OLIMPIJSKE LEGENDE: GORAN IVANIŠEVIĆ
“Igranje za Hrvatsku davalo mi je posebnu energiju”
Goran Ivanišević, ljevoruki genijalac iz Splita, na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. osvojio je broncu i u singlu i u paru. A put do tih medalja bio je zaista trnovit
Piše: GORDAN GABROVEC; foto: HOO (arhiv); CROPIX/ Antonio Balić
D
a se 2001. nije dogodilo “Čudo u Wimbledonu”, mnogo bi toga u životu Gorana Ivaniševića bilo drugačije, kao i pogled na njegovu karijeru. Upitno je bismo li danas mogli napisati da je prvi hrvatski član Teniske kuće slavnih. Srećom, 2001. se doista dogodila, iako i danas djeluje kao najljepši san. No, nije to bilo prvo čudo koje je ljevoruki genijalac iz Splita izveo u svojoj karijeri. Devet godina prije (samo tri tjedna nakon što je u prvom od svoja četiri wimbledonska finala izgubio meč u pet setova od Andrea Agassija i umjesto pehara s ananasom na vrhu osvojio samo utješni “pjat”), 20-godišnji mladić je izveo svoje prvo čudo postavši prvi osvajač olimpijskog odličja za Hrvatsku. Unatoč mladim godinama, Ivanišević nije bio debitant na Igrama u Barceloni. Svoja je prva iskustva skupljao četiri godine ranije - olimpijac je postao prije nego što će proslaviti 17. rođendan. - Seul 1988. mi je pomogao, jer sam tad u Barceloni znao što me očekuje. No, to su bile dvije potpuno različite priče. U Seulu sam bio golobradi mladić, debitant, a u Barcelonu sam došao kao jedan od favorita za medalju.
46 OLIMP
U Seulu sam bio dio jugoslavenske reprezentacije, a u Barceloni smo igrali za Hrvatsku - kazao je. Njegovi nastupi, kako u pojedinačnoj konkurenciji, tako i u paru s Goranom Prpićem, kao i oni muške košarkaške reprezentacije, u ratom opterećenoj hrvatskoj svakodnevici, doživljavani su kao bijeg od surove stvarnosti i kao najava ljepše budućnosti. Za Ivaniševića je prvi vrhunac sudjelovanja na Igrama u Barceloni došao već na svečanom otvaranju kad je s hrvatskim barjakom u ruci predvodio delegaciju u defileu atletskom stazom olimpijskog stadiona na Montjuicu. - To je, uz wimbledonsku pobjedu, vjerojatno najveći trenutak u mojoj sportskoj karijeri, predvoditi prvu hrvatsku olimpijsku reprezentaciju pred svim tim ljudima i stotinama milijuna onih koji su to gledali širom svijeta. Bili smo vrlo srdačno dočekani. Bilo je to nešto zadivljujuće - prisjeća se.
GORAN JE POSTAO PRVI TENISAČ KOJI JE POBIJEDIO U ČETIRI MEČA ZAREDOM U PET SETOVA! I DANAS, GOTOVO 34 GODINE POSLIJE, REKORD I DALJE STOJI.