DRUŠTVO I ŠPORT
Tjelesni odgoj u školi mora biti ugodan Piše GORAN VOJKOVIĆ
Grupa znanstvenika s Iowa State University postavila je zanimljivu hipotezu: da li naši osjećaji, pozitivni ili negativni, za školskih sati tjelesnog odgoja imaju utjecaja na bavljenje športom ili aktivnošću u odraslom dobu
S
vi mi imamo brojna sjećanja iz školskih dana – i lijepih i onih manje lijepih. Dani su to odrastanja, učenja ali i socijalizacije i pripremanja za odrasli život. No, mnogima su sjećanja vezana uz tjelesni odgoj u školi među najživljima: ljudi i nakon 20-30 godina vrlo živo opisuju ono što su radili na satovima tjelesnog odgoja, bilo im to ugodno ili ne. Poznato je da se negdje dvije trećine odraslih u zapadnim zemljama ne bavi nekim športom ili aktivnošću (dodajemo uvijek i ovo „aktivnošću“ jer ako planinarite formalno se ne bavite športom). Brojevi su po zemljama različiti - u Hrvatskoj su vrlo loši, u Njemačkoj dobri, no činjenica je da moderni svijet sve više sjedi i da se sve manje kreće. Posljedice po zdravlje znamo. Grupa znanstvenika s Iowa State University postavila je zanimljivu hipotezu: da li naši osjećaji, pozitivni ili negativni, za školskih sati tjelesnog odgoja (što je većini prvi korak u formalno vježbanje) imaju utjecaja na bavljenje športom ili na aktivnost u odraslom dobu. Sastavili su anketu, posložili je po znanstvenoj metodologiji, zatražili OLIMP ■ 46 ■
da se anketirani odrede prema vježbanju u školi i kako se danas osjećaju vježbajući, te kakve su im navike kretanja i aktivnosti, posebno vikendom. Također, anketirani su zamoljeni da opišu jedan svoj događaj, najbolji ili najgori, s nekog od satova tjelesnog odgoja u školi. Anketa je javno objavljena, javilo se preko 1000 muškaraca i žena. Ono što je odmah začudilo znanstvenike je da su sjećanja na sate školskog tjelesnog odgoja neobično živa i aktivna, posebno jer je dobna skupina anketiranih bila do 40 godina, dakle ljudi koji su zadnji sat tjelesnog imali prije više od dva desetljeća! Očito je da od školskih sati ne pamtimo toliko nastavu povijesti ili matematike, već kako su nam tekli sati tjelesnoga. Da ne duljimo – pronađena je korelacija. Čini se da sjećanja ljudi sa sati tjelesnog odgoja dugoročno oblikuju njihovu želju za fizičkom aktivnošću. Oni koji nisu uživali u satima tjelesnog odgoja kao djeca, u odraslim godinama bitno manje vježbaju, a i navode kako ne planiraju baviti se fizičkim aktivnostima. Oni koji su te sate provodili
ugodno, kao odrasli se vikendom više kreću i aktivniji su. Odgovori onih kojima sati tjelesnog odgoja nisu bili ugodni bili su različiti. Nekima je smetalo što
Oni koji nisu uživali u satima tjelesnog odgoja kao djeca, u odraslim godinama bitno manje vježbaju, a i navode kako ne planiraju baviti se fizičkim aktivnostima