IN MEMORIAM
Povijest hrvatskog športa > broj 192 <
Duje Bonačić (Split, 10. travnja 1929. – Split, 24. siječnja 2020.)
N
akon kratke i teške bolesti u 91. godini života preminuo je Duje Bonačić, legendarni veslač splitskog Gusara najstariji hrvatski olimpijac, osvajač prve hrvatske zlatne olimpijske medalje 1952. godine u Helsinkiju u četvercu bez kormilara. Duje Bonačić rođen je u Splitu 10. travnja 1929. godine. Odmah po rođenju dobio je ime po zaštitniku rodnog grada, svetom Dujmu. Ime je dobio upornošću svoje bake koja je, iako podrijetlom Novak s otoka Hvara, iznimno štovala patrona grada Splita. U svom Gusaru bio je sve: veslač, trener, član uprave i predsjednik kluba. Istaknuti je športski djelatnik koji je desetljećima predstavljao pojam odanosti i potpore mladim generacijama. Na Matejušku je stigao 1945. godine. Kao što je za časopis „Veslanje“ rekao u studenome 1999. godine njegov najbolji prijatelj, također pokojni Velimir Valenta: „Pere, Duje, Jerko Matošić i ja, mi smo grijali klupe u istom razredu Realke u Teslinoj ulici. Kao i uvijek Duje je bio spiritus movens, on nas je iz razreda doveo u veslaonicu Gusara.“ U nizu najdražih regata nezaobilazno je spominjao svoje prvo državno prvenstvo u Šibeniku 1946. godine, gdje je s Lipanovićem, Hrbokom i Brkeljićem veslao u četvercu pomlatka i osvojio treće mjesto. Osobito mu je bila draga pobjeda na Bledu, s tromeča Jugoslavije, Austrije i slobodnog teritorija Trsta, gdje su nastupili protiv izuzetno jake posade Austrijanaca koju su ostavili čak 34 sekunde iza sebe. Najvećom nepravdom smatrao je diskvalifikaciju na europskom prvenstvu u Milanu 1950., gdje su im oduzete srebrne medalje. Najveći uspjeh postigao je na Olimpijskim igrama 1952. godine u Helsinkiju, gdje je kao štroker čuvenog Gusarovog četverca osvojio zlatnu olimpijsku medalju. Reprezentativac Jugoslavije bio je od 1950. do 1952. godine. Gusarov četverac je 1952. proglašen najboljim športskim kolektivom u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Nakon završenog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, po povratku u Split devet je mjeseci radio u Gusaru kao profesionalni trener. Potom se zaposlio u Tehničkoj školi, iz koje se uskoro izdvojila Pomorska škola u kojoj je proveo glavninu svog radnog vijeka. Predavao je kao vanjski suradnik na Višoj pomorskoj školi u Splitu i Zadru. Dugi niz godina bio je član uprave Gusara i predsjednik tehničke komisije kluba, ali i član Predsjedništva i predsjednik Stručne i Izborne komisije Veslačkog saveza Jugoslavije. Godine 1983. u jednogodišnjem mandatu obnašao je dužnost predsjednika Gusara. Dugi niz godina bio je savezni veslački sudac. Kao odlični organizator, vodio je kompletnu organizaciju Balkanskog prvenstva u Splitu 1981. godine. Trinaest godina bio je direktor Pomorske škole u Splitu te je na toj funkciji bio i član Zajednice pomor-
skih škola Jugoslavije. Tim je tijelom predsjedavao osam godina. Devet je godina radio kao prosvjetni savjetnik za područje Dalmacije, a posljednju godinu pred odlazak u mirovinu bio je direktor Zavoda za prosvjetno-pedagošku službu Dalmacije. Kao mnogi veslači, po završetku karijere bavio se jedrenjem. Svojim malim krstašem „Perla“ osvojio je mnoga prva mjesta na srednjodalmatinskim regatama. Bio je prvi predsjednik jedriličarskog kluba Zenta te njegov doživotni počasni predsjednik i utemeljitelj Škole jedrenja Zenta, kroz koju su učile brojne generacije splitske djece. Posebna strast bila mu je snimateljska kamera. Kao aktivan član Kino kluba Split osvajao je nagrade na domaćim festivalima amaterskog filma. Zahvaljujući tom hobiju, u njegovoj osobnoj bogatoj arhivi krije se i veliko audio-vizualno bogatstvo Gusarove povijesti. Među brojnim priznanjima, plaketama i diplomama za svoj športski rad, ističe se Orden Danice Hrvatske s likom Franje Bučara, kojim ga je 2003. odlikovao predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić. Godine 1999. dodijeljen mu je trofej Hrvatskog olimpijskog odbora za životno djelo. Kao član slavnog četverca Gusara iz Helsinkija 1952., od 2007. godine počasnik je Kuće slave splitskog športa. Sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac. (Jurica Gizdić) 11