Olimpijske legende: Luko Vezilić
Dubrovačko čudo od vratara
L
uko Vezilić branio je fantastično. Zapravo, Luko gotovo da je više bio igrač negoli vratar. Isplivavao je poput vidre, skidao protivnicima lopte s ruku, bio je, praktički, nesavladiv. A tek njegov specijalitet - banana?! Uveo je ovaj košarkaški element u vodu: protivnik pliva sam prema njemu, želi ga lobati, a Luko izleti iz vode i odbije ili čak s dvije ruke uhvati loptu! - Ne iskači toliko visoko, jer će ti zabiti gol kroz noge! - vikao je veselo uz rub plivališta Miro Ćirković, tadašnji izbornik reprezentacije. Ostala je ta rečenica zapamćena s europskog prvenstva u švedskom Jönköpingu 1977., prije gotovo četiri desetljeća, nakon kojeg je Vezilić prvi put proglašen najboljim vratarom svijeta. I tada, pa tako i danas, ako je suditi po člancima iz starih novina koje je godinama marljivo skupljala njegova supruga, Luko Vezilić ostao je isti. Luko nije imao ni dana kadetskog, a ni juniorskog staža, tek je u svom drugom desetljeću života stao među vratnice. Prije toga u Cavtatu je igrao na „divlje“, na „jedan gol“, bez ikakvog trenera i treninga. Ipak, nije prošao nezapaženo. Plivački superioran, s dugim rukama, ubrzo je postao vratar koji je napadače, kako se voli kazati, tjerao u očaj. Luko je, nema tko neće reći, zaista bio čudo od vratara. Branio je s dvije ruke i to ne samo udarce s krila ili one lopte koje su mu išle iznad glave. Sve udarce je branio s dvije ruke, poput nogometnog vratara... Svoju karijeru u prvoj o a i počeo je 1968. godine. Na vratima „Juga“ branio je tada Pero Katušić, kojem je to bila oproštajna sezona tako da je na vrata stao već na zimskom prvenstvu 1968./69. koje se igralo u Zagrebu.
Olimp 16
Piše: TONČI VLAŠIĆ
Luko Vezilić tjerao je napadače u očaj. Cijelu karijeru branio je za svoj „Jug“, osvajao je i trofeje s reprezentacijom, no teška ozljeda oka iznenada mu je prekinula karijeru...
Trofeji i priznanja Luko Vezilić rođen je 2. srpnja 1948. u Dubrovniku. U „Jug“ je stigao 1968. i cijelu igračku karijeru nosio je njegovu kapicu. Igrao je sve do teške ozljede 1980. godine. S reprezentacijom je osvojio srebro na Olimpijskim igrama 1980. u Moskvi, broncu na Svjetskom prvenstvu 1978., na europskim prvenstvima srebro 1977. i broncu 1974., te zlato na Mediteranskim igrama 1979. S „Jugom“ je bio prvak Jugoslavije 1980., tri puta proglašen je za najboljeg športaša Dubrovnika, a 1978. godine dobitnik je Nagrade grada Dubrovnika. Za „Jug“ je odigrao više od 500 utakmica, za reprezentaciju zabilježio 210 nastupa. Dvije godine je nosio laskavi naslov najboljeg svjetskog vratara. - U gostima sam branio bez problema, odnosno nisam imao neko veće opterećenje. Međutim, uoči moje prve utakmicu u Gružu, pred domaćom publikom, imao sam toliku tremu da sam jednostavno - pobjegao. Da, baš pobjegao! Svi su me tražili, ali ja sam jednostavno nestao, pa je na vrata morao Pero Katušić... Bila je to prva, zapravo trebala je to biti prva prvenstvena utakmica Luka Vezilića za „Jug“. Naslov koji je osvanuo drugi dan u novinama bio je - „Pobjegao u Čilipe!“ - U cijeloj sam karijeri zapravo imao tremu, veliku tremu pred utakmicu. Danas mogu reći kako je to bila pozitivna trema. Držala me je, bila mi motiv više, no srećom trajala je samo do skoka u bazen. - Taj je problem, čini mi se, nastao zato što nisam, kao drugi, prošao pravi
razvojni put - od kadeta, preko juniora, do seniora. Nije bilo lako odjednom doći i braniti pred dvije do tri tisuće gledatelja te čekati reakciju navijača. Imao sam dvadeset godina, prva utakmica i odmah Prva liga. Nekome to možda ne bi smetalo, a meni jest. Stvaralo je u meni golemu napetost... Dvanaest godina nakon debija odveo je “Jug” 1980. do naslova prvaka Jugoslavije. Mi s o te o ine obili „Partizan“ u Beogradu. Bila je to odlučujuća utakmica. Rezultata se više ne sjećam, ali bila je to velika pobjeda. Partizan je bio jaka, vrlo jaka momčad. Igrali su Marković, Rudić, Antunović, Stamenić, Sofijanić, dva brata Manojlovića.... Bio je kapetan, ali nastojao je izbjeći novinare. Kada je trebao pred televizijske kamere uoči te odlučujuće utakmice, otišao je u šetnju, makar je