Olimpijske legende: Danira Bilić
P
očetkom osamdesetih godina prošlog stoljeća košarka je na području cijele bivše Jugoslavije imala status kultnog športa. Igralo se posvuda, od betonskih igrališta do dvorana koje su često bile pretijesne da bi primile sve one koji su htjeli gledati utakmice. Pritom nije bilo važno radi li se o muškoj ili ženskoj košarci, prvoj ili drugoj ligi. Košarku se konzumiralo u velikim količinama. U to se doba u Šibeniku rađala legenda o Draženu Petroviću koji je na legendarnom Baldekinu počeo ubacivati svoje prve važne koševe. Dražen je u ljeto 1984. godine otišao iz Šibenika i grad je trebao novu košarkašku ikonu. Mnogi su momci mislili da bi to mogli postati, ali pojavila se - ona. Danira Nakić je sa 12 godina zgrabila veliku narančastu loptu i učinila je da grad, koji je bio zaljubljen u „Šibenkine“ narančaste boje, jednakom žestinom i strašću zavoli i bijeloplavu“ Elemesovu“ kombinaciju. Sa 16 godina već je bila u prvoj ekipi, sa 18 reprezentativka, sa 19 osvajačica olimpijskog srebra u Seulu, a sa 20 najbolja igračica Europe! U svom je Šibeniku osvojila prve trofeje, 1987. godine Kup, što su košarkašice Elemesa ponovile i tri godine poslije. Triput su gubile finalne serije u prvenstvu, dvaput od tuzlanskog Jedinstva, jednom od beogradske Crvene zvezde, da bi konačno 1991. godine dočekale veliko slavlje na svom Baldekinu. Nakon nekoliko godina provedenih u inozemstvu, u talijanskoj Pescari i španjoskoj Cepci na Tenerifima, vratila se u domovinu i sa zagrebačkom „Centar bankom“ osvajala domaće trofeje. Sjetim se dosta često svega, pogotovo sada kad moje kćeri treniraju košarku, kad gledam njihove utakmice
i e
O DAN AB OV
Sa 16 godina već je bila u prvoj ekipi, sa 18 reprezentativka, sa 19 osvajačica olimpijskog srebra u Seulu, a sa 20 najbolja košarkašica Europe!
- reći će najbolja hrvatska košarkašica svih vremena. Majčin primjer slijedile su sve tri kćeri, iako je Danira željela da krenu drugim putem - ni za majčinim košarkaškim genima, ni za rukometnim supruga Zvonimira Bilića. - Ja sam ih usmjerila na odbojku, međutim najstarija je okrenula na košarku i onda povukla i mlađe za sobom. Pokušavala sam ih sačuvati od toga, da nemaju neki pritisak zbog mene. Uvijek ih usmjeravam prema tome da uživaju u onome što rade, a ne da se opterećuju time hoće li biti najbolje. Naravno, školu ne smiju zapostaviti, bez obzira na kojoj se razini bavili športom. Tu je mantru Danira naučila od svog oca i prenijela na kćeri. No, u kući pro-
slavljenih športaša bavljenje športom je sastavni dio odrastanja. - Kroz šport se na najprirodniji način, uz igru i zabavu, učimo temeljnim vrijednostima, poštenoj igri i poštenom odnosu prema svemu, jačamo samopouzdanje što je jako važno u tinejdžerskim godinama. Mene je to osnažilo za život. Velika je vrijednost u pobjedama i porazima. To su iskustva koja grade karakter. Danirin je oduvijek bio izražen, snažan, onakav kakav krasi pobjednike. Kroz šport se aktivno uključila u politički život, kao saborska zastupnica i vijećnica u zagrebačkoj Gradskoj skupštini upoznavala je sustav i učila kako ga iskoristiti da šport dobije zasluženo mjesto u društvu. Njezini napori u borbi da športašice dobiju jednak status sa svojim muš21 Olimp