Međunarodni olimpijski pokret
Od poziva
do izbora domaćina Olimpijskih igara
N
akon što je Pierre de Coubertin obnovio Olimpijske igre, izbor grada domaćina Atene nametnuo se kao logičan izbor, jasno apostrofirajući Grčku kao mjesto rođenja antičkih Olimpijskih igara. Međutim, kako su se Igre sve više etablirale i postajale prepoznatljive u društvu, tako je rastao i interes zemalja koje su željele biti domaćin Igara. Ova je težnja bila u skladu sa željom Pierrea de Coubertina da svake nove Igre budu održane u drugom gradu, za razliku od službenog grčkog stava u to vrijeme. Kako je masovnost i popularnost Piše: SAŠA CERAJ
U Olimpijskom planu 2020 prve tri od 40 mjera posvećene su upravo promjenama u postupku natjecanja za domaćinstvo Olimpijskih igara, što dovoljno govori o važnosti navedenog postupka za Međunarodni olimpijski odbor
Olimp 20
održavanja Olimpijskih igara rasla, tako se razvijala i procedura natjecanja gradova zainteresiranih za pružanje domaćinstva. Najnovija izmjena procedure za natjecanje za domaćinstvo OI usvojena je 1999. godine na 110. sjednici Međunarodnog olimpijskog odbora, a prvi je put uvedena u proceduru u procesu nadmetanja za dobivanje domaćinstva Olimpijskih igara 2008. godine. Nai e ra ilo se o vostruko provjeravanju: inicijalnoj provjeri ponuda potencijalnih gradova kandidata nakon čega su, po utvrđivanju pozitivnih ponuda, ti gradovi stjecali status službenog kandidata u procesu. Ovakva procedura i danas omogućuje utvrđivanje sposobnosti gradova kandidata za održavanje Olimpijskih igara prije samog procesa izbora, što pruža dodatnu sigurnost MOO-u, s obzirom na to da oni gradovi koji nisu uspješno završili inicijalnu fazu provjere ne mogu nastaviti s drugom fazom postupka. Međutim, uz kontinuirano nadgledanje postupka natjecanja za domaćinstvo Olimpijskih igara, MOO je tijekom godina u proceduru uvodio neophodne promjene, a sve u cilju unaprjeđenja provedbe procesa dobivanja domaćinstva. U skladu s iskustvom u provedbi i utvrđenim potrebama za promjenama određenih dijelova postupka natječaja, najveće su promjene ponajprije sadržane u nedavno predstavljenom Olimpijskom planu 2020 (Olympic Agenda 2020), u kojem su dodatno osnažene odredbe procesa natječaja, posebice one koje se odnose na postupak vrednovanja ponuda, ali i samih gradova domaćina.
Osobito je istaknuta potreba smanjenja troškova procesa nadmetanja i organizacije Olimpijskih igara, što bi u konačnici postupak dobivanja domaćinstva Olimpijskih igara trebalo učiniti jednostavnijim i znatno pristupačnijim za sve buduće zainteresirane gradove. Znakovito je da su u Olimpijskom planu 2020 prve tri od 40 mjera posvećene upravo promjenama u postupku natjecanja za domaćinstvo Olimpijskih igara što dovoljno govori o važnosti navedenog postupka za Međunarodni olimpijski odbor. Putem novih preporuka sadržanih u Olimpijskom planu 2020, MOO zainteresiranim gradovima daje mogućnost predstavljanja kandidature koja najbolje odgovara njihovim športskim, ekonomskim, društveno-kulturološkim i prostornim mogućnostima čime - prema riječima Jacqueline Barrett, pomoćnice direktora za natječaje za domaćinstvo Igara u MOO-u - postupak postaje poziv na otvoreni dijalog između gradova kandidata i MOO-a, a ne puka ponuda na običnom natječaju. Pri tome je posebno naznačeno kako ne postoji isključivost jednog modela za prihvat domaćinstva, već se pruža mogućnost raznovrsnosti u postupku. Na taj se način u prvoj fazi postupka daje prilika nacionalnim olimpijskim odborima za snažnijom prisutnošću u samom procesu, a MOO će NOO-ima i gradovima kandidatima pružiti asistenciju i podršku. Ideja koja stoji iza novih preporuka MOO-a usmjerena je na pružanje mogućnosti gradovima kandidatima diljem svijeta, slijedom fleksibilnijeg pristupa u smislu specifičnosti ponuda i zemljopisnih posebnosti država, a kako bi se