OLIMPIJSKE LEGENDE: GORAN PERKOVAC
"Zaslužio sam biti izbornik Hrvatske" Piše: RENATA BELUHAN
Kapetan rukometne reprezentacije Hrvatske, olimpijskih pobjednika iz Atlante 1996., imao je odličnu igračku karijeru, a u Švicarskoj je izgradio i uspješnu trenersku. No, jedan poziv još uvijek nije dočekao...
P
uno toga prašina prekrije kroz godine, izgube se boje, nestanu mirisi, možda i zaboravimo kako smo se osjećali nekog posebnog dana ili trenutka, ali neke su stvari vječne. Olimpijska zlata ostaju jednako vrijedna i godinama ili desetljećima kasnije. Jednom olimpijski pobjednik - uvijek olimpijski pobjednik. S tog trona se nikad ne silazi. Hrvatska ima sreću da je uživala u dvije rukometne generacije
Igrao za pet klubova; trenirao Grčku i Švicarsku Goran Perkovac rođen je u Slatini 1962. godine. Igrao je za Slatinu, Medveščak, Luzern, Suhr i Pfadi Winterthur, a još dok je igrao u Švicarskoj započeo je trenersku karijeru tijekom koje je vodio švicarske klubove (Suhr, Winterthur, Schaffhausen i Luzern), njemačke (Minden i Lübbecke) te reprezentacije Grčke i Švicarske.
OLIMP ■ 16 ■
s olimpijskim zlatima oko vrata. Mlađima su bliskija imena Balića, Metličića, Džombe… ali tko god voli rukomet i danas će, četvrt stoljeća nakon Atlante, bez imalo problema izrecitirati imena: Velimir Klajić, Iztok Puc, Patrik Ćavar, Zlatko Saračević, Valter Matošević, Irfan Smajlagić, Vladimir Jelčić, Bruno Gudelj, Alvaro Načinović, Božidar Jović, Nenad Kljaić, Valner Franković, Venio Losert, Slavko Goluža, Vladimir Šujster, Zoran Mikulić i Goran Perkovac.
Prvi je legendarni izbornik, a posljednji kapetan jedne sasvim posebne generacije velikih igrača. U čemu je bila tajna te vrlo povezane skupine koja je na terenu bila u stanju dobiti svakoga, ali je imala i dogodovština na terenu i izvan njega koje se i danas prepričavaju? - O kvaliteti igrača ne treba ni govoriti, svaki od njih je na svom mjestu bio jedan od najboljih na svijetu, ako ne i najbolji. Ali za osvajanje zlata presudila je iznimno dobra atmosfera koju smo imali i veliko prijateljstvo koje nas je spajalo. I onda je trebao samo trener koji je to znao složiti u pravi okvir, da se zna što se smije, a što se ne smije - kaže kapetan zlatnih Goran Perkovac. Trener je bio Velimir Kljaić. Bila je to momčad pravih frajera, a najveći je, rekli bismo, bio upravo onaj koji ih je vodio. - Kljuna smo se svi mi i donekle bojali. On je bio pravi zagrebački fakin koji nije dozvoljavao previše slobode, moralo je biti kako on kaže. Način na koji priča o pokojnom Kljaiću jasno pokazuje koliko ga je Perkovac cijenio. - Izuzetno, a mislim da je i on mene cijenio. Puno puta sam osje-