INTERVJU: KOLINDA GRABAR–KITAROVIĆ
Prva Hrvatica članica MOO-a Piše: TAJANA OBRADOVIĆ Fotografije: HINA & privatni album
Nakon Franje Bučara, Borisa Bakrača i Antuna Vrdoljaka, Kolinda Grabar-Kitarović četvrti je član MOO-a iz Hrvatske, prva žena iz naše zemlje koja se našla na toj visokoj i uglednoj poziciji
K
olinda Grabar-Kitarović, predsjednica Republike Hrvatske u razdoblju od 2015. do 2020., na 136. sesiji MOO-a, održanoj 17. srpnja ove godine, u povijest se olimpizma ubilježila kao prva Hrvatica izabrana u članstvo Međunarodnog olimpijskog odbora. Članstvo u Međunarodnom olimpijskom odboru doživotno je i veliko priznanje ponajprije za gospođu Grabar-Kitarović i njezin dosadašnji angažman u domeni međunarodnih odnosa, diplomacije i političkog djelovanja, a potom i za Republiku Hrvatsku, hrvatsku olimpijsku obitelj i hrvatski sport. Kolinda Grabar–Kitarović četvrti je član MOO-a iz Hrvatske. Tu dužnost, u razdoblju od 1919. do 1927., obnašao je Franjo Bučar „otac hrvatskog olimpizma“, a potom i negdašnji predsjednik Jugoslavenskog olimpijskog komiteta Boris Bakrač (od 1961. do 1987.) te prvi predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Antun Vrdoljak, od 1995. do 2012. On je od 2012. i počasni član krovne svjetske olimpijske organizacije. Značaj članstva Kolinde GrabarKitarović u MOO-u treba sagledati i u povijesnom kontekstu olimpizma koji danas percipiramo kao područje društvenog djelovanja koje intenzivno promiče rodnu ravnopravnost i participaciju žena u svim segmentima sporta, iako to još do prije nekoliko desetljeća nije bilo tako. OLIMP ■ 6 ■
Nesumnjivo je da je barun Pierre de Coubertin, utemeljitelj modernih Olimpijskih igara, za moderan olimpijski pokret učinio mnogo. No, manje je poznata činjenica da je u Olympic Reviewu 1912. godine Olimpijske igre definirao kao „svečano i povremeno uzdizanje muškog sporta s internacionalizmom kao bazom, odanošću kao sredstvom, umjetnošću kao oružjem te ženskim pljeskom kao nagradom.“ Sudjelovanje žena na Olimpijskim igrama vidio je, sukladno prethodnom stavu i tadašnjem duhu vremena, kao „nepraktično, nezanimljivo, neestetsko i nekorektno“. Ove navode prate i činjenice da na prvim Igrama 1896. u Ateni, žene nisu uopće sudjelovale, četiri godine kasnije nastupale su u tenisu i golfu, a na sljedećim Igrama u Parizu 1904. tim dvama sportovima pridodano je i streličarstvo… Od početka 20. stoljeća žene su u sportu - toj djelatnosti još od antičkog doba rezerviranoj dominantno za muškarce - polako rezultatima i angažmanom osvajale prostor, a tek su 1981., dakle, gotovo stotinu godina poslije prvih Igara, Flor Isava-Fonseca i Pirjo Haeggman postale prvim članicama MOO-a. Devet godina kasnije, 1990. sportašica, sportska novinarka i dužnosnica, Flor Isava-Fonseca postaje prvom ženom izabranom u Izvršni odbor MOO-a.
Imajući na umu ovaj povijesni kontekst participiranja žena u modernom olimpizmu, uspjeh Kolinde Grabar-Kitarović koja je magistrirala u području međunarodnih odnosa u kojima je izgradila iznimno uspješnu diplomatsku karijeru potvrđenu neposrednim demokratskim izborom građana Hrvatske na funkciju hrvatske predsjednice, još je značajniji i zaslužuje, da parafraziramo Coubertina, naš pljesak kao nagradu. S Kolindom Grabar-Kitarović, ženom koja je u svojoj poslovnoj karijeri otvarala mnoga vrata do tada rezervirana za muškarce, razgovarali smo o tome kako je došlo do njezina angažmana u Međunarodnom olimpijskom odboru, koja je uloga i koje su dužnosti članova MOO-a te koje su njezine osobne sportske preferencije. Javnost zapravo ne zna što u praktičnom smislu znači obnašanje funkcije člana MOO-a. Možete li ukratko ponoviti kako je došlo do vaše kandidature i reći koje su vaše dužnosti kao članice? - Predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, gospodin Thomas Bach nazvao me je nedugo nakon odlaska s predsjedničke dužnosti početkom godine i pitao što mislim o njegovu prijedlogu da se pridružim članovima MOO-a. Zahvalila sam mu, oduševljena tom idejom.