Društvo i šport
U slavu športa i e oto r
je
K MEDIA
Šport, ponajviše olimpijski, nešto je što se smije u lice svim mrziteljima i šovinistima, šport je danas jedan od najvažnijih promicatelja općeljudskih vrijednosti. I zato ga treba slaviti; on čini ovaj svijet boljim i plemenitijim
N
ije dugo vremena kako se govorilo o kraju povijesti, no drugo desetljeće ovog stoljeća govori da povijesti kreiramo možda i više nego što bismo htjeli. Iako je ratova manje nego u prošlom stoljeću (druga je stvar što ih radi medijske prisutnosti jače osjećamo) i što je svijet općenito postao ugodnije mjesto (broj apsolutno siromašnih pada, a primjerice polio je bolest koja više ne postoji u Africi) – društvene i tehnološke promjene su ogromne.
mržnja prema drugom čovjeku, samo jer drukčije izgleda, drukčijeg je naglaska ili vjeruje (ili ne vjeruje) u druga božanstva. No, jedna je brana tome – šport. Posebno olimpijski. Svjetska športska natjecanja dolaze do doslovno zadnjeg sela, do zabiti kakve struja još nije dosegla. Nogomet, ali i brojni drugi športovi (ovisno što je gdje popularno) izravno pokazuju kako je svijet u biti malen, a kako su ljudi jednaki. I kako je važan sam čovjek i njegova postignuća, a ne ono što je dobio rođenjem: naciju, vjeru i jezik.
Brojna zanimanja nestaju, nestaju na neki način i cijeli gradovi (mnogo članaka je napisano o recimo Detroitu, čija se klasična automobilska industrija raspala), mnogi gubitnici tehnološke tranzicije pokušavaju naći krivce za vlastito loše ekonomsko stanje – a „krivci“ su takvima često stranci, oni druge boje kože ili druge vjere. Lakše je mrziti druge nego sebi priznati rano napuštanje škole ili uporno guranje u profesiju koja je na zalazu. Onda neprijatelji postaju svi drugačiji. Imigranti posebno, kao da je čovjek koji ne zna jezik i običaje ikome sposobnome posebna konkurencija... Na sve to se dovežu politički demagozi koji grabe prema vlasti na valu nezadovoljstva, često i sami podižući tenzije prema različitostima. Drugo desetljeće ovog stoljeća pamtit će se i po jačanju mržnje među narodima, unatoč sve više komunikacija i ekonomski sve povezanijem svijetu. Šovinizam se nažalost raširio. Dugo je prošlo od zadnjeg velikog svjetskog rata i ljudi zaboravljaju kakvo je zlo
U športskim natjecanjima sudjeluju svi – i oni toliko blijede kože da ne smiju na sunčanje, ali i oni iz središnje Afrike, potpuno tamne puti. Sudjeluju i oni iz Južne Amerike gdje je miješanje rasa dovelo do svih predivnih kombinacije boje kože, očiju i kose, ali i iz država gdje se još uvijek okreću i za turistima, a imigracija je nepoznat pojam. Sudjeluju svi. I što je još važnije – pobjeđuju svi, pokazujući kako je ljudska vrsta jedna, a različitosti nas čine samo bogatijim. Svako klađenje na nekakvu biološku ili drugu nadmoćnost „naših“ u športu prilično se brzo osveti – lošim rezultatima. Ne prođe dugo, pobijedi onaj drugi... U svijetu u kojem mržnja raste, upravo šport i športska natjecanja pokazuju nešto sasvim drugo. Svijet u kojem se ne mrzi, već svijet u kojem se natječe na ravnopravnoj osnovi. Kada se na otvaranjima Olimpijskih igara izmiješaju svi – ljudi različitih boja, visine, oba spola, različitih sudbina, ali i različitih vjerovanja, pa i pripadnici država koje su 25 Olimp