je njegova izjava, često parafrazirana, prema

NJEMAČKI ATLETIČAR LUZ LONG PREDLOŽIO JE OWENSU DA OZNAKU

ZALETA POMAKNE NEKOLIKO CENTIMETARA UNATRAG KAKO BI IZBJEGAO PRIJESTUP. OWENS GA JE POSLUŠAO I KASNIJE OSVOJIO ZLATNU

MEDALJU, DOK JE LONG OSVOJIO SREBRO. NJIHOVO PRIJATELJSTVO OSTALO JE SIMBOL SPORTSKOG FAIRPLAYA I OLIMPIJSKOG DUHA...

POVIJEST OLIMPIJSKIH IGARA: OI BERLIN 1936.

kojoj su ga u Njemačkoj tretirali kao sportaša, dok je u Americi i dalje bio građanin bez jednakih prava. Ironija njegova uspjeha postala je osobito vidljiva po povratku u domovinu. Unatoč četiri osvojene zlatne medalje, Owens nije bio pozvan u Bijelu kuću, a na jednom svečanom prijemu u New Yorku morao je koristiti teretno dizalo jer crncima nije bio dopušten ulazak kroz glavni ulaz hotela.

NAJMLAĐA OLIMPIJSKA POBJEDNICA U POVIJESTI

Uz Owensov nastup u Berlinu veže se i jedna od najljepših priča iz olimpijske povijesti kada je tijekom natjecanja u skoku u dalj njemački atletičar Luz Long dao savjet Owensu. Long mu je predložio da oznaku zaleta pomakne nekoliko centimetara unatrag kako bi izbjegao prijestup. Owens ga je poslušao i kasnije osvojio zlatnu medalju, dok

Olimpijski stadion i olimpijsko selo (fotografija desno)

niz uspjeha započet na prethodnim Igrama (potvrđujući rastuću snagu azijskih reprezentacija), dok je u gimnastici dominirala njemačka reprezentacija. Njemački gimnastičar Konrad Frey osvojio je čak šest medalja, od čega tri zlatne, čime je postao najuspješniji sportaš Igara. Inače njemačka reprezentacija završila na vrhu ljestvice po broju osvojenih medalja, ispred Sjedinjenih Američkih Država, što je dodatno pridonijelo unutarnjem propagandnom učinku Igara.

SPORT I POLITIKA

je Long osvojio srebro. Njihovo prijateljstvo ostalo je simbol sportskog fair-playa i olimpijskog duha... Na program Igara uvedeni su kajak i kanu te košarka, dok je polo pak bio posljednji put dio olimpijskog programa. Prvo olimpijsko košarkaško natjecanje održano je na otvorenom terenu, a finalna utakmica igrana je po jakoj kiši i na blatnjavom terenu. U takvim uvjetima reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država pobijedila je Kanadu rezultatom 19:8, a među gledateljima se nalazio i James Naismith, izumitelj košarke.

Među sudionicima Igara nalazili su se i vrlo mladi sportaši. Posebno se istaknula američka skakačica u vodu Marjorie Gestring, koja je sa samo 13 godina i 268 dana osvojila zlatnu medalju i ostala najmlađa olimpijska pobjednica u povijesti.

U plivačkim disciplinama japanski sportaši nastavili su

OI U BERLINU NISU BILE TEK SPORTSKI DOGAĐAJ, NEGO PRIJELOMNI TRENUTAK U POVIJESTI ODNOSA SPORTA I POLITIKE. NJIHOV USPJEH NIJE BIO SAMO ORGANIZACIJSKI I SPORTSKI, NEGO PRIJE SVEGA PROPAGANDNI — I UPRAVO JE U TOME NJIHOVA TRAJNA POVIJESNA VAŽNOST.

Posebnu ulogu u oblikovanju ostavštine Igara i načina na koji ih danas pamtimo imao je film Olympia redateljice Leni Riefenstahl, jedno od najutjecajnijih djela u povijesti sportske i dokumentarne kinematografije. Film je postavio nove standarde u prikazivanju sporta, a 1938. godine nagrađen je i na filmskom festivalu u Veneciji kao najbolji dokumentarni film. Iako zamišljen kao službeni zapis Igara, film je od početka bio planiran kao ambiciozno umjetničko djelo s jasnom propagandnom funkcijom. Tijekom snimanja razvijene su brojne inovativne metode koje će kasnije postati standard u sportskim prijenosima. Kamere su postavljane na visoke tornjeve, pokretne tračnice i u jame uz borilišta, čime je omogućeno snimanje iz neuobičajenih perspektiva, uključujući niske kutove koji su naglašavali dinamiku pokreta. Za pojedine discipline korištene su podvodne kamere, dok su se za snimanje maratona upotrebljavali pokretni automobili i motocikli s montiranim kamerama.

Uporaba usporenog snimanja i neobičnih kutova omogućila je gledateljima da pokrete sportaša dožive na posve nov način, a mnogi od tada uvedenih načina snimanja postali su standard u kasnijim sportskim prijenosima i dokumentarnim filmovima.

Unatoč impresivnoj organizaciji i sportskim postignućima, politička dimenzija Igara ostaje njihovo ključno obilježje. Berlin 1936. pokazao je u kojoj se mjeri olimpijski pokret može instrumentalizirati u političke svrhe, ali i koliko međunarodna zajednica može biti sklona prihvatiti takvu instrumentalizaciju kada je suočena s uvjerljivo režiranim spektaklom. Posebno je znakovito da su mnogi strani promatrači, novinari i diplomati tijekom Igara izvještavali o dojmovima reda, discipline i gostoljubivosti, dok su istodobno ključni elementi represivnog sustava ostajali skriveni izvan pogleda javnosti.

Upravo je ta pažljivo režirana slika pridonijela stvaranju dojma stabilnosti i normalnosti koji je nacističkom režimu bio iznimno važan. U tom smislu, Olimpijske igre u Berlinu nisu bile tek sportski događaj, nego prijelomni trenutak u povijesti odnosa sporta i politike. Njihov uspjeh nije bio samo organizacijski i sportski, nego prije svega propagandni — i upravo je u tome njihova trajna povijesna važnost.

HRVATSKI ŠPORTSKI MUZEJ

hrvatskog sporta Tradicija & identitet

HRVATSKI ŠPORTSKI MUZEJ (stalni postav)

Ilica 13/I, Zagreb, info@sportski-muzej.hr, 01 4833-483

Cijene ulaznica: Odrasli 10 €; učenici, studenti i osobe starije od 65 g. 6 €; obiteljska ulaznica 22 €; grupna ulaznica (7 – 25 osoba) 7 €; grupna ulaznica učenici, studenti i osobe starije od 65 g. 5 € Besplatno uz predočenje iskaznice ili potvrde: osobe s invaliditetom, hrvatski branitelji, djeca do 7 godina, štićenici i korisnici posebnih ustanova, voditelji organiziranih grupnih posjeta, članovi Hrvatskog kluba olimpijaca, članovi HMD-a i ICOM-a.

Foto: Robert Valai, Sergej Novosel Vučković, Denis Bučar/MDC

Otvorenjem prvog stalnog postava HŠM-a, hrvatski sport napokon dobiva trajno, dostupno i reprezentativno mjesto pamćenja – prostor koji čuva uspomene, slavi postignuća i snažno nadahnjuje buduće generacije

Piše: SERGEJ NOVOSEL VUČKOVIĆ

Hrvatski športski muzej svečano je krajem siječnja otvorio prvi stalni postav, čime je prvi put javnosti predstavljen sustavno oblikovan, kronološki i suvremeno interpretiran prikaz razvoja sporta i tjelesne kulture u Hrvatskoj – od druge polovice 19. stoljeća do današnjih dana. Muzej je dobio svoj prvi reprezentativni izložbeni prostor u Ilici 13/1, u samom središtu Zagreba, potvrđujući svoju ulogu nacionalne ustanove zadužene za očuvanje i prezentaciju hrvatske sportske baštine. Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković otvorio je muzej, istaknuvši kako su uspjesi hrvatskih sportašica i sportaša snažno pridonijeli međunarodnoj prepoznatljivosti zemlje. „Hrvatska je zahvaljujući sportskim uspjesima postala globalni brend. Ovaj muzej baštini tradiciju i identitet hrvatskog sporta te omogućuje da se ta priča trajno sačuva i prenese novim generacijama“, naglasio je Plenković, dodavši kako ulaganje u sport znači ulaganje u zdravlje, vrijednosti i budućnost društva.

Svečanost je uveličao i ansambl Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić koji je izveo hrvatsku himnu Lijepa naša domovino i himnu HOO-a Mi smo prvaci.

Gordan Jandroković, predsjednik Hrvatskog sabora potvrdio je da sport zauzima posebno mjesto u hrvatskom identitetu: „Naši su sportski uspjesi, s obzirom na broj stanovnika, iznimni. Ovaj muzej simbol je zahvalnosti svima koji su desetljećima gradili ugled Hrvatske u svijetu i primjer mladima da se kroz sport uče disciplini, zajedništvu i upornosti.“

uz ostavštinu Franje Bučara, utemeljitelja modernog sporta u Hrvatskoj, čije je nasljeđe bilo poticaj za stvaranje ove jedinstvene institucije. Stalni postav prostire se na dvije etaže i koncipiran je kronološki. U podrumu je cjelina „Utemeljenje i razvoj sporta u Hrvatskoj“ koja prati razvoj tjelovježbe i sporta od razdoblja Austro-Ugarske Monarhije, djelovanja Hrvatskog sokola i Franje Bučara, do širenja sportskih disciplina u 20. stoljeću. Posebno su istaknuti međunarodni uspjesi hrvatskih klubova te doprinos hrvatskih sportaša i sportašica uspjesima reprezentacija. U postavu su zastupljeni i parasport te sport gluhih, kao snažan primjer sporta koji nadilazi prepreke.

PROSTOR SJEĆANJA, DIJALOGA I INSPIRACIJE

U prizemlju je cjelina „Najveći uspjesi hrvatskog sporta od osamostaljenja RH“, s naglaskom na medalje i vrhunske rezultate ostvarene na olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima. Postav pokazuje povezanost sportskih uspjeha s društvenim kontekstom i razvojem sportskog sustava. Predsjednik Upravnog vijeća Hrvatskog športskog muzeja i Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša, naglasio je kako je muzej zamišljen kao živ i otvoren prostor: „Riječ je o modernom, modularnom i prilagodljivom postavu koji će se stalno nadopunjavati i razvijati, u skladu s prirodom sporta kao dinamične i žive djelatnosti“.

Ravnateljica Danira Bilić podsjetila je na zahtjevan proces

POSTAV BLISTA MEDALJAMA

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek ustvrdila je kako stalni postav pokazuje da iza svakog sportskog odličja stoje godine rada i odricanja: „Postav blista medaljama, ali još više pričama o trudu, sustavu i ljudima koji su omogućili te uspjehe. HŠM je važan edukativni i kulturni prostor koji povezuje sport s društvenim i povijesnim kontekstom“. HŠM djeluje više od 70 godina, a od 2003. godine kao samostalna nacionalna muzejska ustanova pod okriljem Ministarstva kulture i medija. Ishodište muzeja vezano je

HŠM U SVOM FUNDUSU ČUVA

GOTOVO 500 000 PREDMETA, DOK STALNI POSTAV OBUHVAĆA

OKO 1000 MUZEJSKIH

PREDMETA, UZ PRIBLIŽNO 500 FOTOGRAFIJA, ARHIVSKIH

ZAPISA I MULTIMEDIJSKIH SADRŽAJA.

realizacije projekta, koji je započeo odobrenjem muzeološke koncepcije 2019. te se odvijao u otežanim okolnostima pandemije i potresa. „Ovo je prostor sjećanja, dijaloga i inspiracije. Posebnu vrijednost postavu daje velik broj donatora – više od stotinu sportaša, sportskih djelatnika, obitelji i institucija – koji su darovali predmete iz svojih karijera i osobnih arhiva“, naglasila je.

Postav je obogaćen multimedijskim i interaktivnim sadržajima, mobilnom aplikacijom za posjetitelje (na AppStoreu i Google trgovini), kao i posebnim prostornim cjelinama poput “Vremeplova” i “Svlačionice”, a u prizemlju je osigurana i oprema za javna događanja, tribine i projekcije.

Goran Jandoković, Andrej Plenković, Nina Obuljen Koržinek, Danira Bilić, Zlatko Mateša i Tonči Glavina

Cvrkut ptica i Laganini... savršena proljetna zvučna kulisa

Sport kao most između naroda

Razgovarala: MIA BAĆIĆ; Foto: arhiv Veleposlanstva Hrvatske u Australiji, Sophia Brady

RDolazak naših sportaša ima iznimno važnu ulogu u povezivanju s hrvatskom zajednicom – kaže naša veleposlanica u Australiji i Novom Zelandu Betty Pavelich

Nj. E. Betty Pavelich, s članovima Hrvatskog nogometnog saveza prilikom održavanja nogometnog kampa za dijasporu 2024. godine

ođena Zagrepčanka Betty Pavelich preuzela je dužnost veleposlanice RH u Australiji i Novom Zelandu u studenom 2018. Još kao dijete s obitelji se preselila u Toronto i dugo živjela u Kanadi, da bi se potkraj 2005. vratila u Hrvatsku gdje je, kao samohrana majka, odgojila svoje troje djece. U prosincu te iste godine pridružila se hrvatskoj diplomatskoj službi kao savjetnica za međunarodnu promidžbu tadašnje ministrice vanjskih poslova i europskih integracija Kolinde Grabar-Kitarović. Iskustvo je imala: 15-godišnju karijeru u kanadskom parlamentu u Ottawi, gdje je bila šefica kabineta i zakonodavna savjetnica nekoliko kanadskih zastupnika. Tijekom svoje diplomatske karijere obnašala je niz visokih dužnosti u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH. Bila je ravnateljica za Sjevernu, Južnu i Srednju Ameriku i Karibe, savjetnica za vanjsku politiku predsjednika Hrvatskog sabora, zamjenica stalnog predstavnika RH pri NATO-u i ravnateljica za Sjevernu Ameriku.

Pavelich je bila i posebna izaslanica ministra vanjskih poslova i europskih integracija na Globalnom summitu žena čelnica (studeni 2007.) i na Konferenciji Europskog instituta za sigurnosne studije o ženama i sigurnosti na Zapadnom Balkanu (listopad 2006.).

Bila je i članica Odbora za javnu komunikaciju NATO-a RH (2006.-2007.) i predstavljala našu zemlju tijekom brojnih pregovora o bilateralnim sporazumima sa SAD-om, Kanadom i Meksikom.

Sport kao diplomatski most odnosno kako sport pomaže u jačanju diplomatskih veza između Hrvatske i drugih država?

Sport je vrlo moćan alat u jačanju diplomatskih veza, jer govori univerzalnim jezikom koji razumiju svi, bez obzira

Nj. E. Betty Pavelich, generalni konzul RH u Sydneyju, Ivica Glasnović uz izbornika Ivicu Tucaka i članove vaterpolskog stožera

na kulturne, političke ili jezične razlike. Kroz sport, države mogu prevladati granice i različitosti, gradeći mostove suradnje i međusobnog razumijevanja. U tom smislu, sport postaje most između naroda, promičući vrijednosti mira, prijateljstva i zajedništva.

Jedan od izvrsnih primjera diplomatske moći sporta je nedavni posjet Australiji braće Sinković, vrhunskih hrvatskih sportaša koji svojim uspjesima ne samo da čine Hrvatsku prepoznatljivom na svjetskoj sportskoj sceni, već također koriste sport kao platformu za izgradnju i jačanje međunarodnih odnosa. Susreti, kako s političkim tako i sportskim liderima,

kreiraju prostor za neformalne razgovore koji često mogu dovesti do konkretnih diplomskih inicijativa i suradnje. Osim braće Sinković, važno je istaknuti i posjet hrvatske vaterpolske reprezentacije krajem 2019. Sydneyju, na poziv Australskog vaterpolo saveza, a tom prilikom održane su i tri prijateljske utakmice s australskom reprezentacijom. Takvi događaji doprinose izgradnji povjerenja i osnaživanju bilateralnih odnosa, čineći sport ne samo alatom za promociju, već i snažnim instrumentom u diplomatskim nastojanjima, što omogućuje dijalog, razumijevanje i suradnju na najvišoj razini.

Pri nedavnom posjetu tadašnjeg potpredsjednika

Vlade i ministra financija dr. Marka Primorca Australiji, nogomet je bila jedna od tema razgovora na sastanku s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane g. Richardom Marlesom?

Točno; osobito su se prisjetili utakmice između RH i Australije na Svjetskom prvenstvu 2006. Zanimljivo je kako je te godine u reprezentaciji RH igralo dvoje australskih Hrvata, dok je u momčadi Australije igralo šestero Australaca hrvatskog podrijetla. Do sada je više od 28 australskih Hrvata igralo za australsku reprezentaciju, a trenutno je izbornik australski Hrvat Tony Popović. Prilikom spomenutog sastanka, dr. Primorac darovao je potpredsjedniku Vlade Marlesu dres Luke Modrića, a g. Marles simbolično je poklonio dres kluba grada Geelonga, koji je zapravo hrvatsko-australski klub.

Koji je značaj dolaska sportaša za hrvatsku zajednicu u Australiji i kako ovakvi događaji utječu na očuvanje identiteta dijaspore?

Dolazak naših sportaša ima iznimno važnu ulogu u povezivanju s hrvatskom zajednicom, jer dijaspora, koliko god bila udaljena, uvijek osjeća duboku povezanost sa svojom domovinom. Ovakvi susreti jačaju kolektivni osjećaj zajedništva i ponosa, koji je temelj identiteta svakog pojedinca u dijaspori. Sportaši svojim prisustvom simboliziraju tu povezanost i pružaju zajednici priliku da se osjeća prepoznatom i važnom. Posjet naših sportaša zajednici u dalekoj Australiji predstavlja i snažan podsjetnik na to da ni jedan Hrvat, ma gdje god bio, nije zaboravljen. Osim toga, ovi susreti stvaraju priliku za obnovu veza i poticanje ponosa zbog pripadnosti hrvatskom narodu. Tako, sport ne samo da doprinosi jačanju tih veza, već i očuvanju identiteta, pružajući prostor za zajednički doživljaj i slavlje hrvatskog naslijeđa. Pohvalila bih napore Hrvatskog nogometnog saveza koji posljednjih godina održava trening kampove za mlađe naraštaje naše zajednice na više lokacija diljem Australije. Ovo je izvrstan način za povezivanje druge ili treće generacije Hrvata s domovinom.

Na koji način Veleposlanstvo RH koristi sport u svojoj diplomatskoj strategiji i koje prednosti vidi u ovakvim inicijativama? Možete li podijeliti primjer koji najbolje pokazuje da sport otvara vrata suradnji i razumijevanja? Veleposlanstvo RH prepoznaje sport kao važan alat u svojoj diplomatskoj strategiji, koristeći ga za jačanje veza i promoviranje hrvatskog identiteta. Hrvatska se s pravom ponosi svojim sportskim uspjesima i globalno priznatim sportašima, a prepoznatljive crveno-bijele kockice postale su simbol ne samo sportskih, već i kulturnih postignuća

naše zemlje. Kroz sport, Veleposlanstvo koristi neformalne susrete kao priliku za izgradnju diplomatskih odnosa. Ovi trenuci opuštenih i neformalnih susreta često otvaraju vrata za dublje razgovore i suradnju na različitim razinama. Jedan od primjera ključne uloge sporta u diplomatskim odnosima jest posjet braće Sinković Generalnoj guvernerki Australije, Nj. E. Sam Mostyn, koja je veliki ljubitelj sporta. Znajući da je Mostyn kao studentica na Australskom nacionalnom sveučilištu trenirala veslanje, prilikom jednog diplomatskog okupljanja sam joj spomenula da u Canberru dolaze naši trostruki zlatni olimpijci u veslanju. Ona se rado pridružila treningu braće Sinković i australskih veslačica na jezeru Lake Burley Griffith u Canberri. Nakon treninga ih je ugostila u svojoj rezidenciji te ih osobno provozala po svom imanju kako bi im pokazala klokane i približila im ono što Australci zovu Kangaroo Diplomacy. Fotografije višesatnog druženja je podijelila i na svojim društvenim mrežama uključujući Instagram na kojem ima približno

80 000 pratitelja. Ovo je izvrstan primjer kako sport povezuje, stvara prilike za neformalne razgovore, te doprinosi jačanju međusobnog povjerenja i razumijevanja, ali i promidžbi naše domovine.

DO

SADA JE VIŠE OD 28 AUSTRALSKIH

HRVATA IGRALO ZA AUSTRALSKU

REPREZENTACIJU, A TRENUTNO JE IZBORNIK AUSTRALSKI HRVAT TONY POPOVIĆ.

Kakva je vizija Hrvatske po pitanju sportske diplomacije u budućnosti i kako planirate dalje koristiti sport kao most između domovine i hrvatskih iseljenika?

Hrvatska vidi sportsku diplomaciju kao jedan od ključnih alata za jačanje međunarodnih veza, promociju nacionalnog identiteta i povezivanje s hrvatskom dijasporom.

Prepoznatljivost naših kockica na hrvatskim dresovima, šalovima, pa čak i tenisicama, je nešto što diplomatski predstavnici redovito koriste u promidžbi RH na javnim okupljanjima u Australiji (npr. na Nacionalnom multikulturalnom festivalu u Canberri), a isto uvijek izaziva pozitivne reakcije građana. Sport unaprjeđuje reputaciju Hrvatske na globalnoj razini organizacijom međunarodnih sportskih događanja, podrškom sportskim inicijativama u zemljama s velikim brojem Hrvata i izgradnjom sportskih veza između Hrvatske i iseljenika. Već spomenuti primjer je i održavanje nogometnih kampova za dijaspore. Delegacija Hrvatskog nogometnog saveza, predvođena predsjednikom Komisije za dijasporu i članom Izvršnog odbora HNS-a Antom Kulušićem, tehničkim direktorom

A i U-21 reprezentacije Stipom Pletikosom i glavnim instruktorom Petrom Krpanom, boravila je u Australiji nekoliko godina zaredom i sudjelovala u radu kampova za dijasporu u Sydneyju i Melbourneu, a na treninzima je ukupno sudjelovalo više stotina djece iz brojnih hrvatskih klubova iz ova dva australska grada.

U tom kontekstu, poželjno je nastaviti i jačati suradnju s međunarodnim sportskim organizacijama, poticati razvoj sportskih talenata u dijaspori i povezivati ih s domovinom, te stvarati zajedničke sportske platforme koje okupljaju Hrvate diljem svijeta. Kroz te inicijative, sport postaje još važniji most koji povezuje domovinu i iseljenike, stvarajući prilike za međusobnu suradnju, promociju hrvatske kulture i jačanje zajedništva.

Kad sport postaje diplomacija

Hrvatski veslački junaci Martin i Valent Sinković nedavnim putovanjem u Australiju dokazali su da sport može nadvladati udaljenosti i pretvoriti oceane u mostove

Piše: MIA BAĆIĆ

Foto: arhiv Veleposlanstva Hrvatske u Australiji

Usvijetu u kojem se granice

često čine nevidljivima, a udaljenosti velikima, sport ostaje jedno od rijetkih mjesta na kojem se ljudi istinski povezuju. Veslači Martin i Valent Sinković, simboli hrvatske upornosti, izvrsnosti i zajedništva, u studenome 2025. pokazali su koliko taj duh može daleko doprijeti – sve do Australije. Njihov nastup na međunarodnoj regati The Golden Oar u Canberri, uz podršku HOO-a i hrvatske zajednice u Australiji, bio je više od sportskog događaja. Bio je to primjer kako sport može postati diplomatski most između dviju zemalja i snažan podsjetnik koliko emocija, ponosa i identiteta nosi hrvatski dres – čak i na drugom kraju svijeta.

ZLATNO VESLO NA JEZERU BURLEY GRIFFIN

Na slikovitom jezeru Lake Burley Griffin, u srcu australske prijestolnice, početkom studenoga 2025. održana je regata The Golden Oar, događaj koji je na jednom mjestu okupio raznovrsne posade, ali i ideje ravnopravnosti, raznovrsnosti, zajedništva i suradnje. Posebnost ove regate jest što su sve posade mješovite, sastavljene od muškaraca i žena koji zajedno nastupaju u različitim disciplinama.

- Uvijek nam je čast predstavljati Hrvatsku, bez obzira na to gdje veslamo. Dolazak u Australiju je, osim sportskog izazova, bio i prilika da osjetimo koliko snažna i povezana može biti naša zajednica izvan domovine - rekao je Martin. Njegov brat Valent nadovezao se riječima koje najbolje opisuju duh ovog putovanja:

- Ovo putovanje doživljavamo kao spoj sporta i emocija –veslati tisućama kilometara od kuće, a osjetiti toplinu naših ljudi, za nas ima posebno značenje. To je trenutak kad shvatite da sport doista povezuje.

SKROMNOST, PREDANOST I ZAJEDNIŠTVO

Od samih početaka karijere, braća Sinković sinonim su za predanost, disciplinu i vrhunac sportskog profesionalizma. U svojoj bogatoj karijeri osvojili su četiri olimpijske medalje – jednu srebrnu i tri zlatne. Srebro su osvojili na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. u četvercu na pariće, dok su se već četiri godine kasnije, na OI u Riju 2016., okrunili zlatom u dvojcu na pariće. Svoj su olimpijski sjaj potvrdili i na OI u Tokiju 2020. (održanima 2021.), gdje su osvojili zlato u dvojcu bez kormilara, a povijest su ponovili i na OI u Parizu 2024., osvojivši treće olimpijsko zlato, ponovno u dvojcu bez kormilara. Time su postali jedini veslači u povijesti koji su osvojili olimpijsko zlato u dvije različite discipline, te među rijetkima u svijetu koji su osvajali zlatne medalje na trima uzastopnim Igrama. Osim olimpijskih uspjeha, u vitrini braće Sinković nalazi se i devet naslova svjetskih prvaka te brojne europske medalje. Sve je to potvrda dugogodišnje dominacije u svjetskom veslanju. No, unatoč sportskim uspjesima, njihova najveća snaga uvijek je bila skromnost, predanost i zajedništvo – vrijednosti koje su postale zaštitni znak hrvatskog olimpizma.

SPORTSKA DIPLOMACIJA U PRAKSI

Australija je zemlja koja sport duboko doživljava kao dio svoje kulture, ali i kao alat međunarodnog dijaloga. Svojom strategijom Sports Diplomacy Strategy 2032+, Australija koristi sport kako bi gradila prijateljstva, širila kulturnu suradnju i promovirala zajedničke vrijednosti. U tom kontekstu, hrvatski olimpijci stigli su u Canberru ne samo kao natjecatelji, nego i kao ambasadori hrvatskog sporta i kulture.

Njihov dolazak pratili su brojni mediji, a australska javnost ih je dočekala s poštovanjem i divljenjem prema njihovim sportskim dostignućima.

Posebno značajan trenutak bio je prijem kod australske generalne guvernerke Sam Mostyn koja je s velikim zanimanjem razgovarala sa Sinkovićima o olimpijskim vrijednostima, ulozi sporta u društvu i značenju međunarodne suradnje.

- Vaš dolazak je inspiracija - poručila je guvernerka - jer pokazuje kako sport može biti snaga koja ujedinjuje narode i potiče međusobno poštovanje.

SUSRETI

KOJI SE PAMTE

Tijekom svog boravka braća Sinković posjetila su Veleposlanstvo RH u Australiji i Novom Zelandu u Canberri te Generalni konzulat RH u Sydneyju gdje su ih dočekali diplomati, članovi hrvatskih udruga, predstavnici sportskih klubova i brojni iseljenici. Veleposlanica Betty B. Pavelich istaknula je važnost ovog događaja riječima:

- Sport u svojoj najčišćoj formi spaja ljude – bez obzira na udaljenost – i stvara okvir za diplomatsku, kulturnu i društvenu razmjenu.

Sličnog je mišljenja i Ivica Glasnović, generalni konzul RH u Sydneyju, koji je naglasio kako „konzulat rado podržava inicijative koje hrvatske sportaše stavljaju pred svjetsku publiku i daju priliku hrvatskoj zajednici za izravni susret s njima. Ponosni smo što se kroz ovakav posjet grade mostovi između dijaspore i domovine.“

Atmosfera susreta bila je topla, gotovo obiteljska. Na zajedničkim druženjima u Canberri i Sydneyju čule su se pjesme, hrvatski jezik svih dijalekata i priče iseljenika koji su svoje djetinjstvo proveli uz vijesti o uspjesima Sinkovića.

OLIMPIJSKE VRIJEDNOSTI I HRVATSKI IDENTITET

Hrvatski olimpijski odbor je u ovom projektu imao važnu ulogu – od organizacije do simboličkog značenja. Predsjednik HOO-a

Zlatko Mateša istaknuo je da je „sport jedno od najmoćnijih sredstava međunarodnog povezivanja, jer govori jezikom koji svi razumiju – jezikom poštovanja, prijateljstva i izvrsnosti“.

Glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač dodao je da „ovaj projekt potvrđuje da sport nije samo pitanje natjecanja, već i platforma za povezivanje ljudi – sportaša, navijača i zajednica – te da HOO može i želi biti pokretač takvih inicijativa“.

Kroz zajednički angažman HOO-a, veleposlanstva i konzulata, Hrvatska se i ovim putem predstavila svijetu kao zemlja koja, osim medalja, nosi i vrijednosti koje olimpizam utjelovljuje –prijateljstvo, poštovanje, jednakost i zajedništvo.

DIPLOMACIJA SRCEM

Odlazak braće Sinković u Australiju bio je više od sportskog putovanja – to je bio simbol povezanosti Hrvatske i promicanja olimpijskih vrijednosti, dokaz da sport može nadvladati udaljenost i pretvoriti oceane u mostove.

Kroz svaki njihov zaveslaj na mirnim vodama jezera Burley Griffin, Hrvatska je pokazala lice nacije koja vjeruje u snagu zajedništva i dijeljenja.

„Sport ima moć otvarati vrata – od srca ljudi do institucija država – i podsjećati nas da zajedništvo ne poznaje granice,“ poručili su Sinkovići na kraju svog australskog putovanja.

Njihova priča podsjeća nas da su sportaši često najbolji veleposlanici svoje zemlje.

Ne samo zato jer donose medalje, nego zato što nose poruku humanosti, poštovanja i ponosa.

A kada tu poruku prenesu preko oceana, ona se pretvara u ono što sport doista jest – diplomacija srcem.

MIMI VURDELJU MNOGI SPORTAŠI NAZIVAJU SVOJOM “DRUGOM

MAMOM”, STOGA NAM POZNATA NUTRICIONISTICA I VODITELJICA

ZDRAVSTVENE SKRBI O SPORTAŠIMA U HOO-U U SVOJIM KOLUMNAMA

PIŠE O PREHRANI KAO JEDNOM OD NAJVAŽNIJIH FAKTORA ZDRAVOG

ORGANIZMA I UČINKOVITOSTI SPORTAŠA NA SPORTSKIM TERENIMA

Vitamin D je ključan za pravilno funkcioniranje organizma, posebice mišićno-koštanog sustava, imunosnog, krvožilnog, živčanog i endokrinog sustava

Došlo je proljeće i lijepo sunčano vrijeme; sve je više otvorenih terasa, šetnica i želje da kavu ili piće popijemo na otvorenom, u društvu kojem ćemo reći: „Ajmo na sunce po malo vitamina D...“U zadnje se vrijeme sve više govori o potrebi konzumiranja vitamina D3, unatoč činjenici da bi stanovnici mediteranskih zemalja trebali imati povoljan status serumskih vrijednosti vitamina D (25-hidroksivitamin D). No, mnogobrojna istraživanja pokazuju nešto drugo. Istraživanje provedeno na oko 800 ispitanika otkrilo je da čak 50 % ispitanika ima umjereni nedostatak vitamina D (između 50 i 75 nmol/L), a oko 40 % njih imalo je teški nedostatak vitamina D (manje od 50nmol/L) što ukazuje na povećani rizik nastanka niza metaboličkih, imunoloških, mišićno-koštanih i drugih zdravstvenih poremećaja.

Kada se govori o vitaminu D obično se misli na vitamin D3, a to je uobičajeni naziv za spoj kalciferol. Znanstvenici često napominju kako se vitamin D u organizmu ponaša gotovo kao hormon, jer je njegov utjecaj izuzetno kompleksan i širok. Vitamin D ili kalciferol je esencijalni vitamin, jedan od vitamina topivih u mastima, a netopivih u vodi, uključujući i vitamine A, E i K. Budući da je vitamin D topiv u mastima, naše ga tijelo skladišti u masnom tkivu i u jetri. Osobe koje imaju problem s pretilosti i povećani udio masnog tkiva u organizmu, imaju i prevelike količine vitamina D nakupljenog u tom masnom tkivu, što posljedično dovodi do manjka vitamina D u krvi i u konačnici do hipovitaminoze vitamina D. Stoga je vrijedno zapamtiti da se navedeni vitamini D, E, K i A nikad ne uzimaju dodatno bez laboratorijske provjere kakav je njihov status u organizmu. Tek kada je utvrđen deficit liječnik će ordinirati njihovu opravdanu suplementaciju.

Vitamin sunca

KLJUČAN ZA KOSTI, MIŠIĆE I IMUNOSNI SUSTAV

Vitamin D je ključan za pravilno funkcioniranje organizma, posebice mišićno-koštanog sustava, imunosnog, krvožilnog, živčanog i endokrinog sustava. Vitamin D nosi naziv i „vitamin sunca“, budući da ga organizam može samostalno proizvesti izlaganjem suncu. Ključan je za zdravlje kostiju, mišića i ukupnog imunosnog sustava.

Dva su osnovna oblika vitamina D: vitamin D3 ili kolekalciferol koji nastaje u koži pod utjecajem sunčevog zračenja (UVB) i nalazimo ga u namirnicama životinjskog podrijetla i vitamin D2 ili ergokalciferol koji nalazimo u biljnim izvorima i obogaćenim namirnicama.

Fotografija:

Zadnja istraživanja govore da više od milijardu ljudi diljem svijeta ima niske koncentracije vitamina D. Rizične su skupine djeca, odrasli koji se nedovoljno izlažu suncu, starije osobe, trudnice i dojilje, pa i sportaši.

Jedna od osnovnih uloga vitamina D je poticanje iskorištavanja iona kalcija i fosfora iz hrane putem zdravog probavnog trakta. Stabilna koncentracija kalcijevih iona u plazmi je nužna za prijenos signala unutar stanica i posebice za mineralizaciju kostiju. Nedovoljna resorpcija kalcija iz hrane i nedostatak vitamina D kod djece može imati za posljedicu rahitis, a kod odraslih se taj deficit očituje lomljivim i krhkijim kostima.

Velika je uloga vitamina D u održavanju funkcije i ravnoteže zdravlja gastroenteralnog sustava posebice crijeva. Naime, receptori vitamina D nalaze se na površini epitelnih stanica crijeva, naročito u debelom crijevu. Vitamin D održava integritet crijevne barijere sluznice, a njegov nedostatak rezultira kroničnom disbiozom (poremećajem ravnoteže između dobrih i loših bakterija u crijevima) i potencijalnim prijelazom patogenih produkata crijevnih bakterija iz lumena crijeva u cirkulaciju.

Time se značajno narušava zdravlje probavnog sustava i sveukupno zdravlje organizma, a sistemske i kronične upale su sve češće. Dakako da to može umnogome narušiti naš imunosni sustav, kao i neke neurološke funkcije. Danas se često govori o povezanosti zdravlja crijeva, količine vlakana i vitamina D u prehrani i pojave neurodegenerativnih poremećaja.

ZA ZDRAVLJE MOZGA I SRCA

Vitamin D ima važnu ulogu u regulaciji imunološkog odgovora. Istraživanja potvrđuju da značajno doprinosi aktivaciji obrambenih stanica u borbi protiv infekcija, a manjak vitamina D povezuje se s većom sklonošću gripi, prehladama i drugim infekcijama dišnog sustava.

Vitamin D je značajan u očuvanju zdravlja mozga. Njegova odgovarajuća razina povezuje se s boljim raspoloženjem i kognitivnim funkcijama, dok manjak može pridonijeti pojavi umora, depresije i smetnji koncentracije. I ne manje važno: vitamin D utječe na lučenje određenih hormona, uključujući inzulin, što ga čini važnim čimbenikom u regulaciji metabolizma i razine šećera u krvi. U velikoj mjeri doprinosi i zdravlju krvožilnog sustava. Naime, kroz regulaciju krvnog tlaka i upalnih procesa u organizmu, vitamin D doprinosi zdravlju srca i dakako krvnih žila. Poznato je da simptome nedostatka nekog od esencijalnih hranjivih tvari vitamina, minerala, vitaminoida, esencijalnih masti, pa tako i vitamina D, vrlo teško prepoznajemo. Kada se, recimo, javi kronična bol u mišićima koja se čini nepovezana s fizičkom aktivnošću, često je jedan od simptoma upravo manjak vitamina D. Osim toga, kronični umor i smanjenje izdržljivosti kod tjelovježbe, mogući su fizički simptomi nedostatka vitamina D. U zimsko doba, tu su pak psihički simptomi nedostatka vitamina D - poput lošeg raspoloženja koje može dovesti i do depresije, što je djelomično objašnjeno smanjenim izlaganjem sunčevoj svjetlosti. Literatura kaže da manjak vitamina D može biti uzrok lošeg i nekvalitetnog sna. Tu je još niz mogućih simptoma poput sporog zarastanja rana, vrtoglavice, ispadanja kose, kardiovaskularnih problema te kroničnih upala kao posljedice lošeg imuniteta.

MASNA RIBA, JAJA, RIBLJE ULJE...

Istraživanja sugeriraju da i do 80 % svjetske populacije ima deficit vitamina D, a među njima velik postotak uključuje sportaše. Kako vitamin D ima ključnu ulogu za optimalnu funkciju mišića, snagu, imunitet i zdravlje kostiju, on je jednostavno nezamjenjiv za postizanje vrhunskih sportskih rezultata. Izravno je povezan s mišićnom slabošću, bolovima i grčevima u mišićima.

Zbog svog protuupalnog učinka vitamin D može pomoći u bržem oporavku nakon intenzivnih treninga. Doprinosi gustoći kostiju i elastičnosti tetiva, smanjujući rizik od ozljeda poput fraktura, istegnuća i bolova u zglobovima.

Osiguravanjem njegove odgovarajuće razine, značajno smanjujemo šansu da će treninzi iscrpiti i organizam sportaša učiniti podložnijim infekcijama.

Poznato je da kod žena i muškaraca koji se bave sportom, vitamin D pomaže u održanju optimalne razine testosterona i estrogena, što je ključno za rast mišića, regulaciju energije i ravnotežu raspoloženja.

Kako osigurati dovoljno vitamina D? Moguće je na tri načina: izlaganjem suncu, prehranom i dodacima prehrani. Sunce je prirodan, ali nepouzdan način osiguravanja tijelu dovoljno vitamina D. Sve ovisi o godišnjem dobu, geografskoj širini, dobu dana, boji kože, količini odjeće... Kod nas bi to bilo od travnja mjeseca do listopada tijekom dana od 10 do 15 sati kada je sunce dovoljno visoko.

Glede prehrane trebalo bi jesti masnu ribu (bakalar, losos, tunu, sardine), jaja, gljive izložene UV svjetlu, riblje Omega 3 ulje, maslac, punomasno domaće mlijeko i mliječne proizvode. No, da bi osigurali dovoljno vitamina D morali bi dnevno jesti velike količine masne ribe što većina ljudi ne radi (iznimka su Islanđani, Norvežani, Japanci...).Prehrana dakle može biti podrška, ali ne dovoljna.

Suplementacija vitaminom D, nakon utvrđenih deficita i pod stručnim nadzorom, svakako je dobrodošla. Najčešće se koristi vitamin D3 jer se bolje apsorbira i dulje zadržava u organizmu. Najbolje ga je uzimati uz obrok koji sadrži masti jer je vitamin D topiv u mastima. Sugeriramo da između uzimanja vitamina D i primjerice uzimanja minerala cinka i željeza, prođe dva do tri sata ako se uzimaju kao dodaci. Neke studije govore da konzumiranje visokih doza vitamina

E mogu ometati metabolizam vitamina D smanjujući njegovu učinkovitost. A ako se piju lijekovi za tlak, srce ili diuretici, savjetujte se sa svojim liječnikom glede uzimanja vitamina D. Ukratko: optimalna ili poželjna razina vitamina D donosi više energije, bolji san, mišići bolje reagiraju na trening, manje se umaramo i bolji je oporavak nakon fizičke aktivnosti.

VIŠAK VITAMINA D

Važno je znati da višak vitamina D također može uzrokovati zdravstvene tegobe. Blagi se poremećaji očituju kroz potrebu za povraćanjem, razdražljivošću te čestim gubitkom na težini. Ako je riječ o intoksikaciji, simptomi su izraženi i očit je veći zastoj u tjelesnom i umnom razvoju, a osim toga dolazi do nakupljanja kalcija uslijed prevelike resorpcije iz hrane putem crijeva, odnosno prevelike mobilizacije kalcija iz kosti. Poznato je da takve kalcifikate kao nakupine možemo naći u glatkom tkivu i na krvnim žilama.

ZLATKO ŠIMENC (Zagreb, 29. studenog 1938. – Zagreb, 16. ožujka 2026.)

Preminuo vaterpolski olimpijac

prof. Zlatko Šimenc

Nakon duge i teške bolesti, u Zagrebu je u 88. godini preminuo legendarni olimpijac, proslavljeni sportaš i vrsni kineziolog, jedinstven i po tome što je kao reprezentativac nastupao u dva momčadska sporta, u rukometu i vaterpolu

PGORAN SUKNO (Cavtat, 5. travnja 1959. – Dubrovnik, 15. veljače 2026.)

Napustio nas je legendarni olimpijac Goran Sukno

Bolest je bila jača i od njegova sportskog srca. Preminuo je trofejni sportaš i olimpijac, jedan od najvećih hrvatskih vaterpolista, olimpijski pobjednik iz LA-a 1984. i svjetski prvak iz Madrida 1986.

Rripadao je staroj gardi zagrebačkog i hrvatskog sporta.Šimenc je bio dvostruki reprezentativac i to na najvišoj razini: u rukometu i vaterpolu. Uspijevalo mu je to jer se u to vrijeme rukomet igrao zimi, a vaterpolo ljeti. I u oba je sporta bio perfektan!

Kao rukometaš skupio je 25 nastupa za reprezentaciju nastupivši na dva svjetska prvenstva (1958. i 1961.), dok je kapicu vaterpolske reprezentacije bivše države nosio 101 put.

Bio je član vaterpolske reprezentacije koja je na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. osvojila srebrnu medalju, a ima osvojena i srebrna odličja s dvaju svjetskih prvenstava te jednu svjetsku broncu (1966.). Kao igrač Akademskog vaterpolskog kluba Mladost, Šimenc je četiri puta bio klupsk prvak Europe.

Trener matičnog kluba bio je od 1972. do 1975. godine, kad je osvojio Kup pobjednika kupova, a nakon toga i prvo izdanje Superkupa, kada je sa svojom Mladosti pobijedio aktualnog prvaka Europe, beogradski Partizan. Nakon igračke, a potom i trenerske karijere, ostao je vezan uz sport, primarno kao profesor na današnjem Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. I kao profesor Zlatko Šimenc bio je jedinstven po tome što je predavao dva predmeta - vaterpolo i rukomet. Njegova djeca Dubravko i Iva, iz braka s nekadašnjom odbojkaškom reprezentativkom iz AOK Mladost Nevenkom Subotičanec, također su bili sportaši i oboje su završili Kineziološki fakultet. I dok je Dubravko jedan od najboljih igrača u povijesti hrvatskog vaterpola, Iva je bila prvakinja Hrvatske u sinkroniziranom plivanju, a danas je cijenjena sutkinja u sinkroniziranom plivanju na najvećim svjetskim natjecanjima. Šimenc je dobitnik velikog broja društvenih i sportskih nagrada i priznanja, među kojima se ističu državno odlikovanje za sportska dostignuća iz 1974. te Državna nagrada za sport “Franjo Bučar” za životno djelo iz 2001. godine. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj. (hoo/vk)

ođen je u Cavtatu gdje je 1971. i započeo igračku karijeru kao 12-godišnji dječak, da bi ga već nakon pet godina kao nadarenog mladića uočili treneri Vaterpolskog kluba Jug i doveli u Gruž. Od 1976. do 1986. nosio je kapicu dubrovačkog kluba, u generaciji koja je jedna od najvećih u povijesti Juga. Uostalom, bio je neizostavnim dijelom naraštaja koji je 1980. u Grad donio prvi naslov klupskog prvaka Europe. Bio je prvak bivše države u pet navrata (1980., 1981., 1982., 1983. i 1985.), te dva puta pobjednik Kupa (1981. i 1983.).

Ipak, najveće je uspjehe Goran Sukno ostvario s reprezentacijom, s kojom je osvojilo zlato na Igrama u Los Angelesu 1984., kao i naslov svjetskog prvaka dvije godine kasnije, a tada je već bio i kapetan reprezentacije.

Između ta dva natjecanja došao je i do srebra na Europskom prvenstvu 1985. u Sofiji, a u trofejnoj kolekciji ima još i zlato s Mediteranskih igara u Casablanci 1983. godine.

Nakon 1986. više nije igrao za reprezentaciju zbog tadašnjeg nepisanog pravila da igrači koji odu u inozemstvu više ne igraju za državnu momčad. Naime, Sukno je 1986. prešao u talijanski Salerno.

Nakon igračke karijere, Sukno se 1994. vratio u Jug i postao sportski direktor te je tad započeo drugi dio iznimno njegove uspješne karijere. Samo dva mjeseca nakon povratka u Gruž, Jug je osvojio domaći Kup, prvi trofej tog kluba u samostalnoj Hrvatskoj.

Dvije godine kasnije Dubrovčani su osvojili još jedan Kup, da bi od 2000. praktički svake sezone osvojili najmanje jedan trofej.

S Goranom Suknom kao sportskim direktorom, Jug se još dva puta okitio naslovom prvaka Europe (2001. i 2006.), Kupom LEN-a (2000.), europskim Superkupom (2006.), uz cijeli niz domaćih trofeja - naslova prvaka Hrvatske i pobjednika nacionalnog kupa.

Goran Sukno odigrao je značajnu ulogu u jesen 2004. kad je zajedno s prijateljima iz igračkih dana (Perica Bukić, Milivoj Bebić i Zoran Roje) uspio vratiti Ratka Rudića u domovinu.

Tada je i započeo procvat hrvatskog vaterpola koji traje do danas.

Sukno je i na privatnom planu sve podario vaterpolu, pa tako i dvojicu sinova, Ivana i Sandra koji su igrali ovaj sport, a Sandro je, nakon sjajne igračke karijere, danas i vrhunski trener.

Vaterpolska legenda Goran Sukno pokopana je na Groblju sv. Luke u Komajima. (hoo/db)

IVAN FATTORINI (Beograd, 28. veljače 1941. – Split, 19. veljače 2026.)

Odlazak legendarnog liječnika dr. Ivana

Fattorinija

U 85. godini u Zagrebu je preminuo jedan od najpoznatijih hrvatskih dječjih kirurga i dugogodišnji ravnatelj Dječje bolnice u Klaićevoj, ali i zaslužni sportski liječnik koji je 1992. godine bio i liječnik hrvatske olimpijske reprezentacije na Igrama u Barceloni

Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu završio je 1965. godine, a dvije godine kasnije sklopio je brak s poznatom televizijskom voditeljicom Željkom Fattorini. Bio je izuzetno cijenjen u košarkaškim krugovima, kao dugogodišnji liječnik KK Cibona. Legendarni liječnik, poznat i po nadimku Dedek, godinama se brinuo i za košarkaše Cibone, a među prijateljima su mu bili brojni velikani hrvatske košarke, uključujući Dražena i Aleksandra Petrovića, Mihovila Nakića, Krešimira Ćosića... Kao službeni liječnik hrvatske košarkaške reprezentacije početkom 90-ih sudjelovao je na brojnim velikim natjecanjima. Dr. Fattorini dao je izniman doprinos i hrvatskom olimpizmu u godinama stvaranja HOO-a i prvih nastupa na olimpijskim igrama. Za hrvatski sport povijesne 1992. godine imenovan je službenim liječnikom hrvatskog olimpijskog izaslanstva na Igrama u Barceloni, ali i nakon toga nastavio je surađivati s HOO-om.

Tijekom Domovinskog rata (1991. - 1995.), skupa sa suradnicima, preuzeo je vrlo zahtjevnu ulogu liječenja teško ranjene djece. U tom razdoblju postao je i ravnatelj Dječje bolnice u Klaićevoj kojoj je podario 35 godina profesionalnog djelovanja. Prema vlastitim procjenama, tijekom karijere izveo je najmanje 15 000 operacija. Ostao je poznat i po rečenici kako su svi u bolnici bili jako ponosni jer ni jedno ranjeno dijete koje je dovezeno iz ratnih područja nije preminulo. (hoo/vk)

Predstavljen 204. broj časopisa Povijest hrvatskog sporta

Prvi put nakon 25 godina časopis “Povijest hrvatskog sporta” objavljen je kao samostalno izdanje

Promocija časopisa započela je minutom šutnje za preminulog povjesničara sporta, neponovljivog Juricu Gizdića koji je gotovo cjeloživotno prikupljao, istraživao i popularizirao bogatu sportsku prošlost hrvatskog prostora, ostavivši iza sebe 96 knjiga sportske tematike. ‘Povijest hrvatskog sporta’ kao glasilo izlazi od 1970., mijenjala je izdavače, koncept, ime i teme, da bi posljednjih dvadesetak godina bila objavljivana kao podlistak unutar HOO-ova časopisa Olimp. Uredničko vijeće čine stručnjaci, predstavnici izdavača, a glavna je urednica Ana Popovčić iz Hrvatske olimpijske akademije. - Obnova samostalnog izdanja rezultat je suradnje uglednih hrvatskih institucija, mreže partnera koji potvrđuju znanstveno-stručni karakter časopisa i ukazuju na važnost sportske povijesti u suvremenom hrvatskom društvu. Novi broj donosi i novi koncept. Povezujemo znanstvene, stručne i publicističke tekstove. Uvode se i nove rubrike poput intervjua, osobnih sjećanja, predstavljanja muzejske građe… Cilj je otvoriti prostor suradnji različitih disciplina i perspektiva - od povjesničara i muzealaca, do sportskih djelatnika i sportaša - pojasnila je Popovčić.

- U vremenu kad se sport promatra kroz brojke i spektakl, cilj nam je vratiti pozornost na njegove korijene, ljude i priče koje ostaju na marginama. Iz novog broja posebno izdvajamo dnevnički zapis Ivice Kostelića kada je 2006. osvojio svoju prvu olimpijsku medalju, znanstvene radove o mačevanju u Zagrebu, odnosu sporta i mode u ženskom tisku, formiranju nogometnog prvenstva FNRJ, tu su stručni prilozi o sokolstvu, povijesti nogometa u Rijeci iz koje dolazi eto i novi ovogodišnji prvak države. Imamo priču o Bernardu Vukasu, o prvim susretima naših i NBA košarkaša, priloge o sportskoj fotografiji, o pokušaju slanja hrvatskih maratonaca na OI u Parizu 1900. - navela je Ana Popovčić samo dio iz bogatog sadržaja nove Povijesti hrvatskog sporta od 140 stranica.

- Novi broj časopisa Povijest hrvatskog športa svjedoči i o stalnom trudu nas, djelatnika Muzeja, da sportska baština RH bude stručno obrađena, pravilno vrednovana i široko dostupna. Kao izdavač počašćeni smo što časopis okuplja renomirane autore i istraživače koji svojim radom pridonose očuvanju i promociji hrvatske sportske povijesti - poruka je ravnateljice Hrvatskog športskog muzeja

Danire Bilić

Zahvaljujući svima koji su ugradili dio sebe u izradu 204. broja časopisa, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša istaknuo je da časopis “izgleda svjetski, i sadržajno i grafičkim dizajnom”, a akademik Ratko Cvetnić se u nostalgičnom osvrtu na teme iz novog broja, i “autobiografski” vratio u sportsku povijest

Zagreba.

Jedno je sigurno: Hrvatska sportska javnost i zajednica, te sportska publicistika, ponovno imaju reprezentativno mjesto za sadržaje iz bogate sportske prošlosti naših prostora. Novi 204. broj izašao je pod okriljem Hrvatskoga športskog muzeja kao izdavača, dok su suizdavači Hrvatski olimpijski odbor (HOO), Hrvatska olimpijska akademija (HOA), Hrvatski institut za povijest, Hrvatski državni arhiv, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Hrvatsko društvo za povijest sporta te Kineziološki fakulteti Sveučilišta u Zagrebu, u Splitu i Osijeku. Časopis će izlaziti jednom godišnje u digitalnom formatu, no svaki će broj biti dostupan i u ograničenoj količini tiskanih primjeraka. Prilozi za idući broj šalju se na phs@hoo.hr. (hoo/vk)

Skupština HOO-a prihvatila uvećani proračun za 2026. u iznosu od

64,5 milijuna eura

U zagrebačkom hotelu Sheraton održana je 80. redovna sjednica Skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora kojoj je prethodila i kratka sjednica Vijeća, 26. u aktualnom sazivu

Sjednicom Vijeća dominirala su izvješća o razvojnim programima HOO-a. U olimpijskom programu za Igre u LA-ju 2028. nekoliko je izmjena i dopuna, a glavne dolaze iz sportova s reketom: stolnotenisač Tomislav Pucar postao je s 1. veljače potencijalni A olimpijski kandidat, dok su u potencijalne B kandidate od 1. ožujka uvrštene teniske uzdanice Marin Čilić i Petra Marčinko. Također, status olimpijskih B kandidatkinja od 1. veljače imaju i članice hrvatske ženske vaterpolske reprezentacije. U okviru Programa potpore sportašima mlađih dobnih kategorija (RP I) u 2025. godini HOO je skrbio o ukupno 120 sportaša (70 sportašica i 50 sportaša) iz 19 pojedinačnih sportova, što je više u odnosu na 93 sportaša korisnika istog programa u 2024. godini.

pojedinačnih sportova. Tijekom godine osam korisnika prešlo je u olimpijski program HOO-a. Od 1. siječnja u programu je i Vanesa Tot (kajak i kanu), a od 1. ožujka razvojni program su „pojačali“: Sara Beram i Nikolina Ćaćić (boks), Mateo Žugec (gimnastika), Vlaho Nenadić (plivanje) i Lea Špehar (taekwondo).

Od 1. siječnja ove godine u program je uvršteno 18 korisnika, najviše iz atletike: Elena Cik, Sara Delić, Lina Filipović, Tia Grljac-Klanjčić, Lara Jelić, Sara Jovanović, Iva Mažar, Vid Novota, Vilim Pintarić, Ana Poljak, Ema Trogrlić i Zara Veltruski. Osim njih, od istog su nadnevka nove članice programa Petra Aračić, Fran Majstorović, Petar Majstorović i Iva Tonković iz kajaka i kanua te od 1. ožujka Ida Domjan iz mačevanja i Jelena Marincel iz taekwondoa.

U Programu potpore sportašima mlađih dobnih kategorija u ekipnim sportovima (RP I/2) HOO je u 2025. skrbio o dosad najvećem broju sportaša - iz 11 ekipa i momčadi, točnije šest ženskih i pet muških reprezentacija. „Kraljica sportova“ dominantna je i po uvrštenim novim korisnicima od 1. siječnja ove godine. Iz atletike su: Fran Anić, Elena Ban, Toma Batistić, Matko Belčić, Jan Ferina, Nevia Fotak, Dominik Jezernik, Kaja Košutić, Tin Malec, Patrik Pivarski, Elena Tomić, Mia Wild i Mario Nakić. Osim njih, od 1. ožujka iz boksa je uvršten Dominik Palić.

U okviru Programa potpore perspektivnim sportašima (RP II/2) u 2025. godini HOO je skrbio o ukupno 113 sportaša (54 sportašica i 59 sportaša) iz 21 pojedinačnog sporta, a broj sportaša korisnika bio je nešto manji od broja korisnika u 2024. godini (125 iz 21 sporta).

U sklopu novoutemeljenog Programa potpore neolimpijskim sportovima i neolimpijskim disciplinama u olimpijskim sportovima (RP III), HOO je u 2025. godini skrbio o ukupno 72 sportaša (28 sportašica i 44 sportaša) iz 16 pojedinačnih sportova. Nove snage u programu s 1. siječnja predvode atletičari: Mihael Bartolinčić, Filip Dereta, David Došen, Veronika Drljačić, Lorena Faktor, Lucija Grd, Nino Jambrešić, Lara Jurčić, Klara Koščak, Tonka Kunac, Eva Mačković, Laura Matko, Vita Penezić, Lovro Šourek, Lana Švarbić, Natalija Švenda i Nina Vuković. U njihovu društvu su i gimnastičarka Sara Matrljan te kanuist Josip Slonjšak. U Programu hrvatskih olimpijskih nada (RP IV) u 2025. godini HOO je skrbio o ukupno 76 sportaša (31 sportašica i 45 sportaša) iz 16 pojedinačnih sportova, pri čemu je sedam korisnika prešlo u razvojne programe višeg ranga. Od 1. siječnja ove godine nove olimpijske nade u programu su Antonio Grabić i Lorena Horvat iz boksa te Tamara Artić iz gimnastike. U Predolimpijskom programu (RP V) u 2025. godini HOO je skrbio o ukupno 64 sportaša (31 sportašica i 33 sportaša) iz 18

HOO-ovim programom sufinanciranja rada trenera u 2025. godini obuhvaćeno je 49 sportova s ukupno 165 trenera, svrstanih u šest kategorija: sedam vrhunskih trenera, 11 trenera ekipnog olimpijskog sporta, 22 vrsna trenera, 40 kvalitetnih trenera, 48 trenera mlađih dobnih kategorija i 37 trenera za razvoj pojedinog sporta.

U procesu izmjena i dopuna za ovu godinu, radna skupina HOO-a prihvatila je zahtjev Hrvatskog boksačkog saveza da se treneri Ivica Zubčić, Leonard Pijetraj, Marin Morić i Dražen Burić uvrste u kategoriju trenera mlađih dobnih kategorija od 1. siječnja do 30. lipnja, nakon čega će se napraviti reevaluacija rezultata. Mario Preskar uvršten je u kategoriju trenera za razvoj pojedinog sporta s 1. siječnja. Radna skupina složila se i sa zahtjevom Hrvatskog sportskog plesnog saveza da se trenerica Tamara Despot izuzme s liste trenera za razvoj pojedinog sporta s 1. siječnja ove godine. Prihvaćen je zahtjev Hrvatskog ronilačkog saveza da treneri Ivan Drviš (kategorija kvalitetnih trenera), te Dora Bassi i Saša Miloš (treneri mlađih dobnih uzrasta) počnu koristiti program s 1. ožujka, a to će učiniti i Luka Vlašić kao „kvalitetni trener“ taekwondoa. Radna grupa prihvatila je i zamolbu Hrvatskog vaterpolskog saveza da se trener Zoran Bajić uvrsti u kategoriju kvalitetni trener po posebnoj Odluci Vijeća s 1. ožujka, kao i Boris Popović u kategoriju trenera za razvoj pojedinog sporta. Mišljenje HOO-a o postojanju interesa za prijam u hrvatsko državljanstvo dobio je predsjednik Svjetske hrvačke federacije i član MOO-a Nenad Lalović, a HOO-ovo pokroviteljstvo lipanjska 34. međunarodna ljetna škola kineziologa u Zadru. Programsko i financijsko izvješće HOO-a za 2025. s prilozima, izmjene i dopune Financijskog plana za 2026. i prezentacija Strateškog plana HOO-a 2026. - 2032. obilježilo je 80. sjednicu Skupštine HOO-a. Prihvaćen je i prvi rebalans Financijskog plana HOO-a za 2026. kojem je prihodovna strana uvećana je za 9,1 milijuna eura te sada iznosi 64,5 milijuna eura, uz planirani rashod od 64,2 milijuna eura. Prihvaćena su i godišnja izvješća Hrvatske olimpijske akademije i Sportske televizije te izvješća Nadzornog odbora HOO-a, unutarnje i komercijalne revizije koja su bez primjedbi na zakonitost HOO-ova poslovanja. Članovi Skupštine pljeskom su popratili informaciju o dodjeli 20-godišnje koncesije Sportskoj televiziji za emitiranje specijaliziranog programa u zemaljskoj mreži.

Nakon što je nedavno zamijenio proslavljenog košarkaša Željka Jerkova na dužnosti čelnika Hrvatskog kluba olimpijaca, legendarni vaterpolist Milivoj Bebić zamijenit će Jerkova i na mjestu dopredsjednika HOO-a jer tako nalaže Statut nacionalne olimpijske udruge.

Hrvatski padel savez dobio je promjenu statusa, iz privremenog članstva postao je pridruženi član HOO-a. (hoo/vk)

Nezaboravna proljetna avantura

Park pri rode M e d ve dni c a Žičara će vas odvesti ravno do svježeg planinskog zraka, rascvjetanih livada i nenadmašnog pogleda na Zagreb i okolicu. Proljeće na Medvednici donosi mirise šume i buđenje prirode.

Slj e m e – n a j v iš a toč ka M e d ve dni ce Uređene staze za planinarenje, šetnje i istraživanje prirode. Sunčani vidikovci i zelenilo idealni su za aktivan dan na otvorenom.

Planinarski domovi i ugostiteljski objekti savršeni su za predah uz domaće specijalitete nakon proljetnih aktivnosti.

Z a g re b a č k i p ar kov i

Prostrane šetnice, jezera i zelene površine pozivaju na trčanje, biciklizam i opuštene proljetne šetnje. Idealni su za bijeg u prirodu unutar grada i rekreaciju svih generacija.

Park Ma ksimi r

Oaza jezera, cvjetnih livada i šumskih staza, omiljena za proljetne šetnje i rekreaciju. Cvrkut ptica i svježe zelenilo pružaju savršen bijeg od gradske vreve. U sklopu parka nalazi se i Zoološki vrt Zagreb, dom brojnih životinjskih vrsta i idealno mjesto za obiteljski posjet.

Š e tni ce uz j eze ra

Šetnice uz Jarun i Bundek nude kilometre uređenih staza za trčanje, biciklizam i lagane proljetne šetnje. Idealne su za aktivan boravak na otvorenom i uživanje u suncu i prirodi unutar grada.

Bici k li s tič ke ru te k roz p r i rod u i g ra d Vožnja biciklom povezuje gradske ulice s mirnim, zelenim predjelima. Od uređenih staza uz Savu do zelenih staza kroz parkove i šume, vožnja biciklom u proljeće pruža energičan i osvježavajući doživljaj.

Ne običn e i j e din s t ve n e a t ra kcij e

Zagreb u proljeće otkriva svoje unikatne muzeje, legende i skrivene kutke. Svaka zgrada ima jedinstvenu priču koju će vam tiho ispričati dok grad cvjeta u punom sjaju.

B rojni fe s ti va li i dog a đ a j i

Proljetni koncerti na otvorenom, izložbe, festivali i sportski susreti ispunjavaju grad energijom i bojama. Mnoštvo događanja, jedna lokacija.

Proljetni o kusi Z ag re b a

Zagreb u proljeće mami svježim sezonskim jelima, domaćim specijalitetima i laganim slasticama.

Terase kafića i restorana oživljavaju, stvarajući toplu i vedru atmosferu koja oduševljava sve posjetitelje.

Be there.

Krenula prodaja ulaznica za gimnastički EP u Zagrebu, HGS želi vrhunsku razinu organizacije

Zagreb će od 13. do 23. kolovoza 2026. biti domaćin Europskog prvenstva u sportskoj gimnastici, a s početkom prodaje ulaznica za spektakl u Areni održana je press konferencija

Utih 10 dana očekuje se nastup ukupno oko 600 natjecatelja iz 40 država, u seniorskoj i juniorskoj konkurenciji.

- Organizacija Europskog prvenstva najveći je projekt Hrvatskog gimnastičkog saveza u 120 godina njegova postojanja. Tijekom prvog tjedna prvenstva održat će se natjecanja gimnastičarki, dok će u drugom tjednu na red doći gimnastičari. Pred nama je ogroman posao kako bismo ga organizirali na najvišoj razini, no imamo samopouzdanje koje smo stekli kroz 16 godina održavanja Svjetskog kupa u Osijeku. Zbog zahtjeva samog natjecanja morat ćemo “prepoloviti” Arenu, pa će njen kapacitet biti 5.000 mjesta - rekao je predsjednik HGS-a Marijo Možnik koji je najavio i veliku novost koju će donijeti ovaj EP:

- Po prvi je put osiguran nagradni fond za gimnastičare, gimnastičarke i njihove trenere. Nama u HGS-u prioritet su sportaši i treneri bez kojih ne bi bilo ni klubova niti našeg sporta - dodao je Možnik, europski prvak na preči iz 2015., najavivši još jednu atrakciju tijekom EP-a, a to je prezentacija parkoura, atraktivne i dinamične grane gimnastike, poligon za koji će biti postavljen ispred zagrebačke Arene. Održavanje gimnastičkog EP-a u Zagrebu podržali su i Vlada RH i Grad Zagreb.

- Svaki put kada hrvatski sportaši ostvare značajne rezultate, bilo u individualnim, bilo u momčadskim sportovima, to se najizravnije reflektira na interes djece za uključivanje u sport. Upravo zato vjerujemo kako je ulaganje u velika sportska natjecanja itekako mudro jer stvara priliku da motiviramo nove generacije za bavljenje sportom - kazao je ministar turizma i sporta Tonči Glavina, dodavši kako je Vlada izdvojila tri milijuna eura za organizaciju gimnastičkog EP-a. - Zagreb je gostoljubiv i otvoren grad pa će sportaši

zasigurno uživati u vrhunskoj dobrodošlici. Ovako velikog gimnastičkog događaja u Zagrebu nije bilo gotovo 40 godina, još od Univerzijade 1987., podstrek je to i da nastavimo raditi na razvoju sportske infrastrukture - izjavio je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević. Nastupiti na Europskom prvenstvu u svom rodnom gradu bit će dodatni motiv za trofejnog hrvatskog gimnastičara, bivšeg svjetskog i europskog prvaka te olimpijskog doprvaka na preči Tina Srbića koji je izjavio: - U puno sportova se već veliko natjecanje održalo u Hrvatskoj, ovo će biti prvo u gimnastici.

Velika je to prilika da domaćoj publici još malo približimo gimnastiku i da uživo osjete taj sport. Drago mi je da će nas, osim obitelji i prijatelja, gledati i naši građani koji vole gimnastiku, a nisu je imali prilike gledati na ovakvoj razini. Bit će mi čast nastupiti na domaćem prvenstvu.

Hrvatsku će na kolovoškom EP-u predstavljati šest gimnastičara i pet gimnastičarki, a u ženskoj reprezentaciji mjesto bi trebala osigurati Tina Zelčić - Svakome tko će predstavljati Hrvatsku bit će to iznimna čast. Znam koliko je teško ostvariti vrhunske rezultate, ali i hrvatska ženska gimnastika sve je bliže europskom vrhu. Nadam se da ću izboriti mjesto u ekipi i osjetiti taj spektakl - poruka je ponajbolje hrvatske gimnastičarke i nesuđene olimpijke kojoj je za samo jedan bod na svjetskoj rang-ljestvici izmaknuo nastup na Igrama u Parizu 2024.

Gost na HGS-ovoj konferenciji za medije u Zagrebu bio je i glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, a nazočili su i njegovi suradnici iz

HOO-a: Neven Šavora, Hrvoje Balen i Mario Vukoja (hgs/hoo/vk)

Igor Boraska izabran za dopredsjednika Svjetskog

udruženja olimpijaca (WOA)

Nakon što je prije mjesec i pol dana ušao u Izvršni odbor Svjetskog udruženja olimpijaca (WOA), proslavljeni hrvatski veslač, dvojaki (ljetni i zimski) olimpijac Igor Boraska izabran je i za dopredsjednika, što predstavlja priznanje i hrvatskom olimpizmu te sportu u cjelini. Na istu dužnost imenovana je i Rosa Rakotozafy iz Madagaskara. Nakon svakih općih izbora Izvršni odbor WOA-e bira dva dopredsjednika među svojim članovima koje prethodno nominira njihova kontinentalna grupacija. Boraska i Rakotozafy zamijenili su Pernillu Wiberg, aktualnu predsjednicu WOA-e i Mikako Kotani. Predsjednica WOA-e Pernilla Wiberg rekla je: - Željeli smo imati kombinaciju iskustva, svježih pogleda i rodne ravnoteže. Igor se

istaknuo djelovanjem u Izvršnom odboru WOA-e, a Rosa, kao nova članica Izvršnog odbora, može se sa svježom perspektivom uklopiti u naš rad.

Igor Boraska je u kratkoj izjavi poručio: - Imati spoj iskustva i novih perspektiva od velike je važnosti za svaku organizaciju. Sretan sam što ću moći nastaviti podržavati dobar rad WOA-e, dok nastojimo nastaviti poboljšavati naše usluge olimpijcima kako bismo im omogućili da služe potrebama svojih zajednica kroz snagu sporta i olimpijskih ideala. (woa/hoo/vk)

Foto: FaH/Lana Slivar Dominić

HOA priredila u Zagrebu seminar na temu aktualnih poreznih promjena i fiskalizacija, uz sjajan odaziv djelatnika iz sustava sporta

Hrvatska olimpijska akademija (HOA) organizirala je u Zagrebu seminar na temu aktualnih izmjena poreznih propisa i fiskalizacije u odnosu na sustav sporta

Namjera je bila educirati polaznike na koji način porezne olakšice direktno utječu na udruge odnosno na investitore u sport kroz donacije i sponzorstva. Također, Zakon o fiskalizaciji donio je primjenu fiskalizacije e-Računa čija su pravila prihvata i ispostave objašnjena kroz prezentaciju. Seminar je otvorio ravnatelj Hrvatske olimpijske akademije doc. dr. sc. Saša Ceraj, a predavanja su održana prema sljedećim tematskim područjima: - financijsko poslovanje neprofitnih organizacija - nadležnost Porezne uprave u radu neprofitnih organizacija

- utvrđivanje gospodarske djelatnosti udruge - izmjene poreznih propisa; olakšice; donacije i sponzorstva - fiskalizacije.

Predavanje je održala pomoćnica ravnatelja Porezne uprave mr. sc. Silvana Zovko Marić, koja je pisanim načinom kroz prezentaciju, ali i usmeno tijekom predavanja odgovorila na sva pitanja nazočnih slušatelja.

Sudionici seminara bili su predstavnici nacionalnih sportskih saveza, lokalne sportske zajednice te djelatnici Hrvatskog olimpijskog odbora i u manjoj mjeri zaposlenici sportskih klubova, za koje je predmetna edukacija i organizirana. Na seminaru je sudjelovalo ukupno 104 polaznika iz 59 saveza, 21 zajednice, uz 15 osoba iz drugih područja sustava sporta.

Seminar je održan pod pokroviteljstvom Hrvatske olimpijske akademije, stoga je za sve djelatnike u sustavu sporta bio besplatan. (hoa/hoo/km)

Premijer Andrej Plenković primio brončane futsalaše i izaslanstvo HNS-a

Premijer RH Andrej Plenković primio je u Banskim dvorima hrvatsku futsal reprezentaciju koja je osvojila povijesnu brončanu medalju na nedavnom Europskom prvenstvu u Latviji, Litvi i Sloveniji

Gledajući uspjehe hrvatskog nogometa i vaš doprinos s ovom prekrasnom brončanom medaljom u jednom fascinantnom futsalu, koji je sad puno brži od vremena kad sam ja igrao mali nogomet, zaista je fantastično. Igrali ste s najboljim reprezentacijama i utakmica s Francuskom je bila izvanredna i tu vam želim čestitati na hladnokrvnosti, upornosti, silnoj volji i želji da pobijedite. Koliko shvaćam većina vas igra u Hrvatskoj što govori da nam je liga vrlo jaka - kazao je Andrej Plenković, koji je dodao kako će futsalaši dobiti novčanu nagradu bez obzira što futsal nije olimpijski sport.

- Našli smo formu kako da vas nagradimo, premda futsal nije olimpijski sport pa ste nam izvan polja primjene zakonskog okvira koji imamo, ali na inicijativu ministra i u dogovoru s Hrvatskim olimpijskim odborom, pronaći ćemo rješenje tako da ne ostanete bez državne nagrade. Sjajni ste promotori Hrvatske i napravili ste veliko veselje ljudima u svim dijelovima Hrvatske - dodao je Plenković.

Ministar turizma i sporta Tonči Glavina je kazao da se nikad više nije ulagalo u hrvatski sport te da su futsalaši napravili izniman uspjeh u sportu za koji se nada da će u budućnosti imati još veći publicitet.

- Mi se nadamo kako će futsal uskoro postati olimpijska disciplina - kazao je Glavina, a predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Marijan Kustić ustvrdio je da je futsal u zadnjih nekoliko godina napredovao i da je najgledaniji dvoranski sport u Hrvatskoj.

Izbornik Marinko Mavrović zahvalio se na podršci s tribina ljubljanske dvorane Stožice:

- Nismo navikli držati govore, ali mislim da smo svi skupa prepoznali zajedništvo i vjeru koju smo imali na prvenstvu. Hrvatski narod je to prepoznao i došao nas podržati u Stožice dva puta i to je bio naš doček - kazao je Mavrović, dok je kapetan reprezentacije Franco Jelovčić kazao kako se nada da će u budućnosti broncu zamijeniti zlatom ili srebrom.

Futsalaši su premijeru Plenkoviću darovali hrvatski dres s potpisima, a sjajnom ozračju na prijamu kod hrvatskog premijera, dokazanog prijatelja sporta, nazočio je i glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač. (h/hoo/vk)

Priznanja HOO-a i

Ministarstva hrvatskih branitelja

za

15 zaslužnika iz sustava sporta koji su branili RH

U suradnji s Ministarstvom hrvatskih branitelja, Hrvatski olimpijski odbor po drugi put je dodijelio zajednički utemeljenu nagradu „Godišnje priznanje sportskim klubovima, sportašima i sportskim djelatnicima za doprinos u obrani Republike Hrvatske“, kojom se valoriziraju zasluge dionika sportskog sustava u Domovinskom ratu

Na svečanosti u zagrebačkom hotelu Sheraton priznanje je primilo 15 zaslužnika, od toga 11 pojedinaca i četiri sportska kluba. Osim sudjelovanjem, pa i iznimnom osobnom žrtvom u Domovinskom ratu, laureati su i dugogodišnjim poslijeratnim angažmanom u sportu dali snažan i prepoznatljiv doprinos zajednicama u kojima žive, što sadržajno i vrijednosno odgovara svrsi dodjele „Godišnjeg priznanja za doprinos u obrani Republike Hrvatske“.

Pojedinačna priznanja dobili su: Zdravko Begović (zaslužnik borilačkih sportova u Rovinju i Zagrebu), Miroslav Bičanić (za razvoj sporta u Lekeniku i širem sisačkom području), Branko Crnov (za sustavni doprinos razvoju sporta, društva i zajednice kroz sport, posebno Judo kluba Solin), Krešimir Čop (inicijator i provoditelj lokalnih sportskih programa u Varaždinu i šire te uključivanja djece i mladih u sport), Želimir Feitl (legendarni karataš, dugogodišnji djelatnik i dužnosnik u karlovačkoj sportskoj zajednici), Mario Franić (branio je hrvatske boje i kao sportaš u tajlandskom boksu, kickboxingu i savateu), Stjepan Merkaš (bivši nogometaš te dugogodišnji djelatnik i dužnosnik u sportu Krapinsko-zagorske županije), Dragan Pinjuh (zaslužnik za razvoj kninskog taekwondoa, između ostalog i za „otkriće“ zlatne olimpijke Matee Jelić), Bruno Rašić (jedan od obnovitelja postratnog društvenog i sportskog života u Kninu, ponajprije u NK Dinara), Sašo Smiljanić (odgajatelj brojnih sportskih naraštaja u Sisku, poglavito kao trener Kickboxing kluba Croatia) i Nikola Županić (neumorni promicatelj kajakaštva i sporta u cjelini, kao i vrijednosti zajedništva, odgovornosti i domoljublja). Četiri nagrađene sportske udruge su: Aeroklub Sinj, MNK Petrinjčica, NK Laslovo 91 i Hrvatski veslački klub Vukovar Sinjani su itekako zaslužni za stvaranje jedne od prvih zrakoplovnih postrojbi u Domovinskom ratu na području Dalmacije, a kasnije i u tehničkoj i obučnoj potpori drugim sastavima HRZ-a. Priznanje je primio predsjednik kluba Zvonko Kovačević. Petrinjski malonogometni klub zadržao je identitet snažno povezan s Domovinskim ratom i stradanjem svoga grada jer su u obrani Hrvatske sudjelovali brojni njegovi članovi i navijači. Klub je i u poslijeratnom razdoblju zadržao snažnu vezu s braniteljskom populacijom, kao i s obiteljima poginulih članova. Priznanje je uručeno Alenu Kadiću, zamjeniku predsjednika MNK Petrinjčica. I Nogometni klub Laslovo 91 izgubio je brojne članove u Domovinskom ratu, ali je ostao snažan društveni, sportski i identitetski oslonac mještanima Laslova, osobito pripadnicima mađarske nacionalne manjine. Priznanje je završilo u rukama tajnika

kluba Ladislava Ferenca. HVK Vukovar bio je i ostao simbol sporta u gradu-heroju, ali i simbol velike žrtve s 32 poginula i nestala člana u Domovinskom ratu. Priznanje je primio dugogodišnji član i nekoć cijenjeni trener HVK Vukovar Tomislav Baumgertner, koji je u obrani Vukovara izgubio i 17-godišnjeg sina Tomislava. Čestitajući dobitnicima priznanja, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša istaknuo je važnost tog zajedničkog čina HOO-a i Ministarstva hrvatskih branitelja.

- Pitali su me novinari zašto mi ovo radimo, a moj odgovor je glasio: Hrvati vole zaboravljati, a mnogi od vas koji ste ovdje i oni koji nisu s nama, svjesno ste žrtvovali osobne i sportske prioritete kako bi kao jedini prioritet stavili obranu domovine. Zato smo danas tu, a obećavam da ćemo biti i dogodinekazao je Mateša, dometnuvši da su brojni vrhunski hrvatski sportaši u pričuvnom sastavu MORH-a i MUP-a, što je samo još jedna poveznica između onih koji brane nacionalne boje na sportskom planu i onih kojima je zadaća braniti domovinu. I general zbora Josip Lucić, ujedno i izaslanik ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, istaknuo je poveznice između sportaša i vojnika, a to su „upornost, poslušnost, brzo donošenje odluka, hrabrost, odgovornost i usredotočenost prema cilju“. Potom je dodao u ime povjerenstva za dodjelu priznanja: - Vjerujem da smo korektno prosudili i donijeli ispravne odluke, a vi budite ponosni na ovo priznanje, na ovaj dan, kao i na sve trenutke obrane naše domovine. Državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta Josip Pavić, ujedno i izaslanik resornog ministra te predsjednika hrvatske Vlade Andreja Plenkovića, izrekao je i zahvalu svim braniteljima:

- Nikad u životu nisam imao ovakvu tremu, a to je zbog ogromnog poštovanja prema svima vama koji ste mi omogućili nastupati za hrvatsku vaterpolsku reprezentaciju.

Među više od 70 nazočnih bili su i brojni drugi dužnosnici i uglednici: saborski zastupnik Ante Deur, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića; državni tajnik u MUP-u Tomislav Bilandžić kao izaslanik ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, ravnatelj Uprave za ljudske potencijale MORH-a Ivan Jušić, ujedno i izaslanik ministra obrane Ivana Anušića, te glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač Svečanosti je nazočio i jedan od inicijatora ovog priznanja, član Vijeća HOO-a Dragan Primorac, a drugu godinu zaredom uveličao ju je i umirovljeni general Mladen Markač, ujedno član povjerenstva za dodjelu priznanja. (hoo/vk)

Polaznici

Diplomatske akademije

upoznali se s radom HOO-a

Skupina od 30-ak polaznika stručnog studija

Diplomatske akademije Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH upoznala se s ustrojem, djelovanjem i međunarodnim aktivnostima

Hrvatskog olimpijskog odbora na predavanju koje je održano u Hrvatskom športskom muzeju

Na početku susreta polaznike je pozdravio predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, istaknuvši važnost sporta kao snažnog instrumenta međunarodne suradnje i promocije države: - Sport je univerzalni jezik koji nadilazi granice, politike i kulture. Upravo zato sportska diplomacija ima iznimnu vrijednost u predstavljanju Hrvatske u svijetu i u izgradnji mostova među narodima - poručio je Mateša, dodavši da je i izvorni olimpizam nastao kao rezultat sportske diplomacije u antičkim vremenima.

U ime ravnateljice HŠM-a Danire Bilić, dobrodošlicu gostima poželio je voditelj odnosa s javnošću HŠM-a Sergej Novosel Vučković, napomenuvši kako su svi hrvatski sportaši koji su se iskazali kao najbolji ambasadori svoje domovine u svijetu, „ovdje s nama, u muzeju“.

Domaćin susreta bila je direktorica HOO-ova Ureda za odnose s javnošću i međunarodnu suradnju Mia Baćić, uz pomoć direktorice Ureda za pravne i statusne poslove Biserke Vrbek, direktora Ureda za programe nacionalnih sportskih saveza i razvojne programe Nevena Šavore, direktora Ureda za olimpijski program Damira Šegote te direktora Ureda za lokalni sport Hrvoja Balena. Svi su kratkim prezentacijama iz svojih područja djelovanja upoznali goste s ustrojem i funkcioniranjem HOO-a. Cjelovitiju sliku o aktivnostima HOO-a dodatno su upotpunile prezentacije djelatnice HOO-a Maje Poljak o aktivnostima u području EU fondova i EU projekata te Karle Milinović, koja je predstavila djelatnost HOA-e. Susretu su nazočili i proslavljeni rukometni olimpijac Vlado Šola, brončana olimpijka iz streljaštva Snježana Pejčić te atletska olimpijka Andrea Ivančević Petrač, koji su odgovarali na pitanja polaznika Diplomatske akademije, ponajviše vezana uz aktualne izazove i probleme u hrvatskom sportu. Na kraju predavanja Mia Baćić je kratkom prezentacijom gostima predstavila temeljne odrednice te povijesni razvoj sportske diplomacije. Polaznici Diplomatske akademije s velikim su zanimanjem razgledali postav Hrvatskog športskog muzeja koji na jedinstven način svjedoči o bogatoj povijesti i nezaboravnim velikanima hrvatskog sporta.Događaj je nazočnošću uveličao i načelnik Diplomatske akademije Karlo Kolesar sa suradnicima Jelenom Rajher, Doroteom Milas i Sanjinom Soldatićem, koji je u ime Diplomatske akademije zahvalio HOO-u i HŠM-u na edukativnom sastanku. (hoo)

Foto: FaH

Predsjednik Vlade Andrej Plenković primio čelnike HOO-a i predstavnike loptačkih sportova

U Banske dvore primljeni su najviši predstavnici pet hrvatskih loptačkih sportskih saveza te predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Siniša Krajač

Sastanku, na kojem su bili predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Marijan Kustić, predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza Nikola Rukavina, predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza Tomislav Grahovac, predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza Frane Žanić te predsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza Mladen Drnasin i potpredsjednik Perica Bukić, nazočio je i ministar turizma i sporta Tonči Glavina. Na sastanku se razgovaralo o aktivnostima koje su poduzete za podršku sportu u 2025. i planovima za daljnje financiranje sporta u 2026. U mandatu ove Vlade ušesterostručena su izdvajanja za sport, a u 2026. godini osigurano je ponovno rekordnih više od 180 milijuna eura.

Povodom sastanka premijer Plenković je najavio da je Vlada putem

Ministarstva turizma i sporta osigurala HOO-u dodatnih pet milijuna eura koje će se redistribuirati za potrebe nacionalnih sportskih saveza. Sredstva za HOO kao krovno sportsko udruženje porasla su na više od 66 milijuna eura, u usporedbi s 2016. godinom, kada su izdvajanja za tu namjenu bila nešto veća od 15 milijuna eura, što je najbolji pokazatelj podrške djelovanju nacionalnih sportskih saveza.

“Drago mi je da smo uz sva dosadašnja izdvajanja, u ovoj godini odgovorili i na izazove u dva iznimno važna pitanja – sportsku infrastrukturu i pomoć klubovima. Sport i u sljedećem razdoblju ostaje jedan od prioriteta ove Vlade te će se snažna podrška nastaviti, a zahvaljujem se pritom HOO-u i loptačkim savezima na izvrsnoj suradnji”, rekao je predsjednik Vlade Andrej Plenković. Ministar Tonči Glavina podsjetio je i da je Vlada dosad sufinancirala 113 projekata sportske infrastrukture na lokalnoj razini vrijednih 20 milijuna, dok je na nacionalnoj razini podržana izgradnja Kampa HNS-a, kao i izgradnje stadiona u Zagrebu i Splitu te kapitalni infrastrukturni projekti u Splitskodalmatinskoj županiji koji će se graditi za potrebe održavanja Europskih sveučilišnih igara 2028., a kasnije ostati na korištenje sportašima i građanima. “U ovoj godini poseban je fokus bio i na pomoći klupskom sportu te je kroz HOO kreirana i posebna programska skupina kako bi se kroz saveze pomoglo klubovima ekipnih sportova te smo za to izdvojili sedam milijuna eura, a za sufinanciranje kroz županijske sportske zajednice, koje smo kao novitet uveli od 2023., ove smo godine udvostručili te izdvojili 7,6 milijuna. Osim financijske podrške, snažnu injekciju dali smo i kroz izmjene poreznih zakona te smo omogućili dodatne porezne olakšice za sve poduzetnike koji ulažu u sport”, zaključio je Glavina.

“Kada govorimo o financiranju sporta, činjenica je da svake godine izdvajanja za sport nominalno rastu i na tome smo jako zahvalni hrvatskoj Vladi i Ministarstvu turizma i sporta”, kazao je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša pohvalivši nedavnu odluku o povećanju nacionalnih stipendija koja je postignuta na inicijativu Komisije sportaša HOO-a.

“Dakle, suradnja s Vladom i resornim ministarstvom je na visokoj razini i vjerujem da će tako ostati i u budućnosti”, dodao je predsjednik HOO-a.

MINTS osigurao 30 posto veće nacionalne stipendije vrhunskim sportaši(ca)ma u prve tri kategorije

Ministar turizma i sporta Tonči Glavina donio je Odluku o iznosu nacionalne sportske stipendije za 2026. kojom se povećava dosadašnji iznos stipendija na koje pravo ostvaruju vrhunske sportašice i sportaši prve tri kategorije

Ovom Odlukom povećali smo iznos stipendija za 30% te smo za to u 2026. godini osigurali 8 milijuna eura. Znamo koliko ove stipendije znače našim vrhunskim sportašicama i sportašima te je ovo još jedna naša konkretna poruka kako Vlada prepoznaje njihov trud, uspjehe te općeniti pozitivni doprinos razvoju našeg društva i pozicioniranju naše zemlje u međunarodnom kontekstu. Veseli nas što u ovom trenutku imamo oko 2500 korisnika ovih stipendija te vjerujemo kako će im ovo povećanje biti još jedna dodatna podrška u njihovom sportskom razvoju - rekao je ministar Tonči Glavina Podsjetimo, pravo na stipendiju ostvaruju vrhunske sportašice i sportaši prve tri kategorije i to valjanom kategorizacijom koju im izdaje Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor te Hrvatski sportski savez gluhih nakon čega upućuju zahtjev Ministarstvu turizma i sporta koje im izdaje rješenje na razdoblje koliko im traje kategorizacija i sukladno trajanju, ponovo na zahtjev sportaša, produžuje se ili ukida, ako sportaš izgubi kategorizaciju.

Odlukom o visini nacionalne sportske stipendije za 2026. godinu dosadašnji iznos od 265 eura za sportaše I. kategorije povećava se na 345 eura, za sportaše II. kategorije s 200 eura na 260 eura te za sportaše III. kategorije sa 135 eura na 175 eura.

Podsjetimo, povećanje nacionalnih sportskih stipendija krajem prošle godine zatražila je i HOO-ova Komisija sportaša, kojoj je na čelu zlatna olimpijka Barbara Đinović (ex Matić). (mints/hoo/vk)

Projekt GUARD: Više od 30 sudionika završnog edukacijskog

modula potvrdilo snažnu predanost zaštiti djece u sportu

Krajem veljače u Zagrebu je održan završni edukacijski modul 3 u sklopu Erasmus+ projekta GUARD - Safeguarding Children in Sport, čime je uspješno zaokružen nacionalni ciklus pilot edukacije prve generacije povjerenika za zaštitu djece u sportu

Više od 30 sudionika okupilo se na ovom završnom modulu, još jednom potvrđujući iznimnu motiviranost, odgovornost i predanost prve generacije povjerenika koji aktivno sudjeluju u izgradnji sigurnijeg sportskog okruženja za djecu i mlade. Program usmjeren na konkretne alate i partnerstva. Završni modul bio je usmjeren na ključne teme vezane uz institucionalno jačanje sustava zaštite djece u sportu. Program je uključivao predavanja i praktične smjernice o:

te njihova kontinuirana prisutnost kroz sva tri modula svjedoči o ozbiljnom pristupu ulozi povjerenika te spremnosti na preuzimanje odgovornosti u svojim matičnim savezima i organizacijama.

Na kraju modula, sudionicima koji su uspješno završili sva tri edukacijska modula uručene su potvrde o sudjelovanju, čime je simbolično obilježen završetak prve faze implementacije modela edukacije.

• politikama i procedurama za zaštitu djece u sportu

• postupcima prijave i mehanizmima postupanja

• uspostavljanju partnerstava i međusektorskoj suradnji. Program su vodile izv. prof. dr. sc. Zrinka Greblo Jurakić, članica stručnog tima za siguran sport pri Vijeću Europe, te Matea Horvat, povjerenica za zaštitu djece u sportu Hrvatskog olimpijskog odbora, prema službenom dnevnom redu modula. Naglasak je stavljen na praktičnu primjenu razvijenih procedura, jasne korake u slučaju prijave zabrinutosti te važnost umrežavanja s relevantnim institucijama na nacionalnoj razini.

Prva generacija – temelj buduće mreže povjerenika Kroz tri provedena modula, sudionici su prošli sveobuhvatan edukacijski program razvijen u okviru radnog paketa WP3 – Education and Training Framework, čiji je cilj uspostaviti standarde edukacije i model osposobljavanja za povjerenike za zaštitu djece u sportu.

Sudjelovanje više od 30 polaznika na završnom modulu

P&G

Korak prema održivom sustavu zaštite djece u sportu Edukacijski ciklus dio je šireg cilja GUARD projekta – razvoja sustava i struktura za zaštitu djece u sportu na nacionalnoj i europskoj razini.

Kroz uspostavu mreže educiranih povjerenika, razvoj jasnih procedura te kontinuiranu razmjenu znanja među nacionalnim olimpijskim odborima, projekt postavlja temelje za dugoročnu održivost i trajni utjecaj u području integriteta i zaštite djece u sportu. Završetkom Modula 3 ne završava proces – naprotiv, započinje nova faza primjene naučenog u praksi. Prva generacija povjerenika sada preuzima ključnu ulogu u daljnjem jačanju kulture sigurnosti, odgovornosti i brige za dobrobit djece u sportu. (hoo/mp)

*** Projekt GUARD je financiran sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. (hgs/hoo/vk)

sponzorirao projekt “Odaberi sport” koji uči djecu zdravim navikama i potiče ih da treniraju olimpijske

Procter&Gamble i HOO udružili su snage kako bi potaknuli djecu od 6 do 12 godina na aktivan i zdrav način života kroz projekt “Odaberi sport” koji se provodi uz potporu Međunarodnog olimpijskog odbora u okviru programa “Promocija olimpijskih vrijednosti - Sport za sve”. Kompanija Procter&Gamble je s 20.000 eura podržala projekt namijenjen učenicima nižih razreda osnovnih škola s ciljem promicanja tjelesne aktivnosti i zdravih životnih navika. Kroz edukativne radionice, izvannastavne programe i sportske manifestacije, djeca upoznaju osnovne karakteristike i načela 26 olimpijskih sportova, razvijaju disciplinu, timski duh i samopouzdanje. Osim prednosti kroz poticanje zdravih životnih navika, sudionici projekta koji se provodi u školama i zajednicama diljem Hrvatske ocijenili su projekt zanimljivim i zabavnim, a više od polovice sudionika odlučilo je nastaviti trenirati barem jedan od olimpijskih sportova. Suradnja P&G-a i HOO-a temelji se na zajedničkoj misiji

sportove

promidžbe tjelesne aktivnosti kroz dimenziju sporta u svrhu zdravlja, ali i olimpijskih vrijednosti među najmlađima.

- U P&G-u vjerujemo da male odluke stvaraju velike promjene. Kroz projekt “Odaberi sport” želimo inspirirati djecu da odaberu aktivan i zdrav način života. Sport ih uči disciplini, timskom radu i upornosti – vrijednostima koje su temelj uspjeha u životu - izjavio je Danko Badanjak, glavni direktor P&G-a za Hrvatsku.

- Osim natjecanja, sport je i način izgradnje zdravog društva. Kroz ovakve projekte pokazujemo da je od osvajanja medalja važnije bavljenje sportom i stvaranje zajednice koja živi olimpijske vrijednosti - poruka je Zlatka Mateše, predsjednika HOO-a. Projekt uključuje i serijal edukativnih knjiga “Mali sportaši”, namijenjenih djeci od 6 do 12 godina, koje na ilustriran i pristupačan način približavaju olimpizam i važnost tjelesne aktivnosti.

5 motivacijskih

izjava naših vrhunskih sportaša

Toliko godina kasnije snovi su jednako veliki, hrabrost jednako prisutna, a ludost nikad veća.

DINA LEVAČIĆ daljinsko plivanje

“ “

Donosimo motivacijske izjave naših vrhunskih sportaša i sportašica čiji su nedavni sjajni rezultati i pothvati oduševili. Što ih čini jačim, bržim i uspješnijim...

3

Onome koji naporno radi te ima cilj i jaku vjeru u Boga, ništa nije nemoguće!

ANĐELO KVESIĆ, karate

4

1

2

Brinem se o sebi, investiram u sebe i ako budem zdrava vjerujem da ću dosegnuti svoj cilj.

ANTONIA RUŽIĆ tenis

5

VERONIKA VILK, hrvanje MALIM KORACIMA PO VELIKE SNOVE!

SLAVIM SVE USPJEHE I SJEĆAM SE SVIH “PUTOVANJA”.

TIJANA KORENT, gimnastika

Kvesić privatni album)

Puna avantura

Ne ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.

photos: zoran jelača

Pripremi se za najbolje.

Allianz pogodnosti za sportaše

Kada te netko bodri, motivacija raste. Zato smo pripremili posebnu ponudu za sve sportaše –profesionalce, rekreativce i amatere.

→ Provjeri više na www.allianz.hr/sport