HRVATSKA U TOKIJU
Brojem manji, potencijalom za velik domet Piše: VINKO KNEŽEVIĆ Fotografije: HINA & HOO
Nakon neuspjeha košarkaša na splitskim kvalifikacijama, broj naših športašica i športaša koji će nastupiti na Igrama zaustavio se na pedeset i devet, najmanje od OI u Barceloni. No, to nikako ne mora značiti da će i broj osvojenih odličja u Japanu biti skroman...
N
euspjehom košarkaša na splitskom kvalifikacijskom turniru, broj hrvatskih športašica i športaša na Olimpijskim igrama u Tokiju (23. srpnja - 8. kolovoza 2021.) ostao je ispod šezdeset, zaustavio se na broju 59. To je, nažalost, najmanji broj hrvatskih olimpijaca još od Igara u Barceloni 1992., no to nikako ne znači da će i broj osvojenih odličja u Japanu biti skroman. U našoj ekspediciji uistinu je popriličan broj jakih aduta, ozbiljnih kandidata za osvajanje medalja, pa je lako moguće da ćemo nakon završetka tokijskih Igara zadovoljno trljati ruke. No, vratimo se malo u prošlost, podsjetimo se kako su se hvatale norme... OLIMP ■ 14 ■
U trenutku otkazivanja najvećeg športskog događaja 2020. godine, hrvatski športaši i športašice zaustavili su se na 27 evidentnih olimpijskih kandidata i kandidatkinja iz deset športova, da bi dva mjeseca kasnije brojka bila korigirana na 26. Ipak, tada oduzeta norma karatašu Ivanu Kvesiću imala je za njega sretan epilog jer je 14 mjeseci kasnije (u svibnju 2021.) ponovno promoviran u sigurnog putnika za Tokio. Osim što je ostvario povijesni pothvat za hrvatski karate, Kvesić se prometnuo i u svojevrsnog junaka kvalifikacijskog ciklusa jer je jedini naš športaš koji je dva puta morao dokazivati da je vrijedan olimpijskog statusa.
Davnog kolovoza i rujna 2018. godine, jedriličari i strijelci otvorili su sezonu “lova” na olimpijske norme. Iz danskog Aarhusa, s jedinog SP-a u četverogodišnjem olimpijskom ciklusu na kojem su nastupili predstavnici svih olimpijskih klasa, stigle su dvije norme. Bratski dvojac Fantela (Šime i Mihovil) osigurao je normu svjetskim zlatom u klasi 49er, a Tonči Stipanović 20. mjestom u Laseru. Šteta je što su naši predstavnici u klasi Finn (Josip Olujić, Nenad Bugarin i Milan Vujasinović) ostali nedorečeni. Za ilustraciju, Olujić je završio na 11. mjestu, a prvih deset ostvarilo je normu za Tokio. U kasnijem raspletu, put do olimpijske norme “finnaše” (kao i pretendente iz drugih klasa) je vodio preko SP-a u pojedinim klasama te izlučnih regata Svjetskog kupa. Jedno takvo natjecanje iskoristila je 2019. Elena Vorobeva u Laser radi-
alu, ostvarivši nešto bolji plasman na SP-u od reprezentativne kolegice Sandre Lulić čiji je domet također bio u okvirima olimpijske norme, ali je ipak nije uspjela dohvatiti. S četiri medalje i tri olimpijske norme sa SP-u u Južnoj Koreji strijelci su nastavili trofejni niz i “pretplatu” na olimpijske nastupe. Briljirao je trolist Petar Gorša, Miran Maričić i Snježana Pejčić. Pola godine nakon njih, na HOO-ovu popisu evidentnih kandidata pridružio im se i zlatni olimpijac iz Rija Josip Glasnović, pobjedom u trapu u Svjetskom kupu. Kontinuitet sjajnih rezultata naših strijelaca u dvjema olimpijskim godinama obećava i lijepe vijesti iz Tokija. Teško se ne prisjetiti proljetne berbe olimpijskih normi 2019. godine i plivačkih pothvata Franka Grgića i Marina Mogića. Nažalost, A norme za po dvije discipline „pale su u vodu“ manje od mjesec dana uoči Igara. Hrvatski plivački savez je zbog ozljeda obojici plivača otkazao olimpijske debije. Gotovo istodobno saznali smo da će hrvatsko plivanje u Tokiju predstavljati američki student i studentica - Nikola Miljenić (A norma) i Ema Rajić (B norma). Miljenić nije mogao izabrati bolji trenutak da ispliva osobni rekord na 50 m slobodnim načinom... Još prije dvije godine stigle su i atletske norme bacača kugle Filipa Mihaljevića, „kraljice diska“ Sandre Perković te najugodnijeg iznenađenja iz Rija 2016., bacačice koplja Sare Kolak. I dok će Perković i Kolak