OLIMPIJSKE LEGENDE: STJEPAN DEVERIĆ
Olimpijska bronca „turopoljskog topa“ B rz, okretan i spretan - odlike su koje su krasile nogometaša Stjepana Deverića. Staložen, odmjeren i pristupačan - epiteti su kojima se može opisati Stjepan Deverić kao sugovornik. Po načinu na koji govori o svojoj profesionalnoj karijeri teško biste mogli zaključiti da ispred vas sjedi jedan od najboljih igrača iz šampionske generacije zagrebačkog Dinama koji je 1982., nakon 24 godine čekanja, ponovno osvojio naslov državnog prvaka, te nogometaš koji je iste godine izborio mjesto u jugoslavenskoj reprezentaciji za svjetsko prvenstvo u Španjolskoj, a 1984. nastupio i na europskom prvenstvu u Francuskoj.
Stjepan Deverić i Marko Mlinarić Piše: GORDAN GABROVEC
Napravite li anketu u Zagrebu ili Splitu, među onima koji su gledali Štefa u Dinamu i Stipu u Hajduku, većina će vam reći - malo je bilo takvih! Osvajač brončanog odličja s OI u Los Angelesu 1984. danas je u trenerskim vodama OLIMP ■ 12 ■
Samo mjesec dana poslije, sa suigračem iz Dinama Borom Cvetkovićem i Francuzom Xuerebom podijelio je naslov najboljeg strijelca olimpijskog turnira u Los Anglesu iz kojeg se vratio s brončanom medaljom. - Olimpijske igre su najveće svjetsko športsko natjecanje, skup svih najvećih svjetskih športaša.. Kad kao igrač nastupiš na svim najvećim svjetskim natjecanjima u svom športu, onda si kao športaš nešto postigao – govori danas Deverić koji, eto, iza sebe ima i SP i EP i OI. Olimpijska medalja kod nogometaša nije visoko na listi prioriteta među trofejima o kojima snivaju, ali Deverić tvrdi da je to vrlo ozbiljno natjecanje koje je zahtijevalo ozbiljan pristup. - U Los Angeles nismo išli na izlet, što smo i pokazali osvajanjem brončane medalje, a po mom mišljenju bili smo najbolja reprezentacija. No, splet okolnosti nam nije išao na ruku, dobro pamtim tu nesretnu utakmica s Francuzima u kojoj nas je sudac osakatio, gdje smo i s dva igrača manje nadoknadili dva gola zaostatka, došli do 2-2, ali smo u produžetku ostali bez snage... Kad pogledate sastav tih Francuza, pa onda i Talijana koje smo pobijedili u polufinalu odnosno Nijemaca koje smo svladali u četvrtfinalu, možete
vidjeti da je u tim momčadi bilo mnoštvo svjetskih klasa. Deverićeva uloga na tom olimpijskom turniru promijenila se nakon prve dvije utakmice u skupini, koje je odgledao s klupe. -Momčad je tako bila složena. U prve dvije utakmice u grupi nije bilo bajno, pa smo u trećoj upali Boro Cvetković, Nenad Gračan i ja. I ostali do kraja! Svaki izbornik ima svoju viziju, no ako mu ne krene dobro, nešto će promijeniti. Neće nijedan izbornik raditi protiv sebe. Tamo su bili Toplak i Osim, pa kad su vidjeli da ne ide onako kako su zamislili, ubacili su nas trojicu. Inače, imali smo odličnu atmosferu u reprezentaciji. Nije bilo podjela. Svi smo se znali već iz reprezentacija nižih dobnih kategorija. Bili smo klinci željni dokazivanja i svi dobri igrači. S nepunom 21 godinom dobio je mjesto u reprezentaciji za SP 1982. u Španjolskoj, ali mu izbornik Miljan Miljanić nije da priliku da pokaže što može. - Išao sam na svjetsko prvenstvo, ali imao sam ozlijeđen gležanj. Bio sam najmlađi i bila mi je čast što sam uopće tamo s veličinima kao što su bili Ivica Šurjak, Miloš Šestić, Safet Sušić, Vladimir Pižon Petrović, Vahid Halilhodžić, Edhem Šljivo..., generacija koja je bila osam, devet godina starija. I dvije godine poslije, izbornik Todor Veselinović ga je poveo na EP u Francuskoj, ali je i kod njega uglavnom grijao klupu. No, kad Deverić priča o tome, ne osjeća ni trunčicu gorčine, zavisti naspram onih koji su, za razliku od njega, igrali. Nerijetko se govorilo se da se tada u reprezentaciju ulazilo po nacionalnom ključu, ali Deverić to nije tako doživio. - Jugoslavija je imala 22 milijuna stanovnika, tadašnja liga je bila među četiri najbolje u svijetu po snazi. Bilo je svjetskih igrača u Hrvatskoj, ali bilo ih je i u Bosni i Hercegovini, u Makedoniji, u