POVIJEST OLIMPIJSKIH IGARA: STOCKHOLM 1912.
Bez boksa uz
zlato za Coubertina iz knjizevnosti
Bile su ovo iznimno uspješne Igre, pravi festival olimpijske ideje, olimpijskih vrijednosti i mira među narodima. No, samo dvije godine kasnije svi ti ideali rasplinuli su se pred Prvim svjetskim ratom Piše: ANA POPOVČIĆ
Z
a razliku od svih prethodnih, Olimpijske igre u Stockholmu 1912. godine bile su blaženo lišene većih problema i kriza – nije bilo ni financijskih poteškoća niti promjena domaćina u zadnji čas. Coubertin je imao veći utjecaj na MOO nego ikada prije, a MOO je pak imao najveći utjecaj na Olimpijske igre dotad i mogao je inzistirati između ostalog na proširenom programu i uvođenju novog sporta koji je izmislio Coubertin – moderni petoboj. S druge strane, švedski domaćini sačinjeni od društvene i financijske elite (kraljevska obitelj, aristokracija, vojni vrh i industrijalci) imali su i centralizirani sportski savez i više od desetljeća iskustva u organizaciji svojih Nordijskih igara. Sve skupa rezultiralo je najboljim Igrama do tada koje su donijele mnoge važne tehničke, umjetničke i natjecateljske novosti: kredom razdvojene atletske staze, posebne mjerne instrumente za letvice u skoku u vis i skoku s motkom, poluautomatsko mjerenje vremena, fotofiniš, nove sportove i discipline te prvi službeni olimpijski plakat preveden na 16 jezika. No, nije sve bilo baš potpuno idilično između MOO-a i Coubertina s jedne strane i domaćina s druge. Šveđani su decidirano odbijali boksački sport na svojim Igrama – naime, boks je u to vrijeme bio zakonom zabranjen u Švedskoj. Osim toga protivili su se i natjecanjima u umjetničkim disciplinama (slikarstvo, kiparstvo, književnost, arhitektura i glazba), a na čemu je Coubertin apsolutno inzistirao. BOKS MAKNUT S PROGRAMA I dok je boks relativno tiho maknut s programa, oko umjetničkih disciplina izbio je pravi “rat”. Svi švedski umjetnički autoriteti
50 OLIMP
više-manje su ismijali ideju umjetničkih natjecanja, no Coubertin nije htio odustati. Došlo je do nekoliko diplomatski krajnje problematičnih situacija i u konačnici je organizacija ovih natjecanja u potpunosti prepuštena Coubertinu koji je sve samostalno organizirao. U tom svjetlu prilično je problematična zlatna olimpijska medalja u disciplini književnost koju je on osvojio na ovim Igrama. Uvijek se navodi da je Coubertin prijavio svoju “Odu sportu” na ovo natjecanje pod pseudonimom, no rjeđe se spominje da je on bio jedini organizator, da su radovi pristizali na njegovu kućnu adresu i da je po svim dostupnim informacijama bio jedini član ocjenjivačkog suda. Ali, kako je spomenuto, ovo su bile najuspješnije Igre dotad. Sudjelovalo je preko 2400 natjecatelja i to prvi put sa svih kontinenata. Također, ovo su bile posljednje Igre na koje su se natjecatelji mogli i samostalno prijavljivati. Tako se britanski časnik Arnold Jackson sam prijavio nakon što nije upao u službenu reprezentaciju, a u konačnici je osvojio zlatnu medalju na 1500 metara.
OVO SU BILE NAJUSPJEŠNIJE IGRE DOTAD. SUDJELOVALO JE PREKO 2400 NATJECATELJA I TO PRVI PUT SA SVIH KONTINENATA. TAKOĐER, OVO SU BILE POSLJEDNJE IGRE NA KOJE SU SE NATJECATELJI MOGLI I SAMOSTALNO PRIJAVLJIVATI Ipak, glavni sportski junak ovih igara bio je nevjerojatni Jim Thorpe koji je osvojio dvije zlatne medalje u desetoboju i petoboju. Thorpe je imao indijansko, irsko i francusko podrijetlo i od ranog djetinjstva odrastao je kao siroče. Pohađao je državni internat za Indijance gdje je briljirao u apsolutno svakom sportu koji je probao – atletici, američkom nogometu, bejzbolu i lacrosseu.
C
M
Y
CM
MY
CY
CMY
K